To je na okruglom stolu „Zbrinjavanje nuklearnog otpada u opštini Dvor – problemi i rješenja“, održanom juče, 25.juna, u Zagrebu, izjavio direktor Fonda za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva NE Krško Josip Lebegner, prenosi portal radionovigrad.com.

Lebegner je rekao da je 18. juna predstavništvu BiH u Ženevi dostavljena službena notifikacija za ministra za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske Bojana Vipotnika, uz sažetak Studije uticaja na životnu sredinu od pedesetak stranica, dok kompletan dokument ima više od 1.000 stranica.

Prema njegovim riječima, nakon što hrvatsko Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije pregleda studiju i eventualno zatraži njene dopune, dokument će biti upućen u javnu raspravu koja će trajati 90 dana i biće organizovana u opštini Dvor, ali i u Bosni i Hercegovini.

Lebegner je iznio i nove podatke o planiranom kapacitetu budućeg centra. Ukoliko Studija potvrdi lokaciju Čerkezovac, nakon obrade i cementiranja na Trgovsku goru bi bilo dopremljeno između 1.500 i 2.000 kontejnera nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško.

Istovremeno je ponovio da se na Čerkezovcu neće graditi odlagalište visokoradioaktivnog otpada niti nuklearna elektrana, navodeći da će istrošeno nuklearno gorivo iz Krškog ostati uskladišteno u Sloveniji do 2093. godine, dok Hrvatska tek pokreće proceduru izbora buduće lokacije za trajno odlagalište radioaktivnog otpada.

Međutim, upravo su tvrdnje hrvatske strane bile predmet najoštrijih kritika učesnika okruglog stola.

Predsjednik Evropskog biroa za životnu sredinu Toni Vidan upozorio je da se cijeli postupak vodi suprotno direktivama Evropske unije, jer ga vodi Fond za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iako bi, kako je rekao, taj posao morala obavljati nezavisna stručna institucija.

Vidan je posebno problematizovao činjenicu da u Upravnom odboru Fonda sjede i predstavnici Hrvatske elektroprivrede, čiji se radioaktivni otpad zbrinjava, što, prema njegovim riječima, otvara pitanje sukoba interesa.

Jedan od najznačajnijih detalja njegovog izlaganja odnosio se na plansku dokumentaciju.

Kako je naveo, u prostorno-planskim dokumentima Sisačko-moslavačke županije kao mikrolokacija i dalje se vodi Majdan, a ne Čerkezovac.

„Mikrolokacija Majdan je udaljenija od Une i puno manje loša nego Čerkezovac“, rekao je Vidan.

On smatra da se u javnosti stvara utisak da je o projektu već sve odlučeno, iako ključni dokument – Studija uticaja na životnu sredinu – još nije predstavljen javnosti niti je prošao zakonom propisanu proceduru.

Vidan je upozorio i da bi planovi Hrvatske za izgradnju novih nuklearnih kapaciteta mogli dodatno promijeniti razmjere cijelog projekta.

„Vlada Hrvatske navodno planira da gradi nuklearku, tako da više nije riječ o ograničenoj količini nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško, nego možda i iz neke buduće nove nuklearke treba zbrinuti otpad. Lokalno stanovništvo opravdano strahuje da će sve to završiti kod njih“, rekao je Vidan.

Na okruglom stolu učestvovao je i predsjednik Udruženja Green Team iz Novog Grada Mario Crnković, koji je rekao da je Trgovska gora prije svega politička odluka donesena još krajem devedesetih godina.

„Kontinuirano u Hrvatskoj zanemaruju da je Trgovska gora suštinski politička odluka iz perioda 1997-1999. godine, tako da sam sa posebnim zadovolјstvom podsjetio na tu činjenicu. Nije prijalo ni to što sam ukazao na ignorisanje građana sa desne obale rijeke Une, kao i na zloupotrebu brige o ženskom zdravlјu u kontekstu promocije ideje da se radioaktivni otpad doprema nadomak Une“, rekao je Crnković.

On je upozorio da su građani sa desne obale Une godinama isključeni iz procesa odlučivanja, te da je Hrvatska politički i proceduralno unaprijed zaključila Trgovsku goru kao jedinu lokaciju.

„Ignorisali su kompletan prostor BiH, te politički, proceduralno i komunikaciono zaključali Trgovsku goru kao jedinu lokaciju, što je mimo najbolje svjetske prakse na koju se stalno pozivaju“, rekao je Crnković.

Prema njegovim riječima, najave o uključivanju Bosne i Hercegovine kroz javnu raspravu dolaze prekasno, jer su ključne političke odluke donesene prije više od dvije decenije.

Crnković smatra da hrvatske institucije sada pokušavaju stvoriti utisak da BiH ravnopravno učestvuje u postupku donošenja odluka.

„Nadležni u Hrvatskoj pripremaju strateške manevre kojima se namjerava, prema mom mišljenju, pro forme prikazati aktivno učešće BiH u procesu donošenja odluka, što svakako neće proći niti može suštinski uticati na razvoj slučaja jer su ključne greške već napravljene“, rekao je Crnković.

Načelnik opštine Dvor Nikola Arbutina ocijenio je da Hrvatska prvo donosi političku odluku, a tek potom provjerava da li je ona opravdana kroz studiju uticaja na životnu sredinu.

„Šta ako se dokaže da lokacija nije pogodna? Ima li država rezervnu varijantu?“, upitao je Arbutina.

Podsjećamo, pitanje Trgovske gore posljednjih mjeseci ušlo je u novu međunarodnu fazu nakon što je Bosna i Hercegovina pred Implementacionim komitetom Espoo konvencije u Ženevi pokrenula postupak zbog sumnje da Hrvatska nije poštovala međunarodne obaveze o prekograničnom uticaju na životnu sredinu.

Istovremeno, hrvatska strana tvrdi da postupak procjene uticaja tek ulazi u završnu fazu, dok predstavnici BiH i ekoloških organizacija upozoravaju da je izbor Čerkezovca kao lokacije za radioaktivni otpad politički određen još prije više od dvadeset godina i da se sada pokušava formalno opravdati kroz zakonom propisane procedure.

Dejan Rakita / GERILA

The post Radioaktivni otpad i Trgovska gora: Hrvatska najavila javnu raspravu i u BiH, aktivisti tvrde “Sve već politički odlučeno uz mnoge neregularnosti!” first appeared on Gerila.info.

Konferencija je okupila predstavnike institucija sa svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini (BiH), agencija za državnu službu, međunarodnih organizacija, stručnjake za reformu javne uprave i evropske integracije, s ciljem razmatranja trenutnog stanja reforme javne uprave i njene uloge u procesu pristupanja Evropskoj uniji (EU).

Polazna osnova diskusije je bila da reforma javne uprave predstavlja jednu od ključnih oblasti procesa evropskih integracija i sastavni dio Klastera „Temeljna pitanja“ (Fundamentals), koji se prvi otvara i posljednji zatvara tokom pristupnih pregovora. Kao horizontalna reforma, javna uprava utiče na sposobnost institucija da kreiraju i provode javne politike, upravljaju reformama i primjenjuju pravnu stečevinu EU u svim oblastima. Zbog toga njen uspjeh direktno utiče na uspjeh svih drugih reformskih procesa neophodnih za članstvo u EU.

Govoreći na otvaranju konferencije, ambasadorica Kraljevine Švedske u Bosni i Hercegovini Helena Lagerlöf, istakla je da je reforma javne uprave jedan od ključnih preduslova za unapređenje kvaliteta života građana i napredak BiH na evropskom putu:

„Reforma javne uprave znači stvarne promjene u svakodnevnom životu građana – kvalitetnije javne usluge, efikasnije institucije i izgradnju povjerenja građana u . Na osnovu relevantnih izvještaja i statistika, BiH se i dalje  nalazi u ranoj fazi razvoja reforme javne uprave i najslabije je rangirana među zemljama Zapadnog Balkana. Istovremeno, izgradnja moderne, profesionalne i odgovorne javne uprave od ključnog je značaja za održiv napredak BiH na putu ka članstvu u EU. Pozivamo sve nivoe vlasti da preduzmu konkretne i koordinisane korake kako bi se reformski proces pokrenuo i ostvario vidljiv napredak.“

Posebna pažnja posvećena je zabrinjavajućem stanju reformskog procesa u BiH. Prema posljednjim procjenama Evropske komisije i SIGMA-e, BiH se nalazi između rane faze pripremljenosti i određenog nivoa pripremljenosti za reformu javne uprave, dok je u većini reformskih oblasti na začelju među zemljama Zapadnog Balkana. Istovremeno, proces reforme javne uprave suočava se sa ozbiljnim zastojem usljed nedostatka političke podrške i neusvajanja ključnih strateških dokumenata. Revidirani akcioni plan za reformu javne uprave 2023–2027 usvojen je samo na nivou F BiH i Brčko distrikta, dok još uvijek nije usvojen na nivou BiH i RS. Kao posljedica toga, blokiran je i dalji razvoj reformskog procesa, uključujući stavljanje u funkciju Fonda za reformu javne uprave, u kojem se trenutno nalazi oko 10 miliona KM namijenjenih podršci reformama.

Tokom prvog panela, posvećenog spremnosti javne uprave za pristupne pregovore, učesnici su razgovarali o administrativnim kapacitetima potrebnim za vođenje složenog procesa pregovora sa Evropskom unijom, uključujući koordinaciju institucija, razvoj javnih politika i  reformama. Posebno je naglašeno da će uspjeh pregovaračkog procesa u velikoj mjeri zavisiti od sposobnosti institucija da koordiniraju i provedu obaveze koje proizlaze iz članstva u EU.

Drugi panel bio je posvećen profesionalizaciji državne službe i značaju zapošljavanja, napredovanja i upravljanja ljudskim resursima zasnovanih na meritornim principima. Učesnici su naglasili da profesionalna, kompetentna i politički neutralna državna služba predstavlja jedan od osnovnih preduslova za efikasnu javnu upravu, kvalitetno kreiranje javnih politika i uspješnu provedbu reformi.

Na konferenciji je predstavljen i prijedlog inicijative TI BiH  „EU Readiness Facility for Public Administration Reform“, koja predviđa deblokadu i ponovno stavljanje u funkciju Fonda za reformu javne uprave te njegovo usmjeravanje ka jačanju administrativnih kapaciteta potrebnih za vođenje pristupnih pregovora. Poseban fokus stavljen je na razvoj kompetencija rukovodećih državnih službenika, koji će imati ključnu ulogu u koordinaciji reformi, usklađivanju zakonodavstva sa pravnom stečevinom EU i upravljanju složenim procesima evropskih integracija.

Učesnici konferencije saglasili su se da je potrebno hitno obnoviti politički momentum reforme javne uprave, osigurati političko vodstvo i usvojiti Revirani akcioni plan i osigurati adekvatne finansijske i institucionalne pretpostavke za nastavak reformskog procesa.

Među ključnim preporukama izdvojene su:

• usvajanje Revidiranog akcionog plana za reformu javne uprave 2023–2027 na svim nivoima vlasti;
• deblokada i stavljanje u funkciju Fonda za reformu javne uprave;
• jačanje administrativnih kapaciteta za vođenje pregovora o pristupanju EU;
• razvoj posebnih programa za jačanje kapaciteta rukovodećih državnih službenika;
• unapređenje sistema zapošljavanja, napredovanja i rukovođenja u državnoj službi u skladu sa principima meritornosti i evropskim standardima.

Zaključeno je da uspjeh procesa evropskih integracija neće zavisiti isključivo od političkih odluka i usvajanja propisa, već prije svega od sposobnosti institucija da provedu reforme u praksi. Zbog toga reforma javne uprave mora biti vraćena među prioritete svih nivoa vlasti u BiH, kako bi zemlja bila spremna odgovoriti na obaveze koje proizlaze iz procesa pristupanja EU.

(ti-bih.org)

The post Vrijeme je za deblokadu reforme javne uprave i jačanje kapaciteta za pregovore sa EU first appeared on Gerila.info.

Cilj istraživanja je prikupljanje naučnih podataka koji bi mogli poslužiti kao dodatni argument za zaštitu cijelog riječnog sistema Une. Riječ je o inicijativi koju predvodi međunarodna organizacija Riverwatch, sa vizijom da Una, zajedno sa svojim najvažnijim pritokama, bude zaštićena od izvora do ušća.

Takav model već je primijenjen na rijeci Vjosi u Albaniji, prvom evropskom nacionalnom parku koji štiti kompletan tok jedne divlje rijeke. Organizatori vjeruju da bi rezultati istraživanja mogli predstavljati važan korak ka proglašenju Nacionalnog parka „Divlje rijeke Una“ i dugoročnijoj zaštiti ovog jedinstvenog prirodnog bogatstva.

Una, koja izvire kod Donje Suvaje u Hrvatskoj, kroz Bosnu i Hercegovinu protiče više od 200 kilometara prije nego što se ponovo vrati u Hrvatsku i ulije u Savu. Njene sedrene barijere, vodopadi, brojne pritoke i bogat biljni i životinjski svijet već decenijama privlače pažnju biologa, ekologa i istraživača iz cijelog svijeta.

„Rijeka Una sa svim svojim pritokama je i dalje očuvana rijeka. I dalje je tu većinski slobodna konekcija, bez bilo kakvih vještačkih pregrada i to je toliko rijetko u Evropi, da nema brana na rijeci. I mi ovdje, i sa ovom Sedmicom nauke, sačuvamo taj status ove rijeke. Ljudi takođe vole Unu, ali njoj prijete mnoge prijetnje i rizici, poput masovnog turizma i betonizacije obala, zagađenje, i uobičajene stvari koje se dešavaju sa svim rijekama odnosno sa prirodom uopšte. Mi ćemo izgubiti Unu, takvu kakvu je znamo, ukoliko ne reagujemo. Zato mi ovdje želimo da napravimo istraživanja koja će otvoriti oči da zaštitimo Unu, ali i njene pritoke – Klokot, Krušnica, Japra i ostale rijeke“, rekao je Ulrich Eichelmann iz međunarodne organizacije Riverwatch za Gerilu.

Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu za Gerilu kaže da je Una ugrožena prvenstveno što se neplanski upravlja sa ovom rijekom.

“Imamo nekoliko dionica koje su zaštićene ali dobar dio Une nije zaštićen. Međutim, čak i taj zaštićeni dio trpi od posljedica ilegalne gradnje, od posljedica neplanske gradnje, problem je tu i sa otpadnim vodama, a važno je i napomenuti problem sa planiranim odlaganjem nuklearnog otpada na Trgovskoj gori u granici sa BiH i u neposrednoj blizini same rijeke Une. Niz problema se veže za Unu, ali prvenstveno je tu problem nepostojanje vizije upravljanja i zaštite rijeke Une”, ističe Topić.

On ipak dodaje da postoji jedinstvo zaštite rijeke Une, ali ne postiji jedinstvo da se problemi sistematski riješe.

“Una je jedna od naših najznačajnijih rijeka i to i jeste razlog zašto se baš na njoj javlja veliki broj što privatnih, što ugostiteljskih objekata, ali ono što je problematično jeste nepostojanje definisane sankcije tj. reperkusije za ilegalno sagrađene objekte na Unu”, ističe Topić.

Već prvog dana istraživanja naučni timovi zabilježili su nekoliko značajnih nalaza. Nekoliko kilometara nizvodno od istraživačkog kampa pronađeni su tragovi aktivnosti dabrova, uključujući tragove ishrane i kretanja, dok su istraživanja kopnenih ekosistema potvrdila prisustvo aktivnih populacija trčaka, grupe tvrdokrilaca čije prisustvo ukazuje na očuvanost prirodnih staništa.

Posebnu pažnju istraživači posvećuju mladici, jednoj od najznačajnijih ribljih vrsta u slivu Une. Ihtiološki timovi tragaju za mladim jedinkama kako bi identifikovali ključna mrijestilišta i prikupili podatke koji bi mogli pomoći u zaštiti ove vrste i njenog staništa.

Paralelno s tim, timovi za riječnu ekologiju mapiraju riječna ostrva i ade, analiziraju vegetaciju i procjenjuju kako promjene vodostaja utiču na njihovo funkcionisanje. Istraživanja će obuhvatiti približno 200 kilometara riječnog toka, od Martin Broda do ušća Une u Savu.

Za profesora Gabriela Singera sa Univerziteta u Innsbrucku, koji predvodi naučni dio ekspedicije, Una predstavlja jedan od najvrjednijih riječnih sistema na evropskom kontinentu.

„Una je izuzetan riječni sistem na evropskom nivou. Ako dođete ovdje kao naučnik, možete raditi decenijama zbog raznolikosti biodiverziteta ovog područja. U razgovoru sa svojim studentima rekao sam im da bih, kada bih bio riba, volio da živim u Uni. Potencijal koji Una ima je izuzetan ne samo za istraživače i naučnike, već i za snimatelje i novinare, jer se ovdje zaista može vidjeti kako izgleda zdrava rijeka“, rekao je Singer.

Naučnici će tokom sedmice istraživati i grupe organizama koje predstavljaju važne pokazatelje kvaliteta vode, poput jednodnevki, tulara i kamenjarki, dok će posebni timovi analizirati stanje pećinskih i kopnenih ekosistema.

Slična istraživanja već su sprovedena na Neretvi, gdje su naučnici pronašli vrste koje do tada nisu bile poznate nauci.

„Na Neretvi smo našli nove vrste za znanost koje nikad prije nisu bile nađene i sada su u opisu. To su vrste koje su nađene samo tamo i nigdje drugdje na svijetu“, rekla je Maja Zagmeister, profesorica na Biotehničkom fakultetu Univerziteta u Ljubljani.

Iako se Una smatra jednom od najočuvanijih rijeka u Evropi, stručnjaci upozoravaju da nije pošteđena pritisaka.

„Neobično je vidjeti ovakve rijeke da postoje u Evropi, ovako zdrave i očuvane. Sama rijeka, iako je ovakva kakva jeste, pod velikom je prijetnjom i udarom, prije svega zbog nelegalne gradnje na obali, ribljih farmi, a tu je prijetnja i od nuklearnog otpada, to je priča oko Trgovske gore“, upozorio je Eichelmann.

Za Azru Berbić iz Fondacije ACT, Sedmica nauke predstavlja početak novog poglavlja u borbi za očuvanje Une.

„Kako bismo Unu sačuvali za nas i buduće generacije, moramo zajedno raditi na koracima koji će eliminisati prijetnje s kojima se suočava i osigurati da Una i njene pritoke slobodno i zdravo teku. Kada kažem svi, mislim na naučnike, medije i aktiviste koji su ovdje, ali isto tako i lokalno stanovništvo, vlasti na svim nivoima, neovisno o političkim podjelama te administrativnim i državnim granicama, jer Una je tu da nas spaja“, poručila je Berbić.

Organizatori očekuju da će rezultati istraživanja poslužiti kao dodatna stručna osnova za inicijativu proglašenja Nacionalnog parka „Divlje rijeke Una“. Ukoliko bude realizovana, riječ je o projektu koji bi mogao predstavljati jedan od najvećih poduhvata zaštite prirode u Bosni i Hercegovini i regionu.

GERILA

The post Više od 75 naučnika u Bosanskoj Krupi: Može li Una, jedna od posljednjih divljih rijeka Evrope, dobiti najveću zaštitu? first appeared on Gerila.info.

Film autora Dejana Rakite i Vladimira Kovačevića, nastao u produkciji portala Gerila.info, prati višegodišnje borbe građana, aktivista, stručnjaka i lokalnih zajednica za očuvanje rijeka koje predstavljaju jedan od najvrijednijih prirodnih resursa Bosne i Hercegovine.

Kroz sedam različitih priča – sa Plive, Duboke, Neretve, Kasindolske rijeke, Neretvice, Ugra i Kruščice – dokumentarac prikazuje kako se širom zemlje ponavljaju gotovo identični obrasci: dodjela koncesija, osporavane dozvole, dugotrajni sudski procesi, pritisci na lokalne zajednice i uporna borba građana da sačuvaju rijeke od pretvaranja u cjevovode.

Posebnu vrijednost filmu daju autentična svjedočenja ljudi koji su godinama bili na prvoj liniji odbrane rijeka. U filmu govore aktivisti, mještani, ribočuvari, naučnici, novinari i predstavnici organizacija za zaštitu životne sredine, koji iz vlastitog iskustva svjedoče o posljedicama izgradnje mini hidroelektrana i borbi za očuvanje prirode.

Za razliku od klasičnih dokumentaraca, film je sniman bez naratora. Priču nose glasovi ljudi sa terena – onih koji su protestovali, blokirali bagere, organizovali pravne bitke i mjesecima ili godinama dežurali uz rijeke koje su željeli zaštititi.

Film donosi i širu sliku problema upravljanja prirodnim resursima u Bosni i Hercegovini. Kroz konkretne primjere otvara pitanje odnosa institucija prema javnom interesu, zaštiti životne sredine i ulozi građana u donošenju odluka koje direktno utiču na njihove zajednice.

„Rijeke na ivici“ ne govori samo o ekologiji. Ovo je priča o vodi, ljudima i pravu zajednica da odlučuju o prostoru u kojem žive. Istovremeno, film postavlja pitanje koliko je jedno društvo spremno da žrtvuje zarad energetskih projekata i ekonomskih interesa.

Dok su neke rijeke već nepovratno promijenjene, druge se još uvijek mogu odbraniti. Upravo zato autori kroz ovaj film žele otvoriti javnu raspravu o budućnosti rijeka u Bosni i Hercegovini i značaju njihovog očuvanja za buduće generacije.

Film je realizovan u okviru programa „Innovation. Media. Minds: EU Support to Public Service Journalism in the Western Balkans“, koji finansira Evropska unija, a sprovodi Goethe-Institut u ime Evropske komisije u saradnji sa implementacionim partnerom DW Akademie.

Sadržaj filma isključiva je odgovornost redakcije Gerila.info i ne odražava nužno stavove Evropske unije.

The post Pogledajte dokumentarni film „Rijeke na ivici“: Priča o borbi za vodu i posljednje slobodne rijeke BiH first appeared on Gerila.info.

U Bosni i Hercegovini samohrane majke često ne vode samo jednu borbu. One istovremeno rade, brinu o djeci, rješavaju prevoz, račune, vrtiće, školu, bolest, alimentaciju i svakodnevne probleme koje bi uređen sistem morao barem djelimično da preuzme. Umjesto toga, mnoge ostaju same pred institucijama, bivšim partnerima i finansijskom nesigurnošću.

Taj problem Gerila.info je prikazala u kratkom dokumentarcu „Život bez pauze: Samohrana majka u BiH“, koji prati svakodnevicu Dijane Popović, majke dva dječaka iz Stanova kod Doboja. Dijana radi u bolnici „Sveti apostol Luka“, brine o djeci, oslanja se na pomoć roditelja i pokušava da održi porodicu stabilnom uprkos problemima koji uključuju i neplaćanje alimentacije. Dokumentarac pokazuje kako izgleda život kada porodica preuzima ono što bi trebalo da bude i obaveza sistema.

U novoj epizodi Gerila podkasta, snimljenoj u prostorijama Austrijskog saveza sindikata u Beču, razgovaramo sa Dorotijom Kikinger o tome kako Austrija štiti samohrane roditelje. Ona objašnjava model alimentacionog fonda, u kojem država isplaćuje alimentaciju ako roditelj ne izvršava svoju obavezu, a zatim sama potražuje novac od dužnika. U razgovoru se govori i o vrtićima, jaslicama, zaštiti od nasilja, bolje plaćenim poslovima sa skraćenim radnim vremenom i podršci koja samohranim roditeljima omogućava da ne budu prepušteni sami sebi.

Suština podkasta nije da Austriju prikaže kao idealan primjer, nego da pokaže šta se iz uređenijih sistema može naučiti. Ako je samohranim majkama teško i u Austriji, jasno je koliko je taj teret veći u BiH, gdje se mnoge same bore sa alimentacijom, troškovima, institucijama i brigom o djeci. Zato ovaj razgovor, nakon dokumentarca o Dijani Popović, otvara pitanje mogućih rješenja, kao što su alimentacioni fond, bolje naplate alimentacije, dostupniji vrtići, zaštita od nasilja i sistem koji samohranog roditelja ne ostavlja samog.

The post Samohrane majke u BiH su prepuštene same sebi: Šta možemo naučiti od Austrije? (Gerila podkast) first appeared on Gerila.info.

U kratkom dokumentarcu “Život s rijetkim sindromom: Priča dječaka Uroša Živkovića i njegove porodice” Gerila je prikazala svakodnevicu porodice koja živi sa rijetkim oboljenjem – godine brige, terapije koje se traže van sistema, put do škole, strah od budućnosti, ali i snagu porodice da djetetu obezbijedi dostojanstven život. Priča o Urošu pokazuje kako rijetke bolesti nisu samo medicinsko pitanje, nego i pitanje podrške, obrazovanja, socijalne zaštite, finansijske sigurnosti i odnosa društva prema djeci i porodicama koje se bore sa dijagnozom o kojoj često ni sistem ne zna dovoljno.

U nastavku ove priče, Gerila podkast donosi razgovor sa Elom Rozenberger (Ella Rosenberger), direktoricom austrijskog udruženja Pro Rare Austria, koje okuplja i podržava osobe sa rijetkim bolestima i njihove porodice. Rozenberger govori da ni Austrija nema jednostavan sistem u kojem porodica sve može riješiti na jednom mjestu. Naprotiv, i tamo se roditelji često suočavaju sa složenom birokratijom, dugim putem do dijagnoze, nedostatkom stručnog kadra, neujednačenom podrškom i osjećajem da su prepušteni sami sebi. Posebno naglašava da finansijska naknada nije dovoljna ako ne postoji šira mreža pomoći, kao što su asistenti u vrtićima i školama, inkluzivno obrazovanje, dostupna terapija, jasne informacije i centralno mjesto koordinacije.

Suština podkasta nije da pokaže kako je Austrija idealan primjer, nego da otvori pitanje šta se iz uređenijih sistema može naučiti. Ako je porodicama djece sa rijetkim bolestima teško i u Austriji, onda je jasno koliko je taj teret veći u Bosni i Hercegovini, gdje se porodice često same bore sa dijagnozom, institucijama i svakodnevnim troškovima. Upravo zato ovaj razgovor, nakon dokumentarca koji prikazuje problem, pokušava ponuditi moguće pravce rješenja, odnosno bolju koordinaciju, raniju dijagnostiku, registre rijetkih bolesti, jaču ulogu udruženja pacijenata i sistem koji porodicu ne ostavlja samu nakon prve dijagnoze.

The post Rijetke bolesti i nevidljive porodice: Šta BiH može naučiti od Austrije? (Gerila podkast) first appeared on Gerila.info.

U ekskluzivnim odgovorima za Gerilu, hrvatski Fond za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva NE Krško (Fond NEK) tvrdi da je postupak procjene uticaja na okoliš za Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na Čerkezovcu formalno počeo tek ove godine i da će Bosna i Hercegovina “uskoro” dobiti zvaničnu notifikaciju prema Espoo konvenciji.

Iz Fonda NEK navode da je zahtjev za pokretanje postupka predat 2. aprila 2026. godine, dok je Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije Hrvatske 7. maja formalno objavilo početak postupka procjene uticaja na okoliš.

“Bosni i Hercegovini uskoro će biti upućena službena obavijest o početku postupka procjene utjecaja na okoliš, uz poziv da se očituje želi li sudjelovati u postupku procjene utjecaja na okoliš”, naveli su iz Fonda NEK za Gerilu.

Hrvatska strana tvrdi i da konačna odluka o prihvatljivosti Centra za okoliš još nije donesena, te da je “postupak tek započeo”.

Međutim, upravo ta formulacija izazvala je burne reakcije u BiH, posebno nakon što je hrvatski Fond NEK objavio izvještaj o realizaciji programa rada i finansijski izvještaj za 2025. godinu, iz kojeg je vidljivo da su brojni tehnički i sigurnosni segmenti projekta već ranije završavani.

Predsjednik Udruženja “Green Team” iz Novog Grada Mario Crnković tvrdi da taj dokument ruši ključnu argumentaciju hrvatske strane iznesenu u Ženevi.

“Riječ je o zvaničnom izvještaju o realizaciji programa rada i finansijskom izvještaju za 2025. godinu, koji nedvosmisleno potvrđuje da je projekat na Čerkezovcu već do kraja 2025. godine daleko odmakao. Dok su u Ženevi neuspješno pokušavali sve uvjeravati da će BiH biti uključena ‘dovoljno rano’, njihov sopstveni dokument pokazuje da je ključne faze projekta Hrvatska već odavno gurala iza zatvorenih vrata, bez stvarnog i pravovremenog uključivanja BiH”, rekao je Crnković za Gerilu.

On tvrdi da se iz samog izvještaja vidi da je Studija uticaja na okoliš već bila završena i poslata na završnu recenziju, da su sigurnosne analize pregledali stručnjaci Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), te da su na lokaciji već uklanjani objekti i vršene pripreme za budući transport i skladištenje radioaktivnog otpada.

“To znači da ovo više nije bio ‘projekat u početnoj fazi’, nego projekat koji je faktički već bio pripremljen za realizaciju”, upozorava Crnković.

Dok Hrvatska insistira da je Bosna i Hercegovina uključena u skladu sa međunarodnim procedurama, iz BiH dolaze potpuno drugačije interpretacije.

Zamjenik direktora Državne regulatorne agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost BiH i predsjedavajući Ekspertskog tima BiH za Trgovsku goru Emir Dizdarević kaže da ostaje nejasno kako Hrvatska danas tvrdi da postupak tek počinje, ako je još početkom 2023. godine BiH zvanično dostavljen sadržaj Studije uticaja na okoliš.

“Nije mi jasno šta je onda bilo u februaru 2023. godine kada su nam poslali oficijelno preko diplomatskih kanala sadržaj Studije uticaja na okolinu i pitali nas da izrazimo, formalno-pravno, ako želimo da učestvujemo u procesu izdavanja Okolinske dozvole kao zainteresovana strana”, rekao je Dizdarević za Gerilu.

On otkriva i detalj sa sastanka u Ženevi koji dodatno komplikuje cijelu priču.

“BiH strana je pitala da li će Republika Hrvatska staviti u Komisiju koja provodi navedeni postupak predstavnika BiH kojeg BiH predloži, na šta je odmah odgovoreno da to ne može po zakonu Republike Hrvatske”, naveo je Dizdarević.

Hrvatska strana u odgovorima Gerili insistira i na tome da je BiH imala mogućnost da bude uključena u istraživačke radove na Trgovskoj gori, ali da tu mogućnost nije iskoristila na vrijeme.

“Odboru je pojašnjeno i da je od 2021. do 2024. održano šest neformalnih sastanaka predstavnika Fonda i stručnjaka iz BiH, mimo postupka Espoo konvencije. Mogućnost uključivanja stručnjaka iz BiH u provođenje istraživačkih radova dogovorena je na prvom održanom sastanku, ali BiH tu mogućnost nije iskoristila, jer je zahtjev podnesen tek po završetku istraživačkih radova”, navode iz Fonda NEK.

Dizdarević na to odgovara da BiH posjeduje kompletnu dokumentaciju o komunikaciji između dvije strane.

“Imamo dopise koje je Republika Hrvatska zaprimila i odgovor. Vjerovatno onaj koji te informacije plasira nije u potpunosti informisan”, rekao je Dizdarević.

U cijeloj priči posebno je važno pitanje šta će zapravo biti predmet daljeg razmatranja pred međunarodnim tijelima.

Dizdarević smatra da će Implementacioni komitet Espoo konvencije prije svega posmatrati formalnu komunikaciju i poštovanje međunarodnih procedura.

“Ipak, veoma je značajno što je prvi put BiH ozbiljno o ovom pitanju razgovarala pred trećom stranom i to Implementacionim komitetom Espoo konvencije”, kaže Dizdarević.

Dodaje da će ključni dokument biti izvještaj i preporuke koje bi Espoo komitet trebalo da pripremi do septembra ove godine.

“Preporuke su jako važne”, naglašava on.

Da je slučaj Trgovska gora daleko više od tehničkog pitanja smatra i Mario Crnković.

“Ne znam šta je gore, to što se nizaju pokušaji iz Hrvatske da se ozbiljan međunarodni problem koji su stvorili svedu na tehničko pitanje ili to što uz sav trud i sav novac nikako da uspiju”, kaže Crnković.

On upozorava da Hrvatska pokušava neformalnim sastancima i parcijalnom komunikacijom zamijeniti ono što su formalne međunarodne obaveze prema Bosni i Hercegovini.

“Ni po koju cijenu niti možemo niti smijemo dozvoliti da se BiH kao zemlju tretira kao statistu, da tu budemo za ukras projektu koji je neko trasirao političkom odlukom kasnih devedesetih. To je ponižavajući odnos, upakovan u hrpe floskula koje trebaju zamagliti suštinu”, kaže Crnković.

Prema njegovim riječima, ključni problem je upravo pitanje trenutka kada je BiH zaista trebala biti uključena.

“Kada kažemo rana faza projekta, to je proces dok su opcije još bile stvarno otvorene, dok lokacija nije bila faktički unaprijed određena, a Bosna i Hercegovina te riječi čuje nakon 26 godina od ključne političke odluke koja je izglasana u Saboru Hrvatske”, upozorava Crnković.

S druge strane, Hrvatska u odgovorima Gerili insistira da će BiH i njena javnost imati mogućnost dostavljanja mišljenja i podataka tokom postupka procjene uticaja na okoliš, te da konačna odluka još nije donesena.

Istovremeno, Provedbeni odbor Espoo konvencije zatražio je dodatnu dokumentaciju, prevode određenih dijelova studije i pojašnjenja hrvatskih propisa koji su citirani tokom sastanka u Ženevi.

Dizdarević smatra da upravo taj detalj pokazuje da slučaj Trgovska gora ulazi u novu, ozbiljniju međunarodnu fazu.

Prema njegovim riječima, pravni tim BiH već priprema nove međunarodne korake.

“Spremna je dokumentacija za traženje sučeljavanja pred Aarhus konvencijom kao i drugim međunarodnim dokumentima i EURATOM sporazumom”, rekao je Dizdarević.

Dok Hrvatska pokušava dokazati da je riječ o proceduri koja se odvija u skladu sa zakonima i međunarodnim pravilima, u BiH raste uvjerenje da je suštinska odluka o Trgovskoj gori donesena mnogo ranije i da se sada vodi bitka da se taj proces međunarodno ospori.

A upravo bi zaključci Espoo odbora mogli postati prvi ozbiljan međunarodni test cijelog projekta na Čerkezovcu. I ogroman problem za Hrvatsku jer je upravo za Gerilu, direktor Fonda NEK Josip Lebegner rekao da Hrvatska praktično nema alternativno rješenje ukoliko Trgovska gora ne bude realizovana.

„Neću vam lagati, Hrvatska nema plan B ukoliko iz bilo kog razloga Trgovska gora ne bude mogla primiti NSRAO“, rekao je Lebegner naglašavajući da bi se tek u tom slučaju otvarala pitanja daljih opcija.

Hrvatska je međunarodnim ugovorom sa Slovenijom obavezna da preuzme i zbrine polovinu nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško. Taj proces mora početi najkasnije do 2028. godine.

Ali kako se međunarodni pritisci budu pojačavali, a spor oko Trgovske gore ulazio u sve ozbiljnije pravne i političke sukobe, ostaje pitanje – da li će ovaj projekat na kraju postati veći problem za samu Hrvatsku nego za Bosnu i Hercegovinu?

Dejan Rakita / GERILA

The post Trgovska gora i radioaktivni otpad: Nema više bijelih rukavica — BiH i Hrvatska u otvorenom sukobu! first appeared on Gerila.info.

U Bosni i Hercegovini starost često ne znači samo bolest, nemoć i siromaštvo. Za mnoge ljude ona znači i samoću, borbu sa institucijama i zavisnost od dobre volje komšija, rodbine ili pojedinaca. Gerila.info je taj problem prikazala u kratkom dokumentarcu o Draganu Samardžiću iz Berkovića, čovjeku koji je zbog komplikacija dijabetesa ostao bez obje noge, ali i dalje brine o nepokretnoj majci koja ima 95 godina.

Dokumentarac pokazuje kako izgleda život kada sistem ne pruži dovoljnu podršku onima kojima je ona najpotrebnija. Podkast sa Amelom Mušanović, socijalnom radnicom sa iskustvom rada u Austriji, pokušava otići korak dalje, ne samo pokazati problem, nego otvoriti pitanje šta bi moglo biti rješenje. U razgovoru se govori o austrijskom modelu pomoći, novčanoj naknadi za njegu, kućnoj pomoći, ulozi socijalnih radnika, bolnica, lokalnih zajednica i organizacija koje obilaze stare i nemoćne osobe.

Suština podkasta je da pokaže da briga o starima ne smije zavisiti od slučaja, humanosti pojedinaca ili toga da li neko ima porodicu. U Austriji se rizični slučajevi prepoznaju kroz sistem, pomoć se organizuje prema stvarnim potrebama, a dom za stare najčešće je posljednja opcija, nakon pokušaja da osoba što duže ostane u svom domu. Za BiH, prva lekcija bi bila da bolesnim i napuštenim ljudima nije dovoljna samo sažaljiva priča. Potreban im je sistem koji prepoznaje njihove potrebe na vrijeme.

The post Teško je biti star tamo gdje sistem ne pomaže: Šta BiH može naučiti od Austrije? first appeared on Gerila.info.

Piše: Almedin ŠIŠIĆ

Kada govorimo o medijskim slobodama u Bosni i Hercegovini, teško je osporiti da one formalno postoje i na papiru zadovoljavaju demokratske standarde. Međutim, u praksi medijske organizacije i novinari se suočavaju s ozbiljnim problemima u njihovoj zaštiti i primjeni.

Iako zakoni u Bosni i Hercegovini nominalno garantuju slobodu izražavanja (koja je dodatno dovedena u pitanje kriminalizacijom klevete u RS), stvarnost pokazuje drugačiju sliku. Naime, novinari i mediji u Bosni i Hercegovini i regionu su izloženi političkim pritiscima, slaboj reakciji institucija, selektivnoj primjeni zakona i često dugotrajnim i iscrpljujućim pravosudnim procesima, što ih stavlja u poziciju trajne nesigurnosti.

NAKON KRIMINALIZACIJE – 206 PRIJAVA ZA KLEVETU

Podsjećamo da je u avgustu 2023. Narodna skupština RS usvojila izmjene i dopune Krivičnog zakonika kojima je kleveta ponovo definirana kao krivično djelo, i to bez pravilnog i konkretnog obrazloženja, uz neprihvatanje mišljenja velikog broja domaćih pravnika, aktivista i organizacija civilnog društva, s novčanim kaznama od 8.000 do 30.000 KM za klevetu i od 5.000 do 20.000 KM za uvredu (uvreda je kasnije izbačena iz konačnog teksta).

Prosječna neto plata u entitetu Republika Srpska u tom momentu bila je 1.258 KM, prema Republičkom zavodu za statistiku.

U prvoj godini nakon usvajanja zakona podnesene su ukupno 122 prijave, a do maja 2025. čak 206 krivičnih prijava za krivično djelo klevete; od toga se 38 prijava odnosi na novinare, urednike, medije i vlasnike medija.

Do danas, prema dostupnim podacima, podignuta je jedna optužnica i donesena je jedna presuda kojom je Osnovni sud u Banja Luci optuženog proglasio krivim i izrekao novčanu kaznu.

I ovakvi nedemokratski zakoni su razlog što je, prema RSF-ovom World Press Freedom Indeksu slobode medija, Bosna i Hercegovina u 2025. godini pala s 81. na 86. mjesto, od 180 zemalja svijeta, pri čemu je najoštriji pad zabilježen u podindeksu sigurnosti novinara – sa ranga 70 na rang 105.

Podaci Udruženja BH novinari i Linije za pomoć novinarima govore da broj napada i pritisaka na novinare u posljednjih deset godina ne opada. Prema bazi Media Freedom Rapid Response (MFRR) — evropskog mehanizma za dokumentovanje kršenja medijskih sloboda, uočljiv je porast sa 17 na 25 slučajeva između 2024. i 2025., dok su BH novinari samo u 2025. registrirali 35 ozbiljnih kršenja medijskih sloboda.

Posebno zabrinjava porast pravnih pritisaka i SLAPP procesa (strateških tužbi protiv učešća javnosti, op.a.) kao alata za ušutkivanje svake vrste kritike, s kojima se sve češće bore i novinari i aktivisti.

Kako to navode pravnici i eksperti iz oblasti, SLAPP, kao svjesna zloupotreba pravnog sistema, formalno se vodi radi „zaštite prava“, no on suštinski služi da javno djelovanje učini preskupim i previše rizičnim, često i predugim, pri čemu cilj nije presuda, već odustajanje.

SLAPP PROCESI I ZLOUPOTREBA PRAVOSUĐA

Podatak da je samo tokom 2024. godine podneseno 35 SLAPP tužbi, naspram ukupno 41 u prethodnih desetak godina, dovoljno je alarmantan. Iz razloga sve češće primjene i zloupotrebe SLAPP procesa, pritisak na medije u BiH se do te mjere normalizirao da je postao podrazumijevajući, sastavni dio novinarskog rada.

Međutim, nije Bosna i Hercegovina jedina koja se suočava sa trendom SLAPP procesa. Prema dostupnim podacima, u Hrvatskoj je do danas podneseno više od 900 SLAPP tužbi, dok je stanje u Srbiji po pitanju SLAPP-a nešto umjerenije (ukupno 26 SLAPP tužbi od 2010. do 2020. godine, te novih pet slučajeva u 2025.), međutim, ukupni pritisci i fizički napadi na novinare u Srbiji su dramatično porasli nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu 1. novembra 2024. i pogibije 16 ljudi.

Tako je u 2025. NUNS zabilježio 371 napad na novinare (naspram 168 u prethodnoj godini), čime Srbija kao jedna od 46 članica Vijeća Evrope generiše šestinu svih prijavljenih kršenja medijskih sloboda u Evropi. 

Istovremeno, Crna Gora, koja je provela reformu pravosuđa i sistematsku edukaciju o praksi Evropskog suda, zabilježila je smanjenje broja SLAPP tužbi i jedina je u regionu rangirana iznad 40. mjesta na RSF listi.

Dostupnošću društvenih mreža i svega što one donose, danas su načini pritiska na medijske organizacije postali još sofisticiraniji. Tako je osim samih i direktnih fizičkih napada, sve izraženiji trend online prijetnji, koordiniranih kampanja, javnog targetiranja i dehumanizacije novinara.

U tome značajnu ulogu imaju politički akteri i javni zvaničnici (među kojima se ističe lider SNSD-a Milorad Dodik), pa je tako, prema bazi MFRR-a, u 2025. godini sedam od 18 verbalnih napada na novinare u BiH došlo od javnih funkcionera, uključujući javne kvalifikacije nezavisnih medija kao „kriminalaca“. 

SVE TEŽI USLOVI ZA MALE PROFESIONALNE MEDIJE

Sve ovo ukazuje na postepeno pogoršanje medijskog prostora i devalviranje same profesije, čemu doprinosi i odnos dijela javnosti. Poseban problem je što se danas profesionalni mediji, koji nastoje zadržati standarde i kritički pristup novinarstvu, osim s političkim pritiscima, dugotrajnim i iscrpljujućim sudskim procesima i svemu drugom o čemu smo govorili u ovoj analizi, suočavaju i s nepovjerenjem i skepticizmom dijela publike.

Tako komentari na društvenim mrežama često pokazuju da publika ne pravi razliku između profesionalnih i etičkih medija – i onih koji to nisu. Za njih identičnu ulogu ostvaruju novinari koji rade u javnom interesu – često i poslove pravne države – i oni koji su u službi različitih politika, ideologija i centara moći.

U takvom okruženju, svjesno diskreditiranje profesionalnih medija koji se zalažu za dignitet profesije postaje sve veći i često nerješiv problem koji najviše osjećaju manje redakcije što i dalje pokušavaju održati profesionalne standarde.

Ukoliko ovakvi trendovi budu nastavljeni, upravo će male redakcije i mali profesionalni mediji, iako su uspjeli opstati početkom 2025. nakon gašenja USAID-a (američke vladine agencije koja je decenijama podržavala profesionalno, istraživačko i kritičko novinarstvo) biti ponovo prvi na udaru i u opasnosti od gašenja.

Tako će, ono što nije uspjelo gašenjem USAID-ovih fondova (zatvoriti male redakcije) možda uspjeti sam državni aparat kroz institucionalizaciju klevete i SLAPP postupaka. Dijelu toga već svjedočimo.

Pitanje je čiji će se glas čuti kad tih i takvih redakcija više ne bude?

Pitanje je da li će tada biti nekoga ko će biti u stanju i imati dovoljno integriteta da otkrije afere kakve su bili „respiratori“, „mobilna bolnica“, „kriminal u državnim carinama“, „novi stan gradonačelnice u centru Sarajeva“, „nepotizam na fakultetima“, „berzanske malverzacije u Bosnalijeku“ i druge.

Pitanje je – hoće li tada još neko primijetiti njihov nestanak.

(valterportal.ba)

The post TIHI PRITISAK: Kako se gasi profesionalno novinarstvo u Bosni i Hercegovini first appeared on Gerila.info.

Taj problem Gerila.info je prikazala u kratkom dokumentarcu „Mladi nezaposleni u Mrkonjić Gradu: Do posla teško bez stranačke knjižice“, a nastavila u podkastu sa Admirom Bajrićem, ekspertom za radnička prava iz Radničke komore Beča. Dokumentarac pokazuje kako problem izgleda u jednoj lokalnoj zajednici u BiH, dok podkast otvara pitanje kako jedna razvijena zemlja, kao što je Austrija, mladima pokušava obezbijediti jasniji put od obrazovanja do zaposlenja.

Bajrić u razgovoru objašnjava da Austrija ne garantuje posao svakom mladom čovjeku, ali ima sistem koji ih ne prepušta same sebi. Govori o obaveznom obrazovanju do punoljetnosti, dualnom sistemu, zanatskim centrima i službama za zapošljavanje koje ne služe samo za evidenciju nezaposlenih, nego za savjetovanje, obuku i povezivanje sa tržištem rada.

U podkastu se otvara i pitanje političkog zapošljavanja i poruke da mladima „džaba diploma ako nemaju člansku kartu“. Bajrić kaže da bi takva izjava u Austriji bila veliki skandal, dok je u BiH ona često postala opis stvarnosti u kojoj mladi ne vide sigurnu budućnost.

Suština podkasta je da pokaže šta se može naučiti iz uređenijih sistema i kako se problem nezaposlenosti mladih može posmatrati kao pitanje javne politike, a ne kao privatni neuspjeh pojedinca.

The post Mladi između diplome i članske karte: Kako Austrija zapošljava, a BiH tjera ljude da odlaze (Gerila podkast) first appeared on Gerila.info.