Pobjednici izbora su Milorad Dodik i Draško Stanivuković. Šta god ko mislio o jednom i o drugom. Prvi je zadržao apsolutnu vlast, vjerovatno i sam iznenađen lakoćom pobjede. Drugi je, iako premijer neće biti sigurno, učvrstio pokret koji vodi na drugom mjestu po snazi stranaka. Prvom je bitno da za većinu ne mora moliti nikoga dok je drugom vjerovatno bilo svejedno ko će biti predsjednik. Metla koju je Stanivuković nudio Blanuši pomela je upravo opozicionog kandidata. Draško je vjerovatno više brinuo o mjestu potpredsjednika (potpredsjednik iz reda hrvatskog naroda biće dugogodišnji saradnik Ivan Begić). Dodik je učvrstio neprikosnovenu vlast a Stanivuković otvorio put da jednoga dana postane Dodik umjesto Dodika. I pored očiglednog pada njegove popularnosti, zbog afera u Banjaluci, promjene političkog narativa i okruživanja sumnjivim likovima.

Izbori su, volio ga ko ili ne volio, pokazali da je Milorad Dodik državnik a SNSD jedina ozbiljna politička organizacija u Republici Srpskoj. Uz PSS koji pretenduje da to postane. Bez obzira na sve ono loše što i jedni i drugi imaju u sebi a o čemu je i Gerila nebrojeno puta pisala. Narodu i jedni i drugi nude ono što narod želi da čuje a kvalitet, pismenost i programi kandidata, jasno je, u Srpskoj nisu preduslov za bilo kakav politički uspjeh. Jasno je, mnogo je bitnije ko ima koliko novca.

SNSD će u NSRS imati gotovo apsolutnu većinu. Ako je ko i mislio da su rezultati svih prethodnih izbora posljedica krađe, prekrajanja izborne volje i pritisaka, skeneri su pokazali da glasači ovo žele. Nastranu standardno loša izlaznost. Stalna nerješiva enigma i dalje je ko glasa za Nešića, Selaka, Demos, Stevandića. I zbog čega.

SDS u skupštini ostaje bez nekoliko mandata i njihov pad je sada već standard. Ono što je u skupštini izgubio SDS uzeo je PSS. Lista za pravdu i red nije uspjela da iskoristi Vukanovićevu kandidatru i da poveća broj mandata. Poruka glasača je da možda od te Liste konačno očekuju veću ozbiljnost, bolju organizacju i veću političku mudrost.

Savo Minić “pomeo” je Branka Blanušu u trci za predsjednika Republike. Blanuša koji je na prijevremenim izborima bio nadomak pobjede protiv Karana i zamirisao na novog beskompromisnog i poštenog lidera sam je sebe uništio nedoslijednošću, servilnim odnosom prema Stanivukoviću i sukobom sa Vukanovićem.

Sa druge strane SDS je kandidaturom Marinka Božovića, koju je nametnuo Beograd uz podršku BN-a, uništio pokušaj opozicije da pobijedi Željku Cvijanović. Opoziciona nesloga omogućila je Željki Cvijanović ubjedljivu pobjedu. Utisak je da Božovićevom kandidaturom SDS uz podršku PSS-a i Narodnog Fronta nije želio mjesto u Predsjedništvu već da spriječi da to mjesto pripadne Vukanoviću. SDS-u svakako nije pomoglo ni prisustvo nekih od dugogodišnjih Dodikovih tajkuna u vrhu stranke. Ukoliko su mislili da su dio svojih glasača uspjeli da ubijede da su takvi, do juče, vojnici režima naprasno progledali očigledno je da su makar dio svojih glasača dobro intelektualno potcijenili.

Novinarka Sandra Gojković Arbutina navodi da se desila situacija da je SNSD bio najveći protivnik novih izbornih tehnologija a da je nakon njihove primjene odnio najubjedljiviju pobjedu. Zašto je to tako treba pitati i lidere opozicije koji uporno odbijaju da se pogledaju u ogledalo, navodi ova novinarka. Napominje i da su priče o slaboj izlaznosti diskutabilne jer je pitanje da li u Srpskoj živi više od 800 000 ljudi.

“Ono što se od jula dešavalo u opoziciji sada je došlo na naplatu. Bili su od samog početka u svađi mjesecima, kada je u pitanju kandidatura za predsjednika. Stalno su puštani baloni u javnost o tome ko sarađuje sa vlastima. Čak i sinoć kada se vidjelo da je Željka Cvijanović odnijela ubjedjivu pobjedu Božović i dalje optužujue Vukanović iako njih dvojica u zbiru nemaju kao ona. Pored svih afera i teškog stanja u društvu, o demografiji, zdravstvu o privredi da ne govorim…SNSD odnosi ubjedljivu pobjedu, poznato je da imaju jaku stranačku mašineriju da znaju tačno gdje im se svaki glas nalazi i oni su to dodatno animirali dok se opozicija bavila dijeljem funkcija, svađom ko će biti premijer, predsjednik….“, kaže Gojković Arbutina za Gerila info.

Jelena Trivić sa svojim Narodnim Frontom, kako su mnogi i pretpostavili, prema svemu sudeći ostaje ispod cenzusa što je rezultat njene nedoslijedne politike ali i odnosa prema situaciji u Srbiji. Podršku Vučiću i promjenu stava prema Stanivukoviću glasači joj nisu oprostili. Ispod cenzusa, pored silnih para, kotlićijada i besplatnih pjevaljki, očekivano ostaje i Vlado Đajić.

“Opozicija ili ne zna ili ne želi ili neće. Nisam siguran šta je gore od svega toga. SNSD, sa druge strane, i zna i želi i hoće. Oni jasno artikulišu svoju politiku, a opozicija to ne umije da radi, jer ne shvata prirodu ovdašnjeg glasača kome su jedna Dodikova fotografija sa Putinom i ranije isplaćena penzija bitnije nego svi Serdarovi i Radišići ovoga svijeta. To, naravno, nije dobro, niti je normalno, ali je tako i sa tom se pameću mora i u kampanju i na izbore. Ako dvadeset godina gubite s istom taktikom, možda je vrijeme da mijenjate taktiku. Dobili smo skenere koji su trebali da obezbijede poštene izbore i koje je opozicija toliko priželjkivala, pa vidimo kakav je rezultat. Kupovina glasova je svakako prisutna, ali ona ne može da objasni ovoliku razliku, niti je ovolika razlika napravljena kupovinom glasova. Pitanje je, dabome, i koliko je Stanivuković zaista radio na terenu, za šta i za koga. Dobio je 13 poslanika u parlamentu, SDS je spustio na 11, Blanuša i Božović su “pomnoženi sa nulom” i on sada može da postane maneken opozicione linije. Ako su njemu ovi izbori bili pista s koje je poletio, onda su SDS-u bili pista na koju su sletili. Opet su napravili katastrofalan rezultat, ali još gore od toga je što više ne postoji način da objasne biračima zašto se to dešava i kako je moguće da su iz izbora u izbore sve gori i sve nesposobniji“, kaže novinar Goran Dakić.

Politička analitičarka Tanja Topić napominje kako su građani Republike Srpske pokazali da su protiv bilo kakvih promjena.

“Ispostavilo se da je pravljenje bauka od skenera i prijetnje da su izbori nelegitimni zbog primjene nelegitimne tehnologije bili pucanj u prazno. Jer rezultate izbora sad prihvataju oni koji su osporavali novu tehnologiju. Jeste ovo bitan iskorak sa novom tehnologijom ali to ni izdaleka ne znači da su izbori bili slobodni i fer. “Niska”izlaznost, zapravo, razotkrila je pravo stanje – mrtvi nisu glasali ovog puta, niti je jedna osoba mogla glasati za više njih, i to je dobar put ka sređivanju biračkog spiska. Ovo je ubjedljiva pobjeda SNSD, tako da su građani koji se stalno zaklinju u promjene, zapravo glasali izričito protiv njih. Zacementirali su svoje strukture i to je učinjeno daleko prije izbornog dana“, rekla je Tanja Topić.

Stefan Blagić smatra da je nova izborna tehnologija pokazala dobre strane ali i da kao činjenica ostaje da je SNSD kao i o sada kampanju shvatio najozbiljnije.

“Što se tiče SNSD-a SNSD je napravio najrevnosniju kampanju. Čini se da je uloženo zaista puno resursa I to je I te kako dalo rezultate. Sada kada je sve ovo prošlo vidimo da su ovi skeneri I biometrija uradili jedan fantastičan posao. Više nisu mrtvi glasali ako ništa drugo tako da su se svi morali dodatno upregnuti I pomučiti za svaki glas. Ostaje da se vidi kakve će se vlasti sklapati ali čini se da će SNSD sa koalicionim partnerima moći lagano napraviti vlast na nivou RS“, smatra analitičar Stefan Blagić.

Novinar Almedin Šišić kaže, za Gerila info, da nas na nivou BiH vjerovatno očekuje pravljenje starih koalicija. Smatra da će se SDS, nakon izbornog debakla, teško oporaviti.

“Vrlo je jasno da ćemo gotovo izvjesno gledati koliciju novih-starih partnera na državnom nivou SDA-SNSD-HDZ, uz moguć ulazak SDP-a sa SDA, budući na neke najave a i na njihov rezultat koji je upravo takav da bi mogli da uđu kao četvrti partner u koaliciju na državnom nivou. Kada ja pak riječ o Republici Srpskoj, SNSD je, za nekoga očekivano za nekoga neočekivano, ali očito i dalje realno, ponovo ostvario veliki razultat koji vidim više kao rzočarenje svih onih glasača razbijenih među strankama “opozicije”, kojima su prije svih Stanivuković, ali onda i politički prvaci SDS-a razvukli mozak. Oni više ne znaju ni kud će ni šta će, dok je vojska SNSD-a disciplinovano izvršila zadatak. I rezultate vidimo. U Federaciji BiH je otprilike takav uspjeh ostvarila SDA, uz relativno solidan rezultat SDP-a, ostali su otprilike na nekim očekivanim nivoima, s tim što je vidljiv pad stranaka Trojke, kao i DF-a. Ono što ja vidim kao dobro za građane ove zemlje jeste loš rezultat za vještačke stranke, za Stevandića i Nešića (izjava uzeta kasno sinoć prije najnovijih rezultata), ali isto tako vidim i tendenciju da SDS ide ili ka cjepanju i raspadu, ili ka gašenju, jer nakon svega ovaj rezultat za njih je teška sramota. Također, u odnosu na ono što je uložio u kampanju i mjesecima prije kampanje, Draško Stanivuković sa svojim pokretom i nije ostavasrio neki rezultat. Dakle, koliko vidim, SNSD može bez problema formirati većinu u NSRS sam, ili sa dva, tri svoja partnerčića s kojima će onda četiri godine manipulirati“, kaže Šišić.

Ključno pitanje za naredni period je hoće li Predsjedništvo uz podršku članova srpskog i hrvatskog naroda sada rehabilitovati Milorada Dodika. Hoće li se gospodar političkih procesa zvanično vratiti u politički život. Njegov sin Igor definitivno je, očekivano, poslanik novog saziva skupštine, možda i novi premijer.

Republika Srpska svakako ostaje spakovana u koferu porodično-kumovskih-političko-tajkunskih elita.

Društvu u kojem Mićo Kraljević dobije 7500 a Jovana Kisin 1800 glasova ništa nije previše nenormalno.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Izborna realnost Republike Srpske! first appeared on Gerila.info.

Poruka upozorava na hidroenergetski projekat koji se ne gradi u Mostaru, nego desetinama kilometara istočnije, u drugom dijelu Bosne i Hercegovine. Ali voda zbog koje se Gornji horizonti grade povezuje ta mjesta.

Takmičenje u Mostaru održano je tokom ljeta u kojem su visoke temperature, sušni periodi i niski vodostaji ponovo podsjetili koliko su rijeke osjetljive na nedostatak vode.

A upravo sada, kada naučnici upozoravaju da klimatske promjene mijenjaju količinu i raspored vode, Republika Srpska nastavlja realizaciju hidroenergetskog sistema zamišljenog prije više od šest decenija.

Gornji horizonti podrazumijevaju izgradnju hidroelektrana, akumulacija, kanala i tunela kojima se dio voda kraških polja istočne Hercegovine preusmjerava prema sistemu Trebišnjice kako bi se iskoristio za proizvodnju električne energije.

Problem na koji upozoravaju naučnici i ekološke organizacije jeste što dio tih voda prirodno pripada slivu Neretve. Zbog toga pitanje Gornjih horizonata nije samo pitanje koliko će električne energije proizvesti nove hidroelektrane. Pitanje je i koliko će vode ostati na drugoj strani, nizvodno.

Druga slika iste rijeke

Desetak kilometara nizvodno od Starog mosta slika Neretve je sasvim drugačija od turističke razglednice Mostara. Iz vazduha se vidi široko kamenito korito kroz koje voda prolazi koncentrisana u znatno užem toku. Veliki dijelovi korita tokom ljetnog dana ostaju gotovo suvi.

Fotografija sama po sebi ne govori zbog čega je vodostaj takav niti je posljedica Gornjih horizonata, koji još nisu završeni. Ali pokazuje rijeku čija količina vode nije neograničena.

Upravo na postojeći pritisak sušnih perioda i klimatskih promjena kritičari Gornjih horizonata upozoravaju da će se dodati još jedan faktor, trajno preusmjeravanje dijela vode iz jednog sliva u drugi. Hrvatski naučnik Matej Vucić smatra da je upravo tu problem sa projektom napravljenim prije više od pola vijeka.

“Taj idejni projekat star je već 60 godina. U tih 60 godina jako mnogo toga se promijenilo i u smislu onoga što mi znamo i u smislu zaštite okoliša i prirode, u količini vode, padavina i snijega koje imamo tokom godine. Puno je manja dostupnost vode nego prije tih 60 godina kada je taj projekat građen“, kaže Matej Vucić, profesor na zagrebačkom Prirodno matematičkom fakultetu. On, inače, godinama proučava biodiverzitet rijeka i polja regije.

“Trebalo je ponovno pogledati činjenice, napraviti nove studije i nove planove“, kaže ovaj stručnjak iz Zagreba kada ga pitate kakva je sudbina projekta koji je zamišljen davno a realizuje se sada.
Gornji horizonti, međutim, nisu ponovo počeli od početka. Nastavljena je realizacija stare ideje.

Projekat iz vremena kada se na vodu gledalo drugačije

Ideja o iskorištavanju voda istočne Hercegovine nastala je u socijalističkoj Jugoslaviji, u vremenu velikih infrastrukturnih projekata u kojima su hidroelektrane, brane i akumulacije predstavljale razvoj i modernizaciju.

Sistem tada nije zamišljen samo zbog struje. Regulisanjem voda trebalo je kontrolisati i periodične poplave kraških polja i omogućiti njihovo intenzivnije korištenje.

Dio tog velikog sistema, danas poznat kao Donji horizonti, izgrađen je u vrijeme Jugoslavije. Gornji horizonti ostali su za kasnije.

Vladimir Topić iz nevladine organizacije iz Banjaluke “Centar za životnu sredinu” upozorava da je u međuvremenu promijenjena i svrha projekta. Nekadašnji koncept regulisanja poplava i razvoja poljoprivrede danas je dominantno hidroenergetski projekat. Promijenilo se, međutim, još nešto. Iz ove nevladine organizacije, inače, godinama upozoravaju na štetnost projekta.

“Nauka danas mnogo više zna o kraškim ekosistemima, podzemnim vezama voda i vrstama koje od njih zavise. Istovremeno, klima u kojoj se projekat realizuje nije klima u kojoj je zamišljen”, kaže Vladimir Topić.

Pippa Gallop iz CEE Bankwatcha upravo zbog toga Gornje horizonte smatra primjerom projekta koji je nadživio vrijeme u kojem je nastao.

“Jako stari projekat koristi se mnogo godina nakon što je prestao biti relevantan. To su projekti koji su projektovani prije doba klimatskih promjena i koji više nisu ni ekonomski isplativi, a postoje isplativije alternative“, rekla je nedavno, prilikom obilaska područja u Zovi Dolu gdje se grade Gornji Horizonti, Gallop.

Ona posebno dovodi u pitanje buduću proizvodnju struje.

“Što se tiče proizvodnje struje, tu smo skeptični jer ima puno manje vode nego što je prije bilo“, kaže Pipa Gallop.

Za vlast Republike Srpske starost projekta nije razlog za novo preispitivanje. Naprotiv. Ministar energetike i rudarstva Republike Srpske, Petar Đokić kaže da je sada prekasno vraćati se na pitanje da li je Gornje horizonte trebalo graditi.

“Više od 40 godina, skoro 50 godina se nije ništa radilo. Mi smo to pokrenuli i evo sada, kada smo razvili te projekte do nivoa da su skoro dvije trećine najsloženijih radova na objektima završene, sada se otvaraju priče da li je trebalo ili nije trebalo”, kaže Đokić.

Zaključak čovjeka koji je duže od decenije ministar u Vladi Republike Srpske I nekoga ko je deceniju I duže jedan od ključnih ljudi kada je energetski sektor u Republici Srpskoj u pitanju je jasan.

“Mi moramo to završiti i stavićemo to na raspolaganje narodu Republike Srpske“, rekao je Petar Đokić. Đokić tvrdi i da su propisi poštovani.

“Mi poštujemo sve relevantno sa stanovišta propisa, tu se nigdje nismo ogriješili. Bićemo istrajni da se ovaj projekat završi“, kaže ministar energetike u Vladi RS.

Tako ista činjenica, da je riječ o projektu starom nekoliko decenija, postaje argument za dvije potpuno suprotne pozicije. Za vlast Republike Srpske projekat je previše odmakao da bi se sada dovodio u pitanje.

Za njegove kritičare upravo proteklih šest decenija predstavljaju razlog da se provjeri da li ono što je imalo smisla tada ima smisla i danas.

Iz sarajevskog Ateljea za društvene promjene ACT, organizacije koja se bavi zaštitom životne sredine u BiH upozoravaju da Vlada Republike Srpske uporno insistira samo na ekonomskom uglu price o Gornjim horizontima.

“Prvo što upada u oko svakako je sama količina voda – planirano je da se godišnje do 300 miliona m³ vode prebaci iz sliva Neretve u sliv Trebišnjice kroz Gornje horizonte. Poređenja radi, kroz javne vodovodne sisteme u Bosni i Hercegovini godišnje se, stanovništvu i privrednim subjektima, isporuči približno 150 miliona m³ pitke vode. Drugim riječima, količina vode koja bi se svake godine ‘krala’ slivu Neretve odgovara približno dvogodišnjoj ukupnoj javnoj potrošnji pitke vode u našoj državi”, kaže Lejla Kusturica iz ove organizacije.

Posljedično, prema njoj, doći će i do smanjenje doticaja vode u slivove Bune, Bunice i Bregave za najmanje 30% i neminovnog negativnog uticaja na floru i faunu tih visokovrijednih riječnih ekosistema.

“To će pogoditi u deltu Neretve u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, poznatu po razvijenoj privrednoj proizvodnji, tako što će slana voda Jadranskog mora prodirati sve dublje u unutrašnjost”, navodi Kusturica.

Ispod kraških polja

Na prostoru Nevesinja, međutim, ta stara ideja više nije plan na papiru. Ona je gradilište već godinama. Na putu od Mostara i Stoca prema Nevesinju prvo se nailazi na gradilište HE Dabar. Kineska kompanija sa podizvođačima, i pored nekih administrativnih terena, radi na završetku hidroelektrane koju će da pokreće voda “ukradena” iznad, u kraškom polju.

Iz vazduha se još bolje vidi prostor na kojem nastaje hidroenergetski sistem. Nekoliko kilometara od HE Dabar u mjestu Zovi Do niče brana koja će vodu da preusmjerava u tunel prema hidroelektrani.

HE Dabar trebalo bi da bude jedna od ključnih tačaka sistema Gornjih horizonata. Projektovana snaga elektrane je 159,15 MW, a očekivana godišnja proizvodnja oko 251,8 GWh.

Da bi voda stigla do turbina, izgrađen je dovodni tunel dug više od 12 kilometara. Integral inženjering, kompanija koja ga gradi, 24. avgusta ove godine saopštila je da su preostali radovi na završnoj betonskoj oblozi i još 260 metara tunela koji se izvodi metodom otvorenog iskopa.

Ali ono što je za energetičare sistem za dovođenje vode, za hidrologe je intervencija u mnogo većem prirodnom sistemu.

Profesor Muriz Spahić, hidrolog i član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, kao jednu od ključnih tačaka navodi ponor rijeke Zalomke. Vode na ovom području nestaju pod zemljom da bi se pojavile kilometrima dalje. Spahić upozorava na veze sa izvorima Bune, Bunice i Bregave, kao i sa područjem Hutovog blata.

“Ti izvori više neće moći prirodno raditi jer neće imati vodu. Ta voda će se preusmjeriti na tunel, iz tunela na HE Dabar“, kaže Spahić.

Prema njegovoj procjeni, riječ je o približno trećini voda obuhvaćenih ovim sistemom.

To ne znači da će “nestati trećina Neretve“. Znači da se mijenja prirodni raspored voda koje kroz složeni kraški sistem završavaju u njenim pritokama.

A nizvodno od tih ponora žive ljudi. U Nevesinju projekat znači i nešto drugo Za dio stanovnika Nevesinja Gornji horizonti nisu priča o gubitku vode. Oni su decenijama predstavljani kao razvojna šansa. Nova radna mjesta, investicije, naknade za zemljište i mogućnost da veliki energetski projekat donese novac u jedan od manje razvijenih dijelova Hercegovine.

Bojan Pejičić, odbornik u Skupštini opštine Nevesinje, kaže da je zbog toga odnos lokalnog stanovništva prema projektu uglavnom pozitivan.

“Ljudi u Nevesinju uglavnom su projekat posmatrali kao veoma značajan i kao nešto što će donijeti dobro Nevesinju“, navodi ovaj odbornik nevesinjske skupštine.

Miljan Kovač, novinar i stanovnik Zovog Dola, nije međutim uvjeren da su ljudi imali dovoljno informacija da procijene drugu stranu projekta.

“Najspornija je ta netransparentnost i što mi ne znamo kakve posljedice možemo očekivati, niti su to investitori i izvođači radova ikada do kraja objasnili“, kaže Kovač.

Za čovjeka čije zemljište treba da bude potopljeno, objašnjava, neposredna računica može biti jednostavna. Novac koji dobije za zemlju je konkretan. Moguća promjena hidrološkog sistema za deset ili dvadeset godina nije.

“Ljudi očekuju da će od te zemlje koja će im biti potopljena dobiti neku nadoknadu i da će to značiti bolji život. Ali taj novac će, realno gledajući, brzo biti potrošen, a posljedice će biti trajne i po prirodu i po način života”, kaže Kovač.

Kovač podsjeća na Bileću, gdje je veliki hidroenergetski zahvat takođe trebalo da bude razvojna šansa.

“Da li je procvjetao život pored Bilećkog jezera ili svjedočimo da je to jedan od najsiromašnijih dijelova zemlje?“, pita ovaj novinar iz Zovi Dola kod Nevesinja.

Grad koji živi uz Bregavu

Nekoliko desetina kilometara dalje, slika vode potpuno je drugačija. Bregava prolazi kroz samo središte Stoca. Ljeti njene obale izgledaju kao turistička razglednica. Uz vodu su kafići, ljudi sjede nekoliko metara od rijeke, a Bregava je istovremeno mjesto odmora, dio gradske ekonomije i jedan od najupečatljivijih dijelova identiteta Stoca. Bregava se dobrim dijelom napaja iz voda kraških polja a koje će dobrim dijelom biti preusmjerene na drugu stranu.

Ovdje voda nije apstraktna količina izražena kubnim metrima u sekundi. Berina Turković, mještanka Stoca, aktivistkinja i ekolog, zbog toga Gornje horizonte ne doživljava kao udaljenu elektranu koja se gradi sa druge strane entitetske granice.

“Bregava je najvažniji dio identiteta Stoca, prostora u kojem živimo, privređujemo, odrastamo i kojem se uvijek vraćamo“, kaže Turković.

Smeta joj što se rasprava o projektu prvenstveno vodi kroz proizvodnju energije.

“Posebno mi je teško prihvatiti da se o promjenama koje mogu trajno uticati na naše rijeke i ekosisteme govori prvenstveno kroz prizmu energetskog potencijala, a mnogo manje kroz prizmu ljudi i prirode koji će posljedice morati živjeti“, kaže ova aktivistkinja iz Stoca.

Za Turković se dva problema preklapaju. Jedan se već događa, klimatske promjene i duži periodi suše. Drugi bi mogao doći završetkom Gornjih horizonata.

“Kombinacija klimatskih promjena i sve izraženijih perioda suše kojima danas svjedočimo, zajedno s mogućim posljedicama preusmjeravanja voda kroz Gornje horizonte, predstavlja ozbiljnu prijetnju budućnosti Stoca“, kaže Berina.

Njen najveći strah nije turizam već voda za piće.

“Dan kada ovaj sistem bude pušten u rad mogao bi biti dan kada Stolac ostane bez jednog od svojih najvažnijih prirodnih resursa, a to je pitka voda“, navodi Berina Turković.

Takvu tvrdnju nije moguće predstaviti kao izvjesnu posljedicu Gornjih horizonata. Ali zabrinutost zbog povezanosti kraških voda potvrđuju hidrolozi sa kojima smo razgovarali. Turković to opisuje jednostavno.

“U kršu je sve povezano. Kada intervenišete u jednom dijelu hidrološkog sistema, posljedice se mogu pojaviti kilometrima dalje i često ih više nije moguće vratiti u prvobitno stanje“, rekla je.

Kada manje slatke vode stigne do mora

Put vode ne završava u Stocu. Neretva nastavlja prema Hrvatskoj i Jadranskom moru. U njenoj delti Miroslav Dugandžić već godinama posmatra problem koji bi dodatno smanjenje dotoka slatke vode moglo učiniti još ozbiljnijim. Slana voda prodire uzvodno u Neretvu i to je process koji je već teško zaustaviti. Mijenjaju se riblje vrste. Nestaje dio biljaka koje učvršćuju obalu. Poljoprivreda zavisi od osjetljive ravnoteže između slatke vode Neretve i mora.

Dugandžić tvrdi da se na pojedinim mjestima obala toliko promijenila da je rijeka danas i petnaestak metara šira nego prije deset godina.

“Poljoprivredne površine sa desne strane obale Neretve moraće se napustiti. I sada je kritičan uzgoj, ne raste ni bilje ni voće, slanoća djeluje“, kaže Dugandžić.

Ako slatke vode bude još manje, kaže, neće se promijeniti samo priroda. Promijeniće se život.

“To će značiti zaborav tradicijskog načina života koji je postojao u Neretvi. Moraćemo se prilagoditi. Poljoprivreda ovog tipa će sigurno nestati“, kaže ovaj ribar iz delte Neretve.

Matej Vucić, profesor na biološkom odsjeku Prirodno matematičkog fakulteta u Zagrebu, objašnjava mehanizam zbog kojeg je delta posebno osjetljiva.

“Kada se smanjuje dotok slatke vode, povećava se dotok slane vode iz Jadranskog mora i to za posljedice ima zaslanjenje vode, a onda posljedice i za poljoprivredu, pitku vodu i ljudske živote“, kaže Vucić.

Tako se posljedice projekta koji se gradi u Republici Srpskoj potencijalno protežu preko Federacije BiH do druge države. Voda ne poznaje granice koje postoje na političkim kartama.

Život koji zavisi od poplave

Jedna od stvari koje su se promijenile od vremena kada je projekat zamišljen jeste i znanje o biodiverzitetu kraških polja. Ono što se nekada prvenstveno posmatralo kao problem – periodične poplave – za dio životinjskih vrsta predstavlja uslov opstanka.

Vucić upozorava da endemske vrste riba zavise upravo od prirodnog ritma plavljenja i povlačenja vode.

“Imamo endemske vrste riba u ovim poljima i za njih je jako specifično što ovise o prirodnom režimu plavljenja tih polja kako bi mogle izlaziti, mrijestiti se i onda se vratiti. To se sa Gornjim horizontima gubi“, navodi ovaj professor iz Zagreba.

Ulrich Eichelmann iz Riverwatcha posljedice opisuje još dramatičnije.

“Ako završe taj projekat, to će biti kraj za donji dio Neretve od Mostara nizvodno do mora. Takođe, to će biti kraj za Bunu, Bunicu i Bregavu ovakve kakve ih sada znamo. Biće vode, ali mnogo manje, sa mnogo manje prirodne dinamike“, uvjeren je Eichelmann.

Upravo posljednji dio njegove izjave preciznije opisuje spor od tvrdnje da će rijeke „nestati“. Vode će biti. Pitanje je koliko, kada i sa kakvom prirodnom dinamikom.

Stotine miliona iza projekta

Gornji horizonti nisu samo ekološka priča. To je i priča o stotinama miliona maraka. A tu postaje teško dobiti potpune odgovore. Pitanja o dosadašnjim ulaganjima, finansijskoj konstrukciji, ugovorima i troškovima poslali smo Vladi Republike Srpske, Elektroprivredi Republike Srpske i HE Dabar. Odgovore na konkretna pitanja nismo dobili. Dio finansijske konstrukcije ipak se može rekonstruisati iz javno dostupnih podataka. HE Dabar i kineska China Gezhouba Group zaključili su EPC+F ugovor za izgradnju preostalih objekata elektrane po sistemu „ključ u ruke“. Vrijednost ugovora bez PDV-a iznosi 222.834.120 eura.

Od toga je 85 odsto, odnosno 189.409.002 eura, predviđeno iz kredita kineske Exim banke, dok HE Dabar treba obezbijediti preostalih 15 odsto. Za kredit je bezuslovnu garanciju dala Republika Srpska. Ti podaci nisu procjena medija. Nalaze se u odluci Vijeća za državnu pomoć BiH, koje je razmatralo upravo garanciju za HE Dabar. U odluci se navodi i rok otplate od 20 godina, uključujući četiri godine grejs perioda, te kamata vezana za šestomjesečni EURIBOR uvećan za 2,3 procentna poena.

To, međutim, nije kompletna cijena HE Dabar.

Ministar u Vladi Republike Srpske, Petar Đokić je u septembru 2025. rekao da vrijednost projekta, prema do tada donesenim odlukama, iznosi 664 miliona KM. Upravo razlika između pojedinačnih ugovora i ukupnih ulaganja pokazuje zašto su odgovori institucija važni. Bez njih nije moguće napraviti potpunu računicu koliko je do sada potrošeno i na koje sve poslove.

Domaće kompanije na velikom poslu

Veliki dio radova izvodi kineska Gezhouba, ali na projektu rade i domaće kompanije. Među njima su Integral inženjering i Elnos.

Integral je godinama prije glavnog kineskog ugovora angažovan na jednom od najvažnijih objekata HE Dabar, dovodnom tunelu dužine 12,1 kilometar, ulaznoj građevini i pristupnim tunelima. Na vlastitoj stranici Integral navodi ugovor iz 2016. godine vrijedan 131 milion KM.

Ta cifra se kasnije povećavala. U maju 2026. Integral je za Radio Slobodna Evropa naveo da vrijednost njegovog posla iznosi 142,5 miliona KM. Kompanija je tada navela i da je bilo kašnjenja u plaćanju, ali da su nesporne obaveze prema njoj izmirene, dok se dio otvorenih potraživanja još rješava. Direktor HE Dabar Danilo Ilić rekao je da Integralov objekat nije dio osnovnog ugovora sa kineskim izvođačem i da se finansira iz vlastitih sredstava.

Integral je istovremeno kompanija koja godinama dobija velike infrastrukturne poslove od javnog sektora Republike Srpske. Pokojni vlasnik tog preduzeća Slobodan Stanković važio je za jednog od najodanijih saradnika Milorada Dodika, čovjeka koji dvije decenije vlada ovim entitetom u Bosni i Hercegovini. Ta kompanija godinama je jedna od najomiljenijih kompanija vlasti Republike Srpske.

Drugi veliki domaći učesnik je banjalučki Elnos. Sama kompanija navodi da joj je na HE Dabar povjerena kompletna elektro i mašinska faza, projektovanje, isporuka, montaža i puštanje u rad opreme. HE Dabar Elnos navodi kao jedan od svojih ključnih aktuelnih EPC projekata.

Petar Đokić je prilikom obilaska gradilišta u septembru 2025. Integral i Elnos javno naveo kao domaće podizvođače kineske kompanije Gezhouba.

Koliko su tačno vrijedni svi aktuelni poslovi domaćih podizvođača nije moguće utvrditi iz podataka koje smo dobili.

Siniša Vukelić, urednik poslovnog portala Capital, upravo nedostatak transparentnosti smatra jednim od ključnih problema Gornjih horizonata.

“Cijeli taj projekat Gornjih horizonata i izgradnja najznačajnije HE Dabar obavijen je velom tajne kao da se radi o privatnom novcu i privatnoj investiciji“, kaže Vukelić.

Za njega je posebno problematično što javnost nema potpuni uvid u finansijske obaveze projekta.

“To je izrazito važan strateški projekat da bi se radilo tako netransparentno, da krijete šta zapravo proizlazi iz tog ugovora sa kineskim izvođačem“, navodi Vukelić.

Kada je i kineska banka povukla kočnicu

Finansijska konstrukcija projekta pokazala je slabosti i tokom same gradnje. Kineska Exim banka privremeno je obustavila isplate za HE Dabar dok je procjenjivala kreditni rizik. Direktor HE Dabar Danilo Ilić potvrdio je u maju 2026. da je banka radila procjenu rizika, dok su aktivnosti kineskog izvođača na gradilištu bile smanjene. Ilić je tada tvrdio da je procjena završena i da očekuje nastavak radova punim intenzitetom.

U međuvremenu, Integral je nastavio radove na tunelu, a kompanija je 24. avgusta saopštila da projekat tog objekta ulazi u završnu fazu. Činjenica da kredit garantuje Republika Srpska daje pitanju transparentnosti dodatnu težinu. Ako projekat uspije, električnu energiju proizvodi javni energetski sistem Republike Srpske. Ako nastanu problemi sa vraćanjem kredita, iza njega stoji javna garancija.

“Šta smo spremni izgubiti?“

Za Berinu Turković iz Stoca upravo svođenje rasprave na proizvedenu električnu energiju promašuje najvažnije pitanje.

“Mislim da se ovdje ne trebamo pitati samo koliko električne energije možemo proizvesti, nego i šta smo spremni izgubiti da bismo je proizveli“, kaže Turković.

Kako god, to pitanje danas izgleda drugačije nego prije šest decenija. Solarna i vjetroenergija tada nisu predstavljale realnu alternativu velikim hidroenergetskim sistemima. Klimatske promjene nisu bile faktor u energetskom planiranju kakav su danas. O endemskim vrstama kraških polja i podzemnim vezama voda znalo se manje. A veliki dio infrastrukture koja danas treba da preusmjeri vodu još nije postojao.

Zbog toga pitanje kritičara projekta nije samo da li hidroelektrana može proizvoditi struju, nego da li bi se, sa današnjim znanjem, današnjom klimom i današnjim energetskim alternativama, isti projekat ponovo nacrtao na isti način.

Federacija BiH reaguje kada je gradnja već odmakla

Dok Republika Srpska insistira na završetku projekta, vlast Federacije Bosne i Hercegovine posljednjih mjeseci pojačava protivljenje. Federalna ministrica okoliša i turizma Nasiha Pozder kaže da posljedice ne vidi samo kao pitanje jednog entiteta.

“Ugrožava se tim projektom ne samo Neretva, ne samo BiH, nego i preko naših granica“, kaže Podzer.

Vlada Federacije je 15. juna 2026. usvojila zaključke o zaštiti svojih interesa u vezi sa HE Ulog i mogućim uticajima Gornjih horizonata. Federalne institucije zadužene su za prikupljanje dokumentacije i dalje aktivnosti u vezi sa zaštitom sliva Neretve i mogućim prekograničnim posljedicama. Premijer Federacije Nermin Nikšić kaže da je spreman podržati i pravnu borbu.

“Bez obzira na interes investicije, ne možemo ugroziti stanovništvo i opstanak i biološki minimum kakva je Neretva”, rekao nam je Nikšić u kratkom razgovoru.

Reakcija Federacije otvara, međutim, pitanje zašto Vlada Federacije reaguje tek sada. Berina Turković iz Stoca smatra da odgovornost ne postoji samo u Republici Srpskoj.

“Ne možemo zanemariti činjenicu da su odluke i postupci institucija na višim nivoima vlasti u prošlosti omogućili realizaciju ovog projekta, dok su se upozorenja o njegovim mogućim posljedicama prečesto prešućivala ili nedovoljno ozbiljno razmatrala“, kaže Turković.

Zanimljivo ali na pitanja o Gornjim horizontima i mogućim posljedicama za donji tok Neretve odgovore nismo dobili od Vlade Hrvatske.Tako projekat zamišljen nekada u jednoj zajedničkoj državi danas prolazi kroz najmanje tri politička prostora.

Republika Srpska ga gradi. Federacija BiH pokušava zaštititi vode koje smatra ugroženim. Nizvodno je Hrvatska. A voda prolazi kroz sve njih.

U kakvu će Neretvu skakati?

Prvog dana avgusta skakači su sa platformi iznad Starog mosta ponovo skakali u Neretvu. Ispod njih je bila rijeka zbog koje se Mostar prepoznaje širom svijeta. Uz njenu obalu stajala je poruka: STOP GORNJIM HORIZONTIMA!

Možda pitanje nije hoće li se sa Starog mosta skakati i za deset, dvadeset ili pedeset godina. Vjerovatno hoće. Pitanje je u kakvu će se Neretvu tada skakati.

Desetak kilometara nizvodno od mosta ovog ljeta dron je iznad širokog kamenitog korita snimio vodu koncentrisanu u znatno užem toku.

U Stocu ljudi sjede u kafićima nekoliko metara od Bregave i gledaju rijeku oko koje je nastao veliki dio života grada. U delti Neretve Miroslav Dugandžić već gleda kako slana voda prodire uzvodno. A stotinjak kilometara istočno od Mostara betonira se tunel kojim će dio kraških voda ubuduće krenuti drugim putem.

Vlast Republike Srpske tvrdi da projekat poštuje propise, donosi novu električnu energiju i da je previše odmakao da bi se od njega odustalo.

Naučnici i ekološke organizacije odgovaraju da je upravo vrijeme koje je prošlo od njegovog projektovanja razlog da se zastane: danas znamo više o kršu, biodiverzitetu i klimatskim promjenama, a vode je manje nego kada su prve linije ovog sistema povučene na projektantskim stolovima.

U međuvremenu su u projekat upumpane stotine miliona maraka, kineski kredit za koji garantuje Republika Srpska, kineski izvođač i domaće kompanije. Ministar energetike RS, Petar Đokić kaže da projekat mora biti završen.

Šest decenija nakon što je zamišljen, možda je zato najvažnije pitanje Gornjih horizonata upravo ono koje je u Stocu postavila Berina Turković, koliko električne energije možemo proizvesti i šta smo spremni izgubiti da bismo je proizveli?

Vladimir Kovačević detektor.ba

Ovaj tekst podržan je od Journalismfund Evropa. / This article/investigation was supported by Journalismfund Europe

The post Gornji horizonti: Projekat iz prošlog vijeka mijenja budućnost Neretve first appeared on Gerila.info.

Film je rađen u produkciji nevladine organizacije “Green Team” iz Novog Grada. Pored novinara Gerila info dio kreativnog tima, koji je radio na realizaciji projekta, bili su Mišo Kojić i Mićo Kostadinović.

Film, kroz autentične priče ljudi koji žive uz Unu, govori o onome šta ovu rijeku čini većim od pukog prirodnog fenomena.

“Sama ideja o filmu nastala je kao rezultat želje da prikažemo bar dio onog kako oni koji žive uz Unu, doživljavaju tu rijeku. Znamo da je nemoguće 100% definisati taj odnos, zato i jeste bilo zanimljivo pokušati dokučiti taj nesvakidašnji splet emocija. U isto vijeme, ostavljen je prostor da se govori i o prijetnjama Uni. Onim koje su se već ostvarile, one sa kojima se manje ili više uspješno borimo, kao i onim prijetnjama koje mogu trajno promijeniti Unu kakvu poznajemo“, rekao je Mario Crnković iz Green Teama.

Rijeka Una, jedna od najljepših evropskih rijeka, ugrožena je i najavom izgradnje odlagališta radioaktivnog otpada na području Trgovske Gore u Hrvatskoj ali i nelegalnom gradnjom na njenim obalama u gradovima i mjestima kroz koje prolazi, naročito u Bosni i Hercegovini. Zanimljivo u Unsko-sanskom kantonu koroz koji u najvećem dijelu rijeka Una prolazi ne postoji vodni inspektor godinama.

“Rijeka Una, da se snima kamerom bez prekida dvije godine, ne bi mogla ni upola da prenese na ekran ili filmsko platno svu ljepotu koju možete doživjeti na njenim obalama. Jedinstvena je to rijeka, ne samo u BiH ili na Balkanu nego i u Evropi, i zato svim silama treba da je zaštitimo, kao, uostalom, i sve naše rijeke. Vidimo i sami kakva nas je pošast pogodila ovog ljeta, sa velikim sušama i ekstremno visokim temperaturama, pa ne znam ni ima li potrebe govoriti šta nam rijeke znače. Treba da budemo svjesni bogatstva koje naša zemlja ima, da ga čuvamo i da naše rijeke spasimo od štetnih projekata poput izgradnje mini-hidrocentrala, betonizacije obala, fabrika ili rudnika koji ne poštuju zakonom propisane kontrole zagađenja. I na kraju, ne manje bitno, Unu moramo spasiti od pošasti zvane odlaganje radioaktivnog otpada u neposrednoj blizini Novog Grada i granice sa BiH. Mnogo je nerazumljivih i nepotrebnih razlika u BiH koje nas, nažalost, dijele, ali barem bismo oko zaštite prirode, koja je naša i zajednička, trebali da imamo identične stavove“, rekao je novinar i autor filma, Dejan Rakita.

Nakon festivalskog prikazivanja film će biti ustupljen domaćim TV stanicama koje pokažu interesovanje da ga objave u svom programu.

Ekipa Gerila info je, inače, ove godine realizovala film slične tematike. U filmu “Rijeke na ivici” prikazali smo niz opasnosti sa kojima se suočavaju neke od rijeka u Bosni i Hercegovini.

Rijeke u BiH, koja i dalje važi za zemlju bogatu vodom, su na udaru različitih projekata, investitora a, kao javno dobro svih ljudi koji žive u ovoj zemlji, uz sve manje zaštite države.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Film o Uni, novinara Gerila info Dejana Rakite, prikazan na SFF! first appeared on Gerila.info.

CIK je u startu odbio izricati sankcije strankama koje nisu bile ovjerene za učešće na izborima, iako se većina zabrana odnosi na period od raspisivanja izbora, odnosno 7. maja ove godine. Nakon ovjere, CIK je podigao prag tolerancije za preuranjenu kampanju, spustio kriterije u tumačenjima političkih poruka i dodatno suzio shvatanje zloupotrebe javnih resursa zbog čega su brojni slučajevi prošli bez sankcija.

TI BiH je evidentirao preko 1200 slučajeva koji se mogu smatrati zloupotrebom javnih resursa za izbornu kampanju, a 70% njih odnosi se na intenziviranje javnih radova u izbornom periodu. Brojač javne potrošnje pred izbore objavljen na Transparentno.ba pokazuje da vrijednost radova koji su otvoreni u proteklih mjesec dana iznosi 120 miliona KM, dok je ozvaničen početak izgradnje 173 infrastrukturna projekta širom BiH, čija je najavljena vrijednost 450 miliona KM. CIK je ranije kažnjavao slučajeve u kojima su stranke te radove promovisale na društvenim mrežama, ali za sada takvi slučajevi prolaze bez sankcija ako se u objavama ne spominju izbori i kampanja, čime je otvoren prostor strankama da sebi pripisuju zasluge za projekte finansirane javnim sredstvima.

Druga najučestalija zloupotreba je podjela jednokratnih budžetskih davanja građanima pred izbore što je jasno zabranjeno Izbornim zakonom. TI BIH je evidentirao da je kroz 108 primjera podijeljeno preko 45 miliona KM. Najveći dio (31 milion) odnosi se na jednokratnu pomoć penzionerima u Republici Srpskoj od 80 i 120 KM koja će biti isplaćene pred izbore, iako je zakonom jasno zabranjena indirektne kupovine podrške birača, što uključuje i pružanje jednokratne pomoći građanima, osim ako je ono planirano u okviru redovnih budžetskih subvencija. Ovdje se radi o novcu koji nije bio ni planiran budžetom, nego tek nedavno usvojenim rebalansom, a sličan scenario kupovine podrške birača gledali smo i u prethodnim izbornim ciklusima.

Jednokratnu pomoć penzionerima pred izbore isplaćuju i vlasti Brčko Distrikta za šta je izdvojeno 1,4 miliona, dok je načelnica Općine Novo Sarajevo Benjamina Karić promovisala isplatu jednokratnih davanja penzionerima od 70 KM kao i 1000 KM pomoći porodicama sa troje ili više djece. Isplata maturantima od 100 KM u Bratuncu promovisana je na profilu stranke, a u sličnom primjeru gdje se SNSD hvalio jednokratnim davanjima pred izbore CIK nije izrekao sankciju, iako su i sami članovi različito tumačili ova pitanja. TI BiH je evidentirao i 33 primjera nenovačnih davanja različitim kategorijama stanovništa, koja su takođe zabranjena istom odredbom zakona, a najčešće se radi o besplatnim pregledima, javnom prevozu i sl. Zabilježena su i 23 slučaja povećanja plata i različitih socijalnih davanja u ovom periodu.

Isto tako sustavno se zloupotrebljavaju i javni događaji koje organizuju institucije ili su finansirani javnim sredstvima. Od 33 javna događaja koje su pratili terenski posmatrači TI BiH, na 70% prisutni su bili kandidati na izborima, dok su se na 32 % slale političke poruke, što je jasno zabranjeno izbornim zakonom. Ipak, kako je CIK suzio tumačenje političkih poruka, brojni slučajevi ostali su bez sankcija. Tako je odbijena prijava protiv SNSD-a zbog skupa Udruženja penzionera na kojem su Željka Cvijanović i Savo Minić slali predizborne poruke koje su protumačene kao “šale i konstatacije”.

Iako je ova stranka zbog govora Milorada Dodika u kojima je širio lažne informacije o izbornim tehnologijama kažnjena nakon prijave TI BIH, većina zloupotreba za sada prolazi bez sankcija. Tako Dodik nesmetano koristi prostorije institucija za svoje aktivnosti, helikopter Vlade RS za obilaske terena, govori na događajima institucija, otvaranju javnih radova gdje promoviše svoju politiku, ali on prolazi bez sankcija jer nema javnu funkciju, a CIK za ne kažnjava funkcionere koji mu to omogućavaju. Tako je odbijena prijava zbog Dodikovog govora na otvaranju infrastrukturnog projekta na Sokocu, jer je CIK je utvrdio da samo prisustvo predsjednika SNSD-a na javnom događaju nije prekršaj, pogotovo jer te radove “nije predstavljao kao projekat iza kojeg stoji politički subjekat”.

TI BiH je zabilježio i 39 primjera preuranjene kampanje, što se najviše odnosi na plaćeno oglašavanje prije zvaničnog početka kampanje i održavanje stranačkih skupova u ovom periodu. Ipak, zbog novog tumačenja CIK-a i to prolazi bez sankcija pa su odbačene prijave protiv SDA zbog niza skupova po školama u Travniku i PSS-a zbog desetina bilborda sa porukom “Budi u pokretu” gdje je zaključeno da poziv na pristupanje partiji nije vid kampanje. Isto tako, niz događaja SNSD-a u Banjaluci po različitim naseljima koji su imala obilježja klasičnih predizbornih skupova u zabranjenom periodu, nisu sankcionisana jer birači u objavama na mrežama nisu pozivani na glasanje i nisu iznošeni programski ciljevi.

U brojnim slučajevima prijave TI BiH nisu ni razmatrane na sjednicama, jer CIK nije ni pokretao postupke po službenoj dužnosti, što isto tako ukazuje na promjenu dosadašnje prakse. Uprkos tome, TI BiH nastavlja praćenje zloupotreba javnih resursa i drugih oblika kršenja izbornog zakona u čemu pomažu i prijave građana koje stižu putem aplikacije “Reflektor” koja je dizajnirana za lake i anonimne prijave izbornih nepravilnosti.

(ti-bih.org)

The post Zabilježene masovne zloupotrebe javnih resursa pred izbore, CIK sve manje kažnjava ključne nepravilnosti first appeared on Gerila.info.

Lobističke kampanje koje lobiraju za secesiju određenih teritorija nisu zabranjene u Sjedinjenim Američkim Državama ali lica koja plaćaju lobiranje ne smiju biti pod sankcijama. Dodiku i ekipi sankcije su skinute prošle godine. Ugovor o lobiranju sa pomenutom izraelsko-kanadskom kompanijom potpisan je u septembru 2025. godine. Prošle godine je Narodna skupština Republike Srpske rebalansom budžeta povećala izdvajanja iz budžeta za lobiranje na gotovo 55 miliona maraka.

Radio Slobodna Evropa navodi da nisu uspjeli dobiti odgovore od Ari Ben-Menashea bivšeg izraelskog vojnog obavještajca i osnivača ove lobističke kompanije na pitanje da li je ključni cilj plaćenog lobiranja obezbjeđivanje nezavisnosti Republike Srpske.

Ben-Meanshea je novinarima Slobodne Evrope rekao kako ne može otkrivati detalje ugovora. Međutim ovaj medij je objavio dio lobističkog ugovora u kojem piše da je nezavisnost Republike Srpske je jedan od glavnih ciljeva lobiranja koje je plaćeno iz budžeta Republike Srpske.

Vlada Republike Srpske je, inače, u posljednjih desetak godina angažovala i platila petnaest lobističkih i advokatskih kuća u SAD-u. Za usluge lobiranja je do kraja 2025. godine plaćeno nešto više od 8 miliona dolara.

Radio Slobodna Evropa piše da je osnivač Dickens and Madsona-a 2002. godine saslušavan u Zimbabveu o optužbama o eliminaciji tadašnjeg višedecenijskog autoritarnog vođe Roberta Mugabea. Pišu i da je lobirao za Sudansko vojno vijeće 2019. godine nakon vojnog udara kojim je svrgnut diktator Omar al- Bašir a 2021. godine za mijanmarsku vojnu huntu.

Jedanaest poslanika parlamenta Federacije BiH je početkom 2026. godine podnijelo krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH protiv šefa Predstavništva Republike Srpske u Austriji preko kojeg je plaćen ugovor sa izraelsko-kanadskom lobističkom kompanijom Mladena Filipovića. Krivična prijava je odbačena.

The post Vlasti Srpske dale 4 miliona dolara iz budžeta lobistima u Americi da lobiraju za nezavisnost! first appeared on Gerila.info.

Bosna i Hercegovina gotovo sav gas uvozi iz Rusije. On preko Turskog toka, Bugarske i Srbije ulazi u zemlju kod Zvornika. To je jedini ulaz u gasni sistem BiH, pa svaki kvar ili prekid na toj trasi može ugroziti snabdijevanje.

Južna gasna interkonekcija trebalo bi da omogući uvoz iz drugog pravca. Planirani gasovod povezao bi BiH sa hrvatskom mrežom i terminalom za tečni prirodni gas na Krku. Trasa bi išla od Zagvozda u Hrvatskoj, preko Posušja, prema Mostaru i srednjoj Bosni.

Plutajući terminal na Krku radi od 2021. godine. Preko njega u Hrvatsku i okolne zemlje stiže LNG iz različitih dijelova svijeta, uključujući Sjedinjene Američke Države. Vašington sada želi da preko tog terminala otvori veće tržište za američki gas na Zapadnom Balkanu.

Predsjedavajuća Savjeta ministara BiH Borjana Krišto i hrvatski premijer Andrej Plenković potpisali su 28. aprila 2026. godine u Dubrovniku sporazum o izgradnji Južne interkonekcije. Potpisivanju je prisustvovao i američki ministar energetike Kris Rajt.

Rajtje na samitu Inicijative tri mora predstavio program nazvan „Trump Peace Pipelines Framework“. Američko Ministarstvo energetike navodi da je cilj programa gradnja novih gasovoda i povećanje uvoza američkog LNG-a u srednju i istočnu Evropu.

Sama ideja o povezivanju BiH sa Hrvatskom nije nova. Projekat je pripreman godinama, a njegov nosilac trebalo je da bude javno preduzeće BH-Gas. Evropska unija, EBRD i SAD učestvovali su u pripremi dokumentacije i finansijskog modela.

Projekat je dugo bio blokiran zbog spora između SDA i stranaka Trojke, s jedne, i HDZ-a BiH, s druge strane. HDZ nije prihvatao da BH-Gas upravlja gasovodom i tražio je osnivanje novog preduzeća sa sjedištem u Mostaru.

Rješenje je pronađeno ulaskom američke kompanije AAFS Infrastructure and Energy. Parlament Federacije BiH je u aprilu 2026. izmijenio zakon i AAFS-u dodijelio ulogu investitora i nosioca projekta. BH-Gas je time ostao bez poslova koji su mu bili povjereni prethodnim zakonom.

AAFS je osnovan krajem 2025. godine. Kompanija nema iskustvo u izgradnji velikih infrastrukturnih projekata. Njeni američki predstavnici Džesi Binal i Džo Flin povezani su sa političkim krugom Donalda Trampa. Binal je bio jedan od Trampovih advokata, dok je Džo Flin brat bivšeg Trampovog savjetnika za nacionalnu bezbjednost Majkla Flina.

Američka kompanija nije izabrana na javnom tenderu. Njeno ime uneseno je direktno u zakon koji je usvojio Parlament Federacije BiH. Kritičari upozoravaju da bi zbog toga federalne vlasti trebalo da objave uslove pod kojima AAFS ulazi u projekat, trajanje koncesije i način na koji će kompanija vraćati uloženi novac.

Promijenila se i vrijednost cijelog posla. Prema podacima Investicionog okvira za Zapadni Balkan, ranija verzija Južne interkonekcije bila je procijenjena na približno 100 miliona evra. Za izgradnju je bio planiran kredit EBRD-a od oko 66 miliona evra, uz međunarodne grantove i domaće učešće.

AAFS sada najavljuje ulaganje od oko 1,5 milijardi evra. Taj iznos ne odnosi se samo na gasovod. Američki investitori planiraju i gasne elektrane u Mostaru, Kaknju i Tuzli.

Predstavnici AAFS-a priznali su da se ulaganje u gasovod, zbog male potrošnje gasa u BiH, teško može isplatiti bez novih elektrana. Prema njihovom planu, elektrane bi stvorile veću potražnju i omogućile povrat uloženog novca. To je, međutim, znatno veći i skuplji posao od gasovoda koji je prvobitno planiran.

Organizacija CEE Bankwatch upozorava da bi kapacitet Južne interkonekcije mogao biti višestruko veći od sadašnje potrošnje gasa u BiH. Kao upozorenje navode gasovod Zenica-Travnik, koji je izgrađen prije više od deset godina, ali nikada nije stavljen u redovnu upotrebu.

Evropska unija ranije je podržavala izgradnju Južne interkonekcije jer bi BiH dobila još jedan pravac snabdijevanja. Novi američki plan otvara pitanje da li se BiH, u vrijeme kada EU traži smanjenje upotrebe fosilnih goriva, dugoročno veže za velike količine uvoznog gasa.

Dok Federacija BiH priprema gasovod prema Hrvatskoj, vlasti Republike Srpske razvijaju vlastiti projekat. Vlada RS odobrila je više od milijardu maraka za gasovod od Šepka prema Banjoj Luci i Novom Gradu. Taj gasovod koristio bi postojeći priključak kod Zvornika, kojim trenutno stiže ruski gas.

Tako se u BiH istovremeno grade dvije odvojene gasne politike. Projekat u Federaciji oslanja se na terminal na Krku, američki LNG i američki kapital. Projekat u Republici Srpskoj ostaje vezan za Srbiju i ruski gas.

SAD slične poslove dogovaraju i u drugim državama regiona. U Albaniji je u aprilu potpisan dvadesetogodišnji ugovor vrijedan šest milijardi dolara. Isporuke američkog LNG-a trebalo bi da počnu 2030. godine, a Albanija bi trebalo da postane još jedno mjesto za distribuciju gasa prema okolnim zemljama.

Britanski časopis Ekonomist ističe da se američka politika prema Balkanu sve više vodi kroz poslove sa gasom. Vašington zavisnost regiona od Rusije koristi kao argument za gradnju novih gasovoda, terminala i elektrana. Istovremeno otvara tržište za američki LNG i kompanije povezane sa tim poslovima.

Takva politika sve se više razlikuje od zelene agende Evropske unije. Dok Brisel od zemalja kandidata traži smanjenje upotrebe fosilnih goriva, SAD podstiču dugoročna ulaganja u gasnu infrastrukturu, a BiH se nalazi usred tog sudara interesa.

The post Američka politika na Balkanu sve se više vrti oko gasa first appeared on Gerila.info.

Podaci su predstavljeni na okruglom stolu „Jačanje okvira i praksi zaštite zviždača u Bosni i Hercegovini“, koji je TI BiH organizovao povodom Svjetskog dana zviždača, gdje je ukazano da su prijave zviždača jedan od najvažnijih načina za otkrivanje korupcije, zloupotreba položaja i drugih nepravilnosti. Ipak, nejasni, neujednačeni, a u nekim slučajevima i nepostojeći mehanizmi zaštite, strah od odmazde i gubitka posla, nepovjerenje u institucije i uvjerenje da prijave ne dovode do sankcija, i dalje odvraćaju građane od prijavljivanja korupcije.

Na nivou BiH, Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije u periodu od četiri godine primila je šest zahtjeva za status zaštićenog prijavioca, dok je status odobren samo u jednom slučaju. U Brčko distriktu evidentirano je sedam zahtjeva i svi su odobreni, dok su u Republici Srpskoj zabilježena četiri sudska postupka zaštite prijavilaca korupcije. Federacija BiH, izuzev Kantona Sarajevo, i dalje nema zakon koji bi posebno uredio zaštitu prijavilaca korupcije, iako je nacrt zakona prošao javnu raspravu i proceduru u oba doma Parlamenta FBiH, nakon čega je vraćen Federalnom ministarstvu pravde radi usvajanja primjedbi i izrade Prijedloga zakona.

Kanton Sarajevo, koji je nakon usvajanja zakona 2023. godine postao jedina jurisdikcija u Federaciji BiH sa posebnim mehanizmom zaštite, bilježi pomake u ovoj oblasti, pa je Ured za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo od 2023. do 2025. godine primio 27 zahtjeva, od kojih je 21 odobren.

Istovremeno, TI BiH je kroz Centar za pružanje besplatne pravne pomoći u borbi protiv korupcije u istom periodu zaprimio 133 prijave od zviždača, dok je samo u 2025. godini pristiglo 35 ovakvih prijava, što je značajan rast u odnosu na 2024. godinu, kada je evidentirana 21 prijava. Ovaj broj veći je i od ukupnog broja zahtjeva koje su u 2025. godini zaprimile nadležne institucije, što dodatno potvrđuje da građani koji prijavljuju korupciju više povjerenja imaju u organizacije civilnog društva nego u zvanične mehanizme zaštite.

Na okruglom stolu predstavljen je i regionalni izvještaj “Zaštićeni ili izloženi? Zaštita zviždača na Zapadnom Balkanu: Napredak i izazovi”, koji pokazuje da samo usvajanje zakona nije dovoljno ukoliko ne postoji njihova efikasna primjena. Nalazi iz zemalja Zapadnog Balkana ukazuju da se u pojedinim sistemima i dalje primjenjuje standard „dobre vjere“ umjesto „osnovanog uvjerenja da su informacije istinite“, dok praksa pokazuje da ni formalno priznat status prijavioca često ne sprečava odmazdu.

Dodatni problem predstavlja i slab institucionalni odgovor na korupciju pa je tako, prema nalazima TI BiH za 2025. godinu, samo 1,4% svih optužnica podignutih u toj godini odnosilo se na korupciju. Od ukupno 144 optužnice za korupcijska krivična djela, samo pet se odnosilo na visoku korupciju, odnosno zloupotrebe položaja najviših zvaničnika kojima se stiče višemilionska korist na štetu države.

Od 28 sudskih odluka donesenih u predmetima visoke korupcije, 17 je bilo osuđujućih, dok gotovo 40% čine oslobađajuće ili odbijajuće presude. Ovakvi pokazatelji dodatno utiču na povjerenje građana i šalju poruku potencijalnim zviždačima da prijavljivanje korupcije često nosi veći rizik za prijavioca nego za one koji su korupciju počinili.

TI BiH upozorava da zviždači u Bosni i Hercegovini i dalje ostaju izloženi pritiscima, odmazdi i profesionalnim posljedicama, dok institucije ne pružaju dovoljno brzu i efikasnu zaštitu zbog čega se mnogi ne odlučuju prijaviti korupciju ili se, umjesto institucijama, obraćaju nevladinom sektoru.

Povodom Svjetskog dana zviždača, TI BiH apeluje na nadležne u Federaciji BiH da što prije usvoje Zakon o zaštiti prijavilaca nepravilnosti u FBiH te poziva institucije na svim nivoima vlasti da unaprijede primjenu postojećih zakona i obezbijede stvarnu zaštitu osobama koje prijavljuju korupciju, jer bez zaštite zviždača nema ni efikasne borbe protiv korupcije.

(ti-bih.org)

The post Zviždači u BiH bez stvarne zaštite: Institucije primile tri puta manje prijava nego TIBiH first appeared on Gerila.info.

Sagovornici Gerila info u Varešu ne mogu u ovom trenutku da pričaju o istrazi državne Agencije za istrage i zaštitu. Gerila info je u više navrata pisala o “slučaju Vareš”. U ovom gradiću u srednjoj Bosni zabilježeno je trovanje olovom i drugim teškim metalima kod više od tri stotine stanovnika. Među njima su i djeca.

“Ne mogu ništa pričati dok se ne susretnem sa istražiteljima pa da znam točno o čemu se radi“, rekao je kratko, za Gerila info, Miroslav Pejčinović iz vareškog udruženja Opstanak.

Pejčinović je, inače, jedan od stanovnika Vareša kod kojeg su analize krvi pokazale povišenu koncentraciju olova. Iznad referentnih vrijednosti.

U Varešu trenutno radi jedan rudnik, rudnik Rupice, u vlasništvu kanadske kompanije DPM. Ta kompanija je rudnik i prava na eksploataciju za 1,25 milijardi dolara kupila od britanske kompanije Adriatic metals. Ležište Rupice i širi projekat “Vareš” razvijala je firma MM Project koju je 2012. godine preuzela kompanija Balkang Mining. Ta kompanija je kasnije preimenovana u Easter Mining a na njenom čelu nalazio se “najpoznatiji rudar” u BiH Miloš Bošnjaković. Ta kompanija kasnije je postala dio Adriatic Metals grupe.

Bošnjaković danas preko firme Vareški minerali, koja se do prje nekoliko mjeseci zvala Seven plus, vodi drugi rudarski projekat u Varešu. On ima koncesiju na geološka istraživanja na području Duboštice i Tribije u ovoj opštini a nedavno je dobio sve potrebne vodne saglasnosti za početak istraživanja. Saglasnost je izdala Agencija za sliv rijeke Save. Dozvole su izdate iako još nije riješeno pitanje raspolaganja državnom imovinom. Nametnutim zakonom Visokog predstavnika u BiH i dalje je na snazi zabrana raspolaganja državnom imovinom u Bosni i Hercegovini.

U Duboštici-Tribiji planirano je otvaranje rudnika hroma a stručnjaci i aktivisti upozoravaju da će otvaranje tog rudnika staviti tačku na priču o zdravom životu ljudi na području Vareša ali trajno negativno uticati na životnu sredinu, posebno rijeku Krivaju.

U međuvremenu, kada je priča o olovu u krvi ljudi u pitanju, Kantonalna bolnica u Zenici odlučila je da krv mještana Vareša nije upotrebljiva za transfuziju.

Direkcija te zdravstvene ustanove obavijestila je direktora te zdravstvene ustanove Tarika Zulovića da, iako toksikološki postoje određeni referentni pragovi za olovo u krvi, Svjetska zdravstvena organizacija jasno navodi da ne postoji siguran nivo olova u krvi, posebno kada su u pitanju osjetljive grupe. stanovništva.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post SIPA istražuje trovanje ljudi olovom u Varešu! first appeared on Gerila.info.

Gerila je taj problem prikazala u kratkom dokumentarcu „Došao iz bolnice i dobio otkaz“, kroz priču Đorđa Piljka iz Glamoča, koji je nakon skoro 14 godina rada u „Komunalcu“ otkaz dobio dok je bio na bolovanju.

U novoj epizodi Gerila podkasta razgovaramo sa Admirom Bajrićem, ekspertom za radnička prava iz Radničke komore grada Beča, o tome kako izgleda sistem u kojem radnik ima kome da se obrati. Bajrić objašnjava kako u Austriji funkcionišu radnička prava, šta znači besplatna pravna pomoć, kako se štite radnici u slučaju otkaza, bolovanja, diskriminacije, neplaćenih prekovremenih sati, rada na crno ili plata „na ruke“. Posebno naglašava da ključna razlika nije samo u zakonima, nego u tome da pravni sistem funkcioniše i da radnik ne mora sam da ulazi u skupe i rizične sudske procese.

Ovaj podkast nastavak je Gerilinog projekta u kojem se prvo kroz kratke dokumentarne filmove prikazuju konkretni problemi ljudi u BiH, a zatim se kroz razgovore sa sagovornicima iz razvijenijih sistema traže moguća rješenja. Suština nije samo pokazati da je radnik u BiH obespravljen, nego otvoriti pitanje šta se može promijeniti. Jer tamo gdje je radnik zaštićen, tamo postoji država. Tamo gdje radnik nema zaštitu, država postoji samo na papiru.

The post Radnik u BiH ostaje sam, u Austriji ima sistem koji ga štiti (Gerila podkast) first appeared on Gerila.info.

Dok iz EU stižu upozorenja da se rokovi neće više produžavati, BiH je već sankcionisana sa umanjenjem dostupnih sredstava za 10% zbog kašnjenja, čime će 108 miliona evra, umjesto u razvoj i infrastrukturne projekte u BiH, biti investirano negdje drugo, a dalje odugovlačenje ne znači samo gubitak skoro milijardu maraka, već dodatno urušavanje kredibiliteta na evropskom putu.

„Još prošle sedmice uputila sam pismo vlastima, upozoravajući da Bosna i Hercegovina rizikuje gubitak stotina miliona evra ako se potrebne reforme ne provedu do decembra 2026. godine“, naglasila je Marta Kos, Evropski komesar za proširenje na otvaranju Prvog Konsultacijskog foruma o provođenju Reformske agende u BiH (CONFRA BiH), koji je danas u Sarajevu organizovao Transparency International u Bosni i Hercegovini (TI BiH).

Ona je dodala da produženja ovog roka neće biti uz upozorenje da bi „gotovo 50 posto sredstava (977 miliona konvertibilnih maraka) moglo bi biti izgubljeno“, te je podsjetila da su zemlje regiona pokrenule nužne reforme u upravljanju, javnoj upravi, privatnom sektoru, energetici, ljudskom kapitalu i vladavini prava, nakon čega su uslijedila obećana sredstva.

Za razliku od njih, Bosna i Hercegovina, gdje je javni fokus predugo bio na iznosu dostupnih sredstava, a ne na obavezama koje se moraju ispuniti, još uvijek nije potpisala i ratifikovala sporazum o pristupanju Instrumentu za reforme i rast i sporazum o zajmu, koji su preduslov za korištenje 976,6 miliona eura.

Međutim, nepostupanje takođe nosi svoju cijenu. Naime, u odsustvu reformi, Bosna i Hercegovina rizikuje da izgubi 373 miliona evra iz sredstava dodijeljenih u okviru Plana rasta, pored dodatnih 108 miliona evra koje je izgubila prošle godine.

„Reforme predviđene Reformskom agendom predstavljaju obrazac za ekonomsku transformaciju ove zemlje – transformaciju koja će joj pomoći da iskoristi svoj značajan ekonomski potencijal. Ova zemlja ima kvalifikovano stanovništvo, bogatu industrijsku tradiciju i geografski je smještena u srcu Evrope, u blizini jedinstvenog tržišta Evropske unije“, izjavio je Luiđi Soreka, šef Delegacije EU u Bosni i Hercegovini, dodavši da se ove prednosti ne koriste u dovoljnoj mjeri.

„Obrazovni sistem zahtijeva hitnu reformu. Veliki dio industrije u Bosni i Hercegovini oslanja se na zastarjele tehnologije i potrebno ga je modernizovati, uključujući i iskorištavanje mogućnosti koje nudi tranzicija ka čistoj energiji. Iako je Bosna i Hercegovina geografski blizu jedinstvenog tržišta Evropske unije, i dalje postoje prepreke za pristup tom tržištu. Reforme iz Reformske agende pomažu u uklanjanju tih prepreka i približavaju ovu zemlju ostvarivanju koristi od članstva u Evropskoj uniji“, dodao je Soreka.

Učesnici Forma naglasili su da navedena sredstva iz Plana rasta nisu nagrada za deklarativnu opredijeljenost evropskom putu, već podrška državama koje pokažu političku volju, kapacitete da provedu reforme. Zbog toga BiH mora imenovati nacionalnog koordinatora, uspostaviti sekretarijat, odbor za praćenje i kontaktne tačke za svaki reformski korak, kako bi se jasno znalo ko je odgovoran za provođenje, praćenje i izvještavanje.

Pored toga, naglašeno je, proces provođenja mora biti otvoreniji prema javnosti što znači da vlasti moraju da objave Reformsku agendu na službenim jezicima BiH zajedno sa listom infrastrukturnih projekata koji bi se finansirali iz Plana rasta, kako bi građani znali šta je država obećala i gdje planira usmjeriti dostupna sredstva.

„Plan rasta je test odgovornosti institucija, a ne samo finansijska prilika. Ako vlasti u BiH nisu spremne provesti reforme koje su same preuzele, onda problem nije samo u izgubljenim sredstvima, već u poruci koju politički predstavnici šalju EU i građanima. Odnos prema Planu rasta danas pokazuje stvarni odnos prema evropskom putu BiH“, izjavila je Ivana Korajlić, izvršna direktorica TI BiH.

TI BiH upozorava da se pri uspostavljanju institucionalnog okvira moraju iskoristiti naučene lekcije iz decenije postojanja nefunkcionalnog mehanizma koordinacije. Kroz novi sistem je neophodno definisati jasne odgovornosti, rokove i mehanizme za prevazilaženje blokada, kako se provođenje Reformske agende ne bi pretvorilo u još jedan zarobljen proces.

U rad odbora za praćenje potrebno je uključiti  i druge relevantne aktere kroz transparentan proces i jasne kriterije, zasnovane na ekspertizi, iskustvu i dokazanim rezultatima. Samo tako proces praćenja i izvještavanja može biti kvalitetniji, otvoreniji i usmjeren na stvarne rezultate.

Nastavak kašnjenja i političkih blokada ne znači samo gubitak dostupnih sredstava. On direktno šteti kredibilitetu BiH pred Evropskom unijom i državama članicama, te smanjuje šanse da zemlja u skorijem periodu napravi ozbiljan iskorak ka otvaranju pregovora. Zato TI BiH poziva vlasti da proces provođenja Reformske agende otvore prema civilnom društvu i da CONFRA BiH koriste kao prostor za redovan dijalog, praćenje napretka i razmatranje prepreka u ispunjavanju preuzetih obaveza.

(ti-bih.org)

The post Bez reformi BiH ostaje bez milijardu maraka iz Plana rasta do kraja godine. Marta Kos: Nema produženja ovog roka first appeared on Gerila.info.