Kada su maskirani privatni zaštitari počeli da vuku demonstranta Eduarta Subašija u Zvernecu 30. maja ove godine, malo ko je mogao da predvidi da će te scene postati početna tačka pokreta koji, 45 dana kasnije, nastavlja da okuplja stotine demonstranata svake večeri u centru Tirane.

Ono što je počelo kao reakcija protiv turističkog projekta u zaštićenom području nije ostalo samo u Zvernecu.

Kako su dani prolazili, protest je počeo da dobija novi oblik, stavljajući zaštitu životne sredine, transparentnost u donošenju odluka, upravljanje javnom imovinom i način upravljanja u centar debate. Demonstranti su ga nazvali „Revolucija flaminga“, uzevši ime ptice simbola lagune Narta, čije se stanište smatra ugroženim projektom izgradnje turističkih smještajnih objekata u zaštićenom području Zverneca.

Iako je projekat Zvernec na društvenim mrežama široko povezivan sa Džaredom Kušnerom i Ivankom Tramp – zetom i kćerkom američkog predsjednika Donalda Trampa – njihove javne izjave i dokumenti pokazuju da je njihovo interesovanje usmjereno na projekat na ostrvu Sazan, a ne direktno na Zvernec. U međuvremenu, investiciju u Zvernecu razvija kompanija „Zvërnec South Adriatic Development“, povezana sa mrežom albanskih kompanija koje se bave kupovinom nekretnina i pregovorima sa stanovnicima.

Albanska vlada podržala je projekat kao stratešku investiciju za razvoj elitnog turizma, uprkos protivljenju stanovnika, ekoloških organizacija i stručnjaka. S druge strane, dokumenti iz istrage Specijalnog tužilaštva (SPAK) podižu sumnju da su neke od nekretnina na području projekta stečene kroz sumnjivu šemu falsifikovanja dokumenata o vlasništvu, otuđenja i transakcija vrijednih više od 200 miliona evra, koje se takođe istražuju zbog sumnje na pranje novca i uglavnom su povezane sa biznismenom Arturom Šehuom.

Zvuči poznato?

Nasilje koje je izazvalo pokret

Jutro 30. maja okupilo je stanovnike, aktiviste i ekološke borce u Zvernecu, u Valoni, koji su se protivili ograđivanju dijela područja žicom, kao dijelu planiranog projekta turističkih usluga.

Demonstranti su tvrdili da ograđivanje ograničava pristup njihovom zemljištu i području od posebne prirodne vrijednosti. Flamingo, ptica koja se godinama poistovjećuje sa lagunom Narta i koja će kasnije dati ime samom protestu, takođe je bila u centru zabrinutosti.

Sukob između demonstranata i zaposlenih u privatnoj bezbjednosnoj kompaniji „Major Security“ označio je prvu prekretnicu pokreta, nakon što su ih privatni čuvari brutalno napali, vukli i prskali biber-sprejom.

Snimci Eduarta Subašija, stanovnika Zverneca sa prebivalištem u Grčkoj, brzo su dijeljeni na društvenim mrežama, emitovani u albanskim medijima i preneseni u međunarodnim, što je izazvalo široke reakcije javnosti. Događaj je takođe izazvao institucionalne reakcije, a državna policija suspendovala je direktora policije Valone, dok su dva zaposlena u „Major Securityju“ uhapšena i sudi im se zbog njihovih postupaka. Sami službenici državne policije, iako prisutni na dan protesta, nisu intervenisali da spriječe privatne čuvare da napadaju demonstrante.

U danima koji su uslijedili, protest se proširio van granica Zverneca. Aktivisti su protest premjestili u Tiranu, pretvorivši ga u svakodnevni marš.

Svake večeri građani se okupljaju na Trgu Skenderbeg i marširaju ka kancelariji premijera, gdje su jednostavan mikrofon i zvučnik postali glas protesta.

Premještanje protesta u Tiranu izazvalo je i prvu reakciju premijera Edija Rame. Odgovarajući demonstrantima, on je branio projekat u Zvernecu i tvrdio da debata nije bila povezana sa kršenjem zaštićenog područja, već sa izborom modela razvoja turizma koji Albanija treba da slijedi. Rama je izjavio da su takve investicije neophodne za povećanje kvaliteta turizma, dok nije odgovorio na pitanja o tome kako je projekat izabran i koje su procedure sprovedene.

„Premijer“ kao centar gravitacije

Početkom juna protest je počeo da dobija novi oblik, uspostavljajući osovinu protestnog pokreta između trga ispred kabineta premijera i centralnih trgova prijestonice. Proširio se u javnu debatu i više se nije ograničavao na protivljenje turističkom projektu ili zaštitu jednog prirodnog područja. Aktivisti, studenti, nastavnici, umjetnici, roditelji i građani različitih profesija podijelili su svoje priče, zabrinutosti i razloge za pridruživanje protestu. Za mnoge od njih ovo je bio prvi put da učestvuju u javnom protestu.

Kako su dani prolazili, učešće se proširilo i na druge gradove u zemlji, uglavnom u Draču, Valoni, Korči i Beratu. Pored aktivista koji se godinama bave zaštitom životne sredine, protestu se pridruživalo sve više mladih ljudi, porodica sa djecom i građana koji se ranije nisu identifikovali sa protestima ili javnim organizacijama. Njihovo prisustvo dalo je pokretu širi društveni profil, dok su svakodnevni marševi postali prostor gdje se nije raspravljalo samo o pitanjima životne sredine, već i o načinu upravljanja, transparentnosti i učešću građana u donošenju odluka.

Iz dana u dan protest je produžavao svoje trajanje, počinjući u 18 časova i završavajući se u ponoć, uz masovni odziv i više od sedam sati provedenih na ulicama glavnog grada. Protivljenje projektu Zvernec pratili su pozivi na preispitivanje politika vezanih za strateška ulaganja, zaštitu zaštićenih područja i upravljanje javnom imovinom. Ovo je takođe označilo trenutak kada se protest više nije doživljavao kao lokalna reakcija, već kao građanski pokret sa širim ciljevima.

Na trgu ispred kancelarije premijera bilo je masovno prisustvo mladih iz „generacije Z“, koji svake večeri nakon protesta nastavljaju masovni marš ulicama Tirane, povlačeći se tek kada se približi ponoć i vraćajući se na trg sljedećeg dana.

Sa ulica Tirane, dešavanja u vezi sa Zvernecom stigla su do Brisela i odrazila se i u godišnjem izvještaju Evropskog parlamenta o Albaniji, gdje su poslanici Evropskog parlamenta izrazili zabrinutost zbog intervencija u zaštićenim područjima, zatražili preispitivanje izmjena Zakona o zaštićenim područjima i pozvali na moratorijum na nove dozvole i radove dok se zakon u potpunosti ne uskladi sa evropskim standardima zaštite prirode. Ovo institucionalno interesovanje pratilo je i prisustvo grupe poslanika Evropskog parlamenta na terenu, koji su učestvovali u protestu u Tirani, a zatim posjetili Zvernec kako bi se izbliza upoznali sa situacijom i posljedicama intervencija u zaštićenom području.

Jedan protest, mnogo glasova

Kako su nedjelje prolazile, „Flamingo revolucija“ prestala je da bude samo protest građana koji se protive intervencijama u Zvernecu. Svake večeri, na Trgu Skenderbeg, oni koji uzimaju mikrofon predstavljaju sve više različitih ciljeva iz različitih gradova zemlje, ujedinjenih zajedničkim brigama o načinu upravljanja teritorijom, javnom imovinom i procesima donošenja odluka.

Među njima se svake večeri ističe Lucijana Kokaj, koja je u početku bila zvanični glas protesta, otvarajući ga i iznoseći zahtjeve demonstranata. Ona je iz sela Rjol u Velipoji i godinama živi u Italiji. Lucijana se vratila u Albaniju da zahtijeva prava nad zemljištem koje je, prema njenim riječima, njena porodica nasljeđivala generacijama i koje je pogođeno projektom turističkog odmarališta „Plavi Borgo“. Ostavila je svoje lične obaveze u Italiji i skoro svake večeri govori na protestu, povezujući cilj Rjola sa zahtjevima građana za veću transparentnost uopšte, zaštitu imovine i učešće građana u donošenju odluka.

Protestu su se pridružili i stanovnici Drača koji se mjesecima protive projektu TID Drač. Jedan od najglasnijih glasova je arhitektica Entela Koja-Spahivogli, predstavnica stanovnika koja je postala jedna od najistaknutijih ličnosti na svakodnevnim skupovima. U svojim govorima ona iznosi zabrinutost zajednice zbog nedostatka transparentnosti u vezi sa projektom i uticaja koji bi on mogao imati na grad, čineći pitanje Drača dijelom mozaika zahtjeva narodnog pokreta.

Kako dani prolaze, svakodnevni marš nastavlja da okuplja građane i aktiviste koji dolaze sa različitim ciljevima, od zaštite zaštićenih područja do pitanja vlasništva, urbanog razvoja i transparentnosti u donošenju odluka. Ovo je pretvorilo „Flamingo revoluciju“ u prostor gdje koegzistiraju različiti građanski zahtjevi, povezani zajedničkom idejom zaštite javnog interesa i zahtjevom za otvorenijim procesom donošenja odluka.

Protest sa kreativnim identitetom

Marš do kancelarije premijera postao je svakodnevni ritual, dok ga način izvođenja razlikuje od uobičajenih protesta u Albaniji po kreativnoj organizaciji i desetinama građana i turista koji se usput pridružuju talasu marša.

Svake večeri učesnici drže ručno rađene transparente, crteže, karikature i umjetničke instalacije koje se mijenjaju gotovo svakodnevno, pretvarajući protest u prostor gdje umjetnost i poruka idu paralelno. Kartonski „tepih“ služi kao improvizovani studio za djecu koja dolaze sa roditeljima i tamo satima slikaju.

Ružičasti flamingo, ptica koja je dala ime pokretu, postala je njegov najprepoznatljiviji simbol. Pojavljuje se na transparentima, crtežima, maskama i predmetima koje su sami demonstranti kreirali, predstavljajući ne samo zaštitu lagune Narta, već i ideju da su priroda i javni prostori zajedničko dobro.

Za razliku od tradicionalnih protesta, gdje politički lideri ili organizatori obično imaju riječ, u „Flamingo revoluciji“ mikrofon ostaje otvoren. Svake večeri učesnici različitih profesija i uzrasta uzimaju riječ da podijele svoje priče, brige i razloge zbog kojih biraju da budu dio protesta. Na taj način protest je postao i prostor za dijalog među njima.

Još jedan karakterističan element je učešće porodica. Roditelji koji drže djecu za ruku ili ih voze u kolicima, mladi ljudi, studenti i penzioneri marširaju jedni pored drugih, stvarajući panoramu kakva se rijetko viđala na protestima posljednjih godina. Za mnoge od njih prisustvo djece je način da pokažu da su njihovi zahtjevi povezani i sa budućnošću generacija koje žele da grade život u Albaniji.

Humor je takođe postao dio identiteta protesta.

Kroz ironiju, umjetničke kreacije i kreativne transparente, demonstranti prenose svoje poruke u obliku koji često privlači pažnju prolaznika i korisnika društvenih mreža, dajući protestu drugačiji jezik komunikacije od onog na tradicionalnim protestima.

S druge strane, premijer Edi Rama i predstavnici Vlade više puta su koristili društvene mreže da objavljuju saopštenja, fotografije i druge materijale vezane za protest. U nekim od ovih objava demonstranti su kritički prikazani, dok su poruke koje se šire imale za cilj da opovrgnu njihove tvrdnje i delegitimišu pokret, ciljajući određene ličnosti koje u njemu učestvuju.

Od odjeka preko bulevara do sukoba sa policijom

Kako su se svakodnevni marševi nastavljali u Tirani, protest je počeo da nalazi odjeka i van prijestonice. Pored noćnih skupova, organizatori su pozivali na proteste širom zemlje, dok su građani i aktivisti organizovali proteste podrške u većim gradovima širom Evrope, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Američkih Država.

Jedan od trenutaka sa najvećim učešćem bio je protest 20. dana, kada su Albanci iz dijaspore stigli u Tiranu da se pridruže maršu, dok oni koji žive u inostranstvu nastavljaju da organizuju simbolične proteste i šire poruke pokreta van granica Albanije.

Pored svakodnevnih večernjih marševa, demonstranti su organizovali proteste i ispred Parlamenta u danima kada su održavane parlamentarne sjednice, sa ciljem da svoje zahtjeve direktno iznesu institucijama koje donose odluke. Upravo na dva od ovih protesta zabilježeni su najžešći sukobi sa državnom policijom, koja je koristila suzavac i vodu pod pritiskom da bi rastjerala demonstrante, dok su neki od njih privedeni i uhapšeni.

Najveći sukob dogodio se nakon protesta 2. jula, kada je državna policija objavila hapšenje 19 demonstranata i krivično gonjenje još 12, optužujući ih za pružanje otpora policajcima, oštećenje policijskog vozila i napad na poslanike. Sud u Tirani je 4. jula pustio 19 uhapšenih iz pritvora, dok je nekima od njih izrekao blaže mjere bezbjednosti.

Hapšenja i optužbe za nasilje nad demonstrantima izazvali su reakciju 24 organizacije civilnog društva, koje su pozvale na nezavisnu, nepristrasnu i efikasnu istragu svih vjerodostojnih navoda o zlostavljanju, kao i na garantovanje prava na zaštitu i mirno okupljanje.

Organizacije su pozvale institucije da dokumentuju sve sumnjive slučajeve i da izbjegavaju izjave koje bi mogle da ugroze istrage.

Uprkos sukobima, hapšenjima i debatama koje su ih pratile, protest nije prestao. Svakodnevni marševi nastavili su se i narednih dana, dok su organizatori insistirali da će pokret ostati miran i otvoren za sve koji žele da mu se pridruže.

Uveče 44. dana protesta, jedna od tema koje su se ponavljale u govorima građana bila je nastavak pokreta. Nakon diskusija na društvenim mrežama o tome da bi protesti mogli biti obustavljeni tokom avgusta i nastavljeni u septembru, demonstranti su javno odbacili ovu mogućnost.

Jedan za drugim, građani koji su izašli ispred kabineta premijera ponavljali su istu poruku: „Protest se neće zaustaviti“, dok je „Ovaj trg je kraj Vlade“ bio još jedan od uzvika koji su se čuli među demonstrantima.

Paralelni „nevidljivi“ protest

Pored izvještavanja stotina profesionalnih medija, televizijskih stanica, novina, međunarodnih novinskih agencija i platformi za provjeru činjenica koje su dokumentovale dešavanja na terenu, protest za Zvernec pratila je paralelna kampanja dezinformacija na društvenim mrežama. Za razliku od izvještavanja zasnovanog na događajima sa protesta, ova kampanja nije imala za cilj da informiše o tome šta se dešava na trgu, već da izgradi alternativnu verziju protesta kao antizapadnog i namijenjenog publici van Albanije.

Amforina analiza pokazala je da su se na platformama poput „X-a“ širili izmišljeni narativi koji su odvajali protest od njegovog stvarnog konteksta. Protivljenje turističkom projektu u zaštićenom području Zverneca zamijenjeno je tvrdnjama da je protest povezan sa naseljavanjem izraelskih doseljenika u Albaniji, dok je u drugim slučajevima predstavljen kao dio investicija od direktnog interesa za porodicu Tramp. Ovi narativi nisu bili zasnovani na činjenicama ili provjerenim dokumentima, već na recikliranju teorija zavjere i neosnovanih tumačenja.

Meta ovih narativa nije bila albanska javnost, koja je imala priliku da prati dešavanja putem lokalnih medija i prisustvom na protestima na terenu, već međunarodni korisnici društvenih mreža. U analiziranom sadržaju posebno su se isticali narativi sa antisemitskim i antizapadnim prizvukom, koje su širili kanali iranskog i ruskog propagandnog ekosistema.

Kroz neosnovane tvrdnje o navodnom planu naseljavanja izraelskih doseljenika u Albaniji i tumačenje projekta kao dijela skrivene zapadne agende, ovi izvještaji imali su za cilj da preusmjere debatu sa protivljenja razvoju turističkog projekta na geopolitički narativ. Ove poruke nisu bile zasnovane na provjerljivim činjenicama, već su reciklirale teorije zavjere i dobro poznate dezinformacijske narative, koje često koriste mreže koje promovišu poruke u skladu sa ruskim i iranskim propagandnim interesima kako bi podstakle nepovjerenje u demokratske institucije i zapadne saveze.

Autori: Geri Emiri i Erjola Azizoli

Preuzeto sa portala amfora.al

The post „Flamingo revolucija“: Kako je jedan ekološki protest prerastao u najveći građanski pokret u Albaniji first appeared on Gerila.info.

Cilj istraživanja je prikupljanje naučnih podataka koji bi mogli poslužiti kao dodatni argument za zaštitu cijelog riječnog sistema Une. Riječ je o inicijativi koju predvodi međunarodna organizacija Riverwatch, sa vizijom da Una, zajedno sa svojim najvažnijim pritokama, bude zaštićena od izvora do ušća.

Takav model već je primijenjen na rijeci Vjosi u Albaniji, prvom evropskom nacionalnom parku koji štiti kompletan tok jedne divlje rijeke. Organizatori vjeruju da bi rezultati istraživanja mogli predstavljati važan korak ka proglašenju Nacionalnog parka „Divlje rijeke Una“ i dugoročnijoj zaštiti ovog jedinstvenog prirodnog bogatstva.

Una, koja izvire kod Donje Suvaje u Hrvatskoj, kroz Bosnu i Hercegovinu protiče više od 200 kilometara prije nego što se ponovo vrati u Hrvatsku i ulije u Savu. Njene sedrene barijere, vodopadi, brojne pritoke i bogat biljni i životinjski svijet već decenijama privlače pažnju biologa, ekologa i istraživača iz cijelog svijeta.

„Rijeka Una sa svim svojim pritokama je i dalje očuvana rijeka. I dalje je tu većinski slobodna konekcija, bez bilo kakvih vještačkih pregrada i to je toliko rijetko u Evropi, da nema brana na rijeci. I mi ovdje, i sa ovom Sedmicom nauke, sačuvamo taj status ove rijeke. Ljudi takođe vole Unu, ali njoj prijete mnoge prijetnje i rizici, poput masovnog turizma i betonizacije obala, zagađenje, i uobičajene stvari koje se dešavaju sa svim rijekama odnosno sa prirodom uopšte. Mi ćemo izgubiti Unu, takvu kakvu je znamo, ukoliko ne reagujemo. Zato mi ovdje želimo da napravimo istraživanja koja će otvoriti oči da zaštitimo Unu, ali i njene pritoke – Klokot, Krušnica, Japra i ostale rijeke“, rekao je Ulrich Eichelmann iz međunarodne organizacije Riverwatch za Gerilu.

Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu za Gerilu kaže da je Una ugrožena prvenstveno što se neplanski upravlja sa ovom rijekom.

“Imamo nekoliko dionica koje su zaštićene ali dobar dio Une nije zaštićen. Međutim, čak i taj zaštićeni dio trpi od posljedica ilegalne gradnje, od posljedica neplanske gradnje, problem je tu i sa otpadnim vodama, a važno je i napomenuti problem sa planiranim odlaganjem nuklearnog otpada na Trgovskoj gori u granici sa BiH i u neposrednoj blizini same rijeke Une. Niz problema se veže za Unu, ali prvenstveno je tu problem nepostojanje vizije upravljanja i zaštite rijeke Une”, ističe Topić.

On ipak dodaje da postoji jedinstvo zaštite rijeke Une, ali ne postiji jedinstvo da se problemi sistematski riješe.

“Una je jedna od naših najznačajnijih rijeka i to i jeste razlog zašto se baš na njoj javlja veliki broj što privatnih, što ugostiteljskih objekata, ali ono što je problematično jeste nepostojanje definisane sankcije tj. reperkusije za ilegalno sagrađene objekte na Unu”, ističe Topić.

Već prvog dana istraživanja naučni timovi zabilježili su nekoliko značajnih nalaza. Nekoliko kilometara nizvodno od istraživačkog kampa pronađeni su tragovi aktivnosti dabrova, uključujući tragove ishrane i kretanja, dok su istraživanja kopnenih ekosistema potvrdila prisustvo aktivnih populacija trčaka, grupe tvrdokrilaca čije prisustvo ukazuje na očuvanost prirodnih staništa.

Posebnu pažnju istraživači posvećuju mladici, jednoj od najznačajnijih ribljih vrsta u slivu Une. Ihtiološki timovi tragaju za mladim jedinkama kako bi identifikovali ključna mrijestilišta i prikupili podatke koji bi mogli pomoći u zaštiti ove vrste i njenog staništa.

Paralelno s tim, timovi za riječnu ekologiju mapiraju riječna ostrva i ade, analiziraju vegetaciju i procjenjuju kako promjene vodostaja utiču na njihovo funkcionisanje. Istraživanja će obuhvatiti približno 200 kilometara riječnog toka, od Martin Broda do ušća Une u Savu.

Za profesora Gabriela Singera sa Univerziteta u Innsbrucku, koji predvodi naučni dio ekspedicije, Una predstavlja jedan od najvrjednijih riječnih sistema na evropskom kontinentu.

„Una je izuzetan riječni sistem na evropskom nivou. Ako dođete ovdje kao naučnik, možete raditi decenijama zbog raznolikosti biodiverziteta ovog područja. U razgovoru sa svojim studentima rekao sam im da bih, kada bih bio riba, volio da živim u Uni. Potencijal koji Una ima je izuzetan ne samo za istraživače i naučnike, već i za snimatelje i novinare, jer se ovdje zaista može vidjeti kako izgleda zdrava rijeka“, rekao je Singer.

Naučnici će tokom sedmice istraživati i grupe organizama koje predstavljaju važne pokazatelje kvaliteta vode, poput jednodnevki, tulara i kamenjarki, dok će posebni timovi analizirati stanje pećinskih i kopnenih ekosistema.

Slična istraživanja već su sprovedena na Neretvi, gdje su naučnici pronašli vrste koje do tada nisu bile poznate nauci.

„Na Neretvi smo našli nove vrste za znanost koje nikad prije nisu bile nađene i sada su u opisu. To su vrste koje su nađene samo tamo i nigdje drugdje na svijetu“, rekla je Maja Zagmeister, profesorica na Biotehničkom fakultetu Univerziteta u Ljubljani.

Iako se Una smatra jednom od najočuvanijih rijeka u Evropi, stručnjaci upozoravaju da nije pošteđena pritisaka.

„Neobično je vidjeti ovakve rijeke da postoje u Evropi, ovako zdrave i očuvane. Sama rijeka, iako je ovakva kakva jeste, pod velikom je prijetnjom i udarom, prije svega zbog nelegalne gradnje na obali, ribljih farmi, a tu je prijetnja i od nuklearnog otpada, to je priča oko Trgovske gore“, upozorio je Eichelmann.

Za Azru Berbić iz Fondacije ACT, Sedmica nauke predstavlja početak novog poglavlja u borbi za očuvanje Une.

„Kako bismo Unu sačuvali za nas i buduće generacije, moramo zajedno raditi na koracima koji će eliminisati prijetnje s kojima se suočava i osigurati da Una i njene pritoke slobodno i zdravo teku. Kada kažem svi, mislim na naučnike, medije i aktiviste koji su ovdje, ali isto tako i lokalno stanovništvo, vlasti na svim nivoima, neovisno o političkim podjelama te administrativnim i državnim granicama, jer Una je tu da nas spaja“, poručila je Berbić.

Organizatori očekuju da će rezultati istraživanja poslužiti kao dodatna stručna osnova za inicijativu proglašenja Nacionalnog parka „Divlje rijeke Una“. Ukoliko bude realizovana, riječ je o projektu koji bi mogao predstavljati jedan od najvećih poduhvata zaštite prirode u Bosni i Hercegovini i regionu.

GERILA

The post Više od 75 naučnika u Bosanskoj Krupi: Može li Una, jedna od posljednjih divljih rijeka Evrope, dobiti najveću zaštitu? first appeared on Gerila.info.

Na premijeri dokumentarnog filma „Odbranimo prirodu Balkana“, održanoj u organizaciji udruženja Eko put iz Bijeljine i Fondacije Atelje za društvene promjene – ACT, okupili su se aktivisti i građani koji godinama upozoravaju da se odluke o korištenju prirodnih resursa prečesto donose bez učešća lokalnih zajednica.

Film autora Dragana Stanimirovića i Svjetlane Panić donosi priče ljudi koji su odlučili da se suprotstave projektima za koje vjeruju da ugrožavaju rijeke, šume, biodiverzitet i kvalitet života. U fokusu su zajednice koje se bore protiv izgradnje malih hidroelektrana, nekontrolisane eksploatacije šljunka, devastacije šuma i širenja rudarskih projekata širom regiona.

U jednosatnom dokumentarcu prikazano je djelovanje organizacija i inicijativa okupljenih u regionalni savez „Odbranimo prirodu Balkana“, mrežu koja danas povezuje tridesetak organizacija iz zemalja bivše Jugoslavije.

U vremenu kada se građani u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i drugim državama regiona suočavaju sa sličnim problemima, od planiranih rudnika litijuma i drugih metala do hidroenergetskih zahvata i sječe šuma, regionalno povezivanje postaje jedno od najvažnijih oruđa otpora.

Na to je ukazala i Snežana Jagodić Vujić iz udruženja Eko put, podsjećajući da je film nastajao kroz zajednički rad ljudi iz različitih krajeva Balkana.

„Ovaj dokumentarni film nije nastao za jedan dan ni na jednom mestu. Snimanje je krenulo od Bijeljine, prošle godine, krajem oktobra meseca kada je ovdje održan sastanak većeg broja predstavnika raznih udruženja, od Makedonije do Slovenije. Kako naša borba za zdravu prirodu i životnu sredinu obuhvata više oblasti – zagađenje vazduha, vode, zemljišta, rudarenje i druge štetne projekte – Savez je postao ‘Odbranimo prirodu Balkana’ i povezuje različite ljude iz različitih krajeva u istoj borbi za istu stvar, a to je upravo ono što svi želimo – zdrava priroda i zdravi ljudi“, rekla je Jagodić Vujić.

Njene riječi oslikavaju širu promjenu koja se posljednjih godina dešava širom regiona. Lokalne inicijative koje su nekada vodile izolovane bitke danas sve češće razmjenjuju iskustva, pružaju podršku jedne drugima i zajednički nastupaju prema institucijama i investitorima.

Organizatori smatraju da je upravo takva saradnja ključna za uspjeh budućih ekoloških borbi.

„Ovaj savez je možda i najuspješniji mirovni pokret u regiji jer ponovo spaja ljude u borbi za ono što je najvažnije – prirodu, zajednička dobra i održiv način života. Solidarni i ujedinjeni šaljemo poruku da ne pristajemo na lažne zelene projekte iza kojih se kriju želja za profitom i ekološka devastacija“, poručila je Aida Kapetanović iz Fondacije ACT.

Premijera u Bijeljini samo je početak regionalne turneje filma. Već naredne sedmice dokumentarac će biti prikazan u Srbiji, u Kulturnom centru Novi Pazar, u okviru Mikser festivala, nakon čega su planirane projekcije i u drugim državama regiona.

Autori i organizatori pozivaju građane, organizacije civilnog društva, akademsku zajednicu i kulturne radnike da se pridruže mreži „Odbranimo prirodu Balkana“, uvjereni da će budućnost rijeka, šuma i prirodnih bogatstava zavisiti upravo od spremnosti ljudi da ih brane.

Jer, kako pokazuje i sam film, najveće ekološke pobjede na Balkanu nisu izvojevale institucije, već zajednice koje su odbile da odustanu.

GERILA

The post Premijera filma „Odbranimo prirodu Balkana“: Ljudi protiv profita u borbi za rijeke, šume i život first appeared on Gerila.info.

Kroz sedam rijeka – Plivu, Duboku, Neretvu, Kasindolsku rijeku, Neretvicu, Ugar i Kruščicu – film prati višegodišnje borbe lokalnih zajednica protiv izgradnje mini hidroelektrana i drugih zahvata koji mijenjaju prirodna korita rijeka i ugrožavaju životnu sredinu.

U centru priče nisu samo rijeke, već ljudi koji uz njih žive. Aktivisti, mještani, ekolozi, stručnjaci i novinari kroz vlastita svjedočenja govore o pritiscima, protestima, sudskim procesima i pokušajima da sačuvaju ono što mnogi u Bosni i Hercegovini još uvijek smatraju zajedničkim dobrom.

Film je sniman bez klasične naracije. Umjesto naratora, priču nose autentični glasovi ljudi sa terena – onih koji su godinama blokirali bagere, protestovali ispred institucija ili završavali na sudovima zbog borbe za rijeke.

Kroz njihove ispovijesti otvara se mnogo šira slika: sistem u kojem prirodni resursi često postaju predmet privatnih interesa, dok posljedice snose lokalne zajednice.

„Rijeke na ivici“ ne pokušava ponuditi jednostavne odgovore, već postavlja pitanje koliko daleko društvo može otići u ime profita i energetskih projekata prije nego što izgubi ono najvrijednije – pitku vodu i netaknutu prirodu.

Autori filma su Dejan Rakita i Vladimir Kovačević, a film je nastao u produkciji portala Gerila.info.

Dokumentarac će premijerno biti emitovan na BHRT u subotu, 9. maja 2026. godine u 16:15 časova, dok je reprizno emitovanje zakazano za 14. maj u 12:30.

Premijera na FTV planirana je za 21. maj u 20:20, uz reprizna emitovanja 22. maja u 15:10 i 25. maja oko ponoći.

Film je realizovan u okviru programa „Innovation. Media. Minds: EU Support to Public Service Journalism in the Western Balkans“, koji finansira Evropska unija, a sprovodi Goethe-Institut u ime Evropske komisije u saradnji sa implementacionim partnerom DW Akademie.

Sadržaj filma isključiva je odgovornost redakcije Gerila.info i ne odražava nužno stavove Evropske unije.

The post Premijera dokumentarca „Rijeke na ivici“: Priča o rijekama BiH koje nestaju pod pritiskom mini hidroelektrana first appeared on Gerila.info.

Okupljeni su jednoglasno podržali inicijativu da se o ovom pitanju ide na referendum, kako bi građani direktno odlučili o eventualnom otvaranju rudnika i nastavku istraživanja. Jasno je poručeno da Ozren neće biti prepušten odlukama koje se donose mimo lokalne zajednice.

“Neće o nama odlučivati Banjaluka i to iza zatvorenih vrata, krijući od nas, koji smo krvarili za ovaj Ozren”, poruka je mještana Ozrena.

„Situacija je krajnje ozbiljna i alarmantna. O našoj sudbini neko misli da odlučuje bez nas. To je krajnje drsko, bezobrazno i nedopustivo“, poručeno je iz Udruženja.

Zoran Poljašević iz Ozrenskog studenca je upozorio da priča o „samo geološkim istraživanjima“ ne može biti odvojena od planova za konačno otvaranje rudnika.

Poljašević je jasno stavio do znanja da kompanije koje na berzi predstavljaju projekte ne prikupljaju novac zbog istraživanja, već zbog eksploatacije. Kako je rekao, ono što se danas predstavlja kao istražni projekat, u suštini je najava rudnika.

„Ozren nije samo prostor na karti, nego mjesto gdje ljudi žive i od kojeg žive. Ako ovdje dođe do eksploatacije nikla i drugih metala, posljedice neće osjetiti samo Ozren, nego i svi gradovi koji zavise od njegovih voda i prirodnih resursa”, rekao je za Gerilu Poljašević, dodajući da kompanija već sada svjetskoj javnosti predstavlja resurse Sočkovca kao budući rudnik.

U emotivnom dijelu obraćanja, podsjetio je i na ratnu prošlost ovog kraja, poručivši da Ozrenci ono što su branili krvlju neće prepustiti interesima koji dolaze izvan zajednice. Naglasio je i da su stručne analize, poput onih koje je ranije iznijela Srpska akademija nauka i umjetnosti, upozoravale na ozbiljne posljedice eksploatacije nikla, uključujući devastaciju prostora i ugrožavanje voda.

„Ne možemo pristati na to da informacije o našoj zemlji saznajemo sa stranih berzi, dok naše institucije ćute. To je ponižavajuće za svakog čovjeka koji ovdje živi”, dodao je Poljašević za Gerilu.

Sličan ton imao je i Zoran Vasić, mještanin Sočkovca i ratni vojni invalid, čija je poruka bila jednostavna i direktna – protivljenje ovakvim projektima ne dolazi od juče.

On je podsjetio da je lokalno stanovništvo i ranije ustajalo protiv geoloških istraživanja i da se stav nije promijenio. Za njega je Ozren mnogo više od potencijalnog rudnika – riječ je o prostoru života, prirode i budućnosti.

Vasić ističe da Ozren ima alternativu rudnicima – turizam, prirodne resurse, poljoprivredu i banjske potencijale, poput Termi Ozren. „Ovdje ima mnogo toga što se može razvijati, osim rudnika. A ovo ne dolazi uopšte u obzir“, poručio je Vasić.

Podršku građanima dao je i načelnik opštine Petrovo Ozren Petković, koji je najavio raspisivanje referenduma, čime je lokalna vlast, barem deklarativno, stala uz stav mještana.

Skup u Sočkovcu pokazao je jedinstvo zajednice i spremnost da se aktivno uključi u donošenje odluka koje direktno utiču na njihov život. Međutim, ono što je prethodilo ovom okupljanju dodatno objašnjava zašto je reakcija građana bila ovako snažna.

Redakcija Gerile je upite sa konkretnim pitanjima još 27. marta uputila Ministarstvu energetike i rudarstva Republike Srpske, Opštini Petrovo, kao i kompaniji Yugo Metals, ali do trenutka objavljivanja ovog teksta odgovori nisu dostavljeni.

Alarm je, naime, upaljen krajem marta, kada je kompanija Yugo Metals LTD, registrovana u Pertu, objavila na australijskoj berzi da joj je Ministarstvo energetike i rudarstva Republike Srpske dodijelilo prava na projekat geoloških istraživanja metala na području Sočkovca, u opštini Petrovo.

Za mještane Ozrena, paradoksalno, to je bio prvi put da su uopšte čuli za takvu odluku. I to sa sajta australijske berze.

Uslijedile su reakcije ekoloških aktivista i lokalnih vlasti, koji su odmah uputili zahtjeve Ministarstvu energetike i rudarstva RS da potvrdi ili demantuje ove navode. Sastanak u opštini Petrovo održan je 24. marta, a istog dana i opština je zatražila zvanično pojašnjenje.

Odgovor, međutim, nije stigao.

Dodatnu težinu cijeloj situaciji daje činjenica da je Ministarstvo još 2022. godine poništilo ranije odobrenje za geološka istraživanja na Ozrenu, nakon snažnog otpora javnosti. Upravo zbog toga, povratak iste priče – sada kroz kompaniju koja je, kako tvrde aktivisti, povezana sa ranijim investitorima – kod građana budi sumnju da se projekat pokušava vratiti pod drugim imenom.

Ministar energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokić nije odgovorio na upite mještana Ozrena i Opštine petrovo, ali je nedavno na održanom SET-u u Trebinju izjavio je da Vlada RS daje podršku svim istraživačkim projektima u oblasti geologije, uključujući i projekat geoloških istraživanja u Petrovu. On je istakao da su geološka istraživanja važna i da ih treba podržati na bilo kom lokalitetu, jer, kako tvrdi, ne predstavljaju nikakve probleme.

„A da li će se poslije toga ići u projekat razvoja tih ležišta, drugo je pitanje“, rekao je Đokić novinarima u Trebinju, odgovarajući na pitanje da li je data saglasnost kompaniji Yugo Metals za geološka istraživanja u Sočkovcu.

„Ne ministre Petre Đokiću, to nije drugo pitanje, to je isto pitanje. I ključno pitanje“, poručio je Zoran Poljašević sa skupa na Ozrenu, komentarišući Đokićeve riječi.

Kako upozorava Nataša Mazalica iz Centra za životnu sredinu, ovakvi slučajevi ukazuju na širi obrazac u kojem se lokalne zajednice sistematski isključuju iz odlučivanja o sopstvenim resursima.

„Donosioci odluka sistematski rade na tome da se lokalne zajednice u potpunosti isključe iz svih nivoa učešća u donošenju odluka“, navodi Mazalica.

Upravo zbog toga, skup u Sočkovcu nije bio samo reakcija na jednu informaciju, već izraz dugotrajnog nepovjerenja prema institucijama i straha da se odluke donose bez znanja i saglasnosti onih kojih se najviše tiču.

Za sada, odgovora na pitanja Ozrenaca iz Ministarstva nema, ali je odgovor sa Ozrena – jasan.

Dejan Rakita / GERILA

The post Ozrenci jednoglasni: „Ne damo Ozren“ (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

To nije upozorenje koje dolazi samo od aktivista. Prema analizi Bankwatcha, Buk Bijela nije izolovan projekat, već dio šireg sistema od 14 planiranih hidroelektrana na gornjoj Drini i njenim pritokama, a njena izgradnja bi onemogućila migraciju mladice i nanijela štetu i lokalnom rafting turizmu. U istoj analizi se navodi da nova procedura procjene uticaja, pokrenuta 2024. godine, izgleda tako da bi mogla isključiti veći dio kumulativnih uticaja planiranih postrojenja u tom području, iako upravo ti zbirni efekti određuju stvarnu razmjenu štete .

U praksi, to znači da se javnosti i institucijama formalno predstavlja jedan projekat, dok bi stvarne posljedice bile mnogo šire. Buk Bijela je dio kompleksa „Gornja Drina“, zajedno sa hidroelektranama Foča i Paunci, a dodatno su planirane i druge intervencije na pritokama, uključujući pregrade i radove za kontrolu sedimenta. Kritičari upozoravaju da se tako umanjuje stvarni obim zahvata i prikriva koliko bi rijeka zapravo bila fragmentisana.

Posebno ozbiljan problem je planirani vršni režim rada. Prema dostupnim podacima iz nacrta studije, protoci kroz turbine varirali bi od 22 do 450 kubnih metara u sekundi, uz tvrdnju da to neće imati negativan uticaj na ekosistem Drine. Stručnjaci i organizacije civilnog društva tvrde suprotno: da je riječ o tvrdnji koja je u direktnoj suprotnosti sa postojećim naučnim saznanjima o uticaju vršnog rada hidroelektrana na akvatične sisteme.

„Hidroelektrana Buk Bijela sa visokom branom i režimom rada predstavlja najdestruktivniji tip hidroelektrane koji se može zamisliti i, u ovom osjetljivom ekosistemu, dovešće do teške i trajne ekološke degradacije“, navodi se u kritikama nacrta studije.

Najveći udar mogao bi pretrpjeti upravo živi svijet rijeke. Gornji tok Drine i njene pritoke predstavljaju jedno od najvažnijih preostalih staništa mladice (Hucho hucho), vrste koju Međunarodna unija za zaštitu prirode klasifikuje kao ranjivu, dok je u Evropskoj uniji tretirana kao ugrožena. Bankwatch podsjeća da je Drina najznačajnije stanište mladice upravo po dužini očuvanog riječnog toka, te da bi izgradnja Buk Bijele, zajedno sa drugim branama na pritokama, ozbiljno ugrozila njenu migraciju i mriještenje 

Mladica nije bilo kakva riba. Ona traži čistu, hladnu i dobro oksigenisanu vodu i često prelazi desetine kilometara kako bi došla do pogodnih mjesta za mrijest. Upravo zbog toga su slobodni tokovi i povezane pritoke presudni za njen opstanak. Ako se te rute presijeku branama, posljedice nisu samo lokalne – one pogađaju čitavu populaciju vrste u regionu.

„Riba mladica, čije je stanište ovdje zastupljeno s oko 40 posto ukupne populacije, mogla bi biti potpuno uništena u roku od deset godina nakon formiranja akumulacije“, upozorio je Vuk Ivković iz Crnogorskog društva za ekologiju.

Kritike se ne zaustavljaju na ribama. Iz organizacija koje prate slučaj godinama upozoravaju da bi izgradnja hidroelektrana u ovom dijelu sliva značila i trajnu promjenu riječnog i priobalnog ekosistema, sa posljedicama po klimu, vlažnost, kvalitet života i razvoj turizma. Drina bi, umjesto rijeke koja nosi brzinu, kiseonik i život, na gotovo 30 kilometara postala niz akumulacija, dok bi slobodan tok bio sveden na tek manji dio u zoni Foče.

„Izgradnja hidroelektrane ‘Buk Bijela’, koja je dio kompleksa Hidroenergetskog sistema ‘Gornja Drina’, zajedno sa hidroelektranama ‘Foča’ i ‘Paunci’ potpuno će ‘ujezeriti’ gornji tok rijeke Drine koji je ujedno i njen najljepši dio. Odnosno, ukoliko dođe do izgradnje ovih hidroelektrana, rijeka Drina će postati jezero čime će se promijeniti ekosistem rijeke, ali i klima ovog područja. Posljedice ovog projekta najviše će osjetiti stanovništvo“, upozorili su iz Centra za životnu sredinu.

Na to se nadovezuju i zdravstvene i bezbjednosne dileme. Dragana Drakul, mještanka Foče i profesorica Medicinskog fakulteta, upozorila je da Foča već ima specifične klimatske uslove, sa povišenom vlagom tokom godine, te da tvrdnje da akumulacija neće dodatno uticati na vlažnost vazduha nisu dovoljno obrazložene. Podsjetila je i na negativna iskustva sa drugim hidroenergetskim projektima u ovom području, navodeći da se ne smije ponoviti scenario u kojem se građani upozoravaju unaprijed, a budu ignorisani.

Osim ekološkog, cijeli projekat ima i dubok pravni problem. Još od 2020. godine traje spor pred Ustavnim sudom BiH zbog pitanja da li Republika Srpska uopšte može samostalno dodjeljivati koncesije za hidroelektrane na Drini, rijeci koja čini dio državne granice i koja se, prema stavovima Ustavnog suda i zakonu o zabrani raspolaganja državnom imovinom, smatra državnom imovinom. U julu 2021. godine Ustavni sud je utvrdio da spor postoji i naložio Komisiji za koncesije BiH da ga riješi, ali to do danas nije završeno.

Na taj aspekt upozorava i Nina Kreševljaković iz Aarhus centra BiH:

„Svaka odluka, akt, ugovor ili bilo koji drugi pravni instrument kojim se raspolaže državnom imovinom suprotno odredbama ovog zakona, ništavan je. S obzirom na navedeno, sasvim je jasno zašto je sporan projekat hidroelektrane Buk Bijela. O raspolaganju rijekom Drinom može odlučiti isključivo država BiH, a nikako entitet samostalno.“

Ni finansijska strana projekta ne djeluje stabilno. Bankwatch navodi da je još 2017. godine potpisan memorandum sa kineskom kompanijom AVIC-ENG, ali da do septembra 2025. godine izgleda da finansiranje nije bilo osigurano, dok nijedan ugovor nije bio potpisan. U istoj analizi podsjeća se i da su Evropska banka za obnovu i razvoj i Svjetska banka potvrdile da neće finansirati projekat, a da je izvještaj Svjetske banke iz 2021. ukazao na ozbiljne nedostatke u tadašnjoj procjeni uticaja na životnu sredinu i predložio potpuni redizajn projekta.

Tek nakon svega toga, 20. februara 2026. godine u Foči je održana javna rasprava o nacrtu nove Studije uticaja na životnu sredinu, a potom i rasprava u Plužinama u Crnoj Gori. Umjesto da ta rasprava otvori prostor za ozbiljna pitanja, iz Centra za životnu sredinu tvrde da su učesnici koji su izražavali zabrinutost nailazili na podsmijeh i paušalne odgovore.

„Svi koji su postavljali pitanja ili davali komentare u kojima je izražena zabrinutost zbog mogućih negativnih posljedica ovog projekta na stanovništvo, osjetili su neku vrstu pritiska i podsmijeha u sali“, rekla je Jelena Ivanić, koordinatorka programa Energija i klimatske promjene u Centru za životnu sredinu.

Pored toga, stručnjaci upozoravaju da čak ni nova studija nije dala odgovore na neka od ključnih pitanja. Nataša Mazalica, magistar hidrobiologije iz Centra za životnu sredinu, navela je da u studiji nema podataka o obračunu velikih voda, odnosno o tome kako bi projekat mogao uticati na opasnost od poplava nizvodno. Bez tih podataka, upozorava ona, nije moguće ozbiljno procijeniti bezbjednost stanovništva.

Upravo tu leži i suština spora oko Buk Bijele. Nije riječ samo o tome da li će jedna brana biti izgrađena ili neće. Riječ je o pitanju da li je moguće jedan složen, osjetljiv i međunarodno važan riječni sistem svesti na tabelu energetskih koristi, a da se pri tome zanemare fragmentacija staništa, gubitak biodiverziteta, pravna nesigurnost i posljedice po ljude koji žive uz rijeku.

Zato protivnici projekta već godinama ponavljaju isto: da Buk Bijela nije samo građevinski zahvat, nego prelomna tačka za budućnost gornjeg toka Drine. A ako se Drina jednom pretvori u jezero, to više neće biti pitanje obećanja, studija i konferencijskih sala, nego nepovratno stanje na terenu.

Dejan Rakita / GERILA

The post Hidroelektrana Buk Bijela: Kako bi projekat na Drini mogao uništiti mladicu i promijeniti rijeku first appeared on Gerila.info.

Međutim, samo nekoliko mjeseci kasnije, investitor je pokazao da ne namjerava da se povuče.

Firma „Buk“ d.o.o. iz Istočnog Sarajeva ponovo je podnijela Ministarstvu zahtjev za prethodnu procjenu uticaja na životnu sredinu, ovaj put za projekat izgradnje male hidroelektrane „Slapi“, instalisane snage 0,925 megavata, na području opština Istočno Novo Sarajevo, Trnovo i Istočna Ilidža. Riječ je o jednom od obaveznih koraka u proceduri pribavljanja nove ekološke dozvole – uprkos činjenici da su prethodne dozvole ukinute upravo zbog nezakonitosti i propusta u proceduri.

Ministarstvo je o ovom zahtjevu obavijestilo javnost putem zvanične internet stranice, pozivajući zainteresovane građane i organizacije da izvrše uvid u dokumentaciju i dostave mišljenja, primjedbe i sugestije u roku od 15 dana, odnosno do 27.januara. Primjedbe se mogu poslati poštom ili elektronskim putem, što su aktivisti odmah iskoristili da ponovo mobilišu javnost.

Iz Ateljea za društvene promjene – ACT upozoravaju da je riječ o nastavku istog projekta koji je već jednom zaustavljen, ali i o dodatno problematičnoj lokaciji. Kako navode, vodozahvat planirane MHE „Slapi“ bio bi smješten u samom srcu planiranog zaštićenog područja „Kanjon Kasindolske rijeke“, dok bi se mašinska zgrada nalazila tik iznad Bolnice „Srbija“ u Kasindolu.

„Podsjećamo da su na jesen 2025. godine donesena rješenja Ministarstva o prekidu važenja ekoloških dozvola, a samo nekoliko mjeseci kasnije investitor ponovo započinje proces prikupljanja neophodne dokumentacije“, navode iz ACT-a, uz jasan poziv građanima da pošalju svoje primjedbe i uključe se u odbranu rijeke.

Sličnu poruku uputili su i aktivisti iz neformalne grupe STOP izgradnji MHE na Kasindolskoj rijeci.

„Kao što smo i ranije jasno poručili, nećemo prestati da se borimo za Kasindolsku rijeku. Pratićemo svaki vaš korak. Nijedna nova mala hidroelektrana na Kasindolskoj rijeci neće biti izgrađena“, poručili su putem društvenih mreža.

Oni podsjećaju i da Grad Istočno Sarajevo ima dodatnu odgovornost, jer je potpisnik Deklaracije „Gradovi/Opštine bez brana“, te pozivaju predstavnike opština Istočna Ilidža, Istočno Novo Sarajevo i Trnovo, kao i gradske vlasti, da stanu iza građana – ali i iza sopstvenih ranije datih obećanja.

Prije četiri godine gotovo 3000 građana je potpisalo peticiju kojom se zahtjeva zabrana izgradnje pomenute dvije male hidroelektrane na ovoj rijeci. U borbi za očuvanje ove rijeke aktivisti su dobijali Slapp tužbe, trpili pritiske i prijetnje. Među najznačajnijima za pobjedu aktivista i građana u ovom slučaju su lokalne aktivistkinje Sunčica Kovačević i Sara Tuševljak.

Kasindolska rijeka već godinama predstavlja jednu od najvidljivijih linija sukoba između lokalnih zajednica i investitora u male hidroelektrane u Republici Srpskoj. Borba je započela kada su mještani i ekološki aktivisti upozorili da planirana izgradnja čak tri MHE prijeti da trajno naruši riječki ekosistem. Uslijedili su protesti, peticije – gotovo 3.000 građana potpisalo je zahtjev za zabranu gradnje – i dugotrajna pravna bitka.

U tom procesu, aktivisti su se suočavali sa pritiscima, prijetnjama i SLAPP tužbama, koje je dio javnosti i međunarodnih organizacija prepoznao kao pokušaj zastrašivanja i gušenja građanskog otpora. Upravo zato je odluka Ministarstva iz oktobra 2025. godine bila shvaćena kao presedan i rijedak primjer da se višegodišnja borba građana pretoči u institucionalnu odluku.

Danas, međutim, jasno je da ta borba još nije završena.

Iako nakon poništavanja ekoloških dozvola ne postoji nijedna važeća dozvola na osnovu koje bi MHE „Samar“ i „Slapi“ mogle biti izgrađene, investitor očigledno računa na zamor javnosti i ponavljanje procedure. Aktivisti, s druge strane, poručuju da će konačna pobjeda biti tek proglašenje zaštićenog područja i raskid koncesionih ugovora, koji važe sve do 2044. godine.

U zemlji u kojoj je tek oko tri odsto teritorije pod formalnom zaštitom – višestruko manje nego u državama Evropske unije – Kasindolska rijeka odavno je prestala da bude samo lokalna priča. Ona je postala simbol šire borbe između profita i javnog interesa, ali i test da li institucije stoje iza sopstvenih odluka ili ih relativizuju kroz nove administrativne procedure.

Dejan Rakita / GERILA

The post Kasindolska rijeka ponovo na udaru: Investitor pokreće novu proceduru za MHE uprkos ukinutim dozvolama first appeared on Gerila.info.

U Kaknju je prije nekoliko dana proglašena uzbuna a nastava u školama, zbog izuzetno zagađenog vazduha, je obustavljena. Vijest je odjeknula kao iznenađenje ali tu iznenađenja nema jer na tako nešto aktivisti iz ovog grada upozoravaju godinama. Aktivisti konstantno upozoravaj na visok nivo zagađenosti vazduha kao i ogromnu koncentraciju sumpor dioksida. Njihovi apeli i upozorenja, uglavnom, prolaze bez reakcija. Nema reakcija ni nadležnih institucija a i lokalno stanovništvo kao da se, svih ovih godina, pretjerano ne interesuje kakav vazduh udiše. Uostalom slično je u cijeloj Bosni i Hercegovini. Uz sve to u Kaknju najavljuju skoru gradnju deponije animalnog otpada.

Aktivisti iz Kaknja sa kojima je razgovarala ekipa Gerila info tvrde da gradske i entitetske vlasti u Federaciji godinama ignorišu upozorenja i situaciju koju u Kaknju imaju sa, po zdravlje i život opasnim, vazduhom. Često se, tvrde, kriju informacije o kvalitetu vazduha. Na glavnoj kakanjskoj saobraćajnici postavljen je led displej koji treba da pokazuje informacije o kvalitetu vazduha ali te informacije, uvjerila se ekipa Gerila info, često uopšte nisu vidljive na ekranu.

U četvrtak ujutro u Kaknju je izmjerena ekstremno visoka koncentracija sumpor dioksida u vazduhu od 1316,6 mikrograma po kubnom metru. Granična vrijednost iznosi 350 mikrograma. Sve preko toga smatra se opasnim po zdravlje.

Da stvar po stanovnike Kaknja bude gora oni problema imaju i sa korištenjem vode za piće. Iako zvanični podaci pokazuju da je voda za piće bezbjedna većina građana Kaknja sumnja u te rezultate. Iz više razloga. Jedan je taj što se vodozahvat koji gradsko komunalno preduzeće koristi za preradu vode nalazi u neposrednoj blizini rudnika Rupice u Varešu. U Kaknju navode da sumnjaju u rezultate analiza vode na teške metale jer se analize rade u laboratoriji koja sarađuje i sa rudnikom u Varešu.

“Ja lično gradsku vodu ne koristim već 20 godina. Donosim sa planine gdje imamo izletište, što ne možemo namiriti kupujemo. I ja i moja porodica. Mi nemamo povjerenja u institucije koje daju rezultate mjerenja vode. Mi vjerujemo radnicima i ljudima koji nam dovlače tu vodu ali ne vjerujemo institucijama zato što se svake godine povećava broj oboljelih u Kaknju“, kaže, za Gerila info, Elvedin Alajbegović iz Kaknja.

Iz gradskog komunalnog preduzeća “Vodokom” navode da su rezultati analiza dostupni svima, da su javni i da se objavljuju na stranicama komunalnog preduzeća.

“JP „Vodokom“ d.o.o. Kakanj vrši kontinuirani monitoring i analize vode iz gradske vodovodne mreže. Voda iz gradske vodovodne mreže, kojom upravlja JP “Vodokom“ d.o.o. Kakanj, prema dosadašnjim analizama je ispravna za piće. JP „Vodokom“ d.o.o. Kakanj, putem ovlaštene laboratorije „ SISTEM QUALITA,S“ Pale vrši redovnu mjesečnu analizu vode na prisustvo teških metala, a putem Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica fizičko-hemijske i mikrobiološke analize. Svi dosadašnji nalazi navedenih institucija pokazuju da je prema fizičko-hemijskim i mikrobiološkim nalazima voda ispravna za piće, te da nije kontaminirana teškim metalima“, piše u odgovoru Vodokoma.

Najviše sumnji u ispravnost vode kao i tačnost rezultata analiza stanovnici Kaknja imaju zbog činjenice da se u relativnoj blizini Kaknja i rijeke Bukovice, na području opštine Vareš nalazi rudnik Rupice. Taj rudnik javnosti u Bosni i Hercegovini postao je poznat u junu zbog kupoprodaje nalazišta između Adriatic Metalsa i kanadskog Dundee Precious Metalsa. Adriatic je Dundeeu prodao rudnik za nevjerovatnih 1,25 milijardi američkih dolara. U međuvremenu od te preprodaje Vareš i BiH neće imati ništa. Odnosno BiH ima simboličnu koncesionu naknadu od 3,9 maraka po toni rude što je prošle godine iznosilo nešto manje od 570 000 maraka.

“Zvanični podaci kažu da je voda ispravna ali u zvaničnim podacima fali niz elementa koji se ne mjere. Građani Kaknja od početka najave u Varešu ne piju zvanično kakanjsku vodu već kupuju ali ne možemo kupiti svu vodu i za kupanje, umivanje i za pranje. Mi imamo vodu koju plaćamo kao pijaću a imamo idustrijsku. Grad mora naći alternativu ili zaustaviti gradnju rudnika u Varešu za vađenje metala“, kaže Maksuma Topalović iz organizacije “Kakanj ustaje”.

Hajrija Čobo, ekološka aktivistkinja iz Kaknja jedna je od rjetkih koja godinama upozorava, ne samo na situaciju u Kaknju već sa napadima na prirodu zarad koristi, uglavnom, stranih investitora, u cijeloj Bosni i Hercegovini. Ona objašnjava kako su uzurpirani vodozahvati sa kojih se Kakanj snadbijeva vodom.

“Nalazi na teške metale nisu dostupni javnosti ali reci ćemo da oni sve govore. Građani imaju osnovanu sumnju u kvalitet vode u najmanju ruku. Vodozaštitna zona u Bukovici ima tri zone. U sve tri zone je zabranjena sječa šume, bilo kakva gradnja a kamoli gradnja industrijskog puta. Ono što mi imamo je da je u drugoj i trećoj zoni posječena šuma, stabla su posječena, ogoljena je jedna i druga obala Bukovice i onda ako ništa drugo kiša to tlo ispira. Mimo toga postavljena je industrijska cesta kroz vodozaštitne zone, i drugu i treću, i tuda voze kamioni rudnika u Varešu“, kaže, u razgovoru sa ekipom Gerila info, ekološka aktivistkinja Hajrija Čobo.

Čobo navodi i da su dijelovi važeće ekološke dozvole netačni odnosno da u njoj nisu navedeni istiniti podaci u vezi sa lokacijom vodozahvata u odnosu na rudnik Rupice.

“U studiji uticaja na okoliš piše da se rudnik Rupice nalazi u drugoj i u trećoj vodozahvatnoj zoni. Ono što su slagali u toj studiji, dakle imate još i lažnu studiju, je da je vodozahvat uzvodno od rudnika što je notorna laž. Vodozahvat je nizvodno i sve što se sa te ceste slije u Bukovicu sa tih ogoljenih obala, to takvo zemljište to ulazi u Bukovicu“, napominje Hajrija Čobo iz Kaknja.

U Kaknju nada umire posljednja. Nadaju se da bi institucje ove države, entiteta, kantona, grada…konačno mogle da počnu da rade svoj posao. Da stanovnicima ove zemlje, čija prirodna bogastva se rasprodaju u bescjenje makar omoguće zdrav vazduh i pitku vodu. Do tada živimo u plemenima ko Apači jer Hadžije su sebi podijelili reone.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post GERILA U KAKNJU: Disanje na škrge i život bez vode! (Video) first appeared on Gerila.info.

Nedavno rušenje osam objekata u kompleksu bivše kasarne u Čerkezovcu, o čemu je Gerila pisala, kojim je oslobođen prostor za buduće skladište srednje i nisko radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško, ali i institucionalnog otpada nastalog na teritoriji cijele Hrvatske, izazvalo je novi talas zabrinutosti u pograničnim krajevima Bosne i Hercegovine.

Federalno ministarstvo okoliša i turizma (FMOiT) potvrdilo je da nije dobilo nikakvu zvaničnu informaciju od hrvatskih institucija – ni preko Ministarstva vanjskih poslova BiH, ni bilo kojim drugim diplomatskim putem.

U saopštenju za javnost navodi se da Ministarstvo nema podatke ni o statusu Studije uticaja na životnu okolinu, niti o tome kako će ista biti dostupna javnosti u BiH. Iako hrvatske vlasti tvrde da se rušenje „ne može povezati s izgradnjom Centra za zbrinjavanje otpada“, činjenica da objekti nestaju prije nego što je objavljena ijedna analiza okolišnih rizika stvara opravdanu sumnju.

Ignorisanje međunarodnih obaveza

Pravni tim BiH koji prati slučaj upozorava da se Hrvatska ponaša suprotno obavezama koje proizlaze iz ESPOO konvencije o prekograničnim uticajima na životnu sredinu.

„Formalne konsultacije koje ne uzimaju u obzir primjedbe druge strane predstavljaju direktno kršenje međunarodnog prava“, navodi se u Strategiji pravne zaštite interesa BiH.

U praksi to znači da Hrvatska donosi ključne odluke o skladištenju radioaktivnog otpada bez učešća BiH stručnjaka i institucija.

„Sa žaljenjem konstatujemo da Hrvatska odbija da se u istraživanja lokacije Čerkezovac uključe eksperti iz BiH“, navodi FMOiT. „Na taj način onemogućava se zajedničko istraživanje šireg područja koje obuhvata i teritoriju BiH, a koje bi jedino moglo dati realnu procjenu rizika.“

Prema mišljenju domaćih eksperata, teren Trgovske gore spada u najkompleksnije geološke sisteme u regiji. Podzemne vode, klizišta i seizmička nestabilnost čine ga izuzetno osjetljivim, a bilo kakva odluka donesena bez zajedničkih istraživanja mogla bi imati dugoročne posljedice po ljude i ekosistem rijeke Une.

„Licemjerstvo evropske birokratije“

Ekološki aktivista iz Novog Grada, Mario Crnković, je i ranije upozoravao da je Trgovska gora „simbol licemjerstva evropske birokratije“.

„Institucije EU često nam drže lekcije o standardima, a onda gledamo kako članica EU gura svoj otpad na samu granicu sa siromašnijom zemljom“, kaže Crnković.

Po njemu, objašnjenja iz Hrvatske da „još ništa ne grade, već samo ruše zgrade“ djeluju tragikomično.

„Da to radi BiH, imali bismo sankcija više nego Rusija. Očigledno postoje dupli aršini“, dodaje.

Podsjeća i da BiH ima formalno-pravnu osnovu za tužbu protiv Hrvatske, ali da država kasni s ispunjavanjem obaveza prema francuskoj advokatskoj kancelariji angažovanoj na slučaju.

„Ti pravnici nisu dobili ni marku. Da sam ja na njihovom mjestu, prvo bih tužio BiH zbog nepoštivanja ugovora, a zatim i Hrvatsku“, ironično zaključuje Crnković.

Ekološka i društvena prijetnja

Ekološke organizacije u BiH upozoravaju da projekat Trgovska gora nije samo ekološki, nego i socijalni problem.

Planirano skladište, udaljeno tek nekoliko kilometara od granice i izvorišta Une, moglo bi izazvati pad vrijednosti zemljišta, odlazak stanovništva i udar na turizam.

Regija koja živi od čiste vode, rijeka, eko-turizma i poljoprivrede mogla bi se pretvoriti u prostor straha i ekonomske stagnacije.

„Ovo nije samo priča o otpadu na granici dvije zemlje. Ovo je globalni test – da li se radioaktivni i drugi opasni otpadi mogu gurati na granice siromašnijih država“, poručuje Crnković.

Milion maraka za istraživanja – i dalje bez zajedničkog terena

Bosanskohercegovačke institucije, uz podršku Fonda za zaštitu okoliša FBiH, do sada su izdvojile gotovo milion maraka za istraživanja i praćenje stanja na terenu.

Zavodi za hidrometeorologiju, geologiju, javno zdravstvo i agropedologiju provode mjerenja, ali bez pristupa hrvatskoj strani granice — što čini procjenu nepotpunom.

„Stav eksperata je jasan – Studija uticaja na okoliš ne može se izraditi bez zajedničkog rada istraživača s obje strane Une“, navodi se u saopštenju FMOiT.

Uprkos apelima, Hrvatska nije zatražila nijedan dokument iz BiH o zaštiti izvorišta pitke vode, planovima prostornog razvoja niti o minskim poljima koja se i dalje nalaze na području uz granicu.

Borba koja tek traje

Dok hrvatski zvaničnici smiruju javnost tvrdnjama da je riječ o „niskom i srednje radioaktivnom otpadu“ i da će sve biti „sigurno po najvišim standardima“, povjerenje stanovništva ne može se izgraditi bez transparentnosti.

U Dvoru na Uni lokalna vlast, svjesna političkih i finansijskih pritisaka, pokušava balansirati između straha građana i obećanih subvencija iz Zagreba. Općina i županija trebalo bi da dobijaju oko milion i po eura godišnje ako prihvate skladište.

No, kako kaže mještanka Dvora Verica Zuber u razgovoru za HRT, „to što drugi uzimaju novce, a sirotinju truju – to mi se ne sviđa“.

Trgovska gora nije samo tehničko pitanje zbrinjavanja otpada. Ona je ogledalo odnosa moći, politike i etike u regionu koji još traži osnovne standarde odgovornosti.

Dok Hrvatska ruši zgrade i ubrzava procedure, Bosna i Hercegovina i dalje čeka da je neko službeno obavijesti o planovima koji bi mogli decenijama, možda i vjekovima, oblikovati život uz rijeku Unu.

GERILA

The post Radioaktivna tišina: Hrvatska ruši skladišta, a BiH i dalje bez odgovora o projektu Trgovska gora first appeared on Gerila.info.

Ekolozi upozoravaju da uništavanjem cijelog šumskog pokrivača nestaje stanište za mnoge biljne i životinjske vrste, što dovodi do drastičnog smanjenja biološke raznolikosti. Bez korijenskog sistema drveća koji zadržava zemlju, kiše i vjetrovi lako odnose površinski sloj tla čime se smanjuje njegova plodnost i dolazi do pojave klizišta.

Šume, navode ekolozi, zadržavaju vodu i regulišu njen tok. Nakon gole sječe dolazi do bržeg oticanja padavina, smanjenja podzemnih voda i povećanog rizika od poplava. Nestanak drveća znači smanjenu apsorpciju ugljen-dioksida i povećanje emisija stakleničkih gasova, što doprinosi globalnom zagrijavanju.

„Područja bez šume imaju veće temperaturne oscilacije, sušnija su i manje zaštićena od vjetra, što dodatno otežava regeneraciju šume. Gole površine narušavaju estetsku vrijednost krajolika i umanjuju turistički i rekreativni potencijal područja. Dugoročno, gole sječe osiromašuju lokalne zajednice, jer nestaje resurs koji se ne može brzo obnoviti, a time trpi i šumska privreda“, kažu ekolozi s kojima smo razgovarali.

Na lokalitetu Kiseljaka i okolnim šumama nelegalni sjekači ostavili su gole površine koje su nagovijestile eroziju tla i klizišta, a hipoteza ekologa Nijaza Abazdića sugeriše da ova neodgovorna eksploatacija može biti uzrok klizišta i promjena toka rijeke Bosna. Na sedam analiziranih lokaliteta utvrđeno je značajno smanjenje biodiverziteta, naročito u poplavljenim šumama u blizini Sarajeva.

Studija o dinarskim šumama (jeli i bukvi) BiH i Slovenije pokazala je da kod intenziteta sječe od 50–100 odsto dolazi do gubitka organskog ugljika (SOC) i ukupnog organskog materijala u gornjim slojevima tla, dok kod niske sječe te promjene nisu značajne.

Više od 20 odsto sječe u BiH je nelegalno, a godišnje se „ukrade“ gotovo dva miliona kubika drvne mase. Inspekcije često ne naplate kazne, a struktura odgovornosti je fragmentirana – od entiteta do kantona – što otežava efikasnu kontrolu. Šumsko-privredna preduzeća, koja su zvanično zadužena za upravljanje šumskim resursima u BiH, nerijetko su umiješana u kriminalne radnje, koje ozbiljno narušavaju šumsko bogatstvo po kojem je Bosna i Hercegovina nadaleko
poznata.

Uzmimo za primjer Ribnik, malu opštinu u sjeverozapadnom dijelu Republike Srpske, koja se odlikuje izuzetnim prirodnim bogatstvima, uključujući šume, koje pokrivaju 64 odsto opštinske teritorije. Na području Ribnika, u periodu od svega četiri mjeseca tokom 2023. godine, posječeno je više od deset hektara bukove šume, pri čemu – kako je utvrdila inspekcija – nisu poštovani propisi.

Svi panjevi bili su uredno označeni, što ukazuje na to da je krivično djelo počinjeno svjesno od strane Šumskog gazdinstva „Ribnik“, radne jedinice Javnog preduzeća Šume Republike Srpske. Slučaj je došao pod lupu javnosti nakon što je nelegalnu sječu prijavio inženjer šumarstva. Uprkos ozbiljnosti krivičnih djela i arogantnosti počinilaca, pravosudni organi BiH ne posvećuju dovoljno pažnje ekološkom kriminalu. O ovome svjedoči i činjenica da krivične prijave za sitne šumske krađe, počinjene od strane privatnih lica, čine oko 70 posto svih prijava podnesenih u ovoj oblasti.

Situacija je slična sa sistemskom korupcijom u građevinskom sektoru, koja je često povezana s ugrožavanjem prirode. Poljoprivredna zemljišta olako se pretvaraju u građevinska, dopuštaju se profitabilni projekti koji uništavaju prirodna bogatstva, a državno zemljište se prodaje u bescjenje. Stoga ne čudi što je u javnosti snažno odjeknulo nedavno hapšenje nekoliko državnih službenika, među kojima Ibro Berilo, načelnik opštine Trnovo, osumnjičenih za zloupotrebu
položaja i sistemsku korupciju.

Grupa se tereti da je od javnog preduzeća „Sarajevo-šume“ godinama kupovala i po višestrukim cijenama preprodavala državno zemljište, uprkos zabrani raspolaganja državnom imovinom, koju je 2005. uveo Visoki predstavnik u BiH. Berilo je osumnjičen, između ostalog, za omogućavanje bespravnog krčenja šume na površini od 3,5 hektara te nekazonito izdavanje dozvola i urbanističkih saglasnosti za izgradnju stambenih i drugih objekata na planini Bjelašnici. Veći dio raskrčenog zemljišta bio je pokriven stablima jele i bukve.

Tužilaštvo Kantona Sarajevo utvrdilo je da je ovim radnjama – koje je tužilac definisao kao „urbicid i ekocid“ – državi nanesena šteta u iznosu oko 3,2 miliona KM i izazvana pravna nesigurnost za hiljade građana koji su kupili apartmane na Bjelašnici.

Profesor geografije u sarajevskoj Gimnaziji Dobrinja Vedran Zubić kaže kako se u Bosni i Hercegovini dešava nekontrolirana deforestacija. Danas više od pola države (53 posto teritorija) čine šume i šumsko zemljište, a taj broj je u prošlosti bio veći. Postotak se značajno smanjio u posljednje dvije decenije, a proces pošumljavanja i sadnje novog drveća kvantitetom ne prati ni pola drveća koje se posječe.

„Iako nema zvanične statistike, procjenjuje se da je više od 20 posto sječe nelegalno i bez ikakve kontrole. Inspekcije vrše nadzor, ali više od pola kazni nije naplaćeno od 2021. godine. Nevjerojatno zvuči podatak da je čak 21 posto posječenog drveća neknjiženo, a procjena je da se u toku jedne godine ukrade gotovo dva miliona kubnih metara drvne mase“, kaže Zubić.

Statistika govori, dodaje on, i da se 77 odsto neregistrovane sječe dešava u visokim šumama. Drvo je kvalitetna sirovina i repromaterijal koji se koristi u drvnoj industriji, građevini, industriji papira i celuloze, ali i kao energent u brojnim domaćinstvima širom Bosne i Hercegovine.

„Procjena je da više od 700.000 ljudi koristi drvo kao energent, a komparirajući podatke vidi se da je cijena kubika drva narasla za 200 do 250 posto u posljednjoj deceniji. Kada se pogledaju ovi podaci, jasno je da se radi o veoma ozbiljnoj privrednoj grani sa velikom zaradom koja nije stavljena pod adekvatnu legislativnu kontrolu“, istakao je Zubić.

Događa se i pojava da se zloupotrebljava sanitarna sječa koja je nužna da bi šumski fond ostao zdrav. Tako je revizija u Republici Srpskoj utvrdila da su se sjekla i zdrava stabla, a ne samo ona koja je bilo nužno posjeći da se ne bi zarazilo drugo drveće. Podatak da je četiri puta više posječeno zdravih stabala nego u sanitarnoj sječi drveća u nacionalnim parkovima u Republici Srpskoj govori dovoljno o lošem odnosu prema šumi, ali i prema svemu ostalom što ona znači. Samo u 2021. šumarska inspekcija RS je u 482 kontrole u njih čak 315 pronašla nepravilnosti.

„Ako se sagledaju sve poplave i klizišta, a posebno sve ono što se dešavalo u proljeće 2014. godine, jasno je da šuma nema samo estetski značaj. Vegetacija je i uzrok i posljedica klime te svaka promjena sekundarno izaziva promjene u atmosferi. Nekada je dovoljno pogledati i snimke planina iz vazduha da se uvidi koliki je kvantitet realno nekontrolisane sječe šume“, rekao je Zubić.

Kompanija „Integral inženjering“, poznata po bliskosti s vrhom vlasti u Republici Srpskoj, više od godinu dana vršila je golu sječu najkvalitenije šume u neposrednoj blizini Nacionalnog parka Kozara. Uz javnu ili prećutnu podršku političara i institucija istrajavaju u namjeri da posijeku šumu na površini od 110 hektara kako bi na tom mjestu otvorili kamenolom.

Sječu šume „Integral inženjering“ provodi još od proljeća 2019. godine, a resorno ministarstvo mu je ekološku dozvolu izdalo tek u septembru te godine čime je legalizovan ovaj zločin prema životnoj sredini. Sam put do legalizacije posla vodio je preko niza sumnjivih radnji u kojima nisu zaobiđeni samo propisi, već je u pitanje dovedena i logika.

Među brojnim nelogičnim postupcima vlasti, od lokalne do entitetske, koje smo istražili, svakako se izdvaja tvrdnja ekološke inspekcije iz Gradiške da su prilikom kontrole 2018. godine imali uvid u dokumentaciju za koju se ispostavilo da je izdata tek godinu dana poslije te kontrole.

Sve je počelo kada je Vlada RS dana 1.9.2016. godine donijela Rješenje o dodjeli koncesije za eksploataciju tehničkog građevinskog kamena (dijabaza) na lokalitetu Vučjak, opština Gradiška, Privrednom društvu, „Integral inženjering“ a.d. Laktaši putem Ministarstva industrije, energetike i rudarstva.

O ovome gotovo dvije godine javnost ništa nije znala sve dok se slučaj nije pojavio pred odbornicima Skupštine opštine Gradiška u junu 2018. godine u vidu „Informacije o stanju u oblasti šumarstva i lovstva na području opštine Gradiška za 2017. godinu“. Informacija je razmatrana na 16. sjednici skupštine opštine koja je održana 14. juna 2018. godine. Ovaranjem novog kamenoloma, naglašeno je tada, doći će do ekoloških promjena, narušavanja eko-sistema, te drugih poremećaja u prirodi. Odbornici su zaključak donijeli jednoglasno.

Goran Dakić, Gerila info

The post Šume nestaju uz blagoslov svih nivoa vlasti u BiH first appeared on Gerila.info.