Kantonalni sud u Sarajevu je polovinom septembra ove godine poništio rješenje Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica kojim je Centru za istraživačko novinarstvo (CIN) odbijen pristup podacima o korisnicima grantova.

Novinari CIN-a su 2017. godine, pozivajući se na Zakon o slobodi pristupa informacijama Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), tražili podatke o novčanoj pomoći koju je Ministarstvo dijelilo izbjeglicama i raseljenim osobama. Ministarstvo je odbilo dostaviti kompletnu informaciju, odlučivši sakriti imena korisnika pomoći jer su izbjeglice i raseljene osobe osjetljiva kategorija koja zahtijeva „poseban pristup“.

Međutim, Sud je ocijenio da rješenje Ministarstva nije doneseno na pravilan i zakonit način: “Tuženi organ (…) nije dokazao zašto je šteta da javnost sazna koja su lica korisnici pomoći”.

Ministarstvo će zbog toga morati ponovo razmotriti zahtjev za dostavljanje traženih podataka.

Ovo je 12. put da sudovi u BiH donesu presudu u korist CIN-a po tužbama za nedostavljanje podataka i ograničavanje slobode pristupa informacijama. Institucije i ustanove su odbijale zahtjeve zbog ignorisanja ili pogrešnog tumačenja zakona.

Do sada je CIN tužio: sudove, državne institucije, ministarstva i bolnice, a presude su u svakom slučaju bile u korist medijske organizacije. U prosjeku, sudovima je za donošenje odluke bilo potrebno 18 mjeseci.

„Princip maksimalnog objelodanjivanja informacija predstavlja jedan od fundamentalnih principa svakog demokratskog društva“, navedeno je u jednoj od presuda.

Građani imaju pravo tražiti, a institucije su dužne omogućiti im pristup informacijama kojima raspolažu, osim ako je riječ o podacima čije bi objavljivanje moglo štetiti sigurnosti države ili ugroziti pravo na zaštitu ličnih i povjerljivih komercijalnih podataka. U tom slučaju institucije moraju sprovesti tzv. test javnog interesa kojim dokazuju da je informacija zaštićena. Ova prava i obaveze su propisane državnim i entitetskim zakonima o slobodi pristupa informacijama.

Zahvaljujući ovim zakonima novinari CIN-a svake godine prikupljaju podatke na osnovu kojih dokazuju zloupotrebu javnih sredstava, a objavljena istraživanja često budu osnov za pokretanje istraga, podizanje optužnica i izmjene propisa. Institucije godinama nedosljedno primjenjuju zakone i dok jedne pružaju sve informacije, druge nalaze različite razloge da zahtjeve odbiju.

The post Nova pobjeda za medije u borbi za slobodan pristup informacijama first appeared on Gerila.info.

Odlučujući prema tužbi Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), Kantonalni sud u Sarajevu je presudio da Razvojna banka Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) nije postupila na pravilan i zakonit način kada je prije četiri godine odbila dostaviti informacije u vezi sa: iznosima kredita, njihovom namjenom i drugim uslovima za 25 firmi.

Banka je tada kao razlog odbijanja navela da je u 100%-tnom vlasništvu Vlade FBiH i da nije organ uprave ni budžetski potrošač pa bi davanje podataka o kreditima značilo otkrivanje poslovne tajne i kršenje zakona.

Sud se na ove argumente osvrnuo objašnjenjem da Banka mora poštovati i Zakon o slobodi pristupa informacijama (ZOSPI) FBiH baš zato što je u vlasništvu Vlade FBiH. To znači da će Banka ubuduće dostavljati informacije medijima, a u suprotnom će morati dokazati da postoje osnovani razlozi za odbijanje, kako je to i određeno u ZOSPI-u.

Ovo je jedanaesti put da sudovi u BiH donose odluke u korist CIN-a prema tužbama za nedostavljanje podataka i ograničavanje slobode pristupa informacijama.

Zahvaljujući državnom i entitetskim zakonima o slobodi pristupa informacijama, novinari CIN-a svake godine prikupljaju informacije na osnovu kojih dokazuju zloupotrebu javnih sredstava, a dokazane istraživačke priče su osnov za izmjene propisa i pokretanje brojnih istraga i optužnica. Uz to, CIN redovno informiše građane o načinima potrošnje javnog novca u koje spada i dodjela kredita razvojnih banaka te poslovanje institucija i privatnih preduzeća. Institucije, s druge strane, godinama nedosljedno primjenjuju zakone i dok jedne pružaju sve informacije, druge nalaze različite razloge da ih ne dostave.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

The post Bankari izgubili od Novinara: CIN dobio tužbu protiv Razvojne banke FBiH! first appeared on Gerila.info.

Lejla Fazlagić, bivša sutkinja Opštinskog suda u Sarajevu, dijelila je pravdu i živima i mrtvima. U njenoj sudnici su se godinama odvijali lažni imovinski sporovi u kojima su ponekad i tuženi i tužioci bili stanovnici onoga svijeta. Bez obzira na okolnosti, rezultat je uvijek bio isti – nekretnine pokojnika su na kraju izrežiranih procesa postajale vlasništvo sutkinje Fazlagić, njenih srodnika ili poznanika.

Ona je od 2011. do 2016. godine razbaštinila desetine vlasnika nekretnina u Sarajevu, preknjižavajući njihove kuće, stanove, poslovne prostore i zemljišta na osobe koje nisu imale pravo na tu imovinu. Najčešće su na meti bile napuštene nekretnine sarajevskih Jevreja stradalih u Drugom svjetskom ratu i drugih pokojnih Sarajlija te imovina pojedinih preduzeća. U optužnici koju je Tužilaštvo Kantona Sarajevo (KS) podiglo protiv sutkinje Fazlagić početkom prošle godine piše da je nezakonito preknjiženo 19 nekretnina, vrijednih skoro osam miliona KM. U tome su joj pomagali: pojedine sudije, advokati, notari, sudski i opštinski službenici i drugi. Tužilaštvo tvrdi da se radilo o organizovanoj kriminalnoj grupi pod vodstvom Alije Delimustafića, bivšeg ministra unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine.

Neke nekretnine su nedugo nakon preknjižbe prodane, a Fazlagić i njen otac su za sebe zadržali dva stana u samom centru Sarajeva, vrijedna 1,46 miliona maraka.

Sutkinja Fazlagić je nakon otvaranja istrage 2016. godine dala otkaz, a zatim je pobjegla u Hrvatsku. Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su je pronašli u malom mjestu na Makarskoj rivijeri i razgovarali sa njom. Rekla je da nije član nikakve grupe i da joj je sve namješteno.

Umrla nana − put do stana

Posljednje godine sudijske karijere Lejle Fazlagić u Sarajevu su, prema optužnici, obilježene ilegalnim poslovima − zloupotrebom ovlasti, pranjem novca, krivotvorenjem isprava i prevarama koje je činila zahvaljujući dobrim vezama u institucijama.

Tužilaštvo KS je tereti za organizovanje lažnih parničnih postupaka o podjeli imovine u kojima je zloupotrebljavala lične podatke uglavnom umrlih osoba te donosila presude na osnovu falsifikovanih dokumenata i lažnih saglasnosti.

U optužnici piše da je informacije o nekim nekretninama koje su bile predmet parnica dobijala od svoje poznanice Lejle Cerić, bivše šefice Odjela za imovinskopravne poslove Opštine Stari Grad u Sarajevu.

Cerić se nekoliko puta interesovala za napuštenu imovinu Jevreja, otkriva u razgovoru sa novinarom CIN-a Boris Kožemjakin, predsjednik Jevrejske opštine u Sarajevu, dodavši da se uglavnom radilo o nekretninama stradalih u holokaustu.

„Ona je vodila postupke i na određeni način slala upite u ovu zajednicu da vidi da li postoje nasljednici za određene stanove, zemljišta itd“, kaže Kožemjakin.

Cerić nije željela komentarisati optužbe o ulozi u grupi, a Fazlagić tvrdi da joj bivša službenica Opštine Stari Grad nije javljala informacije o napuštenim stanovima te da njih dvije nisu u dobrim odnosima: „Nemam pojma šta je ona radila niti ja znam oko Opštine Stari Grad“.

Kada je Fazlagić saznala da se u samom centru grada, kod Sarajevske katedrale, nalazi napuštena zgrada jevrejskih porodica Cindorf, Baruh i Maestro, odlučila je da prisvoji ovu nekretninu. Početkom 2012. godine Fazlagić je iz arhive povukla predmet na kojem je ranije radila i na osnovu njega formirala novi, koji je dodijelila sama sebi. Na taj način je izigrala automatizovani sistem raspodjele predmeta koji je uveden kako bi sudije bile spriječene da same biraju šta će raditi.

Fazlagić za CIN kaže da to nije njena krivica te odgovornost prebacuje na advokate i sudske zaposlenike koji rade na održavanju tog sistema. Ona je u novi predmet protiv Albina i Erne Cindorf uložila lažnu tužbu svoje nane Selvete Crnalić. Crnalić, koja je umrla 26 godina prije, tražila je više od pola njihove zgrade. Prema informacijama iz Jevrejske opštine, i Cindorfi su umrli u Izraelu.

U optužnici je opisano da je Fazlagić, kako bi postupak učinila legalnim, u maju 2013. godine putem kurira Zaima Spahovića poslala tužbu na izmišljene adrese u Hrasnici i Butmiru, sarajevskim prigradskim naseljima.

Spahović je vratio u Sud dostavnice sa falsifikovanim potpisima Cindorfa čime je potvrđeno da su primili tužbu. Fazlagić je u spis uložila i lažni dokument kojim Cindorfi prihvataju tužbu. Spahović nije želio za CIN govoriti o ovome.

Na osnovu ovih dokumenata sutkinja je odlučila u korist svoje mrtve nane pa je sredinom 2013. godine Selveta Crnalić postala vlasnica 4/7 nekretnine od 243 kvadratna metra u centru Sarajeva.

Nakon uknjižbe Crnalić ponovo postaje umrla osoba, a sutkinja Fazlagić pokreće ostavinsku raspravu u kojoj naninu novostečenu imovinu preknjižava na svog oca Fahrudina Fazlagića. Učinila je to bez njegovog znanja, falsifikujući punomoć o zastupanju kojom je angažovala advokata Ismeta Hamzića, navode u Tužilaštvu.

Hamzić je rekao za CIN da je punomoć bila ispravna i da je to za njega bio rutinski posao.

Imovina je u martu 2014. godine uknjižena na Fahrudina Fazlagića. Prema procjeni sudskog vještaka, vrijedi više od 1,2 miliona maraka.

Saglasnost ubijenih Jevreja

Nakon što je imovinu Jevreja preknjižila na srodnike, sutkinja Fazlagić je krenula u osvajanje novih površina u istoj zgradi. Službi za urbanizam Opštine Stari Grad Fazlagić šalje zahtjev za preuređenje tavanskog u stambeno-poslovni prostor. Uz zahtjev je priložila i potpisanu saglasnost svih vlasnika i korisnika stanova u zgradi. Osim nane, još dvoje među njima nije bilo živo. Smrtni listovi pokazuju da su Regina Maestro i Roza Baruh umrle 1942. godine u ustaškim logorima Jasenovac i Đakovo.

No, prema dokumentaciji koju je priložila sutkinja, sve tri žene su u trenutku planiranja rekonstrukcije tavana boravile u Njemačkoj, odakle su poslale saglasnosti ovjerene pečatom bosanskohercegovačkog konzulata u Frankfurtu. Diplomatsko predstavništvo je kasnije obavijestilo Tužilaštvo KS da je riječ o falsifikatima.

Jedini živi potpisnik je bio sarajevski advokat Kemo Kapur kojeg optužnica tereti da je znao da su vlasnici zgrade mrtvi, ali je to prešutio. On je sa porodicom živio u ovoj zgradi na osnovu ugovora sa Stambenim fondom Sarajeva. Na istoj adresi je i njegova advokatska kancelarija.

Opština je odobrila adaptaciju, a sutkinja Fazlagić se 2015. godine na osnovu lažnih saglasnosti uknjižila kao vlasnica tavanskog stana od 87 kvadratnih metara, procijenjenog na oko 235 hiljada maraka.

Nekoliko mjeseci prije davanja saglasnosti za adaptaciju tavana, advokat Kapur je u ime svoje supruge Fatime pokrenuo lažnu tužbu protiv pokojnica Regine Maestro i Roze Baruh radi uknjižbe stana u istoj zgradi. Parnicu je uzela u rad sutkinja Fazlagić, još jednom zaobilazeći automatizovani sistem dodjele predmeta. U spis je priložen i falsifikovani odgovor davno umrlih Maestro i Baruh u kojem su one saglasne sa tužbom. Prema navodima Tužilaštva Kantona Sarajevo, odgovor je sročio i potpisao Kemo Kapur. Sutkinja je presudila u korist Fatime Kapur koja je krajem 2013. godine postala vlasnica stana vrijednog 614.285 KM. Ovaj sarajevski advokat nije želio govoriti za CIN o optužbama protiv njega.

Majčina tužba

Lejla Fazlagić je u lažnim imovinskim parnicama više puta zloupotrijebila identitet umrle nane, a u jednoj je koristila i podatke svoje majke Džemile koja je poginula u saobraćajnoj nesreći 1988. godine. Kako bi prikrila trag koji bi mogao voditi do nje, sutkinja je koristila djevojačko prezime majke − Filipović.

Fazlagić je ponovo uradila isto − u stari arhivirani predmet je priložila tužbu Džemile Filipović protiv pokojne Šarike Farhi. Plijen je bila njezina kuća u sarajevskom starogradskom naselju Alifakovac. I ovaj put lažirani su dokumenti da je Farhi primila tužbu.

Budući da se ona nije odazvala na poziv Suda, Fazlagić je presudila u korist svoje majke koja je upisana kao vlasnica kuće.

Lejla Fazlagić kaže da ne može govoriti detaljnije o optužbama jer priprema odbranu. Istražujući rodoslov jevrejske porodice Farhi, novinari CIN-a su pronašli da je Šarika umrla u Srbiji 1985. godine te da je nasljednik njene imovine sin Boris Farkić, ljekar iz Loznice. Porodica Farhi je zbog antisemitskog raspoloženja nakon Drugog svjetskog rata promijenila prezime u Farkić.

Borisov sin, beogradski internista Mihajlo Farkić, bio je iznenađen kada je od novinara CIN-a čuo za sudbinu kuće njegove bake. Prema procjeni koja je napravljena prema nalogu Tužilaštva, nasljednici Šarike Farhi su oštećeni za 340.000 KM.

Držati kuću na majčinom imenu bilo je previše rizično za sutkinju Fazlagić pa je osmislila novi spor. Ovaj put je Arif Ibrahimović, čovjek koji je radio kao vodoinstalater i moler kod sutkinje Fazlagić, tužio njenu majku, tvrdeći da nekretnina pripada njemu.

Ovu parnicu je vodila sutkinja Općinskog suda u Sarajevu Milena Rajić. Ona je u junu 2015. godine presudila u korist Ibrahimovića, objašnjavajući da je Filipović priznala tužbu. Tužilaštvo KS je optužilo Rajić da je donijela nezakonitu odluku jer je znala da je tužena osoba mrtva.

Novinari CIN-a su pokušali razgovarati sa sutkinjom Rajić, ali se ona nije odazvala na poziv za razgovor.

Sredinom naredne godine, za 180.000 KM Ibrahimović je kuću prodao sarajevskom ugostitelju Almiru Hamamdžiću, a on je na istom placu izgradio hotel. Uprkos dobroj zaradi od prodaje nekretnine na Alifakovcu, Ibrahimović stanuje u podrumskom dijelu trošne kuće na padinama sarajevskog brda Hum. Ni on nije želio razgovarati sa novinarima.

Iako u razgovoru za CIN tvrdi da je materijalne stvari ne interesuju, sutkinja Fazlagić je vlasnica više vrijednih nekretnina u BiH i Hrvatskoj. Osim sarajevskih stanova do kojih su došli sumnjivim procesima, sutkinja i njen otac imaju i vikendicu u Maloj Dubi, lijepom mjestu na Makarskoj rivijeri, gdje ona trenutno živi sa kćerkom. Fazlagić je u Hrvatskoj i suvlasnica apartmana u Malom Stonu na poluostrvu Pelješac. Tu nekretninu je kupila sa Goranom Cerićem, direktorom javnog preduzeća „Pokop“ iz Sarajeva. Prema podacima iz ugovora, Cerić i Fazlagić su četvrtinu ruševne kuće od 61 kvadrata i 263 kvadratna metra bašte platili 20 hiljada eura. Kuća je kasnije renovirana, a njih dvoje su rekli za CIN da je Cerić skoro isplatio sutkinji njen dio ulaganja.

Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine je kolegama u susjednoj državi uputilo zahtjev za izručenje Lejle Fazlagić, ali nadležno Ministarstvo pravde Republike Hrvatske još nije donijelo odluku.

„Meni je čitav ovaj slučaj montiran i ja ću to dokazati. Ja ću se u svoje Sarajevo vratiti. Ja ću opet postati sudija“, kaže Fazlagić.

IZVOR: Centar za istraživačko novinarstvo

The post Sutkinja Fazlagić raskućila žrtve holokausta first appeared on Gerila.info.

Iako je zakonom propisano da branioca bira optuženi, u skoro polovini slučajeva angažovanja odbrana po službenoj dužnosti pred bh. sudovima to je činio sudija.

Analiza novinara Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) pokazuje da su u većini sudova u Bosni i Hercegovini (BiH) češće sudije birale branioce po službenoj dužnosti nego što su to činile osumnjičene i optužene osobe koje na to imaju zakonsko pravo.

Nakon skoro dvije godine traženja, CIN je prikupio podatke iz Modula za praćenje odbrana po službenoj dužnosti sa svih sudova u BiH, osim Općinskog suda u Kiseljaku koji nije vodio urednu evidenciju o ovome. U Modulu su evidentirani podaci o braniocima koji su angažovani po službenoj dužnosti od aprila 2012. do jeseni 2018. godine te načinu njihovog odabira – da li ih je dodijelio sudija, odabrao sam osumnjičeni ili su dodijeljeni sistemski.

Zakoni osumnjičenim i optuženim osobama daju pravo da sami izaberu advokata po službenoj dužnosti, a ako to ne učine, dodjeljuje im ga sud. U tim slučajevima sudije imaju mogućnost da sami odaberu branioca ili da puste da sistem nasumično odabere. Podaci pokazuju da je opcija sistemskog odabira korištena svega 1.200 puta, dok su skoro 11 puta više sudije same birale.

Praksa da sudije češće biraju branioce umjesto optuženih je prisutna u 43 od ukupno 67 sudova.

U tome prednjači Osnovni sud u Banjoj Luci u kojem je od ukupno 1.113 slučajeva samo 16 puta osumnjičeni birao branioca. Sudije ovog suda su 89 puta birale advokaticu Maricu Ćulum i tako je učinile najplaćenijom braniteljicom po službenoj dužnosti. Ona je ranije osuđena na godinu dana zatvora zbog organizovanog kriminala, zbog čega je trebala biti isključena iz advokature. Naime, Zakon o advokaturi Republike Srpske predviđa zabranu obavljanja prakse advokatima koji su osuđeni na kaznu zatvora od šest mjeseci i duže.

U Osnovnom sudu u Srebrenici osumnjičeni nisu nijednom birali branioca, dok je 64 puta to učinio sudija.

Samo četiri optužena su pred Općinskim sudom u Čapljini sama birala branioca, a čak 131 put su to za njih činile sudije. Iz ovog suda su novinarima CIN-a poslali objašnjenje da sudija optuženom prvo dodijeli branioca, a onda mu pošalje listu branilaca i uputu da se izjasni da li je saglasan sa postavljenim braniocem.

„Isto se može smatrati odabirom optuženika, jer mu je ostavljena mogućnost odabira drugog branitelja“, dodali su.

CIN je 2017. godine otkrio da je na odbrane po službenoj dužnosti za sedam godina izdvojeno najmanje 76,2 miliona KM budžetskog novca. U ovom poslu se godinama izdvaja grupa od desetak advokata sa zaradom od skoro 13 miliona. Prvi na listi je sarajevski advokat Omar Mehmedbašić koji je zaradio 4,3 miliona KM – kao 680 njegovih kolega zajedno.

Mehmedbašić je pred Općinskim sudom u Sarajevu imao skoro 600 slučajeva po službenoj dužnosti, a svaki deveti put ga je na tu poziciju postavljao sudija.

Tokom ovog istraživanja novinari su, između ostalog, razgovarali sa 58 osuđenika u zatvorima Federacije BiH. Među njima su bili i oni koji su govorili da im sudije nisu dozvoljavale da biraju branioca. Međutim, sudije su većinom govorile da ne favorizuju nijednog advokata, nego da ih, uglavnom, biraju sami optuženi.

Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) pokrenulo je Modul nakon istraživanja CIN-a iz 2011. godine koje je pokazalo da postoje velike razlike u zaradama advokata po službenoj dužnosti te da službena lica nerijetko osumnjičenim sugerišu izbor advokata.

Situacija nije promijenjena ni šest godina poslije. Modul nije zaživio jer sudovi nisu bili obavezni da ga koriste i zbog toga ih je u oktobru 2017. godine VSTV zadužio da retroaktivno unose podatke o braniocima po službenoj dužnosti. CIN je dobio ove podatke tek nakon što je VSTV svim sudovima uputio dopis o dostavljanju.

IZVOR: Centar za istraživačko novinarstvo

The post Sudija optuženom bira odbranu first appeared on Gerila.info.

Rukovodioci u „Željeznicama Republike Srpske“ Mirko Ostojić, Novo Panić i Dragan Subašić su premješteni na niže pozicije nakon istraživanja Centra za istraživačko novinarstvo o radnicima ovog preduzeća koji primaju plate iako ne dolaze redovno na posao.

Nakon što je Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) objavio priču o radnicima „Željeznica Republike Srpske“ (ŽRS) koji primaju plate iako ne dolaze redovno na posao, Uprava preduzeća je premjestila četvoricu rukovodilaca i radnika na niže pozicije u Doboju. Oni koji nisu dolazili na posao i dalje su na istim radnim mjestima.

Mirko Ostojić je bio direktor Sekcije za vuču vozova, a Branko Pašalić evidentičar u toj sekciji. Oni su premješteni na niže pozicije – Ostojić je sada šef, a Pašalić evidentičar Radne jedinice za vuču vozova. Novo Panić je bio direktor Sektora za vuču vozova, a sada je glavni inženjer za eksploataciju vuče u Sekciji za vuču vozova. Dragan Subašić je bio vršilac dužnosti izvršnog direktora Poslova operacija. Nadzorni odbor ŽRS-a nije mu produžio mandat i on je sada na poziciji zamjenika izvršnog direktora Poslova infrastrukture.

Zoran Ilinčić, koji je posljednjih šest mjeseci na poziciji vršioca dužnosti generalnog direktora ŽRS-a, rekao je novinarima tokom istraživanja da nije znao za sve što je CIN otkrio i da će tražiti odgovornost od svojih radnika: „Suština je da svako odgovara za svoj rad“.

Ostojić je pomogao Mladenu Paniću da prikrije odsustvo od sedam i po mjeseci koje je proveo u zatvoru. Panić je bio u zatvoru u Istočnom Sarajevu, a Ostojić je prihvatao potvrde o bolovanju, davao mu odmor i uz pomoć evidentičara Pašalića lažno ga prijavljivao kao prisutnog na poslu u Doboju. Mladen Panić je uspio zadržati posao i sve vrijeme dok je bio u zatvoru, primao je platu iz ŽRS-a.

Mladen Panić je ostao na radnom mjestu na kojem je i bio – elektrotehničar u vatrogasnom servisu Sekcije za vuču vozova u Doboju. Njegov otac je Ostojićev nadređeni i kum Novo Panić. Novinarki CIN-a je rekao da je znao da se zbog njegovog sina krši Zakon o radu RS-a. Također, u njegovom kabinetu svakodnevno je evidentiran kao prisutan na poslu u Doboju i radnik Sektora Rajo Šiljak iako nije dolazio na svoje radno mjesto.

Kao vršilac dužnosti izvršnog direktora Poslova operacija Dragan Subašić je znao da Šiljak ne dolazi na posao, ali nije uradio ništa da to sankcioniše. Novinarki CIN-a je rekao da će sačekati da se taj problem riješi penzionisanjem Šiljka: „Ako su ga svi sve ove godine trpili, ovo njegovo, dajte, molim Vas, ostavite me na miru da i ja istrpim ovo da se sa njim pozdravim“.

Tako će i biti. Šiljak je trenutno na godišnjem odmoru i nakon toga odlazi u penziju. Pored plate je primao i 150 maraka za putne troškove od Istočnog Sarajeva gdje živi do posla u Doboju na koji nije dolazio.

Okružno javno tužilaštvo u Doboju provjerava navode o prikrivanju odsustva sa posla Mladena Panića.

Izvor: Centar za istraživačko novinarstvo

The post Smijenjeni rukovodioci u Željeznicama RS koji su prikrivali odsustvo radnika first appeared on Gerila.info.