Bosna i Hercegovina je u ovogodišnjem Svjetskom indeksu slobode medija Reportera bez granica ostvarila najlošiji rezultat do sada. U Indeksu za 2026. godinu BiH se nalazi na 90. mjestu od ukupno 180 zemalja, što je pad za četiri pozicije u odnosu na prošlu godinu, kada je bila na 86. mjestu. Ukupna ocjena BiH sada iznosi 54,29, dok je prošle godine iznosila 56,33.

Ovaj podatak nije samo statistički pad. Prema metodologiji RSF-a, zemlje sa ocjenom od 55 do 70 nalaze se u kategoriji “problematičnog” stanja slobode medija, dok zemlje sa ocjenom od 40 do 55 spadaju u kategoriju “teškog” stanja. To znači da je BiH, sa ocjenom 54,29, prešla prag koji pokazuje da se okruženje za rad novinara dodatno pogoršalo.

Indeks slobode medija ne mjeri samo formalno postojanje medija, nego širi ambijent u kojem novinari rade. Ocjena se zasniva na političkom, pravnom, ekonomskom, društvenom i bezbjednosnom okruženju, kao i na evidenciji zloupotreba i napada na novinare i medije. Drugim riječima, nije dovoljno da u zemlji postoji veliki broj portala, televizija ili radio stanica. Važno je da li novinari mogu slobodno istraživati, objavljivati informacije od javnog interesa i raditi bez političkih, ekonomskih, pravnih i bezbjednosnih pritisaka.

BiH je 2024. godine bila na 81. mjestu, 2023. na 64. mjestu, 2022. na 67. mjestu, dok je 2021. i 2020. zauzimala 58. poziciju. U 2019. godini bila je na 63. mjestu, 2018. na 62, a 2017. na 65. mjestu.

U regionalnom poređenju, BiH i Srbija stoje najlošije među državama nastalim raspadom Jugoslavije. Slovenija je na 36. mjestu, Crna Gora na 41, Sjeverna Makedonija na 45, Hrvatska na 53, Kosovo na 84, BiH na 90, a Srbija na 104. mjestu. Srbija je pala za osam mjesta, dok je BiH pala za četiri.

U dijelu koji se odnosi na Bosnu i Hercegovinu, RSF posebno ističe da se sloboda medija i kvalitet novinarstva razlikuju od dijela do dijela zemlje. Kao posebno problematičan prostor navodi se Republika Srpska, gdje se novinarstvo suočava sa ponovnom kriminalizacijom klevete i rastućim uticajem ruske propagande.

Pad BiH se ne može posmatrati samo kao opšti regionalni trend. U slučaju BiH, dio problema dolazi iz same unutrašnje strukture zemlje i različitog odnosa vlasti prema medijima. RSF navodi da je okruženje za medije bolje u Sarajevu i Federaciji BiH nego u Republici Srpskoj, gdje su vlasti, prema njihovoj ocjeni, preuzele političku kontrolu nad entitetskim javnim emiterom RTRS, dok je državni javni servis BHRT doveden na ivicu finansijskog kolapsa.

Bosna i Hercegovina, prema RSF-u, ima veoma fragmentisanu medijsku scenu: oko 40 televizijskih kanala, 150 radio stanica, nekoliko dnevnih novina i novinskih agencija, gotovo 200 magazina i oko 600 portala. Međutim, RSF upozorava da veliki broj medija ne znači automatski i stvarni pluralizam informacija i mišljenja.

To je jedan od ključnih problema medijskog prostora u BiH. Formalno, građani imaju veliki izbor. Suštinski, veliki dio tog prostora je politički, etnički ili ekonomski uslovljen. Dio medija radi pod direktnim ili indirektnim uticajem vlasti, dio zavisi od lokalnih budžeta, dio od komercijalnih interesa, a dio od politički povezanih vlasničkih struktura. U takvom sistemu, broj medija može stvarati privid pluralizma, dok se istovremeno sužava prostor za nezavisno i istraživačko novinarstvo.

RSF navodi i da su portali ključne platforme za istraživačko novinarstvo u BiH. To je posebno važno u lokalnim zajednicama, gdje tradicionalni mediji često zavise od lokalnih vlasti, javnih preduzeća i oglašivača. Upravo zbog toga pritisci na nezavisne portale imaju šire posljedice. Oni ne pogađaju samo novinare, nego i građane koji bez takvih medija ostaju bez informacija o korupciji, zloupotrebama, javnim nabavkama, koncesijama, budžetskoj potrošnji i radu institucija.

Jedna od najvažnijih tačaka u ocjeni RSF-a odnosi se na pravni okvir. Iako je pravni okvir za medije u BiH uglavnom usklađen sa međunarodnim standardima, RSF upozorava da je modernizacija javnih medijskih politika zastala, dok je Republika Srpska ponovo kriminalizovala klevetu, što može podstaći dodatnu autocenzuru.

RSF za BiH navodi i teško ekonomsko okruženje za novinare, malo tržište i nedostatak održivog finansiranja. Mediji u BiH, prema toj ocjeni, trpe posljedice etničkih podjela i konkurencije medija iz susjednih zemalja, dok zbog teške ekonomske situacije i zavisnosti od političkih i ekonomskih centara veliki broj medija izbjegava kritičko novinarstvo.

Ovogodišnji izvještaj RSF-a pokazuje da BiH nije izuzetak. Sloboda medija globalno je na najnižem nivou u 25 godina. Prvi put u istoriji Indeksa, više od polovine zemalja svijeta nalazi se u kategorijama “teškog” ili “vrlo ozbiljnog” stanja slobode medija. RSF navodi da se pravo na informisanje globalno urušava zbog političkih pritisaka, slabljenja medijskog tržišta i zakona koji se sve češće koriste kao oružje protiv novinara.

Posebno je zabrinjavajuće to što je pravni indikator zabilježio najveći pad. Prema RSF-u, u više od 60 odsto država, odnosno u 110 od 180 zemalja, pravni indikator je pogoršan između 2025. i 2026. godine. To pokazuje da se novinarstvo sve češće kriminalizuje kroz zloupotrebu zakona, uključujući zakone o nacionalnoj bezbjednosti, antiterorističke propise, SLAPP tužbe i druge oblike pravnog pritiska.

Iako problemi sa slobodom medija postoje svuda, to ne može biti izgovor za domaće pritiske na novinare, političku kontrolu javnih servisa, zakone koji proizvode strah i ekonomsko kažnjavanje nezavisnih redakcija. Pad BiH na 90. mjesto zato nije samo pozicija na listi, nego upozorenje da je sve manje prostora za slobodnu javnu riječ, da novinari sve teže rade svoj posao, a građani sve teže dolaze do informacija o tome šta vlast radi, kako troši javni novac i ko donosi odluke u njihovo ime.

The post BiH najniže do sada na Indeksu slobode medija first appeared on Gerila.info.

„'Šine’ Milene Marković je jedan od mojih omiljenih tekstova. I opet ga radim, ali sada sa nekom potpuno mladom ekipom koju nisam znao. Radio sam kastinge dva puta, u maju i u junu, ne bi li se što bolje upoznao sa tim mladim ljudima koji treba da ispričaju priču koja se dogodila pre nego što su se oni rodili“, kaže Nešković u podkastu „PST!“ našeg portala.

Nešković je dobio nebrojeno mnogo nagrada za pozorišne režije. Postavlja se pitanje da li te nagrade prihvata kao kompliment za svoj rad ili ih doživljava kao jednu vrstu „trgovine“ na kulturnoj sceni.

„Zavisi koja je nagrada u pitanju i zavisi koji festival je u pitanju na kojem se nagrada dodjeljuje. U Srbiji postoji mnogo više festivala nego pozorišta. Mislim da imamo festivalâ koliko i premijera godišnje, a na svakom festivalu dodjeljuje se mnogo više nagrada od jedne. U tom sijasetu nagrada zaista postoje festivali koji su i dalje relevantni“, priča Nešković.

Nekada su, dodaje Nešković, festivali davali kredibilitet umjetnicima, a danas često umjetnici daju kredibilitet festivalima i to je poražavajuće. Nešković je u Jugoslovenskom dramskom pozorištu postavio dramu Dušana Kovačevića „Sveti Georgije ubiva aždahu“ u kojoj igraju Milan Marić, Nikola Rakočević, Zoran Cvijanović, Miša Samolov, Srđan Timarov.

„U dogovoru sa Gorčinom Stojanovićem, koji je scenograf predstave, ali i umetnički direktor pozorišta, namerno smo napravili scenografiju koja ne može da gostuje svuda. Ne možeš da ideš na neki trash festival samo zato što je nekoj seljančuri iz Srbije i neuspešnoj glumici otac iz SNS-a napravio festival u jednoj selendri. I ona je sada preko SNS-a bitna i ona se ljuti zato što nismo došli na njen festival. Nećemo da dođemo na tvoj festival zbog tebe, zbog toga što znamo kako je nastao taj festival i zbog toga što znamo ko ga je i na koji način napravio“, priča Nešković.

Nešković je u žižu javnosti došao nakon otkaza koji je dobio na Akademiji umetnosti u Beogradu. Otkaz je dobio zbog navodne diskriminacije na prijemnom ispitu. Nešković za GERILU kaže da on više nije profesor na Akademiji umetnosti zato što se oglušio o naređenje dekana Akademije da sprovodi prijemni ispit po njegovim naređenjima.

„Ta naređenja su bila nelegalna i nelegitimna. Budući da ne može niko da vas otpusti zato što niste hteli da uradite nešto protivzakonito, oni moraju da izmisle da ste uradili nešto što niste kako bi našli način da vas otpuste. Umesto mene su u septembru doveli drugog profesora koji će na ponovljenom prijemnom ispitu uraditi sve ono što je dekan zahtevao da se uradi u junskom roku. I to se lepo i dogodilo, a protiv mene je isfabrikovana tužba koju su potpisali oni koji su došli da me zamene“, rekao je Nešković.

Nešković tvrdi da postoje 22 svjedoka koja su bila prisutna na prijemnom ispitu i koja znaju da su u pitanju lažne optužbe. Prijemni ispit je, dodaje on, javna stvar i pored ispitne komisije koju čine tri profesora tu se nalaze i profesori „bočnih“ predmeta – scenskog pokreta, tehnike glasa, dikcije, baleta…

„Prijemnom ispitu prisustvuju i naši studenti od prve do četvrte godine. Neki nam pomažu kao demonstratori, a neki su samo posmatrači koji nemaju pravo učestvovanja, ali imaju pravo da posmatraju prijemni ispit. Tako da ja imam 22 svedoka koji tvrde da se ništa od toga nije dogodilo. Ta degradacija i negativna selekcija će nas devastirati mnogo više nego što nas je Milošević devastirao“, tvrdi Nešković.

Goran Dakić / Gerila

The post Milan Nešković za GERILU: Dve generacije neće moći da se oporave nakon Vučića (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Cilj događaja bio je da se predstave rezultati istraživanja o kršenju digitalnih prava u Republici Srpskoj i podstakne šira rasprava o jačanju bezbjednosti novinara i aktivista u online prostoru.

Istraživanje SEMPER-a donosi najnovije nalaze o oblicima digitalnih prijetnji – od govora mržnje i dezinformacija do neovlašćenog pristupa podacima, hakovanja i cenzure. Učesnici su razgovarali o pravnim, društvenim i tehničkim aspektima zaštite digitalnih prava, kroz dva tematska panela: „Društveno-pravni aspekti“ i „Tehnički aspekti digitalne bezbjednosti“.

Predsjednik UG SEMPER, Đorđe Vujatović, poručio je da je poštovanje digitalnih prava novinara i civilnog društva „od ključnog značaja za očuvanje slobode izražavanja i demokratskih procesa“.

„Novinari i aktivisti svakodnevno koriste internet za informisanje javnosti i zagovaranje društvenih promjena, ali su upravo zbog toga često izloženi prijetnjama, hakerskim napadima i pokušajima cenzure“, istakao je Vujatović.

Stručnjak za digitalnu transformaciju i sajber bezbjednost Aleksandar Mastilović ocijenio je da pojam digitalnih prava još uvijek nije dovoljno prepoznat:

„Termin ‘digitalna prava’ nije formalno ušao u zakonsku regulativu, niti je dovoljno iskomuniciran u javnosti. Ljudi često nisu svjesni koliko algoritmi i tehnologije utiču na njihov položaj i slobodu“, rekao je Mastilović.

Direktor Helsinškog odbora za ljudska prava u RS Branko Todorović naglasio je da je za zaštitu digitalnih prava potrebna veća saradnja institucija, medija i civilnog društva.

„Vlast, nažalost, trenutno ne pokazuje ni minimum spremnosti za partnerski odnos koji bi omogućio da se ljudska prava u BiH ostvaruju u skladu s Ustavom i međunarodnim obavezama”, ističe Todorović.

Profesor Mirko Sajić sa Fakulteta za informatiku NUBL podsjetio je na važnost tehničke zaštite i digitalne pismenosti.

„Dvostepena autentifikacija pruža određeni nivo sigurnosti, ali apsolutna zaštita ne postoji. Na kraju, vaša bezbjednost zavisi od toga koliko same platforme žele da vas zaštite”, naglašava Sajić.

Zaključeno je da je potrebna sistemska saradnja i edukacija svih aktera kako bi digitalni prostor u Republici Srpskoj postao sigurniji, slobodniji i otporniji na zloupotrebe.

GERILA

The post Konferencija SEMPER-a o digitalnim pravima: Zajednička poruka o potrebi jačanja zaštite novinara i aktivista u online prostoru first appeared on Gerila.info.

U saopštenju navode da “neće učestvovati u kreiranju, uređivanju niti realizaciji informativnog programa” dok ne bude smijenjena, te podsjećaju da godinama trpe posljedice američkih sankcija uvedenih ovoj televiziji. Saopštenje je stiglo samo tri i po sedmice nakon što je ATV zvanično objavio da je Jaglica postala glavni i odgovorni urednik informativnog programa. 

“Nećemo raditi ovako”

Novinari tvrde da su, od trenutka imenovanja, izloženi “kontinuiranim pritiscima, mobingu i opstrukcijama”, te da “ne pristaju na tretman koji poništava profesionalne standarde”. U javnost je dospio i detalj da redakcija “ne prihvata odgovornost za sadržaj emitovan nakon 4. avgusta”, datuma kad je ATV i zvanično predstavio novu urednicu. Ovaj kolektivni istup — rijedak u domaćim medijima — uslijedio je pošto je menadžment zaobišao dio uobičajenih unutrašnjih procedura i ignorisao prigovore iz same redakcije, navodi se u izvještajima medija koji su prenijeli saopštenje. 

Uloga ATV-a u Dodikovoj mreži

ATV već tri i po godine radi pod američkim sankcijama. Ministarstvo finansija SAD je 5. januara 2022. stavilo ATV na listu sankcionisanih subjekata u okviru režima EO 14033, eksplicitno navodeći da je riječ o mediju koji je “u suštinski bliskom odnosu s Miloradom Dodikom”. U istom paketu obuhvaćena je i kompanija K-2 d.o.o., čije je vlasništvo prešlo na ATV kada su sankcije uvedene i osnivaču K-2 iz Dodikovog užeg kruga, što dodatno ilustruje spregu medijskog, političkog i poslovnog interesa. 

Regionalni i domaći mediji, uključujući i Gerilu, mjesecima su bilježili operativne posljedice tih mjera — od blokiranih računa i izbjegavanja transakcija do prepakivanja oglašivačkih budžeta u satelite i povezane firme kako bi se zadržale politički korisne poruke.

Andrea Jaglica je poznata i po upravljanjem agencijom Re:Publika d.o.o. koja je potpisivala ugovore sa Službom predsjednika RS za organizaciju centralne proslave „Dana Republike“ (2017–2019) u vrijednosti oko 500.000 KM godišnje, bez provođenja klasične tenderske procedure, odnosno pregovarački postupak je vođen bez objave. Ti ugovori obuhvatali su kompletan scenski i protokolarni aranžman svečanosti 9. januara – od scenografije i tehničke produkcije do logistike i pratećeg programa.

Šta zapravo znači ova obustava

Kada informativni pogon jedne televizije stane, to je više od sukoba urednika i novinara. Na ATV-u — koji je već godinama jedan od stubova političke propagande u Republici Srpskoj — riječ je o udaru na srž mašine koja proizvodi narative vlasti. Novi raskol skreće pažnju na dvije dimenzije: prvo, na uredničku autonomiju i radne uslove novinara u sistemu gdje su odluke često politički motivisane; drugo, na činjenicu da je ATV i dalje pod sankcijama i da svaki pokušaj “normalizacije” nosi reputacioni i poslovni rizik.

Zbog toga današnji bojkot izlazi iz okvira običnog redakcijskog spora: on je indikator šire krize upravljanja medijima pod partijskim patronatom — krize u kojoj su profesionalni standardi i elementarna sigurnost zaposlenih potisnuti pred zahtjevima lojalnosti.

Menadžment ATV-a sada ima tri neugodna izbora: da popusti i smijeni urednicu, da slomi otpor represijom i zamjenama ili da pokušava “izdržati” uz skraćeni program, reprize i vanredne produkcije. Svaka od tih opcija skupa je i politički i finansijski, naročito pod sankcijama i sve tanjim tržištem oglašavanja.

U međuvremenu, odgovornost prema javnosti nalaže transparentne poteze: da se iznesu kriterijumi kadrovskih odluka, razjasni vlasnička i finansijska struktura i prekine praksa netransparentnog upliva politike u uređivačku politiku.

To je minimum koji, nekada najbolja informativna redakcija u Republici Srpskoj, a vjerovatno i u cijeloj BiH, duguje novinarskim standardima, ali i gledaocima.

GERILA

The post Informativna redakcija ATV-a obustavila rad zbog nove glavne urednice Andree Jaglice first appeared on Gerila.info.

Digitalna prava, kao temelj slobodnog i sigurnog djelovanja na internetu, postaju neophodna za očuvanje osnovnih ljudskih prava u virtuelnom prostoru. Međutim, u regiji kakva je naša, gdje su političke, društvene i ekonomske tenzije visoke, digitalni prostor često je arena sukoba, kontrole i manipulacije.

Internet, zamišljen kao univerzalna platforma slobode, sve češće postaje oružje cenzure, nadzora i uznemiravanja. Novinari i aktivisti, koji bi trebali biti glasnici istine i promjena, često su mete online napada, govora mržnje i sistematskog nadzora. Ovi oblici digitalnog nasilja ne samo da ugrožavaju pojedince već utiču i na društvo u cjelini, stvarajući atmosferu straha i autocenzure.

Govori mržnje, dezinformacije i manipulacija postaju uobičajena valuta online diskursa, dok mehanizmi zaštite – kako pravni tako i tehnički – često zaostaju za brzim razvojem tehnologije. Za prosječnog korisnika interneta, kršenje digitalnih prava može značiti gubitak privatnosti, manipulaciju informacijama ili čak direktnu fizičku ugroženost zbog objavljenog mišljenja.

Profesor Mirko Sajić sa Fakulteta za informatiku Nezavisnog univerziteta Banja Luka ističe da je najveći problem što neovlašteni pristup podacima može za posljedicu imati finansijsku prevaru i/ili krađu identiteta. Pored tih sigurnosnih rizika, bitna je i povreda privatnosti, gubitak povjerenja i sl.

“Jedan od najčešćih propusta korisnika je otvaranje svakakvih emailova koji kriju određene viruse, malware i sl. Savjet je da se otvaraju samo emailovi od poznatih pošiljaoca, mada i oni mogu biti hackovani. Pogotovo su česti emailovi, u kojima vam se nude razne opcije brzog bogaćenja od strane nepoznatih osoba i sl. To se lako prepoznaje iz sadržine poruka, najčešće skopčano sa pravopisnim greškama, hitnošću i traženjem ličnih informacija. Uostalom, uvijek se treba zapitati, zašto je neko odabro baš vas, da podijeli sa vama određenu dobit”, upozorava profesor Sajić pružajući generalni savjet – uopšte ne otvarati takve emailove!

Dok se globalni lideri sve više fokusiraju na regulaciju interneta i zaštitu digitalnih prava, lokalni konteksti, poput onog u Bosni i Hercegovini, suočavaju se s izazovima implementacije ovih standarda. Institucije su često spore, pravni okviri zastarjeli, a svijest građana o digitalnim pravima minimalna.

Profesor Sajić ističe da, kao i u ostalim segmentima razvoja, naša regija zaostaje za razvijenim zemljama.

“S druge strane, upravo zbog zaostalosti, prije svega privrede, znatno manji je obim napada, jer smo manje zanimljivo područje za sticanje dobiti putem krađe i ostalih protivzakonitih metoda rađenih elektronskim putem”, navodi profesor Sajić.

Naglašava da našu regiju više štiti nezainteresovanoast hakera visokog nivoa, nego što je činjeno da se izgrade adekvatne sigurnosne zaštite.

“Nešto veći stepen zaštite je npr. u bankama, ali to je posljedica toga što su banke kod nas većinom članice grupacija registrovanih u EU, pa samim tim su prinuđene da u skladu sa grupnom politikom izgrađuju sigurnosni informacioni sistem. Državne, regionalne i opštinske institucije nemaju primijenjene zadovoljavajuće sigurnosne standarde, tu treba puno toga da se uradi. Privatni sektor, pogotovo mala i srednja preduzeća, gotovo da nemaju nikakvu sigurnosnu politiku zaštite informacionog sistema”, upozorava profesor Sajić.

Dejan Lučka, direktor Banjalučkog centra za ljudska prava, za Gerilu ističe da su pravni okviri u našoj regiji djelimično usklađeni sa standardima Evropske unije, a postoje i značajni nedostaci.

“Kao primjer mogu da uzmem Opštu uredbu o zaštiti podataka (General Data Protection Regulation – GDPR). Srbija je npr. donijela Zakon o zaštiti podataka o ličnosti kojim je pokušala harmonizovati svoje pravo sa evropskim akijem u pogledu zaštite podataka o ličnosti. Međutim, ovaj zakon nije bio potpuno usklađen sa drugim propisima, ili bolje rečeno, drugi sektorski zakoni nisu usklađeni sa njim, što dovodi do neadekvatne zaštite podataka građana. Sa druge strane, Bosna i Hercegovina još uvijek nije čak ni donijela novi zakon o zaštiti ličnih podataka, a o usklađenosti drugih zakona da i ne pričam”, ističe Lučka.

Naglašava da, kada pričamo o zaštiti ličnih podataka, ona nije prioritet u postupanju mnogih organa, što možemo vidjeti po tome što dobar dio institucija ne informiše dovoljno građane o tome kako se njihovi podaci koriste, ko im ima pristup i na koji način su zaštićeni, a naročito rijetko proaktivno obavještavaju javnost o eventualnim incidentima u vezi sa zaštitom podataka o ličnosti.

“Tu su svakako i problematične tehničke mjere zaštite koje u mnogim organima nisu na najvišem nivou, a problem predstavlja i prekomjerno prikupljanje podataka, kao i nedovoljna obučenost zaposlenih koji rukuju ličnim podacima. Curenje informacija iz Poreske uprave i hakerski napadi na zdravstvene sisteme poput IZIS-a otkrivaju nedovoljnu pripremljenost institucija za sajber prijetnje. Kada bismo počeli priču o pooštravanju kaznene politike u ovoj oblasti ili kažnjavanje odgovornih u institucijama koji dijele lične podatke građana, vidjeli bismo da je pred nama dugačak put, a to je samo jedan segment u zaštiti digitalnih prava”, navodi Lučka.

Profesor Sajić naglašava da je nedovoljna edukacija i obuka korisnika u smislu jačanja informatičke svijesti i zaštite i dalje osnovni problem. Prema njemu, osnovni koraci u edukovanju građana bi trebali da idu u smjeru omasovljenja adekvatnih edukacija.

“Potrebno je obezbijediti dovoljan broj adekvatnih predavača, što povlači znatno veće investicije u tom pravcu, medijsko prisustvo na tu temu da pobudi prosječnog klijenta da pristupi takvim predavanjima, obezbjeđenje besplatnih emisija, online help usluga na tu temu i slično”, ističe profesor Sajić.

I Lučka ističe da je značajan problem u samim građanima koji nisu dovoljno svjesni svojih digitalnih prava, što ih čini ranjivim na zloupotrebe.

“To možemo vidjeti na primjeru prava vezanih za podatke o ličnosti, koje građani olako daju na sve strane, kako trećim licima tako i na internetu, apsolutno nesvjesni različitih rizika koje ovakvo davanje podataka može da nosi; dok zaposleni, naročito u privatnom sektoru, nemaju dovoljno obuke o podacima i zaštiti podataka, pa i oni često traže podatke koje ne bi trebalo tražiti”, navodi Lučka.

Slično profesoru Sajiću koji smatra da je neophodna ozbiljnija tehnološka edukacija, Lučka ističe da obrazovne institucije, javni medijski servisi i izvršna vlast imaju dužnost da organizuju lako razumljive i zanimljive kampanje za podizanje svijesti građana u ovom pogledu.

Uticaj cenzure i nadzora na slobodu izražavanja

Dejan Lučka navodi da cenzura i nadzor stvaraju, a u slučaju BiH i podgrijavaju postojeću atmosferu straha i autocenzure među novinarima i aktivistima, ograničavajući njihovu slobodu da istražuju i objavljuju osjetljive teme, odnosno njihovu slobodu izražavanja.

“Postojeći pravni mehanizmi u nekim slučajevima funkcionišu, ali u mnogim slučajevima nisu dovoljno efikasni zbog slabog provođenja, političkog pritiska, bezvoljnosti ili nedovoljne obučenosti onih koji treba da ih koriste”, navodi Lučka i dodaje da bi bolja zaštita zahtijevala zakone o slobodi medija u potpunosti usaglašene sa standardima ljudskih prava, kao i strogo kažnjavanje pojedinaca i organizacija koje nezakonito prate komunikaciju novinara i aktivista, odnosno uvođenje i sprovođenje strožih kazni za nadzor bez sudskog naloga, naročito ukoliko je riječ o nosiocima vlasti koji naređuju ili sprovode taj nadzor.

Kao dodatne mjere, Lučka navodi da bi bilo dobro kada bi se moglo osigurati propisivanje i sprovođenje strogih zakonskih obaveza koje bi obavezivale institucije da u skladu sa javnim interesom javno objavljuju informacije o nadzoru i konkretno sprečavaju masovno nezakonito prikupljanje podataka o građanima.

“Takođe, dobro bi bilo i svojevrsno formiranje specijalizovanih jedinica za brzu reakciju na prijetnje poput nelegalnog nadzora, hakovanja, phishinga i drugih oblika digitalnog nasilja prema novinarima i aktivistima i stvaranje sigurnih online platformi za anonimno prijavljivanje kršenja digitalnih prava”, ističe Lučka.

Naposlijetku, važno je uzeti u obzir da digitalni prostor nije samo tehnologija – on je društveni prostor, gdje se odvijaju rasprave, kreiraju pokreti i brani sloboda izražavanja. Ako se ova prava ne budu štitila i unapređivala, rizikujemo da izgubimo ključni aspekt demokratskog društva u 21. vijeku.

Postavlja se pitanje ko nas štiti u virtuelnom svijetu? Šta činimo da zaštitimo sebe i druge? I, možda najvažnije, kako možemo izgraditi digitalni prostor u kojem će privatnost, sloboda izražavanja i sigurnost biti osnova, a ne privilegija?

Odgovori na ova pitanja zahtijevaju zajednički napor – od građana, organizacija civilnog društva i medija, do institucija i međunarodne zajednice. Digitalna prava nisu budućnost. Ona su sadašnjost koju moramo aktivno oblikovati.

Gerila.info

The post Digitalna prava: Nevidljiva granica slobode u online svijetu first appeared on Gerila.info.

Glavna i odgovorna urednica portala SPIN Info Sanja Vasković pozvana je juče u popodnevnim časovima da dođe danas u Policijsku stanicu (PS) Istočna Ilidža kako bi je policija ispitala u svojstvu osumnjičene za krivično djelo kleveta. Na pozivu nije navedeno o kom se konkretno predmetu radi te na šta se kleveta odnosi. 

The post Novi pritisci na redakciju SPIN Info: Prijava policiji za klevetu vlasnika “Mraza” first appeared on Gerila.info.

Raspravljajući o cenzuri u vrijeme krize izazvane epidemijom koronavirusa, njemački novinar Majkl Hanfeld u dnevnom listu Frankfurter Allgemeine Zeitung citira komesarku Savjeta Evrope za ljudska prava Dunju Mijatović koja kaže da posebno u kriznim vremenima moramo da štitimo svoje dragocijene slobode i prava. Mijatovićeva se u svojoj žalbi, koju je objavila juče, posebno fokusirala na slobodu štampe i slobodu izražavanja, zato što se njihovo suzbijanje takođe širi poput virusa. Dok se istina bori da izađe na svjetlo dana, novinari nastoje da javnosti predstave pravu sliku stvari a ne ono što im vlasti serviraju.

Lista zemalja u kojima je sloboda medija ugrožena bila je dugačka i prije epidemije koronavirusa. Danas je još duža. Egipat, Jermenija, Azerbejdžan, Bosna i Hercegovina, Honduras, Iran, Mađarska, Rusija, Sirija, Turska, Venecuela, Kina, sve su to zemlje, prema Hanfeldu, u kojima su sloboda medija i izražavanja ugroženi. Autoritarni režimi koji vjeruju da navodeći teške slučajeve u Italiji, Španiji, Sjedinjenim Državama i ostalim zemljama Zapada, otkrivaju navodne slabosti zapadnih demokratija, u stvari pokazuju koliko su oni sami slabi i da je njihova pretpostavljena snaga zasnovana na upotrebi nasilja.

U Turskoj novinari, koji su godinama progonjeni od strane Erdoganovog režima, sada se privode zbog izvještavanja o koronavirusu. Vlada Turkmenistana je, kako navodi organizacija “Reporteri bez granica”, čak zabranila riječ koronavirus. Medijima pod državnim nadzorom nije dozvoljeno da koriste tu riječ, ona je izbrisana iz službenih brošura, a građanima koji nose zaštitne maske ili razgovaraju o pandemiji preti opasnost od hapšenja, kako pišu “Reporteri bez granica”.

Ni u afričkim zemljama situacija nije bolja. Virus korone se raširio u svih 55 zemalja Afričke unije a sa njim se širi i suzbijanje slobode izražavanja i medija. U Kongu su policajci oborili novinara sa motocikla, u Senegalu su pretukli televizijsku ekipu, u Ugandi su napali i opljačkali jednu radio stanicu, u Nigeriji su specijalci napali vjernike u crkvi, dok iz Etiopije stižu izveštaji o kampanji širenja klevete protiv stranih novinara. Pored toga, prema “Reporterima bez granica” cenzura je primjetna u Liberiji, Nigeriji i Obali Slonovače.

„Reporteri bez granica“ bilježe sve više primjera širenja laži, cenzure i suzbijanja istine od strane vlada širom svijeta. Ne treba zaboraviti da je cenzura posebno izražena tamo gdje je virus korone i nastao – u Kini, odnosno u provinciji Hubei, gdje rođaci preminulih od koronavirusa u mnogo većem broju sakupljaju posmrtne ostatke svojih bližnjih nego što službene statistike navode da su ti ljudi preminuli od virusa korone. Takođe, nisu rijetki ni slučajevi da novinari koji nisu vjerovali vladinim izvještajima jednostavno nestanu.

Sloboda štampe ne smije postati sljedeća žrtva ove pandemije, naglašava Kristijan Mir, generalni direktor “Reportera bez granica” u Njemačkoj. Što se tiče ove pandemije, nažalost, mora se konstatovati da se to već dogodilo, zaključuje se na kraju teksta.

[pdf-embedder url=”http://www.gerila.info/wp-content/uploads/2020/04/Frankfurter_Allgemeine_Zeitung_-_04_04_2020.pdf”]

The post Državna cenzura i borba za slobodu izražavanja u vrijeme epidemije koronavirusa first appeared on Gerila.info.