Nešić se od januara 2023.godine nalazi na poziciji ministra bezbjednosti BIH, međutim, kao i većina njegovih prethodnika, dovodi se u vezu sa brojnim kriminalnim aferama, iako je pozicija koju obavlja jedna od najodgovornijih u sistemu koordinacije svih policijskih agencija u BiH.

Inače, Ministarstvo bezbjednosti je najmlađe ministarstvo koje je osnovano na nivou BiH, formirano 2002.godine, Nešić je sedma osoba koja se nalazi na čelu ovog ministarstva, ali čak peti ministar koji se dovodi u vezu sa krivičnim djelima.

Cikotić osuđen na tri godine

Nešićev prethodnik na ovoj poziciji, Selmo Cikotić (mandat od 23. 7. 2020.-25. 1. 2023.)pravosnažno je osuđen na tri godine zatvora zbog zloupotrebe položaja ili ovlaštenja.

Prema optužnici, Cikotić je, u periodu od 2009. do 2011. godine, kao ministar odbrane zaključio četiri aneksa na osnovne ugovore o prodaji neperspektivnog naoružanja i municije, čime je oštetio budžet BiH za višemilionski iznos, a pribavio imovinsku korist drugim licima.

Prvostepena presuda izrečena je 5. decembra 2023. godine, a nakon odbijanja žalbe Tužilaštva BiH na dužinu kazne, presuda je postala pravosnažna 31. oktobra 2024. godine.

Nakon izricanja presude, Cikotić je izjavio da bi ponovo postupio isto, smatrajući da je djelovao u interesu države, te je izrazio spremnost da izdrži kaznu.

Mektić na optuženičkoj klupi, a uz njega i savjetnik

Prije Cikotića, na poziciji ministra bezbjednosti u periodu od 31.3.2015.-23. 12. 2019. bio je Dragan Mektić. Suočavao se s nekoliko pravnih postupaka, a najznačajniji je bio slučaj iz 2019. godine, kada je Tužilaštvo BiH podiglo optužnicu protiv njega za zloupotrebu položaja ili ovlaštenja, tvrdeći da je, zajedno s još tri osobe, počinio nepravilnosti u realizaciji projekta prekogranične saradnje u oblasti vatrogastva, finansiranog od strane Evropske Unije.

Nakon suđenja, Sud BiH je u martu 2022. godine donio prvostepenu presudu kojom su Mektić i ostali optuženi oslobođeni svih optužbi, zaključivši da Tužilaštvo nije pružilo dovoljno dokaza za navedene tvrdnje. Tužilaštvo BiH je uložilo žalbu na ovu presudu, ali je Apelaciono vijeće Suda BiH u septembru 2022. godine odbilo žalbu kao neosnovanu, čime je oslobađajuća presuda postala pravosnažna.

Pored ovog slučaja, Mektić je bio uključen u nekoliko parničnih postupaka zbog klevete. Na primjer, 2018. godine, Opštinski sud u Sarajevu donio je presudu kojom je Mektić proglašen odgovornim za klevetu protiv tadašnje potpredsjednice Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (VSTS) Ružice Jukić, naloživši mu da plati odštetu i sudske troškove u ukupnom iznosu od oko 4.700 KM.

Takođe, u novembru 2023. godine, Okružni sud u Banjaluci osudio je Mektića na novčanu kaznu zbog klevete protiv Aljoše i Dubravka Čampare, naloživši mu da im isplati 3.024 KM.

U svim ovim slučajevima, Mektić je negirao krivicu, često ističući da su postupci protiv njega politički motivisani.

Mektićev savjetnik u Ministarstvu Bojan Cvijetić uhapšen je u novembru 2021. godine u okviru akcije “Transporter”, zajedno sa još 11 osoba, zbog sumnje na organizovani kriminal i šverc narkoticima. Tom prilikom zaplijenjeno je 303 kilograma skanka, a njegova imovina, uključujući luksuzne automobile i nekretnine, procijenjena na više miliona KM, blokirana je.

U martu 2023. godine, Cvijetić je ponovo uhapšen u nastavku iste akcije, zbog sumnje na nastavak kriminalnih aktivnosti, uključujući šverc kokaina. Tužilaštvo BiH ga tereti za neovlašteni promet opojnih droga, pranje novca i krijumčarenje.

U oktobru 2023. godine, Sud BiH potvrdio je optužnicu protiv Cvijetića i još 17 osoba, koji se terete da su prokrijumčarili oko 3.000 kilograma narkotika, uključujući marihuanu, skank i kokain, te ostvarili značajnu finansijsku korist.

Radončićeve veze s Keljmendijem

Fahrudin Radončić je na poziciji ministra bezbjednosti bio dva puta, ali nijednom kompletan mandat (22. 11. 2012.- 29. 4. 2014.godine i 23. 12. 2019.- 02. 6. 2020.godine.

U januaru 2016. godine, uhapšen je pod optužbom za ometanje rada pravosuđa, navodno vršeći pritisak na svjedoke u slučaju protiv Nasera Keljmendija, kojeg su brojni mediji i policijske strukture navodili kao jednog od ključnih ljudi u trgovini narkoticima na Balkanu. Nakon suđenja, Sud BiH je Radončića u maju 2018. godine oslobodio svih optužbi, ali je dugo vremena bio i u kućnom pritvoru.

Nakon oslobađajuće presude, Radončić je podnio tužbu protiv Bosne i Hercegovine zbog, kako je naveo, neosnovanog hapšenja i pritvora, tražeći naknadu štete.

Ahmetović osuđen 10 godina nakon isteka mandata

Prije Radončića, ministarstvom je upravljao Sadik Ahmetović koji je osuđen je 24. novembra 2021. godine na šest mjeseci zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja.

Presuda je postala pravosnažna nakon što je Apelaciono vijeće Suda BiH potvrdilo kaznu. Ahmetović je proglašen krivim za sklapanje ugovora o djelu sa svojim vozačem, Adnanom Bektićem, tokom 2011. i 2012. godine, omogućivši mu nezakonitu imovinsku korist od 15.680 KM, čime je oštetio budžet BiH.

Nakon izricanja presude, Ahmetović je iskoristio zakonsku mogućnost zamjene zatvorske kazne novčanom, uplativši 18.000 KM.

Takođe, u martu 2010. godine, za vrijeme trajanja mandata, bio je pod istragom zbog navoda o seksualnom zlostavljanju maloljetne Romkinje iz Bratunca.

Tarik Sadović bez istrage, ali pod velikim pritiskom međunarodne zajednice

Nepune dvije godine na ministarskoj poziciji bio je i Tarik Sadović (11. 1. 2007.- 31. 7. 2009.). Iako formalno nije bio pod istragom, a ni optužen ni za jedno krivično djelo, Sadović je smijenjen pod velikim pritiskom međunarodne zajednice, ali i unutrašnjih političkih struktura.

Ključni razlozi za smjenu navodili su se kao navodno zanemarivanje obaveza na državnom nivou, te optužbe za prekomjernu politizaciju ministarstva. Kritičari su tvrdili da Sadović nije adekvatno koordinisao bezbjednosne aktivnosti, posebno u kontekstu borbe protiv organizovanog kriminala i međunarodnog terorizma.

U medijima su se pojavljivale nezvanične informacije da je američka administracija tražila njegovu smjenu, jer je štitio mudžahedine u BiH. Navodilo se i da je odbio da potpiše rješenje o protjerivanju Imada al Huseina zvanog Abu Hamza i Karaja Karnela bin Alija iz BiH, već je tvrdio da je to posao Službe za strance.

U januaru 2029 Vjekoslav Vuković, tadašnji pomoćnik ministra i načelnik Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i terorizma, uhapšen je u Rijeci, u petak.

Vuković je  uhapšen “zbog osnovane sumnje za posredovanje u izvršenju krivičnog djela”. Hrvatski mediji naveli su da osumnjičen da je posredovao u naručenom ubistvu u Rijeci koje je hrvatska policija spriječila prije nekoliko mjeseci. Takođe se špekuliše, da je Vuković je bio “bosanska veza” u planiranju tog dvostrukog ubistva automobilom bombom u Rijeci.

Oduzet mu je sertifikat za pristup tajnim podacima. U međuvremenu je i prvostepeno osuđen na 9 mjeseci zatvora. Presuda je ukinuta, a ponovljeno suđenje nikada nije privedeno kraju.

“Nezvanično se zna da je jedan od pomoćnika ministra sigurnosti (Vjekoslav Vuković) nepravomoćno osuđen za KD terorizma u susjednoj državi, te da je drugostepeni sud poništio presudu i vratio osnovnom sudu na ponovno odlučivanje. Također je ista osoba odbila nekoliko puta da primi poziv od nadležnog suda te isti ne želi da se odazove sudu susjedne države da bi se suđenje moglo nastaviti“, izjavio je prije nekoliko godina državni parlamentarac Šemsudin Mehmedović.

Đorđe Vujatović, Gerila.info

The post Vruća fotelja ministra bezbjednosti first appeared on Gerila.info.

Kako je rekao, odluku da nastavi politički život u SDS-u  donio je nakon višesatnih razgovora sa predsjednikom stranke, Mirkom Šarovićem.

“Ostajem u SDS-u. Nakon višečasovnih razgovora sa predsjednikom Šarovićem odlučio sam da ostanem član stranke. Problemi sa pojedincima iz Opštinskog odbora SDS Prnjavor postoje, ali oni ipak ne mogu poništiti sve ono što sam kroz godine uradio za stranku i stranka za mene”, rekao je Mektić za TV K3.

Podsjećamo, Mektić je prije dva dana serijom tvitova nagovjestio da traži treći put, što je protumačeno kao prelazak u DNS, a pojavila se i njegova fotografija na kojoj je u društvu predsjednika DNS-a Nenada Nešića

Prethodno je Mektić na svom Tviter nalogu poručio da je najveći dio svog života posvetio SDS-u i da je sad uvidio da je to “promašen put posvećen interesima određenih kriminalizovanih pojedinaca i da od sada traži treći put”.

Odnos Dragana Mektića i SDS-a u posljednjih nekoliko godina predstavlja političku sapunicu, s obzirom da je u više navrata javno kritikovao stanje u stranci.

O mogućem napuštanju strnkae pričalo se i u septembru 2019.godine kada je javno kritikovao izbor članova Predsjendištva stranke, nakon što je konstituisano novo stranačko rukovodstvo, na čelu sa Mirkom Šarovićem.

Ministar bezbjednosti BiH Dragan Mektić ponovo je pokrenuo spekulacije o tome kako bi uskoro mogao da napusti SDS.

Da budem iskren mislio sam da će biti novih mlađih ljudi.Ovdje još fali Cicko Bjelica i poklopilo bi se staro “Dodikovo” predsjedništvo.Banja Luke https://t.co/OaK8vZGv9L vidim se u ovom društvu.
Konstituisan GO SDS, izabrani organi stranke
https://t.co/jI9XMKPeu3

— Dragan Mektić (@DraganMektic) September 1, 2019

Nakon što je na sjednici Glavnog odbora SDS-a izabrano sedam članova Predsjedništva te stranke (Vukota Govedarica, Milan Miličević, Mladen Bosić, Nemanja Vasić. Mićo Mićić, Rado Savić i Nedeljko Glamočak), Mektić je preko Tvitera poručio kako nije zadovoljan takvim izborom.

– Da budem iskren, mislio sam da će biti novih, mlađih ljudi. Ovdje još fali Cicko Bjelica i poklopilo bi se staro “Dodikovo” Predsjedništvo. Banjaluke nigdje. Ne vidim se u ovom društvu – napisao je Mektić tada na Tviteru, što je podgrijalo spekulacije da je već tada bio na izlaznim vratima.

The post Sapunica Mektić i SDS first appeared on Gerila.info.

“Drago mi je što je Dragan Mektić, kao i većina naroda u Republici Srpskoj uvidio značaj i ispravnost Trećeg puta DNS. To je čovjek koji je čitav svoj život posvetio SDS-u, stranci koja je devedesetih godina bila narodni pokret i volja srpskog naroda što danas nije”, rekao je Nešić za portal slavija.rs.ba.

Mektić se nije javljao na naš poziv ali je na twitteru objavio kako je napustio SDS i kako je izabrao treći put ne navodeći konkretno da li prelazi u neku stranku i ako da u koju. Gerila info nije uspjela na ovu temu dobiti komentar predsjednika SDS-a, Mirka Šarovića.

GERILA info

The post Dragan Mektić u DNS-u? first appeared on Gerila.info.

Notarski ugovor koji se odnosi na kupoprodaju stana i garaže, a koji je zaključen 30. maja ove godine u Banjaluuci, nedavno je javno objavljen.

Mektić je u Banjaluci kupio stan površine 62 metra kvadratnih i garažu ukupne vrijednosti 102.000 KM, od čega je stan koštao 92.000 KM, a garaža 10.000 KM. Stan se nalazi u ulici Duška Košćice, u centru grada.

Prema Mektićevim riječima, stan je kupio po povoljnoj cijeni.

“Јesam, neki dan sam kupio stan. On /Cvijetić/ navodno ima više stanova i prodavao je njih četiri-pet. Meni je dao povoljno, na odgođene rokove. Sud mu nije blokirao tu imovinu”, rekao je Mektić za Klix.

Mektić ističe da je Cvijetić kroz kompenzacije dobijao neke stanove.

“Ja sam imao potrebu da djeci riješim neki stan u Banjaluci, pošto gore žive i rade, a nemaju. Onda mi je to on dao povoljno, na odgođeno plaćanje. Notar se uvjerio da je sve to čisto, da nije pod opterećenjem. Ja to njemu mogu otplaćivati kroz duži vremenski rok”, objasnio je Mektić za N1.

Ne vidi ništa sporno u kupovini nekretnina od osumnjičenog za prodaju narkotika, iako je ranije obavljao dužnost ministra sigurnosti BiH.

“Sve je to tačno, ali stan nije bio pod nikakvim opterećenjima. Niko nije stavio blokadu na taj stan. Koliko znam, on ima još dva ili tri stana u Banjaluci koja prodaje. Šta da radim sad, mogao sam da sam htio zamuljati to na nekog drugog, ali sam išao javno i transparentno kod notara”, izjavio je Mektić.

Dodaje kako nema ništa protiv toga da Cvijetića gone sudski organi, kao i da treba odgovarati ukoliko se ispostavi krivim.

“Ja ne mogu uticati na to. Ako se dokaže da je kriv, neka odgovara, šta mu Dragan Mektić može”, poručio je državni zastupnik.

Objašnjava kako je bio blizak prijatelj sa njegovim ocem, s kojim je radio u policiji, a od koga je, kako kaže, Cvijetić naslijedio i firmu.

Inače, dok je Mektić bio ministar, Cvijetić je bio jedan od njegovih savjetnika. Uhapšen je u novembru prošle godine u okviru akcije “Transporter”, a osumnjičen je za trgovinu narkoticima, odnosno da je bio na čelu grupe za trgovinu narkoticima. Riječ je o grupi koja je navodno tone kokaina nabavljala iz južne Amerike. Cvijetić je u februaru ove godine pušten iz pritvora uz mjere zabrane.

Klix/N1

The post Dragan Mektić kupio stan od bivšeg savjetnika osumnjičenog za trgovinu drogom first appeared on Gerila.info.

Riječ je o nastavku akcija “Storidž” i “Transporter” koje su bile usmjerene na razbijanje narko bandi, kao I da se nei od njih mogu dovesti u vezu sa slučajem ubistva načelnika krim- policije u Prijedoru Radenka Bašića.

Jedan od uhapšenih je osumnjičen da je dio grupe Bojana Cvijetića, bivšeg savjetnika Dragana Mektića, osumnjičenog za trgovinu narkoticima.

U saopštenju MUP-a Republike Srpske  navodi se da se pomenute aktivnosti realizuju pod nadzorom Tužilaštva BiH, a po naredbama Suda BiH.

Na području Banjaluke jake policijske snage, predvođene Specijalnom antiterorističkom policijom vršile su pretrese I privođenja na više lokacija.

Nastavak borbe protiv organizovanog kriminala

Ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač kaže  da je ovo nastavak borbe protiv organizovanog kriminaliteta.

“Danas smo imali određena hapšenja, još uvijek su naši policajci na terenu, nisu u potpunosti završili svoju akciju, tako da ne mogu da otkrivam detalje povodom te akcije”, istakao je Lukač.

Istakao je da MUP radi zajedno sa tužilaštvima.

“Upravo sada radimo na privođenje nekoliko lica koja dovodimo u vezu sa organizovanim kriminalitetom, a ta lica su uglavnom uvezana kroz mnoge stvari što se tiče i trgovine narkoticima i mogućnosti izvršenja težih krivičnih djela poput ubistava, ali žao mi je da u ovom trenutku ne mogu davati više informacije”, naveo je Lukač.

Tužilaštvo BiH: Uhapšeni se mogu dovesti u vezu sa slučajem naručiocima i počiniocima ubistva Radenka Bašića

“Policijski službenici MUP-a RS, na području Banjaluke uhapsili su danas više osumnjičenih, koji se mogu dovesti u vezu i s naručiocima i počiniocima teškog ubistva Radenka Bašića, načelnika krim-policije Prijedor”, saopšteno je danas iz Tužilaštva BiH.

U saopštenju se navodi da je aktivnosti s policijskim pripadnicima koji su djelovali na terenu, koordinisao tužilac Posebnog odjela za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju, koji postupa u predmetima kodnog naziva “Transporter” i  “Storidž”

“Radi se o osumnjičenima za više teških krivičnih djela, neovlašten promet većih količina opojne droge kokain, uključujući i učestovanje u naručenom ubistvu jedne osobe, koje je realizovano na području Banjaluke, a izvršeno je na način organizovanih egzekucija između pripadnika grupa organizovanog kriminala”, ističu iz Tužilaštva BiH.

Kako su rekli, uz visoke mjere obezbjeđenja, osumnjičeni će u naredna 24 sata biti predati postupajućem tužiocu, koji će ih ispitati i donijeti oduku o daljim aktivnostima.

The post Epilog policijske akcije u Banjaluci- troje uhapšenih, pretresi na više lokacija first appeared on Gerila.info.

Ništa političku scenu u Bosni i Hercegovini ne može da protrese kao dobra zabava. A i da bi došli do partije, morate proći kroz party(i), bar u jezičkom smislu.

Nakon nekoliko corona party (zabava), u kojem su u glavnim ulogama bili političari poput Staše Košarca ili Slobodana Stanarevića, pa i članovi porodica pojedinih političara koji su vlasnici određenih ugostiteljskih objekata gdje se održava tzv. corona zabave, na red je došla sezona ljetnih zabava.

Zabava je nova, ali je “zabavljač” stari. Naime, bivši ministar bezbjednosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić prije nekoliko dana je objavio video kako skače u “pjenovitu” Ukrinu.

Pjena parti na mojoj rijeci Ukrini trenutno leti mostarska lasta. pic.twitter.com/x5jzIWi3IY

— Dragan Mektić (@DraganMektic) July 12, 2020

Zabavljao nas je Mektić prethodnih godina mnogim istupima, ali kako ipak ne postoji Ministarstvo za prazna obećanja ili Ministarstvo za medijaciju unutar političkih partija, štetu je najviše trpila opozicija u Republici Srpskoj.

Ipak, Mektićeva lasta naišla je na stvarnu nadleđnost, ali nije ni malo bila zabavna nadležnim u Ministarstvu poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede.

“Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske najoštrije osuđuje upotrebu hemijskih sredstava u prirodnim vodotocima, a što je zabilježeno proteklog vikenda na rijeci Ukrini od strane neodgovornih pojedinaca”, saopšteno je iz Ministarstva.

Ministarstvo je zatražilo od Inspektorata Republike Srpske da se istraži i ispita ovaj slučaj, koji je privukao i pažnju medija, a u kojem je na osnovu do sada prikupljenih podataka utvrđeno da je pjena koja je korištena u rijeci Ukrini nastala iz topa za generator pjene.

„Vode Srpske“ su već naložile da se uzme uzorak vode za hemijsku analizu.

“Upotreba hemikalija pogubna je za biljni i životinjski svijet rijeka, a posebno je specifično što se to dogodilo na rijeci Ukrini, koja je jedinstvena i po specifičnom fenomenu „cvjetanja rijeke“, odnosno „ukrinskom vodenom cvijetu“, koje izaziva jedna vrsta bijelog leptira.

Neshvatljivo je i nedopustivo da se u svrhu zabave u rijeku ispuštaju hemikalije, a Ministarstvo će do kraja insistirati da se utvrde sve okolnosti i kazne počinioci ovakvog zagađenja rijeka”, naveli su u Ministarstvu.

Ni na Mektićev odgovor se nije moralo dugo čekati. Oglasio se na društvenoj mreži Twitter u svom specifičnom tonu.

“Lažni dušebrižnici iz SNSD-a. Termoelektrana u Stanarima kad ispusti otpad od crnog uglja Ukrina bude mutna ko oranje. Čitav Prnjavor gradsku kanalizaciju ispušta u rijeku Vijaku i ne uzimaju uzorke. Ovdje je korištenja eko pjena na biljnoj bazi Eurolajn”, napisao je Mektić.

Lažni dušebrižnici iz SNSD-a. Termoelektrana u Stanarima kad ispusti otpad od crnog uglja Ukrina bude mutna ko oranje. Čitav Prnjavor gradsku kanalizaciju ispušta u rijeku Vijaku i ne uzimaju uzorke. Ovdje je korištenja eko pjena na biljnoj bazi Eurolajnhttps://t.co/S0OjwDS1wa

— Dragan Mektić (@DraganMektic) July 13, 2020

Za one neupućene, treba napomenuti da je Mektić predstavnik zabavljača jednog dijela političke scene (SDS), dok čelnici Ministarstva poljoprivrede Republike Srpske pripadaju konkurentskoj zabavljačkoj trupi, SNSD.

Da je Mektić kojim slučajem dio SNSD-a, jedina kritika bi mu bila da je skok u Ukrinu tehnički loše izveden. Ipak, to bi onda prešlo u nadležnost Ministarstva sporta.

I dok se oni zabavljaju, narod u Republici Srpskoj se zabavio o sopstvenoj nesreći. O zabavljaču Staši Košarcu ili AGAPE-u kao središtu zabave, iz ovog Ministarstva nisu ništa spomenuli.

A mogli su, jer ovdašnji političari narod ionako posmatraju kao stoku.

Gerila.info

The post Mektić i pjena party na Ukrini- novi politički sukob i zabava za “stoku” first appeared on Gerila.info.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo

Pomoćnik državnog ministra sigurnosti Samir Agić pomogao je Teisi Fočić da dobije privremeni angažman u ovoj instituciji. Nakon toga joj je postavio dva zahtjeva − da mu vrati dio novca od angažmana i da spava s njim, a on će se potruditi da ona dobije stalni posao.

Ovo je navedeno u optužnici koju je krajem prošle godine podiglo Tužilaštvo Bosne i Hercegovine (BiH) zbog sumnje na zloupotrebu sredstava iz projekta na kojem je i Fočić radila.

Radi se o projektu „Prekogranična saradnja u oblasti vatrogastva između BiH i Crne Gore“ koji je provodilo Državno ministarstvo sigurnosti sa partnerskom organizacijom − Institutom za zaštitu od požara i eksplozija iz Sarajeva (INZA). Na realizaciju projekta je potrošeno oko 340.000 KM, uglavnom novca Evropske unije.

Tužilaštvo tvrdi da su u tom projektu pojedini vanjski saradnici vraćali novac koji su dobili za angažman i da su za nabavku robe i usluge angažovani prijatelji i njihove firme.

Uz Agića je optužen i bivši ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić, šef njegovog kabineta Igor Golijanin te vlasnik INZA-e Edin Garaplija.

Ranije su se izjasnili da nisu krivi. Suđenje im je počelo početkom ovog mjeseca na Sudu BiH kada je pročitana optužnica. Danas je svjedočio prvi od 31 najavljenog svjedoka Tužilaštva. Svjedočila je Lejla Hodžić, šefica Odsjeka za finansijsko-materijalne poslove i upravljanje budžetom u Ministarstvu sigurnosti BiH, koja je govorila o procedurama javnih nabavki.

„Mala se ne buni“

Za angažman vanjskih saradnika uglavnom je bio zadužen pomoćnik državnog ministra Samir Agić koji je bio koordinator ovog projekta, a pomagao mu je i vlasnik INZA-e Edin Garaplija. U optužnici je navedeno da su njih dvojica od saradnika tražili da vrate dio novca koji su dobili radeći na projektu i na taj način su uzeli oko 39.000 KM.

Jedna od njih je Teisa Fočić, angažovana kao pomoćnica projekt-menadžera. Ona je cjelogodišnji ugovor o radu potpisala sredinom 2016, uz mjesečnu naknadu od 1.125 KM. Istražiteljima je rekla da je posao dobila nakon razgovora sa Agićem.

Rekla je i da joj je Agić objasnio da će dobiti oko 4.000 KM kao retroaktivnu naknadu za mjesece koje nije ni radila i od nje je zatražio da mu donese taj novac.

Ona je na to pristala: „Onda je on preda mnom nazvao Edina Garapliju i rekao mu evo mala se ne buni, dići će novac i daće. Onda sam čula kada je Garaplija sa druge strane njemu odgovorio super, super. Onda mi je on pružio ruku i rekao: ‘Baci pet!’“

Fočić tvrdi da je Agiću dala novac isti dan kada joj je uplaćen.

Međutim, on kaže da je to Fočić izmislila kako bi ga kompromitovala. „Treba uništiti ono što je Samir Agić stvorio u prethodnom periodu“, rekao je u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).

Fočić je istražiteljima povjerila i neugodnost koju je imala na službenom putovanju na koje je sredinom 2016. godine zbog ovog projekta išla sa Agićem u Crnu Goru.

Prema njenim riječima, odsjeli su u hotelu u Nikšiću. Agić ju je uvečer pozvao u sobu, uz izgovor da mu treba zbog posla. Dočekao ju je u bade mantilu ispod kojeg je bio nag, ponudivši joj seks i rekavši da će „gledati svim silama da ona ostane u Ministarstvu da radi“.

Ona ga je odbila, izašla iz sobe i noć provela uznemirena. Sutradan joj je na putu za Podgoricu, kako je ispričala, Agić rekao da o tome što se desilo u hotelskoj sobi nikome ne priča i da razmisli o ponudi „jer svaka žena to želi i pristala bi“. Istražiteljima je rekla da na to ništa nije odgovorila.

Nakon povratka nije imala puno posla na projektu. Uglavnom je obavljala poslove Agićeve sekretarice − donosila mu je kafu i brinula o pošti.

Agić je novinarima CIN-a rekao da je Fočić ovu priču izmislila te da on i nije noćio u hotelu u Nikšiću. Fočić ne želi susret sa novinarima, ali je u poruci napisala: „Imaju putni nalozi, ima zabilježeno u hotelu da je bio, pasoš kad je ušao, a kad izašao“.

Još najmanje tri osobe su u toku istrage rekle da su vraćale dio novca koji su dobile po osnovu angažmana na projektu – Amer Salihović, Admir Tatarin i Elvir Topalović. Radili su u Garaplijinim firmama: INZA, INZA lab i u Agenciji za zaštitu ljudi i imovine INZA.

Istražiteljima su ispričali sličnu priču − angažman su uglavnom dobili preko Agića, a na poticaj direktora Garaplije. Od njega su dobili usmenu naredbu da novac koji dobiju od angažmana donesu u firmu. Mogli su zadržati deset posto. Posao su obavljali u matičnoj firmi, a ne u Ministarstvu kako je ugovorom bilo predviđeno. Radili su kao projekt-menadžeri ili pomoćnici za mjesečnu naknadu od 1.222 do 2.060 KM, zavisno od pozicije. Prema navodima iz optužnice, u INZA-u su donijeli oko 35.300 za Garapliju i Agića.

Topalović je tokom istrage rekao da nije bio zadovoljan činjenicom da je zadržavao tek oko 100 KM jer je imao puno posla. Kaže da se na to žalio i direktoru: „Garaplija mi je na to rekao da ne zatežem i da on ima obaveze prema nekim drugim osobama, ali mi nije rekao tada kome ide novac, ali sam ja shvatio da taj novac koji ja vratim uzima neko drugi“.

Topalović ne želi razgovarati o ovome sa novinarima dok traje suđenje, a Garaplija je kratko odgovorio: „To ćemo dokazati na sudu“.

Nabavke za kuma

U optužnici je navedeno da je potrošeno oko 125.000 KM za nabavku neodgovarajuće vatrogasne opreme, o čemu je CIN pisao. Nabavljene su industrijske, a ne vatrogasne kacige te kupljene metlarice koje vatrogasci nisu tražili, a nisu nabavljene čizme koje su im potrebne.

Agić i Garaplija se terete da su angažovali prijatelje i poznanike za trenere na radionicama za vatrogasce tako što su sami sačinili tehničku specifikaciju i uslove za odabir kandidata i obavijestili ih o javnim pozivima. Na angažman trenera potrošeno je oko 23.000 KM.

Također, tri firme koje su vršile usluge štampanja promotivnog i drugog materijala su u političkoj i kumovskoj vezi sa optuženim Golijaninom i Mektićem. Njima se stavlja na teret i pomaganje tim firmama da dobiju posao. Među njima je „Agencija Visia“ iz Istočnog Sarajeva koja je u vlasništvu Golijaninovog kuma Vladana Jeftovića. Ova firma je krajem 2016. godine dobila 5.000 KM vrijedan posao grafičkog uređenja monografije koja nikada nije ni odštampana.

Ministarstvo sigurnosti BiH odbija CIN-u dostaviti dokumentaciju u vezi sa ovim javnim nabavkama, uz obrazloženje da ju je izuzelo Tužilaštvo.

Mektić tvrdi da optužnica sadrži niz „netačnih“ i „proizvoljnih kvalifikacija“. U izjavi za CIN je rekao da nije ni poznavao ljude koji su na projektu angažovani i da su mnoge stvari definisane u projektu prije nego je on došao na poziciju ministra.

Na konstataciju novinarke da je potpisivao odluke i rješenja, Mektić je odgovorio: „Milion stvari dobiješ na sto, pomoćnik ti resorni potpiše, parafira… Šta ćeš?!“

The post Imaš posao, vrati novac first appeared on Gerila.info.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Projekat prekogranične saradnje u oblasti vatrogastva između Bosne i Hercegovine (BiH) i Crne Gore koštao je oko 340.000 KM. Veći dio tog novca je potrošen na seminare, konferencije, promotivne i ostale aktivnosti, a manji na vatrogasnu opremu. Dio kupljene opreme vatrogasci ne koriste, a za vatrogasne čizme nije bilo novca.

Projekat je sa oko 320.000 KM finansirala Delegacija Evropske unije za BiH dok je ostatak novca dalo Ministarstvo bezbjednosti BiH koje je projekat provodilo u saradnji sa Institutom za zaštitu od požara i eksplozija iz Sarajeva (INZA).

Državno tužilaštvo smatra da je prilikom potrošnje novca došlo do zloupotrebe jer je nabavljena oprema koja nije odgovarala zahtjevima i potrebama vatrogasaca. Krajem prošle godine, zbog načina na koji se trošio novac iz ovog projekta, podignuta je optužnica protiv tadašnjeg ministra bezbjednosti Dragana Mektića, pomoćnika ministra iz Sektora za zaštitu i spašavanje Samira Agića, šefa Kabineta Igora Golijanina i direktora INZA-e Edina Garaplije.

Optužnica je potvrđena, ali je suđenje stalo zbog pandemije koronavirusa. Optuženi tvrde da nisu krivi. Mektić je na suđenju izjavio da je proces protiv njega montiran.

Nabavka loše vatrogasne opreme

Početkom aprila ove godine u BiH su gorili požari na području desetak opština. Najteže je u Hercegovini za čije vatrogasce je nabavljana oprema iz ovog projekta.

Nabavka vatrogasne opreme je pokrenuta 2016. godine na zahtjev Sektora za zaštitu i spašavanje pri Ministarstvu bezbjednosti BiH kojim rukovodi Samir Agić. Prije toga su Federalna uprava civilne zaštite i Republička uprava civilne zaštite dostavile Ministarstvu spisak opreme koja je potrebna vatrogascima: naprtnjače, kacige, vatrogasna uniforma – košulje, hlače i jakne, a posebno vatrogasne čizme.

“Čizme su vam osnovni artikl za vatrogasce, pogotovo na ovim terenima gašenja šumskih požara gdje on često mora da pretrčava preko gareži i ponekad prolazi i kroz plamen, čizme su vrlo bitne“, rekao je Omer Nezirić iz Službe za civilnu i protivpožarnu zaštitu Jablanice.

Sektor za zaštitu i spašavanje je napravio specifikaciju za javnu nabavku. Uz vatrogasnu uniformu na listu za nabavku dodali su i metlarice za gašenje požara koje niko nije ni tražio, dok su čizme propustili staviti na spisak. Ugovor za isporuku robe u vrijednosti 125.000 KM je zaključen sredinom juna 2017. godine sa firmom „Teh-projekt Inženjering“ iz Hrvatske.

Roba je isporučena u augustu 2017. vatrogascima Trebinja, Mostara, Stoca, Konjica, Bileće, Gacka, Čajniča, Foče, Jablanice i Ravnog.

Prema navodima iz optužnice, svaka vatrogasna jedinica je tada dobila po 18 kompleta vatrogasne odjeće: rukavice, kaciga, opasač, naprtnjača, megafon i po 27 komada metlarica. Čizme nisu dobili.

„Imamo neku osnovnu opremu“, kaže Nezirić.

Pomoćnik ministra bezbjednosti Samir Agić kaže da čizme nisu kupljene jer su skupe. Koštaju oko 300 KM i za njih bi trebalo dodatnih 54.000 KM.

„Svaki vatrogasac nastoji da bude Fahrudin Solak – šminker. E, to ne može”, kaže Agić.

U optužnici je navedeno da osim što vatrogasci nisu dobili što im treba, isporučena oprema odstupala je i u pogledu veličine, bila je skuplja od one na tržištu, a nešto od te opreme je namijenjeno za industriju, a ne za vatrogasce.

Komandir Vatrogasne jedinice iz Mostara Petar Jurić rekao je u julu 2019. godine istražiocima da kacige nisu stavili u upotrebu jer nisu kupljene za sve vatrogasce. Kako imaju 68 vatrogasaca, a dobili su 18 kaciga, nisu znali kako podijeliti pa su čekali da od svog novca dokupe ostatak.

„Metlarice nikada nismo koristili“, potvrdio je Jurić u kratkoj izjavi za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).

Slično je istražiteljima rekao i tadašnji komandir Vatrogasne jedince iz Trebinja Tripo Ćuk. Objasnio je da su dobivene kacige namijenjene za građevinare, a ne za vatrogasce: „Naprtnjače koje su nam podijeljene su najlošijeg kvaliteta i rijetko se koriste, odnosno na istim naprtnjačama su već nakon prve upotrebe otišle mlaznice“.

Na upit novinara zašto su metlarice kupljenje ako se ne koriste, Agić je odgovorio da vatrogasci pretjeruju i da su one pogodne za gašenje.

„Čime će gasiti kamen, popišaće se?“, ljutito je odgovorio Agić.

On smatra da je nabavljena adekvatna oprema, s obzirom na ograničen budžet kojim su raspolagali.

Stanovništvo i vatrogasci u zajedničkoj akciji

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo su proteklog vikenda posjetili vatrogasce u Konjicu i s njima obišli požarišta u ovoj opštini. Nedima Makana, stručnog saradnika za vatrogasce i protivpožarnu zaštitu Opštine, zatekli su na zgarištu iznad sela Ovčari.

On kaže da im oprema koju su dobili preko ovog projekta dobro koristi: „Evo, ova oprema što je na meni, naravno, i ostali šljemovi, opasači, brentače (op. a. naprtnjače sa vodom) i metlarice – sve to mi koristimo“.

Za metlarice kaže da ih podijele stanovništvu kada se gase požari: „Malo su teške, mi to ne nosimo. (…) Stanovništvo to većinom koristi, ali to je u vatrogasnoj jedinici“.

Makan kaže da bi vatrogascima najviše pomoglo da država nabavi „Air Tractor“ – avion za gašenje nepristupačnih terena ili helikoptere koji nose vedra sa vodom.

„Prije par godina, gdje su gasili helikopteri Oružanih snaga i piloti koji su pod navodnicima „ludi“, (…) to je neko savršenstvo gdje oni nama najviše pomognu“, opisuje on.

U Profesionalnoj vatrogasnoj jedinici u Konjicu ima 14 vatrogasaca. Makan kaže da to nije dovoljno za opštinu od 1.660 kvadratnih kilometara i da ne mogu sami gasiti požare. U tome im pomažu lokalna udruženja građana i stanovništvo.

Dok je razgovarao sa novinarima, Makanu je zazvonio telefon. Mještani udaljenog zaseoka naselja Klis su mu javili da se vatra približava kućama. „Evo, bacam ljude s jednog kraja na drugi kraj opštine. Sat vremena ima voziti s kamionom da spasimo kuće“, komentariše Makan.

Tamo u šumi iznad kuća Jelića širio se gust bijeli dim. Čule su se motorne pile i vika mještana. Oni su se sami organizovali i nekoliko dana pokušavaju spriječiti širenje požara. Mještani skoro da nemaju nikakvu opremu, a neki od njih su gasili požar obučeni u majice kratkih rukava, trenerke i patike. Grabljama su pravili zaštitnu liniju duž požara, a manju vatru su gasili vodom iz naprtnjača i običnih flaša ili zemljom koju su nabacivali golim rukama.

Konjički vatrogasci su pomogli mještanima da zaštite kuće. Ako noć donese vjetar, požar bi se mogao ugasiti samo iz vazduha.

Seminari i promotivni materijal

Veći dio novca iz projekta prekogranične saradnje, nešto manje od četvrtine miliona maraka, potrošen je na: finansiranje „ljudskih resursa“, organizaciju seminara o požarima, eksperte sa ličnim poznanstvima u Ministarstvu bezbjednosti BiH čije su dnevnice koštale i više od 1.000 maraka, štampanje promotivnog materijala pri čemu dio nikada nije ni odštampan.

Ministar bezbjednosti BiH Fahrudin Radončić je krajem januara 2020. godine suspendovao Samira Agića sa mjesta pomoćnika ministra zbog optužbi za zloupotrebu položaja. Odluku je stavio van snage krajem marta zbog „ekstremno teških” zadataka sa kojima će se suočiti Ministarstvo u borbi protiv koronavirusa. Ovu odluku je podržalo i Tužilaštvo BiH. Agić će opet biti suspendovan po prestanku stanja prirodne ili druge nesreće na području BiH.

Samir Agić kaže da je utrošak novca pratila Evropska unija. Aplikaciju su radili partneri iz Crne Gore – Ministarstvo unutrašnjih poslova i Fondacija za razvoj sjeverne Crne Gore (FORS) – koji su za provođenje projekta u Crnoj Gori dobili oko 200.000 evra.

Na pitanje da li su od novca za BiH mogli odvojiti više za vatrogasnu opremu, Agić je odgovorio: „Kupljeno je i više nego što su mogli dobiti“.

U međuvremenu požare diljem BiH vatrogasci gase opremom koju imaju.

Direktor Federalne uprave za civilne poslove Fahrudin Solak kaže da se radi na vrlo nepristupačnim terenima – brdima, šumama te pojedinim lokalitetima koji se nalaze i blizu miniranih područja.

„Za ovakve požare koji odu u nepristupačan teren jedina je oprema naprtnjača i sav onaj drugi alat, znači, za probijanje, presijecanje, to da pokušavamo presjeći i šumu sa motorkama da napravimo prirodnu prepreku“, kaže Solak.

Savjet Ministara BiH je 10. aprila ove godine donio odluku o traženju međunarodne pomoći u gašenju požara. U saopštenju je navedeno da su nam potrebne letjelice sa posadama. U pomoć su pristigle letjelice iz Crne Gore jer BiH nema svoje.

The post Vatrogasci tražili čizme, a dobili metlarice first appeared on Gerila.info.

Ja sam za to da se Univerzitet za poslovne studije odmah zatvori i da svi koji su u tome učestvovali budu podložni krivičnom gonjenju. To nije politički obračun. Prekršili su zakon i dali lažnu diplomu. Pa tako date lažnu diplomu direktoru Obavještajno-bezbjednosne agencije BiH Osmanu Mehmedagiću Osmici, pa nekim hrvatskim ljudima.

Ovo je prije nekoliko dana rekao srpski član Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik nakon još jedne u nizu afera sa lažnim diplomama u Republici Srpskoj.

Privatni interes
Direktor Obavještajno-bezbjednosne agencije Osman Mehmedagić visoko zvanje stekao je na nezakonit način i to upravo na Univerzitetu za poslovne studije. Osmica nije jedini politički funkcioner sa sumnjivom diplomom, niti je Univerzitet za poslovne studije u Banjoj Luci jedini privatni univerzitet/fakultet koji štampa sumnjive diplome.

Privatne fakultete niko ne kontroliše, studiji se osnivaju i zatvaraju mimo procedura, a nerijetko jedan profesor predaje sedam-osam predmeta.

Pored dva javna – u Banjoj Luci i u Istočnom Sarajevu – u Republici Srpskoj postoji i sedam privatnih univerziteta: Univerzitet za poslovne studije (Banja Luka), Nezavisni univerzitet (Banja Luka), Univerzitet „Sinergija“ (Bijeljina), „Slobomir P“ Univerzitet (Bijeljina), Panevropski univerzitet „Apeiron“ (Banja Luka), Univerzitet za poslovni inženjering i marketing (Banja Luka) i Univerzitet „Bijeljina“ (postupak akreditacije u toku).

Pored njih tu su i privatne visoke škole poput Banja Luka College, Visoke škole za uslužni biznis u Istočnom Sarajevu i Sokocu, Komunikološkog fakulteta, Visoke škole za primijenjenu i pravnu nauke „Prometej“, Visoke škole za ekonomiju i informatiku, Visoke medicinske škole u Prijedoru.

Veliki broj političara i partijskih funkcionera je diplome stekao na privatnim fakultetima. Na privatnim univerzitetima su odbranjene mnoge magisterske/master teze i mnogi doktorski radovi. Najveći broj tih radova ima seminarski karakter i jedna od najvećih mana privatnih univerziteta/fakulteta je u tome, kako ističu naši sagovornici, što masteri i doktori ne prođu kroz ozbiljan naučni proces, a kite se značajnim akademskim perjem.

Predsjedavajući Savjeta ministara BiH i bivši ministar finansija RS Zoran Tegeltija doktorirao je na Univerzitetu Janićije i Danica Karić u Beogradu.

Specijalne i paralelne veze Srbije i Republike Srpske važe i u privatnom visokom obrazovanju, pa je tako 2014. godine utvrđeno i da je ovaj fakultet „štancao“ lažne diplome, a posebno je ostala upamćena afera u kojoj je dokazano da je tadašnji potpredsjednik Skupštine Srbije Vladimir Marinković na Fakultetu za trgovinu i bankarstvo na ovom Univerzitetu odbranio magistarski rad i doktorirao za svega 11 mjeseci.

Fakultet za poslovno-industrijski menadžment osnovan je u Beogradu 2002. godine. Od 2010. godine postoji kao studijski program na Univerzitetu Union – Nikola Tesla. Na ovom fakultetu 2014. godine diplomirao je ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac. Košarac je osnovne studije završio u 39. godini. Ministar nije odgovarao na naše pozive.

Delegat SNSD-a u Domu naroda BiH Dušanka Majkić Višu ekonomsko-komercijalnu školu završila je 1973. godine. Trideset tri godine kasnije je diplomirala na Fakultetu poslovne ekonomije u Banjoj Luci.

Ministar privrede i preduzetništva Vjekoslav Petričević diplomirao je 2008. godine na Univerzitetu za poslovne studije.

U zvaničnoj biografiji lidera Socijalističke partije Petra Đokića piše da je 1991. godine diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Beogradu. On je to 2018. godine potvrdio i Centru za istraživačko novinarstvo (CIN), ali sa Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Beogradu tvrde da Đokić nikada nije bio njihov student.

Megatrend International Consortium Limited
Novinari CIN-a su otkrili da je Đokić, ustvari, diplomirao na Poslovnoj školi „Megatrend International Expert Consortium Limited“ u Beogradu. Osam godina kasnije, kad je već bio na funkciji predsjednika Narodne skupštine RS, Đokić je tražio od Fakulteta za poslovne studije da mu prizna diplomu.

Kako je ovaj fakultet bio pravni sljedbenik škole koju je on završio, Đokiću je priznata diploma iz 1991. godine u zvanju diplomiranog ekonomiste u oblasti menadžmenta. Nakon toga Đokić je na istom fakultetu položio još 13 ispita te 2001. godine završio još jedan studijski program i postao ekonomista u oblasti izvršnog upravljanja.

Nakon dokumentarnog filma „Mega diplomac“ o studijama ministra unutrašnjih poslova Srbije Nebojše Stefanovića sve više se počelo govoriti i o Đokićevoj diplomi.

Đokić je završio Megatrend International Consortium Limited 19. septembra 1991. godine, a ustanova koja je izdala njegovu diplomu osnovana je 24. avgusta 1990. godine.

Đokićev dojučerašnji stranački saborac, a danas poslanik Nezavisnog kluba Socijalističke partije u Narodnoj skupštini RS i direktor Kazneno-popravnog zavoda u Banjoj Luci Goran Selak diplomirao je na Fakultetu za ekonomiju i inženjerski menadžment Univerziteta Privredna akademija u Novom Sadu. Na istom fakultetu Selak je odbranio i doktorsku disertaciju na Pravnom fakultetu za privredu i pravosuđe.

Odlukom Senata Nezavisnog univerziteta Banja Luka imenovan je u nastavno-naučno zvanje docent za užu naučnu oblast Krivično pravo i Krivično procesno pravo. Angažovan je kao nastavnik na Fakultetu za bezbjednost i zaštitu u Banjoj Luci. O Selakovim diplomama se mnogo pričalo, pogotovo onoj iz srednje škole koja je zaturena u ladicama i koja izgleda ne postoji. Selak nije želio da odgovori na naša pitanja.

Velikih problema sa diplomom svojevremeno je imao i bivši ministar bezbjednosti BiH Dragan Mektić. Mediji su pisali da nema diplomu, potom da je njegova diploma lažna, na koncu i da nije završio fakultet nego nešto što liči na fakultet. Mektić je sve glasine demantovao i objavio diplomu iz koje se vidio da je završio studije za unutrašnje poslove u zajedničkom izvođenju Pravnog fakulteta u Zagrebu i Fakulteta kriminalističkih znanosti.

– Fakultetsku diplomu možete za par mjeseci da dobijete na svakom koraku. Pogotovo na privatnim fakultetima. Političari imaju pare i oni to samo plate. Školovani opdlaze i odnose svoje znanje sa sobom, a nama ostaju ovi koji nemaju ništa osim diploma. Oni su kupili diplome, ali nisu kupili znanje. To je katastrofalna situacija – kazao je Mektić.

Poslanik Ujedinenje Srpske Kostadin Vasić rođen je 1968. godine. I njegov obrazovni put je bio dugačak i neizvjestan, pa je Vasić diplomirao u 41. godini. On je diplomski rad odbranio 2009. godine na Fakultetu za bezbjednost u Istočnom Sarajevu. Iako u njegovoj biografiji stoji da je Vasić diplomirao na tom fakultetu, istina je „zeru“ drugačija, jer taj fakultet niti postoji, niti je ikada postojao. U Istočnom Sarajevu postoji samo studijski program Javna uprava i bezbjednost na Visokoj školi za uslužni biznis.

Uslužni biznis
I opozicija ima svoje „privatnike“. Poslanik SDS-a u NSRS Darko Babalj 2001. godine je završio Višu školu za sportski menadžment u Beogradu, a šest godina kasnije i Fakultet za uslužni biznis u Novom Sadu.

Načelnik Sokoca Milovan Bjelica diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Novom Sadu. Bjelica je u 54. godini magistrirao na komparativnoj analizi efikasnosti javnog menadžmenta u jugoistočnoj Evropi sa posebnim osvrtom na Istočno Sarajevo.

– Nemojte molim vas, nema tu ništa sporno. Prethodno sam završio višu školu u Beogradu i na trećoj godini u Novom Sadu do sticanja diplome mi je bio ostao manji broj predmeta. Diploma je kasnije nostrifikovana te nije bilo ništa sporno. Kasnije sam i magistrirao. Nije ništa bilo sporno – rekao je ranije Bjelica.

Bivši direktor Fonda PIO Mladen Milić osnovne studije završio je 2004. godine na Univerzitetu EDUCONS u Sremskoj Kamenici, a doktorske studije deset godina kasnije na Univerzitetu Singidunum u Beogradu. Milić je osnovne studije završio 28. februara 2004. godine, a magistarske, na istom fakultetu, upisao je godinu dana ranije!

– Moje diplome su provjeravane na fakultetu, jer je tražio moj protivkandidat za mjesto direktora Fonda PIO. Da ima bilo šta od toga, kao magistar ekonomije sasvim sigurno ne bih dobio odobrenja Fakulteta univerziteta organizacionih nauka za izradu doktorske disertacije – pravdao se svojevremeno Milić.

Povjerenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti Srbije kaznio je 2016. godine EDUCONS sa 20.000 dinara, jer odbija da novinarima CINS-a dostavi kopiju doktorata guvernerke Narodne banke Srbije Jorgovanke Tabaković. Predstavnici akademske zajednice Srbije u nekoliko navrata tražili su od ovog fakulteta da provjeri Tabakovićkinu disertaciju zbog plagijata, ali to nikada nije učinjeno.

Izvršni direktor za ekonomsko-finansijske poslove Elektro Bijeljine Nedeljko Ćorić u biografiji će napisati da je „dijete SNSD-a“, ali ne i gdje je završio studije ekonomije.

Ćorić je jedan od funkcionera koji se prije nekoliko godina našao na listi Unije studenata RS na kojoj su se našli svi funkcioneri za koje se sumnja da su fakultete, mahom privatne, završili „preko noći“. Do danas nije utvrđeno da li su diplomci sa te liste završili fakultete u skladu sa zakonom, niti su njihove diplome objavljene.

Na šta zapravo liči školovanje na privatnim školama najbolje se vidjelo na primjeru savjetnika načelnika Kotor Varoša za odnose s medijima i član nadzornog odbora novinske agencije SRNA Gorana Đurića koji je maturirao u Srednjoj strukovnoj školi s pravom javnosti u Širokom Brijegu u 32. godini!

Prečica do diploma
Borislav Vukojević sa Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci kaže da je najveći dio političara u privatnim fakultetima vidio prečicu do diplome, jer su to najčešće oni koji su poziciju imali zagarantovanu na osnovu klijentelističkih odnosa, pa im je trebala samo kao forma.

– To je naravno najlošija dimenzija privatnih fakulteta, mada ima izuzetaka u svakom slučaju. Korumpiranost zahtijeva više strana, tako da nije korektno kriviti samo privatne fakultete. Oni jesu pogodnije tlo, ali sama mogućnost ne znači i izvršenje – istakao je Vukojević.

Kvalitetna nastava, dodaje on, ne zavisi samo od toga koliko neki profesor ima predmeta, jer i na javnim fakultetima ima slučajeva gdje nastavnici drže duple norme. Ono što kvari kvalitet je kada se predmeti podešavaju mogućnostima zaposlenih, kada se gleda samo da li neko ima normu, bez uzimanja u obzir šta zaista studentima treba.

Jasno utvrditi krivce
Partija demokratskog progresa pokrenula je akciju potpisivanja peticije kojom se traži javno objavljivanje diploma zaposlenih u javnom sektoru u Republici Srpskoj. Poslanik PDP-a u Narodnoj skupštini RS Jelena Trivić rekla je da ne postoje tačni podaci koji govore o tome kako se i na koji način dijele diplome na privatnim fakultetima, ali nema sumnje, ističe ona, da taj problem postoji.

– Utisak je takav da političari završavaju privatne fakultete, jer na tim ustanovama ne moraju da uče, da pišu, da istražuju. Potrebno je postaviti jasne kriterijume. Treba jasno da se utvrdi ko je kriv za akademska zvanja bez pokrića, kao i za sumnjivo izdavanje diploma – kazala je Trivić.

Diploma za „masne“ plate
Član Odbora za obrazovanje, nauku, kulturu i informisanje Narodne skupštine RS Krsto Jandrić smatra da političari koriste privatne fakultete da bi preko noći dobili diplomu koja im kasnije omogućava da se domognu dobrih položaja i „masnih“ plata.

– Postoje oni koji se potrude da nešto nauče i da na regularan način steknu određenu diplomu, ali oni su u manjini. To nije trend samo kod nas. Nedavno sam čitao da je takva situacija i u Srbiji i u Hrvatskoj. I njihovi funkcioneri završavaju privatne fakultete, a veliki broj je onih koji diplome dobijaju upravo u Republici Srpskoj i u Banjoj Luci – kazao je Jandrić.

The post POLITIKA I PRIVATNI FAKULTETI: Para vrti tamo gdje stolica ne može first appeared on Gerila.info.

Zbog velikog interesovanja javnosti za ovaj slučaj, kao i samog procesa potvrđivanja optužnice, TI BiH je tražio dostavljanje kompletnih informacija, ali Tužilaštvo tvrdi da u ovom slučaju nema javnog interesa.

„Nakon obavljenog ispitivanja javnog interesa u smislu člana 9. Zakona o slobodi pristupa informacijama, utvrđeno je da objavljivanje traženih informacija nije od javnog interesa“, stoji u odgovoru Tužilaštva BiH. Još se navodi da bi objavljivanje ovih informacija „izazvalo značajnu štetu po legitimne ciljeve koji obuhvataju sprečavanje kriminala i svako otkrivanje kriminala“.

TI BiH prati ovaj slučaj u okviru monitoringa suđenja za krivična djela korupcije u BiH i od početka provođenja monitoringa ovo je prvi put da je jedno tužilaštvo odbilo dostaviti kopiju optužnice.

Na slične argumente Tužilaštvo se pozivalo i ranije kada je u više navrata odbijalo zahtjeve TI BiH da dostavi informacije iz završenih sudskih procesa, ili informaciju o tome da li je podignuta optužnica u predmetu „Bosnalijek“.

Sud BiH je tada u oba slučaja usvojio tužbe TI BiH zaključivši da Tužilaštvo BiH nije valjano sprovelo test javnog interesa, da su informacije o krivičnom postupku po pravilu javno dobro kao i da su pravosudni organi dužni dostaviti ih i kada postoji zakonom predviđen izuzetak ako to opravdava javni interes.

Uprkos uspostavljenoj sudskoj praksi, Tužilaštvo BiH uporno odbija dostaviti sve informacije o krivičnim postupcima ne cijeneći javni interes, i ne sprovodeći test javnog interesa.

The post Tužilaštvo BiH odbilo da objavi optužnicu protiv Dragana Mektića i ostalih (FOTO) first appeared on Gerila.info.