Dragan Korać, vanredni profesor Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Banjaluci, svojim izvrsnim istraživačkim rezultatima ostvario je izuzetan naučni doprinos i riješio decenijsku enigmu pomjerajući granice inženjerskih i informacionih nauka.

U fokusu njegovog istraživanja, kako je saopšteno sa banjalučkog Univerziteta, nalazi se jedan od najizazovnijih i najdugovječnijih problema savremene nauke, precizno definisanje granica između fenomena sigurnosti i bezbjednosti.

“Ovaj kompleksni, interdisciplinarni izazov dodatno dobija na značaju u eri ubrzanog razvoja vještačke inteligencije i sve intenzivnijeg povezivanja digitalnog i realnog svijeta“, naveli su sa UNIBL.

Kako dodaju, nakon decenijskih teorijskih neslaganja i razvoja osam opštih evolutivnih modela, profesor Korać pravi istorijski iskorak, predlaže inovativni, jedinstven inženjerski eCoSS model, prvo numerički zasnovano rješenje koje omogućava jasno, matematički podržano razgraničenje ova dva fenomena.

Prema njihovim riječima, model kombinuje napredne računarske i matematičke metodologije, omogućavajući empirijsku validaciju i vizualizaciju granica kroz realne industrijske IT studije.

“Rezultati su nedvosmisleni i naučno revolucionarni jer jasno dokazuju da sigurnost i bezbjednost nisu sinonimi već jasno razdvojena područja definisana preciznom linijom razgraničenja. Ove jedinstvene činjenice predstavlja osnovu za rješavanje brojnih otvorenih pitanja, ne samo u IT sektoru već i u područjima poput bezbjednosti, biologije, politike, medicine i drugih naučnih disciplina“, stoji u saopštenju.

Kako se navodi, razvijeni model ne samo da razbija dugogodišnje dileme već snažno utire put novoj generaciji istraživanja i praktičnih rješenja, uključujući razvoj naprednih alata za sinhronizaciju u sajber području.

Naime, najnoviji naučno-istraživački rezultati profesora Koraća, prezentovani u radu Computational Engineering Approach-Based Modeling of Safety and Security Boundaries: A Review, Novel Model, and Comparison, objavljeni su u jednom od najistaknutijih Springerovih časopisa Archives of Computational Methods in Engineering.

Iz banjalučkog Univerziteta dodaju da je riječ o najprestižnijem naučnom časopisu iz ove oblasti na SCI listi (Q1 WoS), sa izuzetno visokim impakt faktorom 12.1.

“U ovom značajnom istraživanju, pored profesora Koraća, učestvovali i koautori: docent na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banjaluci dr Dimitrije Čvokić i redovni profesor Fakulteta organizacionih nauka Univerziteta u Beogradu dr Dejan Simić“, navode oni.

nezavisne novine

The post Profesor Korać iz Banjaluke riješio decenijsku enigmu first appeared on Gerila.info.

U krugu firme MS Wood u Fojnici danas je izbio jak požar koji je, prema informacijama sa terena, trajao nekoliko sati i ugašen tek u popodnevnim časovima. Prema izjavama mještana, gust dim i plamen bili su vidljivi sa više lokacija u gradu.

Prema nezvaničnim informacijama, riječ je o trećem požaru u posljednja tri mjeseca u ovoj firmi. Dva ranija požara izbila su u pogonu peletare, a prethodile su im jake eksplozije. Današnji požar, navodno, izbio je u silosu, svega dvadesetak metara od privatnih posjeda.

Do objave ovog teksta, nema zvaničnih informacija o eventualnim povrijeđenima niti o uzrocima požara.

Redakcija Gerila.info uputila je zvanična pitanja kompaniji MS Wood u vezi sa današnjim incidentom, prethodnim požarima, eventualnim povredama radnika i mjerama zaštite. Odgovore ćemo objaviti čim ih dobijemo.

Na profilima ove firme na društvenim mrežama do večeras nije objavljena nikakva informacija o današnjem požaru, a zvanična web stranica kompanije je trenutno u izradi.

GERILA

The post Novi požar u firmi MS Wood u Fojnici, treći u posljednja tri mjeseca? (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Seksističke prijetnje, vrijeđanja od strane javnih funkcionera, orkestrirani napadi putem društvenih mreža – u Republici Srpskoj digitalno nasilje nije izuzetak, već svakodnevica. A institucije uglavnom ćute.

U eri društvenih mreža, ono što je nekada bilo šapat u kafani danas je postalo oružje u rukama politički motivisanih botova, anonimnih korisnika i zvaničnika koji slobodno koriste svoj status za obračun s neistomišljenicima.

To potvrđuju i rezultati istraživanja portala Gerila u vezi sa ugrožavanjem digitalnih prava i bezbjednosti novinara i aktivista u Republici Srpskoj. Najveći broj analiziranih slučajeva kršenja digitalnih prava odnosio se upravo na online uznemiravanje i govor mržnje, čineći ovu kategoriju najzastupljenijom u prijavljenim incidentima.

Neki od slučajeva podrazumijevali su vrijeđanje na nacionalnoj osnovi i psovke, kao i vrijeđanje i prijetnje zbog komentara utakmice.

Što se konkretnih primjera tiče, u maju ove godine je evidentiran slučaj napada na društvenim mrežama zbog kritike geoloških istraživanja. Putem fejsbuk naloga Ozren na dlanu, te lokalnih dobojskih portala Olovka.ba i RTV Doboj, kao i portala Tanjug Srpske, vodila se hajka na eko aktiviste i portale Antikorupcija.ba i Odgovorno.ba zbog kritika načina i dodjele koncesija na geološka istraživanja na Ozrenu. Čak je objavljena i šema čime se, kako je navedeno u anketi, crtala meta na čelo eko aktivistima i novinarima koji kritički pišu o navedenoj temi.

Inače, radi se o napadima koji su se dešavali unazad godinu i po dana, a eko aktivisti Ozrenskog studenca i Ozren Gostilj su podnijeli u januaru 2025. godine krivičnu prijavu OJT Doboj, na koju su iz OJT odgovorili u maju ove godine. U prijavi je navedeno da je predmet kod MUP-a, odnosno da ništa nije učinjeno na procesuiranju, navodi se u anketi.

Pored ovog slučaja, navedeno je i da je u nekoliko navrata u posljednjih godinu dana predsjednik NO Olimpijskog centra Jahorina Nedeljko Elek iznosio neosnovane optužbe na račun urednika portala Capital Siniše Vukelića.

Naposlijetku, najteži slučaj zabilježen je u martu ove godine kada je putem društvene mreže X jedna osoba prijetila silovanjem djeteta.

“Zbog interesa istrage koju, navodno, vode policija RS i okružni tužilac u Banjaluci ne mogu govoriti o identitetima jer i nisam sto posto siguran u imena”, navodi ispitanik.

Prema podacima iz istraživanja, napadi najčešće dolaze sa anonimnih X naloga, često bez stvarnih sljedbenika, zatim sa ličnih naloga javnih zvaničnika, koji djeluju u potpunosti nekažnjeno, kao i putem komentara na Facebook stranicama medija, gdje se normalizuje govor mržnje protiv novinara, aktivista i predstavnika manjina.

Stručnjak za digitalnu transformaciju, pametne gradove i sajber bezbjednost Aleksandar Mastilović za Gerilu ističe da se pitanje balansa između slobode izražavanja i zaštite od zloupotreba nije do kraja riješilo ni u tehnološki najnaprednijim društvima.

“Evropska Komisija je usvojila direktivu o legalnom presretanju i zadržavanju informacija o tzv. prisluškivanju i stavljanju lica pod mjere praćenja za koje postoji pravno utemeljenja sumnja da su uključena u djela organizovanog kriminala ili terorizma. Par godina kasnije Evropski sud je stavio van snage tu direktivu (zakon) sa obrazloženjem da se radi o nesrazmjernim ovlašćenjima spram rizika. Iz samog obrazloženja se vidi da se pogled na to može mijenjati prema trenutnom riziku – ako bi javnost bila ubijeđena da stvarno prijeti opasnost od npr. terorističkih napada, vjerovatno bi bili skloniji odustati dijelom od svog prava na privatnost u korist veće bezbjednosti. I tu nema vage koja bi tačno odvagala granicu”, navodi Mastilović.

Ocjenjuje da Bosna i Hercegovina, zbog svog tehnološkog zaostatka, još nije pogođena na način kako su pogođene razvijenije zemlje, ali upozorava da su prijetnje realne i da već postoje primjeri zloupotreba i u domaćem prostoru.

Dalje, naglašava da je razvoj tehnologija, a posebno vještačke inteligencije, stvorio platformu da se pomoću naprednih alata može kreirati vijest ili video gdje neko čita i izgovara potpuno netačne vijesti i da sve izgleda savršeno uvjerljivo.

“To su tzv. „deepfake“ prevare, i pitanje je kako će se regulacija izboriti sa tim trendom”, ističe Mastilović.

Posljedice: od psihološkog pritiska do autocenzure

Iako se online uvrede i prijetnje često relativizuju kao „samo riječi na internetu“, njihove posljedice po pojedince koji su izloženi konstantnom digitalnom nasilju mogu biti duboko traumatizujuće i dugoročne. Posebno su ranjivi novinari i aktivisti, koji su zbog prirode svog rada konstantno izloženi javnosti, nerijetko bez institucionalne zaštite.

„Napad je na mene prilično uticao jer se radilo o mom djetetu“, naveo je ispitanik čiji je slučaj prijetnje silovanjem kćerke evidentiran kao jedan od najtežih.

Psiholozi i stručnjaci za bezbjednost medijskih radnika ukazuju da su ovakve prijetnje posebno štetne kada su usmjerene na porodicu ili privatni život žrtve. Seksualizovane prijetnje, napadi na djecu ili pokušaji zastrašivanja putem doxxinga (objavljivanja ličnih podataka) mogu izazvati dugotrajne anksiozne poremećaje, depresiju, pa čak i PTSP.

Osim direktnog psihološkog uticaja, online uznemiravanje ima i ozbiljne profesionalne posljedice. Praksa autocenzure, iako neformalna i teško mjerljiva, postaje sve češća posljedica digitalnog nasilja. Dugoročno gledano, to vodi do smanjenja kritičkog prostora u medijima, do stagnacije istraživačkog novinarstva i gušenja slobode izražavanja u društvu.

Prema istraživanju koje je 2023. godine sproveo European Centre for Press and Media Freedom, u EU glavna vrsta zabilježenih incidenata su bili verbalni napadi (koji su činili 35,9 % svih napada). Takođe, 20,6% incidenata u EU uključivalo je neku vrstu fizičkog napada, posebno tokom izvještavanja o protestima. Zabilježeni su i slučajevi koji uključuju napade na imovinu (17,4%) i cenzuru (15,9%), poput blokiranog pristupa događajima ili konferencijama za novinare. Glavni izvor napada ostali su privatne osobe (gotovo 33% slučajeva), a slijede ih javni zvaničnici (17,9%) te policija i državna bezbjednost (12,6%).

Kad institucije ne reaguju, napadači se ohrabruju

Direktor “Banjalučkog centra za ljudska prava” Dejan Lučka za Gerilu kaže da su uznemiravanje i govor mržnje u digitalnom prostoru postali praktično svakodnevica u Republici Srpskoj i BiH i da su se počeli doživljavati kao neka vrsta prihvaćene normalnosti, koja to svakako ne bi smjela biti.

“Rekao bih i da su aktivisti i novinari među grupama koje su najviše na udaru, i da je teško naći nekog novinara ili osobu iz nevladinih organizacija koji se bave tzv. „škakljivijim temama” u našem društvu, a da nije doživio neki oblik online uznemiravanja ili prijetnji. Živimo u dobu kada su društvene mreže i portali bez pravilne moderacije i etičkog novinarstva praktično omogućili čak i vođenje kampanja targetiranja, uznemiravanja i linča protiv neistomišljenika, naročito iz medijske i aktivističke sfere, kojima se javni organi veoma malo bave”, ističe Lučka.

Iako Republika Srpska i Bosna i Hercegovina formalno posjeduju određene zakonske mehanizme koji bi mogli obuhvatiti online uznemiravanje i govor mržnje, analiza njihovog stvarnog učinka otkriva zabrinjavajući raskorak između normativnog okvira i njegove primjene u praksi.

To ističe i Lučka koji naglašava da u određenom obimu postoje neka krivična djela kojima se može sankcionisati npr. jedna vrsta prijetnji ili govora mržnje i podsticanja nasilja upućena prema nekome ili nekoj grupi lica, ali da ne postoji konkretno i decidno definisano nasilje na internetu da je na jedinstven način definisano u svim krivičnim zakonima u BiH kao krivično djelo, na zadovoljavajući i harmonizovan način.

U Krivičnom zakoniku RS, kako ističe Lučka, postoji krivično djelo ugrožavanje sigurnosti prema kome će se kazniti onaj ko ugrozi sigurnost nekog lica ozbiljnom prijetnjom da će njega ili njemu blisko lice lišiti života, teško tjelesno povrijediti, lišiti slobode ili oteti, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom ili nekom drugom opšteopasnom radnjom ili sredstvom.

“Takođe, postoji krivično djelo javno izazivanje i podsticanje nasilja i mržnje u kome je definisano da će se kazniti onaj ko, između ostalog, putem kompjuterskog sistema ili društvene mreže, ili na drugi način javno poziva, izaziva ili podstiče ili učini dostupnim javnosti letke, slike ili neke druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema određenom licu ili grupama zbog njihove nacionalne, rasne, vjerske ili etničke pripadnosti, boje kože, pola, seksualno opredjeljenja, invaliditeta, rodnog identiteta, porijekla ili kakvih drugih osobina”, navodi Lučka.

Dalje, postoji i polno uznemiravanje koje je definisano kao svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje polne prirode koje je usmjereno na povredu dostojanstva nekog lica u sferi polnog života, a koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Ono je, kako naglašava Lučka, kažnjivo i ako je učinjeno korištenjem kompjuterske mreže ili nekog drugog vida komunikacije.

Dodaje da postoje i druga krivična djela koja mogu da budu učinjena u okviru vršenja nasilja na internetu ili koja mogu da budu uvod u nasilje i uznemiravanje na internetu, kao što su npr. zloupotreba fotografije i video-zapisa polno eksplicitnog sadržaja ili neovlašteno objavljivanje i prikazivanje tuđeg spisa, portreta i snimka. Takođe, postoje i prekršajne kazne za npr. vrijeđanje ili ugrožavanje bezbjednosti prijetnjom napada na život, tijelo ili imovinu iz Zakona o javnom redu i miru Republike Srpske.

Dakle, zaključuje Lučka, postoji određeno definisanje nekih djela i navođenje da se mogu počiniti i putem kompjuterske mreže ili društvenih mreža, ali isto tako i trenutno propisana krivična djela se mogu učiniti i u online sferi ukoliko imaju sva obilježija iz zakona.

“Ipak, mislim da najviše nedostaje striktno propisivanje krivičnog djela nasilje na internetu, uz sve njegove specifičnosti, kojim bi se tačno definisalo šta sve spada u ovo nasilje i koja je kazna za to djelo, i to na jedinstven način u svim krivičnim zakonima u BiH”, ističe Lučka.

Pravna regulativa u RS i BiH, dakle, generalno ne prepoznaje digitalni prostor kao specifičan kontekst nasilja i uznemiravanja. Nema posebnog zakona o cyber nasilju, niti su postojeći zakoni usklađeni sa evropskim aktima kao što su EU Digital Services Act (DSA) koji definiše obaveze platformi, pravo korisnika na žalbu i mehanizme za borbu protiv dezinformacija i govora mržnje, ili Preporuka Savjeta Evrope CM/Rec(2022)16 koja poziva države članice da prepoznaju online napade na novinare kao napade na slobodu medija.

Mnogobrojne analize ukazuju na sve češće online napade na novinare, sa veoma malim brojem sudskih epiloga napada. To ukazuje na nedostatak volje, kapaciteta ili znanja institucija da se bave online nasiljem, pogotovo kada dolazi iz političkih ili para-političkih krugova.

Zabrinjava i činjenica da vlasti u RS sve češće posežu za zakonodavnim rješenjima koja mogu dodatno ugroziti slobodu izražavanja pod plaštom borbe protiv „lažnih vijesti“. Izmjena Krivičnog zakonika RS iz 2023. godine, koja je uvela krivično djelo „uvrede“ i „klevete“, naišla je na oštre kritike domaće i međunarodne javnosti, jer otvara prostor za kriminalizaciju novinarskog rada i zastrašivanje građana.

Institucionalni odgovor

Iako digitalno nasilje prema novinarima, aktivistima i građanima u Republici Srpskoj postaje sve učestalije i ozbiljnije, institucionalni odgovor ostaje spor, nejasan i često potpuno izostaje. Ovaj nedostatak sistemskog pristupa, jasne nadležnosti i funkcionalnih mehanizama zaštite stvara ono što stručnjaci nazivaju „institucionalnim vakuumom“ – prostor u kojem se digitalna prava teoretski priznaju, ali se u praksi zanemaruju.

Dejan Lučka ističe da je u većini slučajeva reakcija institucija spora, formalna i minimalna i često je svedena na rečenicu da „nema elemenata krivičnog djela”, bez ulaženja u suštinu problematike. Analize pokazuju da se bilježi malo podignutih optužnica za digitalno uznemiravanje, od čega su gotovo svi predmeti okončani bez osuđujuće presude.

“Problem u ovome je što se često online nasilje ne shvata dovoljno ozbiljno ako ne uključuje „fizičku prijetnju smrću” ili direktno ugrožavanje života. Isto tako, službenici često nemaju dovoljno mogućnosti da prate sve tragove, posebno kod anonimnih naloga ili stranih platformi, a dešava se i da savjetuju žrtvama „da blokiraju i ne čitaju”, ili da zaključaju svoje profile na društvenim mrežama, umjesto da djeluju. Sama tužilaštva znaju da zaključuju da nema elemenata krivičnog djela, pogotovo ako prijetnja nije vrlo konkretna (npr. „ubiću te” se lakše procesuira nego „znaš šta te čeka”). Ipak, to je donekle i shvatljivo u našim prilikama, jer je jasno da je institucijama neophodan i kadar koji bi bio stručno osposobljen i nadležan samo za ovakava djela, kao i ostali resursi da bi se mogle uhvatiti u koštac sa svim problemima i brzim razvojem digitalnog svijeta”, navodi Lučka.

S druge strane, Mastilović ističe da policijske organizacije u BiH razvijaju svoje sektore za visokotehnološki kriminal i da su relativno spremni za to i da je cijeli niz prevara u sferi zloupotrebe interneta i digitalnih tehnologija riješen zahvaljujući njihovom radu.

“Oni zaista rade težak posao i to nije ništa manje izazovno i njihovim kolegama iz mnogo bogatijih i tehnički naprednijih država. Ipak, mislim da im moramo pomoći značajno efektnijom i prilagođenijom legislativom i kampanjama razvoja svijesti kod ljudi o rizicima digitalnih rješenja. Pri tome nije namjera da se ljudi odbiju od inovacija – štaviše, da ih naučimo da te alate koriste odgovorno, mudro, da se nauče čuvati i da sve to „voze“ ispravno. I automobile naučimo da vozimo, i ako to radimo kako treba imamo benefite, a rizike po zdralje i život minimizujemo – slično je i kod digitalnih tehnologija”, kaže Mastilović.

Institucija Ombudsmana za ljudska prava BiH formalno može reagovati na povrede prava na slobodu izražavanja i digitalnu privatnost, ali u praksi ta pomoć dolazi sporo i ima ograničen efekat. Ombudsman često djeluje na nivou preporuka, koje institucije u Republici Srpskoj ne moraju da usvoje, niti snose posljedice ako ih ignorišu. Pored toga, politički kontekst dodatno ograničava kapacitet ove institucije da reaguje na napade koji dolaze od strane javnih funkcionera ili njihovih bliskih mreža.

Iako u RS postoji Tim za reagovanje na računarske incidente (CERT), njegova uloga se odnosi na infrastrukturu, sistemske bezbjednosne propuste i širenje zlonamjernih softvera. U slučajevima gdje su žrtve pojedinci, novinari ili aktivisti, CERT RS ne pruža ni pravnu, ni tehničku podršku, niti se aktivno uključuje u prevenciju ili dokumentovanje digitalnih napada. Za razliku od CERT timova u nekim zemljama EU (npr. Holandija ili Njemačka), koji imaju razvijene mehanizme saradnje s medijima i civilnim sektorom, u RS ta veza ili ne postoji, ili je isključivo deklarativna.

Aleksandar Mastilović ističe da BiH nema uređen prostor sajber bezbjednosti.

“Još uvijek je pitanje političkog usaglašavanja da li je državni nivo ili entiteti odgovoran za ovu zadaću ili je to pitanje dijeljene nadležnosti. Bilo koje rješenje se mora usvojiti i mora se usvojiti neki oblik jednog ili više zakona o informacionoj bezbjednost i formirati CERT/CSIRT ili više njih koji će štititi digitalni suverenitet BiH, a posebno u segmentu kritične i esencijalne infrastrukture kao što je vodosnadbjevanje, elektromreža, putne komunikacije, sistemi za grijanje, distribucija gasa, poštanski saobraćaj i drugo što već nalaže EU NIS-2 direktiva sa kojom ćemo se zasigurno usaglašavati”, naglašava Mastilović.

Uzevši u obzir da ne postoji jedinstveno tijelo koje koordiniše odgovor na digitalna kršenja prava, odnosno da policija, tužilaštva, CERT, agencije za zaštitu ličnih podataka i sudovi djeluju fragmentisano, bez jasne saradnje i bez zajedničkih protokola, žrtve se često nalaze u situaciji da ne znaju kome se mogu obratiti, koja je adresa za hitnu intervenciju, i šta da očekuju od institucija. Ovaj pravni i institucionalni haos obeshrabruje ljude da uopšte prijave digitalne napade.

Online govor mržnje nije izolovan incident, već simptom dubokog društvenog problema. U politički polarizovanom društvu, uz slab institucionalni odgovor i neefikasan pravosudni sistem, digitalno nasilje postaje oružje u službi zastrašivanja.

Gerila.info

The post „Digitalna paljba“: Kako prijetnje i uvrede na mrežama ciljaju novinare i aktiviste first appeared on Gerila.info.

Bosna i Hercegovina i Evropska unija potpisale su Statusni sporazum koji Frontexu — Evropskoj agenciji za graničnu i obalnu stražu — omogućava sprovođenje operacija unutar teritorije BiH, uključujući granične prelaze sa susjednim zemljama i aerodrome. Sporazum su u Briselu potpisali evropski komesar za unutrašnje poslove i migracije Magnus Bruner i predsjedavajuća Savjeta ministara BiH Borjana Krišto, čime je otvoren put za dublju operativnu saradnju u oblasti kontrole migracija i sigurnosti granica.

Ovim dokumentom Frontex dobija mogućnost raspoređivanja svojih stalnih snaga u BiH, a sve u cilju jačanja kapaciteta lokalnih institucija i smanjenja neregularnih migracija duž zapadnobalkanske rute. Kako ističu iz Evropske komisije, broj neregularnih prelazaka granica u regionu značajno je smanjen — sa preko 145.000 u 2022. na 21.520 u 2024. godini, dok je u prva četiri mjeseca 2025. godine zabilježen dodatni pad od 58%.

Sporazum predstavlja dio šireg Akcionog plana EU za Zapadni Balkan iz decembra 2022. godine, a njegova primjena će biti privremena od dana potpisivanja, dok ne bude ratifikovan u BiH i odobren od strane Evropskog parlamenta i Savjeta EU.

Frontex je već prisutan u BiH kroz raniji radni okvir iz 2009. godine, a službenici su trenutno aktivni na sarajevskom aerodromu. Nova faza saradnje omogućava punu operativnu prisutnost, ali pod uslovima koje dogovore Frontex i Granična policija BiH. Raspoređeni timovi će postupati isključivo u skladu sa zakonima BiH, pod instrukcijama domaćih vlasti, uz poštovanje Kodeksa ponašanja Frontexa koji se odnosi i na operacije van teritorije EU.

„Zahvaljujući bliskoj saradnji sa partnerima sa Zapadnog Balkana, neregularni prelasci granica duž ove rute smanjeni su za skoro 95% u poređenju sa 2022. godinom. Ovo potvrđuje da zajednički rad donosi opipljive rezultate i da je Zapadni Balkan sastavni dio evropskog prostora stabilnosti i sigurnosti. Današnji Sporazum sa Bosnom i Hercegovinom je još jedan važan korak u jačanju naše zajedničke odgovornosti za efikasno upravljanje granicama i sigurniju Evropu”, rekao je Magnus Bruner, povjerenik za unutrašnje poslove i migracije.

Sporazum s BiH šesti je ovakav sporazum koji EU potpisuje sa zemljama regiona, nakon Moldavije, Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Albanije i Srbije. U regionu je trenutno aktivno oko 500 Frontexovih službenika, a zajedničke operacije se već odvijaju u više zemalja Zapadnog Balkana.

Izvršna potpredsjednica Evropske komisije Hena Virkunen poručila je da BiH predstavlja ključnog partnera EU u borbi protiv krijumčarenja migranata i jačanju vladavine prava. „Današnji sporazum je korak naprijed ka sigurnijoj, stabilnijoj Evropi i zajedničkom upravljanju migracijama“, istakao je i komesar Bruner.

The post EU i BiH potpisale Sporazum: Frontex dobija mandat za operacije unutar BiH first appeared on Gerila.info.

Žene se moraju osjećati bezbjedno i zaštićeno u mjestu u kojem žive, a jedan od načina za to je prilagođavanje javnih prostora njihovim potrebama, poručeno je prošle sedmice tokom šetnji za procjenu bezbjednosti javnih prostora u kojima je učestvovala grupa žena iz Banjaluke.

Da li je prostor osvijetljen noću? Da li je prolaz dovoljno širok za dječija kolica? Da li postoje sigurnosne kamere na mjestima gdje se ne kreće veliki broj ljudi? – neka su od pitanja na koja su Banjalučanke pokušale dati odgovor tokom šetnji za procjenu bezbjednosti javnih prostra, organizovanih u sklopu šire inicijative “Sigurni gradovi i sigurni javni prostori u Banjaluci” koju, uz podršku Švedske, realizuje UN Women BiH u partnerstvu sa Gradom Banja Luka i lokalnim nevladinim organizacijama. Riječ je o prvoj takvoj inicijativi u BiH, koja, pored toga što radi na promjeni stavova o seksualnom uznemiravanju, posebnu pažnju posvećuje i inkluzivnom, rodno osviještenom urbanizmu.

Šetnje, od kojih je jedna održana u noćnim satima na prostoru glavne željezničke i autobuske stanice, a druga tokom dana, u blizini fakultetskih zgrada, u budućnosti će rezultirati konkretnim nalazima i preporukama za poboljšanje sigurnosti ovih javnih prostora. Preporuke će UN Women predstaviti Gradu Banja Luka, objašnjava Nađa Hasanović, koordinatorica za prevenciju nasilja nad ženama pri UN Women BiH.

“Namjera nam je da Grad Banja Luka prepozna važnost dokumenta i provede ga tako što će narednih godina uvrstiti budžetska sredstva za provedbu određenih preporuka. U nastavku ćemo razviti i smjernice za korištenje šetnji kao alata za procjenu sigurnosti i prilagođavanje javnih prostora potrebama žena s ciljem da ih gradska administracija i ostali akteri koji se bave urbanim planiranjem dugoročno koriste kao  svakodnevnu praksu u promišljanju i dizajniranju javnih prostora.” Hasanović dodaje i kako je plan da se u budućnosti inicijativa proširi i na druge gradove u BiH.

U šetnjama su učestvovale predstavnice nevladinih organizacija i studentice Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog fakulteta u Banjaluci. Jedna od njih, 22-godišnja Jelena Mamlić, vjeruje da arhitekti i arhitektice mogu učiniti mnogo na kreiranju bezbjednih prostora za sve građane i građanke. Ipak, na njenom fakultetu segment rodno odgovornog planiranja je često zanemaren.

“Svaki put kada započinjemo neki projekat pričamo o toj temi, ali se ona kroz samu realizaciju negdje zametne, zaboravi. Uglavnom se fokusiramo na sam estetski izgled objekta, a izgubi se vizija kakav je to prostor za ženu.”

Gradove su gradili muškarci po mjeri muškaraca

Kako bi ključni akteri dobili što više informacija o rodno osviještenom urbanom planiranju, šetnjama je prethodio i trening za predstavnike i predstavnice gradske uprave, nevladinog sektora i Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog fakulteta. Glavna predavačica na treningu, Kathryn Travers, stručnjakinja za pitanja roda, sigurnosti i urbanog razvoja koja radi kao specijalistkinja pri odjelu za sprečavanje nasilja nad ženama u UN Women u New Yorku, objašnjava da bi za rodno osviješteno planiranje bilo važno, na prvom mjestu, imati više žena na pozicijama odlučivanja.

“U historiji izgradnje gradova, većina osoba koje su bile uključene u taj proces kao inžinjeri, arhitekte, političari, donosioci odluka, osobe koje su odlučivale o budžetu, su bili muškarci. Na taj način, nenamjerno, gradove su izgradili muškarci za muškarce.”

Travers objašnjava da je u procesu transformacije gradova u sigurne i inkluzivne zajednice važno paralelno osnaživati žene i djevojčice, kao i druge važne aktere.

“Trebamo graditi kapacitete lokalnih aktera i donosioca odluka, uključujući izabrane predstavnike, da razumiju zašto je važno uključiti žene i djevojčice, i to je zaista paralelan rad koji vodi do tačke u kojoj ćemo imati komunikaciju i otvorenost za promjene”, zaključuje Travers.

Učesnica treninga, Marija Dejanović Vilhelm, iz Odjeljenja za komunalne poslove Grada Banjaluka smatra kako su potrebe svih korisnika javnog prostora neprikosnovena stavka u procesu planiranja. U svom dosadašnjem radu na pozicijama planiranja, urbanizma, projektovanja a trenutno i nadzora, imala je priliku da ukazuje na važnost i koriguje prostorne elemente prema kriterijumima opće sigurnosti.

„Trening je bio zanimljiv u delu otvorenih debata i grupnog rada gde smo i praktično mogli da pokažemo kako pristupamo rešavanju navedene problematike kroz prizmu javne ustanove, a ostali učesnici kroz prizme obrazovne ustanove i običnih građana.“Banjaluka je izabrana kao prvi grad u BiH za pilot testiranje inicijative zbog već prepoznate posvećenosti ovog grada javnoj sigurnosti, pitanjima rodne ravnopravnosti, institucionalnih mehanizama zaštite od rodno zasnovanog nasilja, ali i jake mreže nevladinih organizacija koje se bave pravima žena. Upravo u saradnji sa jednom od organizacija, Udružene žene Banja Luka, u ranijoj fazi inicijative razvijena su dva važna dokumenta: Smjernice za pružaoce usluga u adresiranju seksualnog uznemiravanja i nasilja u javnom prostoru i Mapiranje potreba, usluga i dostupnih servisa podrške u Banjaluci.

Aktivnosti koje se realizuju u Bosni i Hercegovini dio su globalne UN Women incijative “Sigurni gradovi i sigurni javni prostori“. Uključivanjem u ovu značajnu inicijativu Banjaluka je postala jedan od više od 50 gradova širom svijeta koji dijele viziju da će javni prostor budućnosti biti inkluzivan i pripadati svima.

The post Javni prostor mora biti siguran za žene first appeared on Gerila.info.

U Godišnjem nacionalnom planu za NATO (ANP) ističe se da je granica BiH najvećim dijelom kopnena i riječna granica na kojoj su identifikovana 432 mjesta koja su pogodna za ilegalni prelazak državne granice.

U nastavku se navodi da je projekat zaprečavanja lokacija pogodnih za ilegalni prelazak kopnene granice između BiH i Hrvatske okončan. U toku su aktivnosti na realizaciji projekta zaprečavanja ilegalnih puteva sa Srbijom.

Ističe se da je nadgledanje mjesta pogodnih za ilegalni prelazak državne granice, kao i postavljenih zapreka na mjestima pogodnim za ilegalan prelazak državne granice motornim vozilima, svakodnevna aktivnost koja se provodi dnevnim rasporedom rada u jedinicama GP BIH. Prema bezbjednosnim procjenama, za kontrolu se koriste i savremeni mobilni uređaji za kontrolu državne granice, kao i senzorska oprema koja se postavlja na prilazne puteve i staze prema na mjestima mogućeg ilegalnog prelaska državne granice.

Na lokalnom nivou redovno se održavaju radni sastanci sa predstavnicima graničnih policija susjednih zemalja na kojima se vrši razmjena informacija i analiziraju efekti preduzetih aktivnosti, te vrši planiranje zajedničkih operativnih akcija, angažovanje zajedničkih patrola i sl. aktivnosti.

U vezi sa bezbjednosti aerodroma, ističe se da se u organizacionoj strukturi GP BiH, bezbjednost civilnog vazduhoplovstva provodi na centralnom, regionalnom i lokalnom nivou. Na centralnom nivou poslovi bezbjednosti civilnog vazduhoplovstva obavljaju se u Upravi za operacije – Odsjek za kontrolu granice i sigurnost aerodroma.

Navodi se da postoje određene manjkavosti kada je riječ o fizičkom detaljnom pregledu putnika nakon izvršene KDZ kontrole u skladu sa analizom rizika. U skladu sa preporukama ICAO, GP BIH u saradnji sa Centrom za obuku MAS je razvila sistem povratne obuke (osvježenja stečenih znanja) iz bezbjednosti aerodroma, kao i sertifikaciju uposlenih policijskih službenika na KDZ, uz redovno praćenje učinaka
provedenih obuka.

Što se međuagencijske i međunarodne saradnje u borbi protiv ilegalnih migracija tiče, navodi se da GP BIH ostvaruje redovnu saradnju sa entitetskim i kantonalnim MUP-ovima, agencijama na državnom nivou (OSA, SIPA, Služba za poslove sa strancima) u vezi sa događajima koji se odnose na granicu, odnosno navedenim agencijama se prosljeđuju sve informacije koje su u njihovoj nadležnosti.

U nastavku se ističe da je kroz realizaciju međunarodnih operativnih akcija na sprečavanju organizovanog kriminala krijumčarenja ljudima ostvarena odlična saradnja sa policijama zemalja iz okruženja (Hrvatska, Srbija, Crna Gora) te policijama Makedonije, Slovenije, Austrije, u koordinaciji SECI Centra.

Granična policija učestvuje u realizovanju regionalnih i međunarodnih projekata sa drugim partnerskim organizacijama i agencijama (INTERPOL, SELEC, MARRI, IOM, Sekretarijat PCCC, ICITAP, IPA projekti, Twinning projekti, projekti u okviru bilateralne saradnje i sl.).

GP BiH ima uspostavljenu saradnju sa Frontexom kroz učešće u zajedničkim obukama, operacijama i izradi nastavnog plana i programa, kao i analizi rizika. GP BIH je direktno povezana sa INTERPOL-om preko NCB u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela BiH.

Kada je riječ o graničnim provjerama, odnosno kontroli lica, vozila i dokumenata, navodi se da poslove graničnih provjera GP BiH izvršava na 83 graničnih prelaza: na 55 međunarodnih graničnih prelaza (40 cestovnih, 8 željezničkih, 3 riječne luke i 4 vazdušne luke), na 28 graničnih prelaza za pogranični promet. Promet putnika, pod posebnim uslovima definisanim Sporazumom između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske o pograničnom saobraćaju, obavlja se i preko 53 prelazna mjesta između BiH i Hrvatske. U dosadašnjem periodu izgrađeno je i obnovljeno 15 graničnih prijelaza na kojima postoje svi
potrebni preduslovi za uspješno obavljanje graničnih provjera.

GP BiH je uspostavila centralizovani informacioni sistem na nivou Glavne kancelarije. Informacioni sistem graničnih provjera uspostavljen je na 61 graničnom prelazu. Sistem graničnih provjera sadrži aplikaciju “granične provjere” koja omogućava kontrolu biometrijskih dokumenata, ima pristup provjera u bazama podataka INTERPOL-a, IDDEEA-e, ROS, ISM, potražnim evidencijama MUP-a RS, MUP-a FBiH, Policije Brčko Distrikta BiH, bazama podataka GP BiH, te ima veću sigurnost, bolje izvještavanje i bolji monitoring.

Naglašava se da se GP BIH od samog osnivanja susreće sa problemom nedovoljne opremljenosti graničnih prelaza sa opremom za otkrivanje falsifikovanih dokumenata. Trenutno su svi međunarodni granični prelazi opremljeni sa osnovnom opremom za detekciju dokumenata koja podrazumijeva retro-čekove i prenosive lupe za uvećavanje. Na centralnom nivou uspostavljena je laboratorija za analizu dokumenata koja je opremljena savremenom opremom za detekciju falsifikovanih dokumenata i osposobljena za davanje stručnih mišljenja po zahtjevima sudova i tužilaštava.

Za pregled prevoznih sredstava, u cilju otkrivanja skrivenih lica, koristi se razna specijalistička oprema kao što su: ogledala za pregled vozila, optičke sonde i endoskopska oprema, detektori CO2, stetoskopi i druga oprema.

[pdf-embedder url=”https://www.gerila.info/wp-content/uploads/2019/08/Godišnjem-nacionalnom-planu-za-NATO.pdf” title=”Godišnjem nacionalnom planu za NATO”]

The post Godišnji nacionalni plan za NATO navodi da postoje 432 mjesta pogodna za ilegalan ulazak u BiH first appeared on Gerila.info.