Ministarstvo je novu ekološku dozvolu za rudnik u Bukovoj Kosi izdalo početkom februara. Sve se dešava nakon što je Okružni sud u Banjaluci poništio prethodnu, u decembru prošle godine.

Ministarstvo je novom dozvolom ugasilo razgorene nade mještana ovog sela kod Prjedora da bi rudnik, koji pod nerazjašnjenim okolnostima počeo sa radom, mogao biti zatvoren.

U Centru za životnu sredinu resorno ministarstvo su tužili zbog činjenice da je investitor oslobođen izrade Plana spriječavanja nesreća velikih razmjera. U ovoj nevladinoj organizaciji napominju kako je na lokalitetu Bukove Kose u više navrata do sada zabilježeno samozapaljenje uglja.

“Posebno ističemo da je Ministarstvo dopustilo radove bez uvida javnosti u Plan rekultivacije, čime je prekršen Zakon o zaštiti životne sredine. Ovakvim propustima direktno se obesmišljavaju ekološke dozvole i kao takve služe isključivo interesima kapitala“, napisano je na FB stranici Centra za životnu sredinu iz Banjaluke.

Ekipa Gerila info prije desetak dana posjetila je Bukovu Kosu. Prizor koji smo tamo zatekli podsjeća na scene iz postapokaliptičnih filmova.

Ministarstvo Bojana Vipotnika je prvu ekološku dozvolu preduzeću Drvoexport izdalo u maju prošle godine. Inače kompanija Drvoexport iz Teslića je radove na iskopavanju uglja u Bukovoj Kosi počela još 2024. godine prije dobijanja koncesije i potrebnih dozvola. Ta kompanije se dovodi u vezu sa odbornikom SNSD-a u Tesliću Srđanom Klječaninom Rufijem. Ista kompanija u slučnim okolnostima kopa rudu i u Bistrici, selu između Prijedora i Banjaluke. Godinama se spekulise da se ugalj iz Bukove Kose i Bistrice vozi u Srbiju a da su u posao uključene kompanije pojedinaca koji su vrlo bliski režimu Aleksandra Vučića. Gerila info je ranije objavila kako je čitav posao dogovoren na relaciji Milorad Dodik-Aleksandar Vučić. Ni iz Vučićevog ni iz Dodikovog kabineta nikada nisu odgovorili na naša pitanja u vezi rudnika u Bukovoj Kosi i Bistrici.

Iskopavanja u Bukovoj Kosi traju već dvije godine. Mještani tog sela isto toliko upozoravaju na različite nepravilnosti, kršenje zakona ali i uništavanje sela.

Kop se nalazi u srcu sela, od najbližih kuća udaljen manje od stotinu metara. Iz kopa, budući da je ugalj koji se kopa jako lošeg kvaliteta i sadrži deset procenata sumpora, isparava ovaj hemijski element, zbog čega su u nekoliko navrata, bez efekta, protestovali i građani Prijedora, koji je udaljen osam kilometara. Iz vazduha selo izgleda kao postapokaliptično područje, a nekadašnje njive, voćnjaci i šumarci pretvoreni su u crne ponore.

Miroslav Stakić, čija kuća se nalazi neposredno uz kop kaže kako dvije godine vodi institucionalnu borbu kako bi zaštitio svoje imanje ali i selo od uništenja.

“Situacija je i dalje pravno i institucionalno nestabilna. Postoje ozbiljna pitanja u vezi sa zakonitošću pojedinih radova, uticajem na životnu sredinu, kao i odnosom institucija prema prijavama i zahtjevima za nadzor. Ključni problemi ostaju: degradacija prostora, klizišta, prašina, buka i pitanje vodosnabdijevanja“, kaže Stakić za Gerila info.

Stakić kaže da su na njegovom imanju zbog rudnika evidentirana fizička šteta i degradacija zemljišta uključujući narušavanje infrastrukture i štetu na višegodišnjim zasadima voća, mahom stabala oraha.

“Šteta je značajna, kompleksna i ne može se svesti isključivo na finansijski iznos. Ona ima više dimenzija: materijalnu, ekološku i dugoročnu. Materijalna šteta obuhvata oštećenja zemljišta, infrastrukture i višegodišnjih zasada. Ekološka šteta odnosi se na degradaciju prostora, uticaj prašine, buke i promjene u režimu površinskih i podzemnih voda. Dugoročna šteta je možda i najteža, jer podrazumijeva trajno narušavanje kvaliteta života, smanjenje upotrebne i tržišne vrijednosti imovine, kao i potencijalne posljedice koje će se tek manifestovati kroz vrijeme“, kaže Stakić.

Iz kabineta gradonačelnika Prijedora Slobodana Javora nisu odgovorili na naša pitanja u vezi Bukove Kose. Javor, koji je i član Dodikovog SNSD-a, ni ranije nije odgovarao na pitanja u vezi ovog rudnika. Generalno i on i kompletna prijedorska vlast ponašaju se kao da se i Bukova Kosa i Bistricadešavaju negdje stotinama kilometara daleko od ovog grada a ne na svega desetak kilometara od centra.

Miroslav Stakić je zbog svega podnio više prijava različitim republičkim inspekcijama. navodi i da Drvoexport ima dozvolu za eksploataciju rude na površini od oko 9 hektara a da se u praksi ruda vadi na površini od oko tridesetak hektara.

Rudnik je ugrozio i spomen područje iz Drugog Svjetskog rata u selu. Riječ je o lokalitetu Jezerine, mjestu stradanja 103 srpska civila, od čega više od 80 djece u Drugom Svjetskom ratu.

Inače prijedorski odbornici su prije dvije godine digli ruke protiv davanja saglasnosti za otvaranje rudnika u Bukovoj Kosi. Njihovo protivljenje kratko je trajalo. Nakon opomene vrha vlasti iz Banjaluke iz ove lokalne zajednice više se niko zvanično ne oglašava.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Život u paklu uglja Bukove Kose! first appeared on Gerila.info.

Izvori Gerila info iz Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske nezvanično potvrđuju da je M.K. sin Srđana Klječanina, odbornika SNSD-a iz Teslića. Klječanin je široj javnosti u Republici Srpskoj postao poznat kao vlasnik kompanije Droexport iz Teslića a koja je pod sumnjivim okolnostima otvorila rudnike u Bistrici i Bukovoj Kosi kod Prijedora. Drvoexport je kopanje rude u Bukovoj Kosi počeo pola godine prije dobijanja koncesije.

Klječanin je bio i u centru javnosti kada je za 41 milion maraka kupio zemljište na Jahorini sa namjerom da na toj planini pravi moderne apartmane. Ugovor sa Vladom o kupoprodaji zenljišta kasnije je poništen zbog pristisaka Ustavnog suda BiH u vezi sa pitanjem državnog zemljišta. Capital je objavio da se Vlada Republike Srpske nedavno zadužila 22 miliona evra kako bi Drvoexportu bio vraćen iznos od 41 milion maraka zbog raskida ugovora.

Gerila info je nedavno objavila video na kojem se vidi kako službeno vozilo ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske Željka Budimira nekoga (ne vidi se ko je u vozilu) vozi na porodičnu slavu ovog SNSD odbornika u Tesliću. Klječanin je javnosti u Tesliću poznat i po procesu koji se protiv njega vodi po optužbi da je sa još tri lica presreo i pretukao dvojicu mladića u Tesliću. Izvještaj protiv njega je banjalučkom Okružnom tuilaštvu dostavila policija.

U saobraćajnoj nesreći u Vrbanjcima nije bilo povrijeđenih, pričinjena je znatna materijalna šteta a policija je saopštila da je kod M.K. utvrđeno prisustvo 1,43 g/kg alkohola u organizmu. Navodi se i da je lice M.K. zbog počinjenih prekršaja iz Zakona o bezbjednosti saobraćaja dobilo prekršajni nalog.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Nezvanično: Od policije bježao sin Srđana Klječanina Rufija! first appeared on Gerila.info.

Bosna i Hercegovina postala je plodno tle za različite rudarske kompanije, svjetske i domaće. U BiH te kompanije nailaze na razumjevanje lokalnih vlasti i izuzetno povoljne koncesione naknade. Aktivisti i lokalno stanovništvp koje živi u blizini geoloških istraživanja i već otvorenih rudnika uzalud apeluju i upozoravaju na različite nepravilnosti, nezakonitosti prilikom procedura otvaranja rudnika ali i uništavanje životne sredine. Vlast, gotovo po pravilu, pogoduje investitorima i ne sluša primjedbe građana.

Na konferenciji su govorili mještani, koji su silom prilika postali i aktivisti, Bukove Kose, Bistrice, Fajtovaca kod Sanskog Mosta, Kupresa, Lopara, Jezera, Ozrena.

Suzana Rajković iz UG “Dolina Plive” napominje kako su na teritoriji opštine Jezero u toku geološka istraživanja koja se provode i noću pod reflektorima a svega stotinjak metera od prvih kuća.

“Imamo sad situaciju da je rijeka Jošavka, koja se kroz nekih 2,5 kilometra ulijeva u rijeku Plivu, zagađena od tih otpadnih voda od bušotina“, kaže Rajković

Ona kaže i da su mještani zabrinuti ali da se plaše i pritisaka i slapp tužbi od strane investitora. Investitor je kompanija Jugo Metals koja se do nedavno zvala Lykos i na čijem čelu je Miloš Bošnjaković a koji je na čelu još nekih kompanija koje su nosioci koncesija za geološka istraživanja u BiH. Trenutno su najaktuelnija istraživanja za otvaranje rudnika hroma u Varešu.

“Mi smo danas ovdje da prezentiramo najnovije probleme koji se tiču rudarenja kritičnih minerala u BiH posebno u opštini Vareš gdje pored postojećeg rudnika je intencija i lokalnih vlasti i kantonalnih vlasti ali i investitora da se otvori još jedan rudnik hroma koji je po svim kriterijumima jako opasan materijal za rudarenje. Svjedoci smo ovih dana da je Citroen izbacio iz upotrebe hrom zbog kancerogenosti. Ono što je nama jako bitno jeste da informiramo ljude o štetnosti projekta, konkretno što se tiče ovog novog projekta novog rudnika hroma on bi ugrozio sliv Krivaje, više hiljada stanovnika u slivu Krivaje“, rekao je Davor Šuputović iz UG “Fojničani” iz Maglaja.

Centar za životnu sredinu predstavio je Mapu rudarenja u BiH. Na mapi su 64 lokacije od čega su 45 lokacije za kritične mineralne sirovine.

“Naše lokalne zajednice nemaju nikakve benefite zbog rudarenja, niti zbog rudnika uglja koji se sad napuštaju ali otvaraju se privatni rudnici a ni zbog budućeg otvaranja rudnika kritičnih mineralnih sirovina. Ljudi koji se tamo nalaze nisu praktično  ni obavješteni tako da je to jedan netransparentan proces a zagađenja su veliko iz prostog razloga što se tu ništa strateški ne riješava već se ide ad hoc. Bitno je da se investitoru obezbijedi vrijeme i novac da može da ubire profit. Ljudi su onda ostavljeni sa zagađenjem vode, vazduha i zemljišta. To su prakse rudarske koje su izuzetno negativne po prirodu. U svim ovim slučajevima ne poštuju se ni prava ljudi a ni zaštita životne sredine“, rekla je Nataša Mazalica iz Centra za životnu srednu.

Benefite od rudarenja a način na koji je postavljen sistem rudarenja u BiH imaju jedino investitori a svi ostali su na gubitku, rekao je ekonomista Damir Miljević.

“Koncesione naknade u BiH se kreću između 3 i 5 odsto. Sad koncesije uzimaju isključivo privatni investitori. Recimo u Kongu ne možete dobiti koncesiju za rudarenje bilo koje vrste ukoliko 20 odsto vlasništva nije državno. Očito je da sistem ne funkcioniše, benefiti su skoro nikakvi“, rekao je Miljević.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post KONFERENCIJA: Rudarenje u BiH, uticaj na zajednice u tranziciji first appeared on Gerila.info.

Na zapadnoj strani aktivno je klizište većih razmjera, rijeka Crljenjača je zamućena i kada nema padavina, a korito je, prema svjedočenjima s terena, izmještano bez javno dostupne dokumentacije.

Okružni sud u Banjaluci u dva navrata je poništavao ekološku dozvolu koju je izdavalo Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS: prvi put jer investitor nije imao plan rekultivacije i remedijacije, drugi put jer “nulto stanje” – stanje terena prije početka radova – nikad nije utvrđeno. Sud je eksplicitno prihvatio nalaz da se “sa radovima i eksploatacijom počelo prije nego što je podnesen zahtjev za izdavanje ekološke dozvole i prije nego što je data koncesija”. Uprkos tome, resorno ministarstvo je u oktobru ove godine izdalo novu dozvolu – paradoksalno, šest mjeseci nakon zatvaranju kopa – ali nije objasnilo zašto je dokument izdavan tri puta.

Iz Inspektorata RS navode da su “ranije izvršili kontrole” i da “nema deponovanog uglja”, te da su “počeli radovi na ravnanju terena i zatrpavanju iskopanih površina u skladu s Glavnim rudarskim projektom”. Na osnovu njihovih nalaza, Ministarstvo energetike i rudarstva RS izdalo je rješenje o zatvaranju, uz rok od godinu dana da se završe radovi, nakon čega komisija treba da provjeri sanaciju i mjere zaštite okoliša. Samo ministarstvo – kao i Ministarstvo za prostorno uređenje – nisu odgovorili na pitanja redakcije.

Kraj rudnika koji je otvoren samo na dvije godine potvrdio je za CAPITAL predstavnik ove kompanije Srđan Klječanin Rufi, koji je rekao da su tamo iskopali šta su imali.

“Mi smo sa rudnikom Bistrica sve završili i zemljište je vraćeno u prvobitno stanje. Mnogo je ljepše nego što je izgledalo. Tako je već duže vrijeme. Mi smo to završili i mislim da smo čak i dobili od Ministarstva energetike i rudarstva rješenje da je zatvoren rudnik“, rekao je Klječanin za Capital.

Stanovnici Bistrice opisuju stanje na terenu kao potpunu devastaciju i napušteni rudnički haos.

Danijel Lazić, mještanin i apsolvent rudarstva, za Gerilu kaže da je „očigledno da je Drvo-Export napustio lokalitet“, jer su prošle sedmice demontirali vagu i uklonili svu mehanizaciju. „Tu tek nisam pametan. Mene tako nisu učili da rekultivacija i relativizacija kopa izgleda. Tu više nema ni pristupnog puta za ozbiljniju mehanizaciju. Mislim da će ta lokacija tek na proljeće sablasno da izgleda, poslije kiša, snijega i svih atmosferskih uticaja“, kaže Lazić.

Još dramatičniji opis daje Zoran Ninić, koji navodi da su radnici odvezli mašine, kontejnere i vagu, te potpuno uklonili pristupni put ka rudniku. Prema njegovim riječima, jalovina koju su odlagali vraćena je nazad na mjesto eksploatacije, ali bez ikakve selekcije – zajedno s humusom, pomiješanim ugljem i opasnim otpadom. „Ispod jalovine ostale su desetine kamionskih guma, buradi za gorivo i ulje, prljavi filteri… Sve to će oborinske vode odnijeti u Crljenjaču, pa preko Lušice i Gomjenice u Sanu, a iz Sane u Unu“, upozorava on.

Ninić dodaje da su ogromne količine jalovine nasute uz tok Crljenjače i da će se tokom zime sliti u korito, vjerovatno mijenjajući i sam tok potoka. Uzvodno je, kaže, ostavljena deponija visoka i do 20 metara, na površini od pola hektara, koja će takođe završiti u vodi. Mještanima je u međuvremenu potpuno blokiran pristup njihovim parcelama, šumama i voćnjacima, uništena je vodenica i objekti planiranog etno sela, a lokalni vodovod – koji snabdijeva oko 80% Bistrice – više puta je oštećivan i sada je samo djelimično zatrpan.

„Sve u svemu, stanje podsjeća na scenu apokalipse, na Pobješnjelog Maksa“, kaže Ninić, dodajući da je riječ o „varvarskom i divljačkom činu, zločinu prema prirodi“ u kojem su, osim investitora i pojedinaca iz vlasti, učestvovali i mještani „spremni da za sitan novac unište ono što je stvarano hiljadama godina“. Kako više ne postoji pristupni put za ulazak mašina, zaključuje, „ovo će ovako ostati za vijek vjekova“.

Upravni i sudski zapis ostavio je još nekoliko važnih tragova. Koncesioni ugovor je zaključen tek u septembru 2023, osam mjeseci nakon početka kopanja. Ministarstvo energetike je tada odobrilo upotrebu rudarskog objekta i koncesionu naknadu od 2,6 KM po toni, ali do danas nije javno objavljeno koliko je uglja ukupno izvađeno i izvezeno. U međuvremenu je policija osiguravala prolaz kamionima, dok su mještani i aktivisti mjesecima protestovali; odluka Skupštine grada Prijedora da se kopanje obustavi ostala je bez učinka.

“Jedna interesantna stvar je da je sud oba puta rušio dozvolu – prvo zbog izostanka plana rekultivacije, potom zbog nepostojanja nultog stanja. To govori da remedijacija vjerovatno nikad nije ni bila ozbiljno planirana,” kaže Dragan Ostić iz Centra za životnu sredinu, organizacije koja je zajedno s oko 30 mještana i vodila upravne sporove.

Prema važećim propisima, investitor nakon zatvaranja kopa mora izvršiti rekultivaciju i remedijaciju, stabilizovati klizišta, uspostaviti površinsku drenažu, zaštititi vodotoke i – što je u Bistrici posebno osjetljivo – pratiti kvalitet vode u Crljenjači nizvodno do Lušice, Gomjenice, pa sve do sliva Une. Mještani tvrde da se događa obrnuto: prepuna deponija jalovine “obogaćena otpadom” leži svega 50–100 metara uzvodno od eksploatacije, visine 15–20 metara, a velika količina će “u toku zime završiti u koritu”.

Dok Bistrica čeka komisiju i zvaničnu potvrdu da li je sanacija urađena “u skladu s projektom”, nekoliko kilometara dalje – u Bukovoj Kosi – iskopi i dalje traju. Lokalna zajednica strahuje da će “model Bistrice”, u kojem eksploatacija stigne prije dozvola, a remedijacija poslije papira, postati pravilo, a ne izuzetak.

Ključna pitanja ostaju bez odgovora: ko će i kada stabilizovati klizišta, gdje je završio opasni otpad, ko i kako mjeri kvalitet voda, i koliko je tačno lignita izvađeno iz Bistrice. Do tada, mještani žive uz krhke nasipe jalovine i zamućene potoke – i podsjećaju da je “papir” već dva puta pao pred sudom, a da se teren i dalje sam urušava.

Dejan Rakita / GERILA

The post Zatvoren rudnik Bistrica, problemi otvoreni: Klizišta, zamućene rijeke i tri puta izdavana ekološka dozvola (FOTO, VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Mještani ovog sela koji se više od dvije godine bore protiv iskopavanja uglja na 300 metara udaljenog od njihovih kuća, kažu da je stanje nakon odlaska mehanizacije katastrofalno, jer su se već nakon prvih kiša pokrenula klizišta i stvorilo veliko blato.

Nekadašnje njive i šume raskopane za potrebe eksploatacije uglja pokrivene su zemljom, ali ona nije riješila ništa, jer je obližnji potok već počeo da je odnosi.

U video materijalima koji su snimljeni iznad nekadašnjeg rudnika u ovom selu vidi se sva šteta nanesena eksploatacijom uglja.

Blato do koljena

Mještanin Zoran Ninić, jedan od najglasnijih boraca protiv otvaranja rudnika u nekada nedirnutoj prirodi na Kozari, kaže da je u pokušaju da napravi snimke trenutnog stanja u ovom selu ostao bez čizama koje mu je progutalo blato.

“To najbolje ilustruje stanje u našem selu. Dok smo pokušavali da snimimo, upao sam u blato i nisam mogao drugačije da izađem nego da ostavim čizme. Stanje je katastrofalno. Tačno je, nema više kopanja u rudniku, a navukli su sloj zemlje da ga pokriju. Nije to ni blizu rekultivacije, ali jesu nešto poravnali“, priča Ninić.

Kaže da je kopanje okončano i da više u selu nema nijedne mašine niti vage za ugalj. Dignut je šljunak tamo gdje je bio pristupni put za mehanizaciju, a nasuta je zemlja.

“Povađene su i cijevi koje su postavili za potok. Gore iznad potoka, ima neka njiva, tu su i dalje ostale velike hrpe zemlje. Vjerovatno će tako i ostati. Ovo što su sad poravnali i navukli zemlju već se osipa, kreću klizišta i nose puno zemlje kroz potok“, priča Ninić.

Klječanin: Mnogo je ljepše nego što je izgledalo

Kraj rudnika koji je otvoren samo na dvije godine potvrdio je za CAPITAL predstavnik ove kompanije Srđan Klječanin Rufi, koji je rekao da su tamo iskopali šta su imali. Međutim, on tvrdi da je zemljište vraćeno u prvobitno stanje.

“Mi smo sa rudnikom Bistrica sve završili i zemljište je vraćeno u prvobitno stanje. Mnogo je ljepše nego što je izgledalo. Tako je već duže vrijeme. Mi smo to završili i mislim da smo čak i dobili od Ministarstva energetike i rudarstva rješenje da je zatvoren rudnik“, rekao je Klječanin.

Objašnjava da je zahtjev za zatvaranje rudnika odavno predat, da su izlazile komisije na teren i da je ostalo možda samo da se zatvori papirologija.

Inače, “Drvo-export” je u maju 2023. godine podnio Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS zahtjev za prethodnu procjenu uticaja na životnu sredinu za projekat eksploatacije uglja lignita na ležištu Bistrica na 9,5 hektara površine na kojoj je već osam mjeseci izvodio radove.

Nema nulte situacije

Takozvana nulta situacija, stanje prije početka kopanja nikada nije utvrđeno, jer je kopanje počelo mnogo ranije nego što je najavljeno i prije dobijanja koncesije, ali su vlasti i inspekcije ignorisale sve pozive, proteste i tužbe mještana, pa i odluku Skupštine grada Prijedora da se obustavi kopanje.

Inspekcije tako nisu primjećivale ogromne hrpe uglja i jalovine na lokalitetu Bistrica, a policija je obezbjeđivala prolaz kamionima natovarenim ugljem i sklanjala građane koji su mjesecima protestovali.

U oktobru 2024. godine Okružni sud u Banjaluci poništio je tu ekološku dozvolu po tužbi Centra za životnu sredinu i oko 30 mještana. Pred sudom je dokazano da ekološka dozvola Ministarstva za građevinarstvo, prostorno uređenje i ekologiju Republike Srpske izdata u januaru te godine nikako nije mogla da bude zakonita, zato što je potpisana punih osam mjeseci nakon što je počela eksploatacija.

Sud je prihvatio službeni navod da se sa radovima i eksploatacijom počelo prije nego što je podnesen zahtjev za izdavanje ekološke dozvole i prije nego što je data koncesija.

Ovaj ugovor zaključen je u septembru 2023. godine, osam mjeseci nakon što je počela eksploatacija uglja. Ministarstvo energetike i rudarstvo odobrilo je tada upotrebu rudarskog objekta na ležištu “Bistrica” da eksploatišu ugalj u komercijalne svrhe i da uplaćuju koncesionu naknadu za eksploataciju u visini od 2,6 KM po toni eksploatisanog uglja.

U Bukovoj Kosi iskopavanje još nije gotovo

Ništa bolja situacija nije ni u Bukovoj Kosi, udaljenoj nekoliko kilometara od Bistrice, na kojoj iskopavanja još uvijek traju, ali je razmjera katastrofe gotovo ista. Aktivista Miroslav Stakić kaže da je na lokalitetu Veliko Palančište sve razvaljeno i u haosu, a nedavne kiše su pokrenule klizišta.

“Pokušali su da saniraju pokrenuto klizište, umili su to i malo zatrpali neravnine nastale od klizanja zemlje. Međutim, nije pomoglo. Mogu sa sigurnošću da kažem da će posljedica i problema biti u narednih 20 godina. Što se tiče samog rudnika na Bukovoj Kosi, mislim da im je iskopavanje na minimumu, ali je fokus na utovaru u kamione koji idu prema Obrenovcu. Depoe koje su napravili ne mogu isprazniti ni za tri četiri mjeseca“, kaže Stakić.

capital.ba

The post Zatvoren rudnik u Bistrici, iza bagera ostale razorene njive i šume first appeared on Gerila.info.

Klječanin je tužio Kasapovića zbog gostovanja u GERILINOM podkastu „Skupštinski nedzor“ u kojem je poslanik SDS-a govorio, između ostalog, i o Rufijevim
„šumskim“ poslovima. Kasapović je prije godinu i po dana gostovao u podkastu našeg portala „Skupštinski nadzor“ u kojem je bilo riječi, između ostalog, o otvaranju rudnika litijuma na području Lopara i o problemu geoloških istraživanja u Republici Srpskoj. On je tada govorio i o glasinama o mogućem toksičnom rudarenju na području Teslića, kao i o potencijalnoj eksploataciji uglja u selima teslićke opštine.

„Na čelu tih akcija nalazi se stvarni šef SNSD-a u Tesliću Srđan Klječanin Rufi koji se po tome u negativnom smislu već proslavio u Prijedoru i u Mrkonjić Gradu. U Tesliću još nije odgovarao za afere nelegalne sječe hrastove šume u Čečavi i Očaušu vrijedne nekoliko miliona maraka“, rekao je tada Kasapović.

Ovi navodi su kasnije preneseni i na Facebook stranici OO SDS-a Teslić na koje se Klječanin u tužbi i poziva. On tvrdi kako je nepovredivost integriteta ljudske ličnosti, ličnog i porodičnog života i drugih prava ličnosti zaštićeno Ustavom Republike Srpske.

„Ovakvim ponašanjem ugrožava se ugled, uvažavanje i poštovanje moje ličnosti kao dugogodišnjeg i istaknutog privrednika. U ovom vremenu osjećaj časti i svijesti čovjeka o vlastitom ugledu moraju biti ustavno-pravno zaštićeni“, naveo je Klječanin u tužbi.

On od teslićkog SDS-a traži naknadu od 2.000, a od Kasapovića naknadu od 1.000 maraka. Ne postoji, istakao je on, nijedan zahtjev za rudaranje koji je on ili neki drugi investitor uputio Opštinskoj upravi Teslić. Kasapović je, tvrdi Klječanin, o njemu i njegovom poslovanju iznio niz negativnih i neistinitih tvrdnji.

„Žalosno je što je Kasapović navodno zabrinut za rudnike koji ne postoje i o kojim samo on priča, a nije zabrinut za činjenicu da Teslić ima gotovo najnespospobniju vlast u Republici Srpskoj. Lokalna vlast u Tesliću je za 12 godina potrošila 300 miliona maraka. Opštinu su zadužili za još 30 miliona maraka. Najviše koristi od tih 330 miliona imali su Milan Miličević i njegovi najbliži saradnici, a najmanje građani opštine Teslić. Zbog čega je to tako i gdje su potrošili pare“, pitao je Klječanin.

Iz teslićkog SDS-a je ubrzo uslijedilo kontrapitanje: Zašto Klječanin još nije odgovarao za milionsku nelegalnu sječu hrastovine vrijedne nekoliko miliona maraka u Čečavi i u Očaušu?

„Prije skoro četiri godine protiv Srđana Klječanina i još šest lica Ministarstvo unutrašnjih poslova i Okružno tužilaštvo u Doboju podnijeli su krivičnu prijavu za krađu i nelegalnu sječu najmanje 3.000 kubika hrastovine u Čečavi i najmanje 2.000 kubika u Očaušu, a na RTRS je objavljen prilog gdje se Rufi i ostali najdirektnije prozivaju za kriminal, što je siguran znak da ga je Dodik pustio niz vodu i da ga ni prijatelj Lukač ne može spasiti“, saopštili su iz Opštinskog odbora SDS-a u Tesliću.

Klječanin je tada, navode oni, herojski pobjegao u Srbiju, kod svojih sadašnjih mentora, a ni on nije ostao dužan Dodiku, pa je zajedno sa ostalom šestoricom u medije plasirao otvoreno pismo kako je od nelegalne sječe šume plaćao reket porodici Dodik za ATV, za „Igokeu“ i druge povezane subjekte.

Podsjećamo, u podkastu portala Gerila.info na temu geoloških ispitivanja gostovali su narodni poslanici Milan Kasapović i Tanja Vukomanović, a emisija je premijerno objavljena 1.juna. Osnovni sud u Tesliću odbio je Rufijev zahtjev i naložio mu da plati troškove parničnog postupka u iznosu od 780 KM.

Kompanija „Drvo-export“ iz Teslića, u javnosti poznata po otvaranju rudnika u prijedorskom selu Bistrica, lani je zaradila rekordnih 19,5 miliona KM, što je osam puta više nego u 2022. godini. Finansijski podaci o poslovanju ovog preduzeća pokazuju da su 2023. godni imali rekordne prihode od 54,6 miliona KM koje je pratila i rekordna dobit. Zarada u prošloj godini je osam puta veća u odnosu na dobit iz 2022. godine kada je na prihod od 10,2 miliona KM plus iznosio 2,3 miliona KM.

G. Dakić, Gerila info

The post Rufi izgubio spor protiv Milana Kasapovića first appeared on Gerila.info.

„Otišao bi da analiziram stanje i na jedno i na drugo mjesto. Kao da idem da probam sarmu na jednoj i na drugoj slavi. Da ne uvrijedim domaćicu. Mislim da to jeste veliko pitanje i to je razlog zbog kojeg imamo veliki broj apstinenata. I tek ćemo ih imati“, kazao je predsjednik Centra za životnu sredinu Tihomir Dakić.

Posljednjih desetak dana glavna ekološka tema u BiH je zagađenje Une. I dalje niko ne zna zbog čega je Una zagađena, kako je do toga došlo i ko će da odgovara.

„Prve informacije sa terena kažu da je u pitanju velika količina otpadnih voda koje su navodno iscurili iz kolektora u Bihaću. Neke institucija su se pokrenule i uradile ispitivanje kvaliteta vode. Prema posljednjim podacima, ne postoji nikakav problem i voda je biološki ispravna. Zagađenje bilo čega u ovoj zemlji traje svega par dana. Zato što govna idu nizvodno“, priča Dakić.

On kaže kako u BiH ne postoji podatak o zagađenosti voda. Niko ne zna koliko je zagađena Una, a koliko Vrbas, Neretva, Pliva, Sana… Pojedina ribarska društva jave kada se na određenoj rijeci desi pomor riba i onda se pokreću određene inicijative. Među onima koji često dižu halabuku postoji velika nesigurnost i nepovjerenje u institucije.

„Najčešće se nalazimo između čekića i nakovnja. S druge strane imamo političare i institucije koje nas kritikuju zbog neosnovane panike. Tako je bilo sa piralenom, tako je bilo kada su u pitanju bila neka veća zagađenja. Bili smo svjesni šta se dešava, vidjeli smo da se informacije minimiziraju i da se kontrolisano puštaju u medije“, ističe Dakić.

Dakić kaže kako često sami sebi postave pitanje: koji klinac radimo? To ih povremeno pitaju i drugi. I to je, dodaje on, dobro pitanje. Svako jutro se bude sa pitanjem koliko i na koji način njihovo djelovanje ima uticaj na negativne procese.

„Količina pritiska na prirodna dobra je ogromna. Ne samo kod nas. Dolaze nam i tek će da nam dolaze korporacije, a vode jesu jedna od tema koja će nam za nekoliko godina doći do grla. Nas je premalo. Proaktivnih građana u BiH ima za jedan bus. A koliko imamo vlada, koliko imamo ministarstava, koliko imamo kantona, koliko imamo onih koji će staviti potpis na davanje šikara da se iskoriste za geološka istraživanja? A onda poslije toga jedna korporacija proda drugoj korporaciji za 1,3 milijarde nekih para“, rekao je Dakić.

Drugo važno pitanje je: koliko kamiona iz Bistrica ide u Srbiju svakog dana? Dakić kaže da  se koridorom dešavaju iste stvari od 1992. godine. On kaže kako Centar pokušava da sazna koliko je zaista izvezeno uglja iz BiH. Uprava za indirektno oporezivanje BiH – ćuti.

„Nećemo govoriti o tome ko je direktor UIO BiH. Nećemo govoriti, ali je interesantno i indikativno da ne možete da saznate koliko je poreza naplaćeno u odnosu na količinu izvezenog uglja. Danonoćno idu kamioni. Srbiji je potreban ugalj i on se uvozi se bez obzira na to što ugalj ima visok procenat sumpora“, kazao je Dakić.

Iz potoka Grabovca sve ide u Medljanku, iz Medljanke sve ide u Sanu. Teški metali završavaju u ovim vodama i zbog toga postoji pad kategorije kvaliteta vode u ovim rijekama. Dakić pita da li smo sve bliže kukama i motikama, jer institucije ne rade posao koji bi trebalo da rade.

„Sistem postoji, ali on nije usmjeren na vladavinu prava, nego na bogaćenje manjine. I to udbaške manjine. Kada začeprkate i vidite ko je gdje završio školu i ko je s kim povezan, vidjećete  da su službe poprilično žive, da sarađuju i da realizuju sve što dogovore. A mi smo zaokupljeni time šta će reći Sanja Vulić i hoće li biti održana posebna sjednica Narodne skupštine“, kaže Dakić.

Tema broj tri: Pliva. Da li je stavljena tačka na izgradnju druge male hidroelektrane na Plivi ili će ipak tiha voda bregove potopiti? Dakić kaže kako se nada da će lokalno stanovništvo pratiti sve te slučajeve.

„Apetiti su još uvijek tu što se tiče realizacije koncesionih ugovora. Da li će se oni i desiti – to je do svih nas. Dobar dio koncesionih ugovora je poništen. Postojali su opravdani razlozi da ministarstvo raskine te ugovore. Građani su sve svjesniji i reaguju mnogo brže nego što je bilo prije 15 godina i mi sada ulazimo u jedan period u kojem ćemo morati tražiti individualnu krivičnu odgovornost prema svim predstavnicima institucija“, istakao je Dakić.

G. Dakić/Gerila.info

The post Tihomir Dakić za „PST!“: Sistem pomaže udbaškoj manjini da se bogati (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Dozvola je ponoštena na osnovu tužbe koju je podigao Centar za životnu sredinu.

Prva dozvola je poništena zbog nepostojanja utvrđenog “nultog stanja” životne sredine i nedostatka plana remedijacije i rekultivacije.

Nakon toga, koncesionar je ponovo podnio zahtjev sa dopunjenom dokumentacijom, koju je Ministarstvo uvažilo i izdalo novu dozvolu.

Međutim, sud je sada utvrdio da su ključni dokazi, na osnovu kojih je nova dozvola izdata, izrađeni nakon što su radovi već počeli – i to bez prethodnog odobrenja i uz protivpravno proširenje granica eksploatacije.

Koncesionar o tome nije obavijestio Ministarstvo, a ono nije pravilno utvrdilo sve relevantne činjenice prije donošenja odluke.

– Sud je pravilno utvrdio obaveze nadležnog organa i poništio spornu odluku budući da bi suprotan zaključak vodio u ozakonjenje protivpravnog stanja. Ministarstvo je dužno da sljedeći zahtjev odbaci kao nedopušten, dok bi protivpravne aktivnosti morale biti predmet posebne istrage – izjavio je Redžib Skomorac, pravni savjetnik Centra za životnu sredinu.

U Centru podsjećaju da su radovi na lokaciji počeli još prije dodjele koncesije i provođenja potrebnih procedura, zbog čega nikada nije utvrđeno stvarno stanje prirodnog okruženja prije intervencija.

Iako nakon prvog poništenja nije bilo zabrane radova, kop trenutno nije aktivan.

Centar za životnu sredinu naglašava da je potrebno hitno osigurati rekultivaciju i remedijaciju zemljišta, što je zakonska obaveza koncesionara po osnovu ugovora o koncesiji.

Gerila.info

The post Ponovo poništena ekološka dozvola za rudnik “Bistrica” first appeared on Gerila.info.

piše Centar za životnu sredinu Banjaluka

Podsjećamo, okrivljeni je, zajedno sa svojim sugrađanima, učestvovao u mirnom skupu održanom 18. septembra 2023. godine u cilju protesta protiv nezakonite eksploatacije i prevoza uglja sa ležišta “Bistrica”—slučaju o kojem je šira javnost bila upoznata i o kojem smo više puta pisali.

Skup mještana, koji je bio posljedni pokušaj članova ove lokalne zajednice da zaštite životnu sredinu i spriječe ugrožavanje osnovnih ljudskih prava, bio je onemogućen i uklonjen kao nazakonit od strane policijskih službenika i pripadnika entitetske žandarmerije.

Zbog solidarisanja i učešća u tom skupu, protiv okrivljenog je podnijet zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka jer je, tom prilikom, pokušao vozilom i tijelom da spriječi konačno de facto ozakonjenje protivpravne dodjele i realizacije koncesije kojom se ugrožavaju prava na zdravu životnu sredinu i temeljna prava ličnosti neodređenog broja građana. Čineći to na simboličan način, isti je, zajedno sa svojim sugrađanima, izražavao mišljenje putem spontanog okupljanja koje je bilo legitmno i u skladu sa članom 11. Evropske konvencije o osnovnim ljudskim pravima (sloboda okupljanja i udruživanja – u daljem tekstu EKLJP).

“Postupajući sud, kako je okrivljenog oslobodio odgovornosti koja mu se stavljala na teret, dao je iscrpno obrazloženje svoje odluke u pogledu primjene standarda iz EKLJP. Ratio suda je, sa jedne strane, od velikog začaja za efektivnu zaštitu prava na zdravu životnu sredinu, te sa druge, služi kao naputak bh. sudstvu u predmetima zaštite ovog prava koje se crpi iz značajne prakse Evropskog suda za ljudska prava. U praktičnom smislu, kada izostane adekvatna zaštita od strane institucija, zaštita prava na zdravu životnu sredinu u nadležnosti je građana, uz uslov da sredstva te zaštite budu srazmjerna ugroženosti prava. Ovo je u skladu i sa entitetskim zakonom koji reguliše da je zaštita prava na zdravu životnu sredinu individualna i kolektivna obaveza”, izjavio je Redžib Skomorac, pravni savjetnik Centra za životnu sredinu.

Centar za životnu sredinu identifikovao je slučaju kao izrazito bitan, kako sa aspekta provedbe Aarhuske konvencije i efektivne zaštite životne sredine i ljudskih prava, tako i sa aspekta sprječavanja eventualne zloupotrebe javnog monopola nad sredstvima represije. Okrivljenom je stoga obezbijeđena odbrana koja je pružila razloge za donošenje oslobađajuće odluke.

Zastupnica okrivljenog, advokatica Jovana Kisin Zagajac, je istakla da je slučaj Lekanića od posebnog značaja, jer je sud, odlučujući o zahtjevu policije za pokretanje prekršajnog postupka zbog navodno počinjenog saobraćajnog prekršaja, prepoznao da je postupanje okrivljenog bilo u funkciji legitimne borbe za zaštitu životne sredine.

“Sud je direktno primijenio standarde EKLJP, što nije uobičajena praksa u prekršajnim i redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini, čime ovaj slučaj dobija posebnu težinu. Posebno značajno je i to što je sud prepoznao spontano javno okupljanje kao oblik građanskog izražavanja koji uživa zaštitu člana 11. EKLJP, iako takav oblik okupljanja nije izričito prepoznat domaćim Zakonom o javnom okupljanju. Evropski sud za ljudska prava je u više navrata istakao da se i spontana okupljanja moraju smatrati zaštićenim, naročito kada predstavljaju neposrednu reakciju na važne društvene događaje, te da vlasti moraju pokazati toleranciju prema takvim skupovima”, istakla je Kisin Zagajac.

Ovaj slučaj tako predstavlja presedan u kojem je prekršajni sud afirmisao ustavne i konvencijske slobode građana, podsjećajući da zaštita javnog interesa, poput očuvanja životne sredine, mora imati prioritet nad formalnim zahtjevima zakona kada bi njihova rigidna primjena rezultirala povredom osnovnih prava i sloboda.

“U konkretnom slučaju, sud je dao prednost pravu na slobodu izražavanja i mirnog okupljanja, garantovanim članovima 10. i 11. EKLJP, u odnosu na formalističko tumačenje saobraćajnih propisa—koji pristup je u potpunosti u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava, čija praksa naglašava da države imaju pozitivnu obavezu da omoguće i zaštite izražavanje mišljenja i okupljanja, naročito kada se radi o pitanjima od javnog interesa, kao što je zaštita životne sredine”, dodala je Kisin-Zagajc.

Nakon okončanja prekršajnog postupka okrivljeni je još jednom pojasnio svoje motive, te je pozitivan ishod postupka ocijenio kao uspjeh cijele zajednice.

“Drago mi je da je moj skromni doprinos naporima mještana Bistrice, da se zaustavi ili bar ukaže na bezakonje vlasti vezano za eksploataciju uglja, prepoznao postupajući sud i oslobodio me navodne odgovornosti. Mi smo besplatno, kao odgovorni građani, radili samo posao neodgovornih institucija i pojedinaca iz nadležne vlasti koju ovaj narod plaća. Ova odluka suda budi nadu da postoje institucije i da nisu baš svi nezainteresovani za budućnost ove zemlje i generacija koje će je naslijediti poslije nas. Veliku zahvalnost dugujem mještanima Bistrice, koji su pružili otpor bezakonju, Centru za životnu sredinu, advokatu, svjedocima, medijima koji su pratili dagađanja u Bistrici i objektivno obavještavali javnost, kao i mnogobrojnim pojedincima koji su nas podržavali”, izjavio je Jovan Lekanić, oslobođeni mještanin.

Ovo je primjer koji ukazuje na potrebu za uspostavljanje preventivnog mehanizma sudske zaštite osnovnih ljudskih prava i temeljenih sloboda, te introdukciju posebnog zakonskog okvira u Republici Srpskoj koji bi onemogućio zloupotrebu ovlaštenja kada to nije neophodno u demokratskom društvu i predstavlja prekomjerno zadiranje u prava i slobode građana i građanki.

Centar za životnu sredinu trenutno radi na izradi nacrta propisa koji bi imao navedenu funkciju, o čemu će naknadno biti više informacija. Međutim, u nedostatku takvog pravnog mehanizma, neophodno je brižno konsultovati standarde na koje ova odluka ukazuje.

“Ohrabrujuće je da je sud prve instance primjenio standarde iz EKLJP. Upravo u pogledu primjene principa razmjernosti ogleda se praktična važnost ove odluke. Sve strane bi ubuduće ovo morale imati u vidu, tj. kako u pogledu procjene legitimnosti sredstava zaštite prava—od strane građana, tako i u pogledu procjene neophodnosti zadiranja u temeljne slobode—od strane javne vlasti“, zaključio je Redžib Skomorac, pravni savjetnik Centra za životnju sredinu.

Na koncu podsjećamo i da je grupa mještana ove lokalne zajednice kod istog suda tužila javne institucije i koncesionara, podnošenjem tužbe za utvrđivanje povreda ljudskih prava i naknadu nematerijalne štete nastale usljed nezakonite dodjele i realizacije koncesije. Tužba je podnesena u decembru 2023. godine uz podršku advokata i Centra za životnu sredinu. O zakazivanju pripremnog ročišta tužitelji još uvijek nisu obaviješteni.

Za više detalja o slučaju, i posebno razlozima oslobađanja od odgovornosti, možete pročitati u otpravku rješenja[RS2] .

Izvodi iz obrazloženja sudske odluke

U nastavku dajemo relevantne izvode iz obrazloženja sudske odluke, odnosno način na koji je sud došao do konačnog zaključka—da je protest mještana bio zakonit, opravdan i neophodan u demokratskom društvu, i to kako slijedi:

“Iz dostavljenih službenih zabilješki (…), proizilazi da je blokada puta i postavljanje vozila na put izvršeno u kontekstu mirnog, nenasilnog i vremenski ograničenog protesta grupe građana. Okrivljeni je, zajedno sa grupom građana, izražavao nezadovoljstvo povodom prolaska teških kamiona koji tokom transporta podižu prašinu i ugrožavaju lokalnu zajednicu, te je u tom cilju došlo do blokade puta. Dakle, radnja privremenog zaustavljanja, ometanja saobraćaja vozilom i ličnim prisustvom na putu nije se desila u redovnim okolnostima svakodnevnog saobraćaja, već u specifičnom okviru ostvarivanja prava na javno okupljanje i protest, koje je zagarantovano Ustavom BiH i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ovo, međutim, ne isključuje formalno postojanje radnje iz člana 19. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja, ali predstavlja bitnu okolnost prilikom pravne kvalifikacije i odlučivanja o odgovornosti.”

U pogledu ocjene dokaza odbrane u vezi sa zagađenjem površinskih voda i vodotoka rijeke Crljenjače, sud takođe daje jasan odnos dokaza sa principom razmjernosti i motivima protesta, koji cijeni kao opravdan, i to:

“Iz izvedenih materijalnih dokaza odbrane (…) proizlazi da površinska voda uzorkovana u području potoka Crljenčaka, lokalitet Bistrica bb, Prijedor, ne zadovoljava uslove I klase kvaliteta vode, te da su u uzorku zabilježena prekomjerna prisustva aluminijuma, gvožđa, mangana, nikla i ukupnog azota odnsno prema stručnom mišljenju predmetni uzorak ne zadovoljava uslove I klase kvalitete, voda pripada V klasi po više parametara, odnosno predstavlja ozbiljno zagađenje. Iako navedeni nalazi nisu od neposrednog značaja za pravnu kvalifikaciju konkretnog saobraćajnog prekršaja iz člana 19. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima BiH, sud ih cijeni kao relevantne za razumijevanje šireg konteksta u kojem se događaj odvijao, te kao potvrdu opravdanog povoda mirnog okupljanja građana, čiji je cilj bio ukazivanje na ekološki problem od opšteg interesa. U tom smislu, ovi dokazi doprinose ocjeni proporcionalnosti i razumijevanju motiva privremene blokade saobraćaja, koja se odvijala u okviru ustavom zagarantovanog prava na mirno okupljanje.”

Dalje, u pogledu protesta u vidu blokade puta, sud nalazi da je isti bio opravdan kao krajnja mjera, kod činjenice da su prethodno iscrpljeni dostupni institucionalni mehanizmi, te ističe:

“Iz dostavljenih akata jasno se vidi da su inspekcijske kontrole bile izvršene na terenu, da su identifikovane određene nepravilnosti, što dodatno potvrđuje ozbiljnost iznesenih navoda odbrane. Sud ni ove dokaze ne cijeni kao neposredno relevantne za postojanje prekršaja iz člana 19. Zakona o bezbjednosti saobraćaja, jer se ne odnose na konkretno saobraćajno ponašanje u vrijeme blokade. Međutim, cijeni ih u smislu razumijevanja šireg konteksta u kojem je došlo do mirnog okupljanja kao potvrdu da su prethodno iscrpljeni institucionalni putevi i da je okupljanje bilo reakcija građana na nepostupanje nadležnih organa u vezi sa zaštitom životne sredine. Time ovi dokazi imaju značaj za ocjenu razmjernosti ponašanja okrivljenih i svrhe okupljanja, koje je u ovom slučaju imalo jasno izražen javni interes. Nadalje iz presude Okružnog suda u Banjaluci, broj: 11 0 U 035976 24 U od 18.10.2024. godine, proizlazi da je tužena strana – Centar za životnu sredinu, zajedno sa brojnim mještanima MZ Bistrica, pokrenula upravni spor protiv Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS zbog osporene ekološke dozvole izdate privrednom subjektu „Drvo-export” d.o.o. Teslić, za eksploataciju lignita na području naselja Bistrica. U tužbi se iznose brojne okolnosti u vezi sa zagađenjem okoline, ugrožavanjem izvorišta i životne sredine mještana, kao i štetnim uticajem planiranih radova na njihovu imovinu i život. Iz obrazloženja presude proizlazi da su građani putem predstavki, upravnih i sudskih sredstava još ranije pokušali institucionalno reagovati i zaštititi okolinu, što dodatno potvrđuje da je blokada puta predstavljala krajnju mjeru nakon iscrpljivanja pravnih i upravnih mehanizama.”

Sud takođe posebno cijeni karakter protesta, tj. da je protest bio ekološki, miran i izrazito kratkotrajan, čiji cilj je bio utemeljen u javnom interesu, zbog čega sankcionisanje učesnika nije svrsishodno, te konstatuje:

“Sud je, na osnovu provedenog dokaznog postupka, utvrdio da je okrivljeni zaista parkirao vozilo na putu i legao na put, čime je privremeno onemogućio odvijanje saobraćaja, što je potvrđeno iskazom policijskog službenika, kojem je sud cijenio istinitim, kao i sadržajem službenih zabilješki. Međutim, nesporno je da su predmetne radnje učinjene u kontekstu spontanog, kratkotrajnog i nenasilnog mirnog okupljanja, koje je imalo ekološki karakter, s ciljem izražavanja zabrinutosti građana zbog zagađenja vode i opasnosti po životnu sredinu. Takav povod proizilazi ne samo iz iskaza svih saslušanih svjedoka, nego i iz materijalnih dokaza koji uključuju izvještaje o kvaliteti vode, obavještenja upućena nadležnim institucijama i presudu koja potvrđuje prethodne pokušaje institucionalnog rješavanja problema. Imajući u vidu da se radilo o izrazito kratkotrajnom ometanju saobraćaja, bez poziva na nasilje, bez ugrožavanja bezbjednosti učesnika u saobraćaju i da je cilj protesta bio legitiman i utemeljen na javnom interesu, sud zaključuje da je primjena odredaba Zakona o bezbjednosti saobraćaja u ovom slučaju predstavljala prekomjerno ograničenje osnovnog prava, i da bi izricanje sankcije bilo suprotno načelu razmjernosti i svrsi prekršajnog kažnjavanja.”

Sud takođe nadalje cijeni i okolnosti u kojima se, odnosno zbog kojih se, protest i desio, te—naročito bitno sa praktičke strane—u vezu dovodi slobodu okupljanja i moguću posljedicu uživanja te slobode (koja se manifestuje kao ograničavanje prava drugih lica—a što su u datim okolnostima sud smatra opravdanim), te navodi:

“U dokaznom postupku je utvrđeno da je inkriminisani događaj počinjen u posebnim okolnostima tokom protesta i to mirnog protesta, kojeg štiti Ustav BIH i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 11.), što je bitno jer kod utvrđivanja koja ponašanja ulaze u krug prekršaja iz čl. 19. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH u redovnim okolnostima i u okolnostima mirnog protesta, ne primjenjuju se isti kriteriji. Ustavom Bosne i Hercegovine u članku II/3.i) propisano je da sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode, što pored ostalih uključuje i pravo na slobodu okupljanja. (…) Svako ograničenje javnih okupljanja po osnovi zaštite prava i sloboda drugih mora imati opravdanje, odnosno, mora postojati ozbiljan stepen izvjesnosti da će zadiranje u prava i slobode drugih biti prekomjerno, odnosno nerazumno. Ustav štiti samo mirni protest. Okupljanje se neće smatrati mirnim ako je organizirano sa specifičnom namjerom da se čini ili potiče nasilje. Mirno okupljanje ne znači da ne smije doći ni do kakvog uznemiravanja okoline. Medutim, to uznemiravanje ne smije biti pretjerano. Pravo na javno okupljanje i mirni protest su politička prava i ona su nužna za slobodu izražavanja u demokratskom društvu iz čega slijedi da mirni protest i javno okupljanje uključuje u sebi izražavanja nezadovoljstva ili izražavanje određenog zahtjeva, odnosno poruke, a ne samo razmjenu mišljenja istomišljenika. Raspon ponašanja, tj. do kojih se granica štiti mirni protest, tumači se i procjenjuje u svakom pojedinačnom slučaju za sebe. Pojam “miran”, ne znači tihi protest. On uključuje ponašanja učesnika protesta koja na određeni način mogu smetati osobama koje se protive idejama ili tvrdnjama koje se iznose na mirnom protestu, pa čak može uključivati i ponašanja koja privremeno koče, usporavaju ili sprečavaju aktivnosti treće strane. Svako ograničenje slobode ili prava koje građani Ustavom imaju, mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem tih prava u svakom pojedinom slučaju. Prava i slobode drugih koji nisu sudionici protesta u pravilu su pravo na privatnost, na mirno uživanje vlasništva, slobodu kretanja, normalnog obavljanja rada, te pravo na ličnu sigurnost i slobodu. U mirnom protestu ograničenja prava drugih koji nisu učesnici protesta, odnosno, zadiranje u prava i slobode drugih koji nisu učesnici protesta vremenski je ograničeno i traje privremeno.”

Obzirom da je za konačnu odluku bitna činjenica bila da se protest nije desio u redovnim, već se desio u specifičnim okolnostima, sud to uvažava na sljedeći način:

“U zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka nije navedeno da se inkriminisani događaj dogodio tokom mirnog protesta, dakle, u posebnim, a ne u redovnim okolnostima što je bitno za utvrđivanje prekršajne odgovornosti okrivljenog, jer su kriteriji za odlučivanje što ulazi u kažnjivu domenu čl. 19. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH u ta dva slučaja različiti. Pri tome treba imati na umu da je tu važno, odlučno i vremensko trajanje samog protesta. U optuženju se polazi od toga da se inkriminisani događaj dogodio u redovnim okolnostima što ne odgovara utvrđenom činjeničnom stanju tj “ne važe se”, ne primjenjuje se test razmjernosti između prava na javno okupljanje i mirni protest s jedne strane i zadiranje u prava i slobode drugih (građana koji ne učestvuju u protestu) s druge strane. Na osnovu provedenog dokaznog postupka Sud je utvrdio da se inkriminisani događaj dogodio u sklopu mirnog protesta. Nadalje je utvrđeno da se radilo o sponatnom protestu. Pravo na održavanje spontanih protesta može nadjačati obavezu prethodne obavijesti o javnim okupljanjima, ako je potreban trenutni odgovor na aktuelni dogođaj u obliku demonstracija. U dokaznom postupku je utvrđeno da je okupljanje i protest započelo spontano kad se mjestom proširila vijest da je rudnik dobio dozvolu za eksploataciju. Svaki protest na javnom mjestu može uzrokovati određeni nivo poremećaja uobičajenog života, uključujući i poremećaj saobraćaja, te je stoga potreban određeni stepen tolerancije koji se ne razmatra „in abstracto”, već sud razmatra posebne okolnosti slučaja a posebno „opseg poremećaja uobičajenog života“. Ukoliko miran protest zadire u prava i slobode drugih ljudi koji nisu učesnici protesta, prekomjerno ili nerazumno, učesnik mirnog protesta može ostvariti djelo prekršaja, ali to se ocjenjuje u svakom konkretnom slučaju primjenom načela razmjernosti kako je već ranije obrazloženo i u tom slučaju u optuženju se mora dati činjenični opis prekršaja koji će tome odgovarati. Sud o tome u ovom postupku nije bio ovlašten raspravljati, jer je vezan granicama optuženja i raspravljanjem o tome učinio bi bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka.”

Konačni stav o postojanju prekršaja i krivice okrivljenog, odnosno činjenici da u konkretnom slučaju sloboda okrivljenog na javno okupljanje nadjačava pravo javne vlasti na upotrebu sile, sud daje na sljedeći način:

“Stav suda je da je podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka za saobraćajni prekršaj, u trenutku mirnog javnog okupljanja građana, moglo dovesti do povrede slobode okrivljenog na javno okupljanje zajemčene Ustavom. Činjenicom da je kritičnom prilikom došlo do obustave saobraćaja, ne znači da se sloboda okupljanja može ograničiti, jer je do privremene obustave saobraćaja došlo mirnim protestom, pa se pojam mirno okupljanje građana, po stavu suda, mora tumačiti tako da uključi i ponašanje koje, u konkretnom slučaju privremeno obustavlja saobraćaj, čime se usporavaju ili sprečavaju aktivnosti drugih koji ne učestvuju u okupljanju.”

The post Sud odlučio: Spontani protest mještana Bistrice bio neophodan i u javnom interesu first appeared on Gerila.info.

Kasapović je prije godinu dana gostovao u podkastu našeg portala „Skupštinski nadzor“ u kojem je bilo riječi, između ostalog, o otvaranju rudnika litijuma na području Lopara i o problemu geoloških istraživanja u Republici Srpskoj. On je tada govorio i o glasinama o mogućem toksičnom rudarenju na području Teslića, kao i o potencijalnoj eksploataciji uglja u selima teslićke opštine.

“Na čelu tih „akcija“ nalazi se stvarni šef SNSD-a u Tesliću Srđan Klječanin Rufi koji se po tome u negativnom smislu već proslavio u Prijedoru i u Mrkonjić Gradu. U Tesliću još nije odgovarao za afere nelegalne sječe hrastove šume u Čečavi i Očaušu vrijedne nekoliko miliona maraka“, rekao je tada Kasapović.

Ovi navodi su kasnije preneseni i na Facebook stranici OO SDS-a Teslić na koje se Klječanin u tužbi i poziva. On tvrdi kako je nepovredivost integriteta ljudske ličnosti, ličnog i porodičnog života i drugih prava ličnosti zaštićeno Ustavom Republike Srpske.

“Ovakvim ponašanjem ugrožava se ugled, uvažavanje i poštovanje moje ličnosti kao dugogodišnjeg i istaknutog privrednika. U ovom vremenu osjećaj časti i svijesti čovjeka o vlastitom ugledu moraju biti ustavno-pravno zaštićeni“, naveo je Klječanin u tužbi.

On od teslićkog SDS-a traži naknadu od 2.000, a od Kasapovića naknadu od 1.000 maraka.

Ne postoji, istakao je on, nijedan zahtjev za rudaranje koji je on ili neki drugi investitor uputio Opštinskoj upravi Teslić. Kasapović je, tvrdi Klječanin, o njemu i njegovom poslovanju iznio niz negativnih i neistinitih tvrdnji.

“Žalosno je što je Kasapović navodno zabrinut za rudnike koji ne postoje i o kojim samo on priča, a nije zabrinut za činjenicu da Teslić ima gotovo najnespospobniju vlast u Republici Srpskoj. Lokalna vlast u Tesliću je za 12 godina potrošila 300 miliona maraka. Opštinu su zadužili za još 30 miliona maraka. Najviše koristi od tih 330 miliona imali su Milan Miličević i njegovi najbliži saradnici, a najmanje građani opštine Teslić. Zbog čega je to tako i gdje su potrošili pare“, pita Klječanin.

Iz teslićkog SDS-a je ubrzo uslijedilo kontrapitanje: Zašto Klječanin još nije odgovarao za milionsku nelegalnu sječu hrastovine vrijedne nekoliko miliona maraka u Čečavi i u Očaušu?

“Prije skoro četiri godine protiv Srđana Klječanina i još šest lica Ministarstvo unutrašnjih poslova i Okružno tužilaštvo u Doboju podnijeli su krivičnu prijavu za krađu i nelegalnu sječu najmanje 3.000 kubika hrastovine u Čečavi i najmanje 2.000 kubika u Očaušu, a na RTRS je objavljen prilog gdje se Rufi i ostali najdirektnije prozivaju za kriminal, što je siguran znak da ga je Dodik pustio niz vodu i da ga ni prijatelj Lukač ne može spasiti“, saopštili su iz Opštinskog odbora SDS-a u Tesliću.

Klječanin je tada, navode oni, herojski pobjegao u Srbiju, kod svojih sadašnjih mentora, a ni on nije ostao dužan Dodiku, pa je zajedno sa ostalom šestoricom u medije plasirao otvoreno pismo kako je od nelegalne sječe šume plaćao reket porodici Dodik za ATV, za „Igokeu“ i druge povezane subjekte.

Podsjećamo, u podkastu portala Gerila.info na temu geoloških ispitivanja gostovali su narodni poslanici Milan Kasapović i Tanja Vukomanović, a emisija je premijerno objavljena 1.juna.

Kompanija „Drvo-export“ iz Teslića, u javnosti poznata po otvaranju rudnika u prijedorskom selu Bistrica, lani je zaradila rekordnih 19,5 miliona KM, što je osam puta više nego u 2022. godini. Finansijski podaci o poslovanju ovog preduzeća pokazuju da su 2023. godni imali rekordne prihode od 54,6 miliona KM koje je pratila i rekordna dobit. Zarada u prošloj godini je osam puta veća u odnosu na dobit iz 2022. godine kada je na prihod od 10,2 miliona KM plus iznosio 2,3 miliona KM.

Kompanija „Drvo-export“ je u žižu interesovanja dospjela zbog projekata u koje je uključena. Naime, ove godine je kupila preko 56 dunuma zemljišta na Jahorini za 41,1 miliona KM. „Drvo– export“, prema Rufijevim riječima, na „Jahorini“ planira graditi apart-hotele vrijedne pola milijarde maraka.

Firma „Drvo-export“ je 2023. godine otvorila rudnik u selu Bistrica, iako nije imala neophodne dozvole, a otvaranja rudnika je izazvalo revolt i proteste mještana tog sela.

Goran Dakić, Gerila info

The post Klječanin tužio Kasapovića zbog gostovanja u „Gerilinom“ podkastu first appeared on Gerila.info.