“Te bi akcije trebale poboljšati stabilnost BiH i omogućiti partnerstvo sa SAD-om, bazirano na zajedničkim interesima, ekonomskom potencijalu i zajedničkom prosperitetu,” navodi se u pisanom odgovoru portparola State Departmenta.

Ukupno je ukinuto 48 sankcija, i to i za više od 25 preduzeća povezanih s porodicom Dodik, koja su od 2022. bila na listi zbog “koruptivnih aktivnosti i prijetnji teritorijalnoj cjelovitosti BiH”.

Američka administracija pojašnjava da je riječ o odlukama u okviru redovne revizije Kancelarije za kontrolu strane imovine (OFAC) pri Ministarstvu finansija SAD, čiji je cilj “unapređenje američkih ekonomskih, nacionalnih, bezbjednosnih i spoljnopolitičkih ciljeva”.

Potez zvaničnog Vašingtona uslijedio je nakon što je NSRS sredinom oktobra, po hitnom postupku, usvojila set akata kojim prestaje važenje više spornih zakona ranije oborenih pred Ustavnim sudom BiH – od zakona o nepokretnoj imovini i neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, do akata o VSTS-u RS i izmjena Krivičnog zakonika. Time je formalno povučen kurs koji je međunarodna zajednica označavala kao antiustavan, i na koji su bile vezane američke restrikcije uvedene od 2022. godine.

Istovremeno, politički kontekst ostaje napet jer je “u igri” i dalje mnogo nepoznatih u komplikovanoj bosanskohercegovačkoj političkoj, ali i društvenoj realnosti.

Sud BiH je Dodika pravosnažno osudio na godinu dana zatvora uz šestogodišnju zabranu obavljanja javne funkcije zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika Kristijana Šmita, nakon čega mu je kazna zatvora zamijenjena novčanom. Centralna izborna komisija BiH proglasila je prestanak njegovog mandata predsjednika RS, a za vršiteljicu dužnosti imenovana je Ana Trišić-Babić. Prijevremeni izbori za predsjednika RS zakazani su za 23. novembar.

Reakcije su podijeljene. Vlasti u Srpskoj poteze američke administracije tumače kao “pobjeda nad pritiscima”, dok opozicija u RS, kao i najveći broj političara u Federaciji BiH upozoravaju na “političku trgovinu” i promjenu američke taktike prema Dodiku.

Iz Stejt Departmenta, pak, poručuju da će “nastaviti blisko sarađivati sa političkim akterima širom BiH kako bi se unaprijedili zajednički prioriteti i očuvala stabilnost zemlje”.

U praksi, ukidanje sankcija briše ograničenja za međunarodne finansijske transakcije i poslovanje subjekata koji su godinama bili pod OFAC mjerama, ali i testira koliko će potezi NSRS-a zaista značiti povratak na ustavni okvir i poštivanje presuda najviših sudova i odluka međunarodnih institucija.

Ishod ćemo možda moći naslutiti iz predizborne kampanje Siniše Karana, Dodikovog favorita, a posebno od narednih odluka Vlade RS i aktivnosti koje će se dešavati u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

Kad smo kod skupštine, naredna sjednica je zakazana već za naredni utorak, 4.novembra, a na dnevnom redu je, između ostalog, i Prijedlog zakona o predmetima od dragocjenih metala u Republici Srpskoj.

Slučajnost?

GERILA

The post Amerika ukinula sankcije Dodiku: Nagrada za “konstruktivne odluke”, političke ili neke druge vrste trgovine? first appeared on Gerila.info.

„Otišao bi da analiziram stanje i na jedno i na drugo mjesto. Kao da idem da probam sarmu na jednoj i na drugoj slavi. Da ne uvrijedim domaćicu. Mislim da to jeste veliko pitanje i to je razlog zbog kojeg imamo veliki broj apstinenata. I tek ćemo ih imati“, kazao je predsjednik Centra za životnu sredinu Tihomir Dakić.

Posljednjih desetak dana glavna ekološka tema u BiH je zagađenje Une. I dalje niko ne zna zbog čega je Una zagađena, kako je do toga došlo i ko će da odgovara.

„Prve informacije sa terena kažu da je u pitanju velika količina otpadnih voda koje su navodno iscurili iz kolektora u Bihaću. Neke institucija su se pokrenule i uradile ispitivanje kvaliteta vode. Prema posljednjim podacima, ne postoji nikakav problem i voda je biološki ispravna. Zagađenje bilo čega u ovoj zemlji traje svega par dana. Zato što govna idu nizvodno“, priča Dakić.

On kaže kako u BiH ne postoji podatak o zagađenosti voda. Niko ne zna koliko je zagađena Una, a koliko Vrbas, Neretva, Pliva, Sana… Pojedina ribarska društva jave kada se na određenoj rijeci desi pomor riba i onda se pokreću određene inicijative. Među onima koji često dižu halabuku postoji velika nesigurnost i nepovjerenje u institucije.

„Najčešće se nalazimo između čekića i nakovnja. S druge strane imamo političare i institucije koje nas kritikuju zbog neosnovane panike. Tako je bilo sa piralenom, tako je bilo kada su u pitanju bila neka veća zagađenja. Bili smo svjesni šta se dešava, vidjeli smo da se informacije minimiziraju i da se kontrolisano puštaju u medije“, ističe Dakić.

Dakić kaže kako često sami sebi postave pitanje: koji klinac radimo? To ih povremeno pitaju i drugi. I to je, dodaje on, dobro pitanje. Svako jutro se bude sa pitanjem koliko i na koji način njihovo djelovanje ima uticaj na negativne procese.

„Količina pritiska na prirodna dobra je ogromna. Ne samo kod nas. Dolaze nam i tek će da nam dolaze korporacije, a vode jesu jedna od tema koja će nam za nekoliko godina doći do grla. Nas je premalo. Proaktivnih građana u BiH ima za jedan bus. A koliko imamo vlada, koliko imamo ministarstava, koliko imamo kantona, koliko imamo onih koji će staviti potpis na davanje šikara da se iskoriste za geološka istraživanja? A onda poslije toga jedna korporacija proda drugoj korporaciji za 1,3 milijarde nekih para“, rekao je Dakić.

Drugo važno pitanje je: koliko kamiona iz Bistrica ide u Srbiju svakog dana? Dakić kaže da  se koridorom dešavaju iste stvari od 1992. godine. On kaže kako Centar pokušava da sazna koliko je zaista izvezeno uglja iz BiH. Uprava za indirektno oporezivanje BiH – ćuti.

„Nećemo govoriti o tome ko je direktor UIO BiH. Nećemo govoriti, ali je interesantno i indikativno da ne možete da saznate koliko je poreza naplaćeno u odnosu na količinu izvezenog uglja. Danonoćno idu kamioni. Srbiji je potreban ugalj i on se uvozi se bez obzira na to što ugalj ima visok procenat sumpora“, kazao je Dakić.

Iz potoka Grabovca sve ide u Medljanku, iz Medljanke sve ide u Sanu. Teški metali završavaju u ovim vodama i zbog toga postoji pad kategorije kvaliteta vode u ovim rijekama. Dakić pita da li smo sve bliže kukama i motikama, jer institucije ne rade posao koji bi trebalo da rade.

„Sistem postoji, ali on nije usmjeren na vladavinu prava, nego na bogaćenje manjine. I to udbaške manjine. Kada začeprkate i vidite ko je gdje završio školu i ko je s kim povezan, vidjećete  da su službe poprilično žive, da sarađuju i da realizuju sve što dogovore. A mi smo zaokupljeni time šta će reći Sanja Vulić i hoće li biti održana posebna sjednica Narodne skupštine“, kaže Dakić.

Tema broj tri: Pliva. Da li je stavljena tačka na izgradnju druge male hidroelektrane na Plivi ili će ipak tiha voda bregove potopiti? Dakić kaže kako se nada da će lokalno stanovništvo pratiti sve te slučajeve.

„Apetiti su još uvijek tu što se tiče realizacije koncesionih ugovora. Da li će se oni i desiti – to je do svih nas. Dobar dio koncesionih ugovora je poništen. Postojali su opravdani razlozi da ministarstvo raskine te ugovore. Građani su sve svjesniji i reaguju mnogo brže nego što je bilo prije 15 godina i mi sada ulazimo u jedan period u kojem ćemo morati tražiti individualnu krivičnu odgovornost prema svim predstavnicima institucija“, istakao je Dakić.

G. Dakić/Gerila.info

The post Tihomir Dakić za „PST!“: Sistem pomaže udbaškoj manjini da se bogati (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Oni su uhapšeni u akciji kriminalističke policije zbog sumnje za korupciju. U toku istrage policijski službenici su tokom proteklih šest mjeseci po naredbi nadležnog Suda oduzeli oko 90.000 KM koje potiču od koruptivnih radnji navedenih lica i isti je deponovan u sudskom depozitu.

“U toku su pretresi na lokacijama koje koriste lica lišena slobode u okviru koji se traga za još 250.000 KM koja potiču od navedenih koruptivnih radnji, a na osnovu kojih su trgovinom uticajem protivpravno promijenili skupštinsku većinu Skupštine opštine Teslić”, saopšteno je iz MUP-a Republike Srpske.

Policijska akcija u Tesliću uslijedila je nakon što je SDS vratio skupštinsku većinu u lokalnom parlamentu, a „igrač odluke“ bio je upravo Jašarević. Zbog napuštanja SNSD-ove većine Jašarević je optužen da je primio mito u iznosu od 250.000 KM. Jašarević je to negirao i poručio da je dobijao čak i prijetnje smrću. On je istupio iz Kluba SDA koji podržava većinu sa SNSD-om i priključio se nezavisnom klubu kako bi podršku dao SDS-u. U tom klubu se nalazi i Mehmed Dubravac.

Nakon toga krenuo je „prvi udar“ na Jašarevića: inspektori Republičke uprave za inspekcijske poslove pojavili su se prije dvadesetak dana na benzinskoj stanici u Tesliću gdje Jašarević radi kao poslovođa, a o čemu je prvo pisala Gerila. Jedan inspektor je vodni, a drugi tržišni. Oni su razgovarali sa radnicima benzinske stanice.

“Nisam htio koalirati sa SNSD-om u trenutku dok lider ove stranke narušava ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine, ali i zbog prijetnji smrću koje sam primio nakon što sam odbio da podržim inicijativu da Milorad Dodik postane počasni građanin Teslića”, kazao je ranije Jašarević.

Podsjećamo da je u februaru Okružni sud u Banjaluci oslobodio Milana Miličevića optužbi za trgovinu uticajem u predmetu izdavanja upotrebne dozvole za stambeno-poslovni objekat vlasnika i investitora Alena Seferovića koji je ujedno povjerenik SDA za Teslić. Seferović je najprije bio član PDP-a, a potom i SNSD-a.

Osim Miličevića u ovom predmetu optužen je bio i načelnik Odjeljenja za prostorno uređenje u opštini Teslić Nikola Stokić kome je na teret stavljena zloupotreba službenog položaja, a koji je, takođe, oslobođen optužbi. Presudu je donijela sudija Zorica Baroš koja je istakla da nisu dokazani navodi iz optužnice.

Podsjećamo, optužnica je njega i Stokića teretila da su krivična djela počinili od 2018. do 2024. godine prilikom privođenja zemljišta trajnoj namjeni i izdavanja upotrebne dozvole za objekat investitora Alena Seferovića.

U optužnici se navodilo da je Miličević tražio poslovni prostor, stan ili 100.000 KM da posreduje u završetku postupka. Stokić se teretio da šest godina nije završio potrebne procedure, uključujući uklanjanje nelegalnog objekta neophodnog za postavljanje trafo-stanice i priključenje zgrade na električnu mrežu što je jedan od uslova za dobijanje upotrebne dozvole.

Ispred Miličevićeve kuće u Tesliću i dalje se nalazi veliki broj članova SDS-a koji, kako kažu, neće dozvoliti njegovo sprovođenje na „dalje postupanje“.

SDS demantuje da je Miličević uhapšen

Iz SDS-a je medijima poslato saooštenje u kojem se navodi da je riječ o “detaljno osmišljenom planu montiranja procesa i kriminalizacije časnih ljudi putem režimskih stranačkih kanal, privatizovanog MUP-a i medija koje vlast kontroliše”

“RTRS i ATV su objavili da je predsjednik Srpske demokratske stranke i gradonačelnik Teslića Milan Miličević uhapšen iako se on trenutno nalazi u svojoj porodičnoj kući ispred koje se u znak protesta okupio veći broj građana”, navodi se u saopštenju.

Ističu da će Srpska demokratska stranka  koristiti sva demokratska i sredstva građanskog protesta da se suprotstavi “otvorenom proglašenju rata opoziciji Republike Srpske od strane kriminalnog režima koji zloupotrebljava institucije Republike Srpske i MUP u sprezi sa režimskim medijima”.

G. Dakić/GERILA

The post Miličević uhapšen zbog „mijenjanja skupštinske većine“ u Tesliću first appeared on Gerila.info.

Riječ je o konceptu političkog zatvaranja koji potkopava ideju globalne saradnje, univerzalnih prava i otvorenih društava – koji su temelji liberalnog poretka nastalog nakon Drugog svjetskog rata. Harari jasno prepoznaje: strategija Donalda Trampa nije naprosto ekscentrična ili populistička, već sistematski napad na moderni, povezani svijet.

Ali ono što je Harari precizno dijagnostifikovao u SAD-u, jednako važi i za političku agendu Milorada Dodika. Samo što, za razliku od Trampa, Dodik ne pokušava razoriti međunarodni liberalni poredak spolja, već ga sabotira iznutra, kao izabrani predstavnik entiteta unutar države koja se još uvijek pokušava održati na postulatima demokratskog društva.

Dodikov antiliberalizam: Kultura straha kao osnova vlasti

U središtu Dodikove političke filozofije ne nalazi se ni ideja progresa, ni ekonomski razvoj, ni inkluzivnost, već strah. Taj strah ima mnoge oblike: od “ugroženosti srpskog naroda”, preko prijetnji koje navodno dolaze iz Sarajeva, do globalnih zavjera koje navodno spremaju zapadne ambasade. Riječ je o pažljivo konstruiranom narativu u kojem građani nisu akteri, već objekti manipulacije, a vođa je jedina figura koja ih može zaštititi.

Za razliku od klasičnih autoritarnih režima koji koriste silu kao osnovni instrument kontrole, Dodik se oslanja na emocionalnu mobilizaciju – on ne vlada samo zakonima, već atmosferom. Kroz medije pod svojom kontrolom, stalno proizvodi osjećaj krize i vanjske prijetnje. U tom narativu, svi koji ne podržavaju njegovu politiku automatski su “izdajnici”, “strani plaćenici”, “bošnjački igrači” ili “sluge Šmita”.

Ovakva politika konstantne mobilizacije služi dvostrukoj svrsi: s jedne strane neutralizuje unutrašnju kritiku jer svako ko postavlja pitanja automatski postaje neprijatelj; s druge strane, guši potrebu za reformama jer se narod ne poziva na napredak već na odbranu. Na taj način, kultura straha postaje sredstvo produžavanja vlasti, a ne privremeno sredstvo kontrole.

Antiliberalizam koji Dodik zagovara nije puka negacija liberalnih vrijednosti – on predstavlja dubinsko odbacivanje svega što liberalna tradicija nosi: slobode mišljenja, nezavisnog pravosuđa, nezavisnih medija, civilnog društva, zaštite manjina, i otvorenog dijaloga. U njegovom sistemu vrijednosti, sloboda govora nije vrlina, već problem; pluralizam nije bogatstvo, već slabost; transparentnost nije obaveza, već prijetnja.

Upravo zato se Dodik toliko grčevito bori protiv svakog oblika unutrašnje kontrole ili nadzora – bilo da je riječ o istraživačkim novinarima, međunarodnim sudovima, nevladinim organizacijama ili čak opozicionim političarima. Sve su to, u njegovom narativu, „agenti destabilizacije“, a ne esencijalni elementi demokratskog društva.

Ono što ovu politiku čini posebno opasnom jeste njena sistemska narav. Nije riječ o stihijskim ispadima ili slučajnim izjavama, već o dugoročnoj strategiji vladanja u kojoj se strah institucionalizuje, a antiliberalizam normativizira. U tom sistemu, građani ne biraju viziju budućnosti, već se opredjeljuju za „manje zlo“ – za stabilnost po svaku cijenu, makar cijena bila vlastiti glas, vlastita prava, vlastita odgovornost.

Konačan cilj nije samo političko preživljavanje, već preoblikovanje društva po mjeri autoriteta. Dodik ne želi samo biti vlast – on želi biti izvor istine, tumač prošlosti, granica budućnosti i mjera stvarnosti. Takav poredak više nema veze s demokratijom, već s iliberalnim, autoritarnim modelom koji koristi elemente demokratije kao dekor, a suštinski funkcioniše kao sistem vladanja putem straha i poslušnosti.

Koalicija neliberalnih: Od Moskve do Laktaša

U savremenom političkom pejzažu, gdje su granice između ideologije i interesa sve mutnije, Milorad Dodik se jasno pozicionirao kao član neformalne, ali vrlo realne koalicije neliberalnih lidera – političke mreže koja povezuje autokrate, revizioniste i suvereniste od Moskve do Budimpešte, od Ankare do Pekinga. Ta koalicija ne funkcioniše putem formalnih ugovora ni međunarodnih organizacija, već kroz zajednički set vrijednosti i političkih taktika: kult ličnosti, eliminaciju političkih protivnika, kontrolu nad medijima, i sistemsku delegitimizaciju liberalne demokratije.

Za Dodika, Vladimir Putin nije samo saveznik – on je politički arhetip. Lider koji koristi ideologiju tradicionalnih vrijednosti da bi opravdao represiju; koji se poziva na suverenitet da bi gasio slobode; i koji međunarodno pravo priznaje samo kada mu odgovara. Dodik preuzima ne samo retoriku ruskog predsjednika – o „spoljnom neprijatelju“, „stranim agentima“, „nelegitimnim institucijama“ – već i njegove metode. U njegovoj viziji, Rusija je zaštitnik „slovenske i pravoslavne civilizacije“, dok je Zapad simbol dekadencije i duhovne propasti.

Ta identifikacija sa Moskvom nije samo ideološka, već i strateška. Kada god se Dodik nađe pod pritiskom, bilo zbog secesionističkih poteza, sankcija ili istraga, njegovi politički refleksi vuku ka istoku. Bilo da je riječ o susretima sa Lavrovom, podršci ruskoj invaziji na Ukrajinu, ili najavama ekonomskih i energetskih partnerstava, Dodik koristi Moskvu kao geopolitički štit i simbolički kapital protiv međunarodne zajednice.

Međutim, Moskva nije jedina tačka ove neliberalne mreže. Budimpešta igra podjednako važnu ulogu. Viktor Orban, premijer Mađarske, uspio je ono što Dodik priželjkuje – transformisati članicu EU u zemlju s autoritarnim manirima, gdje se izbori održavaju, ali ne znače mnogo, gdje je opozicija formalno prisutna, ali suštinski marginalizovana, i gdje se nacionalni suverenitet koristi kao izgovor za obračun s kritičkim glasovima. Orban Dodiku nudi model „iliberalne demokratije“ koji funkcioniše unutar EU, ali se aktivno suprotstavlja njenim vrijednostima.

Osim političkih saveznika, Dodik se oslanja i na propagandne infrastrukture koje podržavaju antiliberalni narativ – ruski mediji poput RT i Sputnjika, desničarski portali iz Evrope i SAD-a, ali i mreže domaćih medija koje plasiraju “alternativne istine” i teorije zavjere. Kroz te kanale se stvara slika svijeta u kojoj je Dodik branilac naroda, a svi koji ga kritikuju su izdajnici, plaćenici ili neprijatelji „srpske slobode“.

Ova transnacionalna neliberalna koalicija funkcioniše i na simboličkom nivou. Sastanci se ne dešavaju u multilateralnim tijelima, već u salonima, privatnim avionima i direktnim porukama. Ona ne teži stabilnosti svijeta, već destabilizaciji liberalnog poretka. I tu se Dodik odlično uklapa – kao glasnogovornik ideje da su multilateralizam, ljudska prava i građanske slobode „strani proizvodi“ koje treba odbaciti.

Ali, ono što ovu koaliciju neliberalnih čini posebno opasnom nije njena snaga, već njena prilagodljivost. Dodik, poput svojih saveznika, vješto koristi zapadne institucije – od izbora do međunarodnih finansijskih tokova – kako bi se učvrstio na vlasti, dok istovremeno radi na njihovom urušavanju iznutra. On može primiti kredit EU, a dan kasnije proglasiti EU neprijateljem. Može sarađivati s međunarodnim organizacijama ujutro, a poslijepodne najaviti otcjepljenje.

Zato je iluzorno misliti da je riječ o privremenoj taktici ili retoričkom ekscesu. Dodik dosljedno i dugoročno gradi iliberalni projekat unutar BiH, oslanjajući se na podršku globalne neliberalne mreže. Od Moskve do Laktaša, od Orbanove Mađarske do Vučićeve Srbije, Dodik se pozicionira kao jedan od ključnih čvorišta tog globalnog sistema otpora liberalizmu – sistema koji ne priznaje granice, ali ih neumorno podiže.

Demokratija kao dekoracija, revizionizam kao strategija

U političkom režimu Milorada Dodika, demokratija postoji, ali samo kao scenografija. Institucije funkcionišu, ali njihova svrha nije da štite vladavinu prava, već da pružaju legitimitet već unaprijed donesenim odlukama. Izbori se održavaju redovno, ali ne da bi se omogućila smjena vlasti, već da bi se učvrstila njena apsolutna dominacija. Skupštine, sudovi, komisije i javne rasprave postoje kao fasade – da pokažu „formu“, dok je „suština“ u rukama nekolicine lojalnih kadrova koji sprovode volju vođe.

Ova forma “simulirane demokratije” karakteristična je za autoritarne sisteme s demokratskim legitimitetom. Ključni element te simulacije jeste selektivna primjena zakona, gdje politički poslušnici ostaju netaknuti, dok se neistomišljenici izlažu institucionalnom progonu, diskreditaciji i nadzoru. Mediji su podijeljeni na dva tabora: propagandne kanale koji veličaju vlast i “neprijateljske” medije koji se targetiraju, ismijavaju ili guše ekonomskim mjerama i regulatornim pritiscima.

Revizionizam je centralna komponenta tog poretka. Za razliku od prošlih vlasti koje su možda pokušavale ignorisati teška pitanja prošlosti, Dodik se aktivno bavi revidiranjem istorijskih narativa – ne iz naučne, već iz političke potrebe. Negiranje genocida u Srebrenici, relativizacija ratnih zločina, promocija ratnih komandanata kao „heroja“, kao i otvoreno omalovažavanje presuda međunarodnih sudova, nisu incidenti. To su strateški utemeljeni potezi čiji cilj nije samo proizvodnja alternativne verzije prošlosti – već proizvodnja političke lojalnosti kroz zajedničku “kolektivnu amneziju”.

Ovakav revizionizam nije samo pitanje istorijske istine, već pitanje kontrole nad sadašnjošću. Jer, kako je pisao Orvel, „ko kontroliše prošlost, kontroliše budućnost; ko kontroliše sadašnjost, kontroliše prošlost“. U Dodikovoj interpretaciji, suočavanje s istinom predstavlja prijetnju stabilnosti, dok njeno poricanje postaje čin “patriotizma”. Tako se kolektivna trauma pretvara u političku platformu, a žrtve u neprijatelje naroda.

Revizionizam služi još jednoj svrsi: mobilizaciji i homogenizaciji. Ukoliko se prošlost redefiniše tako da ne uključuje odgovornost, onda sadašnjost može funkcionisati bez stida, bez potrebe za pomirenjem, bez opraštanja. Takvo društvo postaje savršeno tlo za proizvodnju političke poslušnosti, jer se oslanja na emocije kolektivne uvrijeđenosti i odbrambene mitologije. Revizija prošlosti tako postaje i revizija savjesti.

Pored toga, ovakva praksa djeluje kao destabilizirajući faktor unutar Bosne i Hercegovine. Poricanje zločina nije samo retorički izazov, to je otvoreni napad na međuetničke odnose, institucionalno povjerenje i mogućnost bilo kakvog suživota. Dodik koristi revizionizam kao oružje protiv države u kojoj djeluje: iznutra urušava temeljni narativ zajedničkog pamćenja i nastoji uspostaviti paralelni istorijski kanon unutar entiteta – takozvanu „istinu Republike Srpske“.

Na poslijetku, kada demokratija postane ritual bez sadržaja, a istorija oružje propagande, tada se društvo pretvara u zarobljeni sistem, ne zato što je formalno ukinuta sloboda, već zato što je iznutra ispražnjena od značenja. I upravo to jeste suština Dodikovog modela vladavine: društvo u kojem je sve naizgled dozvoljeno, ali ništa stvarno moguće; država u kojoj se sve zna, ali ništa ne smije izgovoriti.

Dodik kao balkanski prorok zatvorenog svijeta

Milorad Dodik nije puki balkanski političar s lokalnim ambicijama. On je, svjesno i sistematski, sebe pozicionirao kao ideološkog proroka jednog specifičnog poretka: svijeta koji odbacuje liberalizam, osporava univerzalnost ljudskih prava, omalovažava međunarodne norme i romantizira ideju kolektivnog identiteta zatvorenog unutar etničkih, kulturnih i teritorijalnih granica.

U vremenu globalne nesigurnosti, Dodik nudi “sigurnost” – ne kroz vladavinu prava, ekonomski razvoj ili regionalnu saradnju, već kroz regresivnu sigurnost etničkog ekskluziviteta, političke kontrole i selektivnog pamćenja. Njegova politička filozofija nije moderna, već anti-modernistička. To je povratak ne osamnaestom, već devetnaestom vijeku, kada su nacije bile definisane krvlju i tlom, a lideri mitovima i silom.

Dodik je savladao ključnu lekciju svih uspješnih iliberalnih lidera: demokratiju ne moraš ukinuti da bi je uništio. Dovoljno je da je isprazniš od sadržaja, obesmisliš institucije, ugušiš kritiku i redefinišeš prošlost. U tom sistemu, sloboda postoji samo u deklaracijama, a realnost se oblikuje unutar strogo kontrolisanih narativa.

Njegovo umrežavanje s neliberalnim liderima, od Putina i Orbana do Vučića, nije samo pragmatično, već duboko ideološko. Ono ukazuje na pokušaj stvaranja „globalnog juga Evrope“, zone otpornosti na liberalne vrijednosti, gdje je demokratija dekor, a vladavina prava smetnja. U toj zoni, kao što Harari upozorava, zidovi zamjenjuju mostove, strah zamjenjuje solidarnost, a identitet zamjenjuje građanstvo.

Dodik, u toj konstrukciji, igra ključnu ulogu. On nije samo lokalni destruktivac, već aktivni saboter evropskog projekta u regionu. On ne ruši Dejton da bi ga reformisao, već da bi ga zamijenio nečim znatno opasnijim: etnonacionalističkom tvorevinom bez demokratske kontrole, zasnovanom na isključivosti, autoritetu i permanentnom sukobu s neistomišljenicima. U njegovoj viziji, Bosna i Hercegovina nije prostor koegzistencije, već tempirana bomba razdvajanja.

Ono što ga čini posebno opasnim jeste činjenica da njegova strategija ne izgleda kao nasilna revolucija – ona se odvija tiho, sistematski, kroz zakonske izmjene, kontrolu javnog prostora, postepenu eroziju povjerenja u institucije, kroz normalizaciju govora mržnje i kult ličnosti. To nije nagli pad u autoritarizam – to je puzajući slom društvenog ugovora.

Ako se nastavi sa podcjenjivanjem ideološke dubine Dodikove politike, BiH bi se mogla naći u situaciji u kojoj se više ne govori o “krizi”, već o krajnosti – o post-demokratskom entitetu unutar formalno demokratske države. U tom scenariju, Dodik više neće biti samo vođa Republike Srpske, već simbol onoga što dolazi kad se liberalni poredak povuče: zatvoreni svijet, tvrđava etnosa, i hladna tišina pod šapatom autoriteta.

Gerila.info

The post “Svijet-tvrđava” – ideološki model iliberalne ere: Od Trumpa do Dodika first appeared on Gerila.info.

“Naredni lokalni izbori će biti samo korak do narednih opštih izbora kada će biti ključni faktor na političkoj sceni Republike Srpske”, istakao je Radojičić koji je rekao da zna šta tvrdi jer su ga iz političke penzije, kako ističe, i vratili svakodnevni upiti kada će se vratiti na političku scenu.

Zajedno sa Radojičićem pred novinare su izašli i dva potpredsjednika Milan Grubor i Radenko Banović.

“Više sam nego ugodno iznenađen podrškom koja nam se pruža i i meni personalno, dakle neko ko je više od tri godine odsutan, nisam dao nijedne izjave, nisam imao nikakve organizacije, političke infrastrukture, a istraživanja pokazuju da se ja lično i pokret nalazimo rame uz rame ili znatno smo bolji od mnogih drugih koji danas iskaču iz paṣ̌tete”, naglasio je Radojičić.

Dodao je da ne isključuje mogućnost da u Banjaluci imaju i svog kandidata za gradonačelnika, a sa svim kandidatima će, kako kaže, stranka razgovarati do 8. jula, ali je jasno naglasio da pokret “Svojim putem” neće praviti koalicije sa bilo kojom političkom opcijom.

On je dodao da se nova stranka priprema za učešće na predstojećim lokalnim izborima ali ukoliko se u Narodnoj skupštini RS usvoji novi Izborni zakon onda će to poštovati i pokret “Svojim putem”.

“Narodna skupština RS za nas je svetinja, ja sam bio predsjednik NSRS i ponosan sam na taj period. NSRS je najveći zakonodavni organ po našem Ustavu, ako ga mi ne budemo poštovali neće ga poštovati niko drugi. Naša stranka će poštovati Izborni zakon Republike Srpske kad i ako on stupi na snagu”, poručio je Radojičić.

Radojičić je kazao i da  smatra da “postoji veliki prostor za alternativu, da se nude konkretni projekti jer je politička scena skliznula populizam i povrslšnost, a takve su nažal0st vlasti na većini nivoa, i republičkom ali i lolaknom”.

GERILA

The post Igor Radojičić prvi put sa novom strankom: Bićemo alternativa i SNSD-u, ali i SDS-u i PDP-u! (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Dodik je dodao da ni on kao ni vlasti u Srpskoj neće prihvatiti rezoluciji o Srebrenici o kojoj se u Generalnoj skupštini UN trebalo odlučivati upravo na ovaj datum ali je to prolongirano.

Generalna skupština UN-a trebala se 2. maja izjašnjavati o rezoluciji o Srebrenici, ali je glasanje odgođeno, a ovu informaciju na platformi X (bivši Twitter) objavio je novinar Ivica Puljić koji komentariše dešavanja iz sjedišta Ujedinjenih Nacija u Njujorku.

Sada je i potvrdjeno da se 2.5. nece glasati za rezoluciju o genocidu, da je sve pomaknto, ali bez fiksnog datuma. Ovo javljam I Vucic, Dodiku i Dacicu koji ne znaju ovu informaciju. Rezolucija je ziva i zdrava, radi se na dodatnim sugestijama za konacni tekst.

— Ivo Puljic (@ipuljic57) April 25, 2024

The post Dodik najavio sjednicu Vlade RS u Srebrenici 2. maja i odlazak u Potočare first appeared on Gerila.info.

Time je prihvaćena žalba Transparency Internationala BiH, a naloženo je Komisiji za utvrđivanje sukoba interesa da ponovo provede kompletan postupak i utvrdi koliko novca je FK Borac dobio iz budžeta, te da li je Tegeltija obavljao dvije nespojive funkcije.

Ipak Komisija i pored jasnog stava drugostepenog organa odbija to da uradi pa će konačnu riječ o svemu vjerovatno dati Okružni sud u Banjaluci. U novoj odluci koju potpisuje predsjednica ove komisije Obrenka Slijepčević navodi se da je vođenje ponovnog postupka protiv Tegeltije “protivno Ustavu RS” i nedavnim izmjenama Zakona kojim je Narodna skupština RS praktično ozakonilo situaciju sukoba interesa u kojoj se savjetnik Milorada Dodika do tada nalazio.

Na istu argumentaciju ovaj organ se pozivao i ranije, ali je u odluci Komisije za žalbe jasno je rečeno da se izmijenjeni zakon ne može retroaktivno primijeniti jer su zakonske odredbe koje su do tada bile na snazu jasno zabranjivale savjetnicima najviših funkcionera da budu na čelu udruženja koja se finansiraju iz budžeta u iznosu većem od 100.000 KM.

Kako je Tegeltija istovremeno obavljao funkciju savjetnika, a od aprila 2023. i predsjednika uprave kluba koji je dobio preko 2 miliona maraka iz budžeta RS, po mišljenju TI BiH potpuno je jasno je postojao sukob interesa i da izmjene zakona koje su usvojene u septembru prošle godine to ne mogu promijeniti.

Podsjećamo da je Tegeltija u objašnjenju medijima, iznio tumačenje da “nije u sukobu interesa” jer za rad u klubu ne prima platu, a ubrzo nakon toga NSRS je izmijenila samo jedan član tog zakona i od ove zabrane izuzela  funkcionere koji za rad u udruženju ne primaju naknadu.

Pored toga što je ovo bio evidentan primjer gdje se zakoni donose po mjeri pojedinaca, ostaje i upitno u kojoj proceduri je utvrđeno da prvi čovjek FK Borac za rad u klubu nije primao nikakvu naknadu s obzirom da nadležni organ potpuno odbija da provede postupak. TI BiH je ranije upozoravao da će se tim izmjenama legalizovati situacija u kojoj se osim Tegeltije nalaze i brojni drugi funkcioneri koji istovremeno vode udruženja finansirana iz budžeta.

Cilj ovog zakona bio je da spriječi funkcionere da novac iz budžeta dijele sopstvenim udruženjima i privatnim preduzećima, pa se pojava sukoba interesa nikako nije smjela svoditi na primanje plate. Ovakva odredba će ubuduće omogućiti nesmetano izvlačenje javnog novca preko nevladinih organizacija povezanih sa vlastima.

(transparentno.ba)

The post Prihvaćena žalba TI BiH u slučaju Milan Tegeltija: Komisija mora utvrditi da li savjetnik predsjednika RS bio u sukobu interesa first appeared on Gerila.info.

Po podacima Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) proteklih godina Republika Srpska dobila je 620 miliona dolara kroz projekte i ulaganja u ekonomske aktivnosti, demokratiju, finansijsku obnovu i infrastrukturu.

Ipak u manje od godinu dana Milorad Dodik se zahvaljivao USAID-u na projektima za Republiku Srpsku i optuživao taj isti USAID da finansira nevladine organizacije zbog čega i zagovara donošenje “zakona o stranim agentima”.

Sve što #TIBiH ima reći po pitanju najavljenog zakona o javnosti rada neprofitnih organizacija u Republici Srpskoj. pic.twitter.com/EYWHoRLxwA

— Transparency International u BiH (@tibihorg) March 24, 2023

USAID je između ostalog u Republici Srpskoj finansirao projekte izrade registra poreskih i neporeskih davanja, unapređenja trezorskog načina poslovanja zdravstvenih ustanova, sistema za kontrolu i naplatu doprinosa, registra inspekcijskih postupaka i sl.

Ovaj zakon na spisak stranih agenata trebao bi staviti i sve organizacije koje primaju sredstva kroz projekte Evropske unije čiji je najveći korisnik opet vlast u Republici Srpskoj. Istoga dana kad su poslanici glasali za ovaj zakon predstavnici Vlade RS u Doboju su obučavali nevladine organizacije u pisanju EU projekata iako će po novom zakonu svaka organizacija koja dobije projekat po automatizmu postati “strani agenti”.

Po podacima  delegacije EU, Republika Srpska povukla je stotine miliona eura bespovratnih sredstava kroz različite projekte. Cijela Bosna i Hercegovina dobila je od 2007. do 2013. godine, kroz program IPA I 610 miliona eura, a u periodu od 2014. do 2020. godine kroz program IPA II 552,1 miliona eura a neki od najznačajnijih projekta realizovani su upravo u Republici Srpskoj.

Osim infrastrukture EU kroz projekte u Republici Srpskoj pruža i podršku institucijama za unapređenje sistema, struktura, politika i zakonodavstva. Ipak uprkos svemu vlasti u RS pokušavaju kroz donošeje ovog zakona na svojevrsnu crnu listi staviti organizacije i medije koje apliciraju na projekte kod tih istih donatora i na taj način stvoriti osnov za obračun sa svima koji nisu pod kontrolom vlasti. Zbog toga su predstavnici TI BiH da današnjoj javnoj raspravi podnijeli zahtjev za povlačenje ovog zakona iz procedure jer se njime krše osnovna ljudska prava na slobodu udruživanja, krši Ustav Republike Srpske, BiH i Evropska konvencija o ljudskim pravima i slobodama.

transparentno.ba

The post Vlast u Srpskoj je najveći korisnik stranih projekata a sad zbog toga targetira nevladine organizacije first appeared on Gerila.info.

Informacije o ovom slučaju CIK-u je podnio Transparency International u BiH na osnovu podataka o letovima helikoptera koji su tada bili javno dostupni. Podaci su pokazali da su se termini polijetanja i slijetanja helikoptera podudarali sa vremenom održavanja skupova SNSD-a, a TI BIH je tada u javnost iznio podatak  da je za samo prvih deset dana izborne kampanje helikopter Vlade RS sedam puta letio na predizborne skupove SNSD-a.

U objavljenom revizorskom izvještaju SNSD-a navodi se da je stranka morala prijaviti nenovčanu donaciju od Helikopterskog servisa s obzirom na to da nije platila troškove prevoza funkcionera svoje partije na predizborne skupove. Iz Predsjedništva BiH CIK-u su dostavili naloge za letove i tvrdili su da su oni korišteni u svrhu obavljanja javne funkcije člana Predsjedništva BiH i poslova iz njegove nadležnosti.

———————————————————————

Izvještaj CIK BiH: Dan planiranog polijetanja i odredište planiranog leta helikoptera navedeno na svakom od naloga odgovara datumu i lokaciji održavanih predizbornih skupova koji su navedeni u prijavi protiv Saveza nezavisnih socijaldemokrata. S obzirom da politička stranka SNSD nije snosila dio troškova za korištenje prevoznog sredstva Helikopterskog servisa Republike Srpske radi javnog skupa, koji je član Predsjedništva BiH i predsjednik ove političke stranke iskoristio za promovisanje stranke za Lokalne izbore 2020. godine, SNSD je ostvario nenovčanu donaciju javnog servisa, koja je političkim strankama zabranjena u skladu sa odredbama iz člana 8. stav (1) Zakona o finansiranju političkih partija.

———————————————————————

U revizorskom izvještaju još se navodi da je SNSD pokušao osporiti revizorske nalaze da je ova partija ostvarila nenovčane donacije od Helikopterskog servisa RS, ali nisu dostavili nove dokaze ili informacije, pored onih koje je Služba za reviziju ranije pribavila, tako da primjedbe nisu uvažene.

Helikopter u vlasništvu Republike Srpske tada je letio u Bratunac, Bijeljinu, Sarajevo, Trebinje, Brčko, Modriču i Teslić a slična situacija bila je i ranijih godina.

TI BiH se u ranijim izbornim kampanjama obraćao Helikopterskom servisu RS sa zahtjevom za informacije u vezi sa svrhom korišćenja helikoptera, ali je u odgovoru dobio objašnjenje da se pri korišćenju helikoptera posmatra samo koja lica imaju pravo na korišćenje istog, dok Helikopterski servis ne kontroliše samu svrhu prevoza. TI BiH stoga već godinama upozorava na potrebu jasnijeg zakonskog regulisanja i uvođenja ograničenja na korišćenje javnih resursa u stranačke svrhe i u svrhu predizborne promocije.

The post CIK: Helikopterski servis RS o trošku građana vozio Dodika na predizborne skupove! first appeared on Gerila.info.

Međutim, most još uvijek nema svoju pravu funkciju, jer radovi na pristupnim putevima sa hrvatske strane još uvijek nisu započeti.

Vojin Mitrović, ministar transporta i komunikacija BiH, rekao je danas da bi pristupne saobraćajnice sa hrvatske strane trebale biti završene u februaru 2024. godine.

Mitrović je rekao i da postoji zainteresovanost Hrvatske da na novom mostu kod Gradiške bude urađen integrisani granični prelaz i da to bude već završeni prelaz na teritoriji Srpske.

Ministar transporta i komunikacija BiH ipak nije znao da odgovori na pitanje kada se može očekivati definitivno puštanje u rad novog mosta na Savi ukoliko Hrvatska odustane od integrisanog graničnog prelaza.

Ipak, u centru pažnje je opet bio Milorad Dodik koji je opet sa otvaranja novog mosta otišao helikopterom, ali je došao uz novu pratnju u liku trojice policajaca na motociklima.

The post Dodik na otvaranje mosta na Savi koji ne vodi nigdje došao uz motocikliste, otisao helikopterom first appeared on Gerila.info.