Gradski olimpijski bazen u Banjaluci ne radi mjesecima. Bazen je zatvoren u julu i od tada na njemu nije moguće održavanje treninga kao ni rekreativno plivanje. Nemogućnost pronalaska rješenja i dogovora između predstavnika gradske uprave i skupštinske većine mjesecima plaćaju građani koji koriste bazen, prije svega djeca koja treniraju plivanje u banjalučkim plivačkim klubovima. Uz gradskog odbora SNSD saopštili su da očekuju da gradonačelnik predloži raalokaciju sredstava kako bi bilo omogućeno da bazen funkcioniše do kraja godine.

Predstavnici većine najavili su da će danas predložiti rješenja za gradski olimpijski bazen. Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković ranije je za zatvaranje bazena optužio većinu koju predvodi SNSD. O je rekao kako je većina skidanjem amandmana onemogućila da GOB donije neophodna sredstva za nastavak rada.

Odbornici bi trebalo da raspravljaju i o novonastaloj situaciji u vezi preduzeća DEPOT koje više ne može da prima otpad na deponiju u Ramićima.

Rezultat je to presude Okružnog privrednog suda u Banjaluci kojom je vlasništvo nad parcelom na kojoj se nalazi deponija u Ramićima pripalo privatnom preduzeću Čistoća. Čistoća je inače u vlasništvu Mladena Milanovića Kaje. Iz Depota su obavijestili javnost da od srijede neće biti u stanju da paralelno vrše demontažu svojih objekata na spornoj parceli i da primaju otpad koji se dovozi na deponiju.

Vanrednu sjednicu prije nekoliko dana tražio je odbornik Liste za pravdu i red Igor Mandić.

“Gradski olimpijski bazen je javno dobro koje je izgrađeno novcem svih građana. Jedina trenutna prepreka za njegovo puštanje u rad i korištenje jeste nedostatak Odluke o realokaciji neophodnih budžetskih sredstava – odluke koja je u isključivoj nadležnosti Skupštine Grada. Ova odluka ne smije biti predmet političkog uslovljavanja (osnivanje nove Javne Ustanove), niti usko partijskih interesa. Ukoliko je bilo nepravilnosti i kriminala u poslovanju JP „Aquana“, neka se time bave istražni organi, policija i tužilasto, a obaveza Skupštine Grada Banjaluka je da omogući nesmetano funkcionisanje GOB-a. Godinama se u medijima govori o kriminalu i gubicima desetina Javnih preduzeća, pa nikom nije palo na pamet da onemogući funkcionisanje npr. JP Šume Srpske, Elektroprivrede ili UKC Banjaluka“, napisao je Mandić predsjedniku skupštine grada.

Problem i sa Akvanom i sa Depotoom se ranije mogao i morao izbjeći, smatra odbornica Narodnog Fronta Dijana Ješić.

“Pred nama su danas dvije jako važne tačke – poslovanje preduzeća “Dep-ot” i “Akvana”. I jedan i drugi problem su dovedeni do toga da se izlaz mora naći hitno. Bazen nikada i nije smio stati sa radom, jer trpe djeca i klubovi. Zašto se došlo do ovog i zašto su djeca predmet političkog prepucavanja očekujem da će nam danas odgovoriti. Što se “Dep-ot”-a tiče, tu je situacija jako komplikovana i svako odlaganje rješavanja ovog problema može dovesti do ekološke katastrofe. Ovo je problem od kojeg svi peru ruke godinama, i dovedeni smo zbog toga u ovu situaciju. Da su se ranije i Grad i skupština uključili u rješavanje problema, danas ne bismo bili u situaciji da koju god odluku donesemo, profitira privatni kapital, odnosno vlasnik Čistoće“, kaže za Gerila info Dijana Ješić.

GERILA info

The post Sjednica skupštine grada o Akvani, Depotu… first appeared on Gerila.info.

1.

DEPOT, banjalučko javno preduzeće koje upravlja deponijom u Ramićima od srijede prestaje da prima otpad. Rezultat je to presude Okružnog privrednog suda u Banjaluci kojom je vlasništvo nad parcelom na kojoj se nalazi deponija u Ramićima pripalo privatnom preduzeću Čistoća. Čistoća je inače u vlasništvu Mladena Milanovića Kaje. Iz Depota su obavijestili javnost da od srijede neće biti u stanju da paralelno vrše demontažu svojih objekata na spornoj parceli i da primaju otpad koji se dovozi na deponiju. Gdje će biti odvoženo smeće iz Banjaluke u narednim danima nije poznato.

2.

Banjalučka Toplana danima ne grije iako su temperature, naročito jutarnje i večernje, izrazito niske za ovo doba godine. Iz Toplane su obavijestili javnost da pripremaju sistem (danas je u nekim dijelovima grada pušteno grijanje) a u banjalučkoj gradskoj upravi i skupštini niko se zbog hladnih radijatora nije previše uznemirio. Makar ne javno. Da je kojim slučajem na vlasti gradonačelnik SNSD-a ne treba sumnjati u svakodnevne performanse aktuelnog gradonačelnika ispred Toplane. Danas niko ne protestuje a gradonačelnik obilazi manastire i drži javne govore prikladnije liturgijama nego konferencijama za medije jednog gradonačelnika najvećeg grada, zvanično, sekularne Republike. Da se čovjek prekrsti i lijevom i desnom. Ali dobro, Draško je na vlast dolazio glasovima jednih a na vlasti želi da ostane glasovima drugih. Isto kao Mile prije dvadeset godina.

3.

Zima dolazi.

Političarima populistima najviše je stalo ko će biti “Kralj na Sjeveru”. Neka je mala kao naprstak ali nek je kruna. Neka je država opustošena ali nek se njome vlada. I u opustošenim krajevima vladari ne žive loše.

Zima dolazi a ljeto prođe bez treninga na jedinom olimpijskom bazenu. U dvadeset prvom vijeku banjalučka djeca plivači mjesecima treniraju na suvom. Mjesecima je zaustavljen razvoj mladih plivača, potencijalno su ugrožene nečije buduće karijere, nečija budućnost. Jer oni koji moraju nisu sposobni da nađu rješenje.

Bazen ne radi. Nema plivanja. Biće plivanja u govnima. Ako. Sve dok seremo znači da imamo šta jesti. Što znači da nije loše. Barem se ne puca.

4.

Prije dva dana sreo sam Slobodana Gavranovića bivšeg gradonačelnika Banjaluke. Uljudno smo se pozdravili i pitali za zdravlje. Za vrijeme njegovog vođenja grada napisao sam stotinu tekstova i napravio isto toliko priloga o tome kako stvari ne valjaju i ne funkcionišu. Uglavnom s razlogom. Sada bih da mogu sam sebi, desetak godina mlađem, pukao takvu šamarčinu.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Banjalučka muka first appeared on Gerila.info.

Dobar dio lokalnih deponija u BiH su privremenog karaktera, za korak iznad takozvanih divljih. Većina opštinskih deponija su nesanitarne i/ili privremene, a imamo svega par regionalnih. Koliko se te regionalne deponije mogu nazvati i uspješnim ostaje za dublju debatu u kojoj bi bilo poželjno da se za početak nađu stručnjaci, a ne političari i biznismeni. Požari na deponijama, što spontani što podmetnuti polako postaju pravilo a ne iznimka. Međutim, deponija je, čak i u idealnom scenariju, neizbježna kategorija, a da bi se na njih oslanjali što manje, problem otpada se treba rješavati daleko ranije, prije nego isti nastane. Među par “ekoloških” tema koje su uspjele da uđu u opštu kulturu jeste i reciklaža, međutim i ona kao takva je samo dio rješenja, te daleko od čarobnog štapića.

Piše: Igor Kalaba

Američki ekonomista Kenet Bolding (Kenneth Boulding) je davno izjavio da “Ko god vjeruje da eksponencijalni rast može trajati beskonačno na ograničenoj planeti je ili lud ili ekonomista”, ova izjava se može replicirati u nizu oblasti, uključujući upravljanje otpadom. Situacija koju Banjaluka trenutno prolazi, gomilanje otpada na ulicama usljed neriješenih vlasničkih odnosa na regionalnoj deponiji, je bila pitanje vremena, sa ili bez pravnih i drugih peripetija. O vlasničkim odnosima, tužbama te političkim kalkulacijama u ovom tekstu nećemo trošiti slova, budući da se ta tema već godinama “vrti” po medijima, a u svakom slučaju se bavi jednim od simptoma, tvrdoglavo odbijajući da se pozabavi stvarnim uzrocima problema – arhaičnim i štetnim upravljanjem otpadom.

Dodatna tema jeste predavanje upravljanja uslugama vezanim za javno dobro privatnom sektoru, a pored upravljanja otpadom u Banjaluci se rezultat vidi i na situaciji sa najskupljim i jednim od najlošije uvezanih javnih prevoza u regiji.

U BiH, ali i regionu, upravljanje otpadom je bazirano na zastarjelom, linearnom modelu ekonomije, gdje je standardni modus operandi da se otpad mora proizvoditi, a samim tim i bacati. Zbog toga je već godinama u debatama na temu upravljanja otpadom sve zastupljeniji, i priznat kao jedini istinski način rješavanja tog problema: cirkularna ekonomija. Taj princip se proteže na cijelu ekonomiju a ne samo otpad, te se temelji hijerarhiji nekadašnjih 5 “R” koji su naknadno prošireni na deset (1), ali zbog lapidarnosti držaćemo se prvih pet:

• Reduce – Smanjenje ukupne količine otpada. Ono se dešava na cijeli niz načina. Iako su ovdje kupci/potrošači neophodna karika (da li je novi komad odjeće ili elektronski uređaj zaista neophodan ili samo hir?) ne smije se nipošto zanemariti odgovornost proizvođača, pa se npr redizajnom pakovanja u kojem proizvodi dolaze može značajno smanjiti ukupna kolličina otpada. U ovom segmentu je dobar primjer izbacivanja iz upotrebe neesencijalnih jednokratnih plastičnih predmeta. takođe iznimno bitna stavka industrija jednokratne plastike.
• Reuse – ponovno korištenje. Prvi korak u smanjenju nastanka otpada jeste pametniji dizajn, jedno od rješenja je dizajn predmeta i uređaja tako da su ne samo dugotrajniji već i da se mogu koristiti na više načina za što više svrha.
• Repair – popravljanje. Neophodno je produžavanje životnog vijeka svih predmeta, pri tom je neophodno voditi računa o dizajnu koji će to da omogući, ali i o dostupnosti i jednostavnosti popravke. Ušivanje odjeće ili zamjena kvake na vratima se svakako mogu obaviti samostalno, ali za kompleksnije popravke poput električnih uređaja je ipak neophodno da postoji adekvatna mreža podrške/servisa.
• Refurbish – ovaj pojam je sličan popravci ali se više odnosi na konkretnu promjenu nekih dijelova proizvoda, bilo da su pokvareni funkcionalno ili samo vizuelno. Ponovo – dizajn i izrada su ključni. U EU je tako usvojena direktiva kojom će od 2027 svi mobilni telefoni, tableti i slični uređaji morati biti dizajnirani tako da imaju izmjenjive baterije.
• Recycle – Reciklaža je u cirkularnoj ekonomiji posljednji korak, iako se kod nas i dalje smatra za vrhunac održivosti. U stvarnosti, reciklaža, iako bolja od odlaganja na deponijama je takođe energetski zahtjevna i zavisnosti od materijala može biti veoma kompleksna (posebno u slučaju plastike). Sa druge strane, reciklaža takođe može biti itekako zloupotrebljena, problem na koji ni EU nije otporna (2).

Uprkos svemu, ako se pogleda statistika, bar ako gledamo količinu otpada po glavi stanovnika – mi proizvodimo manje otpada od prosjeka EU (341 kg spram 513 kg). Ovo je uglavnom povezano sa platežnom moći, tako da sa rastom standarda raste i količina otpada, što je još jedan razlog za što brže djelovanje. Druga, relativno dobra vijest jeste da je većina našeg otpada upravo komunalni otpad(3), koji je u poređenju s industrijskim, bar tehnički, ipak lakši izazov za rješavanje.

Šta nam je onda činiti, a šta ne? Odgovor je kompleksan i svaka stavka se grana u desetine pretpostavki i neophodnih aktivnosti, ali među osnovnim koracima jeste:

1. Izrada i provođenje ambicioznih mjera iz stručnih analiza vezanih za smanjenje ukupne količine otpada i unapređenje upravljanja istim.
2. Smanjenje ukupne količine otpada kroz principe cirkularne ekonomije te odvojeno prikupljanje, značajno povećanje stope povrata materijala iz otpada, stope recikliranja te održivo iskorištavanje organske komponente otpada kompostiranjem (koja se trenutno u većini slučajeva neselektivno odlaže sa drugim komponentama te je glavni uzročnik neprijatnog mirisa koji je u Banjaluci posebno izražen problem zbog neposredne blizine naselja i industrijske zone, pri tom čini značajan dio ukupne količine otpada).
3. Izjašnjavanje gradova i opština vezanih za lokalne deponije te plan i program za izgradnju regionalnih centara, kao preduslov za sanaciju svih neadekvatnih opštinskih deponija te osnivanje regionalnih sanitarnih deponija u cijeloj državi.
4. Zabrana izgradnje spalionica – iako se reklamiraju kao čudotvorna rješenja, spalionice su skupe, zagađuju a upitna je i njihova održivost, budući da se ne mogu paliti i gasiti u trenutku već zahtijevaju stalni protok otpada, s druge strane upravo je taj protok upitan zbog čega rizikujemo da počnemo uvoziti otpad, posebno u scenariju u kojem bismo smanjili količinu otpada i povećali postotak reciklaže. Više informacija u referencama (4).
5. U slučaju neispunjavanja gore navedenog, intenzivnije aktivnosti inspekcijskih službi na svim deponijama i operaterima otpada,te jačanje njihovih nadležnosti u slučajevima kršenja zakona i obaveza iz ekoloških dozvola

Ako problem otpada posmatrate integralno, onda je njegovo gomilanje širom grada dobrodošla prilika za otrežnjenje građanima Banjaluke i ostatka države. Banjalučka deponija već godinama ne radi u skladu sa principima sanitarne deponije, stanovnici okolnih naselja su se zbog smrada bunili nebrojeno mnogo puta, postoje i informacije o navodnom odlaganju animalnog otpada, nedovoljnom prekrivanju otpada inertnim materijalom (koje služi spriječavanju raznošenja otpada i stvaranja neugodnih mirisa), a tu je i pretrpana kaseta koja je navodno premašila dozvoljenu visinu. Upitna je i situacija sa sigurnošću i pravima radnika te tretmanom radnika koji su radili na sortiranju.

Situacija nije ništa bolja ni širom države – Deponija u Vlasenici raste (5) (sa sve potokom koji teče kroz nju i predstavlja potencijal za širenje zaraza i uzrokovanje trovanja), deponija u Drvaru je gorila danima prije nego je ugašena (6), u Baljvinama (7) i Omačini (8) one se nalaze na obronku i klize u Vrbas tj Lim, dok u Srbcu (9) neometano raste i širi se ka Vrbasu, tik pred ušćem u Savu. Stanovnici Holijaka (10) su prisiljeni hodati kroz deponiju da bi prišli svojim kućama, a scene sa Drine su sezonska vijest koja zasigurno drastično narušava turističke potencijale tog dijela države.

Međutim, dok god im se smeće ne gomila pred ulaznim vratima, većinu Banjalučana, a ni građane ostatka države, a ako ćemo iskreno i svijeta, ova tema ne zanima pretjerano – daleko od očiju (i nosa) daleko od srca. No, ne postoji dovoljno duboka rupa u koju se otpad može zatrpati, a da nam kad tad ne dođe na naplatu, ne ako isti nastavimo stvarati ovim tempom. Da li će, i gdje regionalna deponija u Banjaluci biti izmještena, ili nova kaseta otvorena, je u totalu manje važno, jer svaka deponija ionako ima rok trajanja i nedopustivo je o alternativi misliti tek onda kad to naruši komfor ljudi u urbanim sredinama.

Reference:

(1) Conceptualizing the Circular Economy: An Analysis of 114 Definitions

(2) Italijanska mafija izvozi otpad i godišnje obrne 20 milijardi eura

War on waste – How the EU is tackling illegal shipments to developing countries

(3) Upravljanje otpadom u Republici Srpskoj: Analiza postojećeg stanja sa posebnim osvrtom na komunalna preduzeća

(4) Ne spalionicama! Lekcije iz Francuske i Danske

(5) Milion KM za novi trg, nula za divlju deponiju

(6) Deponija u Drvaru uzrokuje probleme mještanima

(7) Tone smeća sa divlje deponije jure prema Vrbasu

(8) Mještani opštine Rudo žele Lim bez smeća: Izmjestiti deponiju na prihvatljivu lokaciju!

(9) Ekološka atomska bomba na obali Vrbasa u Srpcu

(10) Deponija na ulazu u selo Holijaci – bezakonje koje nadležni ne poriču ali i ne rade ništa na njegovom okončanju

Umjesto turističke atrakcije – deponija otpada

Deponija protiv zaštićenog područja, borba između volje građana i volje pojedinaca u opštini Foča

The post Zatrpavanje otpadom – daleko od očiju daleko od srca? first appeared on Gerila.info.

The post Požar na deponiji u Ramićima (video) first appeared on Gerila.info.