„S obzirom na sadašnja zakonska rješenja kojima su ograničena prava roditelja-njegovatelja i činjenicu da pojedina zakonska rješenja diskriminišu prava djece/lica sa invaliditetom, a koja trebaju 24h brigu i njegu drugog lica, pokrenuta je ova inicijativa“, navodi se u saopštenju koje je potpisala Valentina Stojić, predsjednica udruženja „Glas tišine“.

U praksi, veliki broj majki djece sa smetnjama u razvoju gubi pravo na status roditelja-njegovatelja jer njihova djeca pohađaju školu ili koriste usluge dnevnih centara. Međutim, iz udruženja naglašavaju da to nije stvarni razlog – već procjena Centra za socijalni rad, gdje komisije često navode da dijete ima “privremeno oštećenje”.

„To podrazumijeva da djetetu nije potrebna cjelodnevna njega, iako većina te djece ima 100% tjelesno oštećenje i potpuno su zavisna od brige i njege drugog lica“, pojašnjavaju.

Zahtjevi i konkretni koraci

Prvi korak koji planiraju jeste izrada prijedloga izmjena Zakona o dječjoj zaštiti u saradnji s pravnim stručnjacima. Ove izmjene će biti predstavljene Narodnoj skupštini Republike Srpske putem peticije.

„Naši zahtjevi su da svi roditelji čija djeca imaju 100% tjelesno oštećenje ostvaruju pravo roditelj-njegovatelj, iako su im djeca korisnici dnevnih centara ili su uključena u obrazovni sistem. Djeca sa smetnjama su nesamostalna za život i moraju biti pod nadzorom 24h u danu, što podrazumijeva da majke teško mogu da ostvare radni odnos. Tražimo i da roditeljima budu uplaćeni doprinosi. Takođe, da se zakonskim rješenjem izbriše granica od 30 godina starosti djeteta, za roditelja-njegovatelja, te da naknada bude trajna“, ističu iz udruženja „Glas tišine“.

Ovo udruženje je 20. avgusta prošle godine podnijelo i zvaničnu žalbu Ombudsmenima BiH, ukazujući na sve veće probleme u ostvarivanju prava roditelja-njegovatelja u RS.

Ombudsmeni su potvrdili da su u posljednjim mjesecima primili više sličnih žalbi te su uputili poziv Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS i Javnom fondu za dječiju zaštitu RS da preispitaju postojeća zakonska rješenja.

Iz Javnog fonda za dječiju zaštitu RS poručuju da je za rješavanje ovog pitanja potreban multisektorski pristup:

„Postojeće poteškoće roditelja i djece kod ostvarivanja ovog prava najsveobuhvatnije, time i trajno, mogu se riješiti zajedničkim angažmanom organa i institucija koje se bave pitanjima dječije i socijalne zaštite“, naveli su iz Fonda, dodajući da su spremni aktivno učestvovati u inicijativama koje vode ka sistemskom rješenju.

Inicijativa iz Banjaluke predstavlja važan korak ka pravnoj i društvenoj jednakosti djece s invaliditetom i njihovih porodica. Roditelji-njegovatelji, koji svakodnevno žrtvuju svoj profesionalni i lični život za dobrobit djece, zahtijevaju sistemsku podršku, pravnu sigurnost i dostojanstveno priznanje svoje uloge. Kako će institucije odgovoriti na ovaj apel, ostaje da se vidi, ali borba za prava djece i njihovih roditelja u Republici Srpskoj očigledno ulazi u novu, odlučujuću fazu.

Gerila

The post Borba roditelja-njegovatelja u RS: Pokrenuta inicijativa za izmjene Zakona o dječjoj zaštiti first appeared on Gerila.info.

“Dodjite da nam pomognete i pružite podršku da Zakon o dečijoj zaštiti pokušamo da prilagodimo djeci i njihovim roditeljima , tako da štiti djecu sa poteškoćama u razvoju. Ujedinili smo se zbog neostvarivanja prava koje bi trebalo da ostvarujemo , potrebna nam je snaga naroda da ustanete za NAS , da nas podržite taj dan a vjerujemo da hoćete”, poručuju iz ovog udruženja.

Ističu sa su njihovi zahtjevi da svi roditelji čija djeca imaju 100% tjelesno oštećenje ostvaruju pravo roditelj njegovatelj kao i da roditeljima budu uplaćeni doprinosi.

“Sadašnja naknada roditelj njegovatelj, koja se veže za dobnu granicu djeteta najduže do 30 godine života, zakonskim rješenjem izbrisati dobnu granicu, tako da pravo na naknadu bude trajnož, dok god je dijete živo. Da roditelji mogu ostvariti pravo na status roditelj njegovatelj nakon navršenih 65 godina ako ispunjavaju zakonske uslove”, naglašavaju iz Glasa Tišine.

Kao još jedan od zahtjeva ističu i da samohranim roditeljima treba dodijeliti status bez obzira na procenat oštećenosti kod njihove djece.

“Takođe treba mijenjati Zakon o dječjoj zastiti u dijelu koji se odnosi na naknadu roditeljima njegovateljima, na način da naknadu primaju roditelji sve djece koja imaju 100% oštećenje ili oboljenje, da to pravo ostvaruju i kad djeca borave do 4 h u nekoj od ustanova socijalne zaštite”, dodaju iz Glasa Tišine.

GERILA

The post GLAS TIŠINE: Podržite djecu sa poteškoćama u razvoju i njihove roditelje 29.februara na Trgu Krajine! first appeared on Gerila.info.

Ovako za GERILU počinje priču Ivona Š. majka jednog djeteta koje ima poteškoće u razvoju.

“Mislim da smo se u potpunosti udaljili jedni od drugih i da nam empatija više nije primarna u društvu, što pokazuje i to da se samo na jedan do dva dana u godini pojedinci ili vlast, sjete da postoje djeca sa poteškoćama i osobe sa invaliditetom i nikako više”, kaže nam naša sagovornica.

Sistem nije uređen, ističe ona i dodaje da ne postoje adekvatni dnevni centri za zbrinjavanje djece ili osoba koje imaju neku vrstu poteškoće dok im roditelji rade, te su ti roditelji često prisiljeni da daju otkaz i u potpunosti se posvete brizi djeteta što nije dobro za mentalno zdravlje tih roditelja koji nemaju ni minut svog slobodnog vremena.

“Dokaz da sve do sad nismo, bar u Banjaluci, izgradili jedinstveni dnevni centar za djecu sa poteškoćama koje imaju preko 15 godina, postalo je isuviše i  jasno da postoji prijeka potreba za jednim takvim centrom zbog velikog broja korisnika takvog načina dnevnog zbrinjavanja, kao i to da broj korisnika tuđe njege iz godine u godinu raste”, priča za GERILU majka koja se već godinama nosi sa ovim problemom.

“Ja sam lično par godina unazad, oko 2016. godine kroz neke usmene priče, a 2017. godine i službeno prijedlogom za kapitalnu investiciju, predala tada Gradu Banjaluka inicijativu za gradnju upravo takvog jednog dnevnog centra, kada su pred Novu godinu uz donošenje novog gradskog budžeta za 2018. godinu, ponudili građanima Banjaluke, da na neki način učestvuju u kreiranju budžeta i daju svoj doprinos prijedlozima. Već tad je bilo jasno da je to prijašnji gradonačelnik (Igor Radojičić, prim.nov.)  iskoristio samo zamajavanje građana, te je skoro svaki prijedlog od građana bio sklonjen na stranu“, priča nam Ivona.

Ona dodaje da je nedugo poslije inicijative tražila kao neko ko je predložio nešto, da joj se bar odgovori pozitivno ili negativno, ali da nikada nije dobila odgovor.

“Nedugo poslije toga, vidjela sam da pojedina udruženja daju takvu ideju institucijama ne bi li pokupili koji poen i očito su sve te priče bile populističke, jer bi se do sad to riješilo, pa ne bi pojedina udruženja do sad dobijala na desetine hiljada maraka za svoj takozvani rad, dok ostatak udruženja jedva dobije novac i za neki manji projekat. Nije mi ni krivo što je neko ukrao moju ideju o jedinstvenom dnevnom centru za svu djecu sa dijagnozama koja imaju poteškoće, već mi je krivo što se svaki put pred neku Novu godinu ili Međunarodni dan osoba sa invaliditetom, spominje ta priča i roditelji svaki put pomisle da će ta priča jednom dobiti sretan kraj i da će većina njihovih problema biti riješena, ali do dana današnjeg nismo se mrdnuli sa mjesta”, ogorčena je Ivona koja godinama ukazuje ovaj problem.

Naša sagovornica ističe i da “svega desetak udruženja od otprilike 32 udruženja iz Saveza udruženja za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim licima MeNeRaLi „vedri i oblači“ svim ostalim, te samo oni izgleda, imaju ekskluzivno pravo da određuju šta će se dešavati vezano za osobe sa poteškoćama u razvoju, a time i možda ugušiti svaku ideju o jednom konkretnom rješenju!”

Podsjećamo, portal Gerila je i ljetos pisao o nebrizi sistema, tačnije Fonda za dječiju zaštitu prema djeci sa invaliditetom i njihovim roditeljima a koja su prošla kroz izuzetno loše uslove u Bečićima u hostelu “Užice” na ljetovanju u sklopu projekta “Socijalizacija djece Republike Srpske”. Ciljne kategorije tog projekta su djeca uzrasta od šest do 15 godina čiji se razvoj odvija u nepovoljnima porodičnim, materijalnim, socijalnim uslovima i/ili je osujećen razvojnim i zdravstvenim problemima. Projektom su obuhvaćena i djeca sa smetnjama u razvoju i sa hroničnim oboljenjima u uzrasnoj dobi od šest do 17 godina.

“Tužno je što i sama republička vlast nije uvidjela da imamo kao roditelji te djece, jedan veliki problem adekvatnog zbrinjavanja naše djece kada napune 18 godina. Sa prethodnom predsjednicom RS Željkom Cvijanović, nije riješeno ono što je obećano, niti se radilo na nekim konkretnim pravima ili zbrinjavanjima osoba sa invaliditetom sem pred izbore i to za pojedince. Čak i kad pišete molbu za donaciju predsjednica nije imala sluha uz sav silni budžet koji je tad iznosio oko 10 miliona KM, pa se nadam da će više sluha možda imati novi predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik”, dodaje Ivona Š. u izjavu za GERILU.

Na taj način, ističe Ivona, riješio bi se višegodišnji problem zbrinjavanja osoba sa invaliditetom i napravio jedan adekvatan dnevni centar za sve osobe, na jednom mjestu. Ona se nada, kako kaže, da ima novca i volje za pravljenje jedne obične zgrade sa više spratova, sa riješenim arhitektonskim preprekama i osobljem koje će stručno i odgovorno da brine o svojim štićenicima i time će te osobe dobiti adekvatnu pomoć, jer je sada nemaju, a roditelje osloboditi stresa i obaveza bar na par sati dok rade ili da bar obave osnovne životne obaveze.

“Jako mali broj djece ili osoba sa invaliditetom ima priliku da posjeti defektologa, logopeda ili neku drugu stručnu osobu, koja im može pomoći u daljem osposobljavanju za život, pogotovo ako te osobe sa invaliditetom žele da stanuju same i uz pomoć institucija”, kaže Ivona za naš portal i naglašava da mnogo roditelja nema  mogućnost finansiranja stručnih osoba i terapija, te djeca sa poteškoćama i osobe sa invaliditetom ostaju zakinute za mogućnost napredovanja

Ona kaže da bi ovakvo sistemsko rješenje bilo konkretno i dugoročno, jer bi time i djeca i osobe sa invaliditetom dobili sve potrebno u tom jednom centru.

“Samim time bi se i udruženja bavila isključivo onim radom koji je vezan za dodatne aktivnosti, a ne da pojedina udruženja dobijaju veliki novac sa malo obaveza prema članovima, a ostatak koji nema priliku ili vezu da dođe do neke donacije, bude opterećen većim brojem obaveza prema članovima”, zaključuje Ivona.

Podsjećamo, Rezolucijom 47/3 Ujedinjene Nacije su na generalnoj Skupštini 14. oktobra 1992. godine, proglasile 3. decembar Međunarodnim danom lica sa invaliditetom. Širom svijeta, ovaj dan se obilježava različitim aktivnostima, prijemima i manifestacijama koje promovišu prava i mogućnosti lica sa invaliditetom.

GERILA

The post Majka djeteta sa invaliditetom za GERILU: ZAŠTO NAS SE SJETE JEDNOM U GODINI? first appeared on Gerila.info.

Posebno brine što se već u samom dolasku djece autobusom iz Srpske za Crnu Goru pojavila sumnja da jedno dijete ima i korona virus, što se kroz par dana i pokazalo kao tačno. Nakon toga je još jedno dijete dobilo koronu, dok su pojedini bili pod sumnjom jer su imali određene simprtome.

Majka dječaka (ime poznato redakciji) je pisala Fondu sa molbom da se djeca hitno vrate za Republiku Srpsku, budući da dijete koje je imalo jače simptome nije bilo primljeno na bolnički tretman u Crnoj Gori. Kako tvrdi, djeca koja su imala koronu, su bila smještena u improvizovane i neadekvatne sobe. Iz  Fonda je dobila negativan odgovor i informaciju da će autobus po roditelje i djecu doći u predviđeno vrijeme od ranije, u tom trenutku pet dana od odlaska iz Bečića.

Ne imavši izbora, majka dječaka je pozvala poznanika da dođe po nju i njeno dijete jer se plašila za njega budući da kao lice sa cerebralnom paralizom ponekad ima napade epilepsije koji mogu nastati zbog visokih tjelesnih temperatura, koje opet mogu nastati kao posljednica virusa korona. Pored nje, još jedna majka koja ima djevojčicu sa cerebralnom paralizom je isti dan, takođe, privatnim prevozom otišla iz Bečića. Majka sa djevojčicom je po povratku u Banjaluku dobila simptome korone, a potom je definitivno potvrđeno da i ona i djevojčica boluju od kovida i trenutno su na iječenju.

Ipak, kako tvrdi majka dječaka, već sam dolazak u Bečiće, odnosno Omladinski hostel “Užice” je, kod roditelja koji su došli sa djecom koja su u kolicima, izazvao bojazan da ljetovanje neće proći kako treba.

“Prvo to je hostel koji je poprilično star, maltene ruiniran, nešto je samo obnovljeno popur wc-ova. Ovdje govorimo o hostelu gdje su u jednoj sobi po nekoliko kreveta na sprat, a nama, roditeljima koji moramo pratiti svoju djecu je to bilo posebno nezgodno. Dalje, program je organizovan na vojnički način, da se u minut mora ispoštovati ustajanje, doručak, odlazak na plažu, povratak na plažu, ručak… a moje dijete prvo jede polako i ne može tek tako da jede na neku gužvu i brzinu. Ipak najveći problem je udaljenost od same plaže koja je između pola kilometra i kilometar udaljena od hotela, i pri tom morate proći preko magistrale gdje automobili jure velikim brzinama jer je podvožnjak bio zatvoren zbog gradilišta nekog hotela u blizini. Put je izuzetno strm i pravi problem nastupa kada treba krenuti nazad sa djetetom i gurati ga uzbrdo, pogotovo pred ručak po najjačem suncu, i posljednica toga je da je moje dijete odmah prvi dan izgorilo od sunca“, priča za GERILU majka dječaka.

Da situacija u hostelu “Užice” nije bila ni približno dobra potvrđuje i druga majka, koja trenutno sa djevočicom boluje od kovida.

“Ja do sada sa Fondom nisam imala problema u ostvarivanju prava, pa o tome ne mogu govoriti u bilo kakvom negativnom kontekstu.
Što se tiče projekta “Socijalizacija djece Republike Srpske” ovo je prva godina da se pojavljujem, prijavila sam se podstaknuta prijašnjim iskustvima roditelja koja su uglavnom bila pozitivna, međutim naišla sam na vise od jednog iznenađenja. Bila sam upoznata sa tim da postoji odredjeni nagib koji moramo proci na samom putu od smjestaja do plaze, ali to nije nagib to je stranputica gdje na kraju morate proći ili preko magistrale ili kroz tunel koji je u katastrofalnom stanju, pa pored gradilišta. U sobama je milion stepeni, klime ni u hodniku nema, niti jednog frizidera u objektu kojem makar vodu mozete drzati, dijete se razboli, tri dana ste u sobi, ne bude vam dobro od toplote, itd”, naglašava majka djevojčice.

Ipak, ona ističe da je osoblje u pratnji bilo izuzetno, od koordinatora do animatora, i da su se svi zaista trudili da djeci olakšaju boravak, ali da to u uslovima u hostelu u Bečićima jednostavno nije bilo moguće.

“Ja ne sporim da pokretna djeca mogu tu boraviti, mada smatram i dalje da zaslužuju daleko bolje uslove smještaja a ne daj šta daš, ali za djecu sa poteškoćama je potpuno neprilagođeno. Ono sto me je posebno iznenadilo je potpuno zanemarivanje brige o zdravlju od strane Fonda i Ministarstva, uzimajući u obzir udaljenost objekta od plaže neophodno je vozilo koje bi u slučaju potrebe djecu prevozilo od objekta do plaže i u suprotnom smijeru, što nije obezbjeđeno, kao ni prevoz djece kojoj put do plaže i nazad predstavlja problem”, naglašava ona.

Kako ističe, djeca su se razbolijevala redom i kada je jedno od djece poslato privatnim automobilom upravnika hotela da mu se urade nalazi i da se hospitalizuje u medicinsku ustanovu, dijete je vraćeno, urađen je jedino test na Covid čime je sav teret prebačen na doktora koji je angažovan u projektu, a koji u težim situacijama nema uslova da pomogne djetetu i terapiju je morao uključiti po sopstvenom nahođenju, a ne na osnovu nalaza.

“Da li je projekat i sama ideja dobra stvar za djecu, jeste zaista, da li ispunjava sve tehničke uslove, to nikako“, kaže za Gerilu majka dječaka sa početka priče.

“Neka od djece sa poteškocama, što je sasvim razumljivo, nisu se osjećala prijatno, kao ni njihovi roditelji, jer smjestaj u šestokrevetnim sobama djeci koja su senzorno osjetljiva ne moze biti prijatan, željela su se vratiti, međutim povratak nije moguć bez obzira na psihičko i fizičko zdravlje djeteta. Posebno sam iznenađena da je odbijen prevoz kada je ustanovljena pojava Covid infekcije u grupi, koja je kasnije buknula zahvatajući djecu redom, prva grupa djece je testirana dalje se nisu testirali, liječeni su simptomatski jer nije bilo svrhe, a nije bilo ni kapaciteta za izolaciju”, iznjela je zabrinjavajuće tvrdnje, za Gerilu, majka dječaka.

Projekat “Socijalizacija djece Republike Srpske” traje već 20 godina, tačnije od 2002.godine i bez sumnje se radi o jednom pohvalnom projektu kroz koji je prošlo hiljade djece.

Ciljne kategorije su djeca uzrasta od šest do 15 godina čiji se razvoj odvija u nepovoljnima porodičnim, materijalnim, socijalnim uslovima i/ili je osujećen razvojnim i zdravstvenim problemima. Projektom su obuhvaćena i djeca sa smetnjama u razvoju i sa hroničnim oboljenjima u uzrasnoj dobi od šest do 17 godina.

Osnovni cilj Projekta je da se ostvari pozitivan uticaj na razvoj djece, zadovoljavajući njihove razvojne potrebe, realizacijom prilagođenih programskih aktivnosti i stvaranjem pozitivnog, afirmativnog ambijenta u vrijeme boravka u odmaralištu. Projekat se za 2022. godinu realizuje od 1. juna do 24. septembra, u 13 smjena. Istim je obuhvaćeno 2100 učesnika, među kojima su i djeca, vaspitači, suportivno osoblje, animatori i medicinsko osoblje.

U sklopu šeste smjene, u kojoj su bile i obe majke koje su govorile za portal GERILA, u dječjem odmaralištu „Užice“ u Bečićima zajedno je boravilo ukupno 121 dijete iz višečlanih porodica, iz porodica boračke populacije i onih koji su korisnici prava socijalne i dječje zaštite iz Bijeljine, Banja Luke, Doboja, Vukosavlja, Šekovića, Osmaka, Han Pijeska i Bileće.

Na naša pitanja prema “Javnom fondu dječije zaštite” dobili smo zanimljive odgovore gdje se redakciji portala sugeriše da su nam pitanja “sugestivna”, te da “u sebi sadrže neku vrstu odgovora, ali netačnog”.

Zanimljivo je da smo odgovor na naša pitanja dobili isti dan, u petak u 18 časova, što je takođe neobično za državne ustanove i institucije.

“I pored svih mjera predostrožnosti, koje su preduzete od samog početka realizacije, tek u osmoj smjeni, nažalost, ali, pojavljuje se slučaj da je jedno dijete pozitivno na virus korona. Iako od strane nadležnih organa obje zemlje, Republike Srpske i Crne Gore, nisu bile propisane epidemiološke mjere u periodu pripreme realizacije Projekta, o istima je vođeno računa, upravo iz razloga predostrožnosti.
Sva djeca koja su bila u neposrednom kontaktu sa djetetom pozitivnim na virus, izolovana su odmah u posebni objekat, obezbijeđen za tu namjenu, uz praćenje simptoma i kliničke slike a prostorije u kojima su prethodno boravili su dezinfikovane i sprovedene mjere koje je nalagao protokol u ranije propisanim mjerama. Sva djeca u odmaralištu su pod stalnim nadzorom medicinskog osoblja, doktora pedijatra i medicinske sestre, koji su u odmaralištu dostupni 24 časa. Prisustvo virusa korona kod ukupno troje djece pokazao je test na osnovu prvog simptoma, blago povišene tjelesne temperature, dok je cjelokupna klinička slika bila sasvim uredna i bez bilo kakvih komplikacija. U pripremnoj fazi projekta svaki akt, donesen u vezi sa istim, uputstva, protokol i slično, u sebi sadrže i mjere koje će se preduzimati u slučaju eventualnog pogoršanja epidemiološke situcije”,  ističu u svom odgovoru iz Fonda.

Na pitanje zašto djeca i roditelji nisu vraćeni kućama, iz Fonda odgovaraju da se odluke donose na osnovu procjene kompetentnih osoba

“Ono što je preduzeto jeste da su na dan povratka troje djece koja su bila pozitivna, ali zadovoljavajuće kliničke slike, znači, već oporavljeni, istog dana, kada i ostala djeca, vraćena kućama, u Republiku Srpsku. Kako, jedino iz mjera predostrožnosti, nisu mogli putovati autobusom sa ostalom djecom, prevezena su posebnim, sanitetskim vozilom nadležnog Doma zdravlja”, kažu u Fondu.

Navode iz izjava, koje su dale dvije majke za portal Gerila, da je hostel neadektvatan za djecu sa invaliditetom kao i da je udaljen od mora, kao i da su morali pretrčavati magistralu da bi došli do plaže, iz Fonda ocjenjuju kao “neosnovane”.

“Proizvoljne navode u vezi sa „pretrčavanjem magistrale“ demantuje činjenica da se za sve godine trajanja Projekta nije desio nijedan slučaj ugrožavanja bezbjednosti djece, te da se o istom posebno vodi računa. Djeca prilikom odlaska na plažu prolaze ispod magistrale, gdje je put bezbijedan i prohodan, što potvrđuju i narativni izvještaji koordinatora, vaspitača i sportskih animatora u prethodnom periodu”, ističu u Fondu.

Za ugovor sa hostelom “Užice” kažu da je transparentan i uz saglasnost Vlade Republike Srpske i resornog ministarstva, Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske.

“I ovogodišnji Projekat sproveden je po ustaljenoj proceduri, pa se po dobijanju saglasnosti naprijed pomenutih nadležnih organa, ušlo u proceduru raspisivanja javne nabavke putem otvorenog postupka nakon čega je izvršen izbor najpovoljnijeg ponuđača, koji ispunjava uslove u skladu sa tenderskom dokumentacijom, a zahtjevima Projekta. Ugovor je zaključen za 2022.godinu, u vrijednosti 1.058.400,00 KM, a podrazumijeva pružanje usluge pansiona u hostelu „Užice“ na moru, sa prevozom za učesnike projekta, kao i korišćenje kompletne infrastrukture”, navodi se u odgovoru iz Fonda.

Uz više puta ponovljeno da se nadaju da ćemo o ovoj temi pisati objektivno, dobronamjerno i u svrhu potpunog obavještavanja javnosti, dodali su da “koliko Projekat postoji, a prepoznat je kao jedan od najboljih u Republici, nije bilo slučaja nezadovoljstva onih zbog koji se isti i realizuje, a to su djeca Republike Srpske”.

“Svi su sa oduševljenjem, ali i tugom, napuštali odmaralište, ocjenjujući ovo iskustvo kao nešto nezaboravno u životu, što dokazuju i njihovi utisci upisani u knjigu istih, ali i činjenica da djeca, nekada učesnici, u odraslom dobu traže da učestvuju kao animatori, suportivno osoblje, odnosno da na bilo koji način ponovo budu dio Projekta”, zaključuju u Fondu.

Na naša pitanja odgovorilo je i Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite koje je potvrdilo da su “informisani je o nedavnoj pojavi virusa korona kod nekoliko učesnika programa „Socijalizacija djece Republike Srpske-2022“ koji su boravili u Bečićima i higijensko-epidemiološkim i drugim mjerama i aktivnostima koje su u tom slučaju preduzete”.

“,Po informacijama kojima raspolaže ovo Ministarstvo, ovo je prvi potvrđeni slučaj pojave virusa među učesnicima ovogodišnjeg programa socijalizacije tokom boravka na ljetovanju. Napominjemo da u toku realizacije programa u toku prošle godine nisu zabilježeni slučajevi zaražavanja virusom korona”, ističu u Ministarstvu.

Dalje tvrde da su, po informacijama sa mjesta događaja, svi učesnici programa kod kojih je potvrđeno prisustvo virusa korona za vrijeme učešća u programu u toku avgusta ove godine bili dobrog zdravstvenog stanja, nisu imali težu simptomatologiju, pruženi su im neophodni zdravstveni nadzor i njega, kao i druge vrste podrške i brige u periodu izolacije, te su se u Republiku Srpsku vratili bezbjedno.

“Kada su u pitanju uslovi boravka, učesnici borave u dječijem odmaralištu „Užice“ u Bečićima u dobrim uslovima smještaja, sa svim sadržajima neophodnim za kvalitetan i prijatan boravak i ostvarivanje ciljeva Projekta. To obuhvata sportske terene, radioničarski prostor, računarsku opremu i odvojeni dio plaže, a o ugovaranju smještaja i uslovima boravka detaljnije se možete informisati u Javnom fondu za dječiju zaštitu Republike Srpske”, dodaju u Ministarstvu.

Nakon odgovora iz Fonda i resornog ministarstva kontaktirali smo i obe majke djece sa invaliditetom, tragom čijih priča smo i počeli raditi ovu priču. Obe majke su ogorčene odgovorima i Ministarstva i Fonda.

– Za 20 godina, kako traje projekat, za toliko novca koliko se izdvaja mogli smo imati svoj objekat na obali mora. A ne plaćati rupu“, rekla je majka djevočice.

“Posebno me je iziritiralo kad sam čula da je na dan kad je Ministar zdravlja dolazio jednoj grupi u posjetu taj dan ručak bio bolji. Mene takve stvari izluđuju, a pošto Ministar ima djecu ja ću gapitati da iduće godine, ako bude na istoj funkciji, a nadam se da neće, pošalje svoju djecu sa nama. I opravdanje je uvijek :”Znate neka djeca ne bi vidjela more nikada da nije ovoga.” Pa hajde da im onda barem tih 10 dana pružimo sve. Kod nas sve nesto na pola, ništa kako treba i ništa cijelo – rekla je rezignirana majka za Gerilu.

Majka dječaka, za Gerilu, kaže da joj najviše smeta to što “Ministarstvo piše da su bili dobri uslovi smještaja koji su nepohodni za kvalitetan i prijatan boravak, što obuhvata sportske terene, radionički prostor, računarsku opremu i odvojeni dio plaže, a sve ostalo oko ugovaranja smještaja je dužan Fond”.

“Uslovi nisu adekvatni za djecu sa poteškoćama, računarski dio nema, sportski teren jedan, radionica za djecu jedina ima klimu, provodi se tamo sat vremena dnevno, odvojeni dio plaže je dobar, ali nije baš pristupačan za djecu sa poteškoćama uz svo pomaganje osoblja, dio mora koji je ograđen za plivanje je kao cc 4 parking mjesta na toliko djece, što je fizički jako teško postići pa kontrolišu ko i kad ulazi u vodu”, dodatno pojašnjava.

“Fond dječije zaštite je tek posebna laž u komentarima, kažu da je tek osma smjena imala problem sa koronom, što baš i nije tačno, po komentarima osoblja hostela i ostalih, bila je situacija prije nas, ali se ćutalo o tome, gdje je očito da Fond traži da se takve stvari zataškaju, te da roditelji možda i ne znaju šta im se dešava sa djecom, s obzirom da djeca imaju pristupa internetu tek u nekom dijelu dana i dobiju šifru za pristup gdje se nalazi wi fi kod recepcije. Piše da je djete bilo pozitivno na korona virus i da je izolovano, ali to nije istina i da se to odmah uradilo, te je otac jednog dječaka poslije kratkog vremena bio pozitivan jer je prvi dječak koji je bio pozitivan bio sa njima u sobi, pa su njih sve na kraju stavili u jednu kuću pored hostela koja nije adekvatna za smještaj, prije se čini da je privatna kuća. Pod stalnim nadzorom doktora i sestre nisu baš svi bili, već djete koje ima temperaturu ostajalo sa roditeljem u smještaju, dok su skoro svi bili na plaži, ali i to sigurno u dogovoru osoblja koje nas je pratilo, doktor nema sanitet tj medicinsko vozilo”, kaže nam u dahu majka dječaka.

“Klinička slika nij bila baš najbolja kako to Fond opisuje, ali sva sreća bez većih komplikacija po ostale, sem jednog dječaka manjeg koji je imao temperaturu oko 40 dva dana i gdje je ga je doktor svojim privatnim vozilom vozio, da bi ga bolnica, mislim Kotor, odbila da stavi na jedan dan bolničkog liječenja i pored konvencije koju imamo sa CG vezano za zdravstveni dio, te je djete vraćeno u smještaj da tamo prima infuziju. Fond nema mjere kako će se i šta preduzimati u slučaju nekog većeg problema, što je bilo jasno iz reagovanja osoblja koje se trudilo da sve drži pod kontrolom i koje je svako malo zvalo nadležne da dobije instrukcije. Teška laž da su sve uspjeli da oporave jer su jedno po jedno se javljali doktoru zbog zdravstvenih tegoba, te je još veća laž da su pojedini, koji nisu mogli putovati autobusom, prevezeni sanitetom – ističe u izjavi za naš portal majka dječaka.

Obe majke ističu da sam projekat jeste za pohvalu ali da je njegova realizacija u stvarnosti zaista loša i ne vrijedi preko milion KM godišnje koliko se izdvaja za ovaj projekat, odnosno u periodu od maja do septembra.

GERILA info

The post PROJEKAT SOCIJALIZACIJA DJECE RS Umjesto socijalizacije i ljetovanja – ruiniran hostel bez klime i problemi sa koronom first appeared on Gerila.info.