Vrhovni sud Republike Srpske poništio je rješenje Vlade Republike Srpske kojim je kompaniji Drvoexport iz Teslića dodijeljena koncesija za istraživanje uglja na lokalitetu Bukova Kosa. Presudom je preinačena ranija odluka Okružnog suda u Banjaluci, koji je odbio tužbe Centra za životnu sredinu i mještana okupljenih u neformalnoj grupi “Sačuvajmo Potkozarje”.

Vrhovni sud Republike Srpske jasno je povezao nezakonitosti u dodjeli koncesije sa pravom građana da štite svoju životnu sredinu i osporavaju odluke koje mogu ugroziti njihovo zdravlje i imovinu.

Još važnije, sud je utvrdio da je Vlada RS koncesiju dodijelila bez obrazloženja, čime je prekršila osnovna pravila upravnog postupka i načelo transparentnosti.

U presudi se navodi da zainteresovana javnost zbog toga nije mogla na valjan način osporavati odluku o dodjeli koncesije, dok građani imaju pravo da osporavaju svaku odluku koja njihovu životnu sredinu stavlja u rizik. Sud zaključuje da su upravo zbog toga povrijeđena procesna prava javnosti i da su mještani imali legitiman pravni interes da pokrenu spor.

Prijedorski dežavu: Rudnik otvoren, presuda stigla kasnije

Paradoks ove priče, slično kao i u slučaju drugog prijedorskog rudnika (sa istim akterima) u selu Bistrica, je što presuda dolazi u trenutku kada rudnik već odavno radi, dok je za bistrički slučaj presuda o trećem ukidanju ekološke dozvole došla čak i nakon zatvaranja rudnika.

Dok su institucije godinama vodile sudske postupke, na Bukovoj Kosi su završena geološka istraživanja, otvoren je površinski kop, prošireno jalovište, a mještani tvrde da svakodnevno trpe posljedice eksploatacije.

Gerila je o ovom slučaju izvještavala još krajem 2023. godine, kada je objavljen dokumentarni film “Posljednja žetva u Bukovoj Kosi”, snimljen u vrijeme kada su građani pokušavali spriječiti dolazak rudarskih mašina. Tada su upozoravali da će završiti poput mještana Bistrice – sa rudnikom praktično u dvorištu i bez stvarnog uticaja na odluke koje se donose o njihovim životima.

Njihova predviđanja, na žalost, pokazala su se tačnim.

Kompanija Drvoexport započela je radove i prije nego što je pribavila sve potrebne dozvole, dok su se dozvole i koncesije naknadno “slagale” kroz institucije. U međuvremenu je Okružni sud dva puta poništavao ekološku dozvolu za rudnik, ali Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske svaki put izdaje novu.

Posljednja je izdata početkom februara ove godine, nakon čega je Centar za životnu sredinu ponovo pokrenuo upravni spor.

Sud: Transparentnost nije formalnost

Najznačajniji dio presude nije samo poništavanje koncesije, već obrazloženje zbog kojeg je ona poništena.

Vrhovni sud navodi da je Vlada Republike Srpske donijela odluku bez obrazloženja iz kojeg bi bilo moguće utvrditi zbog čega je upravo Drvoexport ispunio zakonske kriterijume za dobijanje koncesije.

Sud podsjeća da svako upravno rješenje mora sadržavati razloge na kojima se zasniva odluka, a da je Vlada pokušala naknadno ispraviti taj propust donošenjem posebnog rješenja koje nikada nije objavljeno u “Službenom glasniku Republike Srpske”. Zbog toga se smatra da je prvobitna odluka ostala bez obrazloženja.

Sud dalje zaključuje da je takvim postupanjem prekršeno načelo transparentnosti, ali i da je javnost onemogućena da efikasno osporava odluku koja direktno utiče na životnu sredinu.

To predstavlja jedan od najvažnijih pravnih zaključaka u dosadašnjoj sudskoj praksi kada su u pitanju koncesije u Republici Srpskoj.

Redžib Skomorac, viši pravni savjetnik Centra za životnu sredinu, kaže da ova odluka predstavlja presedan.

“Ovo predstavlja vrijedan presedan za vladavinu prava, poštovanje ljudskih prava i interes zaštite životne sredine. Sud uspostavlja bitnu vezu između nezakonite dodjele koncesije i povrede procesnih i materijalnih prava javnosti”, rekao je Skomorac.

Njegova ocjena je da će ova presuda imati značaj i za druge postupke koje Centar trenutno vodi protiv spornih koncesija širom Republike Srpske.

Advokatica Dragana Stanković, koja je zastupala mještane Bukove Kose i Centar za životnu sredinu, ističe da je Vrhovni sud praktično potvrdio da građani imaju pravo osporavati odluke Vlade kada one mogu ugroziti njihovu životnu sredinu.

“Vrhovni sud je upozorio i da je ova koncesija dodijeljena bez navođenja razloga iz kojih bi se moglo zaključiti koji su zakonski kriterijumi za dodjelu ispunjeni, te da su time i tužioci spriječeni da valjano osporavaju takvu odluku”, naglasila je ona.

Za mještane Bukove Kose ova presuda dolazi nakon godina života uz površinski kop koji je, kako tvrde, potpuno promijenio selo.

Miroslav Stakić, jedan od najglasnijih protivnika rudnika, kaže da presuda potvrđuje ono na šta su od samog početka upozoravali.

“Ovom presudom je konačno ogoljen sav besmisao i bezakonje kojem smo izloženi već tri godine. Otvaranjem ovog rudnika mještani su ostali bez vode i bez mogućnosti da udišu zdrav vazduh zbog konstantnog samozapaljenja uglja. Lokalni put više nije bezbjedan, a privatna imovina nam se bukvalno otima pred očima. Od samog početka smo potpuno isključeni iz procesa odlučivanja po pitanju Bukove Kose, nismo imali ni javne rasprave, niti pravo da kažemo ijednu riječ o sudbini naših ognjišta”, ogorčen je Stakić.

Dodaje da će se borba nastaviti bez obzira na sudsku odluku.

Njegove riječi potvrđuju i prizori koje su ekipa Gerile zabilježila na terenu nekoliko puta. Nekadašnje njive, voćnjaci i šumarci danas su pretvoreni u crne površine površinskog kopa. Kuće se nalaze na svega nekoliko desetina metara od mjesta eksploatacije, dok mještani mjesecima upozoravaju na prašinu, buku, klizišta, probleme sa vodom i česta samozapaljenja lignita zbog visokog sadržaja sumpora.

Gerila je ranije objavila i da pojedini vlasnici zemljišta tvrde kako se eksploatacija odvija na znatno većoj površini od one za koju je izdata dozvola, dok je zbog širenja kopa ugroženo i spomen-područje Jezerine, mjesto stradanja više od stotinu srpskih civila u Drugom svjetskom ratu.

Jedna presuda, više otvorenih pitanja

Iako je Vrhovni sud poništio odluku o dodjeli koncesije za istraživanje uglja, ostaje otvoreno pitanje šta će ova presuda značiti za rudnik koji već uveliko radi.

Naime, nakon istraživanja uslijedila je eksploatacija, izdavane su nove dozvole, a institucije Srpske nijednog trenutka nisu obustavile radove.

Istovremeno, upravo je ovaj rudnik postao jedan od najčešće pominjanih primjera u međunarodnim izvještajima koji govore o zaštiti životne sredine i ljudskih prava u Bosni i Hercegovini.

Specijalna izvjestiteljica Ujedinjenih nacija za branioce ljudskih prava Mary Lawlor, nakon posjete Bosni i Hercegovini 2025. godine, u izvještaju predstavljenom pred Savjetom UN-a za ljudska prava u Ženevi eksplicitno je preporučila institucijama Republike Srpske da preispitaju dozvole za rudnik Bukova Kosa i intenzivnije sarađuju sa lokalnom zajednicom. Te preporuke, naravno, ni do danas nisu provedene.

Istovremeno, pred Komitetom UN-a za usklađenost sa Aarhuskom konvencijom vodi se postupak upravo zbog načina na koji Republika Srpska dodjeljuje koncesije, nakon što je Centar za životnu sredinu ukazao da se javnost sistemski isključuje iz odlučivanja o projektima koji mogu imati ozbiljne posljedice po životnu sredinu.

Šta dalje?

Ako je koncesija bila nezakonita, šta je sa svim odlukama koje su donesene nakon nje? Da li će Vlada Republike Srpske poništiti ili preispitati sve kasnije akte koji su proizašli iz takve odluke? Hoće li Ministarstvo energetike i rudarstva pokrenuti novi postupak ili će pokušati pronaći novi pravni osnov za nastavak eksploatacije?

Još važnije, hoće li iko snositi odgovornost zbog činjenice da je rudnik praktično otvoren i stavljen u funkciju prije nego što su razriješene brojne pravne dileme na koje su mještani i organizacije civilnog društva upozoravali još 2023. godine?

Vrhovni sud Republike Srpske prvi put je jasno rekao da odluke o koncesijama nisu isključivo pitanje ekonomije i investicija, već i pitanje osnovnih ljudskih prava.

Koliko puta je potrebno reći i napisati da stanovnici ove zemlje imaju pravo da znaju zbog čega je odluka da dio nečijeg sela, šume ili izvora postane rudnik donesena? Kao i da građani moraju od početka da učestvuju u tom procesu i da je ospore ukoliko smatraju da ugrožava njihovo zdravlje, imovinu ili životnu sredinu.

Ova presuda je to, napokon, i formalno potvrdila.

Dejan Rakita / GERILA

The post Vrhovni sud RS poništio koncesiju za rudnik Bukova Kosa: Presuda koja bi mogla promijeniti pravila igre?! first appeared on Gerila.info.

Ministarstvo je novu ekološku dozvolu za rudnik u Bukovoj Kosi izdalo početkom februara. Sve se dešava nakon što je Okružni sud u Banjaluci poništio prethodnu, u decembru prošle godine.

Ministarstvo je novom dozvolom ugasilo razgorene nade mještana ovog sela kod Prjedora da bi rudnik, koji pod nerazjašnjenim okolnostima počeo sa radom, mogao biti zatvoren.

U Centru za životnu sredinu resorno ministarstvo su tužili zbog činjenice da je investitor oslobođen izrade Plana spriječavanja nesreća velikih razmjera. U ovoj nevladinoj organizaciji napominju kako je na lokalitetu Bukove Kose u više navrata do sada zabilježeno samozapaljenje uglja.

“Posebno ističemo da je Ministarstvo dopustilo radove bez uvida javnosti u Plan rekultivacije, čime je prekršen Zakon o zaštiti životne sredine. Ovakvim propustima direktno se obesmišljavaju ekološke dozvole i kao takve služe isključivo interesima kapitala“, napisano je na FB stranici Centra za životnu sredinu iz Banjaluke.

Ekipa Gerila info prije desetak dana posjetila je Bukovu Kosu. Prizor koji smo tamo zatekli podsjeća na scene iz postapokaliptičnih filmova.

Ministarstvo Bojana Vipotnika je prvu ekološku dozvolu preduzeću Drvoexport izdalo u maju prošle godine. Inače kompanija Drvoexport iz Teslića je radove na iskopavanju uglja u Bukovoj Kosi počela još 2024. godine prije dobijanja koncesije i potrebnih dozvola. Ta kompanije se dovodi u vezu sa odbornikom SNSD-a u Tesliću Srđanom Klječaninom Rufijem. Ista kompanija u slučnim okolnostima kopa rudu i u Bistrici, selu između Prijedora i Banjaluke. Godinama se spekulise da se ugalj iz Bukove Kose i Bistrice vozi u Srbiju a da su u posao uključene kompanije pojedinaca koji su vrlo bliski režimu Aleksandra Vučića. Gerila info je ranije objavila kako je čitav posao dogovoren na relaciji Milorad Dodik-Aleksandar Vučić. Ni iz Vučićevog ni iz Dodikovog kabineta nikada nisu odgovorili na naša pitanja u vezi rudnika u Bukovoj Kosi i Bistrici.

Iskopavanja u Bukovoj Kosi traju već dvije godine. Mještani tog sela isto toliko upozoravaju na različite nepravilnosti, kršenje zakona ali i uništavanje sela.

Kop se nalazi u srcu sela, od najbližih kuća udaljen manje od stotinu metara. Iz kopa, budući da je ugalj koji se kopa jako lošeg kvaliteta i sadrži deset procenata sumpora, isparava ovaj hemijski element, zbog čega su u nekoliko navrata, bez efekta, protestovali i građani Prijedora, koji je udaljen osam kilometara. Iz vazduha selo izgleda kao postapokaliptično područje, a nekadašnje njive, voćnjaci i šumarci pretvoreni su u crne ponore.

Miroslav Stakić, čija kuća se nalazi neposredno uz kop kaže kako dvije godine vodi institucionalnu borbu kako bi zaštitio svoje imanje ali i selo od uništenja.

“Situacija je i dalje pravno i institucionalno nestabilna. Postoje ozbiljna pitanja u vezi sa zakonitošću pojedinih radova, uticajem na životnu sredinu, kao i odnosom institucija prema prijavama i zahtjevima za nadzor. Ključni problemi ostaju: degradacija prostora, klizišta, prašina, buka i pitanje vodosnabdijevanja“, kaže Stakić za Gerila info.

Stakić kaže da su na njegovom imanju zbog rudnika evidentirana fizička šteta i degradacija zemljišta uključujući narušavanje infrastrukture i štetu na višegodišnjim zasadima voća, mahom stabala oraha.

“Šteta je značajna, kompleksna i ne može se svesti isključivo na finansijski iznos. Ona ima više dimenzija: materijalnu, ekološku i dugoročnu. Materijalna šteta obuhvata oštećenja zemljišta, infrastrukture i višegodišnjih zasada. Ekološka šteta odnosi se na degradaciju prostora, uticaj prašine, buke i promjene u režimu površinskih i podzemnih voda. Dugoročna šteta je možda i najteža, jer podrazumijeva trajno narušavanje kvaliteta života, smanjenje upotrebne i tržišne vrijednosti imovine, kao i potencijalne posljedice koje će se tek manifestovati kroz vrijeme“, kaže Stakić.

Iz kabineta gradonačelnika Prijedora Slobodana Javora nisu odgovorili na naša pitanja u vezi Bukove Kose. Javor, koji je i član Dodikovog SNSD-a, ni ranije nije odgovarao na pitanja u vezi ovog rudnika. Generalno i on i kompletna prijedorska vlast ponašaju se kao da se i Bukova Kosa i Bistricadešavaju negdje stotinama kilometara daleko od ovog grada a ne na svega desetak kilometara od centra.

Miroslav Stakić je zbog svega podnio više prijava različitim republičkim inspekcijama. navodi i da Drvoexport ima dozvolu za eksploataciju rude na površini od oko 9 hektara a da se u praksi ruda vadi na površini od oko tridesetak hektara.

Rudnik je ugrozio i spomen područje iz Drugog Svjetskog rata u selu. Riječ je o lokalitetu Jezerine, mjestu stradanja 103 srpska civila, od čega više od 80 djece u Drugom Svjetskom ratu.

Inače prijedorski odbornici su prije dvije godine digli ruke protiv davanja saglasnosti za otvaranje rudnika u Bukovoj Kosi. Njihovo protivljenje kratko je trajalo. Nakon opomene vrha vlasti iz Banjaluke iz ove lokalne zajednice više se niko zvanično ne oglašava.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Život u paklu uglja Bukove Kose! first appeared on Gerila.info.

Izvori Gerila info iz Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske nezvanično potvrđuju da je M.K. sin Srđana Klječanina, odbornika SNSD-a iz Teslića. Klječanin je široj javnosti u Republici Srpskoj postao poznat kao vlasnik kompanije Droexport iz Teslića a koja je pod sumnjivim okolnostima otvorila rudnike u Bistrici i Bukovoj Kosi kod Prijedora. Drvoexport je kopanje rude u Bukovoj Kosi počeo pola godine prije dobijanja koncesije.

Klječanin je bio i u centru javnosti kada je za 41 milion maraka kupio zemljište na Jahorini sa namjerom da na toj planini pravi moderne apartmane. Ugovor sa Vladom o kupoprodaji zenljišta kasnije je poništen zbog pristisaka Ustavnog suda BiH u vezi sa pitanjem državnog zemljišta. Capital je objavio da se Vlada Republike Srpske nedavno zadužila 22 miliona evra kako bi Drvoexportu bio vraćen iznos od 41 milion maraka zbog raskida ugovora.

Gerila info je nedavno objavila video na kojem se vidi kako službeno vozilo ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske Željka Budimira nekoga (ne vidi se ko je u vozilu) vozi na porodičnu slavu ovog SNSD odbornika u Tesliću. Klječanin je javnosti u Tesliću poznat i po procesu koji se protiv njega vodi po optužbi da je sa još tri lica presreo i pretukao dvojicu mladića u Tesliću. Izvještaj protiv njega je banjalučkom Okružnom tuilaštvu dostavila policija.

U saobraćajnoj nesreći u Vrbanjcima nije bilo povrijeđenih, pričinjena je znatna materijalna šteta a policija je saopštila da je kod M.K. utvrđeno prisustvo 1,43 g/kg alkohola u organizmu. Navodi se i da je lice M.K. zbog počinjenih prekršaja iz Zakona o bezbjednosti saobraćaja dobilo prekršajni nalog.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Nezvanično: Od policije bježao sin Srđana Klječanina Rufija! first appeared on Gerila.info.

Presuda je donesena na osnovu tužbe Centra za životnu sredinu. Razloge poništavanja dozvole sud je vidio u nepoštovanju procesnih radnji, uočavanju nedostataka prilikom vođenja ovog postupka i potrebne dokumentacije u tom procesu.

Pravni savjetnik Centra za životnu sredinu Redžib Skomorac navodi da je dozvola poništena radi nedostatka vodopravnih akata, i da će se te povrede lako otkloniti.

“Nažalost, izostalo je prepoznavanje suštinskih povreda koje se tiču ‘faznog’ odobravanja projekta i nepotpunog činjeničnog stanja, a na što smo iscrpno ukazivali. Zbog toga izostaje ‘stvarno’ odlučivanje organa, imajući u vidu kumulativni štetni uticaj i načelo prevencije. Ovo ohrabruje praksu ozakonjenja koncesija koje se realizuju suprotno standardima zaštite životne sredine – zbog čega ćemo pravnu zaštitu tražiti putem viših instanci i drugih mehanizama”, naglašava Skomorac.

Iz Centra za životnu sredinu ističu da je poništena ekološka dozvola za rudnik uglja Bukova Kosa potvrda da nadležno Ministarstvo, bez obzira o kojem se predmetu radi, u postupku odobravanja olako cijeni sve okolonosti i predočene dokaze, pa je iz tog razloga ovo još jedna ekološka dozvola koja je donešena suprotnu zakonima.

Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske je, podsjećamo, izdalo ekološku dozvolu preduzeću Drvoexport iz Teslića za eksploataciju mrkog uglja na ležištu „Bukova kosa – Prijedor“ u maju ove godine.

Mještani Bukove Kose, inače, od početka iskopavanja imaju problema zbog eksploatacije rude. Zbog sagorijevanja lignita bilo je ugroženo zdravlje ljudi čije su kuće udaljene samo nekoliko metara od rudnika.

Nadležne vlasti su često ignorisale probleme mještana, pozivajući se na pravne tehnikalije i procedure, iza kojih se, prema sumnjama opozicije, krije duboka političko-ekonomska sprega s koncesionarima. Ugalj je, uprkos potrebama domaćeg tržišta, transportovan u Srbiju.

Ekipa portala Gerila.info, podsjećamo, snimila je kratki dokumentarni film o otvaranju ovog rudnika i protivljenju građana.

The post Poništena prva ekološka dozvola za rudnik uglja Bukova Kosa first appeared on Gerila.info.

Bosna i Hercegovina postala je plodno tle za različite rudarske kompanije, svjetske i domaće. U BiH te kompanije nailaze na razumjevanje lokalnih vlasti i izuzetno povoljne koncesione naknade. Aktivisti i lokalno stanovništvp koje živi u blizini geoloških istraživanja i već otvorenih rudnika uzalud apeluju i upozoravaju na različite nepravilnosti, nezakonitosti prilikom procedura otvaranja rudnika ali i uništavanje životne sredine. Vlast, gotovo po pravilu, pogoduje investitorima i ne sluša primjedbe građana.

Na konferenciji su govorili mještani, koji su silom prilika postali i aktivisti, Bukove Kose, Bistrice, Fajtovaca kod Sanskog Mosta, Kupresa, Lopara, Jezera, Ozrena.

Suzana Rajković iz UG “Dolina Plive” napominje kako su na teritoriji opštine Jezero u toku geološka istraživanja koja se provode i noću pod reflektorima a svega stotinjak metera od prvih kuća.

“Imamo sad situaciju da je rijeka Jošavka, koja se kroz nekih 2,5 kilometra ulijeva u rijeku Plivu, zagađena od tih otpadnih voda od bušotina“, kaže Rajković

Ona kaže i da su mještani zabrinuti ali da se plaše i pritisaka i slapp tužbi od strane investitora. Investitor je kompanija Jugo Metals koja se do nedavno zvala Lykos i na čijem čelu je Miloš Bošnjaković a koji je na čelu još nekih kompanija koje su nosioci koncesija za geološka istraživanja u BiH. Trenutno su najaktuelnija istraživanja za otvaranje rudnika hroma u Varešu.

“Mi smo danas ovdje da prezentiramo najnovije probleme koji se tiču rudarenja kritičnih minerala u BiH posebno u opštini Vareš gdje pored postojećeg rudnika je intencija i lokalnih vlasti i kantonalnih vlasti ali i investitora da se otvori još jedan rudnik hroma koji je po svim kriterijumima jako opasan materijal za rudarenje. Svjedoci smo ovih dana da je Citroen izbacio iz upotrebe hrom zbog kancerogenosti. Ono što je nama jako bitno jeste da informiramo ljude o štetnosti projekta, konkretno što se tiče ovog novog projekta novog rudnika hroma on bi ugrozio sliv Krivaje, više hiljada stanovnika u slivu Krivaje“, rekao je Davor Šuputović iz UG “Fojničani” iz Maglaja.

Centar za životnu sredinu predstavio je Mapu rudarenja u BiH. Na mapi su 64 lokacije od čega su 45 lokacije za kritične mineralne sirovine.

“Naše lokalne zajednice nemaju nikakve benefite zbog rudarenja, niti zbog rudnika uglja koji se sad napuštaju ali otvaraju se privatni rudnici a ni zbog budućeg otvaranja rudnika kritičnih mineralnih sirovina. Ljudi koji se tamo nalaze nisu praktično  ni obavješteni tako da je to jedan netransparentan proces a zagađenja su veliko iz prostog razloga što se tu ništa strateški ne riješava već se ide ad hoc. Bitno je da se investitoru obezbijedi vrijeme i novac da može da ubire profit. Ljudi su onda ostavljeni sa zagađenjem vode, vazduha i zemljišta. To su prakse rudarske koje su izuzetno negativne po prirodu. U svim ovim slučajevima ne poštuju se ni prava ljudi a ni zaštita životne sredine“, rekla je Nataša Mazalica iz Centra za životnu srednu.

Benefite od rudarenja a način na koji je postavljen sistem rudarenja u BiH imaju jedino investitori a svi ostali su na gubitku, rekao je ekonomista Damir Miljević.

“Koncesione naknade u BiH se kreću između 3 i 5 odsto. Sad koncesije uzimaju isključivo privatni investitori. Recimo u Kongu ne možete dobiti koncesiju za rudarenje bilo koje vrste ukoliko 20 odsto vlasništva nije državno. Očito je da sistem ne funkcioniše, benefiti su skoro nikakvi“, rekao je Miljević.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post KONFERENCIJA: Rudarenje u BiH, uticaj na zajednice u tranziciji first appeared on Gerila.info.

Na zapadnoj strani aktivno je klizište većih razmjera, rijeka Crljenjača je zamućena i kada nema padavina, a korito je, prema svjedočenjima s terena, izmještano bez javno dostupne dokumentacije.

Okružni sud u Banjaluci u dva navrata je poništavao ekološku dozvolu koju je izdavalo Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS: prvi put jer investitor nije imao plan rekultivacije i remedijacije, drugi put jer “nulto stanje” – stanje terena prije početka radova – nikad nije utvrđeno. Sud je eksplicitno prihvatio nalaz da se “sa radovima i eksploatacijom počelo prije nego što je podnesen zahtjev za izdavanje ekološke dozvole i prije nego što je data koncesija”. Uprkos tome, resorno ministarstvo je u oktobru ove godine izdalo novu dozvolu – paradoksalno, šest mjeseci nakon zatvaranju kopa – ali nije objasnilo zašto je dokument izdavan tri puta.

Iz Inspektorata RS navode da su “ranije izvršili kontrole” i da “nema deponovanog uglja”, te da su “počeli radovi na ravnanju terena i zatrpavanju iskopanih površina u skladu s Glavnim rudarskim projektom”. Na osnovu njihovih nalaza, Ministarstvo energetike i rudarstva RS izdalo je rješenje o zatvaranju, uz rok od godinu dana da se završe radovi, nakon čega komisija treba da provjeri sanaciju i mjere zaštite okoliša. Samo ministarstvo – kao i Ministarstvo za prostorno uređenje – nisu odgovorili na pitanja redakcije.

Kraj rudnika koji je otvoren samo na dvije godine potvrdio je za CAPITAL predstavnik ove kompanije Srđan Klječanin Rufi, koji je rekao da su tamo iskopali šta su imali.

“Mi smo sa rudnikom Bistrica sve završili i zemljište je vraćeno u prvobitno stanje. Mnogo je ljepše nego što je izgledalo. Tako je već duže vrijeme. Mi smo to završili i mislim da smo čak i dobili od Ministarstva energetike i rudarstva rješenje da je zatvoren rudnik“, rekao je Klječanin za Capital.

Stanovnici Bistrice opisuju stanje na terenu kao potpunu devastaciju i napušteni rudnički haos.

Danijel Lazić, mještanin i apsolvent rudarstva, za Gerilu kaže da je „očigledno da je Drvo-Export napustio lokalitet“, jer su prošle sedmice demontirali vagu i uklonili svu mehanizaciju. „Tu tek nisam pametan. Mene tako nisu učili da rekultivacija i relativizacija kopa izgleda. Tu više nema ni pristupnog puta za ozbiljniju mehanizaciju. Mislim da će ta lokacija tek na proljeće sablasno da izgleda, poslije kiša, snijega i svih atmosferskih uticaja“, kaže Lazić.

Još dramatičniji opis daje Zoran Ninić, koji navodi da su radnici odvezli mašine, kontejnere i vagu, te potpuno uklonili pristupni put ka rudniku. Prema njegovim riječima, jalovina koju su odlagali vraćena je nazad na mjesto eksploatacije, ali bez ikakve selekcije – zajedno s humusom, pomiješanim ugljem i opasnim otpadom. „Ispod jalovine ostale su desetine kamionskih guma, buradi za gorivo i ulje, prljavi filteri… Sve to će oborinske vode odnijeti u Crljenjaču, pa preko Lušice i Gomjenice u Sanu, a iz Sane u Unu“, upozorava on.

Ninić dodaje da su ogromne količine jalovine nasute uz tok Crljenjače i da će se tokom zime sliti u korito, vjerovatno mijenjajući i sam tok potoka. Uzvodno je, kaže, ostavljena deponija visoka i do 20 metara, na površini od pola hektara, koja će takođe završiti u vodi. Mještanima je u međuvremenu potpuno blokiran pristup njihovim parcelama, šumama i voćnjacima, uništena je vodenica i objekti planiranog etno sela, a lokalni vodovod – koji snabdijeva oko 80% Bistrice – više puta je oštećivan i sada je samo djelimično zatrpan.

„Sve u svemu, stanje podsjeća na scenu apokalipse, na Pobješnjelog Maksa“, kaže Ninić, dodajući da je riječ o „varvarskom i divljačkom činu, zločinu prema prirodi“ u kojem su, osim investitora i pojedinaca iz vlasti, učestvovali i mještani „spremni da za sitan novac unište ono što je stvarano hiljadama godina“. Kako više ne postoji pristupni put za ulazak mašina, zaključuje, „ovo će ovako ostati za vijek vjekova“.

Upravni i sudski zapis ostavio je još nekoliko važnih tragova. Koncesioni ugovor je zaključen tek u septembru 2023, osam mjeseci nakon početka kopanja. Ministarstvo energetike je tada odobrilo upotrebu rudarskog objekta i koncesionu naknadu od 2,6 KM po toni, ali do danas nije javno objavljeno koliko je uglja ukupno izvađeno i izvezeno. U međuvremenu je policija osiguravala prolaz kamionima, dok su mještani i aktivisti mjesecima protestovali; odluka Skupštine grada Prijedora da se kopanje obustavi ostala je bez učinka.

“Jedna interesantna stvar je da je sud oba puta rušio dozvolu – prvo zbog izostanka plana rekultivacije, potom zbog nepostojanja nultog stanja. To govori da remedijacija vjerovatno nikad nije ni bila ozbiljno planirana,” kaže Dragan Ostić iz Centra za životnu sredinu, organizacije koja je zajedno s oko 30 mještana i vodila upravne sporove.

Prema važećim propisima, investitor nakon zatvaranja kopa mora izvršiti rekultivaciju i remedijaciju, stabilizovati klizišta, uspostaviti površinsku drenažu, zaštititi vodotoke i – što je u Bistrici posebno osjetljivo – pratiti kvalitet vode u Crljenjači nizvodno do Lušice, Gomjenice, pa sve do sliva Une. Mještani tvrde da se događa obrnuto: prepuna deponija jalovine “obogaćena otpadom” leži svega 50–100 metara uzvodno od eksploatacije, visine 15–20 metara, a velika količina će “u toku zime završiti u koritu”.

Dok Bistrica čeka komisiju i zvaničnu potvrdu da li je sanacija urađena “u skladu s projektom”, nekoliko kilometara dalje – u Bukovoj Kosi – iskopi i dalje traju. Lokalna zajednica strahuje da će “model Bistrice”, u kojem eksploatacija stigne prije dozvola, a remedijacija poslije papira, postati pravilo, a ne izuzetak.

Ključna pitanja ostaju bez odgovora: ko će i kada stabilizovati klizišta, gdje je završio opasni otpad, ko i kako mjeri kvalitet voda, i koliko je tačno lignita izvađeno iz Bistrice. Do tada, mještani žive uz krhke nasipe jalovine i zamućene potoke – i podsjećaju da je “papir” već dva puta pao pred sudom, a da se teren i dalje sam urušava.

Dejan Rakita / GERILA

The post Zatvoren rudnik Bistrica, problemi otvoreni: Klizišta, zamućene rijeke i tri puta izdavana ekološka dozvola (FOTO, VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Mještani ovog sela koji se više od dvije godine bore protiv iskopavanja uglja na 300 metara udaljenog od njihovih kuća, kažu da je stanje nakon odlaska mehanizacije katastrofalno, jer su se već nakon prvih kiša pokrenula klizišta i stvorilo veliko blato.

Nekadašnje njive i šume raskopane za potrebe eksploatacije uglja pokrivene su zemljom, ali ona nije riješila ništa, jer je obližnji potok već počeo da je odnosi.

U video materijalima koji su snimljeni iznad nekadašnjeg rudnika u ovom selu vidi se sva šteta nanesena eksploatacijom uglja.

Blato do koljena

Mještanin Zoran Ninić, jedan od najglasnijih boraca protiv otvaranja rudnika u nekada nedirnutoj prirodi na Kozari, kaže da je u pokušaju da napravi snimke trenutnog stanja u ovom selu ostao bez čizama koje mu je progutalo blato.

“To najbolje ilustruje stanje u našem selu. Dok smo pokušavali da snimimo, upao sam u blato i nisam mogao drugačije da izađem nego da ostavim čizme. Stanje je katastrofalno. Tačno je, nema više kopanja u rudniku, a navukli su sloj zemlje da ga pokriju. Nije to ni blizu rekultivacije, ali jesu nešto poravnali“, priča Ninić.

Kaže da je kopanje okončano i da više u selu nema nijedne mašine niti vage za ugalj. Dignut je šljunak tamo gdje je bio pristupni put za mehanizaciju, a nasuta je zemlja.

“Povađene su i cijevi koje su postavili za potok. Gore iznad potoka, ima neka njiva, tu su i dalje ostale velike hrpe zemlje. Vjerovatno će tako i ostati. Ovo što su sad poravnali i navukli zemlju već se osipa, kreću klizišta i nose puno zemlje kroz potok“, priča Ninić.

Klječanin: Mnogo je ljepše nego što je izgledalo

Kraj rudnika koji je otvoren samo na dvije godine potvrdio je za CAPITAL predstavnik ove kompanije Srđan Klječanin Rufi, koji je rekao da su tamo iskopali šta su imali. Međutim, on tvrdi da je zemljište vraćeno u prvobitno stanje.

“Mi smo sa rudnikom Bistrica sve završili i zemljište je vraćeno u prvobitno stanje. Mnogo je ljepše nego što je izgledalo. Tako je već duže vrijeme. Mi smo to završili i mislim da smo čak i dobili od Ministarstva energetike i rudarstva rješenje da je zatvoren rudnik“, rekao je Klječanin.

Objašnjava da je zahtjev za zatvaranje rudnika odavno predat, da su izlazile komisije na teren i da je ostalo možda samo da se zatvori papirologija.

Inače, “Drvo-export” je u maju 2023. godine podnio Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS zahtjev za prethodnu procjenu uticaja na životnu sredinu za projekat eksploatacije uglja lignita na ležištu Bistrica na 9,5 hektara površine na kojoj je već osam mjeseci izvodio radove.

Nema nulte situacije

Takozvana nulta situacija, stanje prije početka kopanja nikada nije utvrđeno, jer je kopanje počelo mnogo ranije nego što je najavljeno i prije dobijanja koncesije, ali su vlasti i inspekcije ignorisale sve pozive, proteste i tužbe mještana, pa i odluku Skupštine grada Prijedora da se obustavi kopanje.

Inspekcije tako nisu primjećivale ogromne hrpe uglja i jalovine na lokalitetu Bistrica, a policija je obezbjeđivala prolaz kamionima natovarenim ugljem i sklanjala građane koji su mjesecima protestovali.

U oktobru 2024. godine Okružni sud u Banjaluci poništio je tu ekološku dozvolu po tužbi Centra za životnu sredinu i oko 30 mještana. Pred sudom je dokazano da ekološka dozvola Ministarstva za građevinarstvo, prostorno uređenje i ekologiju Republike Srpske izdata u januaru te godine nikako nije mogla da bude zakonita, zato što je potpisana punih osam mjeseci nakon što je počela eksploatacija.

Sud je prihvatio službeni navod da se sa radovima i eksploatacijom počelo prije nego što je podnesen zahtjev za izdavanje ekološke dozvole i prije nego što je data koncesija.

Ovaj ugovor zaključen je u septembru 2023. godine, osam mjeseci nakon što je počela eksploatacija uglja. Ministarstvo energetike i rudarstvo odobrilo je tada upotrebu rudarskog objekta na ležištu “Bistrica” da eksploatišu ugalj u komercijalne svrhe i da uplaćuju koncesionu naknadu za eksploataciju u visini od 2,6 KM po toni eksploatisanog uglja.

U Bukovoj Kosi iskopavanje još nije gotovo

Ništa bolja situacija nije ni u Bukovoj Kosi, udaljenoj nekoliko kilometara od Bistrice, na kojoj iskopavanja još uvijek traju, ali je razmjera katastrofe gotovo ista. Aktivista Miroslav Stakić kaže da je na lokalitetu Veliko Palančište sve razvaljeno i u haosu, a nedavne kiše su pokrenule klizišta.

“Pokušali su da saniraju pokrenuto klizište, umili su to i malo zatrpali neravnine nastale od klizanja zemlje. Međutim, nije pomoglo. Mogu sa sigurnošću da kažem da će posljedica i problema biti u narednih 20 godina. Što se tiče samog rudnika na Bukovoj Kosi, mislim da im je iskopavanje na minimumu, ali je fokus na utovaru u kamione koji idu prema Obrenovcu. Depoe koje su napravili ne mogu isprazniti ni za tri četiri mjeseca“, kaže Stakić.

capital.ba

The post Zatvoren rudnik u Bistrici, iza bagera ostale razorene njive i šume first appeared on Gerila.info.

Snimak koji su poslali snimljen je danas, a kako pojašnjavaju, lignit je ugalj slabog kvaliteta koji se samozapaljuje, naročito u prisustvu vlage u vazduhu ili padavina.

“Tokom gorenja u atmosferu ispušta  sumpor, olovo, živu, arsen i kadmijum i time ne ugrožava samo atmosferu već i zdravlje ljudi svih gradjana Prijedora a naročito mještana Bukove Kose čije su kuće udaljene samo nekoliko metara od rudnika.
Ovo je zločin gradske uprave Prijedora i državnih institucija prema svom narodu, jer svi oni zatvaraju  oči pred ovim problemom. Oni svjesno ugrožavaju živote svih nas!”, navedeno je u saopštenju.

Kako su rekli, zahtjevaju  hitnu akciju, transparentnost i odgovornost vlasti kako bi se spriječilo dalje zagađenje i zaštitilo zdravlje svih građana.

The post Bukova Kosa- gori lignit, građani traže reakcije nadležnih (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

U međuvremenu, prema podacima Ujedinjenih nacija, do 23 miliona tona plastike godišnje završava u svjetskim rijekama, jezerima i okeanima. Globalni pregovori o prvom pravno obavezujućem sporazumu za borbu protiv zagađenja plastikom nastavljaju se u Švajcarskoj u avgustu, dok je ovogodišnja kampanja pod sloganom #BeatPlasticPollution pozvala na akciju svih nivoa društva na globalnom nivou.

Na lokalnom novou u BiH, kako kaže Tihomir Dakić iz Centra za životnu sredinu, “pojedine institucije, pogotovo u Republici Srpskoj, postale su tajnije, kriju informacije, rade za dobrobit pojedinaca i kompanija”, dok s druge strane pojedine strane kompanije “kao da su čekale neku ustavnu krizu da pojačaju svoje djelovanje na prostoru BiH”.

Uprkos tome, Dakić prepoznaje i svjetlije tačke – sve više građana prepoznaje da je zaštita prirode pitanje opstanka:

“Ljudi su responsivniji, informisaniji, zainteresovaniji za ovu životnu temu.”

Ekološki alarm: BiH gubi prirodu – i tlo pod nogama

Ekolozi upozoravaju da stanje u kojem se nalazi priroda BiH nije samo zabrinjavajuće – već alarmantno.
Zoran Poljašević iz udruženja Ozrenski studenac podsjeća: “Planeta je za posljednjih 50 godina izgubila preko 70% populacije divljih životinja. Bosna i Hercegovina je država koja je zaštitila prirodu na tek nešto više od 3% svoje teritorije što je stavlja na samo začelje ne samo regionalne i evropske, nego i svjetske liste, a zat ov rijeme je EU prosjek blizu čak 30%.”

On dodaje da nova saznanja o prisustvu mikroplastike u ljudskim tkivima dodatno naglašavaju hitnost:

“Ako to dodamo na spisak problema, jasno je u kom pravcu moramo ići.”

Trgovska gora: potencijalna ekološka bomba na granici kod Novog Grada

Na granici s Hrvatskom, opasnost ima ime – Trgovska gora. Plan da Hrvatska odlaže radioaktivni otpad iz nuklearke Krško tik uz rijeku Unu i bh. granicu, ekološki aktivista Mario Crnković iz Green Team-a opisuje kao “anticivilizacijsko ponašanje, sa obrisima ekološkog rasizma”.

“Došli smo u vremena kada zdrava životna sredina više nije nešto što se podrazumijeva, već nešto za šta se moramo boriti i izboriti.”

Crnković upozorava na opasan presedan – da ekonomski jače zemlje opasni otpad guraju ka slabijim.

“Zdrava životna sredina je pravo koje svi trebaju imati, a ne luksuz rezervisan za odabrane.”

Dvoje mladih, dva otpora: Inovacija iz Sarajeva, borba iz Prijedora

Nasuprot nečinjenju institucija stoji generacija koja djeluje. Bez političkih funkcija, bez javnih fondova, ali sa jasnom misijom.

U Sarajevu, Muhamed Hamamdžić, donedavno srednjoškolac, razvija sa timom hibridnu vertikalnu vjetroturbinu koja koristi i solarnu i vjetro energiju za napajanje javne rasvjete.

“Mi smo odlučili napraviti nešto što kod nas ne postoji, a u svijetu je sve traženije.”

Turbina, uz solarni panel od 70W, funkcioniše kao samoodrživ energetski sistem. Ono što je čini još vrijednijom – sve je povezano s mobilnom aplikacijom koju je tim samostalno razvio.

“Aplikacija omogućava korisnicima da u realnom vremenu prate stanje uređaja – od napona baterije do učinkovitosti punjenja.”

Njegov projekat Turbine Tech već je privukao interes potencijalnih investitora, iako se sve razvija bez sistemske podrške.

“Zbog nedostatka podrške, mnogi mladi odustanu – i tu nestaju ideje. Ali mi nećemo stati”, kaže Hamamdžić.

U Prijedoru, Milica Končar, ekspert za cirkularnu ekonomiju, već godinama stoji na prvoj liniji fronta protiv mini spalionica i ilegalnih rudnika.

“Nismo bili protiv razvoja, ali kad se projekat pokaže štetnim za zajednicu i prirodu – mi reagujemo”, kaže Milica.

Ona danas predvodi inicijativu “Prijedor se budi”, a najveća trenutna borba vodi se oko rudnika na Bukovoj kosi, gdje mještani već mjesecima protestuju zbog zagađenja i nestanka pitke vode.

“Imamo rudnike bez dozvola, zagađenje sumporom, nestanak pitke vode, saobraćajne opasnosti i ekološku devastaciju. Ljudi su izgubili vodu, a na njivama se slijeva crvena tečnost. I to se događa danas. Na proteste dolazi stotinu ljudi – i po kiši i po suncu. Nećemo odustati. Dosta je ignorisanja”, poručuje Milica.

Građani kao ekološki štit

U zemlji u kojoj se šume sijeku pod zaštitom dozvola, rijeke betoniraju u tišini, a planine nude na koncesiju, građani i aktivisti postaju posljednja brana između prirode i profita.

Tihomir Dakić zaključuje da je u BiH potrebno “apsolutno ujedinjenje građana protiv svih podjela i fragmentacija kako bi se uspjeli odbraniti od štetnog domaćeg i stranog interesa”.

U tom duhu, Svjetski dan zaštite životne sredine ne bi trebao biti samo još jedan datum za protokolarne objave, već podsjetnik da se promjene dešavaju – ali ih ne donosi sistem, već ljudi.

“Zagađenje plastikom guši našu planetu… ali postoji globalni pokret koji zahtijeva hitne promjene”, rekao je nedavno generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš.

U BiH, taj pokret se ne mjeri brojem ministara – već brojem mladih poput Muhameda i Milice, aktivista poput Tihomira, Zorana i Maria, te hiljada građana na Bukovoj kosi, Trgovskoj gori, Loparama, Jezeru, Šipovu, Jablanici ili rijeci Uni.

Jer zdrava životna sredina nije luksuz. Ona je pravo. A to pravo se u BiH – i dalje mora braniti.

Dejan Rakita/GERILA

The post Svjetski dan zaštite životne sredine: Putuju li, opet, Evropa i svijet i “ne čekaju na nas”? first appeared on Gerila.info.

Dozvola je izdata 08.maja, a površina eksploatacionog polja je 9,15 ha.

Pogoni i postrojenja za koja se izdaje ekološka dozvola su:

2.1. Ležište „Bukova kosa – Prijedor“ površine eksploatacionog polja 9,15 ha, prva faza rudarskih radova;

2.2. Pristupni put za automobile;

2.3. Pristupni put za kamione;

2.4. Prostor za smještaj mobilnih objekata i mobilni objekti za potrebe postrojenja;

2.5. Mobilno drobiličko postrojenje.

Perma toj dozvoli, „DRVO-EKSPORT“ d.o.o. Teslić, dužno je da:

3.1. Ispuni osnovne obaveze zaštite životne sredine, u skladu sa članom 83. Zakona o zaštiti životne sredine tokom rada i prestanka rada postrojenja.

3.2. Primijeni mjere ublažavanja negativnih uticaja na sve medije životne sredine, tokom rada i prestanka rada postrojenja.

U obrazloženju ovog dokumenta se navodi da je 17.05.2025. na protokolu Ministarstva zaprimljen zahtjev „DRVO-EKSPORT“ d.o.o. Teslić za izdavanje ekološke dozvole za eksploataciju mrkog uglja.

Dodaju u Ministarstvu i da su 11.03.2025. godine zaprimili podnesak udruženja „Centar za životnu sredinu“ Banja Luka, u kojem je sadržan zahtjev za prekid postupka.

“U predmetnom zahtjevu za prekid postupka je navedeno da je pred Okružnim sudom u Banjoj Luci pokrenut upravni spor protiv Rješenja ovog ministarstva, broj 15.4.1-96-118/24 od 18.10.2024. godine kojim je odlučeno da nosilac projekta „DRVO-EKSPORT“ d.o.o. Teslić nije dužan sprovoditi procjenu uticaja na životnu sredinu niti pribavljati Studiju uticaja na životnu sredinu za projekat eksploatacije uglja (lignita) na ležištu Bukova kosa – Prijedor“, kod Prijedora, površine eksploatacionog polja od 9,15 ha, donesenog u postupku prethodne procjene uticaja na životnu sredinu”, navodi se u pomenutom dokumentu.

Dodaju i da je zbog tog sudskog spora 16.04.2025. godine donesen Zaključak broj: 15.4.1-96-16/25 o prekidu postupka za izdavanje ekološke dozvole za eksploataciju, dok Okružni sud u Banjoj Luci ne donese odluku u upravnom sporu koji se vodi po tužbi tužioca „Centar za životnu sredinu“ Banja Luka, od 22.11.2024. god.

Ipak, Okružn sud u Banjoj Luci je odbio tužbu Centra za životnu sredinu, a nakon dostavljenje presude u Ministarstvo, ovaj organ je ipak odlučio da izda Ekološku dozvolu Drvo-exportu.

Podsjećamo, građani Prijedora već mjesecima organizuju proteste pod nazivom “Opstanak za Ustanak”, kojim se protive radu ovog rudnika.

Nezadovoljni su, kako tvrde, potpunog izostanka reakcije nadležnih institucija na višemjesečne apele mještana i aktivista, koji ukazuju na štetne posljedice eksploatacije lignita na područjima Bukove Kose i Bistrice.

Građani su iznijeli zahtjeve zahtjeve za konkretnim koracima ka zatvaranju rudnika, rekultivaciji devastiranog zemljišta i izradi transparentnog plana za zaštitu od poplava, na koje, kako navode, nadležni organi i dalje ne reaguju.

PROČITAJTE JOŠ:  Dok se narod guši, nadležni tvrde da su im vezane ruke: Bukova Kosa kao simbol “otrovnog partnerstva” vlasti i profita

Ekipa portala Gerila.info, podsjećamo, snimila je i kratki dok.film o otvaranju ovog rudnika i protivljenju građana.

Đorđe Vujatović

The post Ministarstvo izdalo DRVO-EXPORTU ekološku dozvolu za “Bukovu kosu” first appeared on Gerila.info.