“Naime trasa je produžena koritom kako bi se izbjeglo dodatno uklanjanje stabala. Pored toga, umjesto betona koristiće se slagani kamen i to kao prirodniji materijal koji se bolje uklapa u ambijent i doprinosi očuvanju priodnog izgleda obale, na lokacijama gdje teren i širina korita to dozvoljavaju“, navode u odgovoru iz banjalučke Gradske uprave.

Iz Gradske uprave navode i da je projektom predviđena sadnja većeg broja novih sadnica, čime će dodatno biti obogaćeno zelenilo i unaprijeđen izgled prostora. Slično je prije nekoliko dana na jednoj od konferencija za medije rekao i gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković. Aktivisti i stručna javnost mjesecima, inače, upozorava da je projekat, kojim se se betonira kompletna desna obala Vrbasa u gradu, štetan za Vrbas, prirodnu obalu i živi svijet na obali a indirektno i na čovjeka. Gradska vlast predvođena Stanivukovićem uporno je sve te primjedbe ignorisala a projekat “šetlište” predstavljala ka jedan od najljepših projekata u gradu.

“Ovo je nepotreban i očigledno skup korak koji bi bio izbjegnut javnim uvidom i uključivanjem šire i stručne javnosti. Teško je naći adekvatne riječi za opisivanje ovakvog pristupa a da Centar za životnu sredinu i drugi koji vide ogromne propuste u ovom “projektu” ne budu okarakterisani od Gradske uprave kao dežurni kritičari i buntovnici bez razloga. S druge strane takođe je teško ostati u sferi uljudnog i diplomatskog jezika, posebno uzevši u obzir sve propuste i greške do sad, one za koje je preuzeta odgovornost kao i one za koje se izbjegava, tj. koje se aktivno poriču. Ako me sjećanje dobro služi, i ako sam dobro čuo, na pres konferenciji održanoj od strane gradske uprave na Vrbasu prošle sedmice, a u vezi sa šetalištem, gradonačelnik je rekao da najbolji inžinjeri rade na ovom projektu. Nakon obilaska urađenog rekao je da ima 4 primjedbe tj. izmjene – što znači da ipak nisu najbolji, ili nešto drugo…“, kaže, za Gerila info Igor Kalaba iz Centra za životnu sredinu Banjaluka.

Gerila je ranije pisala i o (ne)zakonitosti građevinskih radova na desnoj obali Vrbasa u Srpskim Toplicama/Šeheru jer su radovi na tom dijelu obale Vrbasa izvedeni na osnovu građevinske dozvole koju je izdalo resorno gradsko odjeljenje umjesto, s obzirom da se radi o zaštićenom području, resornog ministarstva.

Odbornik Liste za pravdu i red u banjalučkoj skupštini Igor Mandić kaže za Gerila info da ga poskupljenje radova ne iznenađuje.

“Ti povećani troškovi odnosno izdvajanje dodatnih sredstava je već postalo praksa kod nas i uopšte nisam iznenađen tim ali objašnjenje koje sam čuo je ustvari potvrda da sve one kritike stručne javnosti, udruženja za zaštitu životne sredine i Vrbasa su bile potpuno opravdane jer sada se priča o uređenju korita slaganim kamenom, dakle prirodnim materijalima, o udaljavanju šetališta od obale Vrbasa da bi se sačuvao biljni i životinjski svijet i da ne bi dolazilo do nove sječe drveća uz obalu rijeke“, rekao je odbornik Liste za pravdu i red u skupštini grada Banjaluka Igor Mandić.

Ranije su iz Transparencz internationala BiH naglasili kako je, ponovo kao i u mnogim ranijim slučajevima, izbor izvožača radova za nepredviđene radove na Vrbasu vrijedne 700 000 maraka pdabran pregovaračkim postupkom koji se smatra za namanje transparentan postupak javne nabavke. Pregovarački postupak u slučaju radova na obali Vrbasa nije, zanimljivo, rezultirao smanjenjem cijene radova.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Grad novim izdvajanjima za šetalište pegla pogrešne poteze? first appeared on Gerila.info.

Tako bi se u jednoj rečenici mogao sažeti višegodišnji pravni i institucionalni slučaj rudnika uglja „Bistrica“ kod Prijedora, gdje je Okružni sud u Banjaluci po treći put poništio ekološku dozvolu koju je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske izdalo kompaniji „Drvo-export“ iz Teslića za eksploataciju uglja.

Najnovijom presudom sud je ponovo utvrdio da resorno ministarstvo nije pravilno utvrdilo činjenice niti postupilo po ranijim sudskim uputstvima, čime je nastavljen pravni apsurd koji traje godinama. Presuda od 2. juna 2026. godine potvrđuje da je dozvola izdata uz ozbiljne proceduralne nedostatke, uprkos tome što je sud već dva puta ukazivao na iste probleme.

Slučaj Bistrice već je postao jedan od najupečatljivijih primjera načina na koji institucije Republike Srpske upravljaju projektima eksploatacije prirodnih resursa. Prvu ekološku dozvolu sud je poništio 2024. godine jer nije bilo adekvatno utvrđeno takozvano „nulto stanje“ životne sredine, odnosno stanje prostora prije početka rudarskih radova. Istovremeno, utvrđeno je da investitor nije dostavio projekat remedijacije i rekultivacije zemljišta.

Sud je tada prihvatio argumente Centra za životnu sredinu i mještana Bistrice da su radovi započeli prije nego što su pribavljene potrebne dozvole i prije nego što je dodijeljena koncesija. Time je, praktično, bilo onemogućeno da se naknadno utvrdi stvarno stanje životne sredine koje je trebalo biti predmet zaštite.

Nakon toga Ministarstvo je investitoru izdalo novu dozvolu, ali je i ona prošle godine poništena. Sud je tada zaključio da dokumentacija na osnovu koje je dozvola izdata ne odražava stvarno stanje na terenu, posebno imajući u vidu tvrdnje o proširenju eksploatacionih granica i činjenicu da su pojedini izvještaji izrađivani tek nakon što su radovi već bili izvedeni.

Umjesto da nakon druge presude riješi otvorena pitanja, Ministarstvo je ponovo izdalo dozvolu!?

Ovoga puta sud je utvrdio da se nadležni organ uglavnom oslonio na tvrdnje investitora da je projekat realizovan u skladu sa dozvolama, bez provođenja potpunog ispitnog postupka i bez samostalne provjere ključnih činjenica.

Posebno je problematično što su institucije raspolagale informacijama da su rezerve uglja već iscrpljene i da je investitoru naloženo pribavljanje dokumentacije za zatvaranje rudnika, dok pitanje eventualnog nezakonitog proširenja eksploatacije nikada nije do kraja razjašnjeno.

„Ovaj slučaj odražava potpuno odsustvo autonomije upravno-pravne zaštite i integralnog odlučivanja, u kontekstu zaštite životne sredine i prevencije štete, što je bila dužnost javne vlasti. Koncesija je dodjeljena bez učešća javnosti, i potpuno je realizovana bez pravosnažne ekološke dozvole, prekršajne ili krivične odgovornosti“, izjavio je Redžib Skomorac, viši pravni savjetnik Centra za životnu sredinu.

Zvuči nevjerovatno, ali samo za neupućene u dešavanja u Srpskoj, ali dok su se pred sudovima vodili sporovi o zakonitosti dozvola, rudnik je radio, ugalj je iskopan, a eksploatacija završena. Kompanija „Drvo-export“ je još ranije saopštila da je rudnik zatvoren i da su sve planirane rezerve uglja eksploatisane.

Mještani Bistrice, međutim, tvrde da iza projekta nije ostala uređena površina, već klizišta, jalovišta, izmijenjeni vodotoci i devastiran prostor. U njihove tvrdnje uvjerila se i redakcija Gerile koja je o tome snimila i video.

Tokom prethodnih mjeseci mještani su upozoravali na zamućenje rijeke Crljenjače, naslage jalovine uz vodotok i moguće posljedice po lokalni vodovodni sistem.

Advokatica Dragana Stanković, koja zastupa grupu mještana, smatra da je problem dodatno produbljen činjenicom da sud ni nakon trećeg poništenja nije sam riješio upravnu stvar, iako je, prema njenom tumačenju, za to imao zakonski osnov.

“Presuda suda, još jedna u nizu, potvrđuje da je eksploatacija u Bistrici bez zakonitog uporišta u vidu valjane ekološke dozvole, ali takođe i da nadležno ministarstvo neće da sprovodi pravosnažne sudske odluke, što je, inače, krivično djelo. Takođe, kada nadležni organ ne postupi po uputstvima i shvatanjima iz presude, sud je, po zakonu dužan da povodom nove tužbe sam riješi stvar. Ovdje bi to podrazumijevalo da sud sam odluči da li se izdaje ekološka dozvola ili se odbija ili odbacuje zahtjev za njeno izdavanje, čime bi se stvar pravosnažno riješila. Sud to, međutim, ni ovaj put to nije učinio, pa se postupak nastavlja, a kraj mu se ne nazire. Time se mještanima Bistrice sistemski krši pravo na pravično suđenje, kako u pogledu razumnog roka za njegovo okončanje, tako i u pogledu prava na izvršenje pravosnažnih presuda”, navela je Stanković.

Za Zorana Ninića, jednog od najistaknutijih protivnika projekta među lokalnim stanovništvom, cijeli slučaj predstavlja dokaz duboke institucionalne krize.

„Vjerovatno će rudnik u Bistrici ući u knjigu rekorda kao jedini rudnik u savremenom svijetu koji je otvoren, eksploatisane sve procijenjene bilansne rezerve, i navodno zvanično zatvoren, a da od prvog dana nisu imali dozvole za rad i dodjeljenu koncesiju“, kaže Ninić.

Iako je eksploatacija završena, pravna priča nije ni blizu kraja. Koncesioni ugovor važi do 2028. godine, što znači da investitor i dalje ima obavezu da izvrši rekultivaciju i remedijaciju terena. Upravo će pitanje sanacije prostora biti jedan od ključnih testova za institucije koje su do sada, prema ocjeni suda, više puta propustile da pravilno utvrde činjenice i zaštite javni interes.

Istovremeno, još nije počelo ni parnično suđenje koje su mještani pokrenuli protiv Republike Srpske, Grada Prijedora i investitora zbog navodne povrede osnovnih ljudskih prava. Taj postupak najavljivan je za proljeće ove godine, ali još nije otvoren.

Dejan Rakita / GERILA

The post Sud treći put poništio ekološku dozvolu za rudnik Bistrica: Ugalj iskopan, rudnik zatvoren first appeared on Gerila.info.

Grad planira spajanje “šetališta” od Gradskog mosta do mosta Venecija. Aktivisti i stručnjaci mjesecima i u slučaju ovog ali i u slučaju izgradnje šetališta uzvodno, prije svega u Srpskim Toplicama/Šeheru, upozoravaju na izigravanje zakona i potpunu netransparentnost cijelog projekta.

Iz Centra za životnu sredinu Banjaluka napominju da im na sastanku sa predstavnicima Gradske uprave jesu konačno pokazani određeni dokumenti ali da i dalje čekaju na dostavljanje kompletne dokumentacije po zakonu, kako bi mogli u potpunosti da je prouče.

“Napominjemo da tokom sastanka nismo čitali, niti pregladali dokumentaciju koju su predstavnici Gradske uprave donijeli. Transparentnost se ne postiže u zatvorenim prostorijama. Predstavnici Grada su pristali na ustupanje traženih informacija, te očekujemo da će nam dokumentacija biti dostavljena u što skorijem roku, a samo nakon detaljnog uvida u istu ćemo moći da donesemo konačan sud i plan djelovanja“, saopštili su iz Centra za životnu sredinu Banjaluka.

U Centru navode da i dalje insistiraju da svi radovi do potpunog uvida u kompletnu dokumentaciju budu zaustavljeni naročito nakon dosadašnjeg pravljenja niza propusta i neplanske sječe vegetacije.

Gradska uprava je nedavno nizvodno od Gradskog mosta organizovala sječu dvadesetak stabala među kojima su bile i prepoznatljive banjalučke Vrbe. Taj potez gradskih vlasti izazvao je ogorčenje banjalučke javnosti. Javnost u gradu, inače, podjeljena je kada je izgradnja šetališta u pitanju. Dio banjalučana smatra da se radi o dobrom projektu koji će konačno urediti obale Vrbasa dok dio smatra da se radi o nepotrebnom betoniranju obale kojim se uništava prirodna obala, prirodna plaže ali i stanište živog svijeta uz samu obalu. Ove druge podržava stručna javnost. U više navrata su na štetnost projekta upozoravali profesori sa banjalučkog Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog ali i Prirodno-matematičkog fakulteta.

Gerila info je u aprilu ove godine pisala kako je Grad predvođen gradonačelnikom Draškom Stanivukovićem i njegovim najbližim saradnicima nezakonito betonirao obalu Vrbasa od Vrućice do “Švedske plaže”, na osnovu nezakonito izdate građeb+vinske dozvole.

Dozvolu je izdalo Odjeljenje za prostorno uređenje grada Banjaluka a koje nije imalo zakonski osnov da takvu dozvolu izda. S obzirom da je taj dio obale Vrbasa proglašen za nacionalni spomenik od strane Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika građevinsku dozvolu je jedino moglo da izda Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske.

to nije jedina nezakonitost kada su radovi na ovom dijelu obale u pitanju. Podsjeća da je i ova nezakonita dozvola izdata u oktobru 2025. godine a da su radovi počeli sredinom iste godine bez ikakve građevinske dozvole.

“Građevinsku dozvolu za ovaj prostor, za ovu katastarsku česticu, može izdati jedino Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske a nikako građevinsku dozvolu za ovu česticu ne može izdati gradska uprava odnosno nadležno odjeljenje”, rekao je odbornik Liste za pravdu i red u banjalučkoj gradskoj skupštini Igor Mandić novinarima u Banjaluci krajem aprila.

Kako je Gerila ranije pisala, projekat izgradnje šetališta pokrenut je u junu 2025. bez prethodno pribavljenih potrebnih dozvola, uključujući vodne smjernice od nadležnih organa. Inspekcija je u međuvremenu potvrdila nepravilnosti i zapečatila lokaciju, ali radovi nisu trajno obustavljeni.

U odgovoru Grada Banjaluka od 18. jula 2025. navodi se da su „pristupili radovima jer nisu stekli utisak da bi projekat bio odbijen“, što su nevladine organizacije protumačile kao dodatno ignorisanje zakona i procedura.

„Nastavljamo izgradnju šetališta uz Vrbas na potezu od Švedske plaže do Vrućice i za taj projekat posjedujemo vodne saglasnosti, građevinsku dozvolu i budžetirana sredstva. Novoizgrađeno šetalište jedno je od omiljenih mjesta za uživanje naših građana i istrajaćemo na tome da ga uspješno završimo“, poručio je Draško Stanivuković gradonačelnik Banjaluke, u oktobru prošle godine.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Projekat Šetališta: Grad sad tvrdi da nije riječ o šetalištu već o odbrani od poplava!? first appeared on Gerila.info.

Cilj istraživanja je prikupljanje naučnih podataka koji bi mogli poslužiti kao dodatni argument za zaštitu cijelog riječnog sistema Une. Riječ je o inicijativi koju predvodi međunarodna organizacija Riverwatch, sa vizijom da Una, zajedno sa svojim najvažnijim pritokama, bude zaštićena od izvora do ušća.

Takav model već je primijenjen na rijeci Vjosi u Albaniji, prvom evropskom nacionalnom parku koji štiti kompletan tok jedne divlje rijeke. Organizatori vjeruju da bi rezultati istraživanja mogli predstavljati važan korak ka proglašenju Nacionalnog parka „Divlje rijeke Una“ i dugoročnijoj zaštiti ovog jedinstvenog prirodnog bogatstva.

Una, koja izvire kod Donje Suvaje u Hrvatskoj, kroz Bosnu i Hercegovinu protiče više od 200 kilometara prije nego što se ponovo vrati u Hrvatsku i ulije u Savu. Njene sedrene barijere, vodopadi, brojne pritoke i bogat biljni i životinjski svijet već decenijama privlače pažnju biologa, ekologa i istraživača iz cijelog svijeta.

„Rijeka Una sa svim svojim pritokama je i dalje očuvana rijeka. I dalje je tu većinski slobodna konekcija, bez bilo kakvih vještačkih pregrada i to je toliko rijetko u Evropi, da nema brana na rijeci. I mi ovdje, i sa ovom Sedmicom nauke, sačuvamo taj status ove rijeke. Ljudi takođe vole Unu, ali njoj prijete mnoge prijetnje i rizici, poput masovnog turizma i betonizacije obala, zagađenje, i uobičajene stvari koje se dešavaju sa svim rijekama odnosno sa prirodom uopšte. Mi ćemo izgubiti Unu, takvu kakvu je znamo, ukoliko ne reagujemo. Zato mi ovdje želimo da napravimo istraživanja koja će otvoriti oči da zaštitimo Unu, ali i njene pritoke – Klokot, Krušnica, Japra i ostale rijeke“, rekao je Ulrich Eichelmann iz međunarodne organizacije Riverwatch za Gerilu.

Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu za Gerilu kaže da je Una ugrožena prvenstveno što se neplanski upravlja sa ovom rijekom.

“Imamo nekoliko dionica koje su zaštićene ali dobar dio Une nije zaštićen. Međutim, čak i taj zaštićeni dio trpi od posljedica ilegalne gradnje, od posljedica neplanske gradnje, problem je tu i sa otpadnim vodama, a važno je i napomenuti problem sa planiranim odlaganjem nuklearnog otpada na Trgovskoj gori u granici sa BiH i u neposrednoj blizini same rijeke Une. Niz problema se veže za Unu, ali prvenstveno je tu problem nepostojanje vizije upravljanja i zaštite rijeke Une”, ističe Topić.

On ipak dodaje da postoji jedinstvo zaštite rijeke Une, ali ne postiji jedinstvo da se problemi sistematski riješe.

“Una je jedna od naših najznačajnijih rijeka i to i jeste razlog zašto se baš na njoj javlja veliki broj što privatnih, što ugostiteljskih objekata, ali ono što je problematično jeste nepostojanje definisane sankcije tj. reperkusije za ilegalno sagrađene objekte na Unu”, ističe Topić.

Već prvog dana istraživanja naučni timovi zabilježili su nekoliko značajnih nalaza. Nekoliko kilometara nizvodno od istraživačkog kampa pronađeni su tragovi aktivnosti dabrova, uključujući tragove ishrane i kretanja, dok su istraživanja kopnenih ekosistema potvrdila prisustvo aktivnih populacija trčaka, grupe tvrdokrilaca čije prisustvo ukazuje na očuvanost prirodnih staništa.

Posebnu pažnju istraživači posvećuju mladici, jednoj od najznačajnijih ribljih vrsta u slivu Une. Ihtiološki timovi tragaju za mladim jedinkama kako bi identifikovali ključna mrijestilišta i prikupili podatke koji bi mogli pomoći u zaštiti ove vrste i njenog staništa.

Paralelno s tim, timovi za riječnu ekologiju mapiraju riječna ostrva i ade, analiziraju vegetaciju i procjenjuju kako promjene vodostaja utiču na njihovo funkcionisanje. Istraživanja će obuhvatiti približno 200 kilometara riječnog toka, od Martin Broda do ušća Une u Savu.

Za profesora Gabriela Singera sa Univerziteta u Innsbrucku, koji predvodi naučni dio ekspedicije, Una predstavlja jedan od najvrjednijih riječnih sistema na evropskom kontinentu.

„Una je izuzetan riječni sistem na evropskom nivou. Ako dođete ovdje kao naučnik, možete raditi decenijama zbog raznolikosti biodiverziteta ovog područja. U razgovoru sa svojim studentima rekao sam im da bih, kada bih bio riba, volio da živim u Uni. Potencijal koji Una ima je izuzetan ne samo za istraživače i naučnike, već i za snimatelje i novinare, jer se ovdje zaista može vidjeti kako izgleda zdrava rijeka“, rekao je Singer.

Naučnici će tokom sedmice istraživati i grupe organizama koje predstavljaju važne pokazatelje kvaliteta vode, poput jednodnevki, tulara i kamenjarki, dok će posebni timovi analizirati stanje pećinskih i kopnenih ekosistema.

Slična istraživanja već su sprovedena na Neretvi, gdje su naučnici pronašli vrste koje do tada nisu bile poznate nauci.

„Na Neretvi smo našli nove vrste za znanost koje nikad prije nisu bile nađene i sada su u opisu. To su vrste koje su nađene samo tamo i nigdje drugdje na svijetu“, rekla je Maja Zagmeister, profesorica na Biotehničkom fakultetu Univerziteta u Ljubljani.

Iako se Una smatra jednom od najočuvanijih rijeka u Evropi, stručnjaci upozoravaju da nije pošteđena pritisaka.

„Neobično je vidjeti ovakve rijeke da postoje u Evropi, ovako zdrave i očuvane. Sama rijeka, iako je ovakva kakva jeste, pod velikom je prijetnjom i udarom, prije svega zbog nelegalne gradnje na obali, ribljih farmi, a tu je prijetnja i od nuklearnog otpada, to je priča oko Trgovske gore“, upozorio je Eichelmann.

Za Azru Berbić iz Fondacije ACT, Sedmica nauke predstavlja početak novog poglavlja u borbi za očuvanje Une.

„Kako bismo Unu sačuvali za nas i buduće generacije, moramo zajedno raditi na koracima koji će eliminisati prijetnje s kojima se suočava i osigurati da Una i njene pritoke slobodno i zdravo teku. Kada kažem svi, mislim na naučnike, medije i aktiviste koji su ovdje, ali isto tako i lokalno stanovništvo, vlasti na svim nivoima, neovisno o političkim podjelama te administrativnim i državnim granicama, jer Una je tu da nas spaja“, poručila je Berbić.

Organizatori očekuju da će rezultati istraživanja poslužiti kao dodatna stručna osnova za inicijativu proglašenja Nacionalnog parka „Divlje rijeke Una“. Ukoliko bude realizovana, riječ je o projektu koji bi mogao predstavljati jedan od najvećih poduhvata zaštite prirode u Bosni i Hercegovini i regionu.

GERILA

The post Više od 75 naučnika u Bosanskoj Krupi: Može li Una, jedna od posljednjih divljih rijeka Evrope, dobiti najveću zaštitu? first appeared on Gerila.info.

Film autora Dejana Rakite i Vladimira Kovačevića, nastao u produkciji portala Gerila.info, prati višegodišnje borbe građana, aktivista, stručnjaka i lokalnih zajednica za očuvanje rijeka koje predstavljaju jedan od najvrijednijih prirodnih resursa Bosne i Hercegovine.

Kroz sedam različitih priča – sa Plive, Duboke, Neretve, Kasindolske rijeke, Neretvice, Ugra i Kruščice – dokumentarac prikazuje kako se širom zemlje ponavljaju gotovo identični obrasci: dodjela koncesija, osporavane dozvole, dugotrajni sudski procesi, pritisci na lokalne zajednice i uporna borba građana da sačuvaju rijeke od pretvaranja u cjevovode.

Posebnu vrijednost filmu daju autentična svjedočenja ljudi koji su godinama bili na prvoj liniji odbrane rijeka. U filmu govore aktivisti, mještani, ribočuvari, naučnici, novinari i predstavnici organizacija za zaštitu životne sredine, koji iz vlastitog iskustva svjedoče o posljedicama izgradnje mini hidroelektrana i borbi za očuvanje prirode.

Za razliku od klasičnih dokumentaraca, film je sniman bez naratora. Priču nose glasovi ljudi sa terena – onih koji su protestovali, blokirali bagere, organizovali pravne bitke i mjesecima ili godinama dežurali uz rijeke koje su željeli zaštititi.

Film donosi i širu sliku problema upravljanja prirodnim resursima u Bosni i Hercegovini. Kroz konkretne primjere otvara pitanje odnosa institucija prema javnom interesu, zaštiti životne sredine i ulozi građana u donošenju odluka koje direktno utiču na njihove zajednice.

„Rijeke na ivici“ ne govori samo o ekologiji. Ovo je priča o vodi, ljudima i pravu zajednica da odlučuju o prostoru u kojem žive. Istovremeno, film postavlja pitanje koliko je jedno društvo spremno da žrtvuje zarad energetskih projekata i ekonomskih interesa.

Dok su neke rijeke već nepovratno promijenjene, druge se još uvijek mogu odbraniti. Upravo zato autori kroz ovaj film žele otvoriti javnu raspravu o budućnosti rijeka u Bosni i Hercegovini i značaju njihovog očuvanja za buduće generacije.

Film je realizovan u okviru programa „Innovation. Media. Minds: EU Support to Public Service Journalism in the Western Balkans“, koji finansira Evropska unija, a sprovodi Goethe-Institut u ime Evropske komisije u saradnji sa implementacionim partnerom DW Akademie.

Sadržaj filma isključiva je odgovornost redakcije Gerila.info i ne odražava nužno stavove Evropske unije.

The post Pogledajte dokumentarni film „Rijeke na ivici“: Priča o borbi za vodu i posljednje slobodne rijeke BiH first appeared on Gerila.info.

Predstavnici Centra za životnu sredinu predali su otvoreno pismo Gradskoj upravi Banjaluka u kojem upozoravaju da se radovi na izgradnji šetališta uz Vrbas provode netransparentno, bez dovoljno stručne rasprave i uz, kako tvrde, ozbiljno kršenje procedura. Pismo je upućeno gradonačelniku Drašku Stanivukoviću, a podržalo ga je više nevladinih organizacija, stručnjaka i profesora Univerziteta u Banjoj Luci iz oblasti arhitekture, urbanizma, šumarstva i zaštite životne sredine.

Iz CZZS-a poručuju da se ne protive uređenju obale Vrbasa niti približavanju rijeke građanima. Naprotiv, ističu da je upravo to potrebno Banjaluci. Problem je, kako navode, u načinu na koji se projekat provodi: bez potpune dokumentacije dostupne javnosti, bez smislenog učešća stručnjaka i građana i uz intervencije koje, prema njihovoj ocjeni, već nanose štetu riječnom ekosistemu.

Predstavnik Centra za životnu sredinu Igor Kalaba rekao je da traže da se do daljeg obustave svi radovi koji se odnose na korito i obalu Vrbasa. Jedan od ključnih zahtjeva je objavljivanje javnog konkursa za ovako značajan projekat, jer se, kako je naveo, uređenje Vrbasa ne smije provoditi netransparentno i bez stručnjaka najvišeg nivoa.

U otvorenom pismu CZZS podsjeća da su radovi na dionici od Srpskih toplica, odnosno Gornjeg Šehera, do Švedske plaže počeli još u julu 2025. godine, kako tvrde, bez vodnih smjernica, vodne saglasnosti i građevinske dozvole. Navode i da je republička vodna inspekcija dva puta izlazila na teren, zabranila radove i zapečatila gradilište, nakon čega je Gradska uprava tek naknadno pribavila potrebnu dokumentaciju.

Posebno upozoravaju da se dio radova izvodi unutar obuhvata nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine, u prvoj zoni zaštite, gdje je, prema njihovom tumačenju, za izdavanje građevinske dozvole nadležno resorno ministarstvo Republike Srpske, a ne Grad Banjaluka. Zbog toga CZZS tvrdi da se ne radi o administrativnoj grešci, nego o svjesnom kršenju zakona.

Centar ukazuje i na problem netransparentnosti. Kako navode, uprkos brojnim dopisima, zahtjevima za pristup informacijama i požurnicama, Gradska uprava im nije dostavila osnovne dokumente, uključujući građevinsku dozvolu i projektnu dokumentaciju. Okružni sud u Banjoj Luci je 3. aprila 2026. godine presudio u korist Centra zbog „ćutanja administracije“, ali iz CZZS-a tvrde da tražene informacije ni nakon toga nisu dostavljene na odgovarajući način.

Dodatni razlog za reakciju je i sječa stabala na obali Vrbasa između Gradskog mosta i mosta KAB, odnosno Venecija mosta. U otvorenom pismu navodi se da je u aprilu posječeno više od dvadeset stabala, te da se takve „greške“ ne smiju posmatrati kao izolovan incident, nego kao posljedica sistema u kojem se procedure ne poštuju.

CZZS od Gradske uprave traži hitnu obustavu radova dok se ne objavi kompletna projektna dokumentacija, uključujući obuhvat, izgled, izvođače, finansijsku konstrukciju, dozvole i saglasnosti. Traže i uključivanje stručne i šire javnosti, izlazak nadležnih stručnih institucija na teren, poštovanje zakonskih procedura u zaštićenom području, te hitno dostavljanje svih traženih informacija javnosti.

Među zahtjevima je i da se prije estetskog uređenja obale riješe infrastrukturni i komunalni problemi, posebno pitanje otpadnih voda koje se direktno ulijevaju u Vrbas. Centar traži i izradu sveobuhvatne studije uređenja priobalja kroz urbano područje Banjaluke, kao i organizaciju međunarodnog urbanističko-arhitektonskog i pejzažnog konkursa za obalu Vrbasa.

Kalaba je poručio da je najvažnije u ovom trenutku spriječiti dalju štetu. Prema njegovim riječima, CZZS će koristiti sve dostupne zakonske mehanizme kako bi zaustavio radove i otvorio prostor za javnu i stručnu raspravu o projektu koji se tiče jedne od najvažnijih prirodnih i urbanih vrijednosti Banjaluke.

Gerila.info

The post Centar za životnu sredinu traži hitnu obustavu radova na Vrbasu: „Najvažnije je spriječiti dalju štetu“ first appeared on Gerila.info.

Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske tvrdi da je zakonodavstvo gotovo u potpunosti usklađeno sa evropskim direktivama, ali istovremeno priznaje da u posljednje tri godine nije izdvojilo nijednu budžetsku marku za zaštitu vazduha. Grad Banja Luka, sa druge strane, ima usvojen Plan kvaliteta vazduha, ali ne raspolaže preciznim podacima o njegovoj realizaciji, niti sprovodi ključne mjere poput subvencionisanja prelaska na čistije energente.

Istovremeno, gradske vlasti potvrđuju da većina domaćinstava koristi drvo i ugalj, dok su individualna ložišta – jedan od glavnih izvora zagađenja – praktično izvan regulatornog sistema. Podaci o kvalitetu vazduha postoje i prikuplja ih Republički hidrometeorološki zavod, ali ih druge institucije ne koriste za donošenje konkretnih politika niti preuzimaju odgovornost za njihovu interpretaciju.

Institut za javno zdravstvo Republike Srpske upozorava na ozbiljne zdravstvene posljedice zagađenja, uključujući respiratorne i kardiovaskularne bolesti, ali ne nudi precizne procjene za Banju Luku niti direktno povezuje zagađenje sa obolijevanjem i smrtnošću na lokalnom nivou. Tako se između formalno usklađenih zakona, postojećih planova i opštih upozorenja o zdravlju gubi ključna karika – konkretna, mjerljiva i finansirana akcija. Rezultat je sistem u kojem se
odgovornost prebacuje između institucija, dok kvalitet vazduha ostaje problem koji niko ne rješava.

U Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske kažu kako u posljednje tri godine nije bilo izdavajanja finansijskih sredstava iz budžeta za oblast zaštite vazduha. Ipak, u Ministarstvu navode kako su propisi kojima je uređena oblast zaštite vazduha i praćenje stanja kvaliteta vazduha u Republici Srpskoj usklađeni u visokom procentu sa relevantnom pravnom tekovinom Evropske unije.

“Ključnu ulogu u rješavanju problema zagađenja vazduha gradovi i opštine. Oni donose planove kvaliteta vazduha i kratkoročne akcione planove koji treba da se primjenjuju u područjima u kojima se dešava kršenje standarda kvaliteta vazduha. Navedenim planovima se mogu predvidjeti mjere u vezi sa saobraćajem motornih vozila, radovima na izgradnji, radom industrijskih postrojenja, upotrebom proizvoda koji sadrže zagađujuće materije i grijanjem domaćinstava, odnosno identifikovanim izvorima zagađenja vazduha“, istakli su u Ministarstvu.

Banja Luka i Prijedor su jedini gradovi u Srpskoj koji imaju izrađene i usvojene lokalne planove kvaliteta vazduha. U Republici Srpskoj postoji sedam mjernih stanica koje su u funkciji republičke mreže za praćenje stanja kvaliteta vazduha na nivou Republike Srpske.

“Od tih sedam mjernih stanica četiri su u vlasništvu Republičkog hidrometeorološkog zavoda Republike Srpske (Banja Luka, Prijedor, Doboj i Trebinje), a tri su u vlasništvu operatera koji imaju ekološku dozvolu i locirane su u Ugljeviku, Gacku i Brodu“, kazali su u resornom ministarstvu.

U odgovorima koje smo dobili od resornog ministarstva jasne su tri stvari: postoji zakon kojim je regulisana politika zaštite vazduha, taj zakon je usklađen u visokom stepenu sa propisima EU, ali para za implementaciju toga zakona naprosto nema. Finansijski vakuum zapravo je istovremeno i jasan „znak pored puta“ da usklađenost entitetskog zakona sa propisima EU ostaje mrtvo slovo na papiru, jer konkretnih mjera na terenu nema.

U okviru republičke mreže mjernih mjeta gdje je u okviru jedne zone i šest aglomeracija predviđeno dvanaest mjernih mjesta, trenutno se monitoring kvaliteta vazduha vrši na sedam mjernih mjesta. Kvalitet vazduha se mjeri u Banjoj Luci na jednom mjernom mjestu (Lazarevo), u Prijedoru na jednom mjernom mjestu (krug meteorološke stanice), u Trebinju na jednom mjernom mjestu (krug meteorološke stanice), u Doboju na jednom mjernom mjestu (krug meteorološke stanice), u Ugljeviku na jednom mjernom mjestu (krug Termoelektrane Ugljevik), u Gacku na jednom mjernom mjestu (krug Osnovne škole „Sveti Sava“ ) i u Brodu na jednom mjernom mjestu (mjerno mjesto Rafinerija nafte Brod).

Iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda ističu kako se u Banjoj Luci kvalitet vazduha mjeri na tri mjerna mjesta. Monitoring kvaliteta vazduha u pomenutim gradovima i opštinama vrši se tokom cijele godine. Zagađujuće materije koje se prate po stanicama prikazane su u narednoj tabeli:

Ovi nalazi pokazuju da se Banja Luka nalazi među bolje „pokrivenim“ gradovima, a to znači da problem nije u potpunom nedostatku mjerenja, nego u tome šta institucije rade sa tim podacima. Doboj je osjetno slabije pokriven. Nedostatak PM2.5 mjerenja je ozbiljan deficit, jer su upravo te čestice među najopasnijim po zdravlje. Nalazi pokazuju da industrijske sredine imaju paradoksalan tretman: Ugljevik i Gacko, zbog termoenergetskih kapaciteta, morale bi imati širi
monitoring, ali imaju ograničen skup parametara..B

“Metode mjerenja, primijenjene u funkcionisanju korišćene opreme, u skladu su sa domaćim zakonodavstvom i evropskim direktivama i standardima za monitoring parametara kvaliteta vazduha. RHMZ RS u sklopu svojih aktivnosti vrši redovan servis i kalibraciju svih analizatora“, dodaju u Republičkom hidrometeorološkom zavodu.

Grad Banja Luka ima Plan kvaliteta vazduha za koji je saglasnost dalo i resorno Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske. Osim opštih podataka, Plan sadrži i mjerne podatke, prirodu i procjenu zagađenja, procjenu zagađenog područja, kao i broj stanovnika izložen zagađenju. Planom su, kako se navodi, definisane aktivnosti koje se provode u skladu sa raspoloživim budžetskim sredstvima.

“Grad za sada ne subvencioniše prelazak na „čistije energente“, ali sistemski radi na edukaciji stanovništva. Smanjena je emisija sumpor-dioksida i azotnih-oksida na pojedinim mjernim mjestima. U gradu su rađene analize o emisijama prilikom korištenja drvetao, uglja i lož-ulja za pojedina naselja gdje je veliki broj individualnih ložišta. Najviše je domaćinstava koja koriste drvo, zatim ugalj, pa lož-ulje“, navode iz Gradske uprave.

Gradska uprava planima uvođenje filtera na dimnjake individualih ložišta. Širenje daljinskog centralnog sistema grijanja po naseljima sa velikim brojem individualnih stambenih objekata bi u velikoj mjeri doveo do smanjenja zagađenja.

“Tokom 2025. godine i u prva tri mjeseca ove godine Komunalna policija je izvršila oko 450 nadzora po pitanju čišćenja dimnjaka i uređaja za loženje kod samostalnih preduzetnika, fizičkih i pravnih lica na teritoriji grada Banje Luke. Sa druge strane, ekološka inspekcija Grada kontinuirano vrši kontrole iz oblasti zaštite vazduha“, kažu u Gradskoj upravi.

Gradski ekološki inspektori napravili su 167 nadzora iz oblasti zaštite vazduha. Izdato je prekršajnih naloga u iznosu od 49.000 KM. Kontrolisana su privredna društva i preduzetnici koji posjeduju termoenergetska postrojenja snage preko preko 250 kW.

Načelnik Službe za higijenu u Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske Vesna Rudić Grujić kaže za GERILU kako izloženost aerozagađenju uzrokuje niz štetnih zdravstvenih efekata. Ljudi dnevno udahnu više hiljada puta, što dovodi do ukupnog unosa od oko 10.000 litara vazduha na dan.

“Shodno tome, pluća primaju značajne doze mnogih zagađivača vazduha, čak iako su oni prisutni u nekada naizgled niskim koncentracijama. Starije osobe, djeca, osobe sa hroničnim oboljenjima u prvom redu dijabetesom, kardiovaskularnim i plućnim bolestima imaju povećanu osjetljivost na štetne efekte aerozagađenja. Efekti aerozagađenja na zdravlje se mogu podijeliti na kratkotrajne i dugotrajne“, rekla je Rudić Grujić.

Kratkotrajni efekti su, dodaje ona, privremeni i kreću se od jednostavnih simptoma poput iritacije očiju, nosa, kože, grla, kašlja, stezanje u grudima i otežanog disanja, do ozbiljnijih stanja, kao što su astma, upala pluća, bronhitis, srčani problemi. Kratkotrajna izloženost zagađenju vazduha takođe može izazvati glavobolju, mučninu i vrtoglavicu. Ovi problemi se pogoršavaju ukoliko se izloženost zagađivačima nastavi što može rezultirati oštećenjem neurološkog, reproduktivnog i respiratornog sistema, uzrokovati pojavu karcinoma, a nekada i smrti.

“Dugotrajni efekti su hronični, traju godinama ili duže, nekada cijeli život i čak mogu dovesti do letalnog ishoda. Zagađujuće materije iz vazduha mogu pogoršati simptome astme ili čak inicirati astmatične i alergijeske napade. Agencija za istraživanje raka klasifikovala je zagađenje vazduha (vanjsko) kao kancerogen grupe I – dokazani karcinogeni, a suspendovane čestice kao kancerogen grupe II – mogući karcinogeni kod ljudi. Vanjsko zagađenje vazduha dovodi do karcinoma pluća, a povezuje se i sa pojavom karcinoma mokraćne bešike“, ističe Rudić Grujić.

Brojna epidemiološka ispitivanja danas povezuju dugotrajnu izloženost zagađenju vazduha i sa nizom drugih oboljenja. Najnovije procjene globalnog opterećenja bolešću koje se pripisuje aerozagađenju uključuju učinke izloženosti na smrtnost od ishemijske bolesti srca, cerebrovaskularne bolesti (ishemijski moždani udar i hemoragijski moždani udar). Aerozagađenje (PM čestice u prvom redu) se povezuje sa povećanom učestalošću i smrtnošću od dijabetesa tipa 2, lošim ishodima porođaja i neurološkim promjenama.

Indeks kvaliteta vazduha, kaže Rudić Grujić, omogućava stanovništvu da lakše razumije stanje kvaliteta vazduha, posljedice koje mogu nastupiti po zdravlje i načine kako da se zaštite tokom trajanja epizoda povećanog zagađenja. Vrijednosti mjerenja zagađenja odabranih polutanata predstavljeni u standardnim mjernim jedinicama obično su razumljivi tek uskom krugu stručnjaka, te je praktična vrijednosti AQI indeksa upravo u njegovoj razumljivosti.

“Mjerne stanice u BiH mjere prosječne satne koncentracije prizemnog ozona, lebdećih čestica, sumpor dioksida, ugljen monoksida i azotnih oksida. Najveći rizik po zdravlje stanovnika zagađenih gradova u BiH prema ovim mjerenjima predstavljaju povišene koncentracije lebdećih čestica (aerosola) sumpor dioksida. Zdravstveni problemi povezani sa emisijom sumpornog dioksida su iritacija respiratornog trakta, bronhitis, bronhospazam, pojačano lučenje sluzi u respiratornom traktu, crvenilo kože, nadražaj očiju (suzenje) i sluzokože, te pogoršanje već postojeće kardiovaskularne emisijom sumpor-dioksida“, kazala je Rudić Grujić.

Suspendovane čestice, naročito PM 2,5 izazivaju posebnu zabrinutost zbog njihovog uticaja na zdravlje. Veliki broj studija iz Evrope i drugih dijelova svijeta pokazao je snažnu povezanost između širokog spektra smrtnosti i obolijevanja sa izloženošću PM 2,5 česticama. Izloženost suspendovanim česticama može izazvati različite zdravstvene posljedice, uključujući prijevremenu smrt kod osoba sa bolestima srca ili pluća, srčani udar, bolesti srca, pogoršanje astme, oštećenje funkcija pluća, pojavu respiratornih simptoma, poput iritacije disajnih puteva, kašlja ili otežanog disanja.

“Zemlje jugoistočne Evrope, a posebno Bosna i Hercegovina, imaju najvišu stopu zagađenja vazduha u Evropi. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Albanija i Ukrajina imaju i najveću stopu smrtnosti u Evropi koja se pripisuje zagađenju vazduha. U Bosni i Hercegovini svake godine se izgubi 44.000 godina života uslijed zagađenja vazduha suspendovanim česticama, azotnim dioksidima ili ozonom, navodi Evropska agencija za životnu sredinu“, tvrdi za naš portal Rudić Grujić.

Predsjednik Centra za zaštitu životne sredine Tihomir Dakić ističe da je aerozagađenje u kotlinskim gradovima zimi jedna od najnepopularnijih tema za rješavanje, jer ono ne može biti riješeno u mandatskom periodu.

“Umanjenje aerozagađenja su neke od aktivnosti koje bi lokalne zajednice morale da počnu rješavati. Sa druge strane, kvalitet vazuda će na žalost biti sve gora i gora. Kupovna moć stanovništva je sve slabija i ljudi su počeli da se prebacuju na loženje uglja, a pogrešna i prekomjerna urbanizacija grada dovodi do toga da je sve više ljudi koji koriste automobile za prevozno sredstvo“, ističe Dakić.

Ono što predstavlja trenutno najveći problem jeste informisanje građana šta se smije ili ne smije raditi na otvorenom kada je katastrofalan kvalitet vazduha „na dnevnom redu“.

“Vlast je svjesna da će dio ekonomije da stane, ali šta je bitnije: život ili profit i naplata poreza? Ovo je tema kojoj se Skupština Grada u prošlom sazivu skoro uopšte nije bavila i to je jedna katastrofalna činjenica. Da li će doći do promjene u ovom sazivu? Sumnjam, iako znam da će par odbornika dati sve od sebe da ovu temu nametnu kao bitnu“, kazao je Dakić.

Istraživanje našegportala pokazalo je da na normativnom nivou Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske ističe visok stepen usklađenosti domaćeg zakonodavstva sa evropskim direktivama, ali taj formalni okvir nije praćen operativnim mehanizmima. Ministarstvo ne raspolaže ili ne dostavlja ključne podatke o prekoračenjima zagađujućih materija, ne prati realizaciju lokalnih planova i, što je posebno značajno, u posljednje tri godine nije izdvajalo budžetska sredstva za zaštitu vazduha. Time se otvara očigledan raskorak između deklarativne politike i stvarne implementacije.

Na lokalnom nivou, Grad Banja Luka posjeduje Plan kvaliteta vazduha i prepoznaje ključne izvore zagađenja, prije svega individualna ložišta koja koriste drvo i ugalj. Međutim, izostaju konkretni rezultati i mjere koje bi imale direktan efekat. Grad ne subvencioniše prelazak na čistije energente, nema precizne podatke o stepenu realizacije planiranih mjera, a tvrdnje o smanjenju pojedinih polutanata nisu potkrijepljene jasnim brojčanim pokazateljima. Dodatni problem predstavlja činjenica da su kućna ložišta, kao dominantan izvor zagađenja, u velikoj mjeri izvan regulatornog okvira, što značajno ograničava mogućnost sistemskog djelovanja.

Tehnički aspekt praćenja kvaliteta vazduha oslanja se na mrežu mjernih stanica kojom upravlja Republički hidrometeorološki zavod. Iako podaci postoje i obuhvataju ključne zagađivače u većim urbanim sredinama, broj stanica je ograničen, a pokrivenost neravnomjerna, posebno u industrijskim zonama. Još važnije, prikupljeni podaci ne prevode se u jasne javne politike niti služe kao osnova za odlučivanje, jer institucije izbjegavaju njihovu interpretaciju i odgovornost za zaključke.

Zdravstveni aspekt problema potvrđuje Institut za javno zdravstvo Republike Srpske, koji jasno ukazuje na širok spektar negativnih posljedica zagađenja, uključujući respiratorne, kardiovaskularne i druge hronične bolesti, kao i povećan rizik od smrtnosti. Međutim, i u ovom segmentu izostaju konkretne lokalne analize: nema preciznih podataka za Banju Luku, nema procjena prijevremenih smrti, niti direktnog povezivanja podataka o zagađenju sa obolijevanjem
i hospitalizacijama. Time zdravstveni sistem ostaje na nivou opštih upozorenja, bez kvantifikacije problema u lokalnom kontekstu.

Kada se svi odgovori posmatraju zajedno, uočava se jasan obrazac institucionalne fragmentacije. Ministarstvo postavlja normativni okvir, ali bez finansijske i kontrolne funkcije; lokalne zajednice preuzimaju formalnu odgovornost, ali bez ključnih instrumenata i resursa; stručne institucije proizvode podatke ili opšte procjene, ali bez njihove integracije u javne politike. Kao rezultat, nijedna institucija nema potpunu sliku niti punu odgovornost za stanje kvaliteta vazduha. Zagađenje vazduha u Banjoj Luci ne proizlazi iz nepoznavanja problema, već iz sistemskog vakuuma u kojem se odgovornosti preklapaju, ali ne i konkretne akcije. Postoje zakoni, planovi i podaci, ali nedostaje njihovo povezivanje u funkcionalan sistem koji bi doveo do mjerljivog poboljšanja kvaliteta vazduha i zaštite zdravlja stanovništva.

Goran Dakić, Gerila info

The post Anatomija zagađenja u Banjoj Luci: Planovi bez novca, mjere bez efekta first appeared on Gerila.info.

Mandić tvrdnje potkrepljuje građevinskom dozvolom koju je izdalo Odjeljenje za prostorno uređenje grada Banjaluka a koje nije imalo zakonski osnov da takvu dozvolu izda. S obzirom da je taj dio obale Vrbasa proglašen za nacionalni spomenik od strane Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika građevinsku dozvolu je jedino moglo da izda Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske. Mandić napominje da to nije jedina nezakonitost kada su radovi na ovom dijelu obale u pitanju. Podsjeća da je i ova nezakonita dozvola izdata u oktobru 2025. godine a da su radovi počeli sredinom iste godine bez ikakve građevinske dozvole.

“Građevinsku dozvolu za ovaj prostor, za ovu katastarsku česticu, može izdati jedino Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske a nikako građevinsku dozvolu za ovu česticu ne može izdati gradska uprava odnosno nadležno odjeljenje”, rekao je odbornik Liste za pravdu i red u banjalučkoj gradskoj skupštini Igor Mandić novinarima u Banjaluci.

Inače, zbog radova na obali Vrbasa na potezu u Šeheru Centar za životnu sredinu Banjaluka podnio je banjalučkom Okružnom javnom tužilaštvu krivičnu prijavu. Oni su dobili i presudu u svoju korist a grad su tužili zbog odbijanja dostavljanja projektne dokumentacije i građevinske dozvole. Građevinsku dozvolu kao ni ostalu projektnu dokumentaciju još nisu dobili.

Napominju da će, nakon najnovijih informacija, dopuniti krivičnu prijavu. Podsjećaju i da su resonim ministarstvima u Vladi Republike Srpske još ranije slali dopise sa obavještenjima o nelelegalno izvođenim radovima ali da ministarstva nisu reagovala.

“Ja bih da skrenem pažnju na nešto što se dešava ovih dana a to je nasilna instrumentalizacija ove priče gdje jedna partija napada drugu a viimo da su svi uključeni. Jedni upravljaju ministarstvima a drugi gradom. Sad mi pozivamo ta ministarstva da reaguju napokon u skladu sa svojim ovlaštenjima i da one dopise koje smo njima slali izvade iz ladica i postupe u skladu sa njima“, rekao je Igor Kalaba iz Centra za životnu sredinu.

Kako je Gerila ranije pisala, projekat izgradnje šetališta pokrenut je u junu 2025. bez prethodno pribavljenih potrebnih dozvola, uključujući vodne smjernice od nadležnih organa. Inspekcija je u međuvremenu potvrdila nepravilnosti i zapečatila lokaciju, ali radovi nisu trajno obustavljeni.

U odgovoru Grada Banjaluka od 18. jula 2025. navodi se da su „pristupili radovima jer nisu stekli utisak da bi projekat bio odbijen“, što su nevladine organizacije protumačile kao dodatno ignorisanje zakona i procedura.

„Nastavljamo izgradnju šetališta uz Vrbas na potezu od Švedske plaže do Vrućice i za taj projekat posjedujemo vodne saglasnosti, građevinsku dozvolu i budžetirana sredstva. Novoizgrađeno šetalište jedno je od omiljenih mjesta za uživanje naših građana i istrajaćemo na tome da ga uspješno završimo“, poručio je Draško Stanivuković gradonačelnik Banjaluke, u oktobru prošle godine.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Grad betonirao obalu Vrbasa uz nezakonito izdatu građevinsku dozvolu! first appeared on Gerila.info.

Pod sloganom “Pliva za život – ne za profit!”, nekoliko stotina građana okupilo se kako bi još jednom jasno poručili da ne pristaju na geološka istraživanja i mogući rudnik u neposrednoj blizini Jezera. Među okupljenima su bili mještani Jezera, Šipova, Mrkonjić Grada i Jajca, ali i aktivisti iz drugih krajeva Bosne i Hercegovine, od Ozrena, preko Fojnice do Bistrice kod Prijedora. Zajednička poruka bila je jednostavna i glasna: otpor nije završen, tek počinje.

Protest je organizovala Koalicija za Plivu, formirana sredinom marta ove godine, kada su se udruženja i neformalne grupe građana iz sliva Plive, zajedno sa Centrom za životnu sredinu, udružili sa ciljem zaštite rijeke od štetnih projekata – prije svega rudarskih i hidroenergetskih. Današnji skup bio je njihova prva velika zajednička akcija, ali po svemu sudeći ne i posljednja.

Jedan od prvih koji se obratio okupljenima bio je Tihomir Dakić iz Centra za životnu sredinu, koji je upozorio da se ljudi širom BiH već godinama suočavaju sa sličnim scenarijima – od Ozrena i Majevice do Jezera – te da je najveća opasnost upravo navikavanje na prijetnju.

“Ljudi se vremenom umaraju, navikavaju se na određene prijetnje i planove nekih ljudi, ali isto tako vidimo da se oslobađaju straha”, rekao je Dakić. Poručio je da se više ne smije ćutati dok se ključne informacije kriju od javnosti, podsjećajući da ni nakon višegodišnje pravne borbe građani i aktivisti nisu dobili potpune podatke o tome šta se tačno istražuje na ovom području.

On je ukazao i na ono što sve češće postaje politička i ekonomska matrica u BiH – predstavljanje eksploatacije kao investicije.

“Bosnu i Hercegovinu vide kao rudarsku zemlju. Kažu da je to investicija, a u suštini radi se o eksploataciji. Žele da izvuku dobit za sebe”, rekao je Dakić, dodajući da će mnogi takođe braniti ovu zemlju – bilo da je riječ o Jezeru, Ozrenu ili Majevici.

Njegova poruka bila je i poziv na izlazak iz pasivnosti – da se otpor ne vodi po kafanama, slavama i društvenim mrežama, nego na terenu, zajednički i javno, prije nego što, kako je rekao, “sutra bude kasno”.

Suzana Rajković iz udruženja Dolina Plive, je okupljenim građanima rekla je da je odrasla ispod Sinjakova i da se ovdje ne radi samo o problemu Jezera, nego o pitanju opstanka čitavog sliva Plive i Vrbasa.

“Naša Pliva je žila kucavica ovog kraja. Ona nas povezuje i okuplja. Naš glavni zadatak je da našoj djeci, našim unucima i potomcima ostavimo ovu prirodu onakvu kakvu su nama ostavili naši preci”, poručila je Rajković.

Upozorila je da eventualni rudnik ne bi ugrozio samo uski prostor Jezera, nego mnogo šire područje – od Mrkonjić Grada i Šipova do Jajca, Banjaluke i Laktaša. Posebno je naglasila da se ne govori o nekoliko stotina ljudi, nego o desetinama i stotinama hiljada onih koji zavise od vode iz ovog sliva.

“Ne dajmo Plivu, ne dajmo Otomalj, ne dajmo Đol, Plivska jezera, Plivski vodopad, Sinjakovo, Vrbas”, rekla je, pozivajući okupljene da šire priču i razbijaju strah.

Jedna od najsnažnijih poruka protesta stigla je od Radice Milanović, aktivistkinje i odbornice iz Jezera, koja je podsjetila da otpor ne traje od juče, nego godinama. Prema njenim riječima, problem nisu samo geološka istraživanja, nego način na koji se ona provode – “pod velikim velom tajne”, bez jasnih i potpunih informacija za stanovništvo.

“Nažalost, oni su već u završnoj fazi, a sutra nas može očekivati otvaranje rudnika teških metala. Svi dobro znamo šta to znači za stanovništvo Jezera i rijeku Plivu”, rekla je Milanović. Upozorila je i na licemjerje priče o turizmu, dok se istovremeno otvara prostor za projekte koji prijete da trajno unište prirodni ambijent.

“Oči nam mažu turizmom. Ko će doći da gleda jalovinu ili zagađenu Plivu? Ovo nije problem samo Jezera. Ovo je problem i Mrkonjić Grada, i Šipova, i Jajca, i Banjaluke”, rekla je ona.

Njena završna poruka bila je najglasnije dočekana među okupljenima: “Bez obzira na pritiske i razne ucjene, mi nećemo stati. Borba je tek počela. Neće kopati.”

Da posljedice mogućeg rudnika ne bi stale na administrativnim granicama opštine Jezero, podsjetio je i Velid Hrnjić, ekološki aktivista i planinar iz Jajca. On je naglasio da Pliva ne poznaje etničke i političke podjele, te da voda iz Jezera za kratko vrijeme stiže nizvodno do Jajca.

“Možete praviti granice i dijeliti ljude, ali kako ćete zaustaviti rijeku? Dokle je ona srpska, hrvatska ili bošnjačka?”, upitao je Hrnjić, podsjećajući da su rijeke trajale i prije država i granica i da su ih ljudi nekada koristili onoliko koliko im je za život trebalo.

U svom govoru otvorio je pitanje o političkoj odgovornosti, tvrdeći da su prirodna bogatstva doline Plive postala predmet trgovine. Podsjetio je i na sporazum koji su prije desetak godina potpisali načelnici iz sliva Plive, o očuvanju rijeke i njenog turističkog potencijala, pitajući šta je od toga ostalo kada se danas, umjesto zaštite, ponovo govori o centralama, istraživanjima i rudnicima.

Zoran Poljašević iz Ozrenskog studenca, koji je došao da podrži Jezero čak sa Ozrena, kaže da je došao da upozori da ista kompanija koja istražuje ovdje radi i naOzrenu.

“Ovo je biser Bosne i Hercegovine. Ovo je bajka. Mi kad se rodimo negdje, mislimo da je normalno da vam kraj kuće teče rijeka koju možete piti. Nema to svako”, rekao je Poljašević. Posebno je naglasio da je Pliva “nadnacionalna”, da su je ljudi zatekli i da su dužni da je takvu ostave.

“Nismo se bojali metka, nemojmo se bojati ni kamere, ni načelnice, ni političke bagre”, poručio je Poljašević.

Okupljenima je prenio i primjer opštine Petrovo, gdje su, kako je rekao, kompletno rukovodstvo opštine i svi odbornici glasali protiv geoloških istraživanja, iako je načelnik iz SNSD-a. Time je, bez uvijanja, poslao poruku i lokalnoj vlasti u Jezeru.

Važnu opomenu okupljenima uputio je i Zoran Ninić iz Bistrice kod Prijedora, čovjek iz sredine koja je već prošla kroz rudarski scenario i ostala sa devastiranim prostorom, zamućenom vodom i gorčinom da su institucije zakazale na svakom koraku. Njegovo obraćanje bilo je možda i najpotresnije, upravo zato što nije govorilo o onome što bi moglo biti, nego o onome što se već dogodilo.

“Mi iz Bistrice nismo uspjeli, zato smo danas ovdje da vama pomognemo da uspijete”, rekao je Ninić.

Govorio je o “udruženom zločinačkom poduhvatu” kompanije, lokalne i republičke vlasti, o obećanjima koja su ostala mrtvo slovo na papiru, o inspekcijama koje “nisu nadležne”, i o kraju u kojem je, nakon povlačenja mašina, ostao haos.

Njegova poruka građanima Jezera bila je jasna: ne smiju biti naivni, ne smiju čekati da problem dođe pred njihovu kuću, niti vjerovati da će ih sistem zaštititi sam od sebe.

“Najviše što možete da izgubite je život. A ako nemamo časti i dostojanstva, kakav je to život?”, rekao je Ninić.

Na kraju se okupljenima obratio i Jovan Todorović iz Šipova, iz neformalne grupe Čuvari Plive, koji je ukazao na možda i najveći problem – ćutnju onih kojih se sve ovo takođe tiče, ali ne dolaze na skupove i ne uključuju se dok prijetnja ne zakuca na njihova vrata.

“Veći problem od investitora, kojima se ne zna ni ime ni prezime, jesu ljudi koji ćute i neće da dođu”, rekao je Todorović. Poručio je da se borba neće završiti na Instagramu i komentarima, nego na terenu i kroz masovniji otpor. Posebno je upozorio na kontradikciju da se istovremeno govori o turizmu i ekologiji, a izostaje podrška skupovima koji upravo to brane.

“Ne možemo voditi ljude po rudnicima, jalovini i prljavim izvorima, a hvaliti se da smo Eldorado”, rekao je Todorović, dodajući da ovaj kraj može opstati samo kroz turizam, čiste rijeke i zdrav život.

Iza današnjeg protesta, međutim, ne stoji samo trenutni strah, nego višegodišnja priča o netransparentnosti, sudskim sporovima, pritiscima na aktiviste i sve jasnijem osjećaju građana da se odluke donose mimo njih. U Jezeru je otpor rudarskim planovima već mjesecima, pa i godinama, u direktnom sukobu sa politikom lokalne vlasti predvođene načelnicom Snežanom Ružičić. Aktivisti tvrde da su suočeni s pritiscima, pozivima, komunalnim taksama za transparente poput poruke “Yugo Metals go home”, te pokušajima da se svaki javni otpor predstavi kao incident ili politička kampanja.

U središtu cijele priče su dva istražna polja – Sinjakovo i Jezero. Situaciju dodatno komplikuje to što se dio terena preklapa, pa javnost teško može da razazna gdje se radi na osnovu važećih dozvola, a gdje ne. Istražno polje Jezero trenutno nema pravosnažno važeću dozvolu, jer su ranija rješenja Ministarstva poništena na sudu, dok za polje Sinjakovo postoji važeće rješenje iz decembra 2024. godine.

Na terenu to, međutim, izgleda mnogo jednostavnije i mnogo opasnije jer se bušotine se nalaze u neposrednoj blizini Plive, svega stotinjak metara od same rijeke i samog Jezera. Bušotina na Otomalju koja je trenutno aktuelna je dio istražnog polja Sinjakovo.

Dio šire zabrinutosti izaziva i način na koji se vodi cijeli projekat. Kompanija SNK Metali, koja je nosilac istražnih prava, povezuje se sa nekadašnjom grupacijom Lykos Metals, danas preimenovanom u Yugo Metals, rudarskom grupom oslonjenom na australijsko tržište kapitala i model tzv. junior mining sektora, u kojem vrijednost kompanija u velikoj mjeri zavisi od očekivanja investitora i rezultata istraživanja. Građani i aktivisti upozoravaju da se na terenu već dugo vodi jedna priča, a u papirima i saopštenjima druga.

Posebno uznemirujuća ostala su svjedočenja o korištenju vode iz rijeke Jošavke za potrebe bušenja na lokalitetu Kovačevac, kao i sumnje da otpadne vode nisu adekvatno tretirane. Mještani tvrde da su tokom radova primijetili zamućenje rijeke, dok su odgovori nadležnih ostali šturi i neuvjerljivi. U tome vide još jedan dokaz da se građanima ne govori puna istina.

Zbog svega toga današnji protest u Jezeru nije bio samo reakcija na jednu bušotinu, jedno rješenje ili jednu firmu već pokušaj da se zaustavi čitav obrazac po kojem se mala mjesta tretiraju kao prazni prostori za eksploataciju, a ljudi koji tu žive kao smetnja ili statistika na “putu prosperiteta”.

Na kraju skupa još jednom je pročitana i zajednička poruka protesta: zahtjev za hitnu i potpunu transparentnost svih rješenja, dozvola i rudarskih projekata vezanih za geološka istraživanja na području Plive, zahtjev za zaustavljanje svih hidroenergetskih projekata na ovoj rijeci, te poziv lokalnim vlastima da se jasno opredijele – za očuvanje prirodnih resursa i održivi razvoj ili za eksploataciju kroz rudarske i hidroenergetske projekte.

Ako je suditi po atmosferi iz Jezera, ljudi koji su danas došli svoj izbor su već napravili.

Otomalj nije samo lokacija za rudnik, a Pliva za njih nije resurs na papiru. Ona je voda, opstanak, pamćenje i budućnost. Zato je poruka sa protesta bila kratka, ali dovoljno jaka da odjekne i van ove male opštine – nećete kopati!

Dejan Rakita / GERILA

The post Građani sa protesta u Jezeru protiv rudnika i institucija koje ćute: Pliva nije na prodaju! first appeared on Gerila.info.

Posječeno je dvadesetak zdravih stabala na obali Vrbasa. Gradonačelnik je juče tvrdio da su stabla posječena greškom. U Centru za životnu sredinu iz Banjaluke upozoravaju da je sve što se juče desilo samo nastavak onoga što se na obalama Vrbasa dešava u posljednjih godinu dana.

“Ovo je samo jedna epizoda u serijalu uništavanju korita i obala Vrbasa. Mi već peko godinu dana pratimo ovu situaciju, pokrenuli smo krivičnu prijavu, više žalbi, nedavno smo na sudu dobili jednu vezano za radove koji se odvijaju uzvodno u Šeheru“, kaže Igor Kalaba iz Centra za životnu sredinu Banjaluka.

U Centru za životnu sredinu ne pridaju velik značaj najavama gradonačelnika da će oni koji su odgovorni za sječu stabala snositi posljedice.

“To nije ono što tražimo, mi nismo došli da tražimo žrtvene jaganjce došli smo da tražimo sistemsku odgovornost i krivičnu odgovornost a smatramo da je do toga došlo“, rekao je Igor Kalaba.

Igor Kuvač vanredni profesor na Arhitektonsko-graževinsko-geodetskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci rekao je da je Vrbas jedan od osnovnih elemenata identiteta Banjaluke, vrijedno prirodno nasljeđe sa viševjekovnom tradicijom i kulturom boravka na rijeci i oko nje.

“Upravo tok Vrbasa kroz uže urbano područje zajedno sa njegovim koritom i zelenilom čini ono što je vrijednost ovog grada i njegov identitet i ono što se u naučnim krugovima i u stručnim i u percepciji ljudi prepoznaje kao njegov identitet i ono što ovaj grad čini posebnim i rzlikuje od drugih mjesta i to je ono što treba da se čuva, štiti i unapređuje na najbolji način koristeći najbolje pristupe kako bi rijeka koja nije samo vodena površina koja stoji ili se kreće već ona čini i obalsko zelenilo i cijeli biodiverzitet i cijeli ekosistem koji predstavlja i treba tako da se posmatra“, rekao je Kuvač.

Rijeka je već, djelimično, ugrožena modernizacijom u drugoj polovini 20. vijeka kaže ovaj profesor AGGF-a. On je podsjetio na problem nepostojanja Urbanističkog plana u gradu. Ideja o približavanja grada i rijeke živa je pedesetak godina i to nije sporno kaže Kuvač ali se to mora raditi stručno i u čitav proces mora biti aktivno uključena struka koju Banjaluka sa svojim fakultetima ima. Na tu temu je, kaže ovaj profesor, napisano desetine doktorskih nauka, seminarskih radova i studija u posljednjih tridesetak godina.

Svjetlana Lolić, profesor sa banjalučkog Prirodno-matematičkog fakulteta navodi da prirodna obala ima veoma važnu funkciju ne samo sa biloško-ekološkog aspekta. Ona navodi da nije protiv izgradnje šetališta ali da to mora da se radi po pravilima, transparentno, da postoji javno dostupan projekat i da se zna ko je šta odobrio i potpisao.

“Tu uz obalu u zemljištu imamo jako veliki broj mikroorganizama, jako veliki broj sitnih životinjica koje se hrane raspalom organskom materijom, koji rade upravo ono št bismo mi trebali da radimo, prečišćavaju vodu. Nama uz obalu za proces prečišćavanja vode treba prirodna sredina. Ova stabla vežu korijenjem zemlju, spriječavaju proces erozije, spriječavaju prirodni odron zemljišta, čuvaju obalu. Svako ovo stablo vrbe može dnevno da upije 200 do 300 litara vode. Ona isušavaju okolno zemljište i povećavaju mogućnost tog zemljišta da upiju vodu i štite od prekomjernog nakupljanja vode. Svaka krošnja iznad vode pravi sjenu gdje se nakupljaju ribe, ne samo ribe. Tu se tok vode usporava, to su mirne luke u blizini stabala gdje životinje pronalaze svoja staništa i svako uklanjanje tih stabala nanosi nemjerljivu štetu živom svijetu. Da ne pričamo o aerozagađenju. Svako stablo nam je bitno. Da ne pričamo o socijalnom aspektu. Uništili smo simbole grada“, kaže Lolić.

Ova profesorica kaže i da ako nju neko pita ona slobodno može reći da je na obali Vrbasa napravljen ekocid.

Igor Mandić odbornik Liste za pravdu i red u banjalučkoj skupštini kaže da Vrbas treba institucionalnu zaštitu kako bi se spriječile možda neke buduće nečije namjere.

“Ja ću kao odbornik pokušati da prema Zavodu za zaštitu kulturno istorijskog naslijeđa iniciram da se cijeli tok Vrbasa, negdje od Novoselije pa do Trapista, proglasi parkom prirode i da na taj način dobije institucionalnu zaštitu. Vrbas je arterija Banjaluke“, kaže Mandić.

On kaže i da kao odbornik nema dovoljno zvaničnih informacija o tome šta se gradi uz Vrbas i šta planira da se gradi na njegovim obalama.

Milan Savanović poslanik Liste za pravdu i red u NSRS kaže da se sve radi nelegalno, od staza koje se grade bez dozvole resornog ministarstva.

“Mi uopšte danas ovdje nemamo projektne dokumentacije, niko iz grada se nije udostojio da dođe i donese projektnu dokumentaciju i da vidimo ko je potpisnik dokumenta koji kaže da treba ovo drveće da se posječe. Oni se pravdaju da je to greška. Dvadesetak stabala samo u jednom danu. Gdje je prethodni period što niko nije vidio i snimio. nigdje na svijetu nema da se ulazi u korito rijeke, moglo je negdje gdje je neophodno ali zašto cijelom dužinom. Koliko šuta i betona je sasuto u korito rijeke. Sav živ svijet u rijeci je ugrožen“, kaže Savanović.

Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković juče je saopštio da je sječa stabala bila greška i da će odgovorni za to snositi posljedice. Utisak je da je grad reagovao tek nakon velikog otpora građana, uglavnom na društvenim mrežama.

Danas je grad saopštio kako je izvršena inspekcijska kontrola, da je smijenjen nadzor i da će biti posađeno pedeset novih vrba na budućem šetalištu uz Vrbas.

“Gradska inspekcija je utvrdila da je, u okviru izvođenja radova na obali Vrbasa, uklonjena jedna vrba, sedam topola (od kojih je jedna bila šuplja) dok se preostala uklonjena stabla odnose na bagremove i zovu, koje se klasifikuju kao korovske vrste. Takođe, u zapisniku inspekcije navedeno je da je na predmetnoj lokaciji evidentirano šest starih panjeva“, saopštili su iz banjalučke gradske uprave.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Posječena stabla na obali Vrbasa kap su u moru ili kap koja je prelila čašu!? Šta gradska administracija na čelu sa Stanivukovićem radi od Vrbasa? first appeared on Gerila.info.