Početkom decembra, 5. i 7. ovog mjeseca avion Vlade Republike Srpske letio je za Rim. To je na zahtjev poslanika Nebojše Vukanovića potvrđeno iz “Air nav radara” koji prati sve letove registrovanih vazduhoplova. Tako je, objavio je Vukanović, stigla potvrda da je vladina Cesna registarskih oznaka E7SMS u dva navrata letjela do Rima i nazad. U vrijeme kada je u Rimu snimljen predsjednik SNSD-a Milorad Dodik.

Predsjednik Vlade Republike Srpske je prije nekoliko dana odgovarajući na pitanje novinara Gerila info kojim poslom je vladin avion bio u Rimu rekao da ne zna. Sutradan se Minić “popravio” rekavši da u trenutku pitanja nije imao potpune informacije, da je provjerio i da se avion od oktobra nalazi na remontu u Cirihu.

Nakon toga predsjednik SNSD-a i bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je rekao kako su priče o tome kako je on vladinim avionom letio za Italiju izmišljotina.

“Nisam koristio vladin avion, to nije tačno, apsolutno je lažno ali vi ste prisiljeni da o tome govorite. Dajete značaj tom kretenu koji je to nešto izmislio i slagao“, rekao je Milorad Dodik.

Prema podacima “Air nav radara” vladin avion ipak je, definitivno, bio u Rimu početkom ovog mjeseca. Vukanović je napisao kako je podatke o letu Cesne E7SMS tražio od BHANS-e ali da ih nije dobio.

“Prije dva dana kako bi institucije razriješile dilemu, ukoliko ona zaista i postoji, uputio sam zvanično dopis BHANSI i direktoru Primorci, inače zetu Dragana Čovića da odgovori službeno da li je avion CESNA registarskih oznaka E7SMS, koji je u vlasništvu Vlade Republike Srpske i Vazduhoplovnoh servisa, letio 5. i 7. decembra 2025. godine na relaciji Banjaluka-Rim ali iako sam u više navrata pozivao i BHANSU i tražio odgovor do petka i kraja radnog vremena dobio sam odgovor da je direktor Primorac na putu i da će naredne sedmice odgovoriti. Jasno je da se kupuje vrijeme kako bi se zaštitio Dodik koji obmanjuje javnost tvrdeći da nije letio u Rim avionom Vlade Republike Srpske već vjerovatno išao stopom i automobilom“, napisao je Vukanović na svom blogu.

Milorad Dodik, budući da više nije predsjednik, nema pravo da koristi avion Vlade Republike Srpske. Dodik, međutim, i pored što nema nikakvu službenu funkciju koristi sve resurse Republike Srpske kao i do sada. Zbog toga je banjalučki advokat Dario Sandić OJT Banjaluka podnio krivičnu prijavu protiv NN lica. Iz ovog tužilaštva su za Gerila info potvrdili da je predmet u radu.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post VUKANOVIĆ: Minić i Dodik ne govore istinu, avion letio za Rim! first appeared on Gerila.info.

Trišić Babić i ranije je pominjana kao prijedlog SNSD-a za glavnog pregovarača. Ona je neko ko je , dok je bila zamjenica ministra vanjskih poslova BiH, važila za čovjeka bliskog Americi i NATO. Međutim, posljednjih godina provela je kao savjetnik u kabinetu bivšeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika koji je u “ratu” sa zapadom i češće je u Moskvi nego u Sarajevu ili Beogradu a otvoreno, u posljednjih godinu dana, prijeti prekidom evropskog puta BiH.

Euronews prenosi da su iz SNSD saopštili da je njihov prijedlog potvrda njihovog opredjeljenja za evropski put.

Borjana Krišto predsjedavajuća Savjeta ministara BiH i jedna od najbližih saradnica lidera HDZ BiH Dragana Čovića mora, sa imenom kandidata za pregovarača, da parlamentu uputi zvaničan prijedlog a da bi Trišić Babić bila izglasana mora dobiti podršku Trojke.

Dragan Čović predsjednik HDZ BiH prije dva dana sastao se u Banjaluci sa predsjednikom SNSD Miloradom Dodikom. Njih dvojca, inače čvrsti su dugogodišnji politički partneri. Savezništvo SNSD-a i HDZ BiH jedno je od najjačih političkih savezništava u Bosni i Hercegovini.

Ana Trišić Babić, inače, supruga je Željka Babića, tada, suvlasnika firme Medietik od koje je Fond zdravstvenog osiguranja za vrijeme pandemije virusa korona u Republici Srpskoj kupovao respiratore.

Preduzeće „Medietik“ d.o.o. Banjaluka, čiji je vlasnik i direktor, u vrijeme pandemije, bio Željko Babić, je s Fondom zdravstvenog osiguranja RS sklopilo više ugovora, čija je ukupna vrijednost najmanje 10 miliona maraka. Babićevom „Medietiku“, koji se ranije nije bavio ovakvim poslovima, povjerena je nabavka respiratora, ventilatora za intenzivnu njegu, maski, rukavica i zaštitnih odijela za zdravstvene ustanove širom Srpske. Nabavka od Medietika bila je predmet istrage Republičkog javnog tužilaštva.

Gerila info je u aprilu 2021. godine pisala da Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala Republičkog javnog tužilaštva vodi istragu o uvozu respiratora u Republiku Srpsku od strane firme Medietik d.o.o a po narudžbi Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske.

Ovo tužilaštvo vodilo je istragu nakon što im je Okružno tužilaštvo u Banjaluci 12. maja 2020. godine godine proslijedilo krivičnu prijavu podnesenu protiv direktora FZO RS Dejana Kusturića i N.N. lica zbog krivičnog djela nesavjestan rad u službi i krivičnog djela nezakonito davanje pogodnosti privrednim subjektima a u vezi sa nabavkom ventilatora za intezivnu njegu. U ovom tužilaštvu tvrde da su oni i prije toga formirali predmet na osnovu saznanja iz sredstava javnog informisanja. Pripadnici SIPA i Policije Republike Srpske su u okvru istrage vršili pretres prostorija Medietika.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Glavni pregovarač BiH sa EU ujedno i savjetnik čovjeka koji prijeti blokadom EU puta? first appeared on Gerila.info.

piše transparency international BiH

The post Sukob interesa pri izboru direktorice Sekretarijata VSTS-a: Sekretar Ministarstva pravde ocjenjivao šeficu kabineta Ministra first appeared on Gerila.info.

Stranke Trojke i HDZ BiH danas u Mostaru imaju sastanak na kojem bi se mogao razvezati jedan od zamršenih BiH čvorova. Borjana Krišto predsjedavajuća Savjeta ministara BiH (HDZ BiH) rekla je kako ona ne može imenovati Nebojšu Vukanovića za novog ministra bezbjednosti bez obzira na broj potpisa ispod inicijative za njegovo imenovanje. Kazala je kako imenovanju mora prethoditi dogovor stranaka. Tu nedostaje pristanak HDZ BiH.

Gerila info saznaje da bi Dragan Čović mogao dati podršku za Vukanovićevo imenovanje iako je HDZ BiH najvjerniji saveznik Milorada Dodika. Uslov su dogovori oko Izbornog zakona BiH a koji bi “išli na ruku” HDZ BiH.

“Sješćemo da vidimo hoće li HDZ nastaviti saradnju sa nama ili će i dalje spašavati Dodika“, rekao je Predrag Kojović iz “Naše stranke” prije sastanka.

Čović iako je jedan od najvjernijih Dodikovih političkih ali i ličnih prijatelja i saveznika nedavno je izjavio kako je Ustav BiH napadnut a potvrdio je da se umjesto SNSD traži novi partner koji bi činio vlast na nivou BiH.

Nezvanično, da bi podržali Nebojšu Vukanovića kao novog ministra bezbjednosti  HDZ će insistirati na otvaranju pregovora oko Izbornog zakona BiH. Hrvati u BiH godinama traže izmjene tog zakona kojima bi bilo onemogućeno da hrvatski član Predsjedništva BiH bude neko ko nije autentični predstavnik tog naroda.

Ukoliko predstavnici stranaka sa sjedištem u Federaciji postignu dogovor o budućem zajedničkom djelovanju očekuje se skori sastanak sa strankama iz Republike Srpske (SDS, PDP i Lista za pravdu i red).

GERILA info

The post Trojka i HDZ u Mostaru o Vukanoviću, Dodiku i Izbornom zakonu first appeared on Gerila.info.

Nešić, koji je i lider Demokratskog narodnog saveza (DNS), uhapšen je početkom sedmice pod sumnjom na zloupotrebu položaja i korupciju. Sud BiH odredio mu je jednomjesečni pritvor zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke i ponavljanja krivičnih djela. Njegovo hapšenje izazvalo je burne reakcije u političkom životu BiH, otvarajući pitanja o borbi protiv korupcije, političkim obračunima i imovinskom statusu visokih zvaničnika.

Nešiću je prije a i poslije prvog ročišta pred Sudom BiH pozlilo, pa je hospitalizovan u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS)

Ročište je zbog toga održano sa zakašnjenjem, a tužilac Bojana Jolović zatražila je da se Nešiću, Dakiću i Lučiću, odredi jednomjesečmi pritvor. Nešićev advokat Senka Nožica tvrdi da Sud BiH uopšte nije nadležan za ovaj predmet, jer se radi o krivično-pravnim radnjama koje, “ako su uopšte počinjene, počinjene su po Krivičnom zakoniku RS”.

Detalji optužnice

Nešić se tereti za zloupotrebu položaja dok je bio direktor Javnog preduzeća “Putevi RS”. Prema optužbama, tokom njegovog mandata, nezakonito su dodjeljivani milionski poslovi povezanim kompanijama, čime je budžet oštećen za značajne iznose. Takođe, istražioci sumnjaju na nepravilnosti u trošenju javnih sredstava i pogodovanje privatnim firmama.

Tužilaštvo BiH navodi da je Nešić od 2016. do 2020. godine primio milion KM mita, odnosno. da je od 2016. do 2020. godine primio po 250.000 KM godišnje od vlasnika kompanije Romanijaputevi Mirka Pandurevića.

Pandurević je, u međuvremenu, dobio status svjedoka a u iskazu Tužilaštvu je rekao da je “sve počelo nakon što je Nešić postavljen za direktora JP Putevi RS, a Romanijaputevi dobila tender od 2 miliona maraka”.

Posebne istražne radnje, koje su uključivale i prisluškivanje mobilnih telefona osumnjičenih, potvrdile su da je Nešić bio organizator ovog djela, odnosno kako je tužilac citirala Pandurevićeve riječi “Nešić je sve to organizovao preko Lučića. Meni se novac ne vraća, moje je samo da platim, a oni će onda kasnije to refenati”.

Prema izvorima iz pravosudnih institucija, slučaj uključuje i sumnjive ugovore koji su potpisivani u vrijeme dok je Nešić obavljao funkciju direktora, kao i navode o pranju novca. Optužbe sugerišu da je njegov politički uticaj korišten za lično bogaćenje i jačanje poslovnih interesa povezanih sa njim.

Reakcije na hapšenje i veze sa Vučićevim naprednjacima

Političke reakcije na Nešićevo hapšenje su podijeljene. Lider HDZ-a BiH Dragan Čović izjavio je da ne želi komentarisati pravosudne procese, ali je dodao kako BiH “ni u miru ne zna živjeti u stabilnosti”. S druge strane, predsjednik Narodne skupštine RS Nenad Stevandić stao je u odbranu Nešića, tvrdeći da se radi o političkom procesu i obračunu zbog njegovih “nacionalnih stavova”. Stevandić je naglasio da je postupak protiv Nešića neodvojiv od njegove politike.

S druge strane, opozicioni zastupnik Nebojša Vukanović optužio je predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika za “montiranje procesa”. Prema Vukanoviću, Dodik koristi pravosudne institucije kako bi neutralisao političke protivnike i dodatno kontrolisao vlast u Srpskoj.

Reagovali su i sa druge strane Drine, odnosno Miloš Vučević, predsjednik Vlade Srbije, koji je ocijenio kako ovaj događaj pridonosi osjećaju nesigurnosti i nemira za srpski narod u BiH.

Inače, upravo su nezavisni mediji pisali o vezama Nešića i SNS Aleksandra Vučića, odnosno da je aktuelni ministar bezbjednosti svoju snagu crpio iz veza sa prvim čovjekom Srbije, a tome su doprinosile i informacije sa terena odnosno rapidan pad DNS-a od kako je upravo Nešić psotao predsjednik ove stranke nakon preuzimanja nekada jedne od najjačih političkih stranaka u Srpskoj.

Još dok je bio samo predsednik Demokratskog narodnog saveza, u jesen 2022, Nešić se, kao jedini političar iz RS, u toku “Vinske vizije Otvorenog Balkana” sastao sa Vučićem, a toj manifestaciji, na primjer, nije prisustvovao Milorad Dodik.

Na prošlogodišnjim republičkim i lokalnim izborima Nešić je, kao državljanin Srbije, iskoristio svoje biračko pravo u Novom Sadu, a nakon toga se pridružio slavlju naprednjaka u njihovoj centrali u Beogradu.

Imovinsko stanje Nenada Nešića

Hapšenje Nešića ponovo je skrenulo pažnju na imovinsko stanje visokih zvaničnika. Nešić je u prijavama naveo milionsku imovinu, uključujući nekretnine, luksuzne automobile i značajne iznose na bankovnim računima. Njegova imovina godinama izaziva kontroverze, jer se postavlja pitanje kako je zvaničnik s javnim primanjima uspio akumulirati tolika sredstva.

Istraga o njegovom imovinskom stanju otkrila je i vlasništvo nad nekretninama u vrijednosti od nekoliko miliona maraka, uključujući luksuzne vile i apartmane. Pored toga, spekuliše se da značajan dio njegove imovine nije prijavljen, što dodatno pojačava sumnje o nezakonitim radnjama.

Kako se navodi u imovinskom kartonu koji je objavljen na CIN-u, Nenad Nešić posjeduje sljedeće:

1. kuća i zemljište u Sarajevu – 403 m2,
2. kuću s dvorištem u Istočnom Sarajevu – 45.003 m2 (vlasništvo s još tri osobe),
3. stan u Budvi – 56 m2,
4. stan u Novom Sadu – 98 m2 (vlasništvo sa suprugom),
5. kuća sa dvorištem u Novom Sadu – 117 m2 (vlasništvo sa suprugom),
6. dva stana u Tivatu – 182,46 m2 i 163,55 m2,
7. dvije garaže u Tivatu od po 13 m2.
8. Njegova supruga ima zemljište u Srbiji od – 10.000 m2, dok njegov brat Predrag ima stan u Herceg Novom – 57 m2, garaža u Herceg Novom, zemljišta u Sarajevu od 732 m2 i 572 m2, zemljišta u Istočnoj Ilidži od 4.689 m2 i 5.586 m2 (vlasništvo dijeli s još jednom osobom), zemljište u Istočnom Novom Sarajevu – 2.389 m2 i poslovni prostor u Istočnom Novom Sarajevu – 24 m2.

Kada je riječ o kompanijama, spominju se tri trgovine na malo: N-Group d.o.o. u kojoj je direktorica njegova supruga, N Trade d.o.o. u vlasništvu njegovog brata i DAR – Company u vlasništvu oca.

Šira slika i politički kontekst

Hapšenje Nešića dolazi u trenutku kada pravosudne institucije BiH pokušavaju pokazati ozbiljnost u borbi protiv korupcije. Ipak, mnogi skeptici smatraju da se radi o politički motivisanom procesu, jer su slični slučajevi protiv drugih zvaničnika često završavali oslobađajućim presudama ili zastarom.

Dok jedni vide ovo kao priliku za jačanje vladavine prava, drugi smatraju da je pravosuđe u BiH previše zavisno od političkih uticaja. Hapšenje Nenada Nešića tako je postalo simbol širih problema u zemlji, gdje granica između pravde i politike ostaje nejasna.

Hoće li ovaj slučaj donijeti konkretne promjene u borbi protiv korupcije ili će ostati tek još jedan u nizu političkih procesa, zavisi od transparentnosti pravosudnog sistema i njegove sposobnosti da se odupre pritiscima.

Dejan Rakita/GERILA

The post Hapšenje Nenada Nešića: Optužnice, reakcije i kontroverze first appeared on Gerila.info.

Na igralištu u mostarskom povratničkom naselju Baćevići više nepoznatih osoba napalo je srpsku djecu, a igralište i selo oblijepljeno je kukastim krstovima, slovom “U” i “HVO”. Ovaj incident izazvao je osudu javnosti, ali je, zanimljivo, naišao na potpunu tišinu hrvatskih zvaničnika s kojima predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik već godinama gradi političke saveze.

Napad na srpsku djecu u Mostaru postavlja ozbiljna pitanja o prirodi političkih saveza i moralnoj odgovornosti lidera u Bosni i Hercegovini. Naime, dok se očekivala jasna i nedvosmislena osuda ovakvog čina mržnje, iz redova hrvatskih zvaničnika, posebno onih najbližih Draganu Čoviću, nije se čula niti jedna riječ osude. Ova politička tišina nije slučajna, već je odraz dubokih političkih kalkulacija koje već godinama oblikuju odnose između Milorada Dodika i Dragana Čovića.

Milorad Dodik, kao lider Republike Srpske i jedan od ključnih političara na srpskoj političkoj sceni, već godinama gradi strateški savez sa Draganom Čovićem, liderom HDZ-a BiH. Ovaj savez, često okarakterisan kao “osovina Dodik-Čović”, temelji se na zajedničkom interesu u opstrukciji rada državnih institucija BiH i težnji ka stvaranju političkih i etničkih podjela unutar zemlje. Dodik i Čović redovno sarađuju na blokiranju reformi, podrivanju funkcionalnosti zajedničkih institucija i promovisanju ideja koje bi mogle dovesti do stvaranja novih entiteta unutar Bosne i Hercegovine, poput famoznog “trećeg entiteta” za Hrvate.

Politički analitičar Velizar Antić za Gerilu kaže da dobar odnos između Čovića i Dodika treba posmatrati po dva osnova.

“Prvi je lični nivo, odnosno nivo biznisa. Oni su se po ovom osnovu jako dobro dogovorili i podelili reone. Čović se ne meša u dešavanja i korupciju u Srpskoj, dok to isto u hrvatskim kantonima ne radi Dodik. Pored tog biznis nivoa njima su se poklopili interesi i u odnosu na bošnjački korpus. Naime, Bošnjaci sve vreme pokušavaju da što više centralizuju državu i da ukinu nadležnosti kako kantona tako i entiteta. Sa druge strane srpski i hrvatski interes u BiH je decentralizovana država, odnosno država kakva je zamišljena Dejtonskim sporazumom. Tako da su i po ovom osnovu Dodik i Čović kao najznačajniji predstavnici Srba i Hrvata u BiH postigli zajednički interes i napravili svojevrsnu protivtežu bošnjačkim pokušajima da centralizuju državu. Ne treba zaboraviti da Bošnjaci više puta biraju hrvatskog člana Predsedništva BiH što je klasična zloupotreba i kršenje Dejtonskog sporazuma, a ovaj potez kritikuju kako Hrvati, tako i Srbi. Dakle, interesi jednih i drugih su se poklopilo po pitanju uređenja države i poštovanja Dejtonskog sporazuma”, ističe Antić.

Međutim, ovaj savez nije bez kontroverzi, pogotovo kada se posmatra kroz prizmu moralnih i etičkih standarda koje bi lideri trebali slijediti. Dragan Čović, lider hrvatskog naroda u BiH, poznat je po svojim vezama sa revizionističkim pokretima i veličanjem ustaškog naslijeđa.

Antić ističe da Dragan Čović i HDZ, koja je desno orijentisana politička partija, još uvijek nisu raskrstili sa ustaškom ideologijom i naslijeđem iz Drugog svjetskog rata.

“Velika većina glasača HDZ-a podržava ono što su ustaše radile u Drugom svetskom ratu , tako da je sasvim logično da to podržava i sam Čović. Poseta Blajburgu je najbolji dokaz za ovu tvrdnju. Jer, posete Blajburgu izbegavaju čak i političari HDZ-a iz Hrvatske, dok je Čović redovan gost na ovom događaju”, navodi Antić.

Njegovo prisustvo na manifestacijama koje odaju počast ustašama, režimu odgovornom za genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima tokom Drugog svjetskog rata, nije izazvalo nikakvu reakciju od strane Dodika, koji se formalno predstavlja kao glavni zaštitnik srpskog naroda. Naprotiv, Dodik je nastavio da održava bliske odnose sa Čovićem, zanemarujući očigledne ideološke i moralne razlike koje bi trebale razdvojiti ova dva političara.

U kontekstu napada na srpsku djecu u Mostaru, tišina hrvatskih zvaničnika, posebno onih najbližih Čoviću, dodatno osnažuje percepciju da je ovaj politički savez izgrađen isključivo na osnovu pragmatičnih interesa, a ne na temelju principa. Čović, koji često zagovara prava Hrvata u BiH, ovoga puta nije našao za shodno da osudi napad na srpsku djecu, što implicira da su njegovi savezi i političke kalkulacije važniji od zaštite prava i sigurnosti svih građana.

Antić naglašava da će Čović, kada se desi neki ovakav incident, uvijek izabrati da se ne zamjera svojim biračima i da jače osudi ovakva ponašanja.

“On jako dobro zna da ukoliko bude odstupio sa političkih pozicija koje su jako bliske ustaškoj ideologiji da će izgubiti veliki broj svojih glasača. I naravno da od njega ne možemo ni očekivati da ovakve incidente osudi, ma šta on lično mislio o njima”, zaključuje Antić.

Ova politička tišina ima i širu implikaciju na odnose unutar BiH. Izostanak osude ovakvih napada može se protumačiti kao prećutno odobravanje, što dodatno podriva povjerenje među etničkim zajednicama u zemlji. Kada lideri jedne zajednice odbijaju osuditi napade na pripadnike druge, to šalje opasnu poruku – da su interesi političkih saveza važniji od osnovnih ljudskih prava i bezbjednosti. Ovakva politika samo dodatno produbljuje etničke podjele i ohrabruje ekstremističke elemente da nastave sa svojim djelima, znajući da neće biti adekvatno sankcionisani.

S druge strane, Dodikovo nepristajanje na prekid savezništva s Čovićem, uprkos ovim događajima, jasno pokazuje da je njegov prioritet politička moć, a ne zaštita srpskog naroda. Ovaj pristup, iako možda pragmatičan na kratki rok, dugoročno podriva same temelje na kojima bi trebala počivati politika u multietničkoj zemlji kao što je Bosna i Hercegovina. Ukoliko lideri ne prepoznaju važnost principa i moralne odgovornosti, postoji rizik da će ovakva tišina i dalje jačati nepovjerenje i nesigurnost među građanima.

Napad na srpsku djecu u Mostaru i izostanak osude od strane hrvatskih političkih lidera, s kojima Dodik sarađuje, samo je još jedan u nizu događaja koji pokazuje duboku problematiku političkih odnosa u Bosni i Hercegovini. Savezi zasnovani na interesima, a ne na principima, ne mogu osigurati dugoročnu stabilnost i sigurnost u zemlji. Na kraju, politički lideri moraju preuzeti odgovornost za zaštitu svih građana i jasno osuditi svaki čin mržnje i nasilja, bez obzira na političke kalkulacije.

Gerila.info

The post Napad na srpsku djecu u Mostaru: Tišina hrvatskih zvaničnika u sjeni savezništva Dodika i Čovića first appeared on Gerila.info.

Ovaj zaključak donesen je na prijedlog zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda Nikole Špirića, koji je u toku rasprave rekao da će Klub srpskog naroda glasati za zakon i da je jedan od razloga za to podsticaj partnerima u vlasti na nivou BiH da se krene na usaglašavanje zakona o sudu, o sprečavanju pranja novca i Izbornog zakona.

“Ja vjerujem i očekujem da ćemo do kraja mjeseca imati usaglašene tekstove i ostalih zakona koji su na tragu preporuka iz Mišljenja Evropske komisije”, izjavio je Špirić.

Zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Dragan Čović u toku rasprave rekao je da je ovo samo jedan od zakona koji BiH stoji na putu ka EU.

“Ostalo je još tri ili četiri i pozvaću vas da, tamo gdje djelujete, dokušate obezbijediti sklad”, rekao je Čović.

On je naveo da bez unutrašnjeg sklada, niko sa strane BiH ne može otvarati vrata za ulazak u EU.

Šef Kluba bošnjačkog naroda u Domu naroda Šefik Džaferović u toku rasprave naveo je da će ovaj klub podržati donošenje zakona, te dodao da se on mogao donijeti i na prethodnoj sjednici ovog doma.

Ranije dans je I šef delegacije EU u BiH Johan Satler ponovo pozvao delegate u Domu naroda da usvoje pomenuti zakon.

Usvjanjem zakona okončana je hitna sjednica Doma naroda.

Ovaj zakon ključan je za sprečavanje negativnog izvještaja Komiteta eksperata za procjenu mjera protiv pranja novca i finansiranja terorizma /Manival/, čija delegacija od ponedjeljka, 12. februara, boravi u BiH i ocjenjuje njen napredak u oblasti sprečavanja pranja novca i finasiranja terorističkih aktivnosti.

The post Dom naroda BiH usvojio zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma first appeared on Gerila.info.

U Konjicu je Konaković izjavio kako je “sada jedino realno izmijeniti Izborni zakon kako bi se osigurala transparentnost izbornog procesa, što uključuje elektroničku identifikaciju birača, uvođenje skenera za brojanje listića i profesionaliziranje biračkih odbora”.

Ipak, takve tehničke izmjene Izbornog zakona na prijedlog sada opozicione SDA prihvatio je nedavno Zastupnički dom Parlamenta BiH uz podršku i predstavnika Trojke, ali taj zakon nisu podržali vladajući HDZ BiH i SNSD Milorada Dodika.

Čović te izmjene planira podržati, kako je rekao, ako se istovremeno sa tim izmjenama dogovori izborni model koji bi spriječio preglasavanje Hrvata od brojnijih Bošnjaka, kakvo se dogodilo s izborom Željka Komšića u Predsjedništvo BiH.

Prema šturim informacijama koji su procurili sa sastanka u Bakincima, lideri vladajućih partija se nisu dublje dotaknuli teme izbora članova Predsjedništva BiH.

Podsjećamo, Kristijan Šmit, visoki predstavnik u BiH kojeg vlasti u Srpskoj ne priznaju, rekao je kako liderima vladajuće koalicije na BiH nivou daje rok do kraja ove sedmice da se još jednom probaju dogovoriti oko tehničkih izmjena Izbornog zakona BiH.

Ukoliko se to ne dogodi Šmit je najavio nametanje tih izmjena koje bi, kako se navodi, trebale spriječiti zloupotrebe i moguće izborne krađe.

Da se najlakše dogovore oko novca, vodeći političari vladajuće koalicije su pokazali dogovaranjem usvanjanja budžeta institucija BiH u iznosu većem za 40 miliona KM a koje će dobiti iz Centralne banke BiH.

Dogovor ipak nije postignut oko sjedišta budućeg Apelacionog suda BiH jer Dodik ostaje kod zahtjeva da to bude Banjaluka, a predstavnici Trojke insistiraju na Istočnom Sarajevu.

U narednim danima očekuje se ofanziva evropskih političara po pitanju puta BiH u EU, pa će tako sljedeće sedmice u zvaničnu posjetu Sarajevu doputovati premijer Hrvatske Andrej Plenković, njegov holandski kolega Mark Rute i predsjednica Evropske komisije Ursula von der Lejen.

GERILA

The post Dodik, Trojka, Čović, Šmit i Izborni zakon BiH – sapunica koja traje first appeared on Gerila.info.

Ipak, situacija u kojoj je jedan medij pisao o drugom i to zbog toga što nije objavljena priča o jednom od najuticajnijih političara u BiH – Draganu Čoviću, predsjedniku HDZ BiH, poprilično je nova i nesvakidašnja. Posebno kada je medij “o kojem se piše” zapravo N1 BiH, koji u javnoj sferi figurira kao jedan od rijetkih nezavisnih medija.

Sve je zapravo počelo kada je glavni urednik hrvatskog Nacionala Berislav Jelinić u avgustu ove godine dao izjavu redakciji N1 televizije na temu emisije o Draganu Čoviću.

“Nacional je želio doznati zašto taj rad nije objavljen ni tri mjeseca nakon predviđenog emitiranja u septembru. Autor serijala i emisije Boris Brezo potvrdio je Nacionalu da je emisija snimljena, ali nije emitirana, no odbio je iznijeti pojedinosti slučaja. Nacional je zato proteklog tjedna razgovarao s više izvora s televizije N1 BiH, koji su željeli ostati anonimni, ali i s ostalim sugovornicima u toj nikad objavljenoj emisiji. Riječ je, doznali smo, o emisiji u kojoj je autor, na temelju dostupnih sudskih i službenih dokumenata i izjava relevantnih sugovornika – političara, novinara i politologa – istražio i analizirao pravosudne, političke i moralne kontroverze te političku moć predsjednika HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora Dragana Čovića, najmoćnijeg hrvatskog političara u BiH te jednog od najmoćnijih političara u susjednoj zemlji”, navodi se iz redakcije Nacionala.

Boris Pavelić, autor teksta za Nacional je naveo da je, bez ikakve sumnje, “riječ o uređivačkom propustu kakav se na N1 BiH ne pamti, a koji biva još i težim kada se zna da je s cenzurom emisije o Čoviću ukinut i cijeli dotad vrlo uspješan istraživački serijal “Ispod površine” u sklopu kojeg je spomenuta emisija i snimljena”.

U prethodnim emisijama serijala glavni akteri pojedinačnih epizoda su bili Milorad Dodik i Osman Mehmedagić, nekadašnji direktor Obavještajno-sigurnosne agencije BiH i obe su, kako se navodi, doživjele visoku gledanost.

Dalje se navodi da u njoj nije navedeno ništa što već nije ranijih godina objavljivano o Draganu Čoviću, nego je riječ “o sažimanju i preglednom ali informativnom prikazu poznatih, ali rjeđe spominjanih detalja Čovićeve političke karijere koju prate brojne kontroverze: autor je, na primjer, podsjetio kako su u jednom od više sudskih predmeta protiv Dragana Čovića, nakon što je nepravomoćno osuđen na pet godina zatvora, sudski dokazi misteriozno nestali u prijevozu iz zgrade Suda BiH u zgradu kantonalnog tužiteljstva, pa je oslobođen zbog nedostatka dokaza; emisija se bavila i činjenicom da je tužitelj Zdenko Kovač u jednom predmetu protiv Čovića optužnicu napisao nakon što je nastupila zastara, pa je takva optužnica, naravno, na sudu odbačena – a danas je isti taj Zdenko Kovač glavni tužitelj u Hercegovačko-neretvanskoj županiji”.

“Neobjavljena emisija o Čoviću bavila se i aktuelnom temom energetskih odnosa u BiH, takozvanom “južnom interkonekcijom”, odnosno, osnivanjem firme koja bi ubuduće, nakon što bude izgrađena potrebna infrastruktura, trebala voditi lukrativan posao uvoza plina s krčkog LNG terminala u BiH preko većinski hrvatskih područja te zemlje. Emisija o Draganu Čoviću, dokazuje Nacional, produkcijski je bila kvalitetnija od svih dosadašnjih pa se cijela redakcija N1 BiH televizije radovala objavljivanju, tim više što je prethodna istraživanja tog serijala o najvećim kontroverzama u BiH gledateljstvo primalo s velikim interesom i pohvalama”, piše Nacional.

Zukić je prenio kako “bord” emisiju smatra “jednostranom” te da bi Čović zbog nje mogao tužiti N1 BiH, a ta je tvrdnja, s druge strane, izazvala još veće nezadovoljstvo pa su novinari i zaposlenici od Zukića zahtijevali da se, kao glavni urednik, izjasni šta misli o emisiji. Odgovorio je da ga je “stid što emisija nije išla”, a na pitanje vjeruje li tome što je bord N1 BiH rekao, odgovorio je odrično i dodao kako misli da je trebalo objaviti emisiju.

Nacional je zamolio Zukića da objasni zašto emisija nije objavljena.

Odgovorio je ovako: “Uredničko vijeće procijenilo je da novinarsko istraživanje za tu konkretnu emisiju nije zadovoljilo profesionalne standarde N1 BiH i uredničke kriterije koje slijedimo”.

Nacional je tražio da Zukić objasni ko je, imenom i prezimenom, u “uredničkom vijeću” N1 BiH, ali odgovor do objavljivanja teksta u Nacionalu nije dobijen.

Nacional je pitanja o zabrani emisije poslao i upravi United Medije, ali odgovore takođe nisu dobili.

U odgovoru Amira Zukića dalje stoji ovako: “Upravo zahvaljujući objavljivanju provjerenih, tačnih i kredibilnih informacija, N1 BiH u BiH već godinama ima status medija kojem publika najviše vjeruje. Najgledaniji smo news televizijski kanal i drugi najposjećeniji portal u državi. U produkciji emisije o Čoviću nismo uspjeli dobiti dokaze kojima bismo ispoštovali vlastite uredničke kriterije. Odlučeno je da ne objavljujemo sadržaj koji bi mogao nanijeti štetu reputaciji Ni BiH i izložiti nas riziku sudskog procesa. O Čoviću, kao i ostalim bh. političkim liderima, objavili smo bezbroj priloga i emisija, ali samo kad smo bili sigurni da govorimo istinu. U više od devet godina djelovanja našeg medija nije se desila nijedna presuda protiv N1 BiH, što je dovoljna ilustracija da su istina i profesionalizam glavne vodilje u našem radu”, kazao je Zukić, dodajući kako je sve to “rekao i pred redakcijom, jer o svemu uvijek otvoreno razgovaramo”.

Nacional je sa Zukićem htio provjeriti i neslužbena nagađanja da je emisija zaustavljena zato što uprava United Medije nije htjela rizikovati lukrativni ugovor s mobilnim operaterom HT Eronet, za koji nije tajna da je pod direktnim Čovićevim uticajem.

Na pitanje o tome Zukić je odgovorio: “N1 BiH je informativni mediji, mi se ne bavimo ugovorima s telekom operaterima. Sve ugovore sklapa United Media, kao medijska grupacija kojoj pripadamo”.

Iako su iz HT Eroneta Nacionalu odgovorili da nikada nisu uticali na uređivačku politiku bilo kojeg medija, činjenica je, navodi se u tekstu Nacionala, da Dragan Čović, kao predsjednik stranke članice parlamentarne većine u Federaciji BiH, ima direktan uticaj na HT Eronet kao predstavnik njegovog suvlasnika, Federacije BiH.

O tome svjedoči i njegova vlastita izjava od 12. aprila prošle godine, objavljena na news portalima u BiH, u kojoj je najavio smjene u upravi HT Eroneta.

Autor priče u Nacionalu Boris Pavelić za portal Gerila kaže da njegova redakcija nije imala nikakvu nedoumicu da li da radi priču u kojoj je glavna tema drugi medij, odnosno autocenzura na jednom od vodećih istraživačkih medija u regiji.

“Nismo imali nedoumicu, niti bismo je trebali imati. To da N1 nije objavio svoje istraživanje začudilo nas je, pa i razočaralo, jer je N1 i dalje jedan od najvjerodostojnijih medija u regiji. Zato smo tu priču i radili. Postoje mediji o kojima ne bismo, jer su odavno izgubili svaku vjerodostojnost: HTV, na primjer, ili Radio televizija Republike Srpske. To su mediji – inače plaćeni iz džepova građana! – kojima niko ozbiljan ne vjeruje, pa ni ne piše o njihovoj autocenzuri, koju su pretvorili u uređivačku politiku. Dakle, pisati o autocenzuri na slobodnim medijima nije napad na njih, nego podrška da ne podlegnu pritiscima, kojih uvijek ima i uvijek će ih biti”, kaže Pavelić u razgovoru za Gerilu.

On ipak dodaje da ne misli da je ovo generalno česta situacija u istraživačkim medijima u regionu i da se nada da će njegov tekst biti podstrek da se emisija o Draganu Čoviću emituje kao i da je siguran da bi emisija imala odličnu gledanost.

Pavelić ističe da je stanje u medijima, kada se govori o nezavisnom i istraživačkom novinarstvu, u Hrvatskoj bolje, ali daleko od idealnog.

“Nije naravno idealno, daleko od toga, ali građani BiH i RS trebaju znati da je medijska slika u regiji, uz časne iznimke – u koje spada i N1 – uvjerljivo najlošija u Srbiji i Republici Srpskoj. O tome nema nikakve dileme, i zato je važno na svaki način podržati nezavisne i slobodne medije u cijeloj regiji, ali naročito u Srbiji i u RS”, ističe Pavelić.

Da je stanje u medijima daleko od idealnog ističe i profesor medija i komunikacija Ljubomir Zuber koji ističe da, htjeli mi to priznati ili ne, potpuno nezavisni mediji, posebno u BiH, ne postoje.

“Autocenzura je, nažalost, bila uvijek pratilja medija, odnosno novinara koji imaju svoje filtere i kad misle da su potpuno objektivni. Neću da kažem nezavisni jer to je pojam koji može da funkcioniše samo u teoriji jer nema nezavisnosti kao što nema ni potpune objektivnosti niti apsolutne slobode. Sve to je uslovljeno brojnim faktorima i djeluje komično kada pojedini mediji sami sebe nazivaju nezavisnim. Međutim ima logike ona rečenica “nama vjeruju” ali to što vam neko vjeruje ne znači da ste objektivni već može da znači da baš to što plasirate javnost ili dio nje želi da čuje. Jer i publika ima svoje filtere i neke činjenice ma koliko da su tačne ljudi jednostavno ne žele da čuju jer se ne uklapaju u njihovu “sliku svijeta”. Dakle, ne smijemo zanemariti ni želju publike da bude izložena baš tim sadržajima koji se uklapaju u mentalnu matricu bez obzira na to što je često riječ o lažima. Zato i tu “štetnost” moramo posmatrati uslovno jer ne znamo mi šta je za koga štetno?”, dodaje Zuber u razgovoru za Gerilu.

Autor serijala “Ispod površine” Boris Brezo, prema napisima medija, u otkaznom je roku na N1 BiH.

GERILA

The post N1 STOPIRALA EMITOVANJE FILMA O DRAGANU ČOVIĆU Razlog je autocenzura, ugovor sa HT Eronetom ili nešto treće? first appeared on Gerila.info.

piše valter portal

U to smo se uvjerili tokom proteklih nekoliko mjeseci našeg istraživanja i prikupljanja informacija o samom radu Fonda, a nakon saznanja da je unazad godinama ova institucija javne pozive za dodjelu sredstava (a riječ je o milionima maraka) provodila po, blago rečeno, sumnjivim okolnostima i procedurama.

DODJELA PO POLITIČKOJ I NACIONALNOJ LINIJI

Širok je djelokrug projekata zaštite okoliša koji se finansiraju sredstvima Fonda putem javnih poziva. Iz Ministarstva okoliša i turizma u Vladi FBiH pojašnjavaju da se, prema Zakonu o Fondu i samim Statutom, sredstva Fonda koriste za: zaštitu, očuvanje i poboljšanje kvalitete zraka, tla, vode i mora, saniranje i smanjivanje nastajanja otpada, obradu otpada, zaštitu i očuvanje biološke i pejzažne raznovrsnosti, provođenje energetskih programa, programa razminiravanja, unapređenje i izgradnje infrastrukture zaštite okoliša, uvođenje sistema upravljanja okolišem, poticanje održivog korištenja prirodnih dobara, kao i održivih privrednih djelatnosti, te poticanje istraživačkih, razvojnih studija, programa i projekata i drugih aktivnosti, uključujući demonstracijske.

S obzirom da Fond raspolaže pozamašnim sredstvima za ove namjene, potpuno je jasna iznimna zainteresiranost aplikanata za projekte, kao što je samim tim uvećana mogućnost mahinacija i zloupotreba kroz sredstva dodjele te favoriziranje bliskih organizacija, udruženja i aplikanata bliskih strankama.

Uspjeli smo da dođemo i do spiska većine dobitnika sredstava Fonda od 2017. do 2021. godine, podijeljenih na općine, udruženja i medije (i određeni broj firmi). Ono što je uočljivo jeste da su sredstva dijeljena po političkoj, odnosno nacionalnoj liniji, pa tako postoji čitav jedan program dodjele za opštine sa hrvatskim predznakom, kao i onaj za „ostale opštine“, u kojima vladaju pretežno načelnici Bošnjaci, ili oni bliski (ili su sami članovi) vodećih stranaka sa bošnjačkim/probosanskim predznakom.

Kada je riječ o „hrvatskim opštinama“, prednjače one mostarske koje kontrolira HDZ, pa je takvima tokom četiri godine (2019. nije bilo poziva) dodijeljeno oko 1,5 miliona KM sredstava Fonda za razne projekte.

Od ukupno 21 opštine (uključujući Mostar), ostali su više-manje podjednako novčano zastupljeni, izuzimajući Vareš, Novi Travnik, Stolac, Žepče i Kreševo, gradove i opštine koje su dobile manje sredstava od ostalih.

Čak 44 su „ostale“ opštine koje su aplicirale i dobile sredstva za razne projekte zaštite okoliša od 2017. do 2021., među njima i sarajevske (bez Novog Grada).

Ukupno najviše sredstava za očuvanje okoliša dobila je općina Tešanj (907.000 KM), potom Zenica (771.100 KM), te Usora (650.000 KM) i Bosanski Petrovac (625.000 KM), a najmanje opštine Čelić (15.000 KM), Kladanj (30.000 KM), Ilidža (30.000 KM), Teočak (30.032 KM) i Zavidovići (35.000 KM).

Uočljivo je da su sredstva najviše dodjeljivana tokom 2021. i u prvoj polovini 2018. godine, u godinama uoči i u susret parlamentarnim izborima u BiH.

Posebno interesantan je spisak medija (medijskih kuća) udruženja i firmi jer su među glavnim dobitnicima i oni bliski političkim partijama iz kojih dolaze upravljačke strukture samog Fonda za zaštitu okoliša FBiH.

Tako je kapitalni dobitak od četvrt miliona maraka (250.000 KM) u godini lokalnih izbora (2020.) dobilo preduzeće Roda d.o.o. Mostar, osnivača Ivana Knezovića i Ivone Čuljak. Knezović je široj javnosti poznat kao tajkun HDZ-a i vlasnik kompanije SIK, kojoj je krajem iste te godine (2020.) odlukom Vlade Federacije dodijeljeno 178.000 KM pomoći za „ugrožene sektore privrede u okolnostima pandemije“.

Međutim, Knezović je u isto to vrijeme, iako „ugroženog“ poslovanja, gradio vilu u elitnom mostarskom naselju Bare, koja je udaljena tek nekoliko stotina metara od nadaleko čuvene vile predsjednika HDZ-a Dragana Čovića.

Fondovih 250.000 maraka Knezoviću i Ivoni Čuljak, inače kćerki Šefa kantonalne Službe za zapošljavanje Vlade Čuljka, dodijeljeno je za projekat „rekonstrukcije sistema za pročišćavanje otpadnih voda i kanalizacije objekta Motela Karaotok“.

Od ostalih poznatijih aplikanata koji su dobijali sredstva Fonda na spisku je i Branislav Stojkić, Čovićev sestrić, koji je 2017. godine kao vlasnik medijske kuće Prvi TV dobio 70.000 KM (kasnije je Stojkić Prvi TV prodao RTV Herceg-Bosne, nakon čega je Čović sestrinog sina 2021. uhljebio u Elektroprivredu HZ HB) te Avaz roto press, poznata medijska kuća iz Sarajeva, koja je dobijala sredstva Fonda u dva navrata, prvi puta 55.000 (2018.), a drugi 44.000 KM (2020. godine).

BIVŠI DIREKTOR IGNORIŠE PITANJA

Na konkretna pitanja da nam pojasne i razjasne procedure dodjele sredstava, posebno onaj dio koji upućuje na nepravilnosti te odgovore u interesu javnosti, od aktuelnog direktora Fonda Esada Hume i upravljačkih tijela Fonda dobili smo paušalne odgovore, utkane u fraze i opšta mjesta. Iako smo poslali pitanja na tri adrese (direktoru Humi, predsjednici UO Fonda Mirjani Milićević, i predsjedniku NO Fonda), dobili smo tek odgovor samog Fonda, u kojem je potpisan – niko.

Pod obavezom odredbi Zakona o slobodi pristupa informacijama iz Fonda su makar odgovorili da bi nešto odgovorili, dok bivši direktor Fonda Fuad Čibukčić, za čijeg su se mandata uglavnom dešavale stvari koje su upućivale na klijentelizam i korupciju pri dodjeli sredstava – nije ni odgovorio na naša pitanja.

A Čibukčića smo pitali:

• Zašto je Fond uveo u proceduru dodjele sredstava bankovnu garanciju za OCD zbog čega su mnoge OCD odustajale od apliciranja jer ih se stavljalo u neravnopravan položaj?
• Zašto su godinama na javnim pozivima OCD svrstavane zajedno sa javnim ustanovama ili privrednim društvima, čime je umnogome uvećana mogućnost zloupotreba?
• Zašto su neke OCD, i aplikanti općenito, na pozivima prolazili dva ili više puta, a neki nijednom, iako su imali iste kvalifikacije?
• Kako komentirate informacije da ste u vrijeme svog mandata postavili podobne saradnike kojima ste dali dobre plate, kako bi postali lojalni i obavljali neke poslove i procedure koji nisu u skladu za zakonima i poslovnicima?
• Kako komentirate informacije da je u Vaše vrijeme vrijedila procedura da Vaši saradnici Upravnom odboru predlažu neki projekat „kao inovaciju koju su predložile stručne službe“, a sve kako bi se favorizirale bliske firme, udruženja, pa i općine?
• Da li ste ikada zloupotrijebili pravo po osnovu Člana 4 Pravilnika da dodatno bodujete aplikante nakon bodovanja stručne komisije, čime je jasno da ste imali značajnu moć u odabiru aplikanata i dodjeli sredstava?
• U posjedu smo spiskova dobitnika sredstava Fonda kada su u pitanje općine, udruženja i mediji. Da li vam je poznato da su sva sredstva, dijeljenja unazad 5, 6 i više godina, transparentno potrošena u okviru provođenja projekata za koje su namijenjena?

Slična i mnoga identična pitanja smo uputili i direktoru i upravljačkim strukturama Fonda, na koja nam je odgovoreno kako su „sve procedure vezane za način dodjele sredstava po Javnom konkursu jasno definirane važećim aktima Fonda te da su iste u okviru nadležnosti usvojene i odobrene od Upravnog i Nadzornog odbora Fonda, kao i nadležnog Federalnog ministarstva, te su dostupne svim zainteresiranim licima putem internet stranice Fonda“.

„Kontrolu nad radom Fonda vrši Vlada FBiH, kroz usvajanje odgovarajućih izvještaja o radu Fonda. Osim toga, Ured za reviziju institucija u FBiH, u prethodnom periodu, izvršio je dvije finansijske revizije rada Fonda. Učesnici u procesu evaluacije i rangiranja pristiglih projektnih prijava su dužni savjesno i odgovorno obavljati svoje zadatke, te kao takvi imaju punu odgovornost za svoj rad. Po završetku procesa, lista odobrenih korisnika sredstava se javno objavljuje na predmetnoj web adresi i dostupna je široj javnosti“, odgovorili su, između ostalog, iz Fonda za zaštitu okoliša, iako ih gotovo ništa od toga nismo pitali.

Zato nam nije odgovoreno na neka ključna i suštinska pitanja koja smo postavili, kao ono o procedurama koje su važile o tome da „direktoru odani saradnici Upravnom odboru predlažu neki projekat ‘kao inovaciju koju su predložile stručne službe’, a sve kako bi se favorizirale bliske firme, udruženja, pa i općine“.

Ili „zašto su uvedene bankovne garancije za organizacije civilnog društva“, ili „da li su direktori Fonda ikada zloupotrijebili pravo po osnovu Člana 4 Pravilnika da dodatno boduju aplikante nakon bodovanja stručne komisije, čime je jasno da imaju značajnu moć u odabiru aplikanata i dodjeli sredstava“, jer naše informacije i pouzdana saznanja govore da – jesu.

Bitno je pojasniti kako nije riječ o tome da je vanjska revizija utvrdila da se posluje – a što naglašavaju iz Fonda – u skladu sa „aktima i nadležnostima Fonda“, već je riječ, upravo suprotno, o tome da se iznutra štimaju procedure.

DIREKTORU KLJUČNA ULOGA U ODABIRU APLIKANATA

Samo nekoliko ljudi, počevši od direktora preko članova komisija i UO Fonda, umnogome utiču za krajnji izbor aplikanta, pogotovo mogućim favoriziranjem i klijentelizmom, pri čemu sam direktor Fonda ima presudnu ulogu u odabiru aplikanata budući da po odredbama Pravilnika o bodovanju („Pravilnik o mjerilima za ocjenjivanje zahtjeva za dodjelu sredstava Fonda“) ima pravo na svojih dodatnih 30 bodova. Jedna takva komotna pozicija za direktora umnogome pospješuje i povećava mogućnost zloupotreba i korupcije, pa se to sve skupa upakuje u zadovoljavajuće rezultate za vanjsku reviziju – jer revizija ne zna i ne može da poznaje same interne dogovore i procedure odabira.

Ipak i uprkos tome, revizija je imala zamjerke na rad bivšeg direktora Čibukčića te je utvrdila propuste u utvrđivanju rang-lista za dodjelu sredstava Fonda. Sama plata direktora Čibukčića iznosila je pet prosječnih plata u Federaciji BiH (oko 5.200 KM), pri čemu nikada nije potpisan ugovor s tadašnjim federalnim premijerom (Fadilom Novalićem) koji to određuje, čime je prekršen i Zakon o platama, kao što nije potpisan ni za naknade koje su se godinama isplaćivale članovima UO i NO Fonda.

S obzirom da se Fond u šturim odgovorima poziva na reviziju, vrijedi podsjetiti da je ranijim revizijama utvrđeno da je Čibukčić tokom 2016. godine dobijao i 400 KM mjesečno za „posjedovanje zvanja doktora nauka“, dok je iste godine revizija utvrdila i rastrošnost, odnosno povećanje plata, značajno povećanje broja radnih mjesta te kupovinu skupih mobitela.

Vjerodostojnost naših saznanja i informacija o samom procesu bodovanja aplikanata povrđena je i jednim od odgovora iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma, kojem smo uputili sličan set pitanja.

„Učešće direktora u ocjenjivanju prijava u skladu sa članom 4. Pravilnika o mjerilima za ocjenjivanje zahtjeva za dodjelu sredstava Fonda daje mogućnost subjektivnog mišljenja i ocjene aplikacija korisnika sredstava“, odgovoreno nam je iz Ministarstva.

Naime, prema važećem Pravilniku, bodovanje (dodjela) se vrši kroz tri faze. Prva faza podrazumijeva provjeru ispunjenosti uslova aplikanata – što je zadatak komisije. Drugu fazu provodi stručna komisija, a da bi aplikant uopće bio razmatran mora da osvoji minimalno 49 od mogućih (maksimalnih) 70 bodova. Treću fazu provodi direktor koji može da dodjeli maksimalno 30 bodova.

Iz samog načina bodovanja potpuno je jasno da direktor ima ključnu ulogu u odabiru aplikanata jer sa svojih 30 bodova može da iskreira konačan poredak.

Na pitanje kako komentarišu informacije da je prethodni direktor (Čibukčić) postavio saradnike kojima je dao dobre plate, a kako bi postali lojalni i obavljali neke poslove i procedure koji nisu u skladu za zakonima i poslovnicima, odgovoreno nam je da je to „zloupotreba položaja ako su informacije istinite“.

Međutim, iz izvora samog Fonda saznajemo da su mnogi (bili) umiješani u nepravilnosti. Sve se radilo (ili se još uvijek radi) na način da su zloupotrebe činjene upravo u dijelu gdje komisije i direktor boduju, pri čemu je prethodni direktor (inače kadar SBB-a) imao odličnu saradnju sa tadašnjom (i sadašnjom) predsjednicom UO Mirjanom Miličević (HDZ), ali i dva člana UO iz HDZ-a.

Iako smo Fondu postavili pitanja i u vezi sa transparentnošću utroška dodijeljenih sredstava i njihovog pravdanja, odgovoreno nam je kako je „Sektor za praćenje projekata odgovoran za praćenje načina utroška sredstava sa naglaskom na poštivanje ugovorenih obaveza, dinamike i namjenskog utroška“, ma šta to značilo.

Zbog zatvorenosti i netransparentnosti institucija pitanje je, međutim, da li ćemo ikada saznati detalje i unutrašnje protokole za izbor aplikanata, odnosno kako su i na koji način godinama dodjeljivana milionska sredstva za „zaštitu okoliša“ ukoliko se nadležne policijske agencije i tužilaštva ne zainteresuju u cijeli slučaj – a morali bi ako znamo da je unazad godinama kroz Fond prošlo i podijeljeno više desetina miliona maraka naših para.

Podsjećamo da je godišnji budžet Fonda oko 68 miliona KM te da Fond godišnje prosječno od naknada za okoliš koje se plaćaju prilikom registracije motornih vozila inkasira oko 30 miliona maraka.

The post KAKO JE FOND „ŠTITIO OKOLIŠ“ U FBiH: Zloupotrebe, nepravilnosti i dodjela sredstava po političkim i nacionalnim linijama first appeared on Gerila.info.