„Neshvatljivo je da je nešto što se ovdje nalazi hiljadama godina netaknuto sada bude prepušteno pojedincima koji će to eksploatisati. Ljudi su napokon shvatili da su mašine na korak od toga da uđu u Plivu i da počnu da kopaju i zato se i probudila javnost i podigao glas protiv ove najavljene hidroelektrane“, kaže Veljko u razgovoru za naš portal.

Uprkos protivljenju stanovnika i lokalnih vlasti, nadležna ministarstva odbijaju da zaustave ili stave na pauzu ovaj projekat, iako im to dozvoljava koncesioni ugovor, a stručnjaci upozoravaju da male hidroelektrane ne donose ni energetsku, ni finansijsku korist nikome, sem investitorima.

Stručnjaci i aktivisti godinama upozoravaju da male hidroelektrane uništavaju staništa, biodiverzitet, kvalitet vode i priobalne ekosisteme.

U Federaciji BiH su prije tri godine, nakon dugogodišnjeg rada ekoloških i aktivističkih organizacija, male hidroelektrane zabranjene. Vlasti su tada navele da se zabrana uvodi zbog pogubnih uticaja na životnu sredinu i riječne ekosisteme.

U Srpskoj takva zabrana ne postoji, ali je iste godine ukinut sistem podsticaja za male hidroelektrane, što je smanjilo interesovanje investitora.

Ipak, kakav odnos prema rekama RS vlasti imaju decenijama pokazuje i odluka Vlade RS koja je 2006. godine dala saglasnost za dodjelu 106 koncesija za izgradnju malih hidroelektrana u samo jednom danu i jednom dokumentom. Tadašnjeg premijera Peru Bukejlovića ni to što je bio u tehničkom mandatu, nakon što je izglasano nepovjerenje njegovoj Vladi, nije spriječilo da lično potpiše navedenu odluku.

Dvije presude, pa treća dozvola. Opet. 

Izgradnja male hidroelektrane „Jovići“, instalirane snage 0,6 megavata, planirana je između Ade Sokočnice, popularnog izletišta u Šipovu, i izvora rijeke Plive.

Prvi koncesioni ugovor za za ovaj projekat Vlada Republike Srpske potpisala je sa firmom „Duga“ još 2006. godine, ali je ova kompanija nakon 10 godina bezuspješnih pokušaja pribavljanja svih dozvola, ustupila ugovor o kompaniji „Prirodne energije“ 2016. godine.

Prošle godine se projekat zahuktao, pošto je novi koncesionar pribavio lokacijske uslove i sproveo postupak eksproprijacije, koji je trajao godinama i okončan je u njegovu korist, iako još nije doveden do kraja.

Tokom 2025, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske izdalo je prošle godine čak tri puta ekološku dozvolu za izgradnju „Jovića“. Bez tog dokumenta izgradnja postrojenja nije moguća i predstavlja posljednji korak do građevinske dozvole, a nakon toga i ulaska mašina u rijeku.

Posljednja dozvola izdata je u decembru, pošto su prethodne dvije poništene presudama Okružnog suda u Banjaluci zbog istih ključnih nedostatak: izostanka posebnog Projekta remedijacije i rekultivacije – dokumenta koji mora precizno definisati način sanacije terena i riječnog korita tokom i nakon radova – te nedovoljno obrazloženog javnog interesa.

Prvom presudom od 23. jula 2025. godine, sud je zaključio da Ministarstvo nije ispoštovalo zakonsku obavezu jer je, umjesto zasebnog projekta, navelo samo opšte mjere, bez organizovanja javnog uvida u taj dokument.

U ponovljenom postupku dozvola je ponovo izdata, ali bez suštinskog otklanjanja tih nedostataka. Zbog toga je 27. novembra 2025. godine i druga dozvola poništena, uz konstataciju da Ministarstvo nije postupilo po obavezujućim uputstvima iz prve presude.

Poruka suda bila je jasna: bez jasno definisanog plana sanacije i potpunog poštovanja procedure, ekološka dozvola ne može opstati.

Ipak, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS po treći put izdaje ekološku dozvolu firmi „Prirodna energija“ 26. decembra 2025. godine, odnosno samo mjesec dana od drugog sudskog poništavanja ekološke dozvole.

Organizacije „Centar za životnu sredinu“ i „ACT – Atelje za društvene promjene“ ponovo su podnijele tužbu Okružnom sudu tražeći njeno poništenje.

Ratko Pilipović, pravni ekspert iz Centra za životnu sredinu, kaže da je teško predvidjeti kakva će odluka Okružnog suda biti po pitanju treće ekološke dozvole koju je izdalo resorno ministarstvo.

„Ne možemo ulaziti u odluke suda, niti uticati na njih, ali smatramo da će se dozvola poništiti i treći put“, optimista je Pilipović.

Na pitanja redakcije Gerila.info, Ministarstvo navodi da je u trećem postupku „postupilo u skladu sa primjedbama i pravnim shvatanjem“ suda te da je dodatno obrazložilo postojanje javnog interesa, pozivajući se na odluku Vlade RS iz 2018. godine o utvrđivanju opšteg interesa za izgradnju hidroelektrane. Tvrde i da nije bilo potrebe za novom Studijom uticaja na životnu sredinu jer je investitor još 2024. oslobođen te obaveze u postupku prethodne procjene, čiju je zakonitost, kako ističu, potvrdio sud. Protiv posljednje presude podnijeli su zahtjev za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu RS.

Iz odgovora, međutim, ne proizlazi da je izrađen poseban Plan remedijacije i rekultivacije kao samostalan dokument niti da je organizovan novi javni uvid – što su bile ključne zamjerke suda u oba prethodna slučaja.

Draženko Prole, aktivista udruženja „Ne damo Plivu i Janj“ i opozicioni odbornik u Skupštini opštine Šipovo kaže da je ministarstvo treću dozvolu izdalo uz minimalne izmjene.

„Posljednja dozvola gotovo je identična prethodnima. Nisu tražene suštinske izmjene od investitora, iako je sud već dva puta ukazao na propuste“, navodi Prole.

Jovana Kisin Zagajac, advokatica i aktivistkinja za ljudska prava, za Gerilu kaže da je nedopustivo, a što je i standard Evropskog suda za ljudska prava, da ponovni pravni postupak bude samo formalan, odnosno “bez uvažavanja stavova suda i bez otklanjanja onih nedostataka i nezakonitosti koji su zatečeni u prvom postupku”.

“Ponovni postupak služi da bi se utvrdilo tačno činjenično stanje i da bi se uklonile sve nezakonitosti. Ukoliko se ne uklone nezakonitosti, nova dozvola nikad ne bi trebala da bude izdata opet od strane tog upravnog organa. Donošenje identičnog akta koji je već poništen možemo smatrati i nepostupanjem po pravosnažnoj presudi što predstavlja i krivično djelo po našem zakonodavstvu“, naglašava Kisin Zagajac.

Investitor firma sa sedištem u lokalnoj kafani

Na adresi na kojoj je u Šipovu registrovana firma „Prirodna energija“ nalazi se ugostiteljski objekat , tačnije kafana „Red“, u sklopu kojeg radi i sportska kladionica.

Tokom obilaska objekta nismo zatekli nikakvu oznaku, tablu ili drugi vidljiv trag koji bi upućivao na to da na toj adresi posluje firma „Prirodna energija“.

U neformalnom razgovoru, više sagovornika iz objekta navelo je da na tu adresu ne dolazi pošta za navedenu firmu, te da, prema njihovim saznanjima, dokumentacija stiže na adresu računovodstvene agencije u Banjaluci.

Na šipovačkoj adresi, kako tvrde naši sagovornici, već duže vrijeme nema nikoga ko bi se mogao dovesti u vezu sa investitorom projekta mHE „Jovići“.

Na mail koji smo poslali Petru Srbljanoviću, direktoru firme „Prirodna energija“, sa konkretnim pitanjima uskoro smo dobili mail sa vrlo kratkim odgovorom:

„Mi kao Investitor Prirodna energija poštujemo sve važeće zakonske odredbe u Republici Srpkoj i BiH,  i do sada smo se  ponašali i ponašaćemo se kao ekološki prihvatljiva kompanija u pogledu svih zakonom propisanih normi i standarda u RS i EU.“

Nakon našeg drugog upita i ponude da razgovor snimimo kamerom i integralno ga objavimo kao dio ovoga teksta, Srbljanović više nije odgovarao.

Prema zvaničnim dokumentima, do kojih je došao portal Gerila iz češkog trgovačkog registra, firma V-SPIN, koja se dovodi u vezu sa vlasničkom strukturom „Prirodne energije“, investitora mHE „Jovići“, registrovana je 22. marta 1996. godine u Pragu, sa osnovnim kapitalom od 100.000 čeških kruna. Stopostotni vlasnik je Ing. Jiří Vyskočil, koji je ujedno i lice ovlašćeno za zastupanje društva.

Iz priloga uz finansijske izvještaje za 2023. godinu vidljivo je da firma nema zaposlenih, niti raspolaže dugoročnom materijalnom imovinom. Prihodi se, prema istom dokumentu, ostvaruju prvenstveno od dividendi i kamata na finansijske plasmane, što ukazuje da je riječ o holding kompaniji koja upravlja vlasničkim udjelima, a ne direktnom industrijskom proizvodnjom.

Na upit portala Gerila.info, vlasnik kompanije V-SPIN Jiří Vyskočil naveo je da ta firma ulaže u više preduzeća fokusiranih na „ekološki prihvatljive tehnologije“, uključujući vakuumske plazma tehnologije tankih premaza, gasifikaciju otpada i proizvodnju vodonika, specijalne fotonaponske projekte, reciklažu toplote u industriji te hidroenergiju u kombinaciji sa solarnim sistemima.

„U vezi sa projektom „Jovići“, o konceptu i trenutnom statusu projekta informisalo vas je rukovodstvo firme Prirodna energija“, navodi se u, takođe kratkom, mailu koji smo dobili od vlasnika i direktora kompanije V-SPIN iz Češke.

Na, više nego, oskudnoj zvaničnoj web stranici firme V-SPIN www.vspin.cz , nalazi se i link koji vodi na „Prirodnu energiju“. Na toj podstranici stoji opis u jednoj rečenici: „The company was founded in 2016 in Bosnia and Hercegovina. The activity is oriented to green energy power plants with a focus to hydroelectricity and photovoltaics.”

Drugačije nije ni sa ostalim firmama u ovom holdingu, a tu su još: Fill Factory, AVIKO Praha, HVM PLASMA. Na sajtu nema podataka o adresama kompanija, mejlovima, brojevima telefona ili odgovornih lica.

Beskrajna koncesija

U ugovoru kojim je „Prirodna energija“ preuzela koncesiju 2016. godine, a koji je u ime Vlade RS potpisao ministar Petar Đokić, kao Koncedent, stoji da se sticalac ugovora „odriče prava da tuži Koncedenta ukoliko ne bude u mogućnosti da pribavi potrebne dozvole i realizuje Ugovor o koncesiji“.

To, faktički, znači da raskid koncesije ne može oštetiti budžet Republike Srpske ili izazvati bilo kakve druge negativne posljedice jer ne postoji mogućnost tužbe od strane investitora.

„Bez ekološke dozvole, ugovor o koncesiji se može raskinuti bez ikakvih finansijskih posljedica po Republiku Srpsku“, ističe predsjednik udruženja Ekološko-promotivno udruženje „Eko zona – Šipovo“ Nenad Bužanin.

Na pitanje zašto Vlada Republike Srpske nije raskinula koncesioni ugovor za mHE „Jovići“, iako su rokovi za izgradnju i početak komercijalnog rada probijeni za više od 15 godina, iz nadležnih ministarstava navode da je prvobitni koncesionar, u skladu sa ugovorom, preduzimao određene aktivnosti, ali je Opština Šipovo odbila izdavanje urbanističke saglasnosti, nakon čega je i Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, u ponovljenom postupku, odbilo izdavanje lokacijskih uslova.

Zbog troškova izrade projektne dokumentacije i drugih ulaganja, prvobitni koncesionar je potom tužio Vladu RS. Koncesionar iz Kneževa je potom prepustio koncesiju firmi “Prirodna energija”.

Za pripremu aneksa ugovora kojim bi se definisali novi rokovi izgradnje sa novim koncesionarom, kako navode u nadležnom ministarstvu, još se nisu stekli uslovi. Iako je „Prirodna energija“ završila postupke eksproprijacije, zemljište još nije uknjiženo na novog vlasnika.

Sve tri ekološke dozvole za mHE Jovići potpisao je novi-stari ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju u Vladi RS Bojan Vipotnik.

Ministarstvu energetike i rudarstva RS konkretno su pisali iz Centra za životnu sredinu, sa jasnim pitanjem, da se zvanično navedu razlozi radi čega se prave ustupci  pojedinim investitorima koji su davno probili rokove u vezi sa izgradnjom planiranih objekata.

Ministarstvo je na to odgovorilo da raskid ugovora o koncesiji nije jednostrana politička odluka, već formalno-pravni proces koji inicira Komisija za koncesije RS, koja to, zasad, nije učinila. Dodaju i da pristupaju „veoma oprezno“ raskidu koncesionih ugovora, ne posmatrajući samo rokove iz ugovora, već analizirajući sve okolnosti realizacije projekta, uključujući institucionalne prepreke i otvorene sporove.

Ministar energetike i rudarstva Republike Srpske u vrijeme potpisivanja trojnog ugovora 2016. godine o prenosu koncesije za izgradnju mHE „Jovići“ sa dotadašnjeg koncesionara, firme „Duga“, na kompaniju „Prirodna energija“, uz Vladu RS kao koncedenta, bio je Petar Đokić, koji je u ime Vlade RS i potpisao taj ugovor.

Đokić je i danas, nakon deset godina, na čelu istog ministarstva.

Višegodišnji zahtjevi za zaštitom rijeke Plive

Ekološko-promotivno udruženje „Eko zona – Šipovo“ je još u oktobru 2018. godine podnijelo Ministarstvu inicijativu za proglašenje rijeka Plive i Janja, zajedno sa rezervatom Janjske otoke, zaštićenim područjem, pozivajući se na Zakon o zaštiti prirode i Prostorni plan RS.

Kako navodi predsjednik udruženja Nenad Bužanin, cilj je bio trajna zaštita jedinstvenog prirodnog fenomena – rijeka sa I kategorijom kvaliteta vode – ali i stvaranje dodatnog pravnog osnova u borbi protiv izgradnje malih hidroelektrana, uključujući i mHE „Jovići“.

Udruženje je učestvovalo kao umješač u postupcima izdavanja dozvola, pokretalo sudske sporove i tražilo da se poštuje zakon.

Bužanin podsjeća na član 61. Zakona o zaštiti prirode, prema kojem:

„U periodu od uručenja obavještenja do proglašenja područja zaštićenim stanje prirodnog područja ne smije biti pogoršano.“

Drugim riječima – od trenutka podnošenja inicijative 2018. godine, do okončanja postupka zaštite, ne bi smjelo biti izdavanja dozvola niti aktivnosti koje mijenjaju stanje prostora.

Bužanin smatra da je najveći problem to što se zakonski okvir mijenjao u toku procesa, te da su izmjene praktično omogućile institucijama da kroz dodatne procedure „ublaže“ tu zabranu i nastave procese. Time je, kako kaže, olakšan put investitorima, a sužen prostor za učešće javnosti.

Kao ključna otvorena pitanja oko mHE „Jovići“ i drugih projekata navodi očuvanje I kategorije kvaliteta vode, poštovanje ekološkog minimuma i minimalnog protoka, uticaj brane i akumulacije na riječnu dinamiku, riblje staze i nisku koncesionu naknadu koja, prema njegovim riječima, ne odražava stvarnu vrijednost prirodnog dobra.

„Izgradnja mHE planirana je na dijelu rijeke koji se nalazi unutar zaštićenog pejzažnog pojasa, ali su donosioci odluka iz tog obuhvata izuzeli oko 120 metara obale, čime je češkom investitoru, kojeg predstavlja firma „Prirodna energija“, otvoren put za realizaciju projekta. Za taj prostor zakonom je predviđena obavezna Studija uticaja na životnu sredinu“, ali su, kako upozorava Mladen Mitrić iz udruženja građana „Čuvari Plive“, nadležni dali prednost interesima investitora nad zaštitom prirode, iako lokalna zajednica višestruko profitira upravo od očuvane rijeke.

On podsjeća da Šipovo posljednjih godina bilježi rast broja turista koji dolaze zbog netaknute Plive, te da turizam postaje važna grana od koje živi sve više mještana.

„Izgradnja hidroelektrane bi uništila sve što smo do sada postigli“, kaže Mitrić, dodajući da bi izostanak reakcije danas mogao značiti nenadoknadivu štetu sutra.

Stefan Veljko iz sela Pljeva smatra da je Pliva „odavno trebala, kao park prirode, da bude zaštićena, od izvora do ušća, odnosno do vodopada u Jajcu“.

„To je totalni apsurd da izuzmeš jedan dio rijeke iz zaštite“, kategoričan je Veljko.

Ukoliko se izgradi mHE „Jovići“, ona neće biti prva mini hidroelektrana na Plivi. Svega kilometar nizvodno od lokacije predviđene za „Joviće“ već postoji mHE „Glavica“ koja je, prije par godina, prva izavala pobunu stanovnika Šipova.

Na žalost, kako kažu sagovornici Gerile, kasno, jer su bageri već ušli u rijeku a svi potrebni papiri od strane investitora pribaljeni. Kako dodaju stanovnici Pljeve, ali i cijelog Šipova, ukoliko se u blizini, već postojeće, sagradi još jedna hidroelektrana, postavljaju se dva pitanja – da li to postaje model ponašanja instituciji prema ovoj rijeci i kakve će to posljedice ostaviti po rijeku i njihov grad.

„Imamo sreću da živimo u gradu kroz koji teku ovako predivne rijeke, ali istovremeno i nesreću da su nas napale mini, male i mikro hidroelektrane. Ova priča je poprilično netransparentna. I entitetske i lokalne vlasti pokušale su da je anesteziraju, da se o tome što manje govori i da se projekat što lakše realizuje“, kaže opozicioni odbornik i aktivista Draženko Prole za Gerilu.

On tvrdi lokalnu stanovništvu i dalje nije jasno ko stoji iza projekta „Jovići“.

„Na adresi u Šipovu gdje je firma registrovana više nema ni firme ni ljudi, ali se cijela priča i dalje gura“, zaključuje Prole.

Teku li rijeke „bez veze“?

Otpor izgradnji ove, ali i budućih mini hidroelektrana u opštini na čijoj teritoriji teče pet rijeka, dolazi gotovo sa svih strana – od lokalnih političkih i institucionalnih struktura, do stanovništva, eko aktivista, ribara i stručnjaka.

Draženko Prole navodi da je udruženje „Ne damo Plivu i Janj“ uspjelo da okupi značajan broj građana, prikupi oko 2.000 potpisa protiv izgradnje mHE „Jovići“, te organizuje proteste i obraćanja nadležnim institucijama, uključujući i Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, tražeći da se ne izda ekološka dozvola – ključni preduslov za dalje korake u proceduri.

U aprilu 2025. godine u centru Šipova održan je protest pod nazivom „Recimo NE hidroelektranama na Plivi“, na kojem je učestvovalo više od 500 građana iz Šipova, Jajca i okolnih mjesta – broj koji za malu sredinu ima posebnu težinu.

Prole dodaje i da je tokom kampanje za peticiju bilo pritisaka i opstrukcija.

„Ljudi zaposleni u javnim institucijama u Šipovu nisu smjeli da potpišu peticiju niti da dođu na proteste, uz obrazloženje da je riječ o političkoj priči“, tvrdi on.

Stav lokalnih vlasti u Šipovu danas je, barem formalno, protiv izgradnje mHE „Jovići“ na Plivi.

Opština Šipovo jedna je od rijetkih u Republici Srpskoj koja se zvanično usprotivila izgradnji mini hidrocentrala na svojoj teritoriji. Skupština opštine usvojila je u aprilu 2022. godine odluku o zabrani izgradnje malih hidroelektrana i ekonomske eksploatacije izvorišta, voda i rijeka na području Šipova.

U dokumentu je naglašeno da se nijedna inicijativa ne može pokrenuti bez jasnog stava lokalne zajednice, građana i udruženja sa teritorije Šipova. Time je ova opština, barem na papiru, stala među rijetke lokalne zajednice u BiH koje su zauzele eksplicitan stav protiv malih hidroelektrana.

Na sjednici Skupštine opštine 3. septembra 2024. godine usvojeno je Mišljenje kojim se odbija zahtjev za izdavanje ekološke dozvole firmi „Prirodna energija“ uz pozivanje na Odluku Skupštinu o zabrani izgradnje malih hidroelektrana.

Ipak, takva pozicija nije bila konstanta.

Samo dvije godine ranije, u prethodnom mandatu, aktuelni načelnik Šipova  Milan Kovač zagovarao je snažnije korištenje hidroenergetskog potencijala opštine. Tada je javno poručio da „pet rijeka u Šipovu teče bezveze i niko od njih koristi nema“.

Još 2022. godine razmatrana je, na Kovačevu inicijativu, mogućnost osnivanja javnog preduzeća za hidroelektrane na Plivi i Janju, koje bi funkcionisalo u okviru „Elektroprivrede Republike Srpske“.

Prema Kovačevim riječima, cilj je bio da se energetski potencijal iskoristi „bez narušavanja ekologije“ i da se izbjegne „navala na mini-hidroelektrane koje ganjaju privatni preduzetnici“.

Na pitanje o mogućem protivljenju građana, Kovač je tada poručio da „nema nijednog razloga“ za revolt, dodajući da će „Pliva ostati“ i da se projektu mora pristupiti „studiozno“.

Ipak, njegova izjava i inicijativa je izazvala brojna negodovanja ne samo u BiH, već cijelom regionu, a posebno na domaćem terenu – u Šipovu. Sve to se dešavalo svega dva mjeseca prije Opštih izbora u BiH, pa je Kovač, kao dugogodišnji kadar Milorada Dodika i SNSD-a koji suvereno vlada i ovom opštinom u Srpskoj,  promptno promijenio stav i barem formalno se svrstao uz zaštitnike rijeka.

Šta je zapravo javni interes?

Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu ističe bojazan da će ovakvih slučajeva, poput mHE Jovići, još biti u bliskoj budućnosti. Zato je i taj aktuelni slučaj posebno bitan, pogotovo jer je izgradnja mHE ne samo u Srpskoj, već u cijeloj BiH, skoro totalno, utihnula.

„Trenutno imamo oko 20 aktivnih lokacija za koje se planira izgradnja elektrana, sve na osnovu starih koncesionih ugovora. Dobro je što novih koncesija nema i što su podsticaji ukinuti još prije tri godine, ali najveći problem su upravo stari projekti koji se recikliraju. Primjer iz Šipova pokazuje da čak i kad zajednica postigne pobjedu – kao u slučaju “Jovića” – investitori i dalje traže načine da proguraju druge projekte u blizini“, kaže Topić.

On dodaje da se investitorima se i dalje uvažavaju stari ugovori, iako su u mnogim slučajevima zreli za raskid bez štete po budžet. S druge strane, nije jasno koji javni interes ima RS. Kako Topić kaže, devedeset odsto investitora malih hidroelektrana u BiH dolazi iz privatnog sektora, a proizvedena struja se uglavnom izvozi.

Damir Miljević, ekonomista i energetski stručnjak, za naš portal kaže da se „u analizama koje su se odnosile na društveno-ekonomske koristi od rada mHE konstatovano je da ove centrale jedinu korist donose investitorima, dok društvo ima samo štetu od njih“.

„Mini hidrocentrale niti značajno doprinose proizvodnji električne energije u zemlji, niti značajno doprinose dekarbonizaciji elektroenergetskog sektora, niti donose bilo kakvu ozbiljnu društveno-ekonomsku korist društvu“, objašnjava Miljević.

On dodaje da  male hidroelektrane zapravo negativno utiču i na prirodnu okolinu, biodiverzitet i sigurnost i kvalitet snabdjevanja vodom stanovništva i poljoprivrede.

„Sve navedeno bio je dovoljan razlog da se u FBiH suštinski obustavi izgradnja MHE dok su nadležni u RS , nažalost, još uvijek slijepi i gluhi na ove činjenice pa se, kako ga ja nazivam, udruženi zločinački poduhvat nadležnih i investitora protiv stanovništva i prirode u ovom entitetu nastavlja“, izričit je u svom komentaru Miljević.

Miljević ukazuje da su i koncesione naknade niske, a praksa prihvatanja samoinicijativnih ponuda investitora čini proces netransparentnim i nekonkurentnim.

„Najveće zlo u sistemu su niske koncesione naknade i podnošenje samoinicijativnih ponuda od strane investitora“, navodi on, dodajući da bi koncesije morale biti dodjeljivane isključivo putem javnih aukcija, uz višestruko veće naknade i jasnu kontrolu nadležnih institucija.

U suprotnom, smatra Miljević, nastavlja se proces „krčmljenja javnih dobara“ u korist podobnih investitora, dok trošak takve politike snose priroda, javno zdravlje i poreski obveznici.

Koliko se, globano, svijest prema mini hidrocentralama kao značajnim faktoru u obnovljivim izvorima energije, pokazuju podaci neprofitne organizacije za zaštitu rijeka American Rivers, gdje se navodi da je u Sjedinjenim Američkim Državama do 2023. godine uklonjeno 2.119 brana.

U dokumentu „Removing Small Dams“ (American Rivers, 2015) jasno ističe da u velikom broju slučajeva ekološka i bezbjednosna korist uklanjanja nadmašuje energetsku korist koju te brane proizvode, jer je riječ o vrlo maloj količini energije.

Između rijeke i papira

Dvadeset godina nakon prve koncesije, projekat mHE „Jovići“ i dalje postoji više na papiru nego u stvarnosti. Sud je dva puta poništio dozvole, lokalna zajednica je jasno rekla „ne“, a zakonske mogućnosti za raskid ugovora bez finansijskih posljedica po budžet Republike Srpske i dalje stoje otvorene. Ipak, treća ekološka dozvola pokazuje da administrativna upornost investitora i institucija ne jenjava.

U središtu cijelog slučaja ostaje pitanje – šta je javni interes? Da li je to formalno održavanje starog koncesionog ugovora ili očuvanje rijeke čiji kvalitet vode, biodiverzitet i turistički potencijal već danas predstavljaju razvojnu šansu za lokalnu zajednicu?

Pliva još uvijek teče bistro i snažno, kroz selo Pljevu i nizvodno prema Šipovu pa sev do ušća u Vrbas u Jajcu, noseći sa sobom više od vode – identitet, ekonomiju, istoriju ali i budućnost i živto jednog kraja. Ako odluka institucija ponovo prevagne u korist projekta, to neće biti samo tehničko pitanje jedne male hidroelektrane.

Biće to test odnosa vlasti prema javnom dobru – i odgovor na pitanje da li rijeke u Republici Srpskoj zaista teku u interesu ljudi i prirode ili po inerciji, sada već bajatih, koncesionih ugovora.

Dejan Rakita / GERILA

This article was produced within the framework of MOST – Media Organisations for Stronger Transnational Journalism, a Journalism Partnership funded by the Creative Europe programme that supports independent media specializing in international reporting.

The post Kada rijeka postane meta: Pliva na udaru investitora, institucija i minihidrocentrala first appeared on Gerila.info.

Šta zapravo, po Vama, znači usvajanje Zoning plana za područje Janjskih otoka od strane NSRS?
Usvajanje ovakvog dokumenta sa strane najvišeg zakonodavnog tijela prije svega označava pokazivanje totalnog nepoštovanja samog sebe, urušavanje kredibiliteta i opstanka administrativne jedinice, iliti entiteta u kojem živimo (Republiku Srpsku valja poštovati djelima i sprovođenjem zakona, tek onda riječima), kao i kršenje Zakona o zaštiti prirode [čl. 61, stav (5)], Izmjena i dopuna Prostornog plana Republike Srpske do 2025. (str. 273, zabrana izgradnje MHE na rijeci Janj:“ Posebno nije dozvoljeno na tim prostorima potencijalnih zaštita graditi derivacione objekte kojima se na dijelovima toka radikalno mijenjaju vodni režimi. U skladu sa tim, izuzimajući hidrotehničke objekte koju su od vitalnog značaja za Republiku Srpsku, pod režim zabrana građenja, treba staviti sljedeće vodotoke: … – Janjske otoke na rijeci Janj i rijeku Plivu kod Šipova;“), Zakona o uređenju prostora i građenju sa vezanim Pravilnikom [čl. 18., stav i), naročito čl. 29., stav (9) a pogotovo čl. 28. stav (1) i (2) gdje se između ostalog kaže: “Dokument
prostornog uređenja nižeg reda, odnosno užeg područja (Zoning plan) mora biti usaglašen sa dokumentom prostornog uređenja višeg reda (Prostorni plan)“, kao i čl. 51. Stav (2):“ …zoning plan područja posebne namjene Republike Srpske za izgradnju kompleksnih infrastrukturnih, industrijskih i sličnih objekata za koje je utvrđen opšti interes … izrađuju se i donose po skraćenom postupku na osnovu odluke Narodne skupštine Republike
Srpske“], čl. IV, stav 3) i čl. V Odluke o izradi Zoning plana po skraćenom postupku, „Sl. gl. RS“ 20/16, od 18.03.2016. godine, itd.

Imate li informacije ko stoji iza projekta plana Zoning plana?
Formalno-pravno to Vam lijepo piše u Zakonu o uređenju prostora i građenju: podnosilac inicijative – jedinica lokalne samouprave (SO-e Šipovo) koja je i birala nosioca izrade u skladu s propisima o javnim nabavkama, nosilac pripreme – Ministarstvo za PUGiE, nosilac izrade – pravno lice koje ima odgovarajuću licencu za obavljanje tih poslova (Urbis centar), ako je to bilo pitanje. Novac za izradu plana, izdvojio je koncesionar (Rojal prima/Hidrovat Bjelajce), ako je to važno.

Po vašem mišljenju, zašto je izradu Zoning plana tražila opština Šipovo zajedno sa firmom Hidrovat, koja se upravo i bavi izgradnjom i održavanjem hidrocentrala?
To je pitanje za opštinu Šipovo i navedenu firmu, ne za mene. Mogu nagađati da nije bilo drugog načina progurati željeno, ali ne bih špekulisao, pitanje je za drugu adresu/e.

Da li Vam je poznato ko je vlasnik firme Hidrovat?
Ne, nije mi poznato, niti imam problem s tim, pitanje Janjskih otoka ne shvatam na taj način lično. Najbolje je da njih pitate, vjerovatno Vam oni mogu dati tačan odgovor na to pitanje, ili da kontaktirate Osnovi sud u Mrkonjić gradu ili Banjoj Luci, koji je već nadležan za registraciju poslovnih subjekata sa tog područja. Kad ukucate na internet pretraživaču taj naziv firme, izbaci Vam nekoliko interesantnih veza, npr. sa austrijski baziranoj
multinacionalnoj korporacijom Kelag (sa godišnjim eksternim prihodima od 1,172 milijarde Evra), koja ima firmu kćerku tog naziva u Srbiji, ako to već nije slučajnost.

Zašto je predstavnik firme Urbis centar g.Dimitrić rekao da ste Vi prvo sarađivali i bili zadovoljni projektom Zoning plana, a potom naglo, prema njegovim riječima, promijenili mišljenje?
Ni to nije pitanje za mene, ne mogu da znam šta neko misli kad govori. Zadovoljan, lično, nisam bio od starta, ali očekivao sam da će se resorno Ministarstvo uspjeti izboriti sa političkim i drugim pritiscima kojih je bilo za očekivati kako bi izdali neophodnu saglasnost na Nacrt Zoning plana područja posebne namjene po skraćenom postupku. Zakonskih i važećih obaveza, ne razloga za odbijanje izdavanja saglasnosti od strane
resornog Ministarstva za uglavljivanje MHE Šipovo u prostor Janjskih otoka predviđen za zaštitu bilo je više nego dovoljno: Vodoprivrednom osnovom za sliv rijeke Vrbas iz 1987. godine, njenom revizijom iz 1989. godine, usvojenom i važećom Novelacijom Vodoprivredne osnove sliva rijeke Vrbas iz 1997. godine, pa čak ni sa Integralnom vodo-energetskom studijom sliva rijeke Vrbas iz 2013. godine, nigdje ne spominje izgradnja MHE
„Šipovo“ na rijeci Janj u prostoru predviđenom za zaštitu. U svim tim dokumentima možete naći tzv. „veliku“ HE Janjske otoke, kao i malu hidro-elektranu „Bašići“, koja je na ulazu u samo naseljeno mjesto Šipovo, ali druge, uključujući i MHE „Šipovo“ na Janju, ili 11 drugih malih hidro-energetskih objekata za koje je u Narodnoj skupštini Republike Srpske, pred sedamdeset i jednim prisutnim Narodnim poslanikom cijenjena Ministrica navela da nisu unesene u PP RS, ne, to nije mi poznato, ali svakako dopuštam da ne znam sve. Inače, od pretpostavljanja ili vjerovanja šta je neko mogao misliti i čime biti zadovoljan, daleko veći problem moglo biti to što Zakon nalaže nosiocu izrade da: „mora osigurati usaglašenost dokumenta prostornog uređenja koji izrađuje sa dokumentom prostornog uređenja šireg područja“ [čl. 45., stav (3) Zakona]. Izmjenama i dopunama
Prostornog plana Republike Srpske do 2025. na prvo se mjesto stavlja zaštita prirode, jasno se ističe da se ne smiju graditi derivacioni objekti (MHE), posebno se podvlači da se ne smiju izdavati dozvole za izgradnju MHE i naglašava se da se pod režim zabrane građenja treba staviti i rijeku Plivu i Janjske otoke. ZPPPN to nije ispoštovano.

Da li je Zoning plan u suprotnosti sa Prostornim planom RS?
Izmjene i dopune Prostornog plana Republike Srpske nisu planirale kao prioritet izgradnju MHE, čak se u Prostornom planu eksplicitno navodi sledeće: „u područjima zaštićenog prirodnog nasljeđa ključne kriterijume pri planiranju određuje zaštita prirode.“ Evo par primjera iz samog Prostornog plana:
– strana 108.: Tabela 5, Popis područja planiranih za uspostavljanje zaštite u planskom periodu po IUCN klasifikaciji: br. 70, Zaštićeni prirodni pejzaž IUCN kategorije Va: Pliva, Janj sa rezervatom Janjske otoke, na području opština Šipovo, Jezero i Kupres;
– strana 256. i 257.: „Radi značajnog potencijala koji pripada malim vodotokovima potrebno je zakonom urediti sva pitanja vezana za projektovanje, izgradnju i eksploataciju malih hidroelektrana, posebno definisati redoslijed pribavljanja mišljenja i saglasnosti, te preispitati i na prvo mesto staviti zaštitu prirode jer su rijeke Republike Srpske (voda) jedan od četiri ključna elementa za život na zemlji i ne mogu se olako prepuštati jednom sektoru (energetika) bez sagledavanja njihove multifunkcionalnosti“;
– strana 266.: „Na prostoru „Janjskih otoka”, kao višefunkcijskog resursa, u skladu sa vodoprivrednom osnovom, u daljoj budućnosti, ostaviti mogućnost planiranja akumulacije za funkcije koje su u skladu sa zaštitom prirode.“ Ovdje se jasno govori se o „velikoj“ HE Janjske otoke, snage od 29 MW, „za funkcije zaštite prirode“ u skladu sa Vodoprivrednom osnovom, i to u tabeli broj 39.: Planirane veće hidroelektrane i hidroenergetski sistemi na rijekama Republike Srpske;
– strana 273.: „u skladu sa projektom NATURA2000 u slučaju vodotoka se nameće potreba da se već sada okvirno utvrde buduća zaštićena područja jer se u tim zonama na vodotokovima već sada ne smiju izdavati dozvole za građenje malih hidroelektrana ili drugih objekata kojima se mijenjaju vodni režimi. Posebno nije dozvoljeno na tim prostorima potencijalnih zaštita graditi derivacione objekte kojima se na dijelovima toka radikalno mijenjaju vodni režimi. U skladu sa tim, izuzimajući hidrotehničke objekte koji su od vitalnog značaja za Republiku Srpsku (opet, „velika“
HE Janjske otoke), pod režim zabrana građenja treba staviti sljedeće vodotokove: Janjske otoke na rijeci Janj i rijeku Plivu kod Šipova;“;
– strana 283. i 284.: „L. OBAVEZE I SMJERNICE ZA DALJU PLANSKU RAZRADU, U skladu sa postavljenim obavezama i prioritetima, potrebno je izraditi sljedeće PPPPN: PPPPN za područje Klekovača i PPPPN Janjske otoke – sa izuzetnim karakteristikama prirode i zaštićenog prirodnog nasljeđa, bogatih šumskih i vodnih resursa, sa bogatim predizpozicijama za razvoj raznih vidova turizma;“. PPPPN je dokument višeg reda u
odnosu na ZPPPN, u kojem se nigdje se ne spominje potreba izgradnje MHE, već zaštita prirode, šumskih i vodnih resursa, a rekosmo da dokument nižeg reda mora pratiti prostorno-planski dokument višeg reda. Bar tako zakon kaže;
– strana 374.: „Svaka pojedinačna MHE će biti pažljivo ispitana sa stanovišta uticaja na prirodu, životnu sredinu i funkcionisanje hidrosistema“.
Provjerite sami, na stranici Ministarstva za PUGiE imate zvaničnu verziju ID PP RS do 2052. godine.

Da li je priikom izrade projekta Zoning plana dobavljena sva potrebna dokumentacija od strane firme Urbis centar, odnosno dozvole od nadležnih ministarstva i ostalih institucija?
Nosilac pripreme plana je u zakonom predviđenoj obavezi da nosiocu izrade plana dostavi svu raspoloživu dokumentaciju, a naročito:
“b) dokument prostornog uređenja višeg reda ili šireg područja,
v) važeće sprovedbene dokumente prostornog uređenja,
g) vodoprivredne osnove glavnog slivnog područja,
d) šumskoprivredne osnove (u kojima su označene šume visoke zaštitne vriejdnosti),
đ) strategiju zaštite životne sredine,“

te i na to pitanje definitivno tačno može da odgovori jedino nadležno Ministarstvo za PUGiE, koje je i nosilac pripreme plana. Takođe, nosilac pripreme je dužan da odredi: „organe i pravna lica od kojih je u toku izrade dokumenta prostornog uređenja potrebno pribaviti mišljenje na prijedloge
planskih rješenja, zavisno od postojećeg stanja i planirane namjene prostora i objekata u obuhvatu dokumenta prostornog uređenja.“ Nerealno i apsolutno nevjerovatno djeluje mogućnost da je resorno Ministarstvo za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu moglo dati pozitivno mišljenje na prijedlog planskog rješenja koje direktno derogira i ignoriše važeće regule iz njihove vlastite oblasti. Bilo bi interesantno vidjeti taj dokument saglasnosti.

Koliko je uopšte, prema vašim saznanjima, planirano minihidrocentrala na rijekama Janj i Pliva prema ovom Zoning planu, ali i uopšte? Ministrica Golić je spomenula cifru od 11 minihidrocentrala.
Na rijeci Janj važećim je vodoprivrednim aktima bila planirana jedino MHE „Bašići“, ali je koncesioni ugovor za njenu izgradnju raskinut tokom prošle godine. Trenutno u proceduri, pored pomenute MHE u obuhvatu Zoning plana, postoje samo zahtjevi za tri MHE na rijeci Janj, instalisane snage do 250 kWh, i jedna koja je već u pogonu, a postojala je i prije 50 godina, sada, snage 64 kWh. Znači, nije planirano 11 MHE, već samo 4 sa ukupno 0,81 MW instalisane snage, za koje u svakom slučaju dozvolu ne daje nadležno ministarstvo već odjeljenje lokalne samouprave. No, sasvim je moguće da g-đa Ministrica ima tačnija saznanja, tako da za to šta je spomenula trebate pitati isključivo nju i nadležno Ministarstvo. Koliko je nama poznato, trenutno je u postupku 12 MHE na Plivi, Janju i Sokočnici sa 7,84 MW instalisane snage, ali ne, nije bilo 11 planiranih tokom pripreme
Prostornog plana Republike Srpske; ne mogu da znam kojih je to 10 planiranih MHE izbrisalo Ministarstvo i ostavilo samo tu, pomenutu jednu, u obuhvatu MHE, kad je i na strani 372/373. PP RS navedeno 6 MHE za koje postoji interes za gradnju na području Šipova, od toga 2 na rijeci Janj.
Ne ulazeći dublje u sam tekst, na strani 74. Teksta ZPPPN Janjske otoke – elaboratu, navodi se da je: „Pomenuta MHE je planirana Izmjenama i dopunama prostornog plana Republike Srpske do 2025 godine“ što nije tačno. Navedena MHE u obuhvatu nije planirana, već je samo spomenuta među 106 drugih MHE širom Srpske, kojom prilikom je navedeno da postoji interes za njenu izgradnju. Takođe, u Finalnom izvještaju sa Javnog uvida u Nacrt Izmjena i dopuna Prostornog plana RS do 2025. godine od 07.07.2014, sve tabele MHE bile izbrisane iz Plana (date kao komentar i prijedlog kako od strane lokalnih zajednica tako i od strane Ministarstva industrije) s obrazloženjem da se one obrađuju u lokalnim planovima, planovima nižeg reda. Na kraju, u finalnoj verziji PP RS u tabeli sa 106 MHE za koje postoji interes za gradnju, ne da postoje studije ili ne za MHE u skladu sa vodoprivrednom osnovom, već samo interes za gradnju, data je napomena: “Svaka pojedinačna MHE će biti pažljivo ispitana
sa stanovišta uticaja na prirodu, životnu sredinu i funkcionisanje hidrosistema, a u skladu sa načelima i rješenjima iz ovog Plana“.

Šta će biti posljedice, prema Vašem mišljenju, usvajanja i provođenja ovog Zoning plana?
Na ovakav način progurani privatni interesi i inicijative donijeće još veće urušavanje ionako krhkog tranzicionog pokušaja uređenog društva, drastično raseljavanje čitavih porodica i nepovratan odlazak stanovništva pod neko tuđe sunce u kojem je hljeb gorči i tvrđi, ali gdje se poštuju propisi, strategije i zakoni, pogotovo od strane onih koji te iste zakone donose i koji bi trebalo da se staraju za jednakopravno sprovođenje zakona, istih
zakona čije im sprovođenje obezbjeđuje budžetske plate. A kad nam narod ode i napusti rodni raj, među drugim, ostaće puste rijeke na kojima će automatske stanice, bez srpskog uveta u njima, uklapati i isklapati sklopke koje će hladno i uporno otkucavati prihod koncesionaru u dalekom svijetu, prihod koji svi građani Republike Srpske isplaćuju iz naknade za OIE koji redovno plaćaju na računu za struju. Neokolonijalizam na načina sto, a
o negativnim posljedicama za očuvanje prirode da ne govorimo.

Zašto se prošle godine Republika Srpska odrekla u svoju štetu dijela koncesionih naknada za mHE, a i dalje nastavlja da podržava izgradnju mHE. Gdje je tu interes Republike Srpske, smanjivati prihode od MHE, a forsirati njihovu izgradnju, pogotovo kada znamo da zemlje EU iskorjenjuju tu praksu u svojim zemljama?
Mogu da pretpostavim ali ne mogu da nagađam, to pitanje trebate postaviti predlagaču Izmjena i dopuna Zakona o koncesijama, nadležnom Ministarstvu (cijenjeni ministar je završio fakultet u Engleskoj, valjda; on bolje zna) u kojem bi trebalo da znaju odgovor zašto su umanjili koncesione naknade, gdje je i kako se mjeri taj interes Republike Srpske. Možda imaju bolja saznanja, nego običan narod, koji nije dovoljno upućen da kroz naknadu za obnovljive izvore energije (OIE), koju plaća uz svaki račun za struju u iznosu od 0,0075 KM/kWh, bez PDV-a (u 2018. godini bilo je za 45% manje: 0,0052 KM/kWh) plaća struju koju proizvede koncesionar u svojoj MHE, i to za bezmalo 195 % više nego naše diskriminisane komšije i zemljaci u Federaciji BiH (u 2019. godini u FBiH plaćaju: 0,002555 KM/kWh, bez PDV-a), u istoj Federaciji BiH sa kojom dijelimo novac, pasoš,
tablice, košarkašku reprezentaciju,… ako već ne dijelimo isti iznos troškova za OIE.

Vaše udruženje je pokrenulo priču u resornom ministarstvu oko Inicijative za zaštitu i proglašenje rijeke Plive , rijeke Janj sa rezervatom Janjske otoke zaštićenim područjem u skladu sa Zakonom i Izmjenama i dopunama Prostornig plana RS do 2025.godine. Zašto je sada to isto ministarstvo podržalo Zoning plan i nije poslušalo vaš prijedlog se glasanje pred NSRS odgodi dok se obave dodatne konsultacije?
Kad smo uvidjeli bojazan da postoji šansa da će ipak neznanje i lični interes pojedinaca nadvladati opšti interes, našu tradiciju, ugroziti buduća pokoljenja kao i norme koje drže jedno društvo, makar bilo i nejako kao naše, podnijeli smo, ne priču, kao što Vi kažete, već zvaničnu inicijativu u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode i Izmjenama i dopunama prostornog plana Republike Srpske, nadležnom Ministarstvu za zaštitu rijeke
Plive, rijeke Janj sa rezervatom Janjske ototke, koju je Ministarstvo i usvojilo. To je trebalo da znači, kako već što stoji u Zakonu o zaštiti prirode, da: „stanje životne sredine ne smije biti ugroženo do završetka postupka“. Nadležno ministarstvo koje je i nosilac pripreme plana izgleda misli drugačije smatrajući da babe i žabe (očuvanje i zaštita prirode sa izgradnjom MHE) mogu zajedno, ali to su opet pitanja za njih: zašto su podržali Prijedlog odluke o usvajanju ZPPPN i zašto nisu uvažili naš prijedlog u formi molbe da povuku Prijedlog odluke do završetka postupka zaštite predviđenog Zakonom, čiju su oni i predlagač i odgovorno mjesto sistema vlasti.

Koji su Vaši naredni koraci, odnosno da li ćete zakonski pokušati osporiti usvajanje Zoning plana ili pokušati sa novom građanskom inicijativom?
Dobro pitanje; možda ga ipak preformulisati u kako podići građansku inicijativu, inicirati veće interesovanje i uključivanje građana u životne stvari, kako kreirati kritičnu masu za zaštitu temelja našeg dosadašnjeg načina života u dalekom kutku ove malenom planete u kojoj iz dana u dan svjedočimo sve većim klimatskim promjenama. Zime nisu iste, ljeta nisu ista, u jednom danu trpimo temperaturne šokove od 10-20 stepeni
razlike, iznenadne kiše i snjegove i td.. Kad jednom, i uz pomoć medija, kojima pitanje očuvanja životne sredine neće biti senzacija koja diže broj čitalaca/gledalaca, niti hajlajt vijest za taj dan ili dva, već kontinuiran odnos i stav prema životu (kojeg nema bez čistog vazduha, bistrih rijeka iz kojih možete piti vodu), možda tad više jedinki shvati da ni bistre vode, ni čist vazduh, ni zelene šume nisu Bogom dane, niti su pogotovo samo tamo nekih pojedinaca koje izvlače iz njih lični, finansijski interes kuneći se u nevidljivo „opšte dobro“,… tad će imati smisla govoriti o nekoj, uslovno rečeno, borbi.
Do tada, ostaje nam da branimo samo sebe, ako sebe imamo.

GERILA.info

The post Nenad Bužanin: Usvajanje Zoning plana za Janjske otoke znači samo jedno – neokolonijalizam! first appeared on Gerila.info.