U saopštenju iz Udruženja simpatizera ističu da je Borac „simbol grada“ i poručuju da neće dozvoliti da se, kako tvrde, pravnim manevrima privatni interes stavi iznad interesa kluba i građana Banje Luke.

„Banja Luka se ne brani samo pjesmom sa tribina; Banja Luka se danas brani istinom i pravom na sopstvenu istoriju“, navodi se u uvodu saopštenja.

Simpatizeri Borca navode da je prostor u kojem se danas nalazi „MacTire Pub“ decenijama nesporno vlasništvo kluba, stečeno legalno, putem zamjene nekretnina sa tadašnjom Opštinom, te da za to postoje jasni i arhivirani dokazi.

Posebno su se osvrnuli na ulogu Nebojša Torbica, za kojeg navode da „godinama pokušava da kroz sumnjive procese privatni interes stavi iznad interesa kluba i građana“, ističući da bi prihodi od tog prostora mogli u potpunosti da finansiraju omladinsku školu RK Borac.

U saopštenju se problematizuje i postupanje pravosuđa u ovom slučaju.

„Raniji sudija u ovom sporu, Darko Stamenić, uklonjen je sa predmeta nakon što je, mimo svih procedura i preko reda, donio presudu u korist Torbice“, navode simpatizeri, dodajući da zatvaranje aktuelnog suđenja za javnost „dodatno budi sumnju“.

Na kraju, „Crveno-plavi“ poručuju da su odlučni u zaštiti interesa kluba i pozivaju institucije da proces vrate u zakonske okvire, uz poruku da je 21. januar 2025. godine „dan istine“.

Podsjećamo, Gerila je nedavno objavila tekst u kojem se navodi da je sudski spor oko imovine RK Borac u poodmakloj fazi i da je Osnovni sud u Banjaluci donio odluku da postupak bude zatvoren za javnost.

Riječ je o sporu oko poslovnog prostora u centru grada, koji Borac koristi decenijama, a na koji pravo polažu i drugi subjekti.

Klub svoje vlasništvo temelji na dokumentaciji iz perioda bivše Jugoslavije, uključujući protokole i ugovore o zamjeni nekretnina, dok su se tokom godina pojavili problemi sa upisom imovine u zemljišne knjige.

Gerila je ukazala i na činjenicu da je Grad Banjaluka dostavio dopis u kojem ne osporava zahtjev RK Borac za upis vlasništva nad spornim prostorom, a pema našim saznanjima, kao svjedok na ovom suđenju trebao bi da se pojavi i gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković.

SAOPŠTENJE UDRUŽENJA SIMPATIZERA PRENOSIMO U CJELOSTI:

BORAC JE SIMBOL GRADA – NEĆEMO DOZVOLITI OTIMAČINU!

Banja Luka se ne brani samo pjesmom sa tribina; Banja Luka se danas brani istinom i pravom na sopstvenu istoriju. Udruženje simpatizera banjalučkog Borca “Crveno-plavi” ovim putem želi da upozna javnost sa pokušajem pravnog nasilja koje se sprovodi nad imovinom Rukometnog kluba Borac, simbolom našeg grada i evropskim šampionom.

Činjenice koje niko ne može pobiti

Prostor u kojem se nalazi “MacTire Pub” decenijama je neosporno vlasništvo kluba. RK Borac je do ove imovine došao potpuno legalno, putem zamjene nekretnina sa Opštinom, što je dokumentovano u svim zvaničnim arhivima. Uprkos jasnim dokazima, Nebojša Torbica godinama pokušava da kroz sumnjive procese privatni interes stavi iznad interesa kluba i građana Banje Luke, te u svoje lično bogatstvo doda i ovaj Borčev prostor u srcu grada. Prostor od čijeg izdavanja bi klub mogao u potpunosti da finansira rad omladinske škole i bavljenje sportom za stotine dječaka.

Sumnjivi manevri u pravosuđu

Podsjećamo javnost na alarmantnu činjenicu: raniji sudija u ovom sporu, Darko Stamenić, uklonjen je sa predmeta nakon što je, mimo svih procedura i preko reda, donio presudu u korist Torbice. Takav presedan baca duboku sjenku na objektivnost procesa. Činjenica da je sadašnje suđenje zatvoreno za javnost dodatno budi sumnju – ako je pravo na vašoj strani, zašto se proces krije od građana i navijača?

Odlučni u zaštiti interesa kluba

Naša poruka uzurpatorima i njihovim pomagačima je jasna: Borac nije samo zgrada, on je institucija koju čuva Crveno-plava vojska. Ukoliko se ova institucionalna nepravda nastavi, bićemo prinuđeni da interese kluba branimo svim pravnim i demokratskim sredstvima, a ako zatreba – i na ulici. Nećemo dozvoliti da olovka pravosudnog sistema obriše decenije ponosa i istorije. Banjaluka će ustati da brani svoje, jer Borac pripada ovom gradu, a ne pojedincima.

Pozivamo na odgovornost

Pozivamo institucije da vrate ovaj proces u okvire zakona, a sve Borčevce da budu u pripravnosti. 21. januar 2025. godine je dan istine. To je dan kada ćemo vidjeti da li je pravo jače od privatnog uticaja.

Nećemo nijemo posmatrati kako se krčmi imovina kluba koji je proslavio Banju Luku širom svijeta. Borac i Banja Luka nisu na prodaju!

The post Nakon Gerilinog teksta oglasili se i simpatizeri Borca: Nećemo dozvoliti otimanje imovine Rukometnog kluba first appeared on Gerila.info.

Borac i Radnički odigrali su neriješeno. Rezultat je na kraju 90 minuta bio 3-3 a sav prihod od prodatih ulaznica biće, najavljeno je, uplaćen porodici Mladena Žižovića.

Mladen Žižović preminuo je 3. novembra kada je u toku utakmice između Radničkog iz Kragujevca i Mladosti iz Lučana. On je doživio iznenadni kolaps tokom prvog poluvremena kraj klupe Rdničkog.

On je trener Radničkog postao u oktobru ove godine a ovdašnjoj široj javnosti postao je poznat po prošlosezonskoj uspješnoj Borčevoj kampanji u Ligi konferencije. Činjenica da je Žižović sa Borcem ostvario najveći uspjeh koji je ovaj klub napravio nakon rata ostaće, očigledno, vječno u srcima mnogih navijača tog kluba.

Pojedinci su se odlučili da na originalan način iskažu zahvalnost bivšem treneru.

Mladen Žižović preminuo je u 44. godini.

GERILA info

The post Borac i Radnički igrali u čast Mladena Žižovića. Pojedini navijači na poseban način se oprostili od bivšeg trenera! first appeared on Gerila.info.

The post Promjene Zakona o sprečavanju sukoba interesa RS-a: Apsurd ili odgovarajuće rješenje first appeared on Gerila.info.

Ova generacija bila je prva koja je donijela svjetsku medalju u Jugoslaviju 1970.godine a zatim su osvojili i olimpijsko zlato. Domaćin druženja je RK Borac, a legende su obišli Sportsku dvoranu Borik.

“Družimo se od 2012. godine kada je bilo okupljanje povodom 40 godina od zlata u Minhenu i zajedno smo stalno bili osim u vrijeme korone. Meni kao bivšem igraču Borca i Banjalučaninu je veoma drago da smo se okupili ovdje. Došli smo tu da podijelimo emocije, imamo puno zajedničkog za Borik i za sport koji smo igrali”, istakao je Abas Arslanagić.

Dr Nebojša Popović je nakon dugo godina u svom gradu Banjaluci, a posebno je emotivan bio ulazak u dvoranu Borik.

Proslavljeni doktor i rukometaš je sjeo na tribine i kao da je na trenutak se vratio u slavne dane.

“Nisam mogao da prepoznam  grad, dok nisam došao do mjesta gdje je bila Hirurgija gdje sam radio, kao i do Narodnog pozorišta. Banjaluka je uvijek bila progresivan grad, posjetio sam Klinički centar koji je zaista moderan, što mi je posebno drago jer je u moje vrijeme to bila naša velika želja. Po prirodi uvijek gledam pozitivne stvari. Baš mi je drago što sam nakon 30 godina opet u Boriku, tu sam igrao i naježio sam se kad sam ušao i pomislio na sve što sam tu doživio. Borik je pravljen za rukomet, da se sa svih pozicija može pratiti utakmica. Posebno mi je drago zbog olimpijskog slavoluka da mlađe generacije mogu da vide šampione koji su proslavili grad, posebno rukomet koji ima veliku tradiciju. Uvijek sam optimista i smatram da rukometnom klubu treba pomoći. Da li su oni prvaci prošle godine, da li će biti sledeće to nije najbitnije. I mi smo čekali deset godina da savladamo Bjelovar, potrebno je da ima baza i dobar rad da mladi napreduju pa će rezultati doći”, istakao je Popović.

Hrvoje Horvat je istakao da se uvijek treba prisjetiti onih koji su stvarali Borac, između ostalih Petar Popović, Jerko Karadža, braća Stanivuković, Božidar Jović, Saračevića, Kekerović.

“Drago mi je da je Banjaluka domaćin jer je uz Bjelovar bila grad gdje se igrao najbolji rukomet. Bili smo klubovi pobratimi, Borac i Partizan. Ova okupljanja me uvijek raduju, vodimo 9:7 u živima i dok god nas ima nastojaćemo da se družimo. Uvijek smo tu jedni za druge. Prisjetio bih se i onih koji nisu živi. Vaš Selec, Lavrnić, Bugarski, Mišković, Pokrajac, Fajfrić i Vidović. Nikad nemojte zaboraviti vaše legende a bilo ih je zaista puno jer da nije bilo njih ne bi bilo ni nas”, poručio je Horvat.

“Naša priča je duga. Bili smo začetnici uspjeha u rukometu Jugoslavije i ova druženja su primjer kakav smo tim bili tada i sad. U to vrijeme igrali smo u nevrijeme na otvorenim terenima dok su protivnici bili u dvoranama. Ali ni to nas nije spriječilo da ostvarimo sjajne rezultate. Pored sportskih uspjeha bili smo i veoma uspješni ljudi. Od nas 16, 12  ima visoko obrazovanje”, kaže Milorad Karalić, još jedan legendarni rukometaš Borca i član čuvene generacije.

Zdravko Miljak kaže da je upravo taj timski dug krasio ekipu.

“Mi smo nekad jako malo zarađivali ali to je naše blagostanje značilo jer smo svi znali da moramo imati svoj posao. Sport nam je bio uživanje i igra gdje smo došli do najvećeg mogućeg nivou. Bili smo prvi na olimpijskim igrama i osvojili zalto ali smo pored toga bili prava družina. I to ništa nije promijenilo. I danas se stalno čujemo evo sad smo zvali trenera Štencla pošto je lošijeg zdravlja i znate koliko to znači njemu”, ističe Miljak.

Prilika je ovo bila da se i trojica možda i najboljih rukometaša u istoriji RK Borac, Karalić, Arslanagić i Popović, fotografišu pored murala posvećenom najvećem uspjehu banjalučkog rukometa a vjerovatno i sporta uopšte – tituli prvaka Evrope iz 1976.godine.

The post Legende rukometa opet u Banjaluci: Arslanagić, Popović i Karalić kao nekad u Boriku first appeared on Gerila.info.

Krupa je pobijedila Borac u finalnoj utakmici 1-0 i tako je ove godine osvojila finale Kupa grada u kojem učestvuju klubovi sa područja koje je pod kontrolom banjalučkog područnog saveza. Kup grada je decenijama svečano, prestižno takmičenje čije finale se igra pred kraj sezone. Do sada uvijek na najvećem gradskom stadionu. Ove godine iz uprave Fudbalskog kluba Borac nisu dozvolili da se finalna utakmica igra na glavnom terenu pa je finale odigrano na pomoćnom terenu iza sjeverne tribine glavnog stadiona. Na finalu je bilo nešto manje od hiljadu gledalaca a pomoćni teren, inače, raspolaže montažnim tribinama.

Nezvanično, iz uprave Borca gdje je nedavno u predsjedničku fotelju sjeo Milan Tegeltija savjetnik Milorada Dodika, nisu dozvolili igranje na glavnom terenu jer je u njega nedavno uložen ogroman novac. Rekonstrukcija terena je, inače, probila sve rokove pa je Borac svoje domaće utakmice na početku ovog prvenstva igrao na stadionima van Banjaluke.

Borac je u finalnoj utakmici nastupio sa juniorima kao i gotovo svake godine u Kupu grada dok je Krupa izvela iskusniji sastav. Borac je u polufinalu izbacio Lauš dok je Krupa u neizvjesnoj utakmici na Obilićevu savladala Naprijed 2-1.

GERILA info

The post Finale Kupa grada umjesto na Gradskom stadionu odigrano na pomoćnom terenu first appeared on Gerila.info.

Štaviše, igrali su 1/8 finala, a malo sreće i tri poena razlike u dvoboju sa Keravnosom iz Kipra dijelilo ih je do plasmana među osam najboljih timova.

Bilo je to u sezoni 2000/2001, a iz ove perspektive nestvarno zvuči da su tada crveno-plavi u timu imali pet igrača iz Banjaluke.

U dvije decenije koje su uslijedile nakon te sezone, Borac je imao više padova, a manje uspona, evropske dvorane zamijenila su „tavorenja“ po nižerangiranim ligama, ali bez ikakvog uspjeha.

Košarkaša se u Banjaluci igrala i igra, postoji 10-ak klubova i škola košarke, ali zvuči nevjerovatno da u te dvije decenije nije otkriven/stvoren igrač o kojem bi se pjevalo kao jednom od miljenika na parketu. Štaviše, skoro i da se ne sjećamo da li je banjalučka košarka iznjedrila košarkaša sa nekom zapaženom inostranom karijerom.

Jedan od bivših igrača Borca, a sada menadžer Feliks Kojadinović, koji je imao i više nego aktivnu ulogu u najvećim klupskim uspjesima, za Gerilu je komentarisao trenutno stanje kada je riječ o igri pod obručima na ovim prostorima.

GERILA: Kako vidite trenutno sport i košarku u Banjaluci i Republici Srpskoj?

KOJADINOVIĆ: Kao sve u ovoj državi, situacija u sportu sigurno nije najsjajnija. S obzirom da sam kroz svoj posao i direktno uključen u košarku u Bosni i Hercegovini, mislim da igrom slučaja ove godine liga jeste kvalitetnija nego inače. Dosta igrača zbog korone nije otišlo napolje, pa su ostali ovdje, ali sve dok ne bude postojalo neko sistemsko rješenje sponzorisanja samih klubova i da to dođe barem na neki nivo kakav je bio do 1999-2000 kada su dvorane bile pune i kada je bilo 6-7 kvalitetnih klubova sa ozbiljnim igračima, koji su punili dvorane gdje god se pojave, mislim da neće biti bolje. Opet kažem, to sve polazi od stanja u državi i nekog sistemskog rješenja koje država treba da ponudi za funkcionisanje svih klubova. Mislim na kompletan sport, a samim tim i košarke.

GERILA: Prije nekih 20-ak godina u Borcu je bilo sedam prvotimaca koji su bili iz Banjaluke. Može li, žargonski rečeno, da Banjaluka sada stvori nekog kvalitetnog igrača?

KOJADINOVIĆ: Moguće je. Ja sam bio dio te generacije. Bio sam dio te škole. Borac je tih godina imao stvarno ozbiljan sistem i ozbiljan rad sa mlađim kategorijama i bila je privilegija da budeš u Borcu u kadetima i juniorima.

Bili smo šampioni u svim mlađim selekcijama i Borac je imao ispravnu strategiju tranzicije tih igrača iz juniora u prvu ekipu, pa se desilo da u Kupu Rajmonda Saporte, koji je bio u to vrijeme ozbiljno takmičenje, vi ste imali sedam igrača domaćih i pet stranaca koji u tom momentu jesu donosili prevagu, ali nosioci su i dalje bili igrači koji su tu ponikli: Boris Blagojević, Saša Vujasinović, Zoran Kukić… To su igrači koje je Banjaluka iznjedrila i koji su nešto dali i vratili banjalučkoj košarci.

GERILA: Koji je recept za oživljavanje košarke na području cijele Republike Srpske? Da li je to stvaranje nekog super kluba ili neke akademije koja bi radila sa mlađim kategorijama? Postoji li sistem za koji ti misliš da bi mogao da funkcioniše?

KOJADINOVIĆ: Ja mislim da, generalno gledano, moraju da postoje minimum dva velika kluba da bi mogao da bude kvalitet koji bi gurao dalje neki razvoj. Nekada, kada ideš u Bileću da igraš protiv Hercegovca, u Gacko ili u Trebinje protiv Leotara, niste mogli utakmicu da dobijete lagano, nego je uvijek bilo neke vatre i tijesnih rezultata. Samo stvaranje kvalitetnijih ekipa na nivou Republike Srpske bi poguralo taj kvalitet. Postoji trend sa tim super akademijama koje se stvaraju u  Evropi, međutim, te akademije sa mladim igračima dođu do nekog juniorskog nivoa i ne mogu u seniorskoj košarci da isprate taj nivo. Tu su već potrebna ozbiljnija sredstva. Dakle, stvaranje igrača je jedan segment, kao što to recimo rade sarajevski Sparsi. Opet, isti ti Sparsi ne mogu godinama da naprave neki veći iskorak da igraju, recimo ABA 1 ligu, iako jako dobro rade. Vrlo dobro su postavili cijeli sistem, sa ozbiljnim uslovima, „izbacili su“ neke igrače i na inostrano tržište i na viši nivo, međutim, oni kao ekipa ne mogu da naprave iskorak prema ABA 1 ligi. Mislim da je za samu Republiku Srpsku bilo poželjno da se pojavi više košarkaških centara, koji bi imali ozbiljne ekipe i koji bi jedni drugima punili dvorane i jedan žestok rivalitet, kao što je nekada bio između Borca i Igokee- sigurno bi napravio veliki pomak.

GERILA: U košarci se zadnjih nekoliko godina pojavila i generacija mlađih trenera koji bi trebalo da naprave i neku promjenu kada je riječ o promjenama u filozofiji igre. Polako je sišla sa scene starija generacija. Da li sad postoji kapacitet koji bi napravio promjenu u samom poimanju igre?

KOJADINOVIĆ: Ja sam gledao i poredio košarku koju smo mi nekada igrali i ovu danas. To vam je kao usporeni film. Tendencija je da se košarka što više ubrza, sa mnogo više kontakta, napadi su mnogo kraći, sa manje taktičkih zamisli. Opet se to vraća nekim fundamentima igre 1 na 1 ili 2 na 2 i jako je ubrzano i dinamično. Naravno da svi ovi mladi treneri koji dolaze i prate to. Pogotovo danas kada imate internet i sve ostale tehničke mogućnosti, prate se trendovi koji se forsiraju i u Evroligi i u NBA-u i ja sam siguran da će oni oplemeniti košarku. Koji će od njih lično da ispliva, tu je više splet raznih okolonosti, ali sigurno je da će košarka da se mijenja.

GERILA: Da li će Feliks Kojadinović ikada i na koji način da se vrati banjalučkoj košarci?

KOJADINOVIĆ: Ja se nadam i ja bih volio da se to desi. Kad će se to desiti i u kom obliku, ja to ne mogu da tvrdim, ali bih jako volio da aktivnije djelujem na košarku ovdje.

Ja kad uđem ovdje u dvoranu Borik, meni se emocije probude i naravno da bih volio da svi zajedno ponovimo te uspjehe, ali to možemo samo kroz jedan sistemski i organizovani rad.

The post Feliks Kojadinović za Gerilu: Za ozdravljenje košarke u Republici Srpskoj potrebna su sistemska rješenja first appeared on Gerila.info.

Kostić je uhapšen u Banjaluci prenose banjalučke Nezavisne novine.

Kostić je jedno vrijeme važio za vođu navijača Fudbalskog kluba “Borac”, a bio je uhapšen zbog nasilničkog ponašanja, jer se snimao dok je tukao i maltretirao mladiće u Banjaluci.

Tada mu je određen jednomjesečni pritvor.

Kako su mediji ranije objavili, nakon isteka tog perioda Okružno javno tužilaštvo u Banjaluci zatražilo je da mu se produži pritvor, ali je sudija Osnovnog suda odbio taj prijedlog i krajem maja je Kostić pušten na slobodu.

Na ovu odluku odmah se žalio postupajući tužilac i njegova žalba je uvažena i Deli je ponovo određen pritvor.

Međutim, kada su došli da mu uruče rješenje o produženju pritvora, policajci nisu pronašli Kostića, jer je on u međuvremenu pobjegao. U međuvremenu je tužilaštvo donijelo odluku o nesprovođenju istrage po principu “Ne bis in idem” pravdajući se da je Kostić već kažnjen prekršajno iznosom od 400 maraka. Iz tužilaštva nisu odgovorili kako je to moguće s obzirom da je Kostić novčano kažnjen za drugo djelo a ne ono koje je bilo predmet istrage. Nisu odgovorili ni da li novčano kažnjavanje za jedno djelo znači da pojedino lice ubuduće nekažnjeno može ponavljati ista djela. Tužilaštvo nije odgovorilo ni koji je tužilac donio odluku o obustavljanju istrage. Potjernica je ipak ostala na snazi jer je oštećeni uputio žalbu na odluku o obustavljanju istrage.

Novinar Slobodan Vasković na svom blogu je objavio da se Kostić sam predao Sudskoj policiji Republike Srpske a da je do predaje došlo nakon što je sklopljen sporazum o priznanju krivice sa banjalučkim Okružnim tužilaštvom koji je proslijeđen sudu na odobrenje.

Kostić je do “nestanka” važio za nezvaničnog vođu “Lešinara”, navijača Borca. Na tribinama se pojavio paralelno sa dolaskom u klub bivšeg predsjednika kluba Vice Zeljkovića, nećaka Milorada Dodika a tribinu je, nezvanično, preuzeo uz pomoć – nereagovanje policije.

Prije petnaestak dana na tribinama banjalučkog gradskog stadiona okačeni su transparenti okrenuti ka zgradni tužilaštva na kojima je pisalo da tužilaštvo štiti kriminalce.

GERILA info/nezavisne novine

The post Uhapšen Dejan Kostić Dela first appeared on Gerila.info.