Vrhovni sud Republike Srpske poništio je rješenje Vlade Republike Srpske kojim je kompaniji Drvoexport iz Teslića dodijeljena koncesija za istraživanje uglja na lokalitetu Bukova Kosa. Presudom je preinačena ranija odluka Okružnog suda u Banjaluci, koji je odbio tužbe Centra za životnu sredinu i mještana okupljenih u neformalnoj grupi “Sačuvajmo Potkozarje”.

Vrhovni sud Republike Srpske jasno je povezao nezakonitosti u dodjeli koncesije sa pravom građana da štite svoju životnu sredinu i osporavaju odluke koje mogu ugroziti njihovo zdravlje i imovinu.

Još važnije, sud je utvrdio da je Vlada RS koncesiju dodijelila bez obrazloženja, čime je prekršila osnovna pravila upravnog postupka i načelo transparentnosti.

U presudi se navodi da zainteresovana javnost zbog toga nije mogla na valjan način osporavati odluku o dodjeli koncesije, dok građani imaju pravo da osporavaju svaku odluku koja njihovu životnu sredinu stavlja u rizik. Sud zaključuje da su upravo zbog toga povrijeđena procesna prava javnosti i da su mještani imali legitiman pravni interes da pokrenu spor.

Prijedorski dežavu: Rudnik otvoren, presuda stigla kasnije

Paradoks ove priče, slično kao i u slučaju drugog prijedorskog rudnika (sa istim akterima) u selu Bistrica, je što presuda dolazi u trenutku kada rudnik već odavno radi, dok je za bistrički slučaj presuda o trećem ukidanju ekološke dozvole došla čak i nakon zatvaranja rudnika.

Dok su institucije godinama vodile sudske postupke, na Bukovoj Kosi su završena geološka istraživanja, otvoren je površinski kop, prošireno jalovište, a mještani tvrde da svakodnevno trpe posljedice eksploatacije.

Gerila je o ovom slučaju izvještavala još krajem 2023. godine, kada je objavljen dokumentarni film “Posljednja žetva u Bukovoj Kosi”, snimljen u vrijeme kada su građani pokušavali spriječiti dolazak rudarskih mašina. Tada su upozoravali da će završiti poput mještana Bistrice – sa rudnikom praktično u dvorištu i bez stvarnog uticaja na odluke koje se donose o njihovim životima.

Njihova predviđanja, na žalost, pokazala su se tačnim.

Kompanija Drvoexport započela je radove i prije nego što je pribavila sve potrebne dozvole, dok su se dozvole i koncesije naknadno “slagale” kroz institucije. U međuvremenu je Okružni sud dva puta poništavao ekološku dozvolu za rudnik, ali Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske svaki put izdaje novu.

Posljednja je izdata početkom februara ove godine, nakon čega je Centar za životnu sredinu ponovo pokrenuo upravni spor.

Sud: Transparentnost nije formalnost

Najznačajniji dio presude nije samo poništavanje koncesije, već obrazloženje zbog kojeg je ona poništena.

Vrhovni sud navodi da je Vlada Republike Srpske donijela odluku bez obrazloženja iz kojeg bi bilo moguće utvrditi zbog čega je upravo Drvoexport ispunio zakonske kriterijume za dobijanje koncesije.

Sud podsjeća da svako upravno rješenje mora sadržavati razloge na kojima se zasniva odluka, a da je Vlada pokušala naknadno ispraviti taj propust donošenjem posebnog rješenja koje nikada nije objavljeno u “Službenom glasniku Republike Srpske”. Zbog toga se smatra da je prvobitna odluka ostala bez obrazloženja.

Sud dalje zaključuje da je takvim postupanjem prekršeno načelo transparentnosti, ali i da je javnost onemogućena da efikasno osporava odluku koja direktno utiče na životnu sredinu.

To predstavlja jedan od najvažnijih pravnih zaključaka u dosadašnjoj sudskoj praksi kada su u pitanju koncesije u Republici Srpskoj.

Redžib Skomorac, viši pravni savjetnik Centra za životnu sredinu, kaže da ova odluka predstavlja presedan.

“Ovo predstavlja vrijedan presedan za vladavinu prava, poštovanje ljudskih prava i interes zaštite životne sredine. Sud uspostavlja bitnu vezu između nezakonite dodjele koncesije i povrede procesnih i materijalnih prava javnosti”, rekao je Skomorac.

Njegova ocjena je da će ova presuda imati značaj i za druge postupke koje Centar trenutno vodi protiv spornih koncesija širom Republike Srpske.

Advokatica Dragana Stanković, koja je zastupala mještane Bukove Kose i Centar za životnu sredinu, ističe da je Vrhovni sud praktično potvrdio da građani imaju pravo osporavati odluke Vlade kada one mogu ugroziti njihovu životnu sredinu.

“Vrhovni sud je upozorio i da je ova koncesija dodijeljena bez navođenja razloga iz kojih bi se moglo zaključiti koji su zakonski kriterijumi za dodjelu ispunjeni, te da su time i tužioci spriječeni da valjano osporavaju takvu odluku”, naglasila je ona.

Za mještane Bukove Kose ova presuda dolazi nakon godina života uz površinski kop koji je, kako tvrde, potpuno promijenio selo.

Miroslav Stakić, jedan od najglasnijih protivnika rudnika, kaže da presuda potvrđuje ono na šta su od samog početka upozoravali.

“Ovom presudom je konačno ogoljen sav besmisao i bezakonje kojem smo izloženi već tri godine. Otvaranjem ovog rudnika mještani su ostali bez vode i bez mogućnosti da udišu zdrav vazduh zbog konstantnog samozapaljenja uglja. Lokalni put više nije bezbjedan, a privatna imovina nam se bukvalno otima pred očima. Od samog početka smo potpuno isključeni iz procesa odlučivanja po pitanju Bukove Kose, nismo imali ni javne rasprave, niti pravo da kažemo ijednu riječ o sudbini naših ognjišta”, ogorčen je Stakić.

Dodaje da će se borba nastaviti bez obzira na sudsku odluku.

Njegove riječi potvrđuju i prizori koje su ekipa Gerile zabilježila na terenu nekoliko puta. Nekadašnje njive, voćnjaci i šumarci danas su pretvoreni u crne površine površinskog kopa. Kuće se nalaze na svega nekoliko desetina metara od mjesta eksploatacije, dok mještani mjesecima upozoravaju na prašinu, buku, klizišta, probleme sa vodom i česta samozapaljenja lignita zbog visokog sadržaja sumpora.

Gerila je ranije objavila i da pojedini vlasnici zemljišta tvrde kako se eksploatacija odvija na znatno većoj površini od one za koju je izdata dozvola, dok je zbog širenja kopa ugroženo i spomen-područje Jezerine, mjesto stradanja više od stotinu srpskih civila u Drugom svjetskom ratu.

Jedna presuda, više otvorenih pitanja

Iako je Vrhovni sud poništio odluku o dodjeli koncesije za istraživanje uglja, ostaje otvoreno pitanje šta će ova presuda značiti za rudnik koji već uveliko radi.

Naime, nakon istraživanja uslijedila je eksploatacija, izdavane su nove dozvole, a institucije Srpske nijednog trenutka nisu obustavile radove.

Istovremeno, upravo je ovaj rudnik postao jedan od najčešće pominjanih primjera u međunarodnim izvještajima koji govore o zaštiti životne sredine i ljudskih prava u Bosni i Hercegovini.

Specijalna izvjestiteljica Ujedinjenih nacija za branioce ljudskih prava Mary Lawlor, nakon posjete Bosni i Hercegovini 2025. godine, u izvještaju predstavljenom pred Savjetom UN-a za ljudska prava u Ženevi eksplicitno je preporučila institucijama Republike Srpske da preispitaju dozvole za rudnik Bukova Kosa i intenzivnije sarađuju sa lokalnom zajednicom. Te preporuke, naravno, ni do danas nisu provedene.

Istovremeno, pred Komitetom UN-a za usklađenost sa Aarhuskom konvencijom vodi se postupak upravo zbog načina na koji Republika Srpska dodjeljuje koncesije, nakon što je Centar za životnu sredinu ukazao da se javnost sistemski isključuje iz odlučivanja o projektima koji mogu imati ozbiljne posljedice po životnu sredinu.

Šta dalje?

Ako je koncesija bila nezakonita, šta je sa svim odlukama koje su donesene nakon nje? Da li će Vlada Republike Srpske poništiti ili preispitati sve kasnije akte koji su proizašli iz takve odluke? Hoće li Ministarstvo energetike i rudarstva pokrenuti novi postupak ili će pokušati pronaći novi pravni osnov za nastavak eksploatacije?

Još važnije, hoće li iko snositi odgovornost zbog činjenice da je rudnik praktično otvoren i stavljen u funkciju prije nego što su razriješene brojne pravne dileme na koje su mještani i organizacije civilnog društva upozoravali još 2023. godine?

Vrhovni sud Republike Srpske prvi put je jasno rekao da odluke o koncesijama nisu isključivo pitanje ekonomije i investicija, već i pitanje osnovnih ljudskih prava.

Koliko puta je potrebno reći i napisati da stanovnici ove zemlje imaju pravo da znaju zbog čega je odluka da dio nečijeg sela, šume ili izvora postane rudnik donesena? Kao i da građani moraju od početka da učestvuju u tom procesu i da je ospore ukoliko smatraju da ugrožava njihovo zdravlje, imovinu ili životnu sredinu.

Ova presuda je to, napokon, i formalno potvrdila.

Dejan Rakita / GERILA

The post Vrhovni sud RS poništio koncesiju za rudnik Bukova Kosa: Presuda koja bi mogla promijeniti pravila igre?! first appeared on Gerila.info.

Tako bi se u jednoj rečenici mogao sažeti višegodišnji pravni i institucionalni slučaj rudnika uglja „Bistrica“ kod Prijedora, gdje je Okružni sud u Banjaluci po treći put poništio ekološku dozvolu koju je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske izdalo kompaniji „Drvo-export“ iz Teslića za eksploataciju uglja.

Najnovijom presudom sud je ponovo utvrdio da resorno ministarstvo nije pravilno utvrdilo činjenice niti postupilo po ranijim sudskim uputstvima, čime je nastavljen pravni apsurd koji traje godinama. Presuda od 2. juna 2026. godine potvrđuje da je dozvola izdata uz ozbiljne proceduralne nedostatke, uprkos tome što je sud već dva puta ukazivao na iste probleme.

Slučaj Bistrice već je postao jedan od najupečatljivijih primjera načina na koji institucije Republike Srpske upravljaju projektima eksploatacije prirodnih resursa. Prvu ekološku dozvolu sud je poništio 2024. godine jer nije bilo adekvatno utvrđeno takozvano „nulto stanje“ životne sredine, odnosno stanje prostora prije početka rudarskih radova. Istovremeno, utvrđeno je da investitor nije dostavio projekat remedijacije i rekultivacije zemljišta.

Sud je tada prihvatio argumente Centra za životnu sredinu i mještana Bistrice da su radovi započeli prije nego što su pribavljene potrebne dozvole i prije nego što je dodijeljena koncesija. Time je, praktično, bilo onemogućeno da se naknadno utvrdi stvarno stanje životne sredine koje je trebalo biti predmet zaštite.

Nakon toga Ministarstvo je investitoru izdalo novu dozvolu, ali je i ona prošle godine poništena. Sud je tada zaključio da dokumentacija na osnovu koje je dozvola izdata ne odražava stvarno stanje na terenu, posebno imajući u vidu tvrdnje o proširenju eksploatacionih granica i činjenicu da su pojedini izvještaji izrađivani tek nakon što su radovi već bili izvedeni.

Umjesto da nakon druge presude riješi otvorena pitanja, Ministarstvo je ponovo izdalo dozvolu!?

Ovoga puta sud je utvrdio da se nadležni organ uglavnom oslonio na tvrdnje investitora da je projekat realizovan u skladu sa dozvolama, bez provođenja potpunog ispitnog postupka i bez samostalne provjere ključnih činjenica.

Posebno je problematično što su institucije raspolagale informacijama da su rezerve uglja već iscrpljene i da je investitoru naloženo pribavljanje dokumentacije za zatvaranje rudnika, dok pitanje eventualnog nezakonitog proširenja eksploatacije nikada nije do kraja razjašnjeno.

„Ovaj slučaj odražava potpuno odsustvo autonomije upravno-pravne zaštite i integralnog odlučivanja, u kontekstu zaštite životne sredine i prevencije štete, što je bila dužnost javne vlasti. Koncesija je dodjeljena bez učešća javnosti, i potpuno je realizovana bez pravosnažne ekološke dozvole, prekršajne ili krivične odgovornosti“, izjavio je Redžib Skomorac, viši pravni savjetnik Centra za životnu sredinu.

Zvuči nevjerovatno, ali samo za neupućene u dešavanja u Srpskoj, ali dok su se pred sudovima vodili sporovi o zakonitosti dozvola, rudnik je radio, ugalj je iskopan, a eksploatacija završena. Kompanija „Drvo-export“ je još ranije saopštila da je rudnik zatvoren i da su sve planirane rezerve uglja eksploatisane.

Mještani Bistrice, međutim, tvrde da iza projekta nije ostala uređena površina, već klizišta, jalovišta, izmijenjeni vodotoci i devastiran prostor. U njihove tvrdnje uvjerila se i redakcija Gerile koja je o tome snimila i video.

Tokom prethodnih mjeseci mještani su upozoravali na zamućenje rijeke Crljenjače, naslage jalovine uz vodotok i moguće posljedice po lokalni vodovodni sistem.

Advokatica Dragana Stanković, koja zastupa grupu mještana, smatra da je problem dodatno produbljen činjenicom da sud ni nakon trećeg poništenja nije sam riješio upravnu stvar, iako je, prema njenom tumačenju, za to imao zakonski osnov.

“Presuda suda, još jedna u nizu, potvrđuje da je eksploatacija u Bistrici bez zakonitog uporišta u vidu valjane ekološke dozvole, ali takođe i da nadležno ministarstvo neće da sprovodi pravosnažne sudske odluke, što je, inače, krivično djelo. Takođe, kada nadležni organ ne postupi po uputstvima i shvatanjima iz presude, sud je, po zakonu dužan da povodom nove tužbe sam riješi stvar. Ovdje bi to podrazumijevalo da sud sam odluči da li se izdaje ekološka dozvola ili se odbija ili odbacuje zahtjev za njeno izdavanje, čime bi se stvar pravosnažno riješila. Sud to, međutim, ni ovaj put to nije učinio, pa se postupak nastavlja, a kraj mu se ne nazire. Time se mještanima Bistrice sistemski krši pravo na pravično suđenje, kako u pogledu razumnog roka za njegovo okončanje, tako i u pogledu prava na izvršenje pravosnažnih presuda”, navela je Stanković.

Za Zorana Ninića, jednog od najistaknutijih protivnika projekta među lokalnim stanovništvom, cijeli slučaj predstavlja dokaz duboke institucionalne krize.

„Vjerovatno će rudnik u Bistrici ući u knjigu rekorda kao jedini rudnik u savremenom svijetu koji je otvoren, eksploatisane sve procijenjene bilansne rezerve, i navodno zvanično zatvoren, a da od prvog dana nisu imali dozvole za rad i dodjeljenu koncesiju“, kaže Ninić.

Iako je eksploatacija završena, pravna priča nije ni blizu kraja. Koncesioni ugovor važi do 2028. godine, što znači da investitor i dalje ima obavezu da izvrši rekultivaciju i remedijaciju terena. Upravo će pitanje sanacije prostora biti jedan od ključnih testova za institucije koje su do sada, prema ocjeni suda, više puta propustile da pravilno utvrde činjenice i zaštite javni interes.

Istovremeno, još nije počelo ni parnično suđenje koje su mještani pokrenuli protiv Republike Srpske, Grada Prijedora i investitora zbog navodne povrede osnovnih ljudskih prava. Taj postupak najavljivan je za proljeće ove godine, ali još nije otvoren.

Dejan Rakita / GERILA

The post Sud treći put poništio ekološku dozvolu za rudnik Bistrica: Ugalj iskopan, rudnik zatvoren first appeared on Gerila.info.

Piše: Jelena Jevđenić

Zagađenje vazduha u Banjaluci tokom prva dva mjeseca 2026. godine dostizalo je ekstremne i opasne nivoe, često svrstavajući grad u vrh najzagađenijih u Bosni i Hercegovini i regionu. Građani su oštro negodovali i tražili od odgovrnih rješenje, pokrenuta je i inicijativa „Mame protiv zagađenja“, a ovogodišnji Osmomartovski marš se održao pod sloganom “Ne gušite nam ni prava ni pluća”.

Iako je ove zime pritisak javnosti bio veći nego prethodnih zima, činjenica je da je vazduh u Banjaluci zagađen godinama. To pokazaju i podaci iz izvještaja Republičkog hidrometeorološkog zavoda Republike Srpske za 2024. godinu.

Prema uredbi o vrijednosti i kvalitetu vazduha, praćanje je definisano s četiri uredbe i jednim zakonom. U uredbi o vrijednosti i kvalitetu vazduha, za pojedine zagađujuće materije, definisane su  granične i tolerantne vrijednosti.

Izvještaj Republičkog hidrometeorološkog zavoda za 2024. godinu navodi da je u Banjaluci granična i tolerantna vrijednost azot-dioksida prekoračena u naseljima Centar, Borik i Lazarevo.

Granična i tolerantna vrijednost suspendovanih čestica PM 10 je prekoračena u Banjaluci na mjernom mjestu Lazarevo 81 put, na mjernom mjestu Paprikovac 10 puta, na mjernom mjestu centar grada 26 puta, na mjernom mjestu Borik 10 puta.

Granična i tolerantna vrijednost koncentracije ugljen-monoksida za period jedan dan prekoračena je na mjernom mjestu Borik, 30 dana u toku 2024.

Tokom 2024. godine prekoračenje ozona je bilo maksimalne dnevne osmočasovne srednje vrijednosti na godišnjem nivou u Banjaluci na mjernom mjestu Lazarevo 24 dana.

Ko prati kvalitet vazduha?

Republički hidrometeorološki zavod Republike Srpske  je referentni centar za monitoring kvaliteta vazduha u Republici Srpskoj, što znači da vrše praćenje stanja kvaliteta u okviru Republičke mreže mjernih mjesta, dok lokalne zajednice i gradovi, prema Zakonu o zaštiti vazduha, mogu da vrše monitoring kvaliteta vazduha u svojim gradovima i lokalnim zajednicama.

Kad je u pitanju grad Banjaluka, Republički hidrometeorološki zavod ima jedno mjerno mjesto u gradu gdje vrši monitoring kvaliteta vazduha i to u mjesnoj zajednici Lazarevo. Grad Banjaluka ima tri mjerna mjesta, na Paprikovcu, u Boriku i u centru grada. Zakonska obaveza gradova i lokalnih zajednica je da šalju mjesečne izvještaje Republičkom hidrometereološkom zavodu.

„Sve lokalne zajednice treba da nam dostavljaju izvještaj do 15. u mjesecu, tako kaže zakon. Neko dostavi, neko ne dostavi. Međutim, mogu da iskreno kažem, Gradiška i Zvornik su gradovi koji vrše monitoring i oni redovno šalju izvještaje i mi ih ubacujemo u naše mjesečne izvještaje. Banjaluka nije ažurna“, rekao je ovo Zlatko Đajić iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Iz upita koje smo poslali gradu u vezi mjerenja zagađenja vazduha rečeno nam je da će nam dostaviti podatke naknadno. Iako smo upit poslali 17. februara, još uvijek nismo dobili odgovore.

Najčešća prekoračenja čestice 2,5 PM i 10 PM.

„Najčešća prekoračenja u gradu Banjaluci na mjernom mjestu Lazarevo su prekoračenja 2,5 PM i 10 PM čestica. Znači, one su uglavnom prekoračene u zimskom vremenu. Granična i tolerantna vrijednost je definisana na godišnjem nivou. Granična vrijednost ne smije da se prekorači više od 25 dana u godini. Tako kaže zakon. Prema zadnjem izvještaju granična tolerantna vrijednost u Banjaluci prekoračena je 80 dana, ta granična vrijednost 50 mikrograma, a ne smije više od 35 dana“, naveo je Đajić.

On je dodao su ta prekoračenja uglavnom u zimskom periodu.

Zašto Banjaluka ima tako zagađen vazduh?

Banjaluka je bez teške i prljave industrije zadnjih godina svake zime jedan od najzagađenijih gradova. Šta je onda razlog toliko nezdravom i onečišćenom vazduhu?

„Kad eliminirate industriju, dodajete sve ostalo i dobijete otprilike situaciju koja je ovdje sada. Banjaluka već odavno ima ove probleme koji su sad kulminirali. Prosto, puno nepovoljnih faktora se sabralo u jednu tačku i, u principu, mi sad živimo nešto što, ukoliko ne riješimo ili ne počnemo rješavati sistemski, bojim se da će nas koštati mnogo više nego što iko može sada da zamisli“, rekao je ovo za Impuls prof. dr Petar Gvero, vodeći stručnjak za termodinamiku.

„Jer ja ne pričam samo o zimskom zagađenju, dočekat će nas i ljetnje zagađenje. Banjaluka, inače, u zimskom periodu, ima dosta nepovoljne aspekte strujanja vazduha i dosta nepovoljne meteorološke parametre: često nizak vazdušni pritisak i jako malo vjetra. Specifično je to za kotline, ali svaka kotlina opet ima svoje specifičnosti“, naveo je on.

Đajić navodi da geografski položaj, kao i meteorologija, utiču jednim dijelom na kvalitet vazduha.

„Desi se to da je meteorologija, pod navodnike, uticala na ovaj period gdje je došlo do većeg povećanja zagađenja. U principu isto kao i u prošloj godini, nije bilo provjetravanja. Atmosfera je bila mirna. Dolazilo je vrlo često do temperaturne inverzije gdje se sve zagađajuće materije zadržavaju u vazduhu i samim tim pokazuju i veće vrijednosti, a građani to i osjete. Kada je bilo malo snijega i vjetra, smanje se satne koncentracije. Tako da svakako geografski položaj je jako bitan kao i meteorološke prilike. Znači, kad nema padavina, kad nema vjetra, kad nema kiše, sve zagađujuće materije koje izlaze iz dimnjaka zadržavaju se u vazduhu i to je ono što mi osjetimo kad izađemo van“, objašnjava on.

U promjeni klime, pa i u kontekstu zagađenja vazduha, često se spominje i hidroelektarna Bočac. Gvero ističe da se hidroelektrana koristi kao izgovor.

„Hidroelektrana Bočac je davno napravljena. Činjenica je da je postojala prije 30, 40, 50 godina pa nismo imali ovako stanje. Mi smo imali industriju. I to vrlo jaku industriju. Tako da odgovor treba tražiti u kombinaciji, recimo, ove eksplozije gradnje. Veliki je broj prigradskih naselja, koja nisu spojena na neke centralizovane sisteme grijanja. Imate puno pojedinačnih dimnjaka u jako niskim zonama. Sistem daljinskog grijanja, koji funkcioniše kako funkcioniše. Saobraćaj koji je premašio višestruko infrastrukturu grada. Kad to sve saberete, dobijate ovo što dobijate. To je, recimo, Banjaluka danas“, naveo je Gvero.

Eksplozija gradnje i betona – grad ne diše

„Ali ne treba amnestirati, recimo, građevinski sektor, koji realno nije izvor tog zagađenja, ali gradnja koja je otela ovaj grad, prosto je blokirala mogućnost da vazduh normalno cirkuliše kroz grad. Pogledajte, mehanika fluida je egzaktna nauka“, dodao je on.

Prema njegovim riječima jako je važno u jednoj urbanoj sredini kako su i grad i zgrade orijentisane. Da li sprečavaju cirkulaciju vazduha ili dozvoljavaju da vazduh struji. Postoje mnogo veći gradovi od Banjaluke, pa nemaju ovaj problem. Znači, prosto stvari su se ovdje otele kontroli.

„Činjenica je da trenutno u Banjaluci imate preko 100 novih gradilišta i to pokazuje da će sljedeće godine situacija biti samo gora. Ne može biti bolje. Znači, ovaj grad je sam sebi, što bi se žargonski reklo, pucao u nogu neusvajanjem urbanističkog plana, koji već decenijama ne postoji. I samim tim dozvolio je interesu kapitala i tajkunima da provode svoje interese tako što, ako nađu interese da grade u nekoj zoni, mijenja se regulacioni plan“, naglašava Gvero.

On još napominje da niko nema ništa protiv gradnje, ali da bi gradnja morala biti u urbanističkim okvirima i da ono što je u Banjaluci sporno jeste što niko nije razmišljao o tome da zgrade, pogotovo visoke zgrade, mogu da imaju ozbiljan uticaj na sprečavanje prirodne cirkulacije u gradu. Što je pogubno za grad koji ima relativno mali broj dana s vjetrom. Kao primjer navodi Beograd koji je jako zagađen, ali Beograd ima košavu, koja s vremena na vrijeme očisti grad od zagađenja.

U februaru ove godine i ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske Bojan Vipotnik je naveo da se u Banjaluci neplanski gradi i ne poštuju se smjernice urbanizma, prostornog uređenja i građevinarstva te da to doprinosi zagađenju, između ostalog.

Saobraćajna zagušenost

Saobraćaj zagađuje vazduh u gradovima prvenstveno putem izduvnih gasova koji nastaju sagorijevanjem fosilnih goriva, ali i mehaničkim trošenjem dijelova vozila.

Prema zadnjim podacima Republičkog zavoda za statistiku Republike Srpske, u Banjaluci je 2015. godine bio registrovan 53 221 putnički automobil, da bi u međuvremenu došlo do rasta 44,1 %, na 76 714 u 2024. godini.

„Banjaluka ima jako intenzivan saobraćaj koji je odavno trebalo svesti u neke okvire regulisanih zona, pješačkih zona, zona stanovanja i tako dalje. Mi to nismo u stanju da napravimo. Ima problema i s parkingom. Ljudi nemaju uopšte predstavu koliko jedan automobil zagađuje dok stoji. Znači, čim ubrzate saobraćaj, vi omogućavate da vam se zagađenje drastično smanji“, naveo je Gvero.

Motori sa unutrašnjim sagorijevanjem ispuštaju azotne okside, ugljen-monoksid i ugljovodonike. Ova jedinjenja su ključna za stvaranje prizemnog ozona, koji je štetan za disajne organe. Čestice PM 10 i PM 2.5, pored onih iz auspuha, značajan dio sitnih čestica dolazi od trošenja kočnica i guma, te od podizanja prašine s kolovoza. Stara vozila i loše gorivo takođe doprinose zagađenju, a u Banjaluci prosječna starost automobila je često preko 17 godina, što znači da su vozila sa starijim motorima ispod euro 5 standarda i da emituju znatno veće koncentracije zagađivača.

Individualna ložišta i toplana

Bez zvaničnih podataka, ali po procjenama stručnjaka, skoro 50 hiljada domaćinstava u Banjaluci koristi, između ostalog, drveni ugalj, pelet, drva ili struju za grijanje. Sistem daljinskog grijanja se provodi preko preduzeća „Eko toplane“ i pokriva nešto više od 20 000 korisnika.

Iz ove firme su u januaru ove godine izjavili za medije da Eko toplane Banjaluka za proizvodnju toplotne energije koriste drvnu biomasu, prvenstveno drvnu sječku i da biomasa podrazumijeva isključivo drvni materijal koji je namijenjen energetskoj upotrebi, a ne otpad nepoznatog porijekla ili druge materijale. Takođe su naveli da se u okviru redovnih operativnih procedura provodi stroga kontrola kvaliteta goriva koje se koristi u proizvodnji toplotne energije, uključujući mjerenje vlažnosti drvne sječke i provjeru njenog sastava. Korištenje bilo kakvog drugog materijala tehnički nije moguće bez ozbiljnog oštećenja postrojenja, narušavanja bezbjednosti rada i kršenja važećih ekoloških i zakonskih propisa. Dodali su da prema izvještajima o ispitivanju zagađujućih materija u vazduhu, koji obuhvataju mjerenja na lokaciji Eko toplana, kao i na lokacijama Starčevica i Kosmos, izmjerene koncentracije PM čestica, sumpor-dioksida, azotnih oksida i ugljen-monoksida su se kretale ispod graničnih vrijednosti propisanih važećim pravilnicima.

Mi smo poslali upit gradu da li su i gdje podaci o mjerenju kvaliteta vazduha javno dostupni u realnom vremenu? S obzirom na to da se kao primarni energent koristi drvna sječka, da li se po potrebi koristi i mazut? Na koji način grad i nadležne inspekcije kontrolišu kvalitet i vlažnost sječke, te nivo materija koje se oslobađaju sagorijevanjem istih? Da li su na postrojenjima instalirani najsavremeniji filteri za prečišćavanje čestica PM 10 i PM 2.5 i kada je izvršeno posljednje nezavisno testiranje efikasnosti tih filtera? Postoji li obaveza preduzeća da odmah obavijesti javnost u slučaju kvara na sistemu filtracije ili prelaska na energente koji više zagađuju?

Odgovor koji smo dobili od grada na sva ova pitanja je da inspekcijska kontrola nije u nadležnosti grada što se tiče rada „Eko toplane“.

Mala individualna ložišta su takođe zagađivači. U javnosti se često spominje da izborom kvalitetnog energenta, ali i vlažnosti tog energenta, kvalitetom ložišta, čišćenjem dimnjaka može da se smanji uticaj na zagađenje vazduha.

Gvero navodi da zakon ne reguliše potrebu da mala ložišta posjeduju nekakav sistem za tretman gasova.

„To je prosto iz razloga što su sistemi za tretman gasova skupi za male sisteme“, ističe on i dodaje da može da se reguliše tržište, odnosno da se određeni sistemi koji su neefikasni i više zagađuju, ne pojavljuju kao proizvod na tržištu.

Koji od ovih faktora je dominantan za zagađenje vazduha, trenutno je nemoguće reći, međutim, postoje prilično egzaktne metode da se to utvrdi. Stvar je samo volje i pristupa, tvrde stručnjaci.

„Kada uzmemo za primjer čestice, one nisu jednorodna materija, sastoje se od više različitih hemijskih elemenata. Ti hemijski elementi dolaze najviše iz pepela, odnosno od čvrstih ostataka sagorijevanja. I u suštini sastav tih hemijskih elemenata vam lako može reći šta je to dominantan izvor zagađenja česticama u Banjaluci. Recimo, ako imate u tim česticama alkalne elemente, tipa kalijuma ili natrijuma ili tako dalje, to je definitivno biomasa. I onda tražite ko najviše koristi biomasu. Koriste domaćinstva, koristi eko toplana i tako dalje“, dodao je Gvero.

Zdravlje nema cijenu, ali cijenu ipak plaćamo

Prema podacima zdravstvenih organizacija u Bosni i Hercegovini svake godine više od 3000 ljudi umre od posljedica zagađenog vazduha , dok rizik od respiratornih i plućnih bolesti kontinuirano raste.

Aerozagađenje djeluje na gotovo sve organe i organske sisteme. Dokazani je kancerogen koji se svrstava u grupu jedan kancerogena prema Međunarodnoj agencija za istraživanje raka. Suspendovane čestice su kancerogen grupe jedan. Dugoročna izloženost povećanim koncentracijama čestica PM 2.5, pored respiratornog sistema (povećan broj respiratornih infekcija, pogoršanje kliničke slike kod plućnih bolesnika i bolesnika s hroničnim bronhitisom i astmom) utiče i na druge organske sisteme, uključujući respiratorno zdravlje, neurološki i kognitivni razvoj, naročito kod novorođenčadi i male djece, naveli su iz Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske.

„Neželjeni zdravstveni efekti izloženosti aerozagađenju mogu nastati zbog kratkoročne ili dugoročne izloženosti. Kratkoročna izloženost u zavisnosti od koncentracije zagađujućih materija se manifestvuje povećanjem broja respiratornih infekcija, učestalim glavoboljama i pogoršanjem postojećih hroničnih oboljenja. Posljedice dugoročne izloženosti aerozagađenju se ogledaju u povećanju broja oboljelih od masovnih nezaraznih bolesti (kardiovaskularnih bolesti, hronična opstruktivna bolest pluća, maligne bolesti) naročito kod pušača zbog sinergističkog djelovanja s pušenjem. Zagađivači vazduha, takođe, mogu uzrokovati ozbiljne neurokognitivne efekte, od varijacija u ponašanju do neurodegenerativnih poremećaja koji na kraju mogu imati ozbiljan uticaj na mentalno zdravlje – viši nivo stresa, depresija, demencija, Alchajmerova bolest“, navela je za Impuls dr Vesna Rudić Grujić, načelnica Službe za higijenu u JZU institutu za javno zdravstvo Republike Srpske.

Prema savjetima instituta građani bi u vrijeme kad je vazduh zagađen trebalo da skrate trajanje aktivnosti na otvorenom i izbjegavaju povećane fizičke aktivnosti na otvorenom naročito u jutarnjim i večernjim satima (aktivnosti praćene ubrzanim i dubokim disanjem). Potrebno je izbjegavati dodatnu izloženost zagađujućim materijama iz drugih izvora, kao što su pušenje i korišćenje različitih hemijskih sredstava (sredstva za čišćenje, boje, lakovi, ljepila…) Osobama sa akutnim i hroničnim oboljenjima se savjetuje redovno uzimanje terapije, a u slučaju pogoršanja osnovnog oboljenja, potrebno je javiti se porodičnom ljekaru. Izbjegavati provjetravanje prostorija u ranim jutarnjim i večernjim časovima.

„Kada govorimo o mjerama zaštite od zagađenog vazduha na nivou opšte populacije, zaštitne maske  se ne preporučuju za smanjenje izloženosti zagađenju vazduha. Respiratorne maske se mogu preporučiti za lica koja su profesionalno izložena zagađenju ili u vanrednim situacijama kao na primjer šumski požari ili čišćenja u slučaju katastrofa“, dodala je Rudić Grujić.

Ekološki i zdravstveni hazard bez vanrednog stanja

Jedno od pitanja na koje od grada nismo dobili odgovor, bilo je i pitanje proglašenja vanrednog stanja u danima kada je vidno zagađenje bilo i do dva puta, pa i tri, iznad tolerantne granice. Tako je javnost ostala uskraćena za odgovore i na osnovu kojih parametara je procijenjeno da nema potrebe za obavještavanjem javnosti i uvođenjem vanrednih mjera.

Banjalučani mogu pratiti podatke o kvalitetu vazduha na stranici grada, kao i na stranici Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

„Tu objavljamo naše mjesečne i godišnje izveštaje koji se mogu i skidati. Imamo na sajtu i podatke u realnom vremenu za naših 7 mjernih stanica. Tu uvijek možete vidjeti satne podatke za sve zagađajuće materije koje mi pratimo. Mi smo institucija koja vrši monitoring i prati stanje, a gradovi bi trebalo da u svojim lokalnim zajednicama nastupaju prema javnosti na svoj način, pogotovo gradovi koji imaju i svoje lokalne mreže“, naglasio je Đajić.

Građani su stava da je bilo osnova za neku vrstu upozorenja.

„Smatram da je grad Banjaluka, kao jedinica lokalne samouprave, imao osnove da tokom prethodnih mjeseci postupa i po Zakonu o zaštiti vazduha i po njegovim podzakonskim aktima. Pošto sam tokom zimskih mjeseci boravila u gradu, nisam primijetila da je bilo šta poduzimano u cilju efektivnog provođenja propisa i jasnog upozorenja građanima na opasnost od izlaganja zagađenom vazduhu. Najgore je za mene bilo što sam obavezna da dijete vodim u školu, čak i kada je vazduh vani bio kategorisan i kao veoma nezdav i opasan“, mišljenja je advokatica Dragana Stanković, pokretačica inicijative “Mame protiv zagađenja“.

Ona je za Impuls navela da bi u takvim situacijama sva pažnja javnih vlasti i odgovorinih lica trebalo da se preusmjeri na zaštitu djece kao kategorije stanovništva koja ne mogu sama da se štite i koja potpuno zavise od postupanja odraslih osoba. Nejasno je zašto to nije urađeno.

„Takav stav odgovornih mi povređuje ljudsko dostojanstvo, koje mi Ustav Republike Srpske garantuje“, dodala je ona.

„Kada mjerni instrumenti pokažu da je vazduh opasan po život, svako ćutanje administracije je direktno ugrožavanje zdravlja. Vanredno stanje ne služi da se širi panika, već da se djeca povuku iz škola i vrtića, a radnici s otvorenog, dok se situacija ne smiri. Čekanje da vjetar odradi posao gradske uprave jednostavno nije strategija“, istakao je Dragan Ostić iz Centra za životnu sredinu iz Banjaluke.

Mjere zaštite

Grad Banjaluka je polovinom decembra prošle godine, usljed pristiska javnosti, iznio niz hitnih mjera i planova za smanjenje zagađenja vazduha.

– Filteri na dimnjacima svih individualnih i kolektivnih ložišta biće obavezni. Po utvrđivanju konačne cijene, razmotriće se mogućnost njihovog subvencionisanja.

– Strože kontrole emitera gasova, biće pojačane i inspekcije svih potencijalnih zagađivača.

– Uvođenje električnih autobusa, povećanje subvencija za javni prijevoz, smanjenje broja automobila u prometu te pooštravanje tehničkih pregleda motornih vozila.

Krajem januara ove godine iz grada su naveli da je u toku i izrada mape zagađivača, koja će biti direktan izvor informacija o pritiscima na kvalitet vazduha, a samim tim i aktivnostima koje je potrebno provesti.

Iz grada su tada istakli da pitanje kvaliteta vazduha nije političko pitanje niti pitanje koje grad može sam rješavati, već je neophodna i podrška republičkih nivoa vlasti.

S tim se slaže i Gvero. On navodi da su sve oči uprte u grad, ali i da ova situacija obuhvata jako veliki broj aktera koji treba da shvate svoju ulogu.

Što se tiče predloženih mjera, on konstatuje da neke imaju smisla, a da su neke besmislene.

Filteri na individualnim ložištima gotovo da i ne postoje. Tehnička rješenja tog tipa, iako postoje, toliko su skupa da vjerovatno koštaju više nego sav sistem grijanja u jednoj kući.

„Više od 90 % kuća se grije na klasične peći i kotlove i to znači da takvi dimnjaci nemaju nikakav ventilator. Dimnjak je dovoljno visok da ostvari pad pritiska koji istjeruje gasove vani. Kada stavite bilo kakave filtere na takav dimnjak, dimnjak se priguši, stvara se otpor koji sam dimnjak ne može savladati i dimni gasovi se vrate u kuću“, objašnjava Gvero.

On ističe utopljavanje objekata kao jednu od mjera koja bi dala rezultate.

„Ako utopljavate kuće, kao što je vanjska izolacija, promjena prozora i slično, vi ste smanjili potrebu za gorivom za 50-60 posto, nekada i više. To su mjere koje imaju smisla, a za koje masa građana nema novca, ali ta vrsta podrške bi dala rezultat. Zatim, podrška za toplotne pumpe. Strateško okretanje ka geotermalnim izvorima. Mi ležimo na geotermalnom jezeru, a već decenijama samo pričamo o tome. Urbanistički plan se podrazumijeva, ali to je smiješno, da grad ove veličine u kome se trenutno dešava eksplozija gradnje nema urbanistički plan. Ali da ima urbanistički plan, dobar dio ovih zgrada koje su sad u izgradnji ne bi bilo izgrađeno. Ali s obzirom na to da mi sve vrijeme prodajemo neku priču o nacionalnim interesima, pri tome zanemarujemo upravo interes tog običnog čoveka i ovo su rezultati te priče“, konstatuje Gvero i dodaje da treba donijeti vrlo jasnu odluku hoće li se društvene okolnosti i dalje gurati u pravcu interesa krupnog kapitala ili u pravcu opšteg interesa svih građana ovog grada i da je to politička odluka.

Iz Instituta za javno zdravstvo RS naveli su kako je potrebno nastaviti i intenzivirati akciju za smanjenje emisija zagađivača vazduha na nivou donosilaca odluka i promovisati lične aktivnosti za smanjenje ili ograničavanje dnevne izloženosti.

„Dugogodišnje prisustvo aerozagađenja, naročito u zimskim uslovima zahtijeva multidisciplinaran i multisektorski pristup na više nivoa (tehničko-tehnološke mjere, regulatorne mjere, urbanističke mjere) s ciljem prevencije nastanka epizoda aerozagađenja“, istakli su iz instituta.

Ostić navodi da bi grad trebalo da subvencionira prelazak na toplotne pumpe ili nova kućna ložišta na pelet.

„Grad treba da plati ljudima prelazak s uglja i drva na toplotne pumpe ili pelet, ali ne simbolično, već u ozbiljnom procentu. Ako subvencija pokriva samo mali dio, prosječna banjalučka porodica će radije nastaviti da loži šta stigne nego da uđe u dugove. Paralelno s tim, mora da se radi nešto na pitanju javnog prevoza. Već godinama slušamo neke priče o studijama, dok u međuvremenu ne vidimo nijednu novu autobusku liniju, ne vidimo povećan broj autobusa na ulicama, ne vidimo noćne buseve, zapravo ne vidimo ništa vizavi javnog prevoza što grad čini gradom. Uz to, ova divlja gradnja treba da se suzbije. Vidimo da se pojedina naselja dižu protiv ovakvog vida gradnje i ad hok izmjena regulacionih planova. Smanjuje se protok vazduha ako se gradi neplanski, gubimo zelene površine iz dana u dan – sve to utiče na kvalitet vazduha koji dišemo“, dodao je on.

„Prateći izjave gradskih funkcionera u medijima primijetila sam da se u njihovom narativu spominje u par navrata nabavka električnih autobusa ili tramvaja. Taj rezon me zaista zabrinjava, jer ukoliko se radi o prevoznim sredstvima na litijumske baterije, smatram da je to izmiještanje zagađenja iz jedne sfere u drugu, jer je javnost upoznata s nuspojavama rudarenja rude litijuma. Nadam se da će se pitanju otklanjanja zagađenja pristupiti uvažavajući prijedloge stručnih lica, koji su iznošeni u proteklom periodu i u javnosti“, dodala je Stanković.

Zagađenje vazduha o kojem se ne priča

Iako se zagađenje vazduha najčešće veže za zimu i ložišta, ljetno zagađenje je podjednako opasno, ali ima drugačije uzroke i manifestacije.

„Dešavalo se u nekom ljetnom periodu kad su bili vjetrovi da nam dođe saharski pijesak. Nama su analizatori detektovali pojavu i povećanje koncentracije prašine“, govori Đajić.

Gvero ističe da nam je zelenilo jedini spas od prašine, ali da je Banjaluka toliko izbetonirana da vazduh nema kuda da ide.

„Zelenilo vam je jedini spas od prašine i aerozagađenja. Čak i kad nema zagađenja, biljke igraju svoju ulogu. Mi smo prosto ovaj grad izbetonirali i zahvaljujući tome smo zatvorili pojedine zone strujanja. Mi sada imamo zone u kojima se grad nenormalno pregrijava. Znači, imate zone u kojima je praktično nemoguće funkcionisati na otvorenom u većem dijelu ljeta, posebno kada su temperature stravične“, naglašava on.

Gradovi širom svijeta sve više usvajaju strategije “odbetoniziranja“ i pretvaranja sivih zona u zelene površine kako bi se borili protiv ljetnih vrućina, zagađenja i poplava. Mnogi od ovih gradova slijede pravilo „3-30-300“,  svako bi trebalo da vidi barem 3 stabla iz svog doma, imati 30 % krošnji u komšiluku i živjeti unutar 300 metara od najbližeg parka, odnosno od 5 do 10 minuta laganog hoda.

U Parizu gradska uprava pretvara trgove i asfaltirane površine u “urbane šume”. Ispred zgrade gradske uprave uklonjeno je preko 2500 kvadratnih metara betona i posađeno 150 stabala, a plan je do 2030. posaditi ukupno 170 000 stabala. U Singapuru parkovi i zeleni hodnici integrisani su u svaki dio urbane infrastrukture, a Meksiko je 1000 betonskih stubova autocesta (ukupno 60 000 kvadratnih metara) pretvorio u vertikalne vrtove koji apsorbiraju CO2 i proizvode kisik.

U Banjaluci je trenutno preko 100 aktivnih gradiliša, a zelene površine su nerijetko ispoštovane zakonom kao na slici ispod.

(impulsportal.net)

The post Zagađenje vazduha – Banjaluku guše ložišta, saobraćaj, neplanska gradnja i neodgovorna vlast first appeared on Gerila.info.

Problem je, između ostalog, što su se radovi na ovom kopu počeli dešavati mnogo prije izdavanja ekološke dozvole.

“Tražili smo da sud naloži preduzeću da stanje životne sredine vrati u prethodno, odnosno prije njihovih radova i djelatnosti”, kaže Dragana Stanković, advokatica koju su mještani Bistrice angažovali na ovom slučaju.

“Grad Prijedor i Republika Srpska nisu ništa uradili da zaštite mještane i to je razlog zbog kojih su i oni obuhvaćeni tužbom a bili su upoznati sa svim radnjama koje preduzima Drvo-Export”, istakla je Stanković.

“Ekološka dozvola nije izdata, iako ih je resorno ministarstvo prethodno obavezalo da pokrenu postupak njenog izdavanja. Ekološkom dozvolom se propisuju mjere zaštite životne sredine i način kako će se zaštiti građani”, naglašeno je na današnjoj konferenciji za medije koja je održana u Centru za životnu sredinu u Banjaluci.

Ona je istakla da je podnesena parnična tužba Osnovnom sudu u Prijedoru u kojoj je, između ostalog, zatražena zabrana obavljanja bilo kakvih aktivnosti i radova teslićkom preduzeću “Drvo-export”, jer ne posjeduje ekološku dozvolu.

“Radi se o pravu poštovanja doma i mirnog života, na zaštitu zdravlja, mirnu životnu sredinu, pravu na ljudsko dostojanstvo i mirno uživanje imovine. Tužbom je zatraženo da se mještanima nadoknadi nematerijalna šteta nastala kršenjem ovih prava”, dodala je Stanković.

Posebno je sporno, kako ističe, što je zbog prethodnih radova životna sredina na toj lokaciji izmjenjena i narušena, a nije utvrđeno prethodno stanje životne sredine, što je uvijek uslov kod dobijanja ekološke dozvole.

Iako su mještani Bistrice podnosili krivične prijave izazvanih radovima “Drvo-Exporta”, odgovor od nadležnih organa nikad nisu dobili.

“U prijavi dostavljenoj Okružnom javnom tužilaštvu u Prijedoru je tačno objašnjeno kako je došlo do zagađenja rijeke Crljeneče 3. oktobra 2023. godine. Trebalo je da se izvrši uviđaj na licu mjesta i analiza vode iz rijeke, kao i da se saslušaju mještani. Iako je proteklo više od tri mjeseca od prijave nije urađeno ništa od toga. Zakonom je propisano da se istraga uradi što prije, a u ovom slučaju to nije urađeno”, rekla je Stankovićeva.

Iako su Bistričani protestovali u više navrata i alarmirali javnost, reakcija nadležnih organa do sada nije bilo.

“Inspekcije su dolazile i odlazile. Mi smo shvatili da nije u pitanju samovolja pojedinca već je problem kompletan ustavno – pravni poredak. Gradonačelnik Prijedora Slobodan Javor obećao je podršku ali nam je vrlo brzo okrenuo leđa. Građani imaju utisak da su odbačeni. Sad smo u situaciji da naše porodice spakujemo i odemo u inostranstvo”, rekao je Zoran Ninić, mještanin MZ Bistrica.

On je rekao da će, ako treba, ići i do Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.

“Imali smo indirektan pritisak od ministra (bezbjednosti u Savjetu ministara BiH) Nenada Nešića, sa kojim sam lično imao sastanak u Banjaluci gdje je tražio da se povučemo i da mi to ne možemo zabraniti. Šta ima ministar bezbjednosti sa eksploatacijom uglja?”, upitao je Ninić.

Podsjećamo, upravo je GERILA Nešića pitala da li je vršio pritisak na mještane Bistrice, ali je on to negirao i čak pitao “gdje se nalazi Bistrica”.

Redžib Skomorac, pravni savjetnik Centra za životnu sredinu, kaže da je prema njihovim saznajima situacija u Bistrici prvi slučaj u BiH u kojem je grupa građana ugrožena zbog dodjele koncesije.

“Radi se konkretno o nezakonitoj realizaciji koncesije. Iz tog razloga ovaj slučaj ima kapaciteta da se riješi”, zaključio je on.

Podsjećamo, upravo je redakcija Gerila nedavno objavila kratki film o dešavanjima oko rudnika lignita u Bistrici.

GERILA

The post Tužbe mještana Bistrice protiv Grada Prijedora, Republike Srpske i “Drvo-Exporta” zbog rudnika lignita first appeared on Gerila.info.