Cilj događaja bio je da se predstave rezultati istraživanja o kršenju digitalnih prava u Republici Srpskoj i podstakne šira rasprava o jačanju bezbjednosti novinara i aktivista u online prostoru.

Istraživanje SEMPER-a donosi najnovije nalaze o oblicima digitalnih prijetnji – od govora mržnje i dezinformacija do neovlašćenog pristupa podacima, hakovanja i cenzure. Učesnici su razgovarali o pravnim, društvenim i tehničkim aspektima zaštite digitalnih prava, kroz dva tematska panela: „Društveno-pravni aspekti“ i „Tehnički aspekti digitalne bezbjednosti“.

Predsjednik UG SEMPER, Đorđe Vujatović, poručio je da je poštovanje digitalnih prava novinara i civilnog društva „od ključnog značaja za očuvanje slobode izražavanja i demokratskih procesa“.

„Novinari i aktivisti svakodnevno koriste internet za informisanje javnosti i zagovaranje društvenih promjena, ali su upravo zbog toga često izloženi prijetnjama, hakerskim napadima i pokušajima cenzure“, istakao je Vujatović.

Stručnjak za digitalnu transformaciju i sajber bezbjednost Aleksandar Mastilović ocijenio je da pojam digitalnih prava još uvijek nije dovoljno prepoznat:

„Termin ‘digitalna prava’ nije formalno ušao u zakonsku regulativu, niti je dovoljno iskomuniciran u javnosti. Ljudi često nisu svjesni koliko algoritmi i tehnologije utiču na njihov položaj i slobodu“, rekao je Mastilović.

Direktor Helsinškog odbora za ljudska prava u RS Branko Todorović naglasio je da je za zaštitu digitalnih prava potrebna veća saradnja institucija, medija i civilnog društva.

„Vlast, nažalost, trenutno ne pokazuje ni minimum spremnosti za partnerski odnos koji bi omogućio da se ljudska prava u BiH ostvaruju u skladu s Ustavom i međunarodnim obavezama”, ističe Todorović.

Profesor Mirko Sajić sa Fakulteta za informatiku NUBL podsjetio je na važnost tehničke zaštite i digitalne pismenosti.

„Dvostepena autentifikacija pruža određeni nivo sigurnosti, ali apsolutna zaštita ne postoji. Na kraju, vaša bezbjednost zavisi od toga koliko same platforme žele da vas zaštite”, naglašava Sajić.

Zaključeno je da je potrebna sistemska saradnja i edukacija svih aktera kako bi digitalni prostor u Republici Srpskoj postao sigurniji, slobodniji i otporniji na zloupotrebe.

GERILA

The post Konferencija SEMPER-a o digitalnim pravima: Zajednička poruka o potrebi jačanja zaštite novinara i aktivista u online prostoru first appeared on Gerila.info.

Podaci iz istraživanja portala Gerila u vezi sa ugrožavanjem digitalnih prava i bezbjednosti novinara i aktivista u Republici Srpskoj pokazuju da je svaki četvrti zabilježeni incident u vezi sa širenjem dezinformacija.

Primjer s početka ove godine pokazuje kako su bot profili na društvenoj mreži X širili lažne tvrdnje o uzrocima nesreće u Novom Sadu, gdje je usljed pada nadstrešnice stradalo više osoba. Umjesto fokusiranja na odgovornost izvođača radova i lokalnih vlasti, mreža lažnih naloga širila je teorije zavjere o sabotaži, „plaćenicima opozicije“ i „stranim centrima moći“. Iako je incident formalno bio vezan za Srbiju, širenje tih sadržaja bilo je intenzivno i u Republici Srpskoj, posebno u kontekstu studentskih protesta koji su dobili regionalnu pažnju.

Jedan od najozbiljnijih slučajeva širenja dezinformacija dokumentovanih u istraživanju odnosi se na psihologa i kolumnistu Srđana Puhala, koji je prije izvjesnog vremena javno postavio pitanje o verifikaciji broja ubijene djece u Sarajevu tokom rata. Umjesto argumenata i podataka, Puhalo je doživio brutalnu kampanju uvreda, optužbi da je „kurir smrti“, prijetnji smrću i pokušaja fizičkih napada. Incident je kulminirao saopštenjem Udruženja novinara BiH, ali bez konkretne institucionalne zaštite.

“Nisam ništa očekivao, ali je reakcija bila žestoka i trajala je dugo. Sve je krenulo od društvenih mreža, da bi se prelilo u medije i politiku. Svi su imali mišljenje o tome, ali niko nije ponudio relevantne podatke, ni tada ni danas. O svemu se pričalo osim o dokazima. Mene su prvo optužili da sam kao vojnik RS ubijao djecu u Sarajevu, potom da sam dijelio pozive Bošnjacima 1992. godine da se jave na radnu obavezu i koji su kasnije ubijeni, ali ništa od toga nije tačno i to se sada nalazi na sudu. Ostao mi je nadimak “kurir smrti”. Bilo je gomila prijetnji preko odruštvenih mreža, bilo je dobacivanja na ulici i pokušaja pljuvanja, ali to je očekivano kada dirnete neki tabu. Emocije su bile pomiješane, bilo je ponosa jer sam otvorio jednu važnu temu, ali i straha i zabrinutosti za bezbjednost”, naveo je Puhalo u upitniku.

Tehnologija + nepismenost = savršena oluja

Borislav Vukojević, viši asistent na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci, za Gerilu ističe da je prepoznavanje dezinformacija danas izuzetno složeno zbog tehnoloških alata poput algoritama, deepfake tehnologija, AI alata i bot mreža koje stvaraju lažni dojam vjerodostojnosti, ali i zbog društvenih faktora poput pristrasnosti potvrde, polarizacije i nedostatka obrazovanja. Efikasna borba protiv dezinformacija zahtijeva visoke kompetencije, kritičko razmišljanje i stalnu medijsku edukaciju korisnika.

Prema riječima Vukojevića, većina čitalaca u Bosni i Hercegovini suočava se s niskim nivoom digitalne pismenosti, što potvrđuju brojna lokalna i regionalna istraživanja. Digitalna pismenost ne podrazumijeva samo tehničko rukovanje digitalnim alatima, već obuhvata i sposobnost kritičkog sagledavanja sadržaja, razumijevanja konteksta, provjere izvora, prepoznavanja manipulacija i procjene tačnosti informacija. Nedostatak obrazovnih programa koji bi sistematski razvijali ove vještine, kako u formalnom, tako i u neformalnom obrazovanju, ostavlja veliki dio građana izloženim dezinformacijama, lažnim vijestima i propagandi.

Novinarka Ljiljana Smiljanić ističe da je prepoznavanje dezinformacija sve izazovniji zadatak, čak i za profesionalce. Navodi da više nije dovoljno osloniti se na dva ili tri izvora, dok novinari, zbog brzine širenja informacija i obima posla, posebno na portalima, imaju sve manje vremena za temeljne provjere. Ipak, naglašava da to ne može biti izgovor za objavljivanje neprovjerenih informacija, jer odgovornost novinara mora ostati prioritet. Smiljanićeva dodaje da je digitalna pismenost važna, ali da bez unapređenja opšte pismenosti ne može biti značajnog napretka u borbi protiv dezinformacija. Nažalost, smatra da je obrazovni sistem na veoma niskom nivou, što dodatno otežava razvoj digitalnih kompetencija.

Glavni urednik TV K3 iz Prnjavora, Branko Dakić, za Gerilu ističe da je u vremenu ubrzane digitalizacije i ekspanzije društvenih mreža veoma lako postati žrtva dezinformacija. Navodi da čak i novinarima ponekad nije jednostavno razlikovati tačne informacije od spinova i lažnih vijesti, ali da oni imaju mogućnost provjere kroz pouzdane izvore. S druge strane, prosječni čitaoci često nemaju te resurse i zbog toga lako postaju mete dezinformacija, nerijetko formirajući stavove na osnovu naslova, klikbejtova ili čak satiričnih tekstova.

Dakić upozorava da je nizak nivo digitalne pismenosti jedan od najvećih problema u BiH. Iako većina koristi pametne telefone i računare, istraživanja pokazuju da BiH spada među zemlje s najnižim nivoom digitalnih vještina u Evropi. Podaci govore da svaki četvrti stanovnik tri mjeseca nije koristio internet, dok preko 40% populacije nema ni osnovne digitalne kompetencije, što predstavlja ozbiljan izazov za društvo.

Dezinformacije – hibridni sistem prijetnji opstanku društva

Komunikacijska savjetnica i medijska trenerica Marija Milić kaže da je sve teže razlikovati informacije od dezinformacija, jer su ljudi na to navikli. Glavni izvor lažnih vijesti su anonimni portali bez impresuma i odgovornosti. Oni plasiraju netačne informacije koje prenose komercijalni mediji, društvene mreže, pa čak i javni servisi. Ljudi vjeruju da iza tih portala stoje novinari, iako tu nema redakcije. Političarima ovakvo stanje odgovara jer im olakšava blaćenje protivnika. Niko od političkih aktera ne pokazuje ozbiljnu volju da promijeni situaciju.

Milić upozorava da rast online medija donosi globalne probleme. Dok uređena društva dezinformacije shvataju kao prijetnju, Bosna i Hercegovina nema jasan okvir za borbu protiv njih. Evropska unija ima Strategiju za borbu protiv dezinformacija, a kod nas vlada potpuni haos. Milić poredi ovakvo stanje s neuređenim saobraćajem. Dezinformacije nisu bezopasne – tokom pandemije su dovele i do ljudskih žrtava zbog lažnih informacija o liječenju.

Evropska unija već godinama razvija strategije za borbu protiv dezinformacija, uključujući Kodeks dobre prakse, East Stratcom Task Force i zakonodavne prijedloge koji podrazumijevaju transparentnost algoritama i odgovornost platformi. U Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini, međutim, svijest o dezinformacijama kao hibridnoj prijetnji tek počinje da se formira.

Gerila.info

The post Digitalna (ne)zaštićenost: Širenje dezinformacija u Republici Srpskoj first appeared on Gerila.info.

Kada se ovom zbiru dodaju i druge fraze koje se odnose na EU (Evropa, Evropska komisija, Evropski parlament) odnos je sličan: od ukupno 59 pojavljivanja, 39 je u neutralnom, 13 u pozitivnom i sedam u negativnom kontekstu. Jedan od tih negativnih konteksta bila je i vijest kako će građani BiH od januara 2018. godine moći da se zaposle u Njemačkoj bez vize. Vijest su brzo demantovali i Njemačka agencija za zapošljavanje i Ambasada Njemačke u BiH.

I dok se dezinformacije koje su vezane za Evropsku uniju u digitalnom svijetu Bosne i Hercegovine pojavljuju veoma rijetko, one druge koje se odnose na igrače na domaćem političkom terenu zapravo su mnogobrojne i nije ih moguće prebrojati. U BiH kao da traje borba za bolje plasiranu dezinformaciju i ta borba nije počela juče. Svi sagovornici našeg portala smatraju da ovo polje treba urediti, ali veliko je pitanje da li će to, kada i kako biti učinjeno.

Nove tehnologije i sve veće korišćenje interneta donijelo je nove probleme. Razdorna i zapaljujuća retorika preselila se u online prostor, a društveni mediji i prostori predviđeni za komentare u online medijima prožeti su pogrdnim jezikom i govorom mržnje koji se uglavnom razmjenjuju između Bošnjaka, Srba i Hrvata, ali su usmjereni i na migrante, žene, LGBTI+ populaciju i romske zajednice. Prijetnje smrću, diskriminatorni jezik i uvrede pojedincima i novinarima takođe su prisutni u online medijima i korisnički generisanom sadržaju.

Medijski sektor u BiH karakteriše veliki broj medija – 103 televizijske stanice, 152 radio stanica, tri javna RTV servisa, osam dnevnih novina i 181 publikacija. Mnogi lokalni javni emiteri, u vlasništvu lokalnih vlasti koje ih uglavnom i finansiraju, nemaju kapaciteta za kritičko izvještavanje o lokalnim moćnicima i mnogi promovišu interese vladajućih stranaka. Među privatnim emiterima i štampanim medijima, neki se, kroz vlasničke strukture i dodjelu javnih sredstava i prihode od oglašavanja (često netransparentne i proizvoljne), povezuju sa političkim strankama i privrednim grupama čije interese promovišu.

Brojni online mediji, većinom anonimni, masovno se pojavljuju u predizbornom periodu i objavljuju podobne vijesti o političkim strankama (uglavnom se radi o tri vladajuće etnonacionalne stranke: SDA, HDZ i SNSD), nemaju komercijalne reklame i obično nakon izbora prestanu biti aktivni. Anonimne web stranice, grupe na društvenim medijima i internetske zajednice usmjerene na manju publiku koje šire agresivni radikalni etnonacionalni i/ili religiozni sadržaj, opravdavaju ratne zločine i glorifikuju ratne zločince takođe su prisutne u online sferi u BiH. Njihovo vlasništvo, imena autora i načini finansiranja nisu poznati.

Viši asistent Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci Borislav Vukojević za Gerilu kaže kako je prepoznavanje dezinformacija u savremenom medijskom prostoru izuzetno zahtjevno zbog niza faktora. Tehnološki napredak omogućava sofisticirano maskiranje dezinformacija kroz manipulaciju sadržajem, korišćenje naprednih algoritama, deepfake tehnologije, generativnih AI alata i koordinisanih bot mreža koje stvaraju uvjerljive iluzije vjerodostojnosti.

„Osim tehnoloških izazova, socio-kulturni faktori poput pristrasnosti potvrde (confirmation bias), polarizacije društva i nedostatka adekvatnog obrazovanja dodatno otežavaju jasno razdvajanje činjenica od namjerno plasiranih neistina. Potrebne su visoke kompetencije, kontinuirano kritičko razmišljanje i edukacija korisnika medija za efikasnu identifikaciju dezinformacija“, kazao je Vukojević.

Medijski prostor u Bosni i Hercegovini je, dodaje on, izrazito politizovan i polarizovan, što se manifestuje kroz jasno definisanu političku pripadnost većine medija, selektivno izvještavanje, uokviravanje (framing) vijesti prema interesima određenih političkih grupa i partija te kroz širenje ideološki obojenih narativa.

„Politizacija medija dodatno je podstaknuta ekonomskom zavisnošću medija od političkih i interesnih grupa koje ih finansiraju, što negativno utiče na objektivnost, neutralnost i profesionalne standarde novinarskog izvještavanja. Posljedica toga je fragmentacija publike, povećana polarizacija društva i smanjenje povjerenja u profesionalne medije“, ističe Vukojević.

Većina čitalaca u BiH zaista pati od nedovoljne ili slabe digitalne pismenosti, što potvrđuju brojna istraživanja provedena na lokalnom i regionalnom nivou. Digitalna pismenost nije ograničena samo na tehničko korišćenje digitalnih alata, već uključuje i vještine kritičke analize sadržaja, razumijevanje konteksta informacija, verifikaciju izvora, prepoznavanje manipulativnih tehnika te procjenu vjerodostojnosti izvještavanja.

„Zbog nedostatka obrazovnih programa koji sistematski razvijaju ove kompetencije u formalnom i neformalnom obrazovanju, veliki dio populacije ostaje ranjiv na manipulaciju informacijama, lažne vijesti i propagandu“, kazao je Vukojević.

Bosni i Hercegovini je, navodi on, nužno potreban cjelovit i jasno definisan institucionalni okvir, zakonska regulativa i nacionalna strategija za borbu protiv dezinformacija. Ovakav okvir trebao bi se temeljiti na jasno definisanim principima transparentnosti, proporcionalnosti i poštovanja slobode izražavanja, te mora biti imun na političke zloupotrebe. Institucionalna struktura trebala bi uključivati jasnu raspodjelu odgovornosti između regulatornih tijela, medijskih institucija, obrazovnih institucija i organizacija civilnog društva koje se bave provjerom činjenica (fact-checking).

„Strategija bi trebala biti usmjerena ka preventivnim mjerama kao što su edukacija o medijskoj i informacionoj pismenosti, podrška kvalitetnom i nezavisnom novinarstvu te pravne sankcije za namjerne, sistemske i štetne oblike manipulacije informacijama. UNESCO pokušava kroz projekat „Jačanje povjerenja u medije u jugoistočnoj Evropi i Turskoj“, oformljena je i neformalna Koalicija, ali ona nema zakonske ingerencije“, kaže Vukojević.

Evropska unija je zvanično prepoznala ovakve i slične prijetnje još 2015. godine, nakon ruske aneksije Krima i rata u Ukrajini, koji je praćen porastom dezinformacionih kampanja. U martu 2015. godine Evropski savjet pozvao je Visokog predstavnika da razvije Akcioni plan kojim bi se adresirao problem kampanja dezinformisanja koje su dolazile iz Rusije, što je rezultiralo uspostavljanjem East Stratcom Task Force u septembru 2015. U 2016. godini usvojen je Zajednički okvir za suzbijanje hibridnih prijetnji, nakon čega je uslijedilo osnivanje Jedinice za otkrivanje hibridnih prijetnji (EU Hybrid Fusion Cell) u okviru Obavještajnog i situacionog centra Evropske službe za spoljno djelovanje, koja prati i odgovara na hibridne prijetnje uključujući i dezinformacije.

Iste godine, Evropska komisija, Facebook, Twitter, YouTube i Microsoft potpisale su Kodeks za borbu protiv nezakonitog govora mržnje na internetu. U martu 2018. godine Savjet Evrope daje izjavu u kojoj je navedeno da društvene mreže i digitalne platforme tek treba da obezbijede „transparentne prakse i punu zaštitu privatnosti i ličnih podataka građana/ki“. Iste godine Evropski parlament usvojio je Rezoluciju kojom zahtijeva od Evropske komisije „da temeljno analizira trenutnu situaciju i zakonski okvir po pitanju lažnih vijesti i da odobri mogućnost zakonske intervencije kojom bi se ograničilo širenje lažnih sadržaja.“

U slučaju Bosne i Hercegovine, svijest o ovom pitanju je još manje prisutna nego u susjednim zemljama. Dezinformacije su slabo ili nikako prepoznate kao moguća hibridna prijetnja, a javna debata o mogućim odgovorima na takve prijetnje skoro i da ne postoji. Novinarka Ljiljana Smiljanić kaže za Gerilu kako postaje sve teže odvojiti dezinformacije od informacija i onima kojima je to posao.

„Više nisu dovoljna dva ili tri izvora informacije za provjeru, a novinari imaju i sve manje vremena za provjere zbog brzine protoka informacija količine posla, naročito kada je riječ o portalima. Ipak, to nije niti smije biti opravdanje za objavu bilo kakve informacije bez detaljne provjere. Odgovornost mora da postoji“, rekla je Smiljanić.

U BiH je, dodaje ona, sve isuviše ispolitizovano, svaki segment života. Osim politike veliki uticaj na medije ima i marketing, jer se mediji uvijek bore za finansijski opstanak. Mada su često politika i marketing takođe povezani.

„Kod nas postoji pogrešna pretpostavka da samo javni servisi moraju da prate teme od javnog značaja. Isti zadatak imaju i privatni, tj. komercijalni mediji. Osnovni postulati profesije treba da vrijede za svaku novinarku i novinara, bez obzira na to za koji medij radi, ali kod nas to često izostaje. Novinarke i novinari su izloženi pritiscima, uvredama i napadima ako postavljaju pitanja, koja se ne dopadaju političarima ili drugim moćnim ličnostima. Mnogi napuštaju profesiju zbog toga“, smatra Ljiljana Smiljanić.

Digitalna pismenost je, tvrdi ona, nešto na čemu treba da radimo i te kako, ali ona smatra da tu ne može da bude značajnog napretka bez opšte pismenosti. To bi omogućilo i lakše prepoznavanje dezinformacija. Međutim, Smiljanićeva nije optimistična po tom pitanju. Obrazovanje je spalo na niske grane, a to je podloga i za digitalnu pismenost.

„Primjećujem i da je malo čitalaca, koji vide razliku između portala kao medija i portaloida, odnosno portala bez impresuma. Tu se obično i šire dezinformacije, bez potpisa novinara ili urednika, bez izjave sagovornika potpisanog imenom i prezimenom ili bez ikakvog dokumenta ili drugog dokaza koji bi potvrdio sadržaj objavljenog teksta. Čitaoci ne traže dokaze ni provjerene informacije, već ono što im se sviđa i što je u skladu sa njihovim mišljenjem o datoj temi“, rekla je Smiljanić.

Kvalitetni medijski zakoni bi, smatra ona, riješili dio problema, ali plaši se da dezinformacije ne mogu da budu u potpunosti iskorijenjene. Uz kvalitetne zakone, podzakonske akte i kvalitetno obrazovanje, uključujući opštu i digitalnu pismenost, dezinformacije bi bile svedene na minimum, ali su i šanse da svi ti uslovi budu ispunjeni takođe na minimumu.

Kodeks dobre prakse prvi je put objavljen 2018. godine za internetske platforme, trgovinska udruženja i ključne sudionike u sektoru oglašavanja koji su se obavezali da će raditi na suzbijanju dezinformacija i poboljšavanju svojih politika na internetu. Pokazao se kao inovativan alat za osiguravanje veće transparentnosti i odgovornosti internetskih platformi te pružanje strukturiranog okvira za praćenje i poboljšanje politika platformi u pogledu dezinformacija.

Razmjene s potpisnicima postale su redovitije i učinkovitije. Tokom krize uzrokovane koronavirusom platforme su Komisiju svaki mjesec izvještavale o mjerama za unapređenje vjerodostojnog sadržaja, poboljšanje osviještenosti korisnika, degradiranje ili suzbijanje štetnog sadržaja i prepoznavanje oglašavanja povezanog s dezinformacijama o koronavirusu. Komisija je u maju 2021. objavila smjernice u kojima od potpisnika traži da ojačaju Kodeks u svim područjima kako bi bio čvrst, učinkovit i fleksibilan alat za borbu protiv dezinformacija.

„U vrijeme ubrzane digitalizacije, društvenih mreža i dostupnosti platformama zaista se može upasti u zamku dezinformisanosti. Nama koji radimo ovaj posao ponekad zna biti „teško“ prepoznati da li je nešto informacija ili se radi o dezinformaciji ili spinu. Mi ćemo provjeriti kroz nekoliko kanala – od ljudi koji imaju kredibilitet, ljudi kojima vjerujemo. Nažalost, čitaoci ili konzumenti sadržaja često nisu u prilici da to sve provjere, te nije rijedak slučaj da upravo budu žrtve dezinformacija“, istakao je za naš portal glavni urednik TV K3 iz Prnjavora Branko Dakić.

On smatra da je čitaoci više ne žele čuti istinu kakva god ona bila, jer su formirali mišljenje i stav na osnovu dezinforamcija. Prostor u BiH je, smatra on, duboko podijeljen i politizovan. Mediji u BiH su podijeljeni, prije svega, entitetski.

„U ovako složenoj državi gdje je sve podijeljeno, ni podjela medija nije neočekivana. Prva je podjela na srpske, hrvatske i bošnjačke medije. A onda idu podjele unutar entiteta. Naklonjenost privatnih medija određenoj opciji ne mora biti sporna dok izvještavaju po svim pravilima struke i dok se drže činjenica. Kada izađu iz tih okvira, onda se stvara problem.  Treba biti pošten pa reći da se i svi strani mediji vrlo često svrstavaju uz neku „politiku“ ili protiv neke „politike“, rekao je Dakić.

Dakić smatra da je manjak digitalne pismenosti veliki problem u BiH. Dobar dio čitalaca pročita često samo naslov i „lid“ nekog teksta i to im je sasvim dovoljno da formiraju svoje (u većini slučajeva netačno) mišljenje. Često su izloženi klikbejtovima i to im je referentna polazišta. Još češće formiraju stavove na osnovu lažnih tekstova, lažnih vijesti, lažnih portala, čak i nakon satiričnih tekstova.

„To je upravo posljedica slabe ili gotovo nikakve digitalne pismenosti. Bez obzira na to što su svi na pametnim telefonima i laptopima, što rade na računarima – ostaje poražavajuća činjenica da smo ipak digitalno nepismen narod. U jednoj studiji sam pročitao da je BiH u začelju po digitalnoj pismenosti u EU. Prema nekim podacima, čak svaki četvrti stanovnik tri mjeseca nije koristio Internet. Prema istoj studiji 41,04 odsto stanovništva je ispod osnovnog nivoa digitalnih vještina, što sugeriše da im nedostaju neke od osnovnih kompetencija. Ovo je tek poseban problem našeg društva“, ističe Dakić.

U BiH, navodi on, postoje određena zakonska rješenja koja se tiču ovih oblasti, ali ništa se konkretno ne radi na implementaciji tih zakona. Pitanje je, dodaje Dakić, da li bi društvene mreže spadale u taj okvir? Postavlja se i pitanje kako njih kontrolisati u slučaju širenja sadržaja koji dezinformiše.

„I pitanje je provodivosti svih tih pravila, jer smo mi postali „maheri“ u eskiviranju zakonskih rješenja. Nama je potrebna promjena svijesti, jer mi više ne znamo šta je sramota. Nama je ponos da smo lopovi i ljudi koji rade na „ivici“, jer smo tako bitni. Mi smo izgubili porodične vrijednosti, mi se više na ulici ne smijemo. To nam je potrebno: da kažemo jedni drugima „dobar dan“ uz osmijeh“, kazao je Branko Dakić.

Rast svijesti o fenomenu dezinformacija doveo je i do toga da se sve više posvećuje pažnja fenomenu poznatom kao fact-checking (provjera činjenica). U nekim slučajevima, ovakve inicijative se prepoznaju kao partneri institucija u suzbijanju dezinformacija, što je s vremenom doprinijelo njihovom bržem razvoju, međusobnom umrežavanju i rastu „pokreta za provjeru činjenica“ širom svijeta.

Savjetnik za komunikaciju i medijski trener Marija Milić kaže kako je svakoga dana sve teže razlikovati informaciju od dezinformacije, jer su ljudi na to navikli. Glavni izvori dezinformacija i obmanjujućeg sadržaja su anonimni portali. Oni, kaže Milić, kreiraju netačnu informaciju, prenose je privatni komercijalni mediji i društvene mreže, a nije rijetkost da to učine i javni servisi i nacionalne agencije.

„Anonimni portali nemaju impresum, nikakve podatke o registraciji. Ne podliježu nikakvim propisima, ne objavljuju demantije, a povezuju se sa desetinama stranica na društvenim mrežama koje prenose sadržaj tog portala. Tu nema novinara, urednika, redakcije, a ljudi vjeruju u to da to rade novinari. I upijaju ko spužve. Političarima takvo stanje savršeno odgovara, jer je to jednostavan način izborne trke: oblati protivnika. Nijedna politička strana nije amnestirana odgovornosti, jer se ne bore da bude drugačije“, rekla je Marija Milić.

Ona smatra da je politizacija medijskog prostora u BiH i te kako prisutna i dodaje da je to i cilj. Politizacija društva, uz slabu medijsku pismenost i neuređen medijski sistem znači srozavanje društva i naroda na samo dno.

„Politika – kad se servira kroz politizaciju i politikanstvo – postaje jako zabavan sadržaj. I onda to ljudi gledaju kao šoubiznis, posipaju zvjezdanom prašinom nakaradne likove koji na kraju odlučuju o njihovoj i našoj sudbini. Je li sad malo jasnije zašto treba obrazovati narod“, pita Milićeva.

Digitalna pismenost je u ovom slučaju u drugom planu – medijska i politička nepismenost su najveći problem. Ljudi vjeruju glupostima. To je najveći problem za budućnost jedne nacije. Onaj ko uporno servira gluposti ljudima, a ne obrazuje ih i ne vaspita da budu sposobni da razlikuju šta je šta – ne želi dobro ni narodu, ni zemlji.

„Ekspanzija onlajn medija donijela je nove vrste izazova, što nije samo naš problem – s tim se suočava cijeli svijet. Međutim, uređeni sistemi su dezinformacije shvatili ozbiljno – ne kao pogrešno informisanje, već kao hibridni sistem prijetnji opstanku društva. Recimo, Evropska unija ima Strategiju za borbu protiv dezinformisanja. Mi ni na koji način nismo uredili okvir za informisanje. Zamislite da nismo uredili saobraćaj, da na cesti radi ko šta i kako hoće. Neki će reći – nije to isto. Nema razlike, i ovdje je bilo mrtvih – tokom pandemije virusa korona zbog dezinformacija o načinima liječenja“, ističe Marija Milić.

Glavna i odgovorna urednica „Nezavisnih novina“ Sandra Gojković Arbutina kaže kako je medijski prostor preplavljen portalima. Prema nekim procjenama ima ih više od 600 samo u Bosni i Hercegovini, a tek pola od tog broja je registrovano, odnosno sa poznatim uredništvom i adresom, što dovoljno govori koliko je široko polje dezinformacija.

„Nijedan zakon još nije uspio da riješi taj problem, a teško da će to uspjeti i novi Zakon o medijima, jer je upravo ta pravna praznina plodno tlo za širenje dezinformacija, odnosno širenje čega god vam duša ište, jer ste neuhvatljivi za bilo kakvu odgovornost i sankcije“, smatra Gojković Arbutina.

U tom moru raznoraznih platformi i društvenih mreža teško je i iskusnom čitaocu da razluči šta je tačno, a naša medijska pismenost je na izuzetno niskom nivou i naša sagovornica sve više vjeruje da to ipak nije slučajnost.

„Godinama pokušavamo da objasnimo pogubnost niske medijske pismenosti i apelovali smo da se od osnovne škole radi na tome da se već djeca nauče da razlikuju lažne vijesti, dezinformacije, da znaju kako da nađu informaciju i da od medija i društvenih mreža izvuku najzdravije za njihov uzrast. Trebam li naglasiti da sistem nikad nije bio zainteresovan da se medijska pismenost podigne. Zašto bi uređivali oblast koja im najviše pogoduje za upravljanje masama“, pita ona.

Politika je, smatra ona, duboko zabila kandže u sve pore. Mediji, u vječitom problemu i borbi za opstanak, samo su jedna od žrtvi i zato se širenje dezinformacije ustoličilo kao normalna pojava, a nerijetko se čuje i da je to sve za dobrobit javnosti i nacionalnu zaštitu od nevidljivog neprijatelja.

„Zakon ili bilo kakav institucionalni okvir za prepoznavanje, sprečavanje i sankcionisanje širenja dezinformacija trebao nam je odavno, ali sve dok sistem ne pokazuje ozbiljnu volju da spriječi rad platformi koje takve vijesti najviše šire (vlasnici takvih portala su mahom političari i stranke), živjećemo u ovom medijskom haosu, jer im tako pogoduje i drži ih na tronu“, zaključila je Sandra Gojković Arbutina.

Gerila.info / Goran Dakić

The post Protiv laži do istine: Može li BiH pratiti evropsku borbu protiv dezinformacija? first appeared on Gerila.info.

Piše: Hilma Unkić / media.ba

Gdje god živjeli na Zapadnom Balkanu, izloženi ste velikim količinama dezinformacija koje mogu oblikovati vaš stav prema zdravlju, politici ili javnoj sigurnosti.

Kao i drugdje, tokom pandemije COVID-a 19 građani su se svakodnevno suočavali s dezinformacijama. U jednom slučaju, informacije zasnovane na fotografiji leševa za koju se lažno tvrdilo da je snimljena u italijanskoj bolnici izazvale su zabrinutost kod Dijane Tiganj, 27-godišnje nastavnice srednje škole iz Crne Gore. Kasnije je utvrđeno da fotografija nije snimljena u bolnici niti tokom pandemije COVID-a 19. Bez obzira na to, Dijana je isprva povjerovala da je informacija istinita.

„U mom slučaju je ta informacija izazvala paniku koja je bila ograničavajuća tokom pandemije COVID-a 19. Odmah sam smanjila sve društvene kontakte, manično sam sve prskala alkoholom, a posebno sam bila zabrinuta za najstarije ukućane. Nisam izlazila ako nije bilo apsolutno neophodno“, kaže Dijana.

Prije nekoliko godina u susjednoj Srbiji, 27-godišnja omladinska radnica Gordana Adamov posumnjala je u porijeklo fotografije koja povezuje uginuće ptica sa 5G mrežom u Srbiji. Gordana je tada prvi put koristila obrnuto pretraživanje slika da pronađe originalni izvor fotografije.

„Mislim da sam tada prvi put osjetila potrebu da pronađem originalni izvor i upozorim ljude koji su dijelili lažne vijesti u grupama da su to dezinformacije.“

Lažno i netačno izvještavanje je posebno opasno ako dodatno podstiče mržnju i razdor, posebno u etnički podijeljenim zajednicama. Na Kosovu su građani nedavno bili izloženi intenzivnim kampanjama dezinformacija oko rastućih tenzija na sjeveru zemlje.

Kada su u novembru prošle godine pojedini kosovski mediji objavili da je zapaljen automobil srpskih registarskih oznaka, naveli su da je uhapšeni bivši državljanin Kosova. Kasnije se ispostavilo da su te informacije netačne kada je kosovska policija potvrdila da su vlasnik automobila i osumnjičenik susjedi. Obojica su bili državljani Kosova albanske nacionalnosti i najvjerovatniji motiv su bile lične razmirice. Da motiv nema nikakve veze sa nacionalnošću Leonita Morina (24) iz Prištine, asistentkinja na projektu u jednoj konsultantskoj kući, saznala je dobijajući informacije iz različitih izvora.

„Shvatila sam da je riječ o dezinformacijama jer su nas neki drugi mediji i profesionalci upozoravali da se dezinformacije i lažne vijesti u vezi sa situacijom na sjeveru Kosova brzo šire.“

Odgovor OCD – borba protiv dezinformacija putem obrazovanja, istraživanja, umjetnosti i igara

Bez promocije medijske i digitalne pismenosti, borba protiv dezinformacija je nepotpuna, smatraju stručnjaci portala za provjeru činjenica Hibrid.info s Kosova. S ciljem podizanja nivoa kritičkog i analitičkog razmišljanja građana, kreirali su Checkos, online alat za učenje zasnovan na više vrsta digitalnih kvizova.

Ideja je jednostavna – korisnici Checkosa se upućuju da pročitaju članke koji sadrže problematičan sadržaj, a zatim polažu kviz sastavljen od pitanja o relevantnosti činjenica, pouzdanosti izvora i strukturi članaka koje su pročitali. Nakon popunjavanja upitnika, sistem automatski generiše rezultate kviza i ukazuje na nivo medijske pismenosti korisnika.

Aplikacija trenutno nije u funkciji zbog nedostatka finansijskih sredstava, ali na portalu Hibrid.info se nadaju da će je uskoro vratiti u život u naprednijoj verziji. Dok se to ne dogodi, nastavljaju objavljivati članke o provjeravanju činjenica i medijskoj pismenosti, kao i istraživačke izvještaje o dezinformacijama.

„Ako je publika educirana za pristup informacijama na koje nailazi u digitalnom prostoru, efekat dezinformativnog sadržaja će biti mnogo manji“, ističu stručnjaci portala Hibrid.info.

Druga organizacija s Kosova pronašla je zanimljiv način, koristeći ilustraciju kao oblik umjetničkog izražavanja, da se pozabavi problemom dezinformacija i drugim izazovima s kojima se moderno novinarstvo suočava, kao što je nedostatak nezavisnosti. U okviru regionalnog projekta Snažni (Resilience) koji se implementira u šest zemalja Zapadnog Balkana u Turskoj, organizacija Kosovo 2.0 je kreirala seriju ironičnih crtanih ilustracija koje propituju otpornost građana na mnoge problematične aspekte današnjih medija.

Jedna od najuticajnijih organizacija civilnog društva koja se fokusira na razvoj medija u Albaniji, Albanski medijski institut (AMI), udružio je snage sa mladim ljudima kako bi ojačao otpor zajednice prema problematičnim medijskim sadržajima. Početkom prošle godine AMI je pozvao osobe od 18 do 30 godina da učestvuju u konkursu za najbolji dizajn plakata o medijskoj i informatičkoj pismenosti. Pristigle su 22 prijave u konkurenciji za jednu od tri novčane nagrade. Pobjednički posteri promovirani su na internetu i uskoro će se distribuirati univerzitetima širom Albanije.

AMI je pokrenuo i Blog za studente i medijsku pismenost na kojem se objavljuju tekstovi o raznim medijskim temama koje su napisali albanski studenti. Neke objave na blogu analiziraju problematično medijsko izvještavanje i važnost medijske pismenosti među mladima, dok drugi odražavaju prilično lične perspektive o iskustvima studenata s različitim medijskim trendovima. Blog pokriva teme o medijskim narativima o COVID-u 19, nepovjerenju u nauku, praktičnim savjetima za prepoznavanje dezinformacija i još mnogo toga.

U Srbiji je Novosadska novinarska škola (NNŠ) odlučila da se bori protiv dezinformacija kreiranjem igre na otvorenom za Novosađane. Na popularnoj lokaciji u gradu su postavili instalaciju dimenzija 10×10 metara u obliku labirinta kako bi privukli građane da uđu u njega i testiraju svoje znanje o dezinformacijama.

Na vanjskim zidovima instalacije, ilustrovanim radovima umjetnice Oli Popins, duhovito su prikazane komunikacijske zamke kao što su apofenija, pseudonauka ili deepfake, dok su posjetitelji testirali svoje znanje unutar labirinta. Igra se bazirala na šest raskrsnica – šest različitih zadataka, gdje tačan odgovor vodi do sljedećeg zadatka, a pogrešan u ćorsokak. Dok je bio postavljen, u labirint je ulazilo otprilike 50 ljudi dnevno, uključujući i djecu koja su ga doživljavala kao izvor zabave.

„Većina posetilaca je imala pozitivne komentare o inovativnom pristupu i dizajnu koji je ciljao različite tehnike medijske manipulacije kroz humoristične stripove. Međutim, neki ljudi su oštećivali instalaciju pa smo često morali da popravljamo njene delove”, kaže Marina Grnja iz Novosadske novinarske škole.

Ideja instalacije je bila da se inovativnim i interaktivnim pristupom različite teme medijske manipulacije i dezinformacija približe različitim publikama i pošalje poruka da „samo istinite i tačne informacije vode do izlaska iz labirinta“, ističe Grnja.

Nakon što su dosta rada na polju medijske pismenosti posvetili djeci i mladima, u Institutu za medije Crne Gore (IMCG) shvatili su da se trebaju više fokusirati na odrasle koji o ovoj temi nisu učili u školama, niti su stekli naviku neformalnog, cjeloživotnog učenja. U posljednje dvije godine, koristeći nastavni plan i program koji je razvio IREX, IMCG je educirao građane da postanu treneri medijske pismenosti i organizirao radionice za širu zajednicu. Treneri prolaze četverodnevnu obuku, a zatim održavaju jednodnevnu radionicu zasnovanu na interakciji i praktičnim vježbama.

„Građani su bili toliko zainteresovani za ovaj program da je premašio sva naša očekivanja“, kaže Dina Bajramspahić iz IMCG-a. Radionica obrađuje mnoge važne, ali vrlo često zanemarene teme u crnogorskom javnom diskursu: medijski standardi, lažne vijesti i dezinformacije, aplikacije i algoritmi, društvene mreže i njihovi izazovi.

Ukupno 40 trenera je održalo radionice na kojima je učestvovalo više od 600 građana, što je veliki broj za ovu vrstu aktivnosti u Crnoj Gori, objašnjava Bajramspahić. Ona vjeruje da će taj broj biti i veći jer projekat ima potencijal za samoodrživost.

„U ovom trenutku već imamo grupu ljudi koji su u mogućnosti da implementiraju program van okvira projekta. To je nešto što mi ohrabrujemo i oni to rade.“

U Bosni i Hercegovini, Mediacentar Sarajevo je pratio kako se različite vrste štetnih narativa o političarkama, uključujući dezinformacije, šire u medijima i na društvenim mrežama tokom predizborne kampanje 2022. Monitoring je bio fokusiran na način na koji se rod i rodne uloge koriste u predizbornim kampanjama i kako štetni narativi koji ciljaju na kandidatkinje mogu uticati na izborni proces.

Opasnost ovakvih narativa nije samo u pukom dezinformisanju i manipulaciji biračima te skretanju pažnje s ozbiljnih političkih pitanja, već i u normalizaciji verbalnog nasilja nad ženama u javnom prostoru, objašnjavaju stručnjaci Mediacentra.

„To ima nesagledive, dugoročne posljedice po položaj žena u društvu i predstavlja korak unazad u borbi protiv rodno zasnovanog nasilja“, kaže Maida Muminović iz Mediacentra Sarajevo.

Uskoro će biti objavljen opsežan analitički izvještaj o štetnim narativima zasnovan na višemjesečnom istraživanju. U međuvremenu, Mediacentar Sarajevo na svojim društvenim mrežama kroz infografike predstavlja glavne rezultate istraživanja.

U Sjevernoj Makedoniji, Makedonski institut za medije (MIM) pridružio se brojnim organizacijama širom Evrope koje su postavile izložbu The Glass Room: Misinformation Edition (Staklena soba: izdanje o netačnim informacijama). Zajedno s Delegacijom Evropske unije, MIM je organizovao izložbu koju je prvobitno razvila i pokrenula međunarodna nevladina organizacija Tactical Tech sa sjedištem u Berlinu. Unutar ove postavke nalazi se i Data Detox Kit, koji opisuje konkretne korake kako koristiti tehnologiju na pametan i odgovoran način.

„Pored izložbe, organizujemo i nekoliko interaktivnih radionica za odrasle i mlade koje obuhvataju teme vezane uz Data Detox Kit“, kaže Ivona Vasilova iz MIM-a.

Izložba The Glass Room istražuje različite vrste netačnih informacija i uči posjetioce kako prepoznati problematičan sadržaj. Dizajnirana je kao instalacija koja samostalno uči, koja se sastoji od niza postera, interaktivnih aplikacija i animacija, a može se smjestiti u javne ili privatne prostore ili posjećivati putem interneta. Izdanje o netačnim informacijama je prevedeno na 27 različitih jezika, navedeno je na zvaničnoj web stranici The Glass Room.

Od otvaranja 2020. godine, izložbu The Glass Room: Misinformation Edition je posjetilo više od 30.000 gostiju širom Evrope i još stotine hiljada više na internetu. U Sjevernoj Makedoniji, izložbu u Evropskoj kući u Skoplju su posjetile stotine ljudi. Sljedeće lokacije za izložbu su sjevernomakedonski gradovi Kriva Palanka i Strumica.

Finansirala Evropska unija

Regionalni program „SNAŽNI: Aktivnost civilnog društva u osnaživanju slobode medija i borbi protiv dezinformacija i mrzilačke propagande na Zapadnom Balkanu i Turskoj“ uz finansijsku podršku Evropske unije implementiraju partnerske organizacije: SEENPM, Albanski medijski institut, Mediacentar Sarajevo, Kosovo 2.0, Institut za medije Crne Gore, Makedonski institut za medije, Novosadska novinarska škola, Mirovni inštitut Ljubljana i Bianet.

Ovaj članak je produciran uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj je isključivo odgovornost SEENPM-a i ne odražava nužno stavove Evropske unije.

The post Borba protiv poplave dezinformacija na Zapadnom Balkanu first appeared on Gerila.info.

Na posebnom udaru “medijske mašinerije SNSD-a” našla se Jelena Trivić, vjerovatno procijenjena kao najveća prijetnja vladajućim. Pored svakodnevnih “otrovnih strelica” upućenih ka Trivićevoj, u čemu su prednjačili portparol SNSD-a Radovan Kovačević, zatim članovi Predsjedništva SNSD-a Staša Košarac i Sanja Vulić, kao i savjetnik srpskog člana Predsjedništva BiH Milan Tegeltija, ali i sam Milorad Dodik, uz „plejadu“ mnogobrojnih „stručnjaka“ i „analitičara“, zabilježeni su i slučajevi dezinformacija s ciljem uništavanja porodičnog života. RTRS je prenosio saopštenja, izjave, komentare vladajućih o Jeleni Trivić, ali i dezinformacije sa anonimnih portala, stavljajući ih u kontekst narativa o “stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima”.

Za Jelenu Trivić se moglo čuti da je “agent i puki izvršilac stranih i spoljnih interesa u Republici Srpskoj”, zatim da “ima dil sa Šmitom i njemačkom Ambasadom”, kao i da se “uhvatila u strano kolo”. Takođe, moglo se pročitati i da je “projekat onih kojima smeta državotvorna Republika Srpska”, odnosno da “radi za međunarodni faktor, a protiv interesa Srpske i njenih građana”.

Informacija da je američka administracija dala Jeleni Trivić 10 miliona dolara za kampanju protiv Milorada Dodika klasični je primjer kako funkcioniše matrica diskreditacije političkih protivnika SNSD-a. Prvo neki anonimni portal, u ovom slučaju Glas naroda, objavi “ekskluzivnu” informaciju koja diskriminiše protivnike vladajućih. Onda tu informaciju prenese Srna, pa onda od njih preuzme RTRS, ili čak i direktno prenese sa anonimnog portala. Zatim slijede reakcije, komentari i saopštenja vladajućih koji navedene informacije koriste kao dokaz svojih tvrdnji da su njihovi protivnici, u ovom slučaju Jelena Trivić, “izdajnici i plaćenici”. U tom prenošenju informacija s medija na medij i u silnim reakcijama, fokus više nije na izvoru, koji je u najmanju ruku sumnjiv, nego na samoj informaciji, bez obzira da li je istinita ili ne. Sličnu matricu smo mogli da vidimo i u prethodnim izborinim ciklusima kada su vladajući uz pomoć sebi bliskih medija plasirali priče o rušenju Republike Srpske, zatim o 40 engleskih specijalaca i slično.

https://www.gerila.info/naslovna/gospodari-balkanskog-spinovanja-prizivanje-haosa-u-dnevnim-novinama-alo/

https://www.gerila.info/naslovna/gospodari-balkanskog-spinovanja-ne-miruju/

Da “klasične” dezinformacije o “stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima” više nisu dovoljne, dokazuju i “ekskluzivni” video snimci ekplicitnog sadržaja i najave njihovog puštanja. Diskreditacija političkih protivnika je prešla na viši nivo. Više nije dovoljno uništiti ih politički. Puštanjem ili čak i samom najavom puštanja tih snimaka, nastoji im se uništiti život.

Granica je odavno pređena. SNSD i njegova “medijska mašinerija” ne prezaju ni od čega kako bi ostali na vlasti. Politička borba je davno izašla izvan okvira fer i poštenog nadmetanja. Laži, insinuacije i podmetanja postali su sastavni dio političke borbe.

Gerila.info

The post Diskreditacija političkih protivnika u režiji “medijske mašinerije SNSD-a” first appeared on Gerila.info.

Grad Banja Luka apelovao je danas na građane da ne nasjedaju na lažne, uzbunjujuće poruke o navodnom „potpunom zatvaranju Banje Luke“, zbog epidemije korona virusa.

Navedena poruka, koja od juče poslijepodne kruži društvenim mrežama, je najobičnija izmišljotina koja nema utemeljenje u planovima i aktivnosti Štaba za vanredne situacije.

Ovi teški dani, u kojem se svi zajedeno suočavamo za velikim izazovima, nisu vrijeme za smišljanje neslanih šala i neosnovano širenje panike.

Upozoravamo da kreiranje ovakvih, lažnih poruka predstavlja najgrublje kršenje važeće Odluke o zabrani izazivanja panike za vrijeme vanredne situacije, te pozivamo nadležne institucije da istraže ko stoji iza ovih poruka, a građane još jednom podsjećamo da su republičke i gradske institucije jedini zvanični kanal koji pruža tačne i vjerodostojne informacije o izazovima kojim se suočavamo usljed aktuelne epidemiološke situacije.

Istovremeno, građane podsjećamo da Grad Banja Luka, od otvaranja aktuelne krize, javnost pravovremeno obavještava o apsolutno svim relevantnim informacijama, vezanim za epidemiološku situaciju na području Grada, te, u skladu s tim, na građane još apelujemo da ne nasjedaju na zlonamjerne i opasne laži, poput navedenih.

The post Grad Banja Luka: Ne nasjedajte na lažne vijesti first appeared on Gerila.info.

Iako nam je korona virus zaokupio svu, ili gotovo svu pažnju, na momente se desi “skretanje pažnje” i podsjećanje na neke druge važne teme. Gostujući u emisiji “Aktuelno” na Radio Televiziji Republike Srpske, dekan Fakulteta bezbjednosnih nauka Univerziteta u Banjaluci nas je još jednom podsjetio značaja oblasti u kojoj je on “stručnjak” za očuvanje Republike Srpske.

Raspravljajući o uticaju lažnih informacija na bezbjednost, dekan Ćeranić nas je upozorio da se dezinformacije lako šire u vremenu krize, kao što je trenutna u vezi sa virusom korona, ali nas je i podsjetio nekih drugih kriza kroz koje smo prošli. Tako je, između ostalih naveo i “kriznu” 2018. godinu koja je bila presudna za opstanak Republike Srpske, kako ističe dekan Ćeranić, naglašavajući da je Republika Srpska tada bila izložena mnogobrojnim dezinformacijama, pritiscima i udarima. Nije, međutim, jasno na koje dezinformacije, pritiske i udare je dekan Ćeranić konkretno mislio.

Da li možda na lažne informacije koje su bile plasirane od strane MUP-a Republike Srpske neposredno nakon ubistva Davida Dragičevića čime je policija samo produbila postojeću krizu i konflikte i dodatno podgrijala užarenu atmosferu koja je bila prisutna u izbornoj godini?

Da li možda na lažnu informaciju o pripremanju haosa u Banjaluci od strane stranih obavještajnih službi u kojoj se tvrdilo da strani obavještajci u saradnji sa bosanskom službom i dijelom opozicije koriste tragičnu smrt Davida Dragičevića za rušenje Milorada Dodika? Tada se tvrdilo da je na sceni „žestok udar na Republiku Srpsku, s ciljem totalne destabilizacije aktuelne vlasti i predsjednika Milorada Dodika pred predstojeće oktobarske opšte izbore u BiH“.

Da li možda na pisanje mnogobrojnih portala u Srbiji i Republici Srpskoj na kojima su se svakodnevno mogli čitati komentari i kolumne raznih “stručnjaka” bliskih vlastima u Republici Srpskoj, gdje su se veoma često mogle naći izmišljene vijesti u kojima se veliča Milorad Dodik i vlast, a napada opozicija i svi ostali koji su označeni kao nepodobni?

Da li možda na česte zloupotrebe društvenog položaja javnog servisa od strane RTRS-a i otvorenog stavljanja u funkciju samo jedne političke opcije, umjesto da je u službi svih građana?

Da li možda na uznemiravanja radnika banjalučkog lokala „Life“ od strane inspekcije, i to zbog javne podrške grupi „Pravda za Davida“?

Da li možda na slučaj optužnice protiv Davida Dragičevića koja je bila na snazi gotovo mjesec dana nakon njegove smrti?

Da li možda na omalovažavanja i vrijeđanja učesnika skupa „Pravda za Davida“ kada je npr. Milan Tukić, član Glavnog odbora SNSD-a i nekadašnji predsjednik Kluba Srba u Vijeću naroda Republike Srpske, na društvenoj mreži Tviter svakodnevna okupljanja građana u centru Banjaluke koji traže istinu o smrti Davida Dragićevića nazvao bolesnim i to na način “da Trg Krajine svaki dan u 18 časova postaje sanatorijum”?

Da li možda na prijetnje koje su ljudi bliski vlastima u Republici Srpskoj putem društvenih mreža slali članovima grupe “Pravda za Davida” optužujući ih za obojenu revoluciju finansiranu Soroševim novcem i planiranu u stranim ambasadama?

Da li možda na fizičke napade na aktiviste koji kritikuju vlast u Republici Srpskoj?

Da li možda na pokušaj ubistva novinara Vladimira Kovačevića?

Da li možda na objavljivanje netačnih informacija o donatorskim sredstvima koja je Vladimir Kovačević navodno dobio od stranih donatora plasiranih na RTRS-u i ATV-u čime su mu ovi mediji stavili metu na čelo?

Da li možda na tendenciozno izvještavanje RTRS-a i napade na grupu „Pravda za Davida“? Kako su se približavali oktobarski izbori, RTRS je sve intenzivnije širio glasine i insinuacije da iza protesta grupe “Pravda za Davida” stoje strane obavještajne službe, da su protesti finansirani od stranih službi koje nastoje srušiti Republiku Srpsku, da članovi grupe „Pravda za Davida“ u suštini ne tragaju za istinom i pravdom nego da nastoje urušiti institucije RS, da grupa „Pravda za Davida“ služi interesima Bošnjaka, Zapada i ostalih „centara moći“ koji u očima RTRS-a predstavljaju veliku opasnost za srpske interese i Republiku Srpsku.

Da li možda na lažnu informaciju da su se na skup “Pravde za Davida” koji je početkom oktobra održan na banjalučkom Trgu Krajine spremale grupe ljudi iz Federacije BiH koje su sa 50-60 autobusa trebale da dođu u Banjaluku i izazivaju haos?

Ovo su samo neki od primjera širenja dezinformacija, pritisaka i udara koji su zabilježeni od marta do oktobra, odnosno od ubistva Davida Dragičevića do oktobarskih izbora 2018. godine. Samo što to nisu bili primjeri dezinformacija, pritisaka i udara na Republiku Srpsku, nego obratno, sve metode koje su režim i ljudi bliski režimu u Republici Srpskoj koristili kako bi širili strah i mržnju i naposlijetku, kako bi ostali na vlasti.

Dekan Ćeranić je u emisiji “Aktuelno” još jednom “briljirao” ponavljajući uobičajenu mantru koja se godinama “kuva” u “režimskoj kuhinji” Republike Srpske – kritika vlasti u Republici Srpskoj je napad na Republiku Srpsku. Svi koji se usude da upute kritiku vladajućim, označavaju se kao strani plaćenici i izdajnici, dok je borba za istinu i pravdu udar na Republiku Srpsku. Ako su istina i pravda protiv Republike Srpske, kakva je to onda Republika Srpska? Šta u njoj caruje? Caruju laži, manipulacije, strah i mržnja koja režimu i ljudima bliskim režimu pomažu da ostanu na vrhu, da sačuvaju postojeće položaje i privilegije koje su stekli šireći upravo strah, laži i mržnju. Nažalost, ne vidi se kraj takvoj Republici Srpskoj.

Gerila.info

The post Predrag Ćeranić o dezinformacijama: “Svakog dana u svakom pogledu sve više napredujem” first appeared on Gerila.info.