BANJALUKA – Ministarstvo energetike i rudarstva Republike Srpske na čelu sa ministrom Petrom Đokićem bez ikakvog zakonskog uporišta uspostavilo je monopol u oblasti kontrole opreme pod pritiskom kako bi ovaj unosan posao dodijelio dvema firmama čiji su vlasnici bliski vlasti i premijeru Srpske Radovanu Viškoviću.

Ekskluzivni posao pregleda i ispitivanja opreme pod pritiskom dobile su firme „EIB Internationale” i „Centar AI” iz Banjaluke.

Njihovi vlasnici su Drago Talijan i dekan Mašinskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci Aleksandar Milašinović, inače dobar prijatelj premijera Viškovića, kako ga je sam nazvao braneći se od optužbi za jedan drugi, takođe upitan zajednički posao kontrole svih tehničkih pregleda u Srpskoj. O tome je CAPITAL pisao u tekstu „Vlada mu dala državna ovlašćenja, on Viškovićevom sinu prepisao pola firme“.

Drugi „prijateljski biznis“

Oprema pod pritiskom se koristi u brojnim postrojenjima u Srpskoj kao što su rafinerije, pivare, benzinske pumpe, elektrane i slično. To su uglavnom razne posude, boce, cjevovodi, kompresori, rezervoari i spremnici koje pritisak čini veoma opasnim za ljude i okolinu zbog čega su periodično podložni strogim kontrolama. Ona se razvrstava i laboratorijski ispituje.

Sve do prošle godine pregled opreme i tehnički nadzor vršila je Tehnička inspekcija Inspektorata Republike Srpske i to nije naplaćivala.

Međutim, usvajanjem novog Zakona o inspekcijama Republike Srpske 2020. godine ta dvostruka uloga tehničkog inspektora nije dozvoljena. Naime, Pravilnikom o pregledima opreme pod pritiskom tokom vijeka upotrebe, koji je usklađen sa evropskom direktivom koju BiH mora sprovesti, predviđeno je kako preglede opreme pod pritiskom vrše imenovana tijela od strane ministra, dok tehnička inspekcija zadržava funkciju nadzora.

Đokićevo ministarstvo u oktobru 2020. godine raspisuje javni poziv kojim se traži tijelo za ocjenjivanje usaglašenosti opreme pod pritiskom, tijelo za nerastavljive spojeve, tijelo za ocjenjivanje usaglašenosti jednostavnih posuda pod pritiskom, tijelo za razvrstavanje opreme pod pritiskom, te ovlašćena laboratorija za ispitivanje i podešavanje sigurnosnih uređaja opreme pod pritiskom.

Uslovi koji su tada traženi, kaže izvor CAPITAL-a, išli su na ruku jedino Talijanu i Milašinoviću tako da nije bilo veliko iznenađenje kad su taj posao na kraju i dobili.

Kao jedan od dokaza za svoju tvrdnju naš sagovornik ističe da je u javnom pozivu za razvrstavanje opreme pod pritiskom tražena akreditacija koja nijednim aktom nije predviđena.

Takođe, od potencijalnih kandidata je zahtijevano da raspolažu softverom za razvrstavanje opreme koji se opet nigdje ne spominje u Zakonu, niti u podzakonskim aktima na koje se ministarstvo pozvalo raspisujući poziv.

Kako su „EIB Internationale” i „Centar AI” bili jedini koji ispunjavaju te uslove  ministar Đokić im krajem 2020. godine izdaje Rješenja kojim ih imenuje za nadležna tijela na period od pet godina.

Umjesto zdrave konkurencije – monopol i previsoke cijene

Uspostavljenjem monopola Ministarstvo je spriječilo konkurenciju na tržištu koja bi sigurno uticala da cijena kontrolisanja opreme bude znatno niža.

„EIB Internationale” i „Centar AI” nisu bili zadovoljni ekskluzivnošću, već su je iskoristili da podignu cijenu. Talijan i Milašinović su po dobijanju Rješenja svim firmama koje koriste opremu pod pritiskom, a koje su u obavezi da se periodično kontrolišu, poslali cjenovnik sa tarifama koje su po mišljenju brojnih sagovornika CAPITAL-a neopravdano visoke.

Saglasnost na novi cjenovnik takođe je dao ministar Đokić što je takođe sporno, jer to nije praksa u drugim zemljama.

Koliko je vrijednost ovog biznisa pokazuje da su samo jednoj termoelektrani u Srpskoj po osnovu kontrole opreme pod pritiskom ispostavili fakturu od 700.000 maraka.

Sud potvrdio nezakonitosti: Ubijanje konkurencije

Da sve nije samo u domenu priča i neosnovanih optužbi potvrđeno je i na sudu.

Portal CAPITAL je došao u posjed jedne presude Okružnog suda u Banjaluci da je cijeli proces izbora firmi Viškovićevog „dobrog prijatelja“ bio nezakonit.

Utvrđeno je da Ministarstvo uopšte nije smjelo sprovoditi javni poziv, već je trebalo odrediti uslove, a zatim da sve one koji ih ispunjavaju, a podnesu zahtjev i iskažu interes, imenuje kao tijelo u oblasti opreme pod pritiskom.

Postupak se trebao voditi u skladu sa Zakonom o tehničkim propisima i Uredbom koja definiše način imenovanja, gdje javni oglas koji je sprovelo Ministarstvo uopšte ne postoji kao instrument kojim se neko može imenovati.

„Iz odredbi Zakona i Uredbi ne proizilazi da Ministarstvo energetike i rudarstva može raspisati javni oglas, niti utvrđivati rokove za podnošenje zahtjeva što tužilac osnovano ističe u tužbi. Zakonom i Uredbom nije propisano objavljivanje javnog oglasa niti su utvrđeni rokovi za podnošenje zahtjeva pa se može osnovano zaključiti da je tuženi nepravilno proveo postupak navedenog imenovanja, zbog čega je valjalo tužbu tužioca uvažiti”, navodi se u presudi.

Pored toga što su bez ikakve potrebe i osnova sproveli postupak, kroz njega su nastavili sa nepravilnostima, pa su tako kandidate u slučaju nepotpune dokumentacije automatski diskvalifikovali, ne ostavljajući im priliku da je dopune.

„Tuženi je bitno povrijedio pravila postupka jer o zahtjevu tužioca nije odlučeno rješenjem, niti ga je pozvao da dopuni dokumentaciju u skladu sa Zakonom o upravnom postupku, a što je po ocjeni ovog suda bio dužan. Ukoliko je tužilac imao nepotpunu dokumentaciju tuženi je bio u obavezi da prije donošenje rješenja shodno zakonu pozove tužioca da je u određenom roku dopuni uz upozorenje na posljedice nepostupanja”, jasan je Sud u svojoj presudi.

Presudom je poništeno i Obavještenje u kojem se navodi kako su „EIB Internationale” i „Centar AI” imenovani za inspekcijsko tijelo.

Đokić: Žurilo nam se

Đokićevo Ministarstvo je dobilo rok od 30 dana da ispravi nezakonitosti uvažavajući primjedbe suda u pogledu postupka.

Rok ističe upravo ovih dana. Međutim, nismo uspjeli saznati kakav je njihov plan, te da li su i šta preduzeli.

Odgovore na naša pitanja smo čekali sedmicama. Službenik za odnose s javnošću nam je danima tvrdio kako su odgovori spremni te kako se samo čeka potpis i odobrenje ministra, ali ih na kraju ih nismo dobili.

Sud nisu mogli ignorisati, pa su se u postupku pravdali da im se žurilo, te da, eto, nisu mogli čekati stranke da se same prijave. Iako su napravili očigledan monopol, tvrde kako su se vodili načelom ekonomičnosti.

„Krajnji rok za imenovanje navedenih tijela bio je 30. april 2021. godine pa je poštujući načela efikasnosti, ekonomičnosti, zaštite prava stranaka i zaštite javnog interesa raspisan javni oglas, smatrajući da na javan i transparentan način za sva privredna društva iz ove oblasti rješeni imenovanje nadležnih tijela u ovoj oblast, ne čekajući zahtjeve stranaka za predmetna imenovanja”, pravdali su se oni.

„Isplativije kupiti novo, nego platiti pregled”

Inače, ideja Ministarstva da na ovaj način uredi oblast opreme pod pritiskom izazvala je pravi bunt kod privrednika, a sve je kulminiralo kada su vidjeli cjenovnik.

„Cijene su takve da je pojedinu opremu isplativije kupiti i promijeniti, nego je slati na ispitivanje. Ko god je ovo uradio, nije mislio dobro privredi Republike Srpske”, kazao nam je jedan od privrednika.

Predstavnici najvećih preduzeća u Srpskoj nisu krili svoje razočarenje ni na sastanku održanom u aprilu prošle godine u Privrednoj komori Republike Srpske.

Posebno su bili ogorčeni članovi Grupacije za promet naftom i naftnim derivatima koji su od ministra Đokića tražili da hitno rješava situaciju.

U svom dopisu, u koje je CAPITAL takođe imao uvid, oni navode kako su suočeni sa ogromnim povećanjem cijena usluga od strane imenovanih tijela.

„Cijena je značajno veća u odnosu na cijenu koju su distributeri plaćali do imenovanja tijela pri čemu je važno napomenuti da ne postoji nikakvo realno opravdanje za povećanje cijena pregleda i ispitivanja. Takođe ističemo da distributeri nemaju izbor po pitanju imenovanih tijela što svakako utiče na konkurentnost tržišta i na samu problematiku formiranja cijena imenovanih tijela”, naveli su oni.

Upozorili su i kako će monopolske cijene u ogromnoj mjeri uticati na poslovanje pogotovo za vrijeme krize koja je prouzrokovana pandemijom, a što opet može uticati i na cijenu goriva, a samim tim i troškova industrije i privrede.

„Tražimo da se imenuje veći broj tijela iz oblasti opreme pod pritiskom koja će biti ovlaštena za ispitivanje oblasti pod pritiskom tako da će biti moguće formiranje cijene u skladu sa stvarnom tržišnom vrijednošću usluga ispitivanja”, bio je jedan od njihovih zahtjeva.

Kako nam je potvrđeno, Milašinović i Talijan su nakon sastanka popustili i korigovali cjenovnik, ali ne u značajnoj mjeri.

Prvi cjenovnik iz decembra 2020. godine možete pogledati OVDJE, a korigovani, iz aprila prošle godine OVDJE.

Sa druge strane, Ministarstvo je ostalo pri stavu da samo njih dvojica, odnosno njihova preduzeća, trebaju obavljati ove poslove.

Inženjer mašinstva Dragan Tadić, koji je nakon sastanka u komori izabran u radnu grupu koja ima zadatak da preispita cjenovnik, kaže za CAPITAL da je praksa u evropskim zemljama da u oblasti opreme pod pritiskom mora postojati javna konkurencija.

„Tamo su određeni uslovi koje inspekcijsko tijelo mora ispunjavati, ali bez monopola. Ovdje su na mala vrata pojedinci dobili sve”, kaže on.

Saglasan je da je oblast opreme pod pritiskom bilo neophodno regulisati u skladu sa direktivama Evropske unije, ali je vlast Republike Srpske to uradila na potpuno pogrešan način.

Centar AI: Strogi smo, zbog toga smetamo mnogima

U „Centru za automobilsko inženjerstvo” tvrde kako je cjenovnik zasnovan na realnim troškovima i formiran na osnovu akreditacija i licenci, nabavljene opreme.

„U konačnu cijenu ulazi pregled opreme kod samog korisnika, evidentiranje opreme u Registar koji je u vlasništvu ministarstva te izdavanje revizionog i evidencionog lista. Prilikom formiranja cjenovnika konsultovali smo se sa imenovanim tijelima iz Srbije, Hrvatske i inspektorima iz FBiH”, navode oni.

Prema njihovim riječima, stanje na terenu pokazuje kako pojedina oprema pod pritiskom godinama nije pregledana što je, po njihovoj ocjeni, pojedincima odgovaralo.

„Inspekcijsko tijelo ‘Centra AI’ insistira na stvarnom pregledu opreme kod korisnika, što pojedinim ne odgovara, jer do sada to nije bila praksa. Pojedini korisnici opreme pod pritiskom traže da im se izdaju Evidencioni i Revizioni listovi bez pregleda, što mi kao ozbiljna kuća ne možemo dozvoliti”, poručuju iz Centra za automobilsko inženjerstvo.

 Vlasnik firme „Eib Internationale” Drago Talijan, odbio je razgovor za naš portal na ovu temu.

The post Đokić nezakonitim monopolom puni džepove Viškovićevih prijatelja first appeared on Gerila.info.

Firma „Centar za automobilsko inženjerstvo“ u vlasništvu Aleksandra Milašinovića i kompanija „Prointer“ početkom prošle godine su dobili višemilionski posao stručne institucije koja kontroliše rad stanica za tehnički pregled vozila. Milašinović, inače i dekan Mašinskog fakulteta u Banjaluci, dugogodišnji je prijatelj premijera Republike Srpske Radovana Viškovića. Radovanovom sinu Marku je nakon završene procedure dao pola svoje firme „Altro“ koja se takođe bavi tehničkim pregledima, a koju će dijeliti sa njegovim sinom Stefanom.

Tako je Marko Višković za svoj biznis dobio poprilično komotnu poziciju. Kontrolu rada njegove stanice vrši otac njegovog poslovnog partnera, ujedno i prijatelj njegovog oca Radovana.

Za tu poziciju potrudio se lično stariji Milašinović formalnim promjenama u vlasništvu za vrijeme dok je trajao konkurs za izbor stručne institucije, otkriva portal CAPITAL.ba

Kako je sve počelo

Firmu, odnosno stanicu za tehnički pregled „Altro“, dekan Milašinović osnovao je početkom 2019. godine.

Međutim, kako se bližio novi konkurs za izbor stručne institucije za kontrolu rada stanica morao je nešto uraditi, jer je znao da neko ko posjeduje stanicu za tehnički pregled ne može po zakonu vršiti i kontrolu stanica.

Prije nego što će u decembru te iste godine biti raspisan konkurs, Milašinović za vlasnika i direktora u „Altru“ postavlja izvjesnog Slavena Mirkovića.

On na toj poziciji ostaje sve do 9. septembra prošle godine kada je već bilo sigurno da će Milašinović preko svog „Centra za automobilsko inženjerstvo“ dobiti posao stručne institucije.

Firmu tada ponovo vraća u vlasništvo svoje porodice gdje se kao vlasnik pojavljuje njegov sin Stefan. Nakon nešto više od mjesec danas sin premijera Viškovića Marko, postaje vlasnik 49 odsto firme „Altra“.

Višković i Milašinović: Sve je čisto

Premijer Radovan Višković i dekan Aleksandar Mlašinović tvrde da poslovno partnerstvo njihovih sinova nema veze sa izborom republičke stručne institucije koja je dobila milionski unosan i odgovoran posao. Pravdaju poslovnu saradnju djece svojim ranijim poznanstvom koje traje dvije decenije i saradnjom iz tog perioda.

Višković je tako nedavno na jednom od zasjedanja u Narodnoj skupštini Republike Srpske kazao kako je udio u „Altru“ dobio na osnovu duga koji je Milašinović imao prema njemu i ranijeg ugovora.

„Nisam uspio naplatiti iznos koji je bio predviđen ugovorom vezano za taj posao. Da ne bi pustio da to propadne, tražio sam od suvlasnika da se upiše vlasništvo u firmi isključivo iz dugovanja. Da to ne bi radio ja, jer vremenski ne mogu raditi, a moj sin je apsolvent na završnoj godini pravnog fakulteta u Beogradu, po logici stvari to potraživanje koje nisam naplatio pet ili šest godina sam upisao kao vlasništvo moga djeteta. Ako je to bila kakva greška, kriminal ili bilo šta drugo, spreman sam da odgovaram“, kazao je tada sa govornice Višković.

Poručio je kako je javni poziv za stručnu instituciju bio daleko prije nego što se njegov sin upisao kao suvlasnik. Prema sudskim izvodima koji su u posjedu CAPITAL-a to je tačna tvrdnja, ali premijer nije objasnio zašto je njegov dugogodišnji poznanik formalno prenosio vlasništvo na druge osobe da bi ispunio uslove da od države dobije unosan posao, a ubrzo nakon što ga je dobio, vratio vlasništvo u firmi na svoju i porodicu Višković.

„I moja djeca, kao i vaša djeca i sva djeca Republike Srpske treba da žive svoj život. Ja nikada nisam dozvolio svojoj djeci da bilo šta urade nečasno, da se ponašaju bahato ili bilo šta kome urade nažao. I to očekujem da rade vaša djeca“, zaključio je Višković u obraćanju poslanicima.

Milašinović: Uradio sam to da ne budem u sukobu interesa

Slično opravdanje za novinara CAPITAL-a imao je i dekan Aleksandar Milašinović.

Kako nam je rekao, Radovana poznaje već 20 godina koliko traje i njihova saradnja.

Ne spori da se zbog sukoba interesa privremeno povukao iz vlasništva u firmi „Altro“ i smatra da tu nema ništa sporno niti protivzakonito.

„Firma koja je konkurisala za stručnu instituciju nije smjela da ima tehničke preglede. Sva je priča oko toga. Neko ko ima tehničke preglede ne može konkurisati. Kako se približavao konkurs, znao sam šta će se desiti. Da ne bi bio u sukobu interesa i sam sebi svezao noge odrekao sam je se. Sve je u skladu sa zakonom i propisima“, kaže Milašinović.

Tačno je da je Milašinović svojim izlaskom iz vlasništva u „Altru“ spriječio sukob interesa, ali samo do okončanja procedure za izbor stručne institucije.

Jer, da je postojala stvarna želja on firmu sigurno ne bi ponovo vraćao na svog sina, već bi je prodao nekom trećem koji se nikako ne bi mogao dovesti u vezu sa eventualnim sukobom interesa.

U Transparency internationalu BiH kažu kako po zakonu u ovom slučaju nema sukoba interesa, što ne znači da su zakoni dobri i da je ta problematika dobro riješena.

„S obzirom na to da on (Milašinović) više nije vlasnik firme nego član njegove uže porodice, u smislu ovih uslova koji su postavljeni, to ne predstavlja sukob interesa. Ipak Transparency se već dugo zalaže da se nespojivost u ovakvim slučajevima i u svim drugim propisima koji regulišu sukob interesa proširi i na članove uže porodice kako bi se postigao suštinski efekat ovih ograničenja i izbjegle zloupotrebe“, poručili su iz ove organizacije.

Inače, kada je poslovanje tehničkog pregleda „Altro“ u pitanju, podaci pokazuju da je ova stanica u prošloj godini sa četiri zaposlena radnika imala prihode od 360.664 KM i dobit od 146.102 KM.

Šta je to stručna institucija?

Podsjećamo, stručna institucija vodi informacioni sistem u kojem su uvezane sve stanice tehničkog pregleda, vrši kontrolu njihovog rada, obučava osoblje, vodi podatke o licencama i sertifikatima, a za svoj rad ima zagarantovanih osam odsto od svakog tehničkog pregleda vozila.

Ako se uzme u obzir da se u Srpskoj godišnje registruje blizu 400.000 vozila od čega najviše putničkih, gdje cijena tehničkog iznosi 54 marke, jasno je da je riječ o milionskom poslu.

Inače, od 2009. pa sve do prošle godine ovaj posao je obavljao konzorcij kojeg su činili Mašinski fakultet u Banjaluci, Saobraćajni fakultet u Doboju te preduzeća „Audiotex“ i „EIB Internationale“ iz Banjaluke.

Nakon završenog konkusa raspisanog krajem 2019. godine posao su preuzeli Milašinovićev „Centar za automobilsko inženjerstvo“ i kompanija „Prointer“.

Stari konzorcij je pokušao da poništi njihov izbor, ali njihova žalba nije uvažena.

Žalili su se kako novi partneri ne ispunjavaju ni tehničke ni materijalne uslove tražene konkursom i tvrdili kako je učinjeno niz propusta.

Vlasnici drugih stanica tehničkih pregleda i predstavnici osiguravajućih kuća sa kojima smo razgovarali nezvanično kažu da imaju problema sa novim sistemom, da često „pada“, što je posebno bilo izraženo na početku uvođenja, a to prouzrokuje višečasovne blokade svih tehničkih pregleda i stvaraju se gužve.

Istorijski izvod iz sudskog registra sa promjenama u vlasništvu kod firme “Altro” možete preuzeti OVDJE

Konkurs za izbor stručne institucije za tehničke preglede možete preuzeti OVDJE

CAPITAL: Dejan Tovilović

The post Vlada mu dala državna ovlašćenja, on Viškovićevom sinu prepisao pola firme first appeared on Gerila.info.