Najstrašnije posljedice zadesile su  Donju Jablanicu, gdje je živote izgubilo devetnaestoro ljudi, među njima i čitave porodice. Oštećeno je pedeset kuća, a dvadeset i dvije su potpuno uništene. Katastrofa nije zaobišla ni Buturović Polje u opštini Konjic. Ovo naselje, smješteno uz obalu Neretvice, pogodile su snažne bujice koje su za sobom nosile mostove, puteve i kuće, a odnijele su i pet života. Stanovnici su se borili da spasu živote, a voda je u tren oka odnijela ono što je stvarano decenijama.

Ukupno je, širom Bosne i Hercegovine, u toj noći smrtno stradalo 27 osoba. Preživjeli su svjedočili scenama užasa: ljudi su pokušavali da izađu iz zatrpanih kuća, a spasilačke ekipe probijale su se kroz blato i šut tek kada je za mnoge već bilo prekasno.

Godinu dana kasnije, rana nije zacijelila. I dalje su vidljive ruševine, oštećeni putevi i mostovi Donje Jablanice i Buturović Polja podsjećaju na noć kada je priroda opomenula državu, institucije, a prvenstveno narod. Ali i dalje se postavlja ključno pitanje: dokle je stigla istraga, da li je ljudski faktor doprinio tragediji i hoće li iko snositi odgovornost za izgubljene živote?

Istraga koja traje i traje

Neposredno nakon tragedije Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona formiralo je predmet i na teren uputilo timove tužilaca, policije i inspektora. Izuzeta je dokumentacija, a obavljena brojna vještačenja – od rudarske i geološke, do finansijske i meteorološke. Javnost je tada obaviještena da će ključni nalaz biti dostavljen do kraja februara, no to se nikada nije dogodilo. Godinu dana kasnije i dalje nema odgovora na osnovno pitanje: da li je ljudski faktor doprinio tragediji i ko je odgovoran za gubitke ljuskih života naših sugrađana i sugrađanki?

Šteta je, prema zvaničnim procjenama, ogromna – načelnik Jablanice Emir Muratović naveo je da ona iznosi oko 123 miliona KM samo na području ove opštine, dok u Srednjobosanskom kantonu šteta prelazi 55 miliona KM. Ukupno je u pet pogođenih opština (Jablanica, Konjic, Fojnica, Kreševo i Kiseljak) stradalo 1148 domaćinstava. Poplave su odnijele puteve, uništile prugu na lokaciji Komadinovo vrelo, razorile kuće i cijele kvartove, ostavljajući pustoš i brojne porodice bez krova nad glavom.

Dan uoči tragedije, Agencija za vodno područje Jadranskog mora izdala je upozorenje da će 3. i 4. oktobra doći do značajnog porasta vodostaja u Konjicu, Jablanici, Mostaru, Čapljini, Grudama, Ljubuškom i Širokom Brijegu usljed obilnih padavina. Upozorenje je sadržavalo i apel nadležnim institucijama da prate situaciju i postupaju prema operativnom planu odbrane od poplava, uz poseban oprez službi zaštite i spašavanja te civilne zaštite.

Međutim, stanovništvo nije dobilo nikakvo upozorenje, pa je ušlo u noć bez svjesnosti o tome šta im prijeti. Posljedice su bile kobne: izgubljeni ljudski životi i porušeni domovi, kao opomena da se tragedija možda mogla spriječiti.

Glasovi preživjelih dodatno podcrtavaju sporost institucija.

Hanadi Maslo iz Donje Jablanice, koja je preživjela katastrofu ali izgubila bebu u osmom mjesecu trudnoće, izjavila je da država nije uradila ništa za stradale: “Ne očekujem da će se ovo riješiti bez pritiska medija i javnosti. Mi koji smo preživjeli sigurno nećemo stati, tražićemo svoja prava i da odgovorni idu tamo gdje treba.”

Maslo je ukazala i na brojne malverzacije sa donacijama, te naglasila da i pored toga što su postavljeni stubovi za struju i asfaltiran dio ceste, ključni problem ostaje – smještaj ljudi koji su ostali bez domova.

Najnovija saznanja portala Hercegovina.info otkrivaju da su u istrazi sada osumnjičeni trojica kantonalnih inspektora i vlasnik firme Sani d.o.o. Jablanica. Iako ova informacija još uvijek ne znači konačan rasplet, ona predstavlja prvi jasan signal da istraga možda konačno ulazi u završnu fazu i da bi odgovorni uskoro mogli biti imenovani.

Prema tim informacijama, Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona u istrazi o tragediji u Donjoj Jablanici, u svojstvu osumnjičenih pozvalo je na ispitivanje Dženana Honđu, vlasnika kompanije Sani d.o.o. Jablanica, te trojicu kantonalnih inspektora – Dragana Obradovića, glavnog kantonalnog inspektora, i rudarsko-geološke inspektore Željka Rangelova i Ivana Mikulića iz Ministarstva privrede HNK.

U pozivu koji potpisuje tužiteljica Sanja Šurković navodi se da se postupak vodi zbog produženog krivičnog djela nesavjestan rad u službi, a u vezi sa zloupotrebom položaja, izazivanjem opšte opasnosti i onečišćenjem okoliša.

Na upit redakcije portala Gerila.info, Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona poslalo je saopštenje u kojem navodi da se istraga nalazi u završnoj fazi. Ističu kako je obavljeno niz vještačenja – rudarskih, geodetskih, geoloških i financijskih – te da su izuzeti brojni dokumenti iz Ministarstva gospodarstva HNK i firme Sani d.o.o. Jablanica. Dodaju da su istragom obuhvaćene jedna pravna i četiri fizičke osobe zbog sumnje u počinjenje više krivičnih djela, te da će dalji koraci zavisiti od analize dokaza i nalaza vještaka.

U isto vrijeme, javnost i dalje nema odgovore na ključna pitanja. U Tužilaštvo HNK stigao je nalaz vještaka geološke struke, koji bi trebao odrediti dalji tok postupka, ali se ne zna kakvi su njegovi zaključci niti ko je sve saslušan u proteklih godinu dana.

Ono što zabrinjava jeste muk iz Tužilaštva HNK, koje mjesecima izbjegava konkretne odgovore na novinarske upite. Prošlo je godinu dana od tragedije, a istraga se razvlači bez jasnih rezultata. Takav pristup stvara utisak da institucije nastoje izbjeći odgovornost. Porodice žrtava i mještani sve su nestrpljiviji, svjesni da vrijeme prolazi, dok pravda i dalje stoji u mjestu.

Neformalna grupa studenata Hoće l’ ta promjena (HTP) od početka se nametnula kao glas koji odbija da šutnja i zaborav postanu odgovor na tragediju u Jablanici. Organizovali su proteste u Sarajevu, tražeći hitno pokretanje istraga, transparentnost postupaka i sankcionisanje odgovornih, posebno u vezi sa radom kamenoloma iznad Donje Jablanice.

„Vlasti su odigrale na kartu podizanja nacionalnih tenzija i straha društva, kako bi priča što prije bila potisnuta, a odgovorni prošli nekažnjeno“, kažu iz ove grupe  za Gerilu.

Za njih nema dileme da se istraga namjerno razvlači i zataškava. Ističu kako ni godinu dana kasnije nije sprovedena adekvatna inspekcija, iako je svima poznato ko su vlasnici kamenoloma.

Naglašavaju da žrtve ne smiju biti svedene na statistiku, niti njihove smrti nazvane uzaludnim.

„Uzaludna je vlast koja je za profit pojedinaca žrtvovala te ljude. Najmanje što su mogli učiniti bilo je sanirati drumsku i željezničku infrastrukturu u razumnom roku, a ne mjesecima kasnije”, kažu u razgovoru za naš portal iz Hoće l’ ta promjena.

Iz Fondacije Atelje za društvene promjene (ACT) ocjenjuju da je istraga Tužilaštva HNK od samog početka bila „troma i neefikasna“, što se, kako kažu, najbolje vidi godinu dana nakon tragedije u Jablanici.

„Ohrabruju posljednje najave o imenovanju osumnjičenih i njihovom skorom saslušanju, i iskreno se nadamo da ćemo svjedočiti konačnom podizanju optužnica protiv odgovornih,“ ističe Robert Oroz ispred ACT-a.

Podsjećaju da se u uređenim sistemima optužnice za smrt ljudi podižu u najkraćem mogućem roku, dok su porodice žrtava u Donjoj Jablanici i drugim mjestima mjesecima morale čitati saopštenja Tužilaštva u kojima se objašnjava da se nalazi pojedinih vještaka čekaju i po četiri mjeseca.

„Iako je povjerenje u pravosuđe s razlogom na niskom nivou, želimo vjerovati da će slučaj Donje Jablanice dobiti sudski epilog i rezultirati maksimalnim kaznama za sve odgovorne za smrt ljudi”, dodaje Oroz u razgovoru za Gerilu.

Kamenolom bez dozvola, ali sa podsticajima

Kamenolom iznad Donje Jablanice, u vlasništvu firme Sani d.o.o., već godinama je otvorena rana ove zajednice. Prema podacima Ministarstva privrede HNK, firma nikada nije imala koncesiju za eksploataciju kamena, a posljednji inspekcijski nadzor na lokalitetu zabilježen je još 2021. godine.

Iako su tada inspektori tvrdili da nema radnika ni mašina, mještani su godinama upozoravali da je eksploatacija nastavljena u tišini. Priča o kamenolomu seže u 2002. godinu, kada je porodica Hondžo počela vaditi bijeli kamen za nadgrobne spomenike, navodno uz neformalni papir ratne uprave. Taj dokument nikada nije postao pravovaljan akt, ali je stvorio prostor za naknadne pokušaje legalizacije.

Kamenolom je, inače, izgrađen 2002. na parceli koja je u posjedu preduzeća “Šumarstvo Srednje-neretvansko”, u kome 51 posto vlasništva ima Vlada HNK.

Opštinsko vijeće Jablanice 2006. godine proglašava lokalitet Šupljika javnim interesom, ali koncesija nikada nije potpisana. Umjesto toga, 2011. izdata je urbanistička saglasnost samo za geološka istraživanja, bez prava na eksploataciju. Javna rasprava, koja je zakonom bila obavezna, ostala je obavijena velom tajne – pouzdani izvori tvrde da je održana, ali zapisnik nikada nije javno objavljen. Firma Sani d.o.o., registrovana još 2001. godine, nakon smrti osnivača Muje Hondže gotovo prestaje s radom, no zabrane inspekcija nikada nisu dovele do potpunog zatvaranja kamenoloma.

Posebnu sumnju izaziva nalaz Federalnog zavoda za geologiju, koji pokazuje da je u odronu pokrenuto više od 171.000 kubnih metara materijala, od čega se gotovo 11 posto odnosi upravo na zonu kamenoloma. Na terenu su pronađeni brojni tehnički obrađeni blokovi dolomita, ali i otpad od gabra, stijene koja prirodno ne postoji na tom mjestu. To ukazuje da je kamenolom korišten mimo propisa, iako nikada nije imao koncesiju ni okolišnu dozvolu. Situaciju je dodatno pogoršao veliki požar iz 2021. godine, kada je izgorjela šuma iznad lokaliteta, ostavljajući padinu bez prirodne zaštite od klizišta.

Uprkos svemu, Sani d.o.o. je 2020. i 2023. godine dobio ukupno 21.000 KM poticaja od Vlade FBiH (7.000 KM u okviru COVID mjera) i Vlade HNK (14.000 KM za tehnološki razvoj i digitalizaciju).

Ironično, firma koja nije imala pravo da kopa kamen, niti je bila aktivna, uredno je primala javni novac za “tehnološki razvoj”. Danas je jasno da je kombinacija bespravne eksploatacije, izostanka nadzora i uništene šume imala presudnu ulogu u tragediji iz oktobra 2024. godine.

Iz Fondacije ACT, u razgovoru za Gerilu, naglašavaju da je slučaj kamenoloma u Donjoj Jablanici klasičan primjer ekocida i saučesništva vlasti.

„Posljednjih godina naišli smo na desetine primjera u kojima institucije, na različitim nivoima vlasti, pogoduju investitorima i potpuno zanemaruju interese prirode i ljudi koje bi trebale štititi,“ kaže Robert Oroz iz ACT-a.

Ističu da je tragedija u Jablanici dobila publicitet tek zbog gubitka ljudskih života, dok sličnih primjera nelegalne eksploatacije i institucionalne šutnje ima širom Bosne i Hercegovine.

„Ljudske živote ne možemo vratiti, ali želimo vjerovati da će odgovorni biti kažnjeni maksimalnim kaznama – kako bi ovaj slučaj postao presedan i jasan signal i službenicima i investitorima da njihovo bahato ponašanje više neće prolaziti bez posljedica,“ naglašava Oroz za Gerilu.

Godina života u ruševinama

„Čim kiša padne, svima nam se želudac skupi i pojavi strah. Nedavno, kad je opet padala, suze same krenu. U glavi stalno isti osjećaj – znaš da u Donjoj Jablanici još dosta svijeta živi, pa se zovemo međusobno i pitamo jesmo li dobro. Na kraju samo kažeš: dobro je opet, živi smo ostali. Ali koga nema, teško je“, kaže za Gerilu Edina Begović, mještanka Donje Jablanice.

Edinina porodica jedna je od šesnaest koje uz podršku udruženja Pomozi.ba dobijaju nove kuće na parcelama u blizini starog naselja. Kaže da bi u novi dom trebali useliti za nekoliko mjeseci. Još šest porodica čeka izgradnju kuća na drugim lokacijama.

Godinu dana nakon tragedije, u Donjoj Jablanici još uvijek traje sanacija terena i obnova objekata. Sredstvima Evropske unije planirana je obnova 23 kuće, kao i dijela lokalne infrastrukture. Najveći i najznačajniji projekt odnosi se na izgradnju dviju brana i odvodnih kanala, od kamenoloma do rijeke Neretve, s ciljem da se spriječi ponavljanje katastrofe.

„Za realizaciju i izvođenje radova na tom hidrotehničkom objektu potrebno je 7,2 miliona KM, a Opština trenutno nema ta sredstva. Do sada smo ukupno dobili oko šest miliona maraka za infrastrukturne projekte od 4. oktobra do danas. Projekt izgradnje brana podržali smo na Opštinskom vijeću i uputili zahtjev višim nivoima vlasti kako bi se sredstva osigurala i radovi završili“, izjavio je Emir Muratović, načelnik Opštine Jablanica.

U Jablanici bi uskoro trebalo biti podignuto i spomen-obilježje sa imenima nastradalih, koje će trajno čuvati uspomenu na žrtve i biti mjesto zajedničkog sjećanja. Opština planira da uskoro raspiše javni poziv za arhitekte i projektante, a porodice će učestvovati u odabiru konačnog rješenja i lokacije spomenika. Ideja je da obilježje ne bude samo simbol tuge, već i podsjetnik na odgovornost institucija i potrebu da se slične tragedije više nikada ne ponove.

„Cilj je da podsjetimo šta se desilo u Donjoj Jablanici 4. oktobra. Nažalost, samo u Donjoj Jablanici stradalo je 19 osoba, od kojih je jedna, nažalost, beba koja još nije ni rođena”, istaknula je Amina Imamović, predstavnica neformalne grupa građana “Četvrti oktobar”.

Pored toga, odlučeno je da se 4. oktobar proglasi Danom žalosti u Jablanici, datum kada će svake godine biti organizovano zvanično obilježavanje i okupljanje porodica, prijatelja i građana. Na taj način, sjećanje na izgubljene živote postaće dio kolektivnog pamćenja zajednice i trajno će biti urezano u kalendar ove opštine.

Glas iz Buturović Polja

Samo dvadesetak minuta vožnje od Donje Jablanice, gdje je 3. oktobra prošle godine život izgubilo 19 ljudi, nalazi se Buturović Polje – drugo naselje koje je iste noći pogodila bujica. Posljedice su bile razorne: voda je nosila mostove, puteve i kuće, ostavljajući mještane u istom strahu i neizvjesnosti.

Godinu dana kasnije, vidljiv je napredak u obnovi porušenih domova. Većina kuća je u završnoj fazi i porodice bi do kraja jeseni trebale useliti u nove objekte. Međutim, razgovor sa jednim od mještana otkriva drugu, mnogo sumorniju sliku. On priznaje da su institucije najviše uradile na zbrinjavanju ljudi, ali da su potpuno zakazale kada je riječ o prevenciji novih katastrofa i obnovi infrastrukture.

„Rijeke i potoci nisu vraćeni u svoja korita. U njima su i dalje ogromne količine iščupanih stabala i raznih nanosa. To je tempirana bomba i mi ovdje to najbolje znamo,“ kaže on za Gerilu.

Posebno ga brine stanje na putevima, jer stotine građana svakodnevno koriste regionalne pravce koji su i dalje u očajnom stanju. „Najlošija je situacija s putnom infrastrukturom i s pravom se pitamo jesu li vlasti zaboravile dolinu Neretvice. Mi se vozimo po cestama koje izgledaju kao da su još uvijek pod vodom. A mjesecima slušamo isti odgovor – da nema novca,“ dodaje.

Osjećaj nesigurnosti, kaže, raste kako se približava nova sezona jesenjih kiša. „Ulazimo u jesen i predstoje nam nove besane noći, jer svaka kiša donosi isti strah – hoćemo li ponovo gledati kako voda nosi naše kuće i imovinu. Ne smijemo živjeti u stalnom strahu, ali vlasti nas na to primoravaju,“ zaključuje on.

Kada priroda upozorava, a država ćuti

Bosna i Hercegovina spada među evropske zemlje koje su najugroženije bujičnim poplavama i klizištima. Reljefne karakteristike, klimatske promjene i sve češće ekstremne padavine sami po sebi nose rizike, ali oni postaju razorni kada se spoje s ljudskim nemarom, neplanskim intervencijama u prostoru i bespravnim sječama šuma.

Od 2009. godine, kada je Ustavni sud FBiH ukinuo prethodni Zakon o šumama FBiH i pripadajuću uredbu, upravljanje šumskim resursima ostavljeno je kantonalnim vlastima – s potpuno različitim, često neusklađenim i selektivno primjenjivanim propisima. Posljedice su višestruke, a jedna od najpogubnijih je povećani rizik od poplava.

Na problem hronične neodgovornosti jasno upozorava i Fondacija Atelje za društvene promjene (ACT).

„Dok u državi čije 63% površine pokrivaju šume postoje administrativne jedinice u kojima ne postoji nikakav zakon o šumama i entitet u kojem upravljanje ovim značajnim sektorom nije usklađeno, u najmanju ruku vrijeđaju inteligenciju izgovori političkih predstavnika i dijela institucija zbog neusvajanja prijeko potrebnih šumarskih zakona“, poručuje ispred ACT-a Robert Oroz.

Iz ACT-a smatraju da je pravovremeno usvajanje zakona o šumama moglo značajno ublažiti posljedice tragedije u Jablanici. Podsjećaju da Federacija BiH više od 15 godina nema važeći zakon o šumama, a Hercegovačko-neretvanski kanton čak ni kantonalni propis koji bi regulisao ovaj sektor.

„Posljedice nepostojanja zakonskog okvira dodatno su pojačale razornu moć bujice koja se sručila na Donju Jablanicu,“ objašnjava Oroz.

Ukazuju i na činjenicu da je šuma iznad naselja, neposredno iznad kamenoloma, prije nekoliko godina stradala u velikom požaru, ali da sanacija nikada nije izvršena upravo zbog pravnog vakuuma.

„Taj šumski ekosistem jake kiše iz oktobra 2024. godine dočekao je oslabljen, bez prirodne zaštite tla,“ naglašavaju.

Slične primjere vide i u dolini Neretvice kod Konjica, gdje su najjače bujice došle sa lokaliteta devastiranih decenijama bespravne sječe. Uprkos tome što su životi izgubljeni, zakonska rješenja i dalje „stoje u ladicama resornih ministarstava“, upozoravaju iz ACT-a.

“Naše šume više ne smiju čekati. Potrebno je hitno usvajanje Zakona o šumama FBiH i HNK kako bi se okončala anarhija u ovom sektoru”, apeluju iz ACT BiH.

Profesor Dalibor Ballian sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu takođe upozorava na činjenicu da Federacija BiH već više od petnaest godina nema usvojen Zakon o šumama.

“Umjesto da se postojeći zakon izmijeni i prilagodi, vlasti su odlučile da pripreme potpuno novi, pa se od 2009. godine šumama upravlja privremenim uredbama i procjenama koje donose sama šumarstva. To je ogroman problem,“ kaže Ballian.

„Treba jasno reći – trebalo je potpuno zabraniti sječu dok se ne donese novi zakon. Ovako, šumarstva sama procjenjuju koliko mogu sjeći, a to nikako ne bi smjelo biti prepušteno njima. Posljedice su vidljive – šume polako nestaju, gube ekonomsku vrijednost, a mi ne možemo zaštititi ni ono najvrijednije što imamo, prašume”, dodaje Ballian

On podsjeća da ono što se danas radi u šumarstvu daje posljedice tek za 20, 40 ili 100 godina, što znači da generacije koje dolaze već sada plaćaju cijenu neodgovornosti.

„To je političko pitanje i ja tvrdim da se političke stranke najviše ‘hrane’ iz šume kroz raznorazne mahinacije,“ naglašava Ballian.

Prema njegovim riječima, degradacija i bespravna sječa šuma imale su direktnu ulogu u tragediji u Jablanici. Godinama nesanirana požarišta ostavila su ogoljene padine iznad naselja, što je dodatno povećalo nestabilnost tla.

„Navedeno područje stalno gori, teško je dostupno, ali se moglo sanirati. Nije se uradilo ništa,“ kaže Ballian. Slično je i u dolini Neretvice, gdje je poplavljeno Buturović Polje: „Privatne šume su posječene gotovo do gola, i kada je voda naišla nije bilo ničega da je zadrži.“

Ballian upozorava i na širu dimenziju problema. Uništavanje šuma ne znači samo veću opasnost od poplava i klizišta, već i gubitak vodenih resursa. „Vidjeli smo ovog ljeta šta znači kada šuma nestaje – nemamo vode. Rijeke presušuju, potoci nestaju. To su problemi koji će biti sve češći i sve ozbiljniji,“ ističe on.

Uprkos svemu, država se i dalje ponaša reaktivno – čiste se korita i popravljaju putevi, ali se ne rješava uzrok.

„Evo i sada, u Jablanici, čiste to korito dolje, popravljaju se kuće i putevi, ali gore, na brdu, se ništa ne radi, ništa se ne sanira,“ zaključuje Ballian. „A već smo imali opomenu 2014. godine, kada su velike poplave pokazale da nemamo sistem prevencije. I šta je poduzeto? Ništa.“

Profesor Muhamed Bajrić sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu takođe naglašava da je uloga šuma u prevenciji bujica i klizišta „opštepoznata i nesporna“.

„Najbolji i najefikasniji faktor u zaštiti zemljišta od erozije upravo je šumska vegetacija. Što bolje i kvalitetnije šumske sisteme imamo, to je zaštita bolja i veća,“ kaže on.

Dodaje da su nesanirana požarišta i bespravne sječe značajno povećale razmjere katastrofe u Jablanici i dolini Neretvice.

„Šumski požari su ogroman problem jer uništavaju ekstremna staništa koja se teško i sporo obnavljaju. Na primjer, na području Prenja, kojim upravlja Šumarstvo Konjic, čak 10 posto površine izgubljeno je u požarima,“ navodi Bajrić.

Kao poseban problem ističe i bespravnu sječu u dolini Neretve, gdje su, kako kaže, „štete izuzetno izražene i direktno doprinose destabilizaciji tla i povećanju rizika od novih bujičnih poplava“.

Evropski i međunarodni standardi su tu, ali na papiru

Bosna i Hercegovina je potpisnica brojnih međunarodnih konvencija koje obavezuju na zaštitu okoliša i zemljišta. Još 1992. godine na Samitu Zemlje u Rio de Janeiru, kroz Agendu 21, usvojen je globalni okvir održivog razvoja, dok je dvije godine kasnije stupila na snagu Konvencija UN o suzbijanju dezertifikacije (UNCCD). Evropski parlament je 2007. donio Direktivu o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima, a UN kroz ciljeve održivog razvoja (SDG) kontinuirano poziva na očuvanje ekosistema i zaštitu od prirodnih katastrofa.

Naučno je dokazano da šumski ekosistemi imaju ključnu ulogu u ublažavanju posljedica klimatskih promjena i ekstremnih padavina – oni stabilizuju tlo, smanjuju eroziju i ublažavaju rizik od bujičnih tokova. U BiH je čak 25 posto teritorije izloženo bujičnim procesima, a najugroženija područja su upravo slivovi Neretve i Trebišnjice, te rijeke Drine. Uništavanje šuma i bespravne sječe dodatno povećavaju rizik od tragedija poput one koja je pogodila Jablanicu.

”Betoniraš obalu, pretvoriš rijeku u kanal, zatim posiječeš drveće uz obalu, granje gurneš u korito i na kraju se čudiš kad se desi poplava ili klizište. I tako mi godinama”, objavio je ovaj status na svom FB profilu, i ne sluteći nadolazeću tragediju, u septembru prošle godine eko aktivista Robert Oroz iz ACT-a i neko koga je i lično pogodila poplava u njegovoj Fojnici.

Sada poručuje da mi, kao društvo, iz prošlogodišnje tragedije nismo ništa naučili.

“Ponovno se rade objekti u riječnom pojasu. Ponovno se sužava riječno korito. Nikada ništa ne naučimo i uvijek se bavimo posljedicama a ne uzrocima”, dodaje Oroz.

Njegove riječi potvrđuje i to da se, u praksi, međunarodni standardi u BiH gotovo ne primjenjuju. Država nema objedinjene planove odbrane od poplava, ne postoje sveobuhvatne karte rizika, a upravljanje šumama se godinama vodi privremenim uredbama i procjenama. Održivim upravljanjem prirodnim resursima moglo bi se spriječiti ili barem umanjiti posljedice katastrofa, ali se vlasti više bave gašenjem požara i ad hoc reakcijama nego strateškim planiranjem.

U Bosni i Hercegovini, upravljanje vodama i zaštita okoliša regulisani su kompleksnim zakonodavnim okvirom koji uključuje više nivoa vlasti i institucija. Ključni zakoni u ovoj oblasti su Zakon o vodama, Zakon o zaštiti okoliša i Zakon o integralnoj zaštiti voda, koji su usklađeni s evropskim direktivama i međunarodnim obavezama koje je BiH preuzela.

Zakon o vodama Federacije BiH definiše upravljanje vodnim resursima, uključujući zaštitu od štetnog djelovanja voda, korištenje voda i upravljanje vodnim objektima. Ovaj zakon propisuje da su za upravljanje vodotocima prve kategorije nadležne entitetske agencije, dok su za vodotoke druge kategorije nadležni kantoni. Agencija za vodno područje rijeke Save, sa sjedištem u Sarajevu, odgovorna je za upravljanje vodnim resursima na području Federacije BiH.

Zakon o zaštiti okoliša Federacije BiH uspostavlja pravni okvir za zaštitu okoliša, uključujući načela održivog razvoja, zaštitu komponenti okoliša, nadležnosti u oblasti zaštite okoliša, informisanje i obrazovanje o okolišu, pristup informacijama o okolišu i učešće javnosti u oblasti zaštite okoliša. Ovaj zakon također propisuje obaveze pravnih i fizičkih lica u pogledu zaštite okoliša, uključujući obavezu pribavljanja okolinske dozvole za projekte koji mogu imati značajan uticaj na okoliš.

Na državnom nivou, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH ima koordinirajuću ulogu u oblasti zaštite okoliša, dok su entitetska ministarstva i kantonalne vlasti odgovorne za implementaciju zakona i propisa u svojim nadležnostima. U Federaciji BiH, Federalno ministarstvo okoliša i turizma nadležno je za izdavanje okolinskih dozvola, praćenje stanja okoliša i provođenje strategija zaštite okoliša.

U cilju smanjenja rizika od poplava i usklađivanja s evropskim standardima, Bosna i Hercegovina je u završnoj fazi izrade Planova upravljanja rizikom od poplava, koji definišu setove strukturnih i nestrukturnih mjera za narednih šest godina.

Međutim, bez efikasne koordinacije između različitih nivoa vlasti, adekvatnog finansiranja i jačanja inspekcijskih službi, zakonski okvir ostaje nedovoljno implementiran, što povećava rizik od budućih poplava i ugrožava sigurnost lokalnog stanovništva.

Gdje su nestale vodne naknade?

Od poplava 2014. godine, u Bosni i Hercegovini je kroz opšte i posebne vodne naknade, te dodatne doprinose za zaštitu od prirodnih nepogoda, prikupljeno više od milijardu i po konvertibilnih maraka. Redakcija portala Valter do te brojke došla je vodeći se računicom da u BiH više od 850.000 zaposlenih po tri osnova iz svojih plata izdvajaju za prirodne nesreće i vodne naknade, a to je na nivou države mjesečno 12,75 miliona maraka, odnosno na godišnjem nivou 153 miliona KM.

Samo kroz opšte i posebne vodne naknade, godišnje se prikupi u prosjeku 55 miliona KM, dok je u 2023. godini čak 18,7 miliona KM sakupljeno prilikom registracije motornih vozila.

Iako su ovi doprinosi zakonski namijenjeni za prevenciju poplava, očigledno je da u praksi služe za nešto drugo. Brojne kantonalne vlade, poput one u Tuzlanskom kantonu, više puta su ova sredstva koristile za isplate plata, umjesto za gradnju nasipa, regulaciju korita ili rano upozoravanje.

U izvještaju USAID-a stoji da se za gotovo 45% novca dobijenog nakon poplava 2014. ne zna kako je utrošen. A dobijeno je mnogo – čak milijardu i po KM na donatorskoj konferenciji koja je održana tada u Parizu.

„Amerikanci su poslali tada pumpe za izbacivanje vode u depresijama koje nisu dio rijeka. Te pumpe, koje su došle avionom, locirane su u nekim skladištima jer su imale GPS. Onda je došla poruka od Amerikanaca trebaju li poslati vozila da se prebaci te pumpe na odredišta gdje trebaju raditi”, kaže ekonomist iz Banje Luke Zoran Pavlović, koji je bio direktni svjedok ovog događaja.

Revizije su utvrdile i da više od 27 miliona KM posebnih vodnih naknada nije naplaćeno ili evidentirano u Agencijama za vode. Neke agencije su čak odbijale da prate naplatu ili nisu imale ovlasti da sankcionišu neplatiše.

Agencija za vodno područje rijeke Save evidentira preko 14 miliona KM potraživanja, dok Agencija za Jadransko more nije imala ni mehanizam za praćenje dugova do 2021. godine. Porezna uprava FBiH, iako po Pravilniku zadužena za nadzor, odbija odgovornost pozivajući se na Zakon o Poreznoj upravi, što je izazvalo institucionalnu blokadu.

Ovakav sistem omogućava da rudnici, zagađivači i industrijski kompleksi godinama izbjegavaju plaćanje posebnih naknada. Samo RMU Banovići duguje više od 5 miliona KM, dok GIKIL iz Lukavca duguje 2,8 miliona KM. Pitanje odgovornosti niko ozbiljno ne postavlja.

Sanela Klarić iz Inžinjerske komore FBiH kaže: “Sadašnja katastrofa mora nas natjerati da izgradimo strategiju upravljanja resursima i preveniranju prirodnih nesreća. Ne smijemo štititi odgovorne, nego ih kazniti i pokazati da neodgovornost više neće biti tolerisana.”

Poplave koje iz godine u godinu pogađaju BiH ne odnose samo imovinu – odnose i povjerenje građana u institucije. Milionski iznosi prikupljeni u njihovo ime već su potrošeni, a rijeke i ljudi ostavljeni bez zaštite.

Prostorni planovi ne prate rizike od poplava

U Bosni i Hercegovini, prostorno planiranje ne prati adekvatno stvarne rizike od poplava, bujičnih tokova i klizišta, što se sve češće pokazuje kao koban propust u svjetlu klimatskih promjena i sve izraženijih vremenskih nepogoda. Iako se na papiru strateški dokumenti nominalno izrađuju, njihova sadržina rijetko sadrži konkretne karte rizika, upozorenja stručnjaka ili pravovremenu reviziju podataka o eroziji tla i opasnim zonama.

Profesor Muhamed Bajrić sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu podsjeća da je još 1984. urađena prva detaljna karta erozije za BiH, koja je pokazivala da je čak 90 posto površine zemlje obuhvaćeno različitim erozivnim procesima, uglavnom slabijeg intenziteta. U to vrijeme urađen je i katastar bujičnih tokova i registrovano 938 takvih rijeka i potoka, što je činilo približno četvrtinu teritorije.

Nova karta erozije za Federaciju BiH završena je 2023. godine i pokazala je „velik skok srednjih erozivnih procesa, koji sada zahvataju oko 20 posto površine Federacije“, kaže Bajrić, uz napomenu da pritom nije urađen novi katastar bujičnih tokova. Posebno upozorava da više od 70 posto teritorije BiH ima nagib veći od 20 posto, što dodatno povećava rizik od bujičnih poplava i klizišta.

„Najveći problem su globalne klimatske promjene koje se kod nas sve češće izražavaju kroz ekstremne padavine,“ ističe profesor.

Podsjeća da je prošle godine jedna kišomjerna stanica registrovala nevjerovatnih 420 litara kiše po kvadratnom metru u svega 11 sati.

„Gdje god u svijetu da padne takva količina u tako kratkom vremenu, štete bi bile ogromne. Ali ako se na vrijeme rade preventivne mjere za sprječavanje erozije i bujičnih poplava, posljedice i dalje postoje, ali su znatno manje,“ naglašava Bajrić.

Profesor Bajrić ističe da slučaj kamenoloma u Donjoj Jablanici jasno pokazuje širi problem – prostorni planovi u BiH gotovo nikada ne uvažavaju stvarne rizike od erozije, klizišta i bujičnih tokova.

„To, nažalost, nije izolovan slučaj. Karte erozije, katastar bujičnih tokova i karte klizišta morali smo napraviti mnogo ranije, a i kada postoje – prilikom prostornog planiranja se potpuno zanemaruju,“ upozorava on.

Prema njegovim riječima, čak i najosnovniji pregled na Google mapama pokazuje koliko su erozivni procesi izraženi na pogođenim lokacijama. „Ne treba nas čuditi kada se dogodi prirodna nepogoda poput one u Donjoj Jablanici prije godinu dana – i bojim se da ćemo ih, bez ozbiljnih promjena, u budućnosti imati još,“ zaključuje Bajrić.

Geološki instituti još su 2016. godine predložili reviziju prostornih planova u skladu s mapama erozije i bujičnih tokova, no te preporuke su ignorisane. Posljedica toga je da se na najugroženijim lokacijama i dalje gradi bez odgovarajuće procjene rizika. U nekim slučajevima, poput onog u Fojnici, poplave su doslovno odnijele kuće građene u koritima bujičnih potoka.

Neadekvatno prostorno planiranje dovodi do izgradnje naselja i infrastrukture na područjima za koja su poznati hidrometeorološki rizici. Svjetska banka je ranije upozorila da erozija tla godišnje “pojede” oko 1,5 miliona tona plodnog zemljišta u BiH, što dodatno pogoršava kapacitet tla da apsorbuje oborinske vode, povećavajući bujične prijetnje.

Zabrinjavajuće je što čak i tamo gdje postoji regulativa, kao što je Zakon o prostornom uređenju, njegovu implementaciju često nadjačavaju politički i investicioni interesi.

Rezultat takvog pristupa su česte štete od poplava i klizišta, kao i otežani uslovi za sanaciju jer se novi objekti često grade na mjestima gdje bi zaštitne mjere morale imati prioritet. Lokalne vlasti rijetko ažuriraju prostorne planove i u velikoj mjeri zanemaruju podatke iz karata rizika koje izrađuju stručne službe.

Poseban problem su i bujični potoci koji, iako kartografski registrovani kao sezonske prijetnje, ostaju van radara prostornog planiranja. Gradnja objekata i putne infrastrukture često ide direktno preko tih tokova, što u sezoni obilnih padavina izaziva katastrofalne posljedice.

Ako se ništa ne promijeni – Jablanica možda neće biti posljednja…

Četvrti oktobar u Jablanici nije samo godišnjica tragedije, već i test za društvo i državu. Da li će se nakon, sada već i više od, godinu dana pojaviti optužnice, hoće li preživjeli dobiti adekvatnu obnovu i obeštećenja, i hoće li se institucije konačno probuditi iz letargije?

Da li se tragedija u Jablanici mogla izbjeći – pitanje je koje samo sebi, proteklih godinu dana, postavlja i javnost a, vjerovatno, i nadležne instiucije.

Akademik Muriz Spahić, eminentni stručnjak i hidrolog, osnivač Udruženja geografa BiH i bivši dekan na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, kaže za Gerilu da se ona zasigurno mogla predvidjeti jer BiH,već odavno, „nije izuzeta od ekstremnih padavina i rizika bujičnih poplava“.

„Tragedija se mogla ublažiti da su se preduzele sve operativne blagovremenih upozorenja, uređivanje bujičnih pravaca, sprečavanje šumskih požara, otklanjanja rizičnih antropogenih radova na pravcu kretanja bujica, kao i slabe koordinacije nadležnih službi. Iako su meteorološke prognoze bile dostupne, nije postojao efikasan sistem rane najave i evakuacije, niti su preventivne mjere bile sprovedene na vrijeme“, ističe profesor Spahić.

Zbog toga, ističe on, se može reći da tragedija možda nije bila potpuno nepredvidiva, ali „jeste bila izostavljeno odgovorno reagovanje, a što je dovelo do tragičnih posljedica“.

Profesor Muhamed Bajrić sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu poručuje da se BiH mora okrenuti ozbiljnim preventivnim mjerama.

„Ključno je unaprijediti sistem rane najave i vremenskog prognoziranja, jer samo tako Civilna zaštita može pravovremeno reagovati. Ali to nije dovoljno – neophodan je integralni pristup koji uključuje zakone i prostorne planove zasnovane na mapama rizika, jačanje inspekcija, pošumljavanja i izgradnju pregrada na bujičnim tokovima,“ naglašava on i dodaje da BiH u svemu, a pogotovo u pošumljavanju, uveliko kasni jer su efekti mjera poput pošumljavanja vidljivi tek nakon nekoliko decenija.

Ako se ništa ne dogodi, odnosno ako sve, kao do sada, prepustimo stihjskim rješenjima, Jablanica će ostati simbol još jedne nekažnjene katastrofe i nenaučene lekcije. Ako institucije konačno pokažu odgovornost, onda bi žrtve mogle dobiti barem djelimičnu pravdu.

Za mještane Donje Jablanice, međutim, jedno je sigurno: ništa neće vratiti njihove najmilije. Ali istina i pravda mogu spriječiti da se ista tragedija ponovi u nekom drugom selu, u nekoj drugoj noći, kada priroda ponovo odluči podsjetiti Bosnu i Hercegovinu na njene slabosti.

Dejan Rakita/GERILA 

Izrada ovog teksta omogućena je kroz saradnju sa Fondacijom Atelje za društvene promjene (ACT).

The post Godinu dana poslije poplava: Jablanica između obnove, istrage i (ne)pravde (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Vlada Republike Srpske imenovala je Nenada Nešića za zamjenika direktora Republičke uprave civilne zaštite mjesec dana nakon puštanja iz pritvora. Kako mediji prenose, u igri je bilo je više opcija i funkcija na koje je Nešić trebalo da bude imenovan ali je odlučeno da bude postavljen na funkciju zamjenika direkotra Civilne zaštite.

Podsjećamo, Nešić je uhapšen krajem decembra 2024. godine u akciji Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) pod nazivom “Tunel 2”, a pod nalogom Tužilaštva BiH. Teretilo ga se za organizovani kriminal, pranje novca, zloupotrebu službenog položaja i primanje mita dok je obavljao funkciju direktora Javnog preduzeća „Putevi RS“.

Sud BiH mu je više puta produžavao pritvor, obrazlažući odluku postojanjem opasnosti od uticaja na svjedoke i mogućnosti ponavljanja krivičnih djela. Tokom suđenja, Tužilaštvo je ukazivalo na njegove kontakte s osobama iz kriminalnog miljea, ali i na pokušaje prikrivanja imovine. U jednom trenutku, dok se vodila procedura za produženje pritvora, Nešić je čak dostavio medicinsku dokumentaciju o bolovanju i tvrdio da ne može prisustvovati ročištima zbog narušenog zdravlja.

Ipak, u maju ove godine Apelaciono vijeće Suda BiH odlučuje da Nešić može biti pušten na slobodu uz mjere zabrane, uključujući zabranu putovanja, obavezu povremenog javljanja nadležnom državnom organu i zabranu kontakta i sastajanja s određenim osobama.

Gerila.info

The post Od pritvora do funkcije: Nenad Nešić imenovan za zamjenika direktora Civilne zaštite RS first appeared on Gerila.info.

Ekipa portala Gerila obišla je stanovnike ovog naselja i uvjerila se u alarmantno stanje u kojem se trenutno nalaze mještani Mladoševice.

Haris Šahman, stručni saradnik za mjere zaštite i spašavanja u Službi civilne zaštite opštine Maglaj, istakao je ozbiljnost situacije:

“Služba civilne zaštite odmah je po pozivu izašla na teren i utvrdila da je stanje katastrofalno. Već 9. januara održana je vanredna sjednica Općinskog štaba civilne zaštite, na kojoj smo proglasili stanje prirodne nesreće. Stanovnici pogođeni klizištem evakuisani su, dok stručne službe Zavoda za geologiju procjenjuju daljnje korake. Stanje nesreće ostaje na snazi dok se situacija ne stabilizuje.”

Klizište, koje se proširilo na oko 50 hektara – dvostruko više nego tokom prethodnog aktiviranja 2014. godine – ugrozilo je više kuća, kao i poljoprivredno zemljište. Mještani tvrde da je uzrok katastrofe ilegalna deponija inertnog otpada koja se nalazila iznad sela, a koju je, prema njihovim navodima, formirala kompanija „Čengiz“, izvođač radova na koridoru Vc.

Dragana Markanović, čija je kuća najviše pogođena, naglašava težinu situacije:

“Ovo je daleko veće od klizišta 2014. godine. Naša kuća tada je ostala čitava, ali sada smo deložirani. Ovdje više nema života. Ovo je klizište izazvano ljudskim faktorom, i nadam se da će odgovorni biti pronađeni te da će nam biti nadoknađena materijalna šteta. Ovo je strašno i ostavlja nas bez doma i sigurnosti.”

Dragana kaže da se nada da će ova priča dobiti svoj epilog a ističe da zna da je pokrenuta kriminalistička istraga.

Neizvjesna budućnost za mještane

Edo Suljević, koji je sa porodicom napustio svoj dom, izrazio je zabrinutost zbog nedostatka informacija i neodgovornosti odgovornih institucija:

“Ne znamo hoće li se ovdje više moći živjeti. Ljudi iz struke, koji su morali spriječiti ovu katastrofu, sada govore o odgovornosti. Dobijamo informacije da je ovo ilegalna deponija. Očekujem da se problem riješi i da struka konačno uradi svoj dio posla.”

Slično mišljenje dijeli i Ivica Andrić, dugogodišnji stanovnik Mladoševice.

“Prije 50 godina ovo područje bilo je stabilno, ali sada se vidi pomijeranje zemljišta u cijelom selu. Ovdje se ništa ne radi dok se ne desi katastrofa. Ako želimo da nešto bude u redu, moramo preventivno djelovati i održavati teren”, rekao je za Gerilu Ivica koji je prvi primijetio pomjeranje tla i predvidio moguće klizište što se kasnije ispostavilo tačno.

Ilegalna deponija pod istragom

Iako mještani optužuju ilegalnu deponiju za pokretanje klizišta, predstavnici „Čengiza“ za sada su izbjegli odgovore na pitanja medija o dozvolama i odlaganju otpada. Javne institucije, uključujući JP Autoceste FBiH, tvrde da deponija nije dio projektne dokumentacije niti je za nju ishodovana bilo kakva dozvola.

Načelnik Opštine Maglaj Maid Suljaković, izjavio je da će proces dislokacije otpada trajati nekoliko mjeseci, dok direktor Civilne zaštite ZDK-a, Džavid Aličić, poručuje da će odgovorni biti sankcionisani ako se dokaže njihova krivica.

Kompanija “Čengiz” odlučno je demantovala navode da je njihovo odlaganje iskopanog materijala uzrokovalo klizište u mjestu Strupine. Ističu da na toj lokaciji nemaju deponiju iskopanog materijala te da su, na zahtjev vlasnika parcela, besplatno izravnali i nivelisali njihove parcele, ne znajući za prethodno klizište iz 2014. godine.

Takođe, naglašavaju da nadležne institucije, iako su bile svjesne klizišta gotovo deset godina, nisu poduzele potrebne mjere za njegovu sanaciju.

“Čengiz” poziva nadležne da hitno pristupe realizaciji projektovanog rješenja sanacije iz 2015. godine i izražava spremnost da, kao društveno odgovorna kompanija, pomogne lokalnom stanovništvu.

U međuvremenu, lokalne vlasti pokušavaju zaustaviti dalje klizanje tla kopanjem drenažnih kanala, ali mještani su skeptični. Za njih, ovo je više od prirodne nesreće – to je rezultat nebrige i nemara nadležnih institucija.

Ostaje da se vidi hoće li istraga donijeti pravdu za pogođene stanovnike i spriječiti buduće katastrofe na ovom području.

Dejan Rakita/GERILA

The post Katastrofalno klizište u Maglaju: Mještani evakuisani, sumnja na ljudski faktor (FOTO, VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Podsjećamo, Policijska uprava Gradiška je saopštila da se jučerašnji incident desio oko 14.50 sati na izlazu sa autoputa Bosanska Gradiška – Banja Luka u mjestu Berek kada su nepoznate osobe presrele i oštetile vozilo kojim je upravljao Novitović.

“O događaju je obavješten dežurni tužilac Okružnog javnog tužilaštva. Oštećeni nije povrijeđen prilikom izvršenja ovog krivičnog djela”, saopštila je policija.

Novitović je kadar Narodne partije Srpske (NPS) Darka Banjca, dok je ranije bio visoki funkcioner Ujedinjene Srpske Nenada Stevandića i kandidat te stranke za Parlamentarnu skupštinu BiH.

On je nedavno optužen zbog krivičnog djela zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja zbog sumnje da je kao vršilac dužnosti direktora Civilne zaštite Republike Srpske oštetio ovu ustanovu za oko 12.000 maraka. Inače, Novitović je hapšen i 2022. godine zbog sumnje u zloupotrebe, ali je Tužilaštvo RS kasnije obustavilo istragu.

Gerila

The post Uhapšeni napadači na Novitovića first appeared on Gerila.info.

Novitović je prijavio u PU Gradiška da su ga tokom vožnje napale dvije nepoznate osobe koje su ga presrele vozilom na izlazu sa autoputa.

U prijavi je naveo da mu je jedna osoba bejzbol palicom razbila staklo na automobilu, dok je druga osoba bila naoružana pištoljem kojim je takođe udarila u staklo, prenose mediji i navode da pucnjave nije bilo, a Novitović u napadu nije povrijeđen.

Izvori Gerile navode da je pucnjave ipak bilo, ali nije se pucalo u Novitovića. Navodno mu je čak i pištolj bio prislonjen na glavu. Navode da mu je palicama polupana šajba na automobilu, zbog čega je zadobio povrede. Ističu da sve liči na opomenu.

Nakon napada policija je izašla na teren i traga za napadačima.

“Policijski službenici Policijske uprave Gradiška aktivno tragaju za nepoznatim licima koja su danas, 7. avgusta oko 14.50 časova na izlazu sa autoputa Gradiška – Banjaluka u mjestu Berek, grad Gradiška, presrela putničko motorno vozilo kojim je upravljao oštećeni M.N., izašli iz vozila, te oštetili isto. O događaju je obaviješten dežurni tužilac Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka”, stoji u saopštenju Policijske uprave Gradiška.

U toku je rad na utvrđivanju svih okolnosti prijavljenog događaja. U potragu su uključeni i policijski službenici PU Banjaluka. Na terenu je vidljivo povećano prisustvo policije na svim izlazima iz grada.

The post Na autoputu kod Gradiške napadnut Milan Novitović first appeared on Gerila.info.

Danas situacija dosta drugačija, vodostaj Une i Sane u Novom Gradu je u opadanju već nekoliko dana, isključene su prepumpne stanice, a formirane su i komisije za popis štete nastale tokom poplave. Vodostaj rijeke Une jutros u 7.00 časova je iznosio  293 centimetra ili 67 manje u odnosu na juče, dok je vodostaj Sane u 6.00 časova pao ispod 320 centimetara.

Stručni saradnik za Civilnu zaštitu Mirko Lukić rekao je da interventni tim Republičke uprave civilne zaštite, koji je od 11. decembra u Novom Gradu, tu ostaje do sutra.

Ipak, ono što brine jesu tvrdnje naših sagovornika iz Novog koji tvrde da se Novi Grad skoro uopšte ili skoro nikako nije ni branio od samih poplava!

Sagovornici koji su željeli da ostanu anonimni, tvrde za GERILU, da su stanovnicima u odbrani od poplava dijeljene prazne vreće, bez pijeska, zato što je pijesak ostao zarobljen, odnosno odvojen bujicom, u dvije cementare u Novom Gradu. Iako je, kako kažu naši sagovornici, obilna kiša danima najavljivana, niko se iz Opštine nije sjetio da izvuče pijesak koji je bio neophodan za odbranu od poplava.

Miroslav Drljača, načelnik Opštine Novi Grad, za GERILU ipak tvrdi da su u pitanju politička podmetanja.

“Sama priča poplava se koristi u političke svrhe. Kod nas su dobro organizovane i civilna zaštita i vatrogasna jedinica i sve službe koje su vezane za tu priču. Naravno da ne možete uticati na to koliko će vode pasti, ne mođete uticati ako je neko naprvio vikendicu kraj same Une na nekoj visini koja plavi da se to na neki način zaštiti. Ono što je jako važno Novi Grad je sačuvan i sistem je odradio svoje. Naravno, mi očekujemo da u nekom narednom periodu, s obzirom da se radi u sistemu s kraja 50-tih godina prošlog vijeka, da se napravi jedna ozbiljna rekonstrukcija. Međutim broj objekata koji su zaplavljeni kao i ta šteta je minimalna u odnosu na veličinu vodostaja koji se desio”, kaže za GERILU Drljača.

Ipak, naši sagovornici tvrde da je Una došla do kuća u Novom do kojih nikada nije ranije dolazila i po prvi put je poplavljeno vikend naselje u ovoj opštini.

“Nama u Novom opasnost prijeti da nam se ulije u grad, znači ne da prelije kej, nego da se ulije i da doživimo sudbinu Doboja. Ako se ulije tamo gdje kej završava nama će voda putem, odnosno magistralom, da se ulije u grad i to je onda epilog Doboja iz 2014.godine. To je nešto što nam objektivno prijeti a što ovu vlast, čini mi se, nije briga. Načelnik nije obišao poplavljene kuće, davao je izjavu za medije kod Motorexa, a iza njega 100 metara su ljudi koji su po treći put poplavljeni i kojima je lično obećavao pomoć i ništa nije urađeno. Što je najgore mi ovdje imamo uvijek iste kritične tačke – škola Sveti Sava, Urije, Roga, Vidorija i to se uvijek dešava i ponavlja”, kaže naš sagovornik.

Naćelnik opštine ipak tvrdi da je sve u najboljem redu.

“Imali smo sjednicu Štaba za vanredne situacije, pritisak na Novi Grad je smanjen. Ono što je jako važno je da je naš sistem zaštite samog grada od podzemnih voda sada se trenutno nalazi na nuli što znači da ove predpumpne stanice rade svoj posao. Mjera u kanalizacionom sistemu koji kontroliše podzemne vode je nula, što znači da su pumpe izbacile sav onaj višak podzemnih voda. Ostao je problem prostora stadiona Mlakve i poed stadiona ugroženi su i objekti koji koriste hraniteljske porodice. Ono što je dobra stvar, završili smo ispumpavanje oko OŠ Sveti Sava, od strane vatrogasne jedinice oprani su dvorište i ulaz u samu školu i od strane HES-a je izvršena dezinfikovanje gdje je voda ušla. Izašla je i komisija čiji je zadatak da utvrdi broj odrona, uništavanja lokalnih puteva, kao i u kojoj mjeri a poslije toga, kad se završi ova priča oko povlačenja vode, evidentiraćemo sve štete u pojedinačnim stambenim objektima”, kaže Drljača u razgovoru za Gerilu.

Ipak, ono što je nevjerovatno je činjenica da Opština Novi Grad nema Centar civilne zaštite, odnosno da ima zaposlena samo dva referenta, ali ne i organizovanu civilnu zaštitu, a pogotovo imajući u obziru da upravo ova opština često ima problema sa poplavama i bujičnim vodama.

Naime, kako tvrde naši izvori Opština je rasformirala Centar civilne zaštite zato što je načelnik opštine Miroslav Drljača nezakonito rasporedio dotadašnjeg šefa Centra na drugo radno mjesto i onda je Odbor za žalbe uporno poništavao to Rješenje da bi, na kraju, načelnik ukinuo taj odsjek kao posebnu jedinicu?!

“Mislim da se Novi Grad nije branio uopšte do poplava. Mi samo imamo ogromnu sreću što su sa druge strane državne granice i rijeke Une velika polja koja se ne brane od poplava i onda se Una razlije po njima”, kaže naš sagovornik.

Aleksandar Janković, pravni zastupnik nekadašnjeg šefa ovog odsjeka, potvrdio je činjenicu da je Odsjek civilne zaštite koji je djelovao na teritoriji opštine ukinut samovoljom načelnika opštine Miroslava Drljače.

“Što se tiče statusa civilne zaštite u Novom Gradu do sada je u sklopu opštinske administracije postojala posebna organizaciona jedinica koja se zvala Odsjek za civilnu zaštitu. Međutim, ona je ukinuta odlukom načelnika odnosno izmjenama Pravilnika o sistematizaciji. Čovjek koji je obavljao dužnost šefa ovog odsjeka je raspoređen nezakonito na drugo radno mjesto, a što ja kao njegov pravni zastupnik obaram već drugi put pred drugostepenim organom, odnosno Odboru za žalbe. Ono što se sada pokazalo, prilikom ovih najnovijih poplava, je da je to promašen princip”, naglašava Janković u izjavi za GERILU.

On dodaje da sve lokalne zajednice rade upravo suprotno, odnosno ulažu u razvoj i modernizaciju civilne zaštite.

Načelnik opštine ipak tvrdi da je sve urađeno što se moglo uraditi.

“Jednostavno nekidan se desio apsolutni rekord vezano za padavine jednoga dana, čak se sve dogodilo u par sati. Mi smo u situaciji da posljednje vrijeme imamo nespecifične situacije , jednostavno mijenja se i klima, vodni režimi, ali to je sigurno naša realnost”, kaže Drljača.

Na naše pitanje da li je istina da mještani koji su potopljeni u junu ove godine nisu dobili nikakvu nadoknadu, Drljača potvrđuje naša saznanja.

“Nisu dobili nadoknadu iz prostog razloga što sredstva koja su tad dodjeljena nisu bila ništa posebno, u pitanju je mali iznos gdje smo jednostavno gdje smo pokrili samo one stvari koje su se morale riješiti, potrošnja struje u predpumpnoj stanici, vreće, pijesak, i sada će isto tako biti, odnosno nadoknada direktnih troškova za spriječavanje neželjenih efekata poplave”. kaže za GERILU Drljača.

Ipak, postavlja e logično pitanje a na koje Drljača nije imao odgovor, zašto onda Štab za vanredne situacije poziva građane koji do sada nisu prijavili štetu da to mogu učiniti u narednih osam dana na besplatan broj 121.

Izgleda da je volja ovdašnjih političara nepredvidljiva. Kao uostalom i Una i podzemne vode.

GERILA.info

The post GERILA ISTRAŽUJE: Novi Grad se (NI)JE BRANIO OD POPLAVA! first appeared on Gerila.info.

Novitović će morati u zatvor samo ukoliko 12 mjeseci po pravosnažnosti presude učini novo krivično djelo.

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Banjaluci, Novitović je obavezan da plati i sudske troškove u iznosu od 150 maraka.

Optužnica banjalučkog tužilaštva protiv Novitovića podignuta je 29. juna 2018. godine, a potvrđena u aprilu 2019. godine.

Nakon prvostepenog sudskog postupka dokazana je krivica prvog čovjeka Republičke uprave Civilne zaštite, a pravosnažna presuda uslijediće nakon razmatranja žalbi od strane Okružnog suda u Banjaluci.

Prema presudi, Novitović je 8. decembra 2017. godine oko 10 časova u Banjaluci, zbog neriješenih poslovnih odnosa oštećenom Draganu Makiviću prijetio da će ga skinuti golog, voziti vezanog lancima, te da će lajati od Banjaluke do Vranja.

“Optuženi Milan Novitović je oštećenom Draganu Makiviću u telefonskom razgovoru uputio ozbiljnu prijetnju da ukoliko ne izmiri dugovanje prema predstavništvu “Alfa Plam”, da će ga lično skinuti golog, voziti vezanog za lanac i da će lajati od Banjaluke do Vranja, čime je kod oštećenog prouzrokovao strah za vlastitu sigurnost. Dakle, ugrozio je sigurnost nekog lica ozbiljnom prijetnjom da će ga lišiti slobode i oteti, čime je učinio krivično djelo Ugrožavanje sigurnosti iz člana 150. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske”, navodilo se u optužnici Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka.

Novitović je nakon potvrđivanja optužnice u banjalučkom Osnovnom sudu negirao krivicu, a da je kojim slučajem odmah priznao krivicu mogao je proći sa daleko blažom kaznom, odnosno novčanom, jer je tužilaštvo uz optužnicu dostavilo kazneni nalog u iznosu od 900 maraka.

Makivić je u svojoj izjavi u policiji i tužilaštvu izjavio da je u drugoj polovini 2017. godine zbog nerješenih odnosa između njegovog preduzeća “Madako” d.o.o. Banjaluka i preduzeća “Calux” d.o.o. čiji je direktor Milan Novitović, a zbog duga od 518.000 maraka, optuženi Novitović vršio konstantni pritisak, od telefonskih poziva do dolaska pred preduzeće.

Pritisci su kulminirali kada ga je Novitović nazvao telefonom 8. decembra 2017. godine.

“Ukoliko ne izmiriš dugovanje prema predstavništvu ‘Alfa plam’, ja ću te lično skinuti golog, voziću te vezanog za lanac i lajaćeš od Banjaluke do Vranja”, zaprijetio je tada Novitović.

Tokom istrage Novitović je potvrdio da je imao određenih problema sa oštećenim oko plaćanje robe, ali je negirao da mu je uputio prijetnje.

Međutim, presuda za krivično djelo nije spriječila Radovana Viškovića, predsjednika Vlade Republike Srpske da 18. marta ove godine Novitoviću produži mandat na mjestu direktora Republičke uprave Civilne zaštite RS.

Gerila.info

The post Direktor Civilne zaštite Republike Srpske Milan Novitović osuđen zbog ugrožavanja sigurnosti first appeared on Gerila.info.

Dvorana Obilićevo u istoimenom banjalučkom naselju zadovoljava uslove karantina, a zaposleni u SU SC Borik, kojoj i SD Obilićevo pripada, su se potrudili da zajedno sa Civilnom zaštitom obezbjede bar minimalne uslove za boravak u ovom karantinu. Primjetili smo da su pedantno sređeni i dezinfikovani toaleti, kao i prostorije za pušače, ali i prostorija za medicinski tim.

U ovom karantinu upućivaće se lica sa boravištem u Banjaluci, koja uđu u zemlju na nekom od graničnih prelaza, a koja prođu testiranje na virus korona na graničnom prelazu i ne budu pozitivna.  Ovdje će provesti 14 dana, a specifični slučajevi će ipak biti odvojeni u odvojenim boks kabinama.

U ovom karantinu dostupni su i sadržaji koji bi svojim privremenim stanovnicima omogućili da lakše i brže prekrate vrijeme, i to sto za stoni tenis, ali i LCD TV. Kada smo završavali svoj zadatak dobilo smo informacije da će već danas dvorana Obilićevo dobiti svoje prve privremene stanare.

Sa druge strane, karantin u Rakovačkim barama je sve, samo nije sjajan. Njegova četiri privremena stanovnika pušteni su iz privremenog smještaja neposredno prije dolaska naše ekipe, nakon čega je urađena i obavezna dezinfekcija.

Ovaj šatorski karantin je predviđen za one koji prekrše mjere kućne izolacije, a koji je uveden zbog epidemije virusa korona.

Prema nezvaničnim informacijama u ovom karantinu su bila smještena četiri vozača kamiona i to zahvaljujući neinformisanosti u preduzećima u kojima su zaposleni, jer vozači nisu imali sve potrebne dozvole za kretanje.

Slike nekad stvarno govore hiljadu riječi, tako da nije potrebno opisivati ovaj karantin za ” neposlušne”. U trenutku kada smo ga mi obišli, u njemu nije bilo hladno, ali vanjska dnevna temperatura je bila oko 14 stepeni. U šatoru samo najnužnije, kreveti i posteljina.

Dovoljno motiva da se mjere propisane za borbu za suzbijanje širenja virusa korona poštuju u potpunosti.

GERILA.info

The post Foto reportaža: Obilićevo i Rakovačke bare, Dr Džekil i Mr Hajd banjalučkog karantina first appeared on Gerila.info.

“Mi se susrećemo sa pojačanim zahtjevima za prisustvo policije na određenom terenu u Republici Srpskoj, po pitanju migrantske krize naročito.”-rekao je Dragan Lukač.

Lukač tvrdi da rezervni sastav, ukoliko bde formiran, može da pomogne i kod elementarnih nepogoda. Ukoliko do formiranja rezervnog sastava policije dođe prije toga mora biti izmjenjen Zakon o policiji i unutrašnjim poslovima. Za sada nije poznato koliko bi uvođenje policajaca rezervista koštalo građane Republike Srpske.

“Nećemo odjednom da uvodimo kompletan taj sastav već postepeno zavisno od toga koliko se odlučimo sa kojim brojem da krenemo. Ta sredstva će biti potrebno obezbijediti. Vlada će morati da obezbijedi određena sredstva što se tiče uniformi, opremanja i obuke tih ljudi.” – rekao je ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske.

Inače, Republika Srpska već ima formiranu organizaciju čiji zadatak je da pomaže građanima prilikom elementarnih nepogoda, Civilnu zaštitu Republike Srpske, i ima velikih problema sa kvalitetnim finansiranjem te organizacije. Manjak sredstava a naročito čizama i čamaca bio je vidljiv prilikom poplava koje su prije nekoliko godina pogodile Republiku Srpsku. Tada je postalo jasno da je nepoznato gdje je završio veliki broj čamaca naslijeđen kao dio pokretne vojne imovine. Kao dio tog nasljeđa dijeljeni su kamioni, pumpe za vodu i sličan materijal. Kada su se dogodile poplave nedostajalo je svega.

The post Lukač: Želimo rezervni sastav policije. Potreban nam je first appeared on Gerila.info.