Prošlo je osam mjeseci od tragične smrti Srđana Cvijića koji je preminuo u noći sa 28. na 29. septembar 2020. godine nakon što je dobio težak napad u Banjaluci, a Hitna pomoć odbila da izađe na intervenciju. U međuvremenu, nadležni su izrekli disciplinsku mjeru dežurnom dispečeru, dok neutješna porodica i dalje traži pravdu pitajući se koliko još treba da se desi “Srđana Cvijića” da bi se nešto konkretno promijenilo u zdravstvenom sistemu Republike Srpske.

Podsjećamo, Srđan je u kobnoj noći dobio težak napad astme. Njegov brat Nemanja je pozvao hitnu pomoć ali je od dispečerke dobio odgovor da “prošetaju” do Hitne pomoći. Nakon što joj je objasnio da mu se brat guši, da ne može ni disati ni hodati, ona mu je rekla da dođu taksijem. Nakon što su taksijem došli do Hitne pomoći, Srđana su primili i nedugo zatim kolima hitne pomoći odvezli na Urgentni centar. Pola sata nakon prijema u Urgentni centar, Srđan je preminuo, zvanično uslijed zastoja srca zbog nedostatka kisonika.

Nadležni nisu reagovali odmah po saznanju da je došlo do propusta. Porodica je naišla na “zid šutnje” od strane “zdravstvenih institucija” – Ministarstva zdravlja RS, Doma zdravlja Banja Luka i UKC RS. Međutim, nakon početne šutnje i ignorisanja problema, stvari su se pokrenule sa mrtve tačke, ali tek nakon izvještavanja medija o ovom slučaju.

U međuvremenu, Dom zdravlja u Banjoj Luci je u januaru ove godine okončao postupak utvrđivanja odgovornosti dispečera koji je bio na dužnosti u noći kada je Srđan Cvijić preminuo. Postupak je inače pokrenut na osnovu žalbe Srđanovog brata Nemanje. Odgovornom radniku je izrečena disciplinska mjera u vidu novčane kazne u visini od 20% od osnovne plate u trajanju od tri mjeseca. Kazna je istekla ali sistemski problemi su i dalje prisutni.

Od januara, kada je izrečena kazna dispečeru, nije bilo novih dešavanja u vezi s ovim slučajem, ističe Srđanov brat Nemanja.

“Jedinu komunikaciju sam imao sa Tužilaštvom i trenutno se još uvijek čekaju rezultati vještačenja koji su ključni za potencijalno otvaranje slučaja. Ja nikad nisam dobio potvrdu od Doma zdravlja i Ministarstva nakon što su rekli da su blagovremeno obavijestiti. Planirao sam ponovo kontaktirati Tužilaštvo početkom juna, jer tad nekad ističe navodni rok do kada je Tužilaštvu rečeno da će dobiti rezultate vještačenja. Inače, niko se nije udostojio ni pitati ni kontaktirati iz ustanova”, ističe Nemanja za Gerilu.

Svjesni da Srđana ne mogu vratiti, Nemanja i njegova porodica nastoje učiniti bar nešto kako bi se ovakve tragedije spriječile.

“Nastojimo da u skupštinsku proceduru stavimo zakon o zaštiti pacijenata. To nam je u suštini neki plan, jer nama lično ne može ništa pomoći, da tako kažem, pa nam je cilj da se nešto promijeni bar malo u korist ljudi, jer se ovakve stvari prečesto dešavaju i apsolutno je “normalno” ljudima, jer ne znaju za drugačije. Kad se gledaju komentari ljudi na portalima kad se pokrenula priča o obrocima porodilja, ljudi su čak branili ustanove i govorili kako je normalno što je obrok jedne porodilje hrenovka, malo hljeba, pekmez i čaj, jer, zaboga, nije hotel. To je dovoljno reći kolilo je ljudima ispran mozak jer ne znaju za drugačije i zapravo normalno”, naglašava Nemanja.

Gerila.info

The post Osam mjeseci od tragične smrti Srđana Cvijića: Dispečer kažnjen, a “ovce” na broju first appeared on Gerila.info.

Dom zdravlja u Banjoj Luci je okončao postupak utvrđivanja odgovornosti dispečera koji je bio na dužnosti u noći 28. na 29. septembar prošle godine, kada je ignorisan poziv u pomoć, odnosno donesena odluka da se ne izađe na intervenciju, što je potencijalno dovelo do smrti Srđana Cvijića. Postupak je inače pokrenut na osnovu žalbe Srđanovog brata Nemanje.

Odgovornom radniku je izrečena disciplinska mjera u vidu novčane kazne u visini od 20% od osnovne plate u trajanju od tri mjeseca. To je inače maksimalna propisana novčana kazna za počinjenu težu povredu radne obaveze predviđene Kolektivnim ugovorom za JZU Dom zdravlja.

U dopisu se još navodi da je na pisani zahtjev Doma zdravlja, od strane Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS zatražen stručni nadzor u JZU Dom zdravlja. Obavljen je prvi sastanak i sad se čeka odluka Komisije za vanredni stručni nadzor Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite

U kratkom razgovoru za Gerilu, Srđanov brat Nemanja nam je rekao da ne očekuje drugačiju odluku u odnosu na onu iz Doma zdravlja. Što se tiče same odluke Doma zdravlja da novčano kazni dispečera i da se sve završi na tome, ističe da su on i porodica razočarani ali da nisu ni očekivali drugačiji ishod. Od Srđanove smrti porodica insistira na tome da se utvrdi odgovornost institucija.

“Ako se dođe do zaključka da je dispečer bio kriv, onda on treba da bude kažnjen po zakonu, ali da se to ne shvati da je to jedna osoba koja je napravila grešku a inače se problemi ne dešavaju. Ne. Problem je što se dešava konstantno. Jedan te isti problem. Hitna pomoć jednostavno ne želi da dođe na poziv, što je neprihvatljivo. Možda to vozilo hitne pomoći ne bi spasilo moga brata, ali ta činjenica da oni nisu ni pokušali i da je normalno da oni ne pokušaju, to je problem”, izjavio je Nemanja u ranijem razgovoru za Gerilu.

Nažalost, sve su prilike da će se Nemanjine slutnje obistiniti i da će odgovorni dispečer biti “žrtveni jarac” a da će sistemski problemi i dalje postojati.

Gerila.info

The post Dom zdravlja Banja Luka izrekao disciplinsku mjeru: Smrt Srđana Cvijića “košta” 20% od plate first appeared on Gerila.info.

Prošla su dva mjeseca otkako je Srđan Cvijić preminuo a njegova porodica i dalje traži odgovor na pitanje ko je odgovoran što kola hitne pomoći nisu izašla na intervenciju po pozivu da Srđanu nije dobro.

Podsjećamo, u noći sa 28. na 29. septembar Srđan Cvijić je dobio težak napad astme. Srđanov brat Nemanja je pozvao hitnu pomoć ali je od dispečerke dobio odgovor da “prošetaju” do Hitne pomoći. Nakon što joj je objasnio da mu se brat guši, da ne može ni disati ni hodati, ona mu je rekla da dođu taksijem. Nakon što su taksijem došli do Hitne pomoći, Srđana su primili i nedugo zatim kolima hitne pomoći odvezli na Urgentni centar. Pola sata nakon prijema u Urgentni centar, Srđan je preminuo, zvanično uslijed zastoja srca zbog nedostatka kisonika.

Nadležni nisu reagovali odmah po saznanju da je došlo do propusta. Međutim, nakon početne šutnje i ignorisanja problema, stvari su se pokrenule sa mrtve tačke. Srđanov brat Nemanja nam je u razgovoru potvrdio da je istražni proces u toku. Ističe da je u kontaktu sa Tužilaštvom koje je dobilo većinu dokumentacije. Naglašava da nema zamjerke na rad Tužilaštva, kao ni policije koja je do sada uzela izjave od nekoliko svjedoka i radi na prikupljanju materijalnih dokaza.

Međutim, naišao je na “zid šutnje” od strane “zdravstvenih institucija” – Ministarstva zdravlja RS, Doma zdravlja Banja Luka i UKC RS. Doduše, iz UKC-a i Doma zdravlja su stupili u kontakt sa njim, ali tek nakon izvještavanja medija o ovom slučaju.

“Stekao sam utisak da nijedna institucija, osim Tužilaštva i policije, nije uradila ništa dok mediji nisu počeli izvještavati o ovom slučaju. UKC, Dom zdravlja, Ministarstvo zdravlja, kome sam poslao otvoreno pismo, nisu uradili ništa dok mediji nisu izvršili pritisak. Na samom početku sam 2. oktobra poslao mejl Domu zdravlja, na koji prvo nisam dobijao odgovore, da bi upornošću i svakodnevnim slanjem upita zašto ne dobijam informacije, dobio odgovor od direktora da je pokrenut interni postupak, da će u skladu sa zakonom i njihovim internim procedurama pokrenuti istragu da se utvrdi činjenično stanje i da će me obavijestiti. Ja sam na to rekao OK, i čekao sam 11 dana. Nisam dobio odgovor”, ističe Nemanja.

Istražni proces

Okružno javno tužilaštvo Banja Luka je dostavilo Zahtjev za prikupljanje dokaza i obavještenja Policijskoj upravi Banja Luka. Policija je do sada saslušala određeni broj lica i dostavila traženu dokumentaciju. Tužilaštvo je poslalo zahtjev za dostavljanje dokumentacije i UKC-u. Dom zdravlja Banja Luka je primio žalbu Nemanje Cvijića 2. oktobra, nakon čega su proslijedili zahtjev za izjašnjenje osoblju Službe hitne medicinske pomoći. Šestog oktobra su proslijedili zahtjev za dopunu izjašnjenja. U toku je postupak utvrđivanja odgovornosti radnika povodom navoda iznesenih u žalbi. Od Sektora kriminalističke policije PU Banja Luka Dom zdravlja je 19. oktobra dobio zahtjev za dostavu dokumentacije, koju su dostavili tri dana kasnije. Početkom novembra, 3.11. policija je tražila dodatne podatke koje je Dom zdravlja dostavio 9. novembra.

Nemanja ističe da je sve vrijeme bio u kontaktu sa medijima, konkretno sa novinarima portala Mondo. Navodi da je čekajući odgovor na žalbu koju je uputio Domu zdravlja, medijima ispričao šta se desilo, prije svega zato što su on i njegova porodica smatrali da je nedopustivo da hitna pomoć nije htjela izaći na intervenciju.

“Bez obzira da li bi izlazak hitne pomoći spasio mog brata ili ne, sama ta činjenica da nisu htjeli izaći je porazna, a nije da nisu mogli pošto su imali vozila a mi smo još bili na Paprikovcu. Znači nismo bili negdje daleko da mogu reći „treba nam 20 minuta da dođemo“. Kada sam bio u kontaktu sa novinarima iz Monda dogovorili smo se da ću ja dati izjavu a da će oni poslati upit Domu zdravlja. Bukvalno, 15 minuta nakon što su poslali upit, mene su zvali iz Doma zdravlja i pitali da li sam voljan da dođem na sastanak. Do tog trenutka mi nisu uopšte odgovarali”, naglašava Nemanja.

Što se tiče sastanka sa direktoricom Doma zdravlja Banja Luka Nevenom Todorović, Nemanja ističe da je razgovor bio sasvim pristojan. Međutim, nije bilo suštinskih rezultata nakon sastanka.

“Nije bilo nikakvih ponuda, osim što mi je davala savjete šta mi kao porodica možemo uraditi, odnosno da pored žalbe njima, uputimo žalbe i Gradu koji je odgovoran za rad Doma zdravlja, i da uputimo žalbu Ministarstvu zdravlja, pošto je Ministarstvo takođe odgovorno za njihov rad. Međutim, postavlja se pitanje zašto bih ja uopšte trebao da šaljem žalbe njima? Valjda je ona kao direktorica direktno odgovorna za tu instituciju, odnosno ona je trebala uputiti žalbu na eventualne propuste od strane Grada ili Ministarstva, ako ćemo pričati o manjku sredstava, vozila ili čega god”, smatra Nemanja.

Pored savjeta da uputi žalbe Gradu Banjaluka i Ministarstvu zdravlja RS, Nemanji je rečeno da može podnijeti privatnu tužbu protiv N.N. lica zbog zanemiravanja obaveza i neizvršavanja radnih zadataka, uzevši u obzir da Dom zdravlja ne smije dati ime i prezime dispečera. Nemanja ističe da razumije princip tajnosti, ali naglašava da bi to bilo neprihvatljivo za njega i porodicu.

“To ne treba da bude privatna tužba. To je odgovorno lice koje radi u javnoj ustanovi. Ja se ne žalim protiv te i te osobe, već na njen rad. Tada sam još uvijek bio u šoku, sada malo bolje shvatam šta se dešava i da postoji realna mogućnost da je to bio pokušaj skretanja i bježanja od odgovornosti, iako je ona sve vrijeme govorila da ona stoji tu kao odgovorno lice, kao direktor, da ne bježi od odgovornosti”, navodi Nemanja.

“Bez medijskog pritiska se ništa ne dešava”

Nekoliko dana nakon prvih medijskih izvještaja, Nemanja je dobio poruku od novinara iz Monda da je jedan portal kontaktirao Tužilaštvo s ciljem informisanja o slučaju, na šta je Tužilaštvo poslalo odgovor da nisu bili uopšte upućeni i da su tog trenutka, kad su primili upit, pokrenuli postupak.

“Tužilaštvo je odmah nakon što je portal objavio novinski članak pokrenulo postupak da se to istraži. Tek na upit novinara je pokrenut postupak, nijedna institucija nije uputila zahtjev Tužilaštvu. Policija takođe nije bila upućena dok Tužilaštvo nije tražilo od njih da prikupljaju dokaze i da uzimaju izjave svjedoka”, naglašava Nemanja.

Svjesni da ne mogu vratiti Srđana, Nemanja ističe da njega i porodicu nijedan rezultat Tužilaštva ne može utješiti. Međutim, ono što trenutno pokušavaju je da se utvrdi odgovornost institucija.

“Ako se dođe do zaključka da je dispečer bio kriv, onda on treba da bude kažnjen po zakonu, ali da se to ne shvati da je to jedna osoba koja je napravila grešku a inače se problemi ne dešavaju. Ne. Problem je što se dešava konstantno. Jedan te isti problem. Hitna pomoć jednostavno ne želi da dođe na poziv, što je neprihvatljivo. Stičem utisak da, iako ne mora da znači, ako Tužilaštvo odluči da nema elemenata krivičnog djela, ako se zatvori slučaj, da će Dom zdravlja reći „evo, Tužilaštvo, sudski vještaci su odlučili da nije bilo elemenata krivičnog djela, nećemo uraditi ništa“, što je nedopustivo. Možda to vozilo hitne pomoći ne bi spasilo moga brata, ali ta činjenica da oni nisu ni pokušali i da je normalno da oni ne pokušaju, to je problem”, naglašava Nemanja.

Sistemski problem

Nemanja navodi da je njegova porodica još jednom imala neprijatnosti sa radnicima hitne pomoći. Naime, kada su namjeravali da saopšte njegovim roditeljima šta se desilo, rođaci i komšije su kontaktirali hitnu pomoć u Srpcu, gdje Cvijićevi žive, i pitali ih da li mogu doći kada budu saopštavali tužnu vijest. Nemanja ističe da su njegov rođak i komšija otišli u Dom zdravlja da ih obavijeste da postoji mogućnost da će roditeljima pozliti.

“Oni su njima navodno rekli da ako im bude loše da im daju bensedin. Kada su im rekli da je u pitanju smrt djeteta, da može biti šok, oni su rekli „ako ne pomogne, dajte im dva bensedina“, rekli su „budite spremni, ne zanima nas“. Tako je meni rečeno, nisam bio lično tu, ali nema razloga da ne vjerujem rođaku i komšiji”, ističe Nemanja.

Nemanja naglašava da je u otvorenom pismu koje je poslao ministru zdravlja Alenu Šeraniću naveo da je problem što je narod navikao na nerad, na nedogovornost, na drskost.

“Nama je sve to normalno. Normalno je da se poziv hitne pomoći odbije, da ne računamo na to uopšte. U suštini, ljudi se ne žale na te stvari zato što je to tako. To ne treba da bude tako i narod je donekle i sam kriv zato što se ne buni. Ja imam 26 godina i bukvalno ne znam da je nekada bilo drugačije. Vlast se mijenjala, ne govorimo samo o ovoj vlasti, ali uvijek je bilo isto. Ne radi se uopšte na tome da se popravi sistem. Ja vjerujem i znam da ima dobrih doktora koji stvarno rade svoj posao kako treba i vole ga raditi. Međutim, ima puno doktora koji jednostavno ne žele da rade svoj posao kako treba. Šta je uzrok tome? Da li su uzrok male plate ili nedostatak uslova, to nije naš problem. To nije na građanima da razmišljaju o tome. Mi plaćamo poreze svaki mjesec da bi imali tu uslugu, odnosno da bi imali zdravstveno osiguranje. Na državi je valjda da to reguliše. Ne na nama”, ističe Nemanja.

[pdf-embedder url=”https://www.gerila.info/wp-content/uploads/2020/11/nemanja-cvijic-otvoreno-pismo-ministru-seranicu.pdf” title=”nemanja cvijić otvoreno pismo ministru šeraniću”]

Nemanja naglašava da još uvijek nije dobio nikakav odgovor iz Ministarstva zdravlja. Takođe, nakon prvog kontakta, nisu ga više zvali ni iz Doma zdravlja.

Na sastanku sa direktoricom Doma zdravlja postavio je pitanje da li je hitna pomoć dužna da, bez obzira na sve, izađe na poziv, na šta je ona odgovorila da je problem veliki broj lažnih poziva.

“Rekao sam joj: “Zar hitna pomoć ne treba da izađe na poziv i onda eventualno ako se utvrdi da je poziv bio lažan, da se kontaktira policija da se kažnjavaju ti ljudi”. Onda je ona rekla: “Tako bi trebalo da funkcioniše, ali na žalost nije tako”. Da li je to moj problem, da li ja treba da se borim da se to mijenja ili neko ko je odgovoran za rad te službe? Ministarstvo ili ko god”, pita se Nemanja.

U vezi sa problemom u sektoru zdravstva, Miodrag Femić iz Strukovnog sindikata doktora medicine Republike Srpske je ranije za Gerilu rekao da je zdravstvo Srpske u posljednjih desetak godina ostalo bez resursa ali i bez ljudi koji su masovno napuštali i sistem i zemlju. Sindikat je mnogo puta do sada u posljednjih desetak godina upozoravao da je zdravstveni sistem pred kolapsom.

“Teško je bilo očekivati da zdravstveni sistem u Republici Srpskoj prođe bez problema ali za to najmanje treba kriviti zdravstvene radnike. Glavni krivci su oni koji vode zdravstveni sistem. Mi smo godinama upozoravali da se ulaže na gluposti, na razne garaže, bespotrebne tendere, umjesto da se ulagalo tamo gdje treba”, ističe Femić.

Novinar Goran Dakić smatra da je veliki problem taj što se pravo stanje i ne zna jer sve ono što javnost saznaje o stanju u zdravstvu jesu neprovjerene izjave pacijenata i službene konferencije predstavnika institucija na kojima se ne otkriva stvarno stanje.

“Ne znamo u kakvom je stanju UKC RS, jer sve što znamo jeste ono što nam “rukovodeći organi” saopšte na manekenskim konferencijama za štampu”, ističe Dakić.

Žrtveno jagnje

Nemanja Cvijić naglašava da su u cijelu priču oko utvrđivanja odgovornosti za smrt njegovog brata ušli bez političke pozadine.

“Ne zanima nas ni ime ni prezime, ni stranka. Sve vrijeme govorim, ni dispečer, ni direktor, ni ministar, mene apsolutno ne zanima ni ime ni prezime, mene samo zanima odgovorno lice, odnosno ona pozicija koju ta osoba ima. Hoće li te osobe donijeti promjenu? Ako donesu, odlično. Nemam ništa protiv, tako da ne ispadne da ja tražim nečiju glavu, nekoga od ministara, direktora. Ne, apsolutno me ne zanima. Ako će ti ministri, direktori ili bilo ko od odgovornih promijeniti nešto na bolje, odlično”, ističe naš sagovornik.

Na kraju, izražava bojazan, ako bi se utvrdila krivica dispečera, da taj dispečer ne bude žrtveno jagnje, da će taj dispečer da ispašta problem čitavog sistema.

“Ako se utvrdi krivica dispečera, u redu, dispečer je napravio problem, napravio je grešku, ali ta greška nije greška samo tog dispečera. To se dešava nažalost stalno, gotovo svakodnevno”, naglašava Nemanja.

Gerila.info

The post Dva mjeseca od tragične smrti Srđana Cvijića, još uvijek se ne zna ko je odgovoran: “Da nije bilo pritiska medija, niko ništa ne bi uradio” first appeared on Gerila.info.