„Dana 25. februara 2026. godine u naše naselje došla je privatna firma koju je angažovao investitor u vezi sa planiranim kamenolomom na lokalitetu Kuti, kako bi vršila deminiranje terena. Već na početku bilo je čudno na koji način se pristupilo tom poslu – radnici su pješke, oko dva kilometra, dolazili do područja za koje se zna da je minski sumnjivo“, kaže za Gerilu mještanin i aktivista Aner Omanović.

Ono što je uslijedilo, tvrdi, dodatno je pojačalo sumnje.

„Na svega pedesetak metara od granice planiranog kamenoloma nalaze se mine za koje su mještani odranije znali i koje su prijavili direktno direktoru BHMAC-a u Sarajevu. Deminerska ekipa je na terenu boravila oko 15 dana, ali ono što smo mi mogli vidjeti ne liči na deminiranje. Nismo primijetili upotrebu detektora metala niti opreme koja se inače koristi u tim postupcima. Umjesto toga, radilo se uglavnom o krčenju i pilanju šume“, navodi Omanović.

Od mještana smo dobili i snimak za koji tvrde da prikazuje način „čišćenja“ terena – krčenjem šume motornim pilama, bez vidljivih procedura deminiranja.

Nakon odlaska ekipe, dodaje, niko iz nadležnih institucija nije kontaktirao mještane kako bi pokazali lokacije mina koje predstavljaju direktnu opasnost.

„Postavljamo pitanje – da li neko treba da izgubi život da bi institucije reagovale? Stiče se utisak da BHMAC reaguje samo kada su u pitanju interesi privatnih investitora, dok bezbjednost lokalnog stanovništva ostaje u drugom planu.“

Godine borbe i nepovjerenja

Otpor mještana ne traje od juče. Koncesija za eksploataciju kamena dodijeljena je još 2015. godine, a ozbiljniji sukob počinje 2021, kada, prema riječima mještana, investitor prvi put ulazi sa teškom mehanizacijom na brdo iznad sela.

Jedna okolinska dozvola je u međuvremenu poništena sudskom presudom, ali je nova izdata 2024. godine – uprkos protivljenju lokalne zajednice.

„Znajući da su to minska polja, na javnoj raspravi 2024. godine nas oko 150 se jasno izjasnilo da je protiv otvaranja kamenoloma u našem naselju“, kaže Omanović.

Mještani tvrde da tokom postupaka nisu bili adekvatno informisani niti ravnopravno uključeni u donošenje odluka koje direktno utiču na njihove živote. Posebno problematičnim smatraju studije i nalaze koji su pratili izdavanje dozvola.

Omanović navodi da je u jednom dokumentu navedeno kako u krugu od 700 metara nema stanovnika – iako se kuće nalaze neposredno uz planiranu lokaciju.

Slične primjedbe iznosi i mještanin Krsto Lozo, koji tvrdi da je dokumentacija puna nelogičnosti i spornih procjena – od nosivosti mosta kojim bi prolazila teška mehanizacija do pogrešnih podataka o strukturi zemljišta i načinu korištenja prostora.

Za mještane, međutim, ključni problem ostaje bezbjednost.

Brdo na kojem je planiran kamenolom godinama je označeno kao minski sumnjivo područje. Upravo zbog toga mnogi vjeruju da su aktuelne aktivnosti na terenu zapravo priprema za eksploataciju, a ne stvarno deminiranje.

Da su mine itekako prisutne na ovom prostoru pokazuje i fotografija koju su nam poslali mještani Kuta, gdje je neposredno uz put golim okom vidljiva potezna mina.

„Ovo nije samo pitanje kamenoloma, već i sigurnosti ljudi“, poručuju mještani, upozoravajući da se u blizini nalaze i farme, te da opasnost ne prijeti samo ljudima nego i životinjama.

Eksploziv, prašina i strah

Osim mina, mještani ukazuju i na potencijalne posljedice eksploatacije.

Prema dostupnim podacima iz projektne dokumentacije, eksploatacija bi podrazumijevala korištenje stotina kilograma eksploziva mjesečno.

„Predviđeno je po kvadratnom metru 400 grama eksploziva… mjesečno oko 1200 kilograma. Od toga će pucati fasade i prozori“, upozorava Omanović.

Dodaje i problem prašine, koja bi, kako tvrdi, bila neizbježna na udaljenosti od svega 100 do 300 metara od kuća.

„Ovo je borba za goli opstanak – ako kamenolom proradi, mi ćemo se morati odseliti“, poruka je koju mještani ponavljaju godinama.

U selu danas živi više od 60 porodica različitih nacionalnosti, koje su, kako ističu, zajedno stale u odbranu svojih domova.

Prioriteti deminiranja: između potreba mještana i finansiranja projekata

Prema važećoj okolinskoj dozvoli, prije bilo kakvih radova potrebno je izvršiti kontrolu prisustva mina i provesti deminiranje u saradnji sa BHMAC-om.

Istovremeno, mještani tvrde da su još ranije tražili deminiranje područja, ali ne selektivno.

„Tražili smo da se razminira cijelo područje, a ne samo prostor gdje treba doći kamenolom“, navode.

Direktor Centra za uklanjanje mina u BiH (BHMAC) Enis Horozović kaže za Gerilu da se deminiranje u Kutima provodi u skladu sa standardnim procedurama, ali potvrđuje da je zahtjev za radove povezan sa interesima investitora.

„Naši demineri su do sada radili na stotine kilometara, preko 3.400 kvadratnih kilometara ovim načinom rada. Problem sa Kutima je najvjerovatnije vezan za kamenolom, jer je investitor podnio zahtjev prema nama i finansira te aktivnosti, s obzirom na to da mi bez toga ne bismo mogli raditi“, navodi Horozović.

Ističe da BHMAC nema nadležnost nad samim projektom kamenoloma.

„Šta će dalje biti, to je pitanje za druge institucije koje treba da odobre ili ne odobre kamenolom. Mi imamo obavezu da čistimo zemlju od mina i to je naš posao.“

Horozović dodaje da je i ranije bio na terenu u Kutima, te da su mu mještani ukazivali na potrebu deminiranja u neposrednoj blizini kuća.

„Bio sam tamo 2024. godine i tada su mještani pitali zašto se ne deminira iznad njihovih kuća. Blizu smo toga da Oružane snage BiH organizuju te aktivnosti, moguće već u aprilu ove godine. To je moj lični angažman i nadam se da ću to završiti.“

Ukazuje i na širi problem finansiranja deminiranja u BiH.

„Ovo nije prvi put da investitor finansira čišćenje određenog područja od mina. Ostali smo bez većine donatora i nama je svaki kvadratni metar bitan. Razumijem građane, ali mi nismo ta adresa – to su institucije. U BiH je još oko 770 kvadratnih kilometara pod minama i svaki metar nam je važan“, kaže Horozović, naglašavajući da BHMAC, kako tvrdi, radi „po standardnoj proceduri“.

Investitor: Sve je zakonito

Iz kompanije Majdan Kuti d.o.o. odbacuju optužbe i tvrde da se projekat realizuje u potpunosti u skladu sa zakonom.

U reakciji na medijske navode ističu da je studija uticaja na okoliš pozitivno ocijenjena od strane stručne komisije i da „projekt ne predstavlja štetan utjecaj na okoliš niti ugrožava stanovništvo“.

Navode i da su tvrdnje o nezakonitosti dio „dugotrajnog pokušaja diskreditacije investitora“, te da je pitanje pristupnog puta već riješeno kroz institucionalne postupke.

Posebno odbacuju optužbe mještana u vezi sa blokadama.

„Upravo su pojedini ‘mještani’ vlastitim djelovanjem – postavljanjem betonskih blokova, zemljanih nasipa i žičane ograde – blokirali put, čime su spriječili dolazak deminerskih ekipa“, navodi se u saopštenju.

Kompanija tvrdi i da iza dijela protesta stoje interesne grupe koje nemaju direktnu vezu sa lokalnom zajednicom.

Između zakona i života

U međuvremenu, slučaj je dobio i političku dimenziju. Mještane je nedavno posjetio ministar pravde Republike Srpske Goran Selak, koji je poručio da „ljudi imaju pravo na život, slobodu i pristup svojim domovima“, te apelovao na institucije da pokažu razumijevanje.

Ipak, suštinski problem ostaje neriješen.

Na jednoj strani su institucije koje su izdale dozvole i investitor koji tvrdi da je sve u skladu sa zakonom. Na drugoj – mještani koji tvrde da se odluke donose bez njih, na osnovu spornih studija i uz ignorisanje osnovnih sigurnosnih rizika.

„Mi nemamo ništa protiv investitora“, kaže Omanović.

„Ali imamo protiv toga da nam kamenolom bude 100 ili 200 metara od kuća, da nam djeca žive u strahu i da mi čekamo kad će se nekom nešto desiti”, zaključuje Omanović u razgovoru za naš portal.

Dejan Rakita / GERILA

The post Kuti i kamenolom: Borba mještana protiv projekta na minskom području first appeared on Gerila.info.

Informaciju je prvo objavio portal Kapital, navodeći da su „Autoputevi Republike Srpske“, na čijem je čelu donedavni premijer Radovan Višković, dodijelili ugovor za medijsko predstavljanje izgrađenih i započetih dionica vrijedan 1,1 milion maraka, sa uračunatim porezom, grupi ponuđača koju čine banjalučke firme „DCM media“ i „QDEVS“. Njihova ponuda je jedina pristigla na javnom pozivu i ocijenjena kao prihvatljiva.

Paradoksalno, ovaj posao dolazi u trenutku kada je nedavno predsjednik Vlade Savo Minić, 4. februara 2026. godine, javno govorio o potrebi preispitivanja ugovora o oglašavanju i promociji javnih preduzeća. Minić je tada naveo da će takvi ugovori biti ispitani i da se slaže da monopolistička preduzeća, poput ERS-a i zavisnih preduzeća, uopšte nemaju potrebu da se oglašavaju, pogotovo u toj mjeri.

Uprkos tim najavama, praksa se nastavlja.

Prema zvaničnim podacima, vlasnik i direktor „DCM media“ je Vanja Stevandić, dok je prethodni vlasnik bio Dragan Kos, pomoćnik direktora Republičke uprave civilne zaštite. Firma „QDEVS“, čiji je vlasnik Danijel Bilić, registrovana je za računarsko programiranje. Za obe firme ovo je najvredniji ugovor do sada, iako su i ranije dobijale poslove od institucija i javnih preduzeća.

Posebnu pažnju izaziva profil djelatnosti „DCM media“. Prema javno dostupnim podacima, osnovna djelatnost kompanije je reklama i propaganda. Ipak, ista firma se nalazi i na spisku akreditovanih organizacija BHMAC-a za „humanitarno deminiranje“, sa metodama manuelnog deminiranja i mehaničkog čišćenja tla.

Upravo u tom kontekstu „DCM media“ se pominje u tekstu portala Valter, koji je u julu 2025. objavio da SIPA istražuje poslovanje Centra za uklanjanje mina u BiH (BHMAC), sa posebnim fokusom na banjalučku kancelariju i njenog dugogodišnjeg šefa Bojana Klepića. U tekstu se navodi da se istražuju sumnjivi poslovi i ugovori, uključujući angažovanje podizvođača na poslovima deminiranja.

Valter je naveo da su, prema izvorima bliskim istrazi, „po pravilu prihvatane ponude firme DCM media iz Banjaluke“. Iz Tužilaštva BiH tada je potvrđeno da se predmet nalazi u fazi predistražnih radnji, uz napomenu da se „ovom objavom ne prejudicira ishod kaznenog postupka i ne narušava princip presumpcije nevinosti“.

Na ove navode reagovali su iz „DCM media“, tvrdeći da nemaju nijedan ugovor sa BHMAC-om, niti su ikada bili podizvođač, te da BHMAC ne dodjeljuje ugovore za deminiranje. U odgovoru Valtera pojašnjeno je da BHMAC vrši nadzor, dok ugovore formalno dodjeljuju druge institucije, ali da to „ne mijenja na suštini i činjenici da se vaša firma DCM Media bavi deminiranjem i da dobija poslove u saradnji sa BH MAC-om“.

Dakle, firma registrovana za reklamu i propagandu, sa svega nekoliko zaposlenih i godišnjim prihodima koji su, prema dostupnim podacima, u 2024. godini iznosili nešto manje od 400.000 KM, istovremeno se pojavljuje i u poslovima deminiranja i u milionskom ugovoru za promociju autoputeva!

Zanimljivo je i da se adresa navedene agencije (prema svim specijalizovanim web portalima koji se bave javnim objavama privrednih subjekata u BiH) nalazi na lokaciji jednog kafića u Banjaluci, u neposrednoj blizini Okružnog suda i prekoputa Policijske stanice Centar, a na samom objektu nema ni traga od agencije DCM media.

Podsjetimo, „Autoputevi RS“, iako nemaju konkurenciju i uživaju zakonski monopol, redovno izdvajaju milionske iznose za oglašavanje i medijsku promociju.

I to nije kraj.

Portal Kapital nedavno je objavio da je Olimpijski centar „Jahorina“ potpisao ugovor o medijskoj eksponiranosti vrijedan gotovo 180.000 KM sa firmom „Logos“ iz Istočne Ilidže, osnovanom svega nekoliko dana prije raspisivanja obavještenja o nabavci. Preduzeće je osnovano 19. decembra 2025, dok je obavještenje o nabavci objavljeno 31. decembra. Na tender je stigla samo jedna ponuda – i bila je prihvatljiva.

Vlasnik firme „Logos“ je Zoran Crkvenjaš, ujedno vlasnik firme „Princip media“, koja izdaje portal Princip.news. Ovaj portal nema transparentno istaknut impresum, ali to nije spriječilo brojna javna preduzeća i institucije – od Zavoda za zapošljavanje i opština Istočno Novo Sarajevo, Pale, Rogatica, Višegrad i Kalinovik, do ERS-a, Elektrodistribucije Pale, Bolnice „Srbija“ i OC Jahorina – da se oglašavaju upravo na tom portalu.

Narodni poslanik Nebojša Vukanović u više je navrata dovodio u vezu portal Princip.news sa Aleksandrom Crkvenjašem, novinarom i urednikom na RTRS-u.

„Logos“ je već nakon par dana od osnivanja dobio tri, istina manja, ugovora od Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva, a manje od mjesec dana kasnije i ugovor od Ministarstva prosvjete i kulture RS. Ugovor sa Olimpijskim centrom prvi je veći posao ove firme.

Ovakvi slučajevi nisu izuzetak, već kontinuitet. Gerila je ranije pisala kako HE na Drini izdvajaju 250.000 KM za marketing, kako „Željeznice RS“ u vrijeme finansijskih problema daju desetine hiljada maraka za promociju, te kako je „Megavision“ dobijao višestruke stotine hiljada maraka vrijedne poslove od elektroenergetskih preduzeća.

U jednom od tekstova pisali smo i o tome što, uprkos najavama revizije milionskih ugovora ERS-a za oglašavanje, konkretne promjene izostaju.

Sve to otvara suštinsko pitanje: zašto monopolistička javna preduzeća, finansirana novcem građana, troše milione na promociju, često kroz tendere sa samo jednim ponuđačem? I ko zapravo ima koristi od takvih ugovora?

Najave nadležnih o „preispitivanju“ postoje. Ugovori se, međutim, potpisuju bez zastoja.

Dejan Rakita / GERILA

The post Od Autoputeva do Jahorine: Kako javna preduzeća RS nastavljaju da dijele milione za oglašavanje first appeared on Gerila.info.