Dobar dio lokalnih deponija u BiH su privremenog karaktera, za korak iznad takozvanih divljih. Većina opštinskih deponija su nesanitarne i/ili privremene, a imamo svega par regionalnih. Koliko se te regionalne deponije mogu nazvati i uspješnim ostaje za dublju debatu u kojoj bi bilo poželjno da se za početak nađu stručnjaci, a ne političari i biznismeni. Požari na deponijama, što spontani što podmetnuti polako postaju pravilo a ne iznimka. Međutim, deponija je, čak i u idealnom scenariju, neizbježna kategorija, a da bi se na njih oslanjali što manje, problem otpada se treba rješavati daleko ranije, prije nego isti nastane. Među par “ekoloških” tema koje su uspjele da uđu u opštu kulturu jeste i reciklaža, međutim i ona kao takva je samo dio rješenja, te daleko od čarobnog štapića.

Piše: Igor Kalaba

Američki ekonomista Kenet Bolding (Kenneth Boulding) je davno izjavio da “Ko god vjeruje da eksponencijalni rast može trajati beskonačno na ograničenoj planeti je ili lud ili ekonomista”, ova izjava se može replicirati u nizu oblasti, uključujući upravljanje otpadom. Situacija koju Banjaluka trenutno prolazi, gomilanje otpada na ulicama usljed neriješenih vlasničkih odnosa na regionalnoj deponiji, je bila pitanje vremena, sa ili bez pravnih i drugih peripetija. O vlasničkim odnosima, tužbama te političkim kalkulacijama u ovom tekstu nećemo trošiti slova, budući da se ta tema već godinama “vrti” po medijima, a u svakom slučaju se bavi jednim od simptoma, tvrdoglavo odbijajući da se pozabavi stvarnim uzrocima problema – arhaičnim i štetnim upravljanjem otpadom.

Dodatna tema jeste predavanje upravljanja uslugama vezanim za javno dobro privatnom sektoru, a pored upravljanja otpadom u Banjaluci se rezultat vidi i na situaciji sa najskupljim i jednim od najlošije uvezanih javnih prevoza u regiji.

U BiH, ali i regionu, upravljanje otpadom je bazirano na zastarjelom, linearnom modelu ekonomije, gdje je standardni modus operandi da se otpad mora proizvoditi, a samim tim i bacati. Zbog toga je već godinama u debatama na temu upravljanja otpadom sve zastupljeniji, i priznat kao jedini istinski način rješavanja tog problema: cirkularna ekonomija. Taj princip se proteže na cijelu ekonomiju a ne samo otpad, te se temelji hijerarhiji nekadašnjih 5 “R” koji su naknadno prošireni na deset (1), ali zbog lapidarnosti držaćemo se prvih pet:

• Reduce – Smanjenje ukupne količine otpada. Ono se dešava na cijeli niz načina. Iako su ovdje kupci/potrošači neophodna karika (da li je novi komad odjeće ili elektronski uređaj zaista neophodan ili samo hir?) ne smije se nipošto zanemariti odgovornost proizvođača, pa se npr redizajnom pakovanja u kojem proizvodi dolaze može značajno smanjiti ukupna kolličina otpada. U ovom segmentu je dobar primjer izbacivanja iz upotrebe neesencijalnih jednokratnih plastičnih predmeta. takođe iznimno bitna stavka industrija jednokratne plastike.
• Reuse – ponovno korištenje. Prvi korak u smanjenju nastanka otpada jeste pametniji dizajn, jedno od rješenja je dizajn predmeta i uređaja tako da su ne samo dugotrajniji već i da se mogu koristiti na više načina za što više svrha.
• Repair – popravljanje. Neophodno je produžavanje životnog vijeka svih predmeta, pri tom je neophodno voditi računa o dizajnu koji će to da omogući, ali i o dostupnosti i jednostavnosti popravke. Ušivanje odjeće ili zamjena kvake na vratima se svakako mogu obaviti samostalno, ali za kompleksnije popravke poput električnih uređaja je ipak neophodno da postoji adekvatna mreža podrške/servisa.
• Refurbish – ovaj pojam je sličan popravci ali se više odnosi na konkretnu promjenu nekih dijelova proizvoda, bilo da su pokvareni funkcionalno ili samo vizuelno. Ponovo – dizajn i izrada su ključni. U EU je tako usvojena direktiva kojom će od 2027 svi mobilni telefoni, tableti i slični uređaji morati biti dizajnirani tako da imaju izmjenjive baterije.
• Recycle – Reciklaža je u cirkularnoj ekonomiji posljednji korak, iako se kod nas i dalje smatra za vrhunac održivosti. U stvarnosti, reciklaža, iako bolja od odlaganja na deponijama je takođe energetski zahtjevna i zavisnosti od materijala može biti veoma kompleksna (posebno u slučaju plastike). Sa druge strane, reciklaža takođe može biti itekako zloupotrebljena, problem na koji ni EU nije otporna (2).

Uprkos svemu, ako se pogleda statistika, bar ako gledamo količinu otpada po glavi stanovnika – mi proizvodimo manje otpada od prosjeka EU (341 kg spram 513 kg). Ovo je uglavnom povezano sa platežnom moći, tako da sa rastom standarda raste i količina otpada, što je još jedan razlog za što brže djelovanje. Druga, relativno dobra vijest jeste da je većina našeg otpada upravo komunalni otpad(3), koji je u poređenju s industrijskim, bar tehnički, ipak lakši izazov za rješavanje.

Šta nam je onda činiti, a šta ne? Odgovor je kompleksan i svaka stavka se grana u desetine pretpostavki i neophodnih aktivnosti, ali među osnovnim koracima jeste:

1. Izrada i provođenje ambicioznih mjera iz stručnih analiza vezanih za smanjenje ukupne količine otpada i unapređenje upravljanja istim.
2. Smanjenje ukupne količine otpada kroz principe cirkularne ekonomije te odvojeno prikupljanje, značajno povećanje stope povrata materijala iz otpada, stope recikliranja te održivo iskorištavanje organske komponente otpada kompostiranjem (koja se trenutno u većini slučajeva neselektivno odlaže sa drugim komponentama te je glavni uzročnik neprijatnog mirisa koji je u Banjaluci posebno izražen problem zbog neposredne blizine naselja i industrijske zone, pri tom čini značajan dio ukupne količine otpada).
3. Izjašnjavanje gradova i opština vezanih za lokalne deponije te plan i program za izgradnju regionalnih centara, kao preduslov za sanaciju svih neadekvatnih opštinskih deponija te osnivanje regionalnih sanitarnih deponija u cijeloj državi.
4. Zabrana izgradnje spalionica – iako se reklamiraju kao čudotvorna rješenja, spalionice su skupe, zagađuju a upitna je i njihova održivost, budući da se ne mogu paliti i gasiti u trenutku već zahtijevaju stalni protok otpada, s druge strane upravo je taj protok upitan zbog čega rizikujemo da počnemo uvoziti otpad, posebno u scenariju u kojem bismo smanjili količinu otpada i povećali postotak reciklaže. Više informacija u referencama (4).
5. U slučaju neispunjavanja gore navedenog, intenzivnije aktivnosti inspekcijskih službi na svim deponijama i operaterima otpada,te jačanje njihovih nadležnosti u slučajevima kršenja zakona i obaveza iz ekoloških dozvola

Ako problem otpada posmatrate integralno, onda je njegovo gomilanje širom grada dobrodošla prilika za otrežnjenje građanima Banjaluke i ostatka države. Banjalučka deponija već godinama ne radi u skladu sa principima sanitarne deponije, stanovnici okolnih naselja su se zbog smrada bunili nebrojeno mnogo puta, postoje i informacije o navodnom odlaganju animalnog otpada, nedovoljnom prekrivanju otpada inertnim materijalom (koje služi spriječavanju raznošenja otpada i stvaranja neugodnih mirisa), a tu je i pretrpana kaseta koja je navodno premašila dozvoljenu visinu. Upitna je i situacija sa sigurnošću i pravima radnika te tretmanom radnika koji su radili na sortiranju.

Situacija nije ništa bolja ni širom države – Deponija u Vlasenici raste (5) (sa sve potokom koji teče kroz nju i predstavlja potencijal za širenje zaraza i uzrokovanje trovanja), deponija u Drvaru je gorila danima prije nego je ugašena (6), u Baljvinama (7) i Omačini (8) one se nalaze na obronku i klize u Vrbas tj Lim, dok u Srbcu (9) neometano raste i širi se ka Vrbasu, tik pred ušćem u Savu. Stanovnici Holijaka (10) su prisiljeni hodati kroz deponiju da bi prišli svojim kućama, a scene sa Drine su sezonska vijest koja zasigurno drastično narušava turističke potencijale tog dijela države.

Međutim, dok god im se smeće ne gomila pred ulaznim vratima, većinu Banjalučana, a ni građane ostatka države, a ako ćemo iskreno i svijeta, ova tema ne zanima pretjerano – daleko od očiju (i nosa) daleko od srca. No, ne postoji dovoljno duboka rupa u koju se otpad može zatrpati, a da nam kad tad ne dođe na naplatu, ne ako isti nastavimo stvarati ovim tempom. Da li će, i gdje regionalna deponija u Banjaluci biti izmještena, ili nova kaseta otvorena, je u totalu manje važno, jer svaka deponija ionako ima rok trajanja i nedopustivo je o alternativi misliti tek onda kad to naruši komfor ljudi u urbanim sredinama.

Reference:

(1) Conceptualizing the Circular Economy: An Analysis of 114 Definitions

(2) Italijanska mafija izvozi otpad i godišnje obrne 20 milijardi eura

War on waste – How the EU is tackling illegal shipments to developing countries

(3) Upravljanje otpadom u Republici Srpskoj: Analiza postojećeg stanja sa posebnim osvrtom na komunalna preduzeća

(4) Ne spalionicama! Lekcije iz Francuske i Danske

(5) Milion KM za novi trg, nula za divlju deponiju

(6) Deponija u Drvaru uzrokuje probleme mještanima

(7) Tone smeća sa divlje deponije jure prema Vrbasu

(8) Mještani opštine Rudo žele Lim bez smeća: Izmjestiti deponiju na prihvatljivu lokaciju!

(9) Ekološka atomska bomba na obali Vrbasa u Srpcu

(10) Deponija na ulazu u selo Holijaci – bezakonje koje nadležni ne poriču ali i ne rade ništa na njegovom okončanju

Umjesto turističke atrakcije – deponija otpada

Deponija protiv zaštićenog područja, borba između volje građana i volje pojedinaca u opštini Foča

The post Zatrpavanje otpadom – daleko od očiju daleko od srca? first appeared on Gerila.info.

Inicijativom se od Ustavnog suda traži da utvrdi da sporne odredbe zakona, kojeg je izradilo Ministarstvo energetike i rudarstva, nisu u skladu sa osnovnim principima i pravima zajamčenim Ustavom Republike Srpske, čime bi kao takve bile stavljene van snage.

Konkretno, inicijativom su kao protivustavne odredbe označene one izmjene i dopune zakona čijom primjenom se dozvoljavaju geološka istraživanja, odnosno bez poštovanja osnovnih principa lokalne demokratije, bez prethodne procjene uticaja za skoro sva geološka istraživanja, kao i bez jasno utvrđenih ukupno dozvoljenih količina za metalične mineralne sirovine koje se mogu izuzeti u toku istraživanja.

“Izmjene i dopune su sporne, jer se njima zadire u osnovne principe ustavnopravnog poretka i zajamčena prava, i to princip lokalne demokratije, pravo svakog čovjeka na zdravu životnu sredinu i dužnost zaštite i unaprijeđenja kvaliteta životne sredine. Naime, o pitanjima koja su suštinski lokalnog karaktera odlučivanje je sada centralizovano u jednom ministarstvu. Problem je još veći, jer konačnu odluku o odobravanju geoloških istraživanja ovo ministarstvo može da donese uprkos preprekama koje postoje u propisima iz oblasti zaštite životne sredine, a za čije tumačenje i primjenu je nadležno drugo ministarstvo”, izjavio je Redžib Skomorac, pravni savjetnik u Centru za životnu sredinu.

Iz CZŽS poručuju da je neophodna je intervencija Ustavnog suda zbog “potpune marginalizacije uloge organa jedinice lokalne samouprave, faktičkog preuzimanja ovlaštenja drugih republičkih organa, odnosno izrade izmjena i dopuna zakona koje u potpunosti mijenjanju najbitnije dijelove zakona – uključujući i generalno povećanje količina sirovina koje se mogu uzimati u toku istraživanja”.

A izmjene su došle, kako ističu, nakon samo dvije godine o usvajanja prethodno važećeg propisa.

“Ovakvo postupanje, u vremenu kada je sve očiglednija potreba za dobrim javnim politikama, naročito u polju upravljanja strateškim resursima, nije opravdano i ne može biti u svrhu održivog razvoja privrede, te predstavlja licemjeran argument organa vlasti koja ostavlja utisak nedostatka kapaciteta za vlastitu politiku i viziju”, dodaju iz CZŽS.

Podsjećamo, Narodna skupština Republike Srpske, na 10. redovnoj sjednici održanoj 4. jula, usvojila je prijedlog izmjena i dopuna ovog zakona, bitno drugačijeg u odnosu na tekst nacrta, uprkos velikoj mobilizaciji široke javnosti u toku javnih konsultacija.

Prijedlog zakona je usvojen bez amandmana organizacija civilnog društva, a koji su bili podneseni radi zaštite demokratskih principa i ljudskih prava u vezi sa životnom sredinom. Konačno, sporni zakon je objavljen u službenom glasniku Republike Srpske 16. jula, i na snazi je od 24. jula 2024. godine.

„Kako ni Narodna skupština nije pokazala naročit interes ili pak kapacitet da zaštiti ustavnopravni poredak ovog entiteta, očekujemo da Ustavni sud Republike Srpske prihvati inicijativu i da kao konačna instanca obezbjedi pravnu sigurnost, te spriječi štetu koja bi mogla nastati po prava građana, životnu sredinu i prirodna bogatstva“, zaključio je Skomorac.

The post Zakon o geološkim istraživanjima RS uskoro pod lupom Ustavnog suda RS? first appeared on Gerila.info.

Osim mještana, u Dubokoj u mjesnoj zajednici Grabovica bili su prisutni i predstavnici Koalicije za zaštitu Duboke, Centra za životnu sredinu, Planinarskog društva “Mehanizam”, te Sportskog ribolovnog društva Kotor Varoš.

Predsjednik Koalicije za zaštitu Duboke Tomo Dubočanin rekao je da su ljudi koji su se okupili u Koaliciji pokrenuli brojne pravne procese da se dokumentacija koja je izdata investitoru za gradnju mini centrale poništi.

“Duboku, ovakvu kakva je sada, upamtili su naši očevi, djedovi, pradjedovi. Ni njih nećemo izdati”, rekao je Dubočanin

Predstavnici Centra za životnu sredinu ranije su obišli lokacije i uvidjeli da građevinskim radovima koji se spremaju u narednom periodu, može doći do velike devastacije rijeke, njenog korita, okolne šume i samog naselja u kojem je stanovništvo protiv izgradnje elektrane.

“Rijeka Duboka, koja se nalazi na prostoru opština Kneževo i Kotor Varoš, jedna je od značajnijih pritoka rijeke Vrbanje, gradi veliki broj slapova, bogata je potočnom pastrmkom, a njen kanjon krase i dva značajna vodopada koji predstavljaju posebnu turističku atrakciju ovoga kraja. U pitanju su vodopadi Skakavac i Pod kotlom, koji već decenijama unazad privlače veliki broj turista i planinara, kako sa našeg područja tako i iz inostranstva. Takođe, kanjon rijeke Duboka sa vodopadom Skakavac ima sve epitete da bude zaštićeno područje kako je i  predviđeno Izmjenama i dopunama Prostornog plana Republike Srpske do 2025. godine”, sitiču iz Centra za životnu sredinu.

„Gradnja elektrane u ovakvom jednom području, čiji veći dio izgleda kao netaknuta oaza, prijeti da dovede do ozbiljne degradacije jednog značajnog prostora, ne samo za mještane ovog kraja, nego i za široku zajednicu u cjelini. Trasa cjevovoda je suludo planirana kroz obližnju šumu, što je takođe jedinstven slučaj kada je gradnja ovih objekata u pitanju. Ovo idilično mjesto bi zasigurno pretrpjelo ogromnu devastaciju ako bi se elektrana sagradila“, istakao je Vladimir Topić, asistent na programu Energija i klimatske promjene u Centru za životnu sredinu.

Mještani godinama nisu imali informacije o ovom projektu, a vjerovalo se da se od njega odustalo. Zadnje aktivnosti kojima se određuje trasa cjevovoda koja bi išla preko privatnih posjeda, kroz šumu i lokalni put, dovešće do devastacije postojeće infrastrukture, ali i do ugrožavanja korita i obala ove rijeke.

GERILA

The post Mještani protiv izgradne minihidrocentrale: Ne damo rijeku Duboku i vodopad Skakavac! (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Sud je već odlučivao o istoj stvari, te je u sudskom sporu okončanom krajem oktobra 2022. godine, pokrenutom po tužbi Centra, pravosnažno odlučio na način da je Ministarstvu naložio da tužitelju dostavi traženi Ugovor o koncesiji, kako se radi o informacijama od opšteg značaja.

Ipak, resorno ministarstvo je ponovo odbilo da omogući uvid u ovaj dokument, pozivajući se na klauzulu povjerljivosti i zaštitu komercijalnih interesa koncesionara.

CZŽS je pravo pristupa javnim informacijama opet tražilo kod suda i sada je, ponovo donesenom presudom, potvrđeno pravo CZŽS, a samim tim i javnosti, da Ministarstvo tužitelju ustupi traženi ugovor.

“Ovo je samo jedan od pokazatelja kome pripadaju institucije Republike Srpske. Centar sve ove godine pruža šansu da se pokaže drugačije, te da institucije počnu da brane interes građana, no svaki put se iznenadimo dokle seže granica servilnosti naših institucija stranim i domaćim investitorima. Ovo je takođe samo jedan od testova za pravosudne institucije u Bosni i Hercegovini, da vidimo da li su oni posljednji bedem odbrane prava građana. Vrijeme i sve više slučajeva koje pokreću udruženja u BiH će pokazati”, izjavio je Tihomir Dakić, predsjednik Centra za životnu sredinu.

Podsjećamo da je Centar, u postupku pristupa informacijama, i to konkretno kopije Studije ekonomske opravdanosti izrađene za isti projekat, u januaru 2023. godine pokrenuo poseban sudski postupak usljed odbijanja dostave i ovog dokumenta, a koji postupak je još uvijek u toku.

Iz CZŽS poručuju da je jasna tendencija da se pristup informacijama u vezi određenih projekata a koji su povezani sa javnim dobrima “uslovljava od strane trećih subjekata kojima se odlučivanje o ustupanju informacija praktički delegira od strane organa javne vlasti”.

“Situacija da se “test javnog interesa”, tj. test neophodnosti pružanja traženih informacija, a koje se tiču bitnih elemenata pravnih poslova koji su zaključeni u ime građana, vrši primarno od strane samih koncesionara je nedopustiva. Informacije o takvim projektima su u vlasništvu građana, te test javnog interesa isključivo mora da sprovodi legitimna vlast, naročito vrednujući korist od pružanja traženih informacija i kroz primjenu principa tzv.proaktivne transparentnosti”, kaže Redžib Skomorac, pravni savjetnik u Centru za životnu sredinu.

Iz CZŽS ističu zabrinjavajući porast netransparentnosti u predmetima pristupa informacijama od javnog značaja, naročito u vezi projekata kapitalnih investicija i raspolaganja javnim dobrima, jer u praksi realizacija tih projekata značajno utiče na stanje životne sredine, ali i temeljna prava i slobode građana.

Upravo zato su predstavnici CZŽS, na nedavno održanom konsultativnom sastanku sa Institucijom ombudsmana za ljudska prava u BiH, od ombudsmana zahtjevali proaktivniju zaštitu prava građana na informisanost o koncesijama i povezanim investicijama stranih kompanija.

GERILA

The post KRAJ ZA CENZURU PROJEKTA AUTOPUTA BANJALUKA-PRIJEDOR? Sud opet usvojio žalbu Centra za životnu sredinu first appeared on Gerila.info.

U bilo kojoj države bile bi prepoznate kao društveno odgovore aktivistkinje i kao takve prisutne u medijima i uopšte u javnosti.

Stvarnost je ipak drugačija jer su protiv Sare i Sunčice podignute “slapp” tužbe za nematerijalnu štetu od strane belgijskog investitora “Green Invest/BUK d.o.o.”

Podrška je ipak stigla i to od najveće ekološke mreže na svijetu Friends of the Earth (Prijatelji Zemlje) i Centra za životnu sredinu.

Hemantha Withanage iz Šri Lanke, predsjednik mreže Friends of the Earth, kazao je da ekološka mreža Friends of the Earth daje podršku Sari i Sunčici u njihovoj borbi za zaštitu Kasindolske rijeke i naglasio da je učešće javnosti u ovakvim procesima bitno.

„U svijetu je sve prihvaćeniji koncept jačanja učešća javnosti u procesima za zaštitu prirode i učešće javnosti mora biti pojačano, jer ako su ljudi i zajednice nezadovoljni određenim procesima onda moraju imati pravedan pristup pravosuđu“, rekao je Withanage.

On dalje navodi da SLAPP tužbe nisu prihvatljiv način pokušavanja ušutkivanja lokalnih aktivista i da je važno da svako može da kaže svoje mišljenje i da zbog toga ni na koji način niko ne smiju biti zastrašen i optužen.

„Djelovanje Sare i Sunčice je išlo u pravcu očuvanja rijeke i ostalih organizama koji žive u rijeci i oko rijeke, a i ljudi koju su zavisni od te rijeke. Sve više država u svom pravnom sistemu daju prirodi status živog organizma i na taj način priroda uživa veću pravnu zaštitu“, ističe Withanage.

Daniel Ribeiro iz Friends of the Earth Mozambik, kazao je da SLAPP tužbe ciljaju mlađe osobe i žene misleći da su lakše mete, ali podcjenjuju njihovu snagu i istrajnost, te da su glavni razlozi pokretanja tužbi zastrašivanje.

„Drago nam je da pružimo podršku Sari i Sunčici, ono što one rade je rizično ali i dosta nesebično jer ne rade za sebe već za sve nas“, ističe Ribeiro i dodaje da moramo da slušamo i budemo uz aktiviste, ali i da mi dižemo svoj glas posebno kada žele da nas ušutkaju.

„Sudski postupci koji se protiv nas vode, stavili su nas pred velike izazove, ali podrška koju dobijamo od organizacija i medija, ovaj proces nam olakšava. Završena su pripremna ročišta i glavnu raspravu ne očekujemo prije septembra“, izjavila je Sunčica Kovačević.

SLAPP tužbe (na engleskom strategic lawsuits against public participation, odnosno u prevodu strateške tužbe protiv javnog interesa) su posebno opasan društveni fenomen i njihov glavni cilj je zastrašivanje i demonstracija finansijske moći.

Centar za životnu sredinu organizator je petodnevnog sastanka članica najveće ekološke mreže na svijetu Friends of the Earth (Prijatelji Zemlje) čiji je cilj razmjena iskustava i planiranje daljih zajedničkih aktivnosti mreže u borbi za očuvanje rijeka i biodiverziteta.

Međunarodna ekološka mreža Friends of the Earth trenutno broji 74 članice iz cijelog svijeta. Centar za životnu sredinu iz Banjaluke je dio mreže od 2015. godine.

Podsjećamo, u Bosni i Hercegovini je izgrađeno preko 120 malih hidroelektrana i planirane su  čak 352.

GERILA

The post Friends of the Earth podržali aktivistkinje: Borba za Kasindolsku rijeku tek predstoji! first appeared on Gerila.info.