Ranije tokom dana, Opština Jablanica je u Muzeju „Bitka za ranjenike na Neretvi“ održala Komemorativnu akademiju uz prisustvo porodica stradalih, građana, Delegacije EU u BiH, UNDP-a, IOM-a, službi spašavanja i drugih organizacija.

Prikazan je kratki film o događajima od 4. oktobra 2024., a u ime mještana obratio se Bakir Tufek: „Prošla je godina od neviđene tragedije koja je pogodila našu Jablanicu i naša sela. Donja Jablanica više nikad neće biti ista.“

Najavio je inicijativu da se 4. oktobar proglasi Danom žalosti u Varešu i poručio: „Godinu dana poslije, još čekamo optužnice. Neko mora odgovarati.“

Hanadi Maslo, jedna od preživjelih, kaže da joj se s približavanjem godišnjice “sve više stezalo u prsima”. “

U poplavama sam izgubila bebu u osmom mjesecu trudnoće i nemam snage ponovo o tome govoriti”, poručila je, izrazivši razočaranje radom Tužilaštva HNK i pitajući se “koji su još dokazi potrebni nakon godinu dana”.

Predstavnik EU Adebajo Babajide uputio je izraze saučešća i naglasio kontinuitet pomoći: „Naše misli su sa svima koji su izgubili svoje najmilije i egzistenciju. EU je pomagala odmah nakon tragedije i nastavlja podršku – od obnove domova i infrastrukture do poljoprivrede koja je pretrpjela štete.“

Načelnik Opštine Jablanica Emir Muratović podsjetio je na obim sanacije i trenutno stanje.

„Pet porodica je smješteno u kontejnerskim naseljima; radovi na njihovim objektima traju. Za Zlate i Mirke osigurano je oko 755.000 KM donatorskih sredstava, a u Donjoj Jablanici je do sada isplaćeno oko 50 posto štete”, rekao je Muratović.

Dodao je da je na opštinski račun do sada uplaćeno oko 8,5 miliona KM,od čega 4,7 miliona iz međunarodnih izvora, a najveći pojedinačni donator je Vlada RH sa 10 miliona eura namijenjenih obnovi šire pogođenog područja, dok je Vlada HNŽ-a izdvojila oko 1,3 miliona KM.

„Opština je mala i nema vlastita sredstva, ali uz podršku partnera obnavljamo korak po korak“, dodao je Muratović.

Prema zvaničnim podacima, u noći 3/4. oktobra 2024. stradalo je 27 ljudi (19 u Jablanici, pet u Konjicu, tri u Fojnici), a ukupna šteta procijenjena je na više od 120 miliona eura. Iz Delegacije EU ranije je najavljeno 45 miliona eura za obnovu; lokalne vlasti očekuju ubrzanje implementacije, a Vlada FBiH je planirala 50 miliona KM podrške ekonomiji, cestama i općinama.

Iz Tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona saopšteno je da je istraga „u završnoj fazi“ te da obuhvata jednu pravnu osobu – „Sani“ d.o.o. Jablanica – i četiri fizičke osobe, zbog sumnji na zloupotrebu položaja ili ovlasti, izazivanje opšte opasnosti, onečišćenje okoliša i nesavjestan rad u službi.

Mještani traže da se utvrdi potpuna istina o uzrocima: je li riječ isključivo o prirodnoj nepogodi ili su posljedice bile pojačane ljudskim djelovanjem na padinama iznad naselja.

Na komemoraciji „4. oktobra“ pored pruge postavljene su fotografije žrtava i poruke sjećanja. Organizatori su ponovili apel institucijama: da se osigura trajna sigurnost terena, dovrši obnova i okonča istraga.

GERILA

The post Komemoracija u Donjoj Jablanici: Sjećanje na 19 žrtava, optužnice još na čekanju first appeared on Gerila.info.

Najstrašnije posljedice zadesile su  Donju Jablanicu, gdje je živote izgubilo devetnaestoro ljudi, među njima i čitave porodice. Oštećeno je pedeset kuća, a dvadeset i dvije su potpuno uništene. Katastrofa nije zaobišla ni Buturović Polje u opštini Konjic. Ovo naselje, smješteno uz obalu Neretvice, pogodile su snažne bujice koje su za sobom nosile mostove, puteve i kuće, a odnijele su i pet života. Stanovnici su se borili da spasu živote, a voda je u tren oka odnijela ono što je stvarano decenijama.

Ukupno je, širom Bosne i Hercegovine, u toj noći smrtno stradalo 27 osoba. Preživjeli su svjedočili scenama užasa: ljudi su pokušavali da izađu iz zatrpanih kuća, a spasilačke ekipe probijale su se kroz blato i šut tek kada je za mnoge već bilo prekasno.

Godinu dana kasnije, rana nije zacijelila. I dalje su vidljive ruševine, oštećeni putevi i mostovi Donje Jablanice i Buturović Polja podsjećaju na noć kada je priroda opomenula državu, institucije, a prvenstveno narod. Ali i dalje se postavlja ključno pitanje: dokle je stigla istraga, da li je ljudski faktor doprinio tragediji i hoće li iko snositi odgovornost za izgubljene živote?

Istraga koja traje i traje

Neposredno nakon tragedije Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona formiralo je predmet i na teren uputilo timove tužilaca, policije i inspektora. Izuzeta je dokumentacija, a obavljena brojna vještačenja – od rudarske i geološke, do finansijske i meteorološke. Javnost je tada obaviještena da će ključni nalaz biti dostavljen do kraja februara, no to se nikada nije dogodilo. Godinu dana kasnije i dalje nema odgovora na osnovno pitanje: da li je ljudski faktor doprinio tragediji i ko je odgovoran za gubitke ljuskih života naših sugrađana i sugrađanki?

Šteta je, prema zvaničnim procjenama, ogromna – načelnik Jablanice Emir Muratović naveo je da ona iznosi oko 123 miliona KM samo na području ove opštine, dok u Srednjobosanskom kantonu šteta prelazi 55 miliona KM. Ukupno je u pet pogođenih opština (Jablanica, Konjic, Fojnica, Kreševo i Kiseljak) stradalo 1148 domaćinstava. Poplave su odnijele puteve, uništile prugu na lokaciji Komadinovo vrelo, razorile kuće i cijele kvartove, ostavljajući pustoš i brojne porodice bez krova nad glavom.

Dan uoči tragedije, Agencija za vodno područje Jadranskog mora izdala je upozorenje da će 3. i 4. oktobra doći do značajnog porasta vodostaja u Konjicu, Jablanici, Mostaru, Čapljini, Grudama, Ljubuškom i Širokom Brijegu usljed obilnih padavina. Upozorenje je sadržavalo i apel nadležnim institucijama da prate situaciju i postupaju prema operativnom planu odbrane od poplava, uz poseban oprez službi zaštite i spašavanja te civilne zaštite.

Međutim, stanovništvo nije dobilo nikakvo upozorenje, pa je ušlo u noć bez svjesnosti o tome šta im prijeti. Posljedice su bile kobne: izgubljeni ljudski životi i porušeni domovi, kao opomena da se tragedija možda mogla spriječiti.

Glasovi preživjelih dodatno podcrtavaju sporost institucija.

Hanadi Maslo iz Donje Jablanice, koja je preživjela katastrofu ali izgubila bebu u osmom mjesecu trudnoće, izjavila je da država nije uradila ništa za stradale: “Ne očekujem da će se ovo riješiti bez pritiska medija i javnosti. Mi koji smo preživjeli sigurno nećemo stati, tražićemo svoja prava i da odgovorni idu tamo gdje treba.”

Maslo je ukazala i na brojne malverzacije sa donacijama, te naglasila da i pored toga što su postavljeni stubovi za struju i asfaltiran dio ceste, ključni problem ostaje – smještaj ljudi koji su ostali bez domova.

Najnovija saznanja portala Hercegovina.info otkrivaju da su u istrazi sada osumnjičeni trojica kantonalnih inspektora i vlasnik firme Sani d.o.o. Jablanica. Iako ova informacija još uvijek ne znači konačan rasplet, ona predstavlja prvi jasan signal da istraga možda konačno ulazi u završnu fazu i da bi odgovorni uskoro mogli biti imenovani.

Prema tim informacijama, Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona u istrazi o tragediji u Donjoj Jablanici, u svojstvu osumnjičenih pozvalo je na ispitivanje Dženana Honđu, vlasnika kompanije Sani d.o.o. Jablanica, te trojicu kantonalnih inspektora – Dragana Obradovića, glavnog kantonalnog inspektora, i rudarsko-geološke inspektore Željka Rangelova i Ivana Mikulića iz Ministarstva privrede HNK.

U pozivu koji potpisuje tužiteljica Sanja Šurković navodi se da se postupak vodi zbog produženog krivičnog djela nesavjestan rad u službi, a u vezi sa zloupotrebom položaja, izazivanjem opšte opasnosti i onečišćenjem okoliša.

Na upit redakcije portala Gerila.info, Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona poslalo je saopštenje u kojem navodi da se istraga nalazi u završnoj fazi. Ističu kako je obavljeno niz vještačenja – rudarskih, geodetskih, geoloških i financijskih – te da su izuzeti brojni dokumenti iz Ministarstva gospodarstva HNK i firme Sani d.o.o. Jablanica. Dodaju da su istragom obuhvaćene jedna pravna i četiri fizičke osobe zbog sumnje u počinjenje više krivičnih djela, te da će dalji koraci zavisiti od analize dokaza i nalaza vještaka.

U isto vrijeme, javnost i dalje nema odgovore na ključna pitanja. U Tužilaštvo HNK stigao je nalaz vještaka geološke struke, koji bi trebao odrediti dalji tok postupka, ali se ne zna kakvi su njegovi zaključci niti ko je sve saslušan u proteklih godinu dana.

Ono što zabrinjava jeste muk iz Tužilaštva HNK, koje mjesecima izbjegava konkretne odgovore na novinarske upite. Prošlo je godinu dana od tragedije, a istraga se razvlači bez jasnih rezultata. Takav pristup stvara utisak da institucije nastoje izbjeći odgovornost. Porodice žrtava i mještani sve su nestrpljiviji, svjesni da vrijeme prolazi, dok pravda i dalje stoji u mjestu.

Neformalna grupa studenata Hoće l’ ta promjena (HTP) od početka se nametnula kao glas koji odbija da šutnja i zaborav postanu odgovor na tragediju u Jablanici. Organizovali su proteste u Sarajevu, tražeći hitno pokretanje istraga, transparentnost postupaka i sankcionisanje odgovornih, posebno u vezi sa radom kamenoloma iznad Donje Jablanice.

„Vlasti su odigrale na kartu podizanja nacionalnih tenzija i straha društva, kako bi priča što prije bila potisnuta, a odgovorni prošli nekažnjeno“, kažu iz ove grupe  za Gerilu.

Za njih nema dileme da se istraga namjerno razvlači i zataškava. Ističu kako ni godinu dana kasnije nije sprovedena adekvatna inspekcija, iako je svima poznato ko su vlasnici kamenoloma.

Naglašavaju da žrtve ne smiju biti svedene na statistiku, niti njihove smrti nazvane uzaludnim.

„Uzaludna je vlast koja je za profit pojedinaca žrtvovala te ljude. Najmanje što su mogli učiniti bilo je sanirati drumsku i željezničku infrastrukturu u razumnom roku, a ne mjesecima kasnije”, kažu u razgovoru za naš portal iz Hoće l’ ta promjena.

Iz Fondacije Atelje za društvene promjene (ACT) ocjenjuju da je istraga Tužilaštva HNK od samog početka bila „troma i neefikasna“, što se, kako kažu, najbolje vidi godinu dana nakon tragedije u Jablanici.

„Ohrabruju posljednje najave o imenovanju osumnjičenih i njihovom skorom saslušanju, i iskreno se nadamo da ćemo svjedočiti konačnom podizanju optužnica protiv odgovornih,“ ističe Robert Oroz ispred ACT-a.

Podsjećaju da se u uređenim sistemima optužnice za smrt ljudi podižu u najkraćem mogućem roku, dok su porodice žrtava u Donjoj Jablanici i drugim mjestima mjesecima morale čitati saopštenja Tužilaštva u kojima se objašnjava da se nalazi pojedinih vještaka čekaju i po četiri mjeseca.

„Iako je povjerenje u pravosuđe s razlogom na niskom nivou, želimo vjerovati da će slučaj Donje Jablanice dobiti sudski epilog i rezultirati maksimalnim kaznama za sve odgovorne za smrt ljudi”, dodaje Oroz u razgovoru za Gerilu.

Kamenolom bez dozvola, ali sa podsticajima

Kamenolom iznad Donje Jablanice, u vlasništvu firme Sani d.o.o., već godinama je otvorena rana ove zajednice. Prema podacima Ministarstva privrede HNK, firma nikada nije imala koncesiju za eksploataciju kamena, a posljednji inspekcijski nadzor na lokalitetu zabilježen je još 2021. godine.

Iako su tada inspektori tvrdili da nema radnika ni mašina, mještani su godinama upozoravali da je eksploatacija nastavljena u tišini. Priča o kamenolomu seže u 2002. godinu, kada je porodica Hondžo počela vaditi bijeli kamen za nadgrobne spomenike, navodno uz neformalni papir ratne uprave. Taj dokument nikada nije postao pravovaljan akt, ali je stvorio prostor za naknadne pokušaje legalizacije.

Kamenolom je, inače, izgrađen 2002. na parceli koja je u posjedu preduzeća “Šumarstvo Srednje-neretvansko”, u kome 51 posto vlasništva ima Vlada HNK.

Opštinsko vijeće Jablanice 2006. godine proglašava lokalitet Šupljika javnim interesom, ali koncesija nikada nije potpisana. Umjesto toga, 2011. izdata je urbanistička saglasnost samo za geološka istraživanja, bez prava na eksploataciju. Javna rasprava, koja je zakonom bila obavezna, ostala je obavijena velom tajne – pouzdani izvori tvrde da je održana, ali zapisnik nikada nije javno objavljen. Firma Sani d.o.o., registrovana još 2001. godine, nakon smrti osnivača Muje Hondže gotovo prestaje s radom, no zabrane inspekcija nikada nisu dovele do potpunog zatvaranja kamenoloma.

Posebnu sumnju izaziva nalaz Federalnog zavoda za geologiju, koji pokazuje da je u odronu pokrenuto više od 171.000 kubnih metara materijala, od čega se gotovo 11 posto odnosi upravo na zonu kamenoloma. Na terenu su pronađeni brojni tehnički obrađeni blokovi dolomita, ali i otpad od gabra, stijene koja prirodno ne postoji na tom mjestu. To ukazuje da je kamenolom korišten mimo propisa, iako nikada nije imao koncesiju ni okolišnu dozvolu. Situaciju je dodatno pogoršao veliki požar iz 2021. godine, kada je izgorjela šuma iznad lokaliteta, ostavljajući padinu bez prirodne zaštite od klizišta.

Uprkos svemu, Sani d.o.o. je 2020. i 2023. godine dobio ukupno 21.000 KM poticaja od Vlade FBiH (7.000 KM u okviru COVID mjera) i Vlade HNK (14.000 KM za tehnološki razvoj i digitalizaciju).

Ironično, firma koja nije imala pravo da kopa kamen, niti je bila aktivna, uredno je primala javni novac za “tehnološki razvoj”. Danas je jasno da je kombinacija bespravne eksploatacije, izostanka nadzora i uništene šume imala presudnu ulogu u tragediji iz oktobra 2024. godine.

Iz Fondacije ACT, u razgovoru za Gerilu, naglašavaju da je slučaj kamenoloma u Donjoj Jablanici klasičan primjer ekocida i saučesništva vlasti.

„Posljednjih godina naišli smo na desetine primjera u kojima institucije, na različitim nivoima vlasti, pogoduju investitorima i potpuno zanemaruju interese prirode i ljudi koje bi trebale štititi,“ kaže Robert Oroz iz ACT-a.

Ističu da je tragedija u Jablanici dobila publicitet tek zbog gubitka ljudskih života, dok sličnih primjera nelegalne eksploatacije i institucionalne šutnje ima širom Bosne i Hercegovine.

„Ljudske živote ne možemo vratiti, ali želimo vjerovati da će odgovorni biti kažnjeni maksimalnim kaznama – kako bi ovaj slučaj postao presedan i jasan signal i službenicima i investitorima da njihovo bahato ponašanje više neće prolaziti bez posljedica,“ naglašava Oroz za Gerilu.

Godina života u ruševinama

„Čim kiša padne, svima nam se želudac skupi i pojavi strah. Nedavno, kad je opet padala, suze same krenu. U glavi stalno isti osjećaj – znaš da u Donjoj Jablanici još dosta svijeta živi, pa se zovemo međusobno i pitamo jesmo li dobro. Na kraju samo kažeš: dobro je opet, živi smo ostali. Ali koga nema, teško je“, kaže za Gerilu Edina Begović, mještanka Donje Jablanice.

Edinina porodica jedna je od šesnaest koje uz podršku udruženja Pomozi.ba dobijaju nove kuće na parcelama u blizini starog naselja. Kaže da bi u novi dom trebali useliti za nekoliko mjeseci. Još šest porodica čeka izgradnju kuća na drugim lokacijama.

Godinu dana nakon tragedije, u Donjoj Jablanici još uvijek traje sanacija terena i obnova objekata. Sredstvima Evropske unije planirana je obnova 23 kuće, kao i dijela lokalne infrastrukture. Najveći i najznačajniji projekt odnosi se na izgradnju dviju brana i odvodnih kanala, od kamenoloma do rijeke Neretve, s ciljem da se spriječi ponavljanje katastrofe.

„Za realizaciju i izvođenje radova na tom hidrotehničkom objektu potrebno je 7,2 miliona KM, a Opština trenutno nema ta sredstva. Do sada smo ukupno dobili oko šest miliona maraka za infrastrukturne projekte od 4. oktobra do danas. Projekt izgradnje brana podržali smo na Opštinskom vijeću i uputili zahtjev višim nivoima vlasti kako bi se sredstva osigurala i radovi završili“, izjavio je Emir Muratović, načelnik Opštine Jablanica.

U Jablanici bi uskoro trebalo biti podignuto i spomen-obilježje sa imenima nastradalih, koje će trajno čuvati uspomenu na žrtve i biti mjesto zajedničkog sjećanja. Opština planira da uskoro raspiše javni poziv za arhitekte i projektante, a porodice će učestvovati u odabiru konačnog rješenja i lokacije spomenika. Ideja je da obilježje ne bude samo simbol tuge, već i podsjetnik na odgovornost institucija i potrebu da se slične tragedije više nikada ne ponove.

„Cilj je da podsjetimo šta se desilo u Donjoj Jablanici 4. oktobra. Nažalost, samo u Donjoj Jablanici stradalo je 19 osoba, od kojih je jedna, nažalost, beba koja još nije ni rođena”, istaknula je Amina Imamović, predstavnica neformalne grupa građana “Četvrti oktobar”.

Pored toga, odlučeno je da se 4. oktobar proglasi Danom žalosti u Jablanici, datum kada će svake godine biti organizovano zvanično obilježavanje i okupljanje porodica, prijatelja i građana. Na taj način, sjećanje na izgubljene živote postaće dio kolektivnog pamćenja zajednice i trajno će biti urezano u kalendar ove opštine.

Glas iz Buturović Polja

Samo dvadesetak minuta vožnje od Donje Jablanice, gdje je 3. oktobra prošle godine život izgubilo 19 ljudi, nalazi se Buturović Polje – drugo naselje koje je iste noći pogodila bujica. Posljedice su bile razorne: voda je nosila mostove, puteve i kuće, ostavljajući mještane u istom strahu i neizvjesnosti.

Godinu dana kasnije, vidljiv je napredak u obnovi porušenih domova. Većina kuća je u završnoj fazi i porodice bi do kraja jeseni trebale useliti u nove objekte. Međutim, razgovor sa jednim od mještana otkriva drugu, mnogo sumorniju sliku. On priznaje da su institucije najviše uradile na zbrinjavanju ljudi, ali da su potpuno zakazale kada je riječ o prevenciji novih katastrofa i obnovi infrastrukture.

„Rijeke i potoci nisu vraćeni u svoja korita. U njima su i dalje ogromne količine iščupanih stabala i raznih nanosa. To je tempirana bomba i mi ovdje to najbolje znamo,“ kaže on za Gerilu.

Posebno ga brine stanje na putevima, jer stotine građana svakodnevno koriste regionalne pravce koji su i dalje u očajnom stanju. „Najlošija je situacija s putnom infrastrukturom i s pravom se pitamo jesu li vlasti zaboravile dolinu Neretvice. Mi se vozimo po cestama koje izgledaju kao da su još uvijek pod vodom. A mjesecima slušamo isti odgovor – da nema novca,“ dodaje.

Osjećaj nesigurnosti, kaže, raste kako se približava nova sezona jesenjih kiša. „Ulazimo u jesen i predstoje nam nove besane noći, jer svaka kiša donosi isti strah – hoćemo li ponovo gledati kako voda nosi naše kuće i imovinu. Ne smijemo živjeti u stalnom strahu, ali vlasti nas na to primoravaju,“ zaključuje on.

Kada priroda upozorava, a država ćuti

Bosna i Hercegovina spada među evropske zemlje koje su najugroženije bujičnim poplavama i klizištima. Reljefne karakteristike, klimatske promjene i sve češće ekstremne padavine sami po sebi nose rizike, ali oni postaju razorni kada se spoje s ljudskim nemarom, neplanskim intervencijama u prostoru i bespravnim sječama šuma.

Od 2009. godine, kada je Ustavni sud FBiH ukinuo prethodni Zakon o šumama FBiH i pripadajuću uredbu, upravljanje šumskim resursima ostavljeno je kantonalnim vlastima – s potpuno različitim, često neusklađenim i selektivno primjenjivanim propisima. Posljedice su višestruke, a jedna od najpogubnijih je povećani rizik od poplava.

Na problem hronične neodgovornosti jasno upozorava i Fondacija Atelje za društvene promjene (ACT).

„Dok u državi čije 63% površine pokrivaju šume postoje administrativne jedinice u kojima ne postoji nikakav zakon o šumama i entitet u kojem upravljanje ovim značajnim sektorom nije usklađeno, u najmanju ruku vrijeđaju inteligenciju izgovori političkih predstavnika i dijela institucija zbog neusvajanja prijeko potrebnih šumarskih zakona“, poručuje ispred ACT-a Robert Oroz.

Iz ACT-a smatraju da je pravovremeno usvajanje zakona o šumama moglo značajno ublažiti posljedice tragedije u Jablanici. Podsjećaju da Federacija BiH više od 15 godina nema važeći zakon o šumama, a Hercegovačko-neretvanski kanton čak ni kantonalni propis koji bi regulisao ovaj sektor.

„Posljedice nepostojanja zakonskog okvira dodatno su pojačale razornu moć bujice koja se sručila na Donju Jablanicu,“ objašnjava Oroz.

Ukazuju i na činjenicu da je šuma iznad naselja, neposredno iznad kamenoloma, prije nekoliko godina stradala u velikom požaru, ali da sanacija nikada nije izvršena upravo zbog pravnog vakuuma.

„Taj šumski ekosistem jake kiše iz oktobra 2024. godine dočekao je oslabljen, bez prirodne zaštite tla,“ naglašavaju.

Slične primjere vide i u dolini Neretvice kod Konjica, gdje su najjače bujice došle sa lokaliteta devastiranih decenijama bespravne sječe. Uprkos tome što su životi izgubljeni, zakonska rješenja i dalje „stoje u ladicama resornih ministarstava“, upozoravaju iz ACT-a.

“Naše šume više ne smiju čekati. Potrebno je hitno usvajanje Zakona o šumama FBiH i HNK kako bi se okončala anarhija u ovom sektoru”, apeluju iz ACT BiH.

Profesor Dalibor Ballian sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu takođe upozorava na činjenicu da Federacija BiH već više od petnaest godina nema usvojen Zakon o šumama.

“Umjesto da se postojeći zakon izmijeni i prilagodi, vlasti su odlučile da pripreme potpuno novi, pa se od 2009. godine šumama upravlja privremenim uredbama i procjenama koje donose sama šumarstva. To je ogroman problem,“ kaže Ballian.

„Treba jasno reći – trebalo je potpuno zabraniti sječu dok se ne donese novi zakon. Ovako, šumarstva sama procjenjuju koliko mogu sjeći, a to nikako ne bi smjelo biti prepušteno njima. Posljedice su vidljive – šume polako nestaju, gube ekonomsku vrijednost, a mi ne možemo zaštititi ni ono najvrijednije što imamo, prašume”, dodaje Ballian

On podsjeća da ono što se danas radi u šumarstvu daje posljedice tek za 20, 40 ili 100 godina, što znači da generacije koje dolaze već sada plaćaju cijenu neodgovornosti.

„To je političko pitanje i ja tvrdim da se političke stranke najviše ‘hrane’ iz šume kroz raznorazne mahinacije,“ naglašava Ballian.

Prema njegovim riječima, degradacija i bespravna sječa šuma imale su direktnu ulogu u tragediji u Jablanici. Godinama nesanirana požarišta ostavila su ogoljene padine iznad naselja, što je dodatno povećalo nestabilnost tla.

„Navedeno područje stalno gori, teško je dostupno, ali se moglo sanirati. Nije se uradilo ništa,“ kaže Ballian. Slično je i u dolini Neretvice, gdje je poplavljeno Buturović Polje: „Privatne šume su posječene gotovo do gola, i kada je voda naišla nije bilo ničega da je zadrži.“

Ballian upozorava i na širu dimenziju problema. Uništavanje šuma ne znači samo veću opasnost od poplava i klizišta, već i gubitak vodenih resursa. „Vidjeli smo ovog ljeta šta znači kada šuma nestaje – nemamo vode. Rijeke presušuju, potoci nestaju. To su problemi koji će biti sve češći i sve ozbiljniji,“ ističe on.

Uprkos svemu, država se i dalje ponaša reaktivno – čiste se korita i popravljaju putevi, ali se ne rješava uzrok.

„Evo i sada, u Jablanici, čiste to korito dolje, popravljaju se kuće i putevi, ali gore, na brdu, se ništa ne radi, ništa se ne sanira,“ zaključuje Ballian. „A već smo imali opomenu 2014. godine, kada su velike poplave pokazale da nemamo sistem prevencije. I šta je poduzeto? Ništa.“

Profesor Muhamed Bajrić sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu takođe naglašava da je uloga šuma u prevenciji bujica i klizišta „opštepoznata i nesporna“.

„Najbolji i najefikasniji faktor u zaštiti zemljišta od erozije upravo je šumska vegetacija. Što bolje i kvalitetnije šumske sisteme imamo, to je zaštita bolja i veća,“ kaže on.

Dodaje da su nesanirana požarišta i bespravne sječe značajno povećale razmjere katastrofe u Jablanici i dolini Neretvice.

„Šumski požari su ogroman problem jer uništavaju ekstremna staništa koja se teško i sporo obnavljaju. Na primjer, na području Prenja, kojim upravlja Šumarstvo Konjic, čak 10 posto površine izgubljeno je u požarima,“ navodi Bajrić.

Kao poseban problem ističe i bespravnu sječu u dolini Neretve, gdje su, kako kaže, „štete izuzetno izražene i direktno doprinose destabilizaciji tla i povećanju rizika od novih bujičnih poplava“.

Evropski i međunarodni standardi su tu, ali na papiru

Bosna i Hercegovina je potpisnica brojnih međunarodnih konvencija koje obavezuju na zaštitu okoliša i zemljišta. Još 1992. godine na Samitu Zemlje u Rio de Janeiru, kroz Agendu 21, usvojen je globalni okvir održivog razvoja, dok je dvije godine kasnije stupila na snagu Konvencija UN o suzbijanju dezertifikacije (UNCCD). Evropski parlament je 2007. donio Direktivu o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima, a UN kroz ciljeve održivog razvoja (SDG) kontinuirano poziva na očuvanje ekosistema i zaštitu od prirodnih katastrofa.

Naučno je dokazano da šumski ekosistemi imaju ključnu ulogu u ublažavanju posljedica klimatskih promjena i ekstremnih padavina – oni stabilizuju tlo, smanjuju eroziju i ublažavaju rizik od bujičnih tokova. U BiH je čak 25 posto teritorije izloženo bujičnim procesima, a najugroženija područja su upravo slivovi Neretve i Trebišnjice, te rijeke Drine. Uništavanje šuma i bespravne sječe dodatno povećavaju rizik od tragedija poput one koja je pogodila Jablanicu.

”Betoniraš obalu, pretvoriš rijeku u kanal, zatim posiječeš drveće uz obalu, granje gurneš u korito i na kraju se čudiš kad se desi poplava ili klizište. I tako mi godinama”, objavio je ovaj status na svom FB profilu, i ne sluteći nadolazeću tragediju, u septembru prošle godine eko aktivista Robert Oroz iz ACT-a i neko koga je i lično pogodila poplava u njegovoj Fojnici.

Sada poručuje da mi, kao društvo, iz prošlogodišnje tragedije nismo ništa naučili.

“Ponovno se rade objekti u riječnom pojasu. Ponovno se sužava riječno korito. Nikada ništa ne naučimo i uvijek se bavimo posljedicama a ne uzrocima”, dodaje Oroz.

Njegove riječi potvrđuje i to da se, u praksi, međunarodni standardi u BiH gotovo ne primjenjuju. Država nema objedinjene planove odbrane od poplava, ne postoje sveobuhvatne karte rizika, a upravljanje šumama se godinama vodi privremenim uredbama i procjenama. Održivim upravljanjem prirodnim resursima moglo bi se spriječiti ili barem umanjiti posljedice katastrofa, ali se vlasti više bave gašenjem požara i ad hoc reakcijama nego strateškim planiranjem.

U Bosni i Hercegovini, upravljanje vodama i zaštita okoliša regulisani su kompleksnim zakonodavnim okvirom koji uključuje više nivoa vlasti i institucija. Ključni zakoni u ovoj oblasti su Zakon o vodama, Zakon o zaštiti okoliša i Zakon o integralnoj zaštiti voda, koji su usklađeni s evropskim direktivama i međunarodnim obavezama koje je BiH preuzela.

Zakon o vodama Federacije BiH definiše upravljanje vodnim resursima, uključujući zaštitu od štetnog djelovanja voda, korištenje voda i upravljanje vodnim objektima. Ovaj zakon propisuje da su za upravljanje vodotocima prve kategorije nadležne entitetske agencije, dok su za vodotoke druge kategorije nadležni kantoni. Agencija za vodno područje rijeke Save, sa sjedištem u Sarajevu, odgovorna je za upravljanje vodnim resursima na području Federacije BiH.

Zakon o zaštiti okoliša Federacije BiH uspostavlja pravni okvir za zaštitu okoliša, uključujući načela održivog razvoja, zaštitu komponenti okoliša, nadležnosti u oblasti zaštite okoliša, informisanje i obrazovanje o okolišu, pristup informacijama o okolišu i učešće javnosti u oblasti zaštite okoliša. Ovaj zakon također propisuje obaveze pravnih i fizičkih lica u pogledu zaštite okoliša, uključujući obavezu pribavljanja okolinske dozvole za projekte koji mogu imati značajan uticaj na okoliš.

Na državnom nivou, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH ima koordinirajuću ulogu u oblasti zaštite okoliša, dok su entitetska ministarstva i kantonalne vlasti odgovorne za implementaciju zakona i propisa u svojim nadležnostima. U Federaciji BiH, Federalno ministarstvo okoliša i turizma nadležno je za izdavanje okolinskih dozvola, praćenje stanja okoliša i provođenje strategija zaštite okoliša.

U cilju smanjenja rizika od poplava i usklađivanja s evropskim standardima, Bosna i Hercegovina je u završnoj fazi izrade Planova upravljanja rizikom od poplava, koji definišu setove strukturnih i nestrukturnih mjera za narednih šest godina.

Međutim, bez efikasne koordinacije između različitih nivoa vlasti, adekvatnog finansiranja i jačanja inspekcijskih službi, zakonski okvir ostaje nedovoljno implementiran, što povećava rizik od budućih poplava i ugrožava sigurnost lokalnog stanovništva.

Gdje su nestale vodne naknade?

Od poplava 2014. godine, u Bosni i Hercegovini je kroz opšte i posebne vodne naknade, te dodatne doprinose za zaštitu od prirodnih nepogoda, prikupljeno više od milijardu i po konvertibilnih maraka. Redakcija portala Valter do te brojke došla je vodeći se računicom da u BiH više od 850.000 zaposlenih po tri osnova iz svojih plata izdvajaju za prirodne nesreće i vodne naknade, a to je na nivou države mjesečno 12,75 miliona maraka, odnosno na godišnjem nivou 153 miliona KM.

Samo kroz opšte i posebne vodne naknade, godišnje se prikupi u prosjeku 55 miliona KM, dok je u 2023. godini čak 18,7 miliona KM sakupljeno prilikom registracije motornih vozila.

Iako su ovi doprinosi zakonski namijenjeni za prevenciju poplava, očigledno je da u praksi služe za nešto drugo. Brojne kantonalne vlade, poput one u Tuzlanskom kantonu, više puta su ova sredstva koristile za isplate plata, umjesto za gradnju nasipa, regulaciju korita ili rano upozoravanje.

U izvještaju USAID-a stoji da se za gotovo 45% novca dobijenog nakon poplava 2014. ne zna kako je utrošen. A dobijeno je mnogo – čak milijardu i po KM na donatorskoj konferenciji koja je održana tada u Parizu.

„Amerikanci su poslali tada pumpe za izbacivanje vode u depresijama koje nisu dio rijeka. Te pumpe, koje su došle avionom, locirane su u nekim skladištima jer su imale GPS. Onda je došla poruka od Amerikanaca trebaju li poslati vozila da se prebaci te pumpe na odredišta gdje trebaju raditi”, kaže ekonomist iz Banje Luke Zoran Pavlović, koji je bio direktni svjedok ovog događaja.

Revizije su utvrdile i da više od 27 miliona KM posebnih vodnih naknada nije naplaćeno ili evidentirano u Agencijama za vode. Neke agencije su čak odbijale da prate naplatu ili nisu imale ovlasti da sankcionišu neplatiše.

Agencija za vodno područje rijeke Save evidentira preko 14 miliona KM potraživanja, dok Agencija za Jadransko more nije imala ni mehanizam za praćenje dugova do 2021. godine. Porezna uprava FBiH, iako po Pravilniku zadužena za nadzor, odbija odgovornost pozivajući se na Zakon o Poreznoj upravi, što je izazvalo institucionalnu blokadu.

Ovakav sistem omogućava da rudnici, zagađivači i industrijski kompleksi godinama izbjegavaju plaćanje posebnih naknada. Samo RMU Banovići duguje više od 5 miliona KM, dok GIKIL iz Lukavca duguje 2,8 miliona KM. Pitanje odgovornosti niko ozbiljno ne postavlja.

Sanela Klarić iz Inžinjerske komore FBiH kaže: “Sadašnja katastrofa mora nas natjerati da izgradimo strategiju upravljanja resursima i preveniranju prirodnih nesreća. Ne smijemo štititi odgovorne, nego ih kazniti i pokazati da neodgovornost više neće biti tolerisana.”

Poplave koje iz godine u godinu pogađaju BiH ne odnose samo imovinu – odnose i povjerenje građana u institucije. Milionski iznosi prikupljeni u njihovo ime već su potrošeni, a rijeke i ljudi ostavljeni bez zaštite.

Prostorni planovi ne prate rizike od poplava

U Bosni i Hercegovini, prostorno planiranje ne prati adekvatno stvarne rizike od poplava, bujičnih tokova i klizišta, što se sve češće pokazuje kao koban propust u svjetlu klimatskih promjena i sve izraženijih vremenskih nepogoda. Iako se na papiru strateški dokumenti nominalno izrađuju, njihova sadržina rijetko sadrži konkretne karte rizika, upozorenja stručnjaka ili pravovremenu reviziju podataka o eroziji tla i opasnim zonama.

Profesor Muhamed Bajrić sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu podsjeća da je još 1984. urađena prva detaljna karta erozije za BiH, koja je pokazivala da je čak 90 posto površine zemlje obuhvaćeno različitim erozivnim procesima, uglavnom slabijeg intenziteta. U to vrijeme urađen je i katastar bujičnih tokova i registrovano 938 takvih rijeka i potoka, što je činilo približno četvrtinu teritorije.

Nova karta erozije za Federaciju BiH završena je 2023. godine i pokazala je „velik skok srednjih erozivnih procesa, koji sada zahvataju oko 20 posto površine Federacije“, kaže Bajrić, uz napomenu da pritom nije urađen novi katastar bujičnih tokova. Posebno upozorava da više od 70 posto teritorije BiH ima nagib veći od 20 posto, što dodatno povećava rizik od bujičnih poplava i klizišta.

„Najveći problem su globalne klimatske promjene koje se kod nas sve češće izražavaju kroz ekstremne padavine,“ ističe profesor.

Podsjeća da je prošle godine jedna kišomjerna stanica registrovala nevjerovatnih 420 litara kiše po kvadratnom metru u svega 11 sati.

„Gdje god u svijetu da padne takva količina u tako kratkom vremenu, štete bi bile ogromne. Ali ako se na vrijeme rade preventivne mjere za sprječavanje erozije i bujičnih poplava, posljedice i dalje postoje, ali su znatno manje,“ naglašava Bajrić.

Profesor Bajrić ističe da slučaj kamenoloma u Donjoj Jablanici jasno pokazuje širi problem – prostorni planovi u BiH gotovo nikada ne uvažavaju stvarne rizike od erozije, klizišta i bujičnih tokova.

„To, nažalost, nije izolovan slučaj. Karte erozije, katastar bujičnih tokova i karte klizišta morali smo napraviti mnogo ranije, a i kada postoje – prilikom prostornog planiranja se potpuno zanemaruju,“ upozorava on.

Prema njegovim riječima, čak i najosnovniji pregled na Google mapama pokazuje koliko su erozivni procesi izraženi na pogođenim lokacijama. „Ne treba nas čuditi kada se dogodi prirodna nepogoda poput one u Donjoj Jablanici prije godinu dana – i bojim se da ćemo ih, bez ozbiljnih promjena, u budućnosti imati još,“ zaključuje Bajrić.

Geološki instituti još su 2016. godine predložili reviziju prostornih planova u skladu s mapama erozije i bujičnih tokova, no te preporuke su ignorisane. Posljedica toga je da se na najugroženijim lokacijama i dalje gradi bez odgovarajuće procjene rizika. U nekim slučajevima, poput onog u Fojnici, poplave su doslovno odnijele kuće građene u koritima bujičnih potoka.

Neadekvatno prostorno planiranje dovodi do izgradnje naselja i infrastrukture na područjima za koja su poznati hidrometeorološki rizici. Svjetska banka je ranije upozorila da erozija tla godišnje “pojede” oko 1,5 miliona tona plodnog zemljišta u BiH, što dodatno pogoršava kapacitet tla da apsorbuje oborinske vode, povećavajući bujične prijetnje.

Zabrinjavajuće je što čak i tamo gdje postoji regulativa, kao što je Zakon o prostornom uređenju, njegovu implementaciju često nadjačavaju politički i investicioni interesi.

Rezultat takvog pristupa su česte štete od poplava i klizišta, kao i otežani uslovi za sanaciju jer se novi objekti često grade na mjestima gdje bi zaštitne mjere morale imati prioritet. Lokalne vlasti rijetko ažuriraju prostorne planove i u velikoj mjeri zanemaruju podatke iz karata rizika koje izrađuju stručne službe.

Poseban problem su i bujični potoci koji, iako kartografski registrovani kao sezonske prijetnje, ostaju van radara prostornog planiranja. Gradnja objekata i putne infrastrukture često ide direktno preko tih tokova, što u sezoni obilnih padavina izaziva katastrofalne posljedice.

Ako se ništa ne promijeni – Jablanica možda neće biti posljednja…

Četvrti oktobar u Jablanici nije samo godišnjica tragedije, već i test za društvo i državu. Da li će se nakon, sada već i više od, godinu dana pojaviti optužnice, hoće li preživjeli dobiti adekvatnu obnovu i obeštećenja, i hoće li se institucije konačno probuditi iz letargije?

Da li se tragedija u Jablanici mogla izbjeći – pitanje je koje samo sebi, proteklih godinu dana, postavlja i javnost a, vjerovatno, i nadležne instiucije.

Akademik Muriz Spahić, eminentni stručnjak i hidrolog, osnivač Udruženja geografa BiH i bivši dekan na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, kaže za Gerilu da se ona zasigurno mogla predvidjeti jer BiH,već odavno, „nije izuzeta od ekstremnih padavina i rizika bujičnih poplava“.

„Tragedija se mogla ublažiti da su se preduzele sve operativne blagovremenih upozorenja, uređivanje bujičnih pravaca, sprečavanje šumskih požara, otklanjanja rizičnih antropogenih radova na pravcu kretanja bujica, kao i slabe koordinacije nadležnih službi. Iako su meteorološke prognoze bile dostupne, nije postojao efikasan sistem rane najave i evakuacije, niti su preventivne mjere bile sprovedene na vrijeme“, ističe profesor Spahić.

Zbog toga, ističe on, se može reći da tragedija možda nije bila potpuno nepredvidiva, ali „jeste bila izostavljeno odgovorno reagovanje, a što je dovelo do tragičnih posljedica“.

Profesor Muhamed Bajrić sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu poručuje da se BiH mora okrenuti ozbiljnim preventivnim mjerama.

„Ključno je unaprijediti sistem rane najave i vremenskog prognoziranja, jer samo tako Civilna zaštita može pravovremeno reagovati. Ali to nije dovoljno – neophodan je integralni pristup koji uključuje zakone i prostorne planove zasnovane na mapama rizika, jačanje inspekcija, pošumljavanja i izgradnju pregrada na bujičnim tokovima,“ naglašava on i dodaje da BiH u svemu, a pogotovo u pošumljavanju, uveliko kasni jer su efekti mjera poput pošumljavanja vidljivi tek nakon nekoliko decenija.

Ako se ništa ne dogodi, odnosno ako sve, kao do sada, prepustimo stihjskim rješenjima, Jablanica će ostati simbol još jedne nekažnjene katastrofe i nenaučene lekcije. Ako institucije konačno pokažu odgovornost, onda bi žrtve mogle dobiti barem djelimičnu pravdu.

Za mještane Donje Jablanice, međutim, jedno je sigurno: ništa neće vratiti njihove najmilije. Ali istina i pravda mogu spriječiti da se ista tragedija ponovi u nekom drugom selu, u nekoj drugoj noći, kada priroda ponovo odluči podsjetiti Bosnu i Hercegovinu na njene slabosti.

Dejan Rakita/GERILA 

Izrada ovog teksta omogućena je kroz saradnju sa Fondacijom Atelje za društvene promjene (ACT).

The post Godinu dana poslije poplava: Jablanica između obnove, istrage i (ne)pravde (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Toliko je potrošeno na četiri segmenta kampanje što uključuje oglašavanje na bilbordima, medijima i na društvenim mrežama kompanije Meta kao i troškove predizbornih skupova. Najveće iznose potrošio je SNSD (1,6 miliona KM) zatim slijede SDA (1,1 miliona KM), SDP BiH (1 milion KM), PDP (713 hiljada KM) i HDZ  (643 hiljade KM) .

Ovi iznosi nisu konačni, jer nisu uključeni troškovi oglašavanja i predizbornih skupova u finišu izborne kampanje, kao ni drugi oblici oglašavanja koje nije moguće procijeniti zbog nedostupnih izvora poput Google oglasa. Ipak, već sada može se reći da se radi o jednoj od najskupljih izbornih kampanja u BiH za lokalne izbore jer po podacima CIK-a stranke nikada nisu prijavile veće iznose.

Na vanjsko oglašavanje potrošeno oko 6,2 miliona KM

Kao i prethodnih godina oglašavanje na bilbordima bilo je ubjedljivo najskuplji oblik kampanje a posmatrači TI BiH na terenu su zabilježili oko 3.800 reklama na bilbordima, čija tržišna vrijednost iznosi oko 6.2 miliona KM. TI BiH je na online mapi objavio sve lokacije bilborda na kojima je evidentirano stranačko oglašavanje, a najveći broj postavila je SDA (520), čija tržišna vrijednost iznosi preko 800 hiljada KM.

Na ovaj oblik oglašavanja najviše novca nakon SDA potrošili su SNSD, SDP, HDZ, Demokratska fronta i NIP. Treba napomenuti da su troškovi vanjskog oglašavanja računati na osnovu javno dostupnih cijena komercijalnog oglašavanja, iako pojedini oglašivači ističu da se politički marketing plaća dodatnih 20%.

Oglašavanje u medijima

U prve tri sedmice izborne kampanje političke partije na oglašavanje u medijima prema procjeni media monitoring agencije koju je angažovao TI BIH potrošile su oko 1,6 miliona KM. U toku perioda monitoringa zabilježeno je 2.400 reklamnih objava, za šta je utrošeno (oglašavanje i produkcija) 1,6 miliona KM. Treba naglasiti da u ovaj zbir nisu uključene objave koje nisu bile označene kao plaćeno oglašavanje, ali su imale karakter plaćene promocije. Najčešće se radilo o TV emisijama i intervjuima u štampanim medijima a vrijednost takvih objava se procjenjuje na 1,3 miliona KM.

Podaci su prikupljeni putem praćenja medijskog sadržaja koje je za potrebe TI BIH provela agencija za monitoring medija i obuhvataju troškove oglašavanja na 10 vodećih TV stanica u BiH i 28 dnevnih i sedmičnih listova.

Više novca u ovom dijelu kampanje kao i prethodnih godina trošile su stranke sa sjedištem u Republici Srpskoj a po dosadašnjim podacima koji ne uključuju posljednju sedmicu kampanje, najviše su potrošile SNSD, SDS, Narodni front, Ujedinjena Srpska i PDP. Treba naglasiti da  monitoringom nije obuhvaćen veliki broj lokalnih i kantonalnih TV stanica u FBiH. Iznosi su procijenjeni po zvaničnim cjenovnicima medija i komercijalnim cijenama, a uključuju i troškove izrade predizbornih spotova i materijala.

Meta oglasi koštali preko 250.000 KM

Zvanični podaci kompanije Meta pokazuju da je u BiH do sada plaćeno 6.489 političkih oglasa, čija vrijednost iznosi oko 254 hiljade KM. Ovo uključuje emitovanje oglasa na Facebooku, Instagramu i Whatsapp-u a troškovi su na nivou prošlogodišnjih i ne uključuju posljednju sedmicu kampanje.

Na ovu vrstu reklamiranja do sada je najviše potrošila Naša Stranka jer su na nalozima ove stranke i njenih kandidata objavljena 944 oglasa, čija vrijednost po procjeni Mete iznosi oko 39 hiljada KM. Nakon toga slijede SDP (34.000 KM) i SDA (26.000 KM) a prate ih PDP, SPS i SNSD.

Ovaj iznos dodatno bi se trebao povećati jer se podaci Meta ne ažuriraju u realnom vremenu i uključuju potrošnju koja je objavljena do ponedjeljka a ovi troškovi se takođe odnose samo na oglase koje je ova platforma označila kao političke po svojoj sadržini.

Treba napomenuti da je troškove online oglašavanja i dalje nemoguće adekvatno procijeniti jer podaci o Google oglasima koji se odnose na reklamiranje po web portalima i platformi YouTube nisu dostupni za tržište BiH. TI BiH podsjeća da bi stranke u izvještajima koje su do danas bile dužne dostaviti CIK-u u koloni online oglašavanje trebale prijaviti tačne iznose troškova na sve oblike online oglašavanja.

Predizborni skupovi

Značajni troškovi izborne kampanje kao i prethodnih godina nastali su na predizbornim skupovima a posmatrači TI BiH zabilježili su od početka kampanje 757 predizbornih skupova. Prema procjeni TI BiH, zasnovanoj na veličini skupova i pratećim sadržajima, oni su do sada koštali oko 2,6 miliona KM i na tu cijenu najviše su uticali troškovi zakupa prostora, zatim hrane, piće, muzike, iznajmljivanje opreme, ozvučenja, rasvjete i ostalih sadržaja koji su korišteni na skupovima.

Očekuje se da ovaj iznos bude dodatno povećan u zadnjoj sedmici kampanje kada većina  partija organizuju centralne predizborne skupove. Treba napomenuti da je ova brojka vjerovatno i veća jer TI BiH nije imao kapaciteta da obuhvati veliki broj manjih skupova političkih partija po lokalnim naseljima.

Kao i prethodnih godina na ovaj oblik kampanje ubjedljivo najviše novca potroši SNSD a vrijednost preko 130 zabilježenih predizbornih skupova ove partije iznosi oko 790.000 KM i veliki broj njih uključuje zakup šatora, restorana, hranu, piće i druge sadržaje koji utiču na procijenjenu vrijednost. Nakon SNSD-a naviše troškova predizbornih skupova imali su SDA, PDP, HDZ i SDP.

Kad se sve sabere, političke stranke su na tri oblika plaćenog oglašavanja i predizborne skupove do sada potrošile oko 10,9 milion KM. Političke stranke za lokalne izbore do sada nikada nisu prijavile više od 7 miliona maraka troškova dok je najveći prijavljeni iznos kampanje bio za protekle Opšte izbore i iznosio je 11,3 miliona KM.

TI BIH je tada upozorio da je osam partija prikrilo najmanje 1,5 miliona KM jer su ukupno prijavljeni troškovi tih stranaka bili daleko manji od onih koje je TI BiH zabilježio na samo četiri segmenta kampanje.

Dodatno treba napomenuti da problem kontrole finansiranja političkih partija već dugo postoji u BiH i da stranke nemaju legalne izvore finansiranja kojima mogu opravdati ovolike troškove kampanje. Većina partija ne prijavljuje donacije velikih kompanija koje posluju sa državom i dobijaju javni novac jer je to zabranjeno Zakonom o finansiraju političkih stranaka.

(transparentno.ba)

The post TI BiH: Stranke na četiri segmenta kampanje potrošile preko 10,8 miliona KM, najviše SNSD, SDA, SDP, PDP i HDZ first appeared on Gerila.info.

Bijeljinska bolnica od Medicoma nabavlja reagense, kalibratore, kontrole i potrošni materijal, kompatabilne sa imuno-biohemijskim analizatorom Abbott. Ova bolnica nabavlja i reagense i potrošni materijal kompatibilan sa hematološkim brojačem Ruby abbott. Ukuna vrijednost nabake je oko 750 000 maraka bez PDV-a.

Na javni poziv koji je za nabavku reagenas i ostalog materijala raspisala bijeljinska bolnica javio se samo jedan ponuđač, Medicom iz Bijeljine. Inače vlasnik ove uspješne kompanije koja se bavi medicinskim materijalom i opremom je Ljubomir Perić kum Ranka Škrbića nekadašnjeg ministra zdravlja u Vladi Republike Srpske a sada dekana banjalučkog Medicinskog fakulteta. Škrbića mnogi i dalje, iako ministar nije godinama, smatraju za najuticajnijeg čovjeka kada je zdravstvo u Republici Srpskoj u pitanju.

Gerila info je, ranije, pislaa o tome kako su u Medicomu mudrom odlukom doveli sebe u sitaciju da zdravstvene ustanove u Republici Srpskoj moraju baš od njih da kupuju reagense i ostali materijal za laboratorije. Naime ta kompanija je, konkretno, bolnici Sveti Vračevi u Bijeljini 2016. godine donirala modelarnu integrisanu platformu Abbott Architehkt ci 8200 vrijednu 250 000 maraka.

Na prvu potez vrijedan hvale ali se ta donacija Medicomu vrlo brzo isplatila. U tri nabavke koje su uslijedile u 2016. i 2017. godini, potrošeno je 678.000 KM, a  postupkom nabavke za 2018.godinu,  je planirana vrijednost preko 380.000 KM. To znači da je vrijednost ugovora bijeljinske bolnice sa Medicomom samo 2016., 2017. i dijelu 2018. godine samo za potrebe rada doniranog aparata bila preko milion maraka. Iz bijeljinske bolnice nikada nisu odgovorili na naša pitanja u vezi sa ovim. Iz uprave ove bolnice nisu odgovorili ni na pitanja koja smo im poslali prije osam dana.

Dobre odnose sa Medicomom imaju i u Domu zdravlja Bijeljina. Naime, ova zdravstvena ustanova je početkom aprila 2018. sklopila ugovor u vrijednosti 399.883,99 KM, takođe za kupovinu reagensa za aparat ABBOT Architekt.

Nevjerovatno zvuči da je u aprilu 2016. godine Dom zdravlja Bijeljina vratio donirani aparat koji je bio marke “Roche” kompaniji Medicom koja je u međuvremenu izgubila licencu za zastupanje ove farmaceutske kompanije. S obzirom da je u februaru 2016. godine Medicom postao ekskluzivni zastupnik kompanije Abbot, već u aprilu je izvršena zamjena ovih aparata. U ugovoru je navedeno da Dom zdravlja vraća aparat koji je bio u njegovom vlasništvu, a prima donaciju u vidu aparata brenda Abbot.

Iz kompanije Medicom ranije nisu željeli da odgovore na naša pitanja u vezi sa donacijama aparata zdravstvenim ustanovama. Svoje ćutanje obrazložili su time da ne daju izjave medijima.

GERILA info

The post Tenderi: Plodonosna saradnja Medicoma i bijeljinske bolnice zahvaljujući davnoj donaciji first appeared on Gerila.info.

Zbog toga je Transparency International uputio 10 novih prijava Centralnoj izbornoj komisiji a interesantno je da su firme koje su uručile donacije partijama u prošloj godini od države dobile preko 55 miliona maraka ugovora. Takođe od 2000 donacija fizičkih lica 40% priloga dale su osobe koje obavljaju neku od javnih funkcija.

Donacije kao poslovna strategija: Funkcioneri i firme investiraju u politiku

Finansijski izvještaji političkih stranaka za 2022. godinu potvrdili su da stranke i dalje prikrivaju stvarne iznose sa kojima raspolažu, ali i da su firme koje su uručile donacije partijama u prošloj godini od države dobile preko 55 miliona maraka ugovora, kao i da je 40% priloga fizičkih lica došlo od osoba koje obavljaju neku od javnih funkcija.

Analiza godišnjih izvještaja koje je objavila Centralna izborna komisija BiH pokazuju da stranke, pored budžeta iz kojih su dobile 19,4 miliona KM, finansiranje u izbornoj godini uglavnom temelje na prilozima fizičkih lica od kojih su dobili preko 2.000 donacija vrijednosti 5.843.000 KM, što je za 3 miliona maraka više nego 2020. godine i ubjedljivo je najveći iznos donacija koji su stranke do sada prikazale u jednoj godini.

Funkcioneri glavni donatori

Osim vrtoglavog rasta priloga pojedinaca, TI BiH je, zahvaljujući podacima iz registara javnih funkcionera, preduzeća i ustanova identifikovao preko 800 osoba koje obavljaju neku javnu funkciju u organima izvršne ili zakonodavne vlasti, ili su članovi uprava javnih preduzeća i ustanova, a koji su donirali sredstva strankama i ti prilozi čine 40% od ukupnog broja donacija koje su stranke dobile od fizičkih lica.

Tako je Nenad Nešić, predsjednik DNS-a i trenutni ministar u Savjetu ministara BiH, prema izvještaju DNS, svojoj stranci donirao preko 32.000 KM, što je iznad 15.000 KM koliko dozvoljava Zakon o finansiranju političkih partija. Osim njega, nedozvoljen iznos donirali su i Adna Bešić koja je stranci Za nove generacije donirala ukupno 15.225 KM zatim Aleksandar Stevanović, koji je stranci Pokret uspješna Srpska donirao 17.900 KM kao i Milan Šuvak, koji je Narodnoj partiji Srpske, čiji je predsjednik narodni poslanik Darko Banjac, donirao 19.990 KM.

Inače, Milan Šuvak je vlasnik firme „Šumil“ d.o.o. koja je za različite radove na Bolnici „Mlječanica“, čiji je direktor upravo Darko Banjac, dobila preko 18 miliona KM vrijednosti ugovora o javnim nabavkama, dok je njegova stranka, NPS, propustila da podnese finansijski izvještaj nakon izbora i ovo je prvi put da se javnost upoznaje sa načinom kako se ova partija finansira.

Posebno se ističe činjenica da se među donatorima nalaze direktori i članovi uprava javnih preduzeća i ustanova, a veliki je broj i direktora i članova Školskih odbora osnovnih i srednjih škola. Ovo potvrđuje rasprostranjenost problema političkog uticaja na cjelokupan javni sektor, naročito na obrazovni sistem, na šta TI BiH odavno ukazuje i zbog čega je i pokrenuta inicijativa Političari izađite sa časa koja za cilj ima depolitizaciju škola i obrazovnih ustanova.

Daju priloge pa dobijanju tendere

Osim privatnih, uočen je i porast priloga pravnih lica, te su stranke u svojim izvještajima prikazale donacije od 170 firmi, a analiza podataka Agencije za javne nabavke BiH pokazuje da je preko 70 tih preduzeća u toku prošle godine sklapalo ugovore o javnim nabavkama čija ukupna vrijednosti prelazi 55 miliona KM.

Navedeni iznos donacija je vjerovatno i veći jer su stranke, kao i prethodnih godina uglavnom umanjivale ili prikrivale donacije od pravnih lica, pa su u svojim izvještajima zbirno prikazale 620 hiljada KM što je tek 2,1 % ukupnih prihoda političkih stranaka u 2022. godini, i taj iznos je manji od prihoda koje su stranke ostvarile od svoje imovine i koji iznose 639 hiljada KM.

Tako, na primjer, stranke SNSD i A-SDA i dalje tvrde da nisu dobile niti jednu marku od privatnih firmi dok je većina velikih partija, za razliku od prethodnih godina, prijavila donacije pravnih lica, a zbog uočenih kršenja Zakona o finansiranju političkih stranaka TI BiH je podnio prijave Centralnoj izbornoj komisiji BiH.

Prijava je, između ostalih, upućena protiv SDP-a čiji je sponzor „S.E-SARAJKA“ doo iz Živinica, po podacima Agencije za javne nabavke, u toku 2022. godine dobila 38 ugovora čija ukupna vrijednosti prelazi 4,5  miliona KM, pri čemu je samo od uprave Grada Živinice dobila nekoliko desetina ugovora vrijednih preko 2 miliona KM. Sličan primjer je sa jednim od sponzora SDA, firmom „GREEN OIL“ D.O.O. koja je u prošloj godini potpisala ugovore vrijednosti preko 9 miliona KM dok je samo na jednom tenderu nabavke dizel goriva za dobila 4 miliona KM.

Firma „KOP I KO“ d.o.o. koja se pojavljuje kao donator već pomenute SDP ali i Pokreta demokratske akcije takođe je dobitnik nekoliko tendera vrijednih preko 700 hiljada KM a nedozvoljene donacije prikazala je i DNS koja je dobila prilog od preduzeća „DBS“ d.o.o. čiji poslovi sa državom prelaze 220 hiljada KM u 2022. godini, što je nekoliko puta iznad dozvoljenog.

TI BiH je prijavio ukupno 10 partija koje su prikazale donacije od firmi koje su sklapale poslove sa organima izvršne vlasti vrjednije od 10.000 KM u jednoj godini, što Zakon o finansiranju političkih stranaka izričito zabranjuje. Ono što je bitno naglasiti da se ova zabrana ne odnosi na poslove sa javnim preduzeća i ustanovama a TI BiH se već dugo zalaže za unapređenje regulative iz ove oblasti kako bi se u potpunosti onemogućilo da stranke dobijaju donacije od firmi koje dobijaju ugovore o javnim nabavkama.

Interesantno je da se među donatorima političkih partija u izvještajima navode i druge partije pa je tako stranka Dragana Čavića, Narodni demokratski pokret donirala 45.000 KM Socijalističkoj partiji, na čijoj listi se Čavić nalazio kao kandidat. Na sličan način je i Narodna partija srpske prikazala donaciju opštinskog odbora SNSD Brčko u iznosu od 5.700 KM što po sebi nije nedozvoljeno ali nameće niz pitanja o prirodi i motivima ovakvih transakcija.

Pokloni, dugovanja i neplaćene obaveze

Stranke su ovaj put prikazale relativno velike iznose poklona i nenovčanih donacija i to u vrijednosti od skoro 290 hiljada maraka a posebno je zanimljiv izvještaj SNSD-a u kom su nastupi Svetlane Ražnatović i Ace Lukasa na završnoj tribini ove stranke prikazani kao poklon u vrijednosti od 18,5 hiljada maraka koje je stranka dobila od ovih estradnih umjetnika.

Osim prihoda koji su u prošloj godini iznosili 29,5 miliona KM stranke su u 2022. godini u finansijskim izvještajima prikazale 9,9 miliona KM duga što je najviše od 2018. godine i taj iznos raste u kontinuitetu budući da se obaveze prenose iz ranijih perioda.

Tako Demokratska Fronta firmi Ascanius Media duguje još 129 hiljada KM od ukupno 694.458 KM neizmirenih obaveza koje se vuku od iz 2018. godine. Ista firma ima nenaplaćenih potraživanja od stranke Za nove generacije za usluge koje su nastale prošle godine a zanimljivo je da je ovo preduzeće od 2018. godine naplatilo preko 265 hiljada maraka za usluge medijske promocije od raznih organa vlasti i javnih preduzeća putem sistema javnih nabavki.

Sličan primjer je i sa preduzećem „SAMAS“ doo iz Sarajeva kom stranke NiP i DF duguju po 31 hiljadu KM dok od SDA potražuje još 17 hiljada maraka. Ova firma, kojoj stranke duguju ukupno 80 hiljada KM je kao ponuđač pobijedila na tenderima vrijednim 1,6 miliona KM i to od ugovornih organa čije sjedište se nalazi u Sarajevskom kantonu.

Stranke su prikazale zbirni dug od 1,9 miliona KM prema pružaocima medijskih, marketinških usluga i agencijama za promociju i oglašavanje što je oblast od posebnog značaja budući da je, po rezultatima praćenja izborne kampanje prošle godine TI BiH ukazao da su stranke značajno umanjile stvarne iznose potrošene na oglašavanje i izbornu promociju.

Osim privatnim dobavljačima stranke imaju dugove i prema javnim preduzećima, ustanovama, jedinicama lokalne samouprave i drugim javnim organima u iznosu od skoro 517 hiljada konvertibilnih maraka a posebni je zanimljiv podatak da stranke duguju 533 hiljada KM na ime neizmirenih poreza i doprinosa za lična primanja, iako su iz budžeta dobile preko 19 miliona KM u prošloj godini.

SDA je prijavila 262 hiljade KM neizmirenih dugovanja za plate zaposlenima a ova stranka je među najvećim dužnicima te se sa 1,2 miliona nalazi iza SDP koji ima ubjedljivo najveći iznos dugovanja u iznosu od 1,8 miliona a slijede ih PDP (740 hiljada KM), NiP (702), HDZ 1990 (698), SNSD (558), SDS (422), DF (377), Socijalistička partija (290) i Naša stranka (282 hiljade KM) te ostale stranke.

Ovakvi nalazi potvrđuju opravdanost inicijative TI BIH za što hitnije promjene Zakona o finansiranju političkih partija, čija manjkavost omogućava strankama da prikrivaju svoje stvarne finansijere i iznose prihoda sa kojima raspolažu, i umanjuju iznose dobijene iz nedozvoljenih izvora finansiranja.

(transparentno.ba)

The post Kako stranke finansiraju kampanju: 19,4 miliona iz budžeta, velike donacije javnih funkcionera i privatnih firmi koje posluju sa državom first appeared on Gerila.info.

U međuvremenu Vlada Republike Srpske nastavlja da sarađuje sa stranim finanisjkim institucijama. Na današnjoj sjednici Vlade na dnevnom redu je razmatranje prijedloga odluke o prihvatanju zaduženja Republike Srpske kod Svjetske banke- Međunarodne banke za obnovu i razvoj za finansiranje drugog projekta podrške zapošljavanju.

Istovremeno iz Ministarstva finansija Republike Srpske obavijestili su javnost da je u Banjaluci održana konferencija o upravljačkoj odgovornosti u javnom sektoru uz podršku Vlade Holandije čiji predstavnici su prisustvovali konferenciji.

Vidljivo je da Vlada Republike Srpske nema problem da koristi donacije i stručnu pomoć međunarodnih, uglavnom zapadnih, institucija, Vlada i donatora dok kroz novi zakon o nevladinim organizacijama želi otežati i onemogućiti rad udruženjima građana koje ne kontroliše i koja se kritički odnose prema postupcima vlasti u Republici Srpskoj.

GERILA info

The post Licemjerje vlasti u Srpskoj. Udaraju na udruženja građana a sarađuju sa stranim donatorima i finansijerima first appeared on Gerila.info.

Informacije o ovom slučaju CIK-u je podnio Transparency International u BiH na osnovu podataka o letovima helikoptera koji su tada bili javno dostupni. Podaci su pokazali da su se termini polijetanja i slijetanja helikoptera podudarali sa vremenom održavanja skupova SNSD-a, a TI BIH je tada u javnost iznio podatak  da je za samo prvih deset dana izborne kampanje helikopter Vlade RS sedam puta letio na predizborne skupove SNSD-a.

U objavljenom revizorskom izvještaju SNSD-a navodi se da je stranka morala prijaviti nenovčanu donaciju od Helikopterskog servisa s obzirom na to da nije platila troškove prevoza funkcionera svoje partije na predizborne skupove. Iz Predsjedništva BiH CIK-u su dostavili naloge za letove i tvrdili su da su oni korišteni u svrhu obavljanja javne funkcije člana Predsjedništva BiH i poslova iz njegove nadležnosti.

———————————————————————

Izvještaj CIK BiH: Dan planiranog polijetanja i odredište planiranog leta helikoptera navedeno na svakom od naloga odgovara datumu i lokaciji održavanih predizbornih skupova koji su navedeni u prijavi protiv Saveza nezavisnih socijaldemokrata. S obzirom da politička stranka SNSD nije snosila dio troškova za korištenje prevoznog sredstva Helikopterskog servisa Republike Srpske radi javnog skupa, koji je član Predsjedništva BiH i predsjednik ove političke stranke iskoristio za promovisanje stranke za Lokalne izbore 2020. godine, SNSD je ostvario nenovčanu donaciju javnog servisa, koja je političkim strankama zabranjena u skladu sa odredbama iz člana 8. stav (1) Zakona o finansiranju političkih partija.

———————————————————————

U revizorskom izvještaju još se navodi da je SNSD pokušao osporiti revizorske nalaze da je ova partija ostvarila nenovčane donacije od Helikopterskog servisa RS, ali nisu dostavili nove dokaze ili informacije, pored onih koje je Služba za reviziju ranije pribavila, tako da primjedbe nisu uvažene.

Helikopter u vlasništvu Republike Srpske tada je letio u Bratunac, Bijeljinu, Sarajevo, Trebinje, Brčko, Modriču i Teslić a slična situacija bila je i ranijih godina.

TI BiH se u ranijim izbornim kampanjama obraćao Helikopterskom servisu RS sa zahtjevom za informacije u vezi sa svrhom korišćenja helikoptera, ali je u odgovoru dobio objašnjenje da se pri korišćenju helikoptera posmatra samo koja lica imaju pravo na korišćenje istog, dok Helikopterski servis ne kontroliše samu svrhu prevoza. TI BiH stoga već godinama upozorava na potrebu jasnijeg zakonskog regulisanja i uvođenja ograničenja na korišćenje javnih resursa u stranačke svrhe i u svrhu predizborne promocije.

The post CIK: Helikopterski servis RS o trošku građana vozio Dodika na predizborne skupove! first appeared on Gerila.info.

Najviše zabranjenih priloga primila je Socijaldemokratska partija BiH (SDP BiH) koja je prijavila oko 83.000 KM donacija privatnih preduzeća u postizbornom izvještaju za posljednje opšte izbore, a među donatorima našlo se i 14 privatnih kompanija koje su sklapale poslove sa državom. To je zabranjeno Zakonom o finansiranju političkih partija, a zanimljivo je da je većina zabranjenih donatora poslovala sa organima u kojima SDP čini dio vlasti.

Tako je “DINALSA” d.o.o. Sarajevo koja je finansirala SDP sklopila u prošloj godini dva ugovora o izvođenju javnih radova sa Gradskom upravom Grada Sarajeva vrijedna preko 113 hiljada KM, zatim dva ugovora sa Općinom Centar Sarajevo preko 400.000 KM, četiri ugovora sa Općinom Ilidža vrijedna preko 550.000 KM, a tu su i brojni drugi ugovori sa ostalim institucijama čija vrijednost daleko premašuje dozvoljeni zakonski prag od 10.000 KM zbog čega ovo preduzeće nikako nije smjelo biti donator političke partije. Donator SDP-a Dinamico d.o.o. iz Kalesije takođe je prošle godine dobio  ugovore od  grada Tuzla, Vlade Tuzlanskog kantona i drugih organa izvršne vlasti, što je zabranjeno zakonom. Među donatorima SDP-a je i JATA Group koja je samo od Grada Srebrenika dobila desetine ugovora vrijednih ukupno preko 3,1 milion KM. Preduzeće Behic Sanny boy d.o.o. Bihać dobijalo je, između ostalog, i poslove od Grada Bihaća, a osim SDP-a finansiralo je i Pokret za modernu i aktivnu Krajinu gradonačelnika Bihaća Šuhreta Fazlića. Isti slučaj je i sa firmama Babilon i Terakop koje su dobijale ugovore o javnim nabavkama od organa izvršne vlasti a donirale su i SDP i SDA. Takođe, firma Amitea dobijala je značajne ugovore od Grada Mostara i drugih javnih organa, a pojavljuje se među donatorima SDP-a i Stranke za Bosnu i Hercegovinu.

Stranka demokratske akcije (SDA) prikazala je pojedinačno najviše donacija privatnih preduzeća – 137.800 KM, a među donatorima ove stranke nalazi se i šest kompanija koje su poslovale sa organima izvršne vlasti. Pored pomenuta dva, među zabranjenim donatorima SDA je i preduzeće AGI iz Konjica koje je samo od gradske uprave Grada Konjica u kojoj SDA ima gradonačelnika dobilo šest ugovora vrijednih preko 650.000 KM. Takođe, donator SDA je i Širbegović inžinjering iz Gračanice koji je poslovao sa lokalnim zajednicama u cijeloj BiH.

Stranke ne prijavljuju donacije

Ostale stranke prijavile su samo manje donacije, a brojne velike partije ni ove godine nisu prikazivale donacije privatnih preduzeća. Tako SNSD, koji je po procjeni TI BiH na kampanju potrošio preko 2 miliona KM, u izvještajima nije prikazao ni jednu marku donacija privatnih preduzeća.

HDZ BiH prikazao je svega 6.000 KM donacija privatnih kompanija, a među donatorima ove partije je i Vodoprivreda Posavina koja je od općine Odžak i Ministarstva poljoprivrede Posavskog kantona gdje HDZ BiH ima vlast, dobila ugovore vrijedne preko 84.000 KM. Narod i pravda (NIP) u izvještaju ima prijavljeno nekoliko manjih donacija, a sporna je firma Conram koja je tokom prošle godina sklopila više ugovora o javnim nabavkama sa lokalnim zajednicama.

Poseban problem je slučaj Tehničkog remonta Bratunac koji je sa 12.000 KM finansirao Republičku stranku Srpske, čiji je predsjednik Slaven Risitić ujedno i direktor ovog preduzeća. Ova donacija sporna je po dva osnova jer Republika Srpska i dalje ima značajan manjinski udio u vlasništva Tehničkog remonta Bratunac koji na svom sajtu navodi da RS “time pruža podršku prilikom sklapanja komercijalnih ugovora“. Pored toga sporno je i to što Tehnički remont godinama dobija vrijedne poslove od MUP-a RS, a samo prošle godine dobio je ugovor od 49.000 KM i nije se smio naći među donatorima stranaka.

Takođe, manje donacije od privatnih kompanija koje su poslovale sa organima izvršne vlasti primali su Hrvatska republikanska stranka i Socijaldemokrate BiH, a i u ovim slučajevima TI BiH je prijave proslijedio CIK-u. Nažalost, zakon zabranjuje strankama da primaju donacije samo od onih preduzeća koja su poslovala sa organima izvršne vlasti, dok su brojni stranački donatori poslovali i sa javnim ustanovama i javnim preduzećima gdje političke stranke imaju kontrolu nad svim procesima donošenja odluka, što zakon ne tretira.

Iako su ove godine stranke prijavile 552.510 KM donacija privatnih preduzeća, što je znatno više nego ranijih godina, brojne velike političke stranke koje dugo učestvuju u vlasti godinama ne prijavljuju donacije privatnih kompanija. Tako pored SNSD-a treba istaći da, na primjer, Ujedinjena Srpska i Socijalistička Partija nisu prijavile ni jednu marku ovih donacija. Sa druge strane, političke partije teško mogu opravdati ogromne troškove izborne kampanje, jer su po podacima TI BiH SNSD, Ujedinjena Srpska i još šest političkih partija prikrili najmanje 1,5 miliona KM troškova protekle izborne kampanje. TI BIH već dugo ukazuje da zbog lošeg Zakona o finansiranju političkih partija stranke uspijevaju sakriti svoje stvarne finansijere i iznose prihoda sa kojima raspolažu, a posebno rashoda koje ni sama CIK ne može utvrditi.

Transparentno.ba

The post TI BIH prijavio devet stranaka zbog primanja donacija od preduzeća koja su dobijala tendere od države first appeared on Gerila.info.

S obzirom na to da TI BIH nije imao podatke o troškovima oglašavanjа na portalima i platformi YouTube, štampanja i distribucije reklamnog materijala kao i brojnih drugih vidova oglašavanja, stranke su morale prijaviti daleko veće iznose jer je monitoring TI BIH uključivao samo četiri komponente.

Ipak SNSD je prijavio 1,54 miliona KM ukupnih troškova kampanje, iako je TI BIH procijenio da je ova stranka samo na bilborde, oglase u medijima, na Facebooku i predizborne skupove potrošila najmanje 2 miliona KM. Tako je SNSD je prijavio oko 150.000 KM troškova predizbornih skupova, a podatak je nerealan ako se uzme u obzir da su samo na završnom skupu te stranke u Banjaluci nastupala Svetlana Ceca Ražnatović čiji je nastup, poređenja radi, Olimpijski centar Jahorina 2018. godine platio 78.000 KM.

SNSD ni ranijih godina po nalazima revizora CIK-a nije imao dokaze o plaćanju njenih usluga, a ove godine na skupovima te stranke nastupali su i druge estradne zvijezde. Posmatrači TI BIH ispratili su 99 većih skupova SNSD-a čija je vrijednost sa uslugama hrane, pića, muzike, zakupa prostora, iznajmljivanja opreme i šatora iznosila, prema procjeni TI BIH, najmanje 850.000 KM. Stvarni troškovi kampanje SNSD-a značajno premašuju prihode koje ova stranka prikazuje a koji iznose 1,8 miliona KM i u njima nije prikazana ni jedna marka donacije privatnih preduzeća.

SDA je prikazala 1,5 miliona troškova kampanje što je za oko 220.000 manje od onoga što je utvrđeno monitoringom TI BIH, a značajno manje iznose od utvrđenih prijavili su PDP i SDS posebno kod oglašavanja u medijima i organizacije predizbornih skupova.

Ujedinjena Srpska, DEMOS i Socijalistička partija nisu prikazale ni jednu marku troškova predizbornih skupova, iako su posmatrači TI BIH ispratili preko 70 skupova ovih stranaka. US i SP takođe nisu prijavili ni jednu marku troškova internet oglašavanja iako su po javno dostupnim podacima potrošile značajne iznose na Facebook oglase. Značajno manje troškove od uočenih prijavili su još DNS i HDZ 1990.

Od ostalih partija najveće troškove kampanje u svojim izvještajima iskazali su SDP, NIP, SBB, Naša stranka i HDZ BIH, a prijavljeni iznosi su veći od procjene TI BIH s obzirom da je monitoring TI BIH obuhvatio samo četiri segmenta troškova kampanje. Ipak kada se pogledaju pojedine stavke vidljivo je da je SDP prijavio manje troškove oglašavanja u medijima nego što je procijenila media monitoring agenciја koju je angažovao TI BIH.

Stranka za BiH prijavila je 427.000 KM troškova izborne kampanje iako je samo par dana pred izbore demantovala podatke TI BIH da je potrošila oko 420.000 i tvrdila da je taj iznos svega 106.000 KM. Na kraju je prijavila cifru koja se približno podudara sa podacima TI BIH ali je interesantno da je ta brojka znatno veća od ukupnih prihoda sa kojima ova stranka raspolaže a koji iznose oko 299.000 KM. Sudeći po izvještaju SBIH još nije platila troškove kampanje jer je iskazala dugove od preko 390.000 KM od kojih je najveći dio nastao upravo ove godine.

Brojne stranke nisu mogle objasniti iz kojih izvora su finansirale kampanju! 7 stranaka nije podnijelo izvještaj CIK-u, dok 26 nije prikazalo ni jednu marku troškova kampanje. Značajno je istaći da izvještaje nisu podnijele BHI Fuad Kasumović i Platforma za progres koje su prema procjeni TI BIH potrošile najmanje 43 odnosno 32 hiljade KM na bilborde, Facebook oglase i predizborne skupove.

Takođe, Narodna partija Srpske NPS Darko Banjac koja je nakon izbora postala parlamentarna stranka, nije ni podnijela finansijski izvještaj tako da nema objašnjenja iz kojih izvora je ova stranka finansirala kampanju koja je po procjeni TI BIH 230.000 KM. Bitno je istaći da ni pokret Uspješna Srpska koji je sa NPS-om nastupio u koaliciji, u podnesenom izvještaju nije prijavio ni jednu marku troškova kampanje, iako su posmatrači TI BIH zabilježili bilborde ovog pokreta vrijedne oko 24.000 KM.

Zbog svega navedenog, TI BIH se zalaže za unapređenje Zakona o finansiranju političkih partija kako bi se poboljšala transparentnost i uvela veća kontrola, jer postoje brojni dokazi da se računi političkih partija na kraju plaćaju javnim novcem. CIK je za ove izbore izmijenio obrasce na kojima se prijavljuju troškovi kampanje tako da su stranke prvi put odvojeno prikazale troškove internet oglašavanja.

Stranke su prijavile 933 hiljade KM, a javno dostupni podaci Facebook-a pokazuju da su stranke i kandidati samo na ovoj platformi potrošile oko 491.000 KM na političko oglašavanje. Kako podaci za ostale platforme nisu dostupni nije moguće ni provjeriti tačnost ovih podataka.

Takođe, problem predstavlja i činjenica da veliki broj medijskih kuća nije dostavio RAK-u cijene političkog oglašavanja koje su znatno veće od komercijalnih po kojima je media monitoring agencija za potrebe TI BIH radila procjenu troškova oglašavanja u medijima.

(transparentno.ba)

The post Stranke prijavile 11,3 miliona KM troškova kampanje! Osam partija prikrilo najmanje 1,5 miliona KM troškova first appeared on Gerila.info.

Grahovo, iako izuzetno bogato prirodnim resursima, poznato i prije rata kao svojevrsna vazdušna banja u nekadašnjoj SFRJ, od rata pa do danas prednjači, na žalost, u negativnim trendovima. Do skora nisu imali ni adekvatan Dom zdravlja, pa tako za bilo koji ozbiljniji zdravstveni pregled moraju ići u Livno koje je udaljeno 70-tak kilometara. Bosansko Grahovo jedina je opština u Livanjskom kantonu bez srednje škole i jedina koja ima u funkciji samo jednu osnovnu školu.

Fudbalski klub Grahovo nekada je bio ponos mještana Grahova, a danas nema nijednog registrovanog fudbalera. Ipak, i pored toga, klub se podržava od strane opštine a dobio je i pismenu podršku zahvaljujući kojoj je dobio i finansijska sredstva od strane Vlade Srbije i od Kantona 10 kojem Grahovo pripada.

Aktuelni načelnik opštine Uroš Đuran (SNSD) potpisao je preporuku u ime Opštine Grahovo za FK Grahovo za održavanje “OMLADINSKOG TURNIRA PREODAC 2022”, u vezi javnog poziva koje je raspisalo Ministarstvo spoljnih poslova u saradnji sa dijasporom i Srbima u Regionu. Navedeni turnir još uvijek nije održan.

Duško Radun je predsjednik stranke SNS u FBiH, a bio je i načelnik opštine Bosansko Grahovo od oktobra 2015. do oktobra 2018.godine kada je, kako kaže, smijenjen zahvaljujući “zakulisnim spletkama SNSD-a Milorada Dodika”.

Radun za portal Gerila tvrdi da je Dragan Salić predsjednik, osnivač i faktički vlasnik više udruženja u B.Grahovu, a koja su sva registrovana na jednoj adresi – Sarajevska 1 i da sva ta udruženja služe isključivo za sticanje finansijske koristi za samog Salića, budući da nijedno od tih udruženja nema nijednog registrovanog člana.

“KUD Grahovo je trebalo da održi manifestaciju “Zaigraj uz srpska kola i pojedi sve sa stola“ i dobijene su pare od strane Srbije u iznosu od 200.000 dinara ali to nikada nije održano jer ne postoji nijedan član tog KUD-a. Jedini KUD koji postoji u Grahovu je SKUD “Gavrilo Princip” koje nije na budžetu Opštine B.Grahovo, koje nije dobilo novac odnosno pomoć iz Srbije jer nas oni, iz vlasti, konstatno ignorišu a preporuke pišu samo za nepostojeći KUD Grahovo. SKUD “Gavrilo Princip” čiji sam ja predsjednik, ne može već godinama dobiti preporuku za pomoć iz Srbije bez obzira što mi postojimo, radimo i brojimo oko 70 članova”, kaže za Gerilu Radun.

“Što se tiče fudbalskog turnira, igrom slučaja ja sam i dalje aktivan fudbaler, u Drvaru vodim jednu ekipu. Pokušao sam da dogovorim sa tim Salićem da napravimo memorijalni turnir u pomen jednom igraču koji je tragično izgubio život, to je bilo prije jedno 7-8 godina, i taj Salić je novac skupljao i na kraju zaržao taj novac za sebe. Nedavno sam ga zvao i rekao da ukoliko uđem u kantonalnu skupštinu, a ućiću jer sam nosilac liste, da ću sve učiniti kao poslanik i delegate u Domu narod Parlament FBiH da sve te njegove manhinacije istjeram na čistac”, izjavio je Radun.

Radun ističe da je Opština Bosansko Grahovo izdvojila po 10.000 KM  za obnovu stadiona  NK/FK Grahovo, kao i za KUD Grahovo za koje bi se trebale srediti prostorije OŠ Miloš Tica u selu Preodac.

“U samom Preocu, selu u kojem se nalazi ta škola, ne živi ni pet porodica niti tamo ima kakve potrebe za bilo kakvim kancelarijama. Salić je inače rodom iz tog sela. Salić to koristi vješto, on kao obnavlja te neke ruševine. Sa druge strane Mile Princip je tražio od Opštine samo da mu ustupi tu školu pa da on svojim sredstvima preuredi taj prostor za smještaj za turiste, ali to je odbijeno, a sada su Saliću dali i prostor i novac za obnovu te škole. Isto se radilo i sa FK Grahovo, kojem se daje novac a taj klub nema nijednog jedinog člana, čak ni u mlađim kategorijama. A sada je opština dala 10.000 KM za sanaciju mokrih čvorova za takav klub, ja prosto ne mogu da vjerujem. Kroz taj dio preporuka se jasno vidi da je Dragan Salić dogovorio “posao” sa Urošem Đuranom i da to rade godinama. Salićev je i taj Centar za razvoj i ekonomiku sela, FK Grahovo, KUD Grahovo, pisao je monografije, knjigu “Od Berlina do Dejtona”, njegov je i računovodstveni biro, sudski je vještak, njegovi papiri kada ih predaje i aplicira za bilo šta su na prvu ruku – uredni, odnosno on zna da ih pripremi da tako izgledaju, ali u stvarnosti ništa od toga ne postoji jer nema članova, ni fudbalskog kluba, ni kulturno-umjetničkog društva”, naglašava Radun.

“Nestvarno je zaista koliko taj čovjek ima udruženja i sva su na jednoj adresi – Sarajevska 1 u B.Grahovu. Ja kada sam bio načelnik opštine pronašao sam odluku Federalnog ministarstvo koje je 2015.godine dodijelilo 70.000 KM FK Grahovo za uređenje dijela tribune i zgrade svlačionica FK Grahovo i od toga ništa nije uloženo u te prostorije. Jedino konkretno ulaganje je bilo 15.000 KM kada sam ja bio načelnik i tada je na prostorije kluba stavljena PVC stolarija. Sve ostalo nije jedan jedini esker potrošen za sine novce koje je Salić dobijao za svoja udruženja. Čim sam ja prestao biti načelnik Salić je opet počeo “sarađivati” sa načelnikom opštine B.Grahovo”, ističe Đuran.

Skupštinska većina predvođena SNSD-om je, kako tvrdi Đuran, ove godine izglasala finansijska sredstva za sanaciju prostora FK Grahovo i sanaciju OŠ MIloš Tica za potrebe KUD Grahovo sa po 10.000 KM, ali obrazloženje za njih kao i same odluke nikada, i pored zahtjeva odbornika opozicije, nisu dostavljene i to je vjerovatno jedini takav slučaj u cijeloj BiH.

“Nevjerovatno je da Đuran potpiše dokument kojim podržavate fiktivno kulturno-umjetničko udruženje a ne date podršku SKUD “Gavrilo Princip” koje broji 70 članova”, ističe Đuran.

Mile Princip iz SKUD “Gavrilo Princip”, potomak Gavrila Principa, a koji je godinama održavao obnovljenu rodnu kuću svog pretka i zasigurno najpoznatijeg Grahovljaka u istoriji, kaže da je zbog mahinacija u opštini B.Grahovo i napustio to mjesto i preselio u Beograd. Ogorčen je, kaže, na aktuelnog načelnika Đurana koji je i kroz papire dao podršku KUD Grahovo koje je, kako ističe, nepostojeće i bez ijednog člana, dok SKUD “Gavrilo Princip” nije dobijalo nikakvu podršku za sve ove godine.

“Načelnik Grahova Uroš Đuran je dao preporuku za Ministarstvo inostranih poslova Srbije za taj KUD Grahovo za koje je dobijeno oko 200.000 dinara. Taj Salić isto radi i sa tim fudbalskim turnirom koji se kao održava u selu Preodac koji se kao održava unazad pet godina svake godine, a zapravo se nikad ne održi, a dobije novac”, ističe Princip.

Udruženja koja vodi Dragan Salić su i Udruženje privatnih šumovlasnika Naša Šuma i Centar za razvoj i ekonomiku prirodnih resursa Bosansko Grahovo koja su takođe registrovana na istoj adresi – Sarajevska 1 u B.Grahovu.

Oba udruženja su aplicirala za asfaltiranje regionalnog puta Grahovo-Glamoč tačnije za dio puta kroz Veliko Tičevo.

Za sve ove projekte Opština Salićevim udruženjima izdaje odgovarajuće preporuke, najčešće za Program pomoći održivog projekta a koje implementira Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica. Zanimljivo je da i sama opština aplicira na isti program ali da najčešće ne prolazi na tim konkursima, dok Salićeva udruženja redovno prolaze na konkursima i dobijaju novčana sredstva.

“Salićeve namjere odavno su poznate jer sredstva koja legnu na račun njegovih fantomskih udruženja vidi samo on i par pojedinaca koji budu pokriće za ove ludosti. U sadašnjim projektima učestvuje načelnik jer za svako Salićevo udruženje napiše preporuku opštine. Ono što je veoma važno za ovaj Javni poziv jeste da su prošli projekti nekih udruženja a opština Grahovo je aplicirala vjerovali ili ne sa čak 44 projekata. Stručnost i znanje načelnika Đurana je došlo do izražaja ili je to mazanje očiju javnosti i podjela pljena sa Salićem da njegovi projekti prođu”, stoji u saopštenju stranke SNS objavljenom na zvaničnom FB profile ove stranke.

“Svakim novim danom ispliva po jedna skandalozna preporuka, za udruženja iza kojih godinama stoji Dragan Salić. Oživljavljanje ovih udruženja na kojima Dragan Salić godinama izvlači pare od raznih ministarstava, međunarodnih organizacija, institucija širom BiH omogućio je načelnik Uroš Đuran”, ističe Duško Radun u razgovoru za Gerilu.

Aktuelni načelnik opštine Bosansko Grahovo Uroš Đuran negira tvrdnje Raduna i Principa i tvrdi da se u opštini B. Grahovo sve radi po zakonu.

“Opština ne finansira nijedan od projekata nevladinih organizacija, kao što su KUD Grahovo i FK Grahovo. Oni jesu tražili proljetos pismo podrške za neke svoje projekte i mi smo to podržali, prošli su sa dva projekta za podršku od Vlade Srbije, program za dijasporu, a sada im je prošao projekat pred Federalnim ministarstvom gdje su dobili po 10.000 KM za KUD, odnosno fudbalski klub. KUD je dobio novac za renoviranje osnovne škole u Preocu, a fudbalski klub je dobio novac za sanaciju nekog mokrog čvora na stadionu”, kaže za Gerilu načelnik opštine Uroš Đuran.

Đuran je potvrdio da jeste potpisao preporuke za KUD Grahovo, kao i FK Grahovo.

“Hoće li to oni ispoštovati što su pisali na javnom pozivu, to je do njih, nije do opštine. To što Radun (bivši načenik) priča, to je njegov problem”, ističe Đuran.

Đuran ističe da je ostlo problema oko ranije adaptacije, odnosno postavljanja stolarije na prostorije FK Grahovo, kada je Radun bio načelnik, jer jedan dio fakture nije isplaćen a ugovor sa izvođačem radova nikada nije bio potpisan.

Na naše pitanje da li mu je poznato da li KUD Grahovo ima ijednog aktivnog člana, budući da je on lično, kao načelnik opštine, izdao nekoliko preporuka za javne konkurse gdje je KUD Grahovo dobio finansijska sredstva, Đuran je rekao da se za te informacije obratimo predsjedniku KUD-a Draganu Saliću.

Na naše pitanje zašto je izdata preporuka za KUD kojim se omogućuje dobijanje finansijskih sredstava od Vlade Srbije, ali i Federalnih ministarstava, ukoliko nije poznato ima li KUD Grahovo uopše ikakvo članstvo, Đuran nije imao odgovor.

“Morate pitati Dragana Salića ima li taj KUD članove ili nema. Ja ne znam”, kaže Đuran.

Na pitanje novinara Gerila da li ima saznanja da li FK Grahovo ima ijednog člana, Đuran takođe nije imao odgovor. Kada smo pitali kada je posljednji put FK Grahovo odigrao makar i revijalnu utakmicu, Đuran je rekao da je to bilo prije nekoliko godina.

Iako smo telefonski razgovarali sa aktuelnim načelnikom Đuranom, tražili smo i zvanični odgovor Opštine kako i na koji način podržava KUD Grahovo, odnosno FK Grahovo.

Na pitanja nam, ipak, nije odgovoreno, odnosno odgovoreno nam je da nismo dostavili zahtjev za pristup informacijama u skladu sa važećim zakonima.

Takođe, za odgovore na pitanja ostali smo uskraćeni i od strane Vlade Hercegbosanske županije, odnosno Kantona 10. Odgovore na pitanja nismo dobili do renutka objavljivanja ovog teksta.

Kontaktirali smo i Dragana Salića, predsjednika i osnivača mnogobrojnih nevladinih organizacija u Bosanskom Grahovu sa pitanjem da li navedena udruženja postoje, u smislu imaju li i realno postojanje, odnosno članstvo.

“Kako bolan ne postoje ta udruženja? Imam sedam registara o tome. A postoje i veterani i u jednom i u drugom udruženju. Ne može neko mlade dječake voditi da igraju utakmice u Livno, jednostavno nije sigurna bezbjedonosna situacija. Veterani KUD-a obilježe istorijski čas u rodnoj kući Gavrila Principa na najvišem nivou”, kaže za Gerilu Salić.

Salić kaže da FK Grahovo igra revijalne utakmice, kao i da je posljednju utakmicu odigrao prije nekoliko mjeseci u Banjaluci.

On na Radunove tvrde kaže da bivši načelnik Grahova zapravo ne razumije da je kranji cilj ovih projekata da pomognu povratnicima u ovu opštinu.

Na pitanje da li ima zaposlenih u ovim udruženjima Salić kaže da trenutno nema zaposlenih, jer se sve obavlja u uslovima ad hoc zapošljavanja i potreba.

Salić je široj javnosti poznatiji kao sudski vještak i vlasnik i direktor Centra za vještačenje i procjenjivanje “Zenit” d.o.o. Banja Luka.

Novinar i bloger Slobodan Vasković je u septembru prošle godine objavio tekst u kojem tvrdi da je upravo Salić tvorac lažnog vještačenja sačinjenog za potrebe Uprave za indirektno oporezivanje BiH odnosno za procjenu prostora u vlasništvu Mileta Radišića za čiju je kupovinu bila zainteresovana UIO.

Zanimljivo, na izborima za članove savjeta mjesnih zajednica u Banjaluci održanim u februaru ove godine, Salić je izabran kao predstavnik SNSD-a u MZ Nova Varoš.

Aktuelni načelnik opštine B.Grahovo Uroš Đuran takođe je, kao i Salić, član SNSD-a i jedan od vodećih ljudi ove stranke u FBiH.

The post Fudbalski klub i kulturno-umjetničko društvo bez igrača i članova uz pomoć Opštine B.Grahovo godinama dobijaju donacije first appeared on Gerila.info.