O tome će 14. septembra odlučivati Skupština akcionara, a za novi kredit BOSKA namjerava ponovo založiti svoju imovinu – poslovnu zgradu čiji je procijenjeni tržišni vrijednost 43,064 miliona KM.

BOSKA bi kredit kod Atos banke, koji je ugovoren uz promjenjivu kamatnu stopu od 6,5 odsto, zamijenila kreditom kod Banke Poštanska štedionica sa fiksnom kamatom od 5,5 odsto.

Namjena kredita je precizno navedena – novac bi bio iskorišten za potpuno vraćanje postojećeg kredita kod Atos banke.

Pod hipotekom zgrada u centru Banjaluke

Za novi kredit BOSKA planira dati hipoteku na gotovo cijeli svoj suvlasnički dio poslovne zgrade, odnosno objekta u centru Banjaluke, čija je vrijednost procijenjena na 43,064 miliona KM.

Na toj imovini trebalo bi da bude upisano založno pravo drugog reda u korist Banke Poštanska štedionica.

Ista zgrada već je navedena kao obezbjeđenje dugoročnih kredita koje je BOSKA imala na kraju 2025. godine. Prema revizorskom izvještaju, hipoteka na zgradi robne kuće bila je jedno od obezbjeđenja kredita kod Nove banke i Atos banke.

Firma 2025. završila sa dobiti, ali je i dalje značajno zadužena

Finansijski izvještaji pokazuju da je BOSKA 2025. godinu završila sa neto dobiti od 1,103 miliona KM, što je više nego dvostruko u odnosu na 521.775 KM dobiti iz 2024. godine.

BOSKA je na kraju 2025. imala ukupnu imovinu od 60,3 miliona KM. Od toga je 58,54 miliona KM bila stalna imovina, najvećim dijelom nekretnine, postrojenja i oprema.

Kapital društva iznosio je 44,45 miliona KM, dok su dugoročne obaveze bile 11,41 miliona KM. Od toga se 11,35 miliona odnosilo na dugoročne kredite u zemlji.

Đorđe Vujatović

The post Boska diže novi kredit, pod hipoteku ide imovina procijenjena na 43 miliona first appeared on Gerila.info.

Više od 12 godina od privatizacije Boske javnost ne zna ko su stvarni vlasnici nekada reprezentativne banjalučke robne kuće. Zvanično, kao većinski vlasnici kapitala pojavljuju se privredni subjekti, „vrlo interesantnih“ vlasničkih struktura. Ipak nije teško zaključiti koliko su te strukture međusobno povezane i kako njihove veze uvijek sežu ka jednom čvorištu: Onom koje se nalazi u najbližem okruženju Milorada Dodika, aktuelnog predsjedavajućeg Predsjedništva BiH i njemu lično i poslovno bliskim licima.

Piše: Miljan Kovač

Većinski kapital robne kuće „Boska“ danas je u rukama dva uvezana privredna društva.

Čak 58,52 posto kapitala Boske je u gotovo podjednakom omjeru u vlasništvu firmi „Zekstra“ d.o.o. Banjaluka i „Kaboos PRO“ Beograd.

Oba ova privredna društva u vlasničkim su i poslovnim vezama s čuvenim „šampionom“ javnih nabavki u Republici Srpskoj – IT kompanijom „Prointer ITSS“, koja se dovodi u vezu s Igorom Dodikom, sinom Milorada Dodika. Tu vezu je svojevremeno potvrdio i sam Dodik.

Ne treba zaboraviti ni da je na jednom spratu Boske, smješten i „Agape“, restoran Dodikove kćerke Gorice Dodik, pa da slika „porodične idile“, bude potpuna.

Od krupnih obećanja do afere vijeka

Bio je 3. oktobar 2008. godine, kada su tadašnji predsjednik Vlade Republike Srpske Milorad Dodik i predstavnici konzorcija beogradskih kompanija „Zekstra –Delta“ potpisali ugovor o prodaji 58 odsto kapitala ove nekada reprezentativne robne kuće.

Prazničnu atmosferu tog oktobarskog dana začinili su obećanjima beogradski biznismeni Miroslav Mišković i Dragan Đurić, a bolje dane i za „Bosku“ i za Republiku Srpsku, nakon „dobro obavljenog posla“, obećao je i Milorad Dodik.

Malo je onih koji su tog dana mogli i posumnjati da će se „dobro obavljeni posao“ pretvoriti u jednu od najvećih afera proteklih decenija u BiH.

Vrijeme od svečanog potpisivanja ugovora je prolazilo, a informacije o tome da li i na koji način beogradski investitori ispunjavaju svoje obaveze, bile su sve više pod velom tajni. U međuvremenu, do javnosti cure informacije o tome da se na ime Boske, uzimaju višemilionski krediti kod komercijalnih banaka, a da se robna kuća, emitovanjem obveznica, zadužila i kod Investiciono-razvojne banke RS (IRB). Dug kod IRB-a s uračunatim kamatama odavno je prešao 16 miliona maraka.

Afera „Boska“ poprimila je groteskne razmjere, kada je 2015. godine iz Vlade RS saopšteno da je nestao ugovor o privatizaciji Boske.

Iako su u međuvremenu mnogi mediji objavljivali kopije nestalog ugovora, a protiv pojednih lica vođeni istražni postupci, koji ništa nisu dokazali, iz vlasti ovog entiteta i dalje tvrde da ugovora o privatizaciji Boske nema. Baš nijednog primjerka!

I dok je pažnja javnosti, zaokupljena dnevnopolitičkom dramom, uveliko skrenuta sa slučaja „Boska“, mnogo toga se još promijenilo i bestragom nestalo.

„Nestali“ su i Dragan Đurić i Miroslav Mišković, bar formalno, jer vlasnici Boske su sada neka druga lica.

Novi vlasnici, stare gazde

Prema podacima s Banjalučke berze „Zekstra“ d.o.o. Banjaluka vlasnik je 29,9 odsto, dok je „Kaboss Pro“ Beograd u vlasništvu 28,6 odsto kapitala „Boske“. Svi ostali akcionari, među kojima i mali akcionari o čemu je pisala Gerila, pojedinačno imaju po manje od 5 odsto vlasničkog udjela.

Nedugo nakon privatizacije, „Zekstra“ d.o.o. Banjaluka se pojavljuje kao pravno lice koje raspolaže kapitalom ove robne kuće koji je kupila njena majka-firma „Zekstra grupa“ iz Beograda.

„Delta Real Estate“, Miroslava Miškovića, upoznala je Vladu RS tri godine nakon privatizacije da je svoj udio kapitala prodala privrednom društvu „Kaboss Pro“ iz Beograda.

Prema podacima Agencije za privredne registre Srbije, direktor Kaboss Pro-a je, do 25. januara, ove godine, bio Darko Đurić, inače sin suvlasnika i direktora Zekstra grupe, Dragana Đurića.

Zvanično, osnivač Kaboss Pro-a je privredno društvo „Girtpro Inženjering“ Beograd, čiji osnivač je Đorđe Đurić.

Đorđe Đurić je osnivač i firme „Infiniti International Group“, koja je osnivač „Prointer ITSS“ iz Banjaluke, a suosnivači su i Dejan Ilić i Siniša Mijatović, u ovom gradu poznati kao partijski aktivisti Dodikovog SNSD-a.

Đorđe Đurić je takođe suosnivač i firme „Teledirekt“ Banjaluka, povlašćenog partnera M:tel-a.

Da iza Prointera stoji Igor Dodik, odavno je javna tajna, koju niko formalno nije dokazao, ali je sam Milorad Dodik javno priznao veze svog sina i preduzeća koje je isisalo desetine miliona maraka javnih sredstava.

Poslanici u Narodnoj skupštini RS su ga u julu 2019. godine pitali o vezama njegovog sina i Prointera, na što je Dodik doslovno odgovorio:

„Nije vlasnik, ni ovlašteno lice, ali jeste saradnik te firme, bavi se novim tehnologijama, sarađuje s inostranim firmama i ima od toga prihode“.

Prointer je do prošle godine bio u formalnom vlasništvu istoimene firme iz Beograda, čiji je vlasnik u to vrijeme bio Slaviša Kokeza, predsjednik Fudbalskog saveza Srbije, blizak srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću, tačnije, njegov nekadašnji tjelohranitelj.

Poput banjalučke kćerka-firme, Kokezina majka-firma u Beogradu je sisala milione iz budžeta Srbije, naravno, preko javnih nabavki. Šta se u tom pogledu promijenilo i zbog čega je Kokeza ugasio svoj Prointer, za ovu priču nije interesantno.

I „Zekstra“ d.o.o. Banjaluka je u međuvremenu promijenila osnivača. Iako je to u vrijeme prvatizacije Boske bila „Zekstra Grupa“ iz Beograda, sada se u zvaničnim dokumentima kao osnivač navodi privredno društvo „Sirius 2010“ iz Banjaluke.

Direktor Siriusa je široj javnosti poznati Darko Opajić, a osnivač je izvjesni Nemanja Reljin. Sve što se o Reljinu zna jeste i da se zvančno navodi kao osnivač „MVP Basketball Agency“ iz Laktaša, o čijim poslovnim aktivnostima ne postoji nikakav podatak.

Zato je njegovo preduzeće na čelu sa Opajićem i te kako poznato po učešću u procedurama javnih nabavki koje provode institucije RS i najčešće kao partneri favorizovanog Prointera.

Prvi veliki posao težak 5,7 miliona maraka „Sirius 2010“ , zajedno s „Programom“ d.o.o. iz Beograda, dobio je od Poreske uprave RS.

Poslovanje s poreskom upravom nastavljeno je i narednih godina, ali uglavnom u saradnji s Prointerom.

Tako je 2017. godine Poreska uprava RS s konzorcijumom koji čine „Sirius 2010“, „Prointer ITSS“ Banjaluka i „Prointer ITSS“ Beograd potpisala ugovor „za nastavak implementacije integrisanog sistema“, čija je ukupna vrijednost 7,1 milion maraka (bez PDV-a).

Uostalom, poslovni uspjesi Prointera i njegovih partnera putem javnih nabavki, teških desetine miliona maraka, česta su tema medija u BiH.

Ipak, kada je riječ o poslovnim konekcijama Duška Opajića i Siriusa, možda je interesantno pomenuti i da je jedan od njegovih najbližih saradnika Bojan Vujić, donedavno direktor Prointera, a odnedavno, direktor Prointerovog osnivača – firme Infinity.

Njih dvojica su kolege još iz preduzeća „Teleklik“, u kome je prije nego ga je Reljin imenovao za direktora „Siriusa 2010“, Opajić, takođe bio direktor. Na toj poziciji ga je naslijedio Vujić, koji je poslije zasjeo u direktorsku fotelju Prointera.

Nije potrebno sabrati dva i dva, pa da se shvati u kakvoj su vezi vlasnici 58,2 odsto kapitala Boske s „Prointerom ITSS“. A nije teško ni da se zaključi – Čiji je Prointer toga je i Boska.

Ali svakako mnogo je teže sabrati desetine, a upućeni kažu i stotine miliona maraka, koje čvrsto vezana družina oko Prointera i Boske inkasira na svoje račune, što od prihoda „Boske“, (koji zbog davanja pod zakup poslovnih prostora nisu mali), a što iz budžeta Republike Srpske, javnih fondova i javnih preduzeća putem sumnjivih procedura javnih nabavki.

Impuls Portal

The post Svi putevi oko Boske vode do Dodika first appeared on Gerila.info.

Broj 71 0 P 193017 14 P 2 nije šifra za sef, ali se ovaj predmet u ladicama Osnovnog suda u Banjaluci krije kao vojna tajna još od 2008.godine.

Na kratko je prebačen u Okružni privredni sud, a potom vraćen u nadležnost Osnovnog suda.

Međutim, ni nakon 11 godina čekanja, nije održano ni pripremno ročište, jer se iza ovog predmeta krije ime jedne od najpoznatijih robnih kuća na Balkanu. Boska!

Početkom oktobra 2008.godine beogradski biznismen Dragan Đurić je u ime konzorcijuma „Delta-Zekstra“ potpisao ugovor o kupovini Robne kuće Boska od Vlade RS, a potpisnik u ime Vlade Srpske je bio tadašnji ministar trgovine Predrag Gluhaković.

Iznad dvojice potpisnika zadovoljno su se smješili stvarni pokrovitelji ovog posla- tadašnji predsjednik Vlade RS Milorad Dodik i jedan od najvećih balkanskih tajkuna Miroslav Mišković.

Za 58 odsto akcija Vlade Republike Srpske „Delta-Zekstra“ će platiti tri miliona evra. Konzorcijum iz Beograda se, osim toga, obavezao da će izmiriti sve „Boskine“ dugove, računajući i pet miliona maraka (2,55 miliona evra), koliko od te kuće potražuje Poreska uprava Republike Srpske.

Ugovor koji su u Banjaluci potpisali republički ministar trgovine i turizma Predrag Gluhaković i predstavnik „Delta-Zekstre“ Dragan Đurić obavezuje kupca da zadrži sva 254 zaposlena u „Boski“, navedeno je u medijima,

Međutim, prećutano je ono najvažnije- Boska je do tada već tri puta privatizovana i već je bila u većinski privatnom vlasništvu.

Fikreta Todorovac iz Banjaluke u Boski je radila od otvaranja robne kuće 05.12.1978. godine.

U ovoj firmi je provela 33 godine, a već godinama zajedno sa svojim radnim kolegama pokušava da dokaže vlasništvo nad robnom kućom.

„Izgradnja Boske je finansirana kreditom koji smo mi punih 7 godina otplaćivali u cjelosti, mi mali akcionari, tadašnji radnici RK Boske. Mi smo zbog otplate tog kredita primali umanjenje plate 6-7 godina. Platili smo kompletan dug. Još prije rata smo bili mali akcionari Boske, nas 873 po privatizacionom modelu Ante Markovića platili smo cjelokupni iznos internih dionica i tako postali vlasnici 67,69% kapitala Boske“, navodi Fikreta.

Pokazuje i dokument iz Osnovnog suda u Banjaluci koji je svojim rješenjem od 20.03.1996.godine utvrdio da su interni dioničari vlasnici 51,88% kapitala, a to rješenje nikada nije bilo pobijeno.

„Platili smo i treći put nakon privatizacije, mali akcionari radnici su uložili i vaučere svojih porodica, nas oko 1.600. Dakle ovo je već treći put da smo platili Bosku, ali nas je Direkcija za privatizaciju RS brutalno opljačkala, naš kapital drastično umanjila i svela ga je na samo 16.85 %. Kapitala internih dioničara je 67,69%, a sveden je na 5%, dok je 11,85% upisano po osnovu upisanih vaučera“, napominje Fikreta.

Interesi jači i od odluka Ustavnog suda

Zbog toga su mali akcionari presavili tabak i podnijeli tužbu protiv Vlade Republike Srpske, Direkcije za privatizaciju, Ministarstva trgovine, te Robne kuće Boska, radi utvrđenja vlasništva po osnovu upisa i uplate internih dionica, povrata dionica i promjene broja akcija i akcionarskih udjela, priznavanje dionica i akcija na osnovu njih, upisa u sudski registar i Centralni registar hartija od vrijednosti, zaštite imovinskih prava i naknade štete.

Kao osnov za pokretanje tužbe navode, između ostalog, Evropsku konvenciju za ljudska prava,  Ustav Republike Srpske, zakonske propise, kao i odluke Ustavnog suda Republike Srpske.

Naime, Ustavni sud je Odlukom U-14/94 od 01.06.1995. utvrdio da odredba Člana 3 Zakona o prenosu društvene u državnu svojinu nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i da su negirana vlasnička prava dioničara, te je na osnovu toga rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci u sudski registar upisana statusna promjena, pa je RK Boska poslovao pod firmom “Mješovito trgovačko preduzeće na veliko i malo Boska” dd sa osnovnim kapitalom:

-državni kapital 48,11%
-akcijski kapital 51,89%.

Rješenjem Osnovnog suda br. U/I-784/96 od 20.03.196. uspostavljena je stvarna i pravna vlasnička struktura u preduzeću u skladu sa listom dioničara.

Uprkos odlukama Ustavnog suda, Osnovni sud u Banjaluci je na temelju novih Odluka Vlade Republike Srpske Bosku pretvorio u Osnovno državno preduzeće na veliko i malo, pri čemu je cjelokupni kapital pretvoren u državni, te ponovo negirao prava dioničara.

Stupanjem na snagu Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima,  Direkcija za privatizaciju je utvrdila da državni kapital predstavlja 83,35%, dok je dionički sveden na 16,65%.

Uprkos brojnim žalbama dioničara i ukazivanjem na nepravilnosti, ovakvo stanje je ostalo do 2008. i prodaje dijela državnog kapitala pomenutom konzorcijumu, a tužba, kao što je već napomenuto, stoji u ladici punih 11 godina.

“Nije pomogla ni odluka Ustavnog suda BiH da se tužba malih akcionara RK Boska koja je u Osnovnom sudu od 2008.godine da se riješi u roku od 6 mjeseci. Nije u odluci Ustavnog suda navedeno  da se riješi u korist radnika, ali je doslovno rečeno da se u roku od 6 mjeseci mora riješiti pitanje Boske, međutim, ni do dana današnjeg nije zakazano ni pripremno ročište“, govori za Gerilu Vukica Knežević, bivša radnica Boske.

Naime, Ustavni sud BiH 11.oktobra 2017. je rješavajući apelaciju bivših radnika Boske utvrdio da su povrijeđene odredbe Ustava BiH i Evropske konvencije o ljudskim pravima zbog dužine trajanja postupka i naložila predsjedniku Osnovnog suda u Banjaluci da odmah preduzme mjere za okončanje postupka, te da u roku od najkasnije 6 mjeseci obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama.

„Pošto se nije postupilo po odluci Ustavnog suda BiH, naš advokat Tolimir Dragan je pisao i urgencije, čak je i rukovodstvo RK Boska pisalo urgencije da se stvar pokrene s mrtve tačke, međutim sud ćuti.  Moram da napomenem da smo mi bili i  kod ministra pravde. Molili smo da on funkcijom koju obavlja, iz svoje nadležnosti podstakne da sud nešto uradi. Ministarstvo je uputilo sudu jedan dopis, nama je dostavljen jedan odgovor. Pisali smo molbu i predsjedniku Osnovnog suda da nas primi na razgovor, međutim nismo dobili nikakav odgovor, pa smo pisali molbu da nas primi na razgovor neko od sudija koji je zadužen za primanje stranaka. Nismo dobili nikakav odgovor ni na to“, izjavila je Vukica Knežević.

Nevjerovatni odgovori iz Osnovnog suda: Istog dana i tražili informaciju i proslijedili odgovor, a postupak obustavili dan kasnije

Kneževićeva napominje da je tek nakon brojnih insistiranja, delegacija malih akcionara primljena na razgovor.

„Oni službenici u Sudu su nas gledali začuđeno, mislili su da lažemo, kako to da nije donesena nikakva presuda. Onda smo išli na razgovor kod sudije Biljane Vučetić. Ona nas je začuđeno primila. Predstavili smo se, rekli ko smo i da smo akcionari RK Boska i da naša tužba stoji već 11 godina . Ona je rekla da je to nemoguće i da nam ne može pomoći. Onda smo joj i rekli za odluku Ustavnog suda BiH, pa je tek onda nazvala sudiju kod koje je naš predmet, to je sudija Garača Jelena, i nakon tog razgovora sa sudijom Garača, rekla nam je da će uskoro biti zakazano pripremno ročište.

Iz Osnovnog suda na adresu portala Gerila stigli su nevjerovatni odgovori na naša pitanja:

“ Postupajući po nalogu Ustavnog suda BiH u predmetu broj AP-2456117 predsjednik Osnovnog suda u Banjaluci je dana 05.06.2018. godine donio naredbu u kojoj je naložio da ga se informiše o svim radnjama i mjerama koje su preduzete u cilju hitnog okončanja predmeta broj 71 0 P 193017 14P2, radi primjene Odluke Ustavnog suda BiH.

“Dana 06.06.2018. godine u predmetu broj 71 0 P 193017 14P 2 doneseno je rješenje o prekidu postupka zbog smrti tužiteljice Slavice Ljubić.

Dana 12.07.2018. godine advokat Dragan Tolimir podnosi Prijedlog za nastavak postupka. Dana 19.07 . 2019. godine sud donosi Rješenje o nastavku postupka.

“Takode, navodimo da je predsjednik suda dana 05.06.2018. godine obavijestio Ustavni sud BiH o preduzetim mjerama za okončanje postupka AP-2456117 od i 1.10.2017. godine”.

Prema ovim odgovorima, predsjedniku Osnovnog suda Milenku Milekiću  je trebalo više od 6 mjeseci nakon što je zaprimio odluku Ustavnog suda BiH, da zatraži informaciju, a u istom danu kada je tražio informaciju obavijestio je i Ustavni sud, a samo dan kasnije postupak je obustavljen zbog smrti jedne od tužiteljki.

„Obustavili zbog smrti jednog tužioca. Pa otkada je ovaj slučaj kod njih, umrlo je bar 50 ljudi. Oni čekaju da mi svi pomremo. Međutim, mi smo svim svojim kolegama i članovima naglašavali da su dionice nasljedne, kao što su nasljedne i nekretnine ili bilo koje drugo dobro, jer smo mi i u sudu registrovali te dionice. Čak su i djeca od te koleginice prihvatila te dionice i udružili su se nama. Nama su i neki dobronamjerni ljudi koji rade u institucijama rekli da ne odustajemo i da ne slušamo priče kako će to zastariti i kako nema više efekta da se borimo, jer je to naša imovina koja nam je oduzeta na bespravan način. Neko je sebi uzeo za pravo da nam, zato što ima vlast i moć, to oduzme i da proda tu imovinu i onemogući nas da raspolažemo svojom imovinom“, govori Fikreta Todorovac.

„Mi ne očekujemo da će to biti riješeno u našu korist, ali je samo bitno da se riješi. I kad izgubimo možemo ići u Strazbur i da tražimo svoja prava na drugoj instanci. Ali neće to da riješe, znaju oni gdje ćemo mi“, napominje i Vukica Knežević.

Pritisci na bivše radnike

Bivši radnici Boske govore i da u privatizaciji ove robne kuće ima još mnogo nelogičnosti, a čak ni mnoge stavke privatizacionog ugovora nisu ispoštovane.

„Bosku je kupio konzorcijum, koji po zakonu nije pravno lice i ne može učestvovati u kupovini. Mogla bi bilo koja firma iz konzorcijuma, ali konzorcijum ne može. Dva notara kod kojih su oni išli da im naprave ugovor nisu htjeli iz tih razloga da im naprave ugovor o prodaji Boske, a onda su pravnici iz Zekstre ili Delte napravili ugovor koji su onda odnijeli kod trećeg notara da samo ovjere potpise“.

Notar Irena Mojović je odbila da notarski obradi Ugovor o prodaji državnog kapitala Boske, obrazlažući to činjenicom da Konzorcijum nije pravno lice. Mojovićeva u svom odgovoru navodi da konzorcijum predstavlja monopolističko udruživanje trgovačkih preduzeća, te da je ugovor ništavan prema Zakonu o obligacionim odnosima.

U Boski trenutno radi samo 6 radnika, iako se Đurić obavezao da će zadržati veliki broj bivših radnika Boske.

„Mnogim od nas je bio i zabranjen ulaz u Bosku. Kada je jedna koleginica zaprijetila da ćemo ući i braniti svoja prava, stigao mi je i poziv na informativni razgovor iz policije. I znate šta nam baš smeta? Kad god se mi okupimo, to se predstavlja da smo mi protiv države. Pa izvinite, ne čine jedan ili dva čovjeka državu. Mi smo država. Mi samo tražimo naše pravo, odnosno našu imovinu da nam neko plati i ovo vrijeme što nam je oduzeto. Puno naših kolega je umrlo u neimaštini, a da su imali bar tri kvadrata da mogu izdati, preživjeli bi“, govori Fikreta Todorovac.

Za rukovodstvo Boske, mali akcionari ne postoje.

„Prije su zvali kad su bile skupštine. Od 2012.godine nas više nisu zvali ni na skupštine akcionara. Ne obavještavaju nas.  Ja  sam otišla prije 3 godine na jednu skupštinu, koja je održana u zgradi Energomonta. Bez poziva sam otišla.

Ne znam ko mi je prijavio da ima skupština. Međutim, tamo sam vidjela da su odluke već donešene. Skupštine su fomalnost.

Da bi eliminisali učešće predstavnika malih akcionara, rukovodstvo Boske je donijelo odluku da predsjednik Udruženja malih akcionara može prisustvovati sjednici ako svako pojedinačno potpiše saglasnost.

U udruženju ima oko 560 članova. Dakle, za svaku sjednicu je potrebno donijeti 560 potpisa. O isplaćivanju dividendi ili bilo čega drugog da ne spominjemo“, kaže Vukica Knežević.

U međuvremenu, RK Boska bilježi milionske prihode, samo u 2018. poslovni dobitak je veći od dva miliona KM, a Investiciono- razvojna banka je prije više od mjesec dana ponudila na prodaju 956.623, akcije Boske, to jeste 4,171% po cijeni od 507.966,81KM.

Treba napomenuti i da na posljednjem spratu RK Boska posluje popularni restoran Agape, koji je u vlasništvu porodice Milorada Dodika.

Gerila.info

* Tekst je proizveden u okviru medijskog poola Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)

The post SLUČAJ BOSKA: Preduzeće oduzeto od radnika, privatizovana privatna imovina first appeared on Gerila.info.