To nije upozorenje koje dolazi samo od aktivista. Prema analizi Bankwatcha, Buk Bijela nije izolovan projekat, već dio šireg sistema od 14 planiranih hidroelektrana na gornjoj Drini i njenim pritokama, a njena izgradnja bi onemogućila migraciju mladice i nanijela štetu i lokalnom rafting turizmu. U istoj analizi se navodi da nova procedura procjene uticaja, pokrenuta 2024. godine, izgleda tako da bi mogla isključiti veći dio kumulativnih uticaja planiranih postrojenja u tom području, iako upravo ti zbirni efekti određuju stvarnu razmjenu štete .

U praksi, to znači da se javnosti i institucijama formalno predstavlja jedan projekat, dok bi stvarne posljedice bile mnogo šire. Buk Bijela je dio kompleksa „Gornja Drina“, zajedno sa hidroelektranama Foča i Paunci, a dodatno su planirane i druge intervencije na pritokama, uključujući pregrade i radove za kontrolu sedimenta. Kritičari upozoravaju da se tako umanjuje stvarni obim zahvata i prikriva koliko bi rijeka zapravo bila fragmentisana.

Posebno ozbiljan problem je planirani vršni režim rada. Prema dostupnim podacima iz nacrta studije, protoci kroz turbine varirali bi od 22 do 450 kubnih metara u sekundi, uz tvrdnju da to neće imati negativan uticaj na ekosistem Drine. Stručnjaci i organizacije civilnog društva tvrde suprotno: da je riječ o tvrdnji koja je u direktnoj suprotnosti sa postojećim naučnim saznanjima o uticaju vršnog rada hidroelektrana na akvatične sisteme.

„Hidroelektrana Buk Bijela sa visokom branom i režimom rada predstavlja najdestruktivniji tip hidroelektrane koji se može zamisliti i, u ovom osjetljivom ekosistemu, dovešće do teške i trajne ekološke degradacije“, navodi se u kritikama nacrta studije.

Najveći udar mogao bi pretrpjeti upravo živi svijet rijeke. Gornji tok Drine i njene pritoke predstavljaju jedno od najvažnijih preostalih staništa mladice (Hucho hucho), vrste koju Međunarodna unija za zaštitu prirode klasifikuje kao ranjivu, dok je u Evropskoj uniji tretirana kao ugrožena. Bankwatch podsjeća da je Drina najznačajnije stanište mladice upravo po dužini očuvanog riječnog toka, te da bi izgradnja Buk Bijele, zajedno sa drugim branama na pritokama, ozbiljno ugrozila njenu migraciju i mriještenje 

Mladica nije bilo kakva riba. Ona traži čistu, hladnu i dobro oksigenisanu vodu i često prelazi desetine kilometara kako bi došla do pogodnih mjesta za mrijest. Upravo zbog toga su slobodni tokovi i povezane pritoke presudni za njen opstanak. Ako se te rute presijeku branama, posljedice nisu samo lokalne – one pogađaju čitavu populaciju vrste u regionu.

„Riba mladica, čije je stanište ovdje zastupljeno s oko 40 posto ukupne populacije, mogla bi biti potpuno uništena u roku od deset godina nakon formiranja akumulacije“, upozorio je Vuk Ivković iz Crnogorskog društva za ekologiju.

Kritike se ne zaustavljaju na ribama. Iz organizacija koje prate slučaj godinama upozoravaju da bi izgradnja hidroelektrana u ovom dijelu sliva značila i trajnu promjenu riječnog i priobalnog ekosistema, sa posljedicama po klimu, vlažnost, kvalitet života i razvoj turizma. Drina bi, umjesto rijeke koja nosi brzinu, kiseonik i život, na gotovo 30 kilometara postala niz akumulacija, dok bi slobodan tok bio sveden na tek manji dio u zoni Foče.

„Izgradnja hidroelektrane ‘Buk Bijela’, koja je dio kompleksa Hidroenergetskog sistema ‘Gornja Drina’, zajedno sa hidroelektranama ‘Foča’ i ‘Paunci’ potpuno će ‘ujezeriti’ gornji tok rijeke Drine koji je ujedno i njen najljepši dio. Odnosno, ukoliko dođe do izgradnje ovih hidroelektrana, rijeka Drina će postati jezero čime će se promijeniti ekosistem rijeke, ali i klima ovog područja. Posljedice ovog projekta najviše će osjetiti stanovništvo“, upozorili su iz Centra za životnu sredinu.

Na to se nadovezuju i zdravstvene i bezbjednosne dileme. Dragana Drakul, mještanka Foče i profesorica Medicinskog fakulteta, upozorila je da Foča već ima specifične klimatske uslove, sa povišenom vlagom tokom godine, te da tvrdnje da akumulacija neće dodatno uticati na vlažnost vazduha nisu dovoljno obrazložene. Podsjetila je i na negativna iskustva sa drugim hidroenergetskim projektima u ovom području, navodeći da se ne smije ponoviti scenario u kojem se građani upozoravaju unaprijed, a budu ignorisani.

Osim ekološkog, cijeli projekat ima i dubok pravni problem. Još od 2020. godine traje spor pred Ustavnim sudom BiH zbog pitanja da li Republika Srpska uopšte može samostalno dodjeljivati koncesije za hidroelektrane na Drini, rijeci koja čini dio državne granice i koja se, prema stavovima Ustavnog suda i zakonu o zabrani raspolaganja državnom imovinom, smatra državnom imovinom. U julu 2021. godine Ustavni sud je utvrdio da spor postoji i naložio Komisiji za koncesije BiH da ga riješi, ali to do danas nije završeno.

Na taj aspekt upozorava i Nina Kreševljaković iz Aarhus centra BiH:

„Svaka odluka, akt, ugovor ili bilo koji drugi pravni instrument kojim se raspolaže državnom imovinom suprotno odredbama ovog zakona, ništavan je. S obzirom na navedeno, sasvim je jasno zašto je sporan projekat hidroelektrane Buk Bijela. O raspolaganju rijekom Drinom može odlučiti isključivo država BiH, a nikako entitet samostalno.“

Ni finansijska strana projekta ne djeluje stabilno. Bankwatch navodi da je još 2017. godine potpisan memorandum sa kineskom kompanijom AVIC-ENG, ali da do septembra 2025. godine izgleda da finansiranje nije bilo osigurano, dok nijedan ugovor nije bio potpisan. U istoj analizi podsjeća se i da su Evropska banka za obnovu i razvoj i Svjetska banka potvrdile da neće finansirati projekat, a da je izvještaj Svjetske banke iz 2021. ukazao na ozbiljne nedostatke u tadašnjoj procjeni uticaja na životnu sredinu i predložio potpuni redizajn projekta.

Tek nakon svega toga, 20. februara 2026. godine u Foči je održana javna rasprava o nacrtu nove Studije uticaja na životnu sredinu, a potom i rasprava u Plužinama u Crnoj Gori. Umjesto da ta rasprava otvori prostor za ozbiljna pitanja, iz Centra za životnu sredinu tvrde da su učesnici koji su izražavali zabrinutost nailazili na podsmijeh i paušalne odgovore.

„Svi koji su postavljali pitanja ili davali komentare u kojima je izražena zabrinutost zbog mogućih negativnih posljedica ovog projekta na stanovništvo, osjetili su neku vrstu pritiska i podsmijeha u sali“, rekla je Jelena Ivanić, koordinatorka programa Energija i klimatske promjene u Centru za životnu sredinu.

Pored toga, stručnjaci upozoravaju da čak ni nova studija nije dala odgovore na neka od ključnih pitanja. Nataša Mazalica, magistar hidrobiologije iz Centra za životnu sredinu, navela je da u studiji nema podataka o obračunu velikih voda, odnosno o tome kako bi projekat mogao uticati na opasnost od poplava nizvodno. Bez tih podataka, upozorava ona, nije moguće ozbiljno procijeniti bezbjednost stanovništva.

Upravo tu leži i suština spora oko Buk Bijele. Nije riječ samo o tome da li će jedna brana biti izgrađena ili neće. Riječ je o pitanju da li je moguće jedan složen, osjetljiv i međunarodno važan riječni sistem svesti na tabelu energetskih koristi, a da se pri tome zanemare fragmentacija staništa, gubitak biodiverziteta, pravna nesigurnost i posljedice po ljude koji žive uz rijeku.

Zato protivnici projekta već godinama ponavljaju isto: da Buk Bijela nije samo građevinski zahvat, nego prelomna tačka za budućnost gornjeg toka Drine. A ako se Drina jednom pretvori u jezero, to više neće biti pitanje obećanja, studija i konferencijskih sala, nego nepovratno stanje na terenu.

Dejan Rakita / GERILA

The post Hidroelektrana Buk Bijela: Kako bi projekat na Drini mogao uništiti mladicu i promijeniti rijeku first appeared on Gerila.info.

Rezultati su ovo nastali prema sedmom izdanju izvještaja Bankwatcha “Uskladiti ili Zatvoriti”, koji je danas objavljen u saradnji sa Centrom za životnu sredinu i Aarhus Centrom u BiH.

Upravo su iz Centra za životnu sredinu upozorili da je “zagađenje prašinom i dušikovim oksidima iz termoelektrana na ugalj ponovo prekoračilo maksimalne dozvoljene granice”.

BiH postala najveći regionalni zagađivač

Prvi put otkako se vodi evidencija, termoelektrane u Bosni i Hercegovini emitovale su najviše SO₂ u regionu – 212.840 tona, što je 11,3 puta više od sopstvene NERP kvote.

Čak četiri od šest najvećih zagađivača – blokova nalaze se u BiH: Ugljevik 1, Gacko 1, Tuzla 6 i Kakanj 7. Time je BiH pretekla Srbiju, koja je godinama držala neslavno prvo mjesto, a ukupna bh. emisija veća je od zbirne SO₂ emisije svih termoelektrana u Hrvatskoj, Sloveniji i Crnoj Gori zajedno.

Bankwatch procjenjuje da su prošlogodišnje emisije SO₂ iz bh. termoelektrana mogle uzrokovati više od 1.100 prijevremenih smrti u regionu i EU.

„Emisije SO₂ u Bosni i Hercegovini se iz godine u godinu povećavaju… Ukoliko institucije ne reaguju što prije, uskoro ćemo moći da kažemo da smo zakasnili sa energetskom transformacijom“, upozorava Dragan Ostić iz Centra za životnu sredinu.

Ugljevik: 85 miliona eura za filtere koji „nisu isplativi“

Termoelektrana Ugljevik ponovo je zabilježila najveće apsolutne emisije u Jugoistočnoj Evropi – 112.943 tone SO₂ u 2024., iako je u pogon još 2021. stavljen postrojen-je za odsumporavanje vrijedno 85 miliona €. Operater RiTE Ugljevik priznaje da sistem ne radi jer predstavlja „ekonomsko opterećenje“  .

TE Ugljevik danas ispušta 50 puta više SO₂ nego poljski Belchatów – najveći zagađivač u EU – dok je 80 miliona € potrošeno na nefunkcionalne filtere.

Gacko obara rekorde u prašini

Blok Gacko 1 ostvario je neslavnu titulu najvećeg emitera lebdećih čestica u regionu: 3.339 tona PM ili 13,7 puta iznad dozvole u 2024, pokazuje najnoviji izvještaj Bankwatcha. Podaci GEM-a za prethodnu godinu (3.241 t PM u 2023.) potvrđuju da zagađenje kontinuirano raste, uprkos obećanoj modernizaciji elektrofilterskih jedinica koja od 2022. nije prošla ni početnu fazu nabavke.

Da se višak čestica preliva u svakodnevni život, demonstrira i platforma IQAir: prosječna 24-časovna koncentracija PM10 od oko 260 µg/m³ u Gacku tokom decembra 2024. bila je pet puta viša od smjernice Svjetske zdravstvene organizacije (50 µg/m³).

Tuzla i Kakanj rade mimo „opt-out“ roka

Blokovi Tuzla 3, Tuzla 4 i Kakanj 5 morali su se ugasiti do 31. decembra 2023. jer su iskoristili 20.000 sati rada bez filtera. Ipak, svi su i dalje u pogonu, zbog čega je Sekretarijat Energetske zajednice pokrenuo novi postupak protiv BiH.

„Nisu ugradili postrojenja za smanjenje emisija i nelegalno su produžili rad blokova… Očigledno im se više isplati trovati svoje građane“, kaže Denis Žiško iz Aarhus centra BiH.

Prema internim podacima Elektroprivrede BiH, samo u prva četiri mjeseca 2025. sporne jedinice ispustile su dodatnih 18.000 tona SO₂ i oko 2.600 tona prašine, čime su premašile godišnje limite predviđene NERP-om. Sekretarijat Energetske zajednice najavljuje mogućnost novčanih kazni i ograničenja izvoza električne energije ako blokovi nastave rad do kraja godine. Istovremeno, kantonalne ekološke inspekcije već su izdale prekršajne naloge u ukupnom iznosu od 1,5 miliona KM, no EPBiH se žalila, pa su postupci i dalje na čekanju.

Račun stiže 2026: EU uvodi CBAM

Od 1. januara 2026. na snagu u punom obimu stupa Mehanizam EU za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM), koji će oporezivati struju s visokim ugljičnim otiskom.

Profesor Šemsudin Kušljugić već je upozorio za Gerilu da će „CBAM sa svim posljedicama povući otežan izvoz“ ako BiH nastavi da se oslanja na ugalj.

Trenutna tržišna cijena emisijskih jedinica u EU ETS-u kreće se oko 85 € po toni CO₂, pa bi elektroprivrede iz BiH – prema sadašnjem intenzitetu ugljika – morale plaćati i do 100 miliona eura dodatnih nameta godišnje za izvoz kilovat-sata u Hrvatsku ili Italiju. Time bi električna energija iz starih blokova postala skuplja od prosječne cijene koju već nude solarni i vjetroparkovi u regionu.

Regionalni koordinator Bankwatcha Davor Pehchevski podsjeća: „Ove stare termoelektrane postaće još manje ekonomične – potrebni su nam jasni, izvodljivi planovi gašenja i tranzicije.“

Zašto vlade odlažu neizbježno?

Uprkos rekordnom zagađenju, vlasti i elektroprivrede odlažu ulaganja u filtere ili planove zatvaranja. Dio odgovora leži u političkoj cijeni skuplje struje: EPBiH i ERS i dalje subvencionišu ugalj, dok istovremeno uvozimo energiju a kilovat-sat poskupljuje prema građanima.

Dok se vladajuće strukture bave „kupovinom vremena“, one rizikuju nove tužbe Sekretarijata Energetske zajednice, gubitak prihoda od izvoza struje ka EU i, najvažnije, daljnje narušavanje zdravlja stanovništva.

Šta možemo naučiti od onih koji su uspjeli?

U rješavanju zagađenja iz termoelektrana ima primjera koji dokazuju da se problemi sa zagađenjem nastalim iz termoelektrana na ugalj itekako mogu uspješno riješiti.

Španija je, recimo, 2020. zatvorila 7 od 15 svojih preostalih blokova preko noći. Vlada je istovremeno odobrila “Plan za pravednu tranziciju” vrijedan 250 miliona eura, kojim je nadoknadila gubitak radnih mjesta – rudari su postali tehničari za solarne farme, a dijelovi starih postrojenja pretvoreni su u pogone za reciklažu opreme obnovljivih izvora.

Danska je otišla korak dalje u TE Kalundborg: umjesto da samo stavi filtere, spojila je elektranu s lokalnom rafinerijom, farmom algi i gradskom toplifikacijom. Otpadna para sada grije 23.000 domaćinstava, a sumporni gips se prodaje cementarama. Emisije SO₂ pale su za 95 %, a elektrana posluje s pozitivnom nulom i bez državnih subvencija.

Na Veliko polje kod slovenačkog Velenja država uvodi pilot-projekt “ugljeničnih obveznica” – rudnik dobija sredstva samo ako dokaže pad emisija iznad 10 % godišnje i paralelno zaposli bivše rudare u industriji baterija. Za tri godine, koncentracija lebdećih čestica u obližnjem Šoštanju pala je ispod EU graničnih vrijednosti, a 82 % radnika zadržalo je stalno zaposlenje.

Ako su Španija, Danska i Slovenija pokazale da je moguće spojiti niže emisije, nova radna mjesta i stabilnu mrežu, onda i BiH može prestati da bira između čistog zraka i jeftine struje.

Dejan Rakita / Gerila

The post Preko crvene linije zagađenja: Zastarjele termoelektrane guraju BiH u CBAM sankcije već od 1.januara 2026?! first appeared on Gerila.info.

U konačnici, cifre su povećane za 20-ak miliona. Prvobitno je rečeno da će rekonstrukcija same pruge od Ilidže do Marijin Dvora koštati 20 miliona KM, ali je zvanično koštala više od 40 miliona. Koliko više – nije poznato, jer se informacija krije. Zajedno sa rekonstrukcijom do Hrasnice trebalo bi da košta oko 100 miliona. Novac je osiguran kreditom Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD).Podsjećamo, sredinom juna 2021. ministar Šteta potpisao je ugovor o izvođenju radova s konzorcijem dvije firme iz Kine, i to: China Shandong International Economic & Technical Cooperation Group Ltd.te China Railway No.10 Engineering Group, koje su trebale vršiti rekonstrukciju više od 21 kilometra tramvajske pruge u Sarajevu. Nadzor su dobile firme PPG Sarajevo i Yuksel Proje.Rekonstrukcija je počela je 26. augusta 2021. godine.Prilikom potpisivanja Ugovora, kineske firme/partneri predstavljene su kao kompanije „koje su bile angažovane na velikim projektima širom svijeta“ te da „obje u svojim portfolijima imaju značajan broj referenci kada je riječ o izgradnji zahtjevnih željezničkih projekata.“

Međutim, u relevantnim međunarodnim izvještajima je zabilježeno da su kćerke-firme jedne od kompanija iz ovog konzorcija, China Railway No.10 Engineering Group, gradile most u Keniji koji se srušio tokom radova. Prethodno je konzorcij imao veći broj nesreća na radu širom Azije, koje su rezultirale povredom ili pogibijom radnika. Ista kompanija je imala problem sa Svjetskom bankom zbog nelegalnih aktivnosti.

Kažnjena je sankcijama 2019. godine zbog, između ostalog, falsificiranja dokumenata korištenih u svrhu konkurisanja za dva tendera za projekte u Africi, te je pitanje kako je kao kompanija s crne liste uopšte došla u priliku da bude partner Vladi KS u rekonstrukciji sarajevske pruge?

U Kantonalnoj skupštini u više navrata opozicija je tražila na uvid ugovor jer je navedeno da je onaj početni nekoliko puta mijenjan. Odbijani su uz obrazloženje da je to „poslovna tajna“.

Iako su ugovor dobili Kinezi, podsjećamo da je radove izvodila domaća firma Bosman, nastala iz Jahić Commerce d.o.o., društva za građevinarstvo i niskogradnju. Bosman je, prema iskazu naših izvora, zahvaljujuću dobrom ugovoru lani od kontroverznog biznismena i gubitnika licence McDonaldsa za BiH Harisa Ihtijarevića kupila parkinge preko puta zgrade Parlamenta BiH i benzinske pumpe u Blažuju.

„SUMNJIVE OKOLNOSTI“ I SKRIVANJE UGOVORA

Inače, prvi parking je privatiziran pod sumnjivim okolnostima, i na tom mjestu je trebalo da se pravi koncertna dvorana. Umjesto toga, bivši gradonačelnik Sarajeva promijenio je Regulacioni plan (koji nikad nije usvojen) i uvrstio gradnju nebodera, visine preko 100 metara.

Niz je nepravilnosti u vezi s rekonstrukcijom tramvajske pruge u Sarajevu. Naši dobro upućeni izvori tvrde da kompletno kinesko osoblje, svi kineski radnici koji su bili angažovani u okviru projekta, nisu imali dozvolu da rade u Sarajevu, jer su svi strani državljani s prijavljenom adresom u Banjaluci. Podružnica Sarajevo nema uposlenika te je osnovana isključivo u svrhu ovog projekta.

Glavni inženjer, koji je stajao iza svih potpisa i jedini koji je smio koristiti pečat firme za odobravanje radova, nije kompetentan da radi svoj posao, odnosno nema dovoljno radno iskustvo da ga vodi. Kineski radnici, pri tom, skoro da nisu viđani prilikom izvođenja radova.

Prema informacijama Valtera iz dva izvora, za koje nismo dobili zvaničnu potvrdu, dio pruge od Marijinog Dvora do Pofalića nije izgrađen u skladu sa Studijom izvodljivosti, što znači da je moguće da je upitna upotrebna dozvola i sigurnost vožnje tramvajima.

Ova i mnoga druga pitanja u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama postavljena su ministru saobraćaja Kantona Sarajevo Adnanu Šteti i ostalim u piramidi odgovornosti, ali oni su smatrali da na naša pitanju nisu dužni da odgovore.

Zbog skrivanja ugovora i informacija i bježanja od odgovornosti Transparency International BiHstoga je nedavno (krajem marta 2024.), kako smo već naveli, protiv Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo podnio tužbu Kantonalnom sudu u Sarajevu.

Prethodno je TI BiH od Ministarstva saobraćaja KS tražio Ugovor na uvid, kao i anekse Ugovora, te ponudu koja je izabrana kao najpovoljnija. Međutim:

„Ministarstvo saobraćaja KS odbilo je zahtjev za pristup informacijama, nakon čega je TI BiH izjavio prigovor, koji je takođe odbijen, uz obrazloženje da izvođači radova nisu dali saglasnost da se ove informacije dostave, jer sadrže predmjer i predračun radova, cijene materijala i instalacija, što bi njihovi konkurenti na tržištu mogli zloupotrijebiti. U rješenju Ministarstva saobraćaja  navedeno i da je javnosti poznata ukupna cijena radova, te zaključeno da je time u potpunosti zadovoljen interes javnosti. TI u BiH je dana 25.03.2024. godine proptiv ovog rješenja Ministarstva saobraćaja KS podnio tužbu Kantonalnom sudu u Sarajevu“, odgovorili su Valteru iz organizacije Transparency International.

ŠTETA NE ODGOVARA JAVNOSTI

Ista pitanja smo još prije nekoliko mjeseci poslali na sve relevantne adrese. Kako smo već naveli, iz Ministarstva saobraćaja KS nismo dobili nikakav odgovor, iako smo zahtjev poslali u skladu sa Zakonom o slobodi i pristupu informacijama, čime su ministar Šteta i saradnici grubo prekršili zakon.

Iz Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) nam je rečeno da ova institucija „ne objavljuje informacije o ugovoru jer Banka nije ugovorna strana u ugovorima između Kantona Sarajevo i Izvođača, kao i u skladu sa Politikom Banke o pristupu informacijama.“

Ovaj odgovor smo dobili mjesec nakon što smo poslali pitanja na ponuđenu sarajevsku adresu. Tada smo saznali da njihov ured za kontakte s javnošću u Sarajevu ne funkcioniše te da je za BiH nadležan ured u Srbiji.

Iz EBRD-a javnosti i građanima, koji u konačnici vraćaju njihove kredite, kao odgovor su ponudili dva linka. Prvi se odnose na politiku banke. Drugi link se odnosi na to da se „nabavka i implementacija projekta vrši u skladu s Pravilima i politikom nabavke EBRD-a“, međutim, klikom na poslani link uvjerili smo se da je stranica nevažeća, što je potpuno neozbiljno za poslovanje ove Banke.

Stoga se s razlogom postavlja pitanje: da li u EBDR-u štite Vladu Kantona Sarajevo, vlastite kredite, ili kineske kompanije, odnosno, da li imaju zakonsko pravo da kriju ugovor koji je od iznimne važnosti za javnost i građane, pozivajući se na politiku banke? Vrijedi podsjetiti da je njihova reklamirana i redovna kampanja „transparentnost Banke“. U svojim dokumentima, kada čine izuzetak kao u ovom slučaju, pozivaju se na informacije koje su identične sa našim Zakonom o slobodi pristupa informacijama.

Valter se zbog skrivanja ugovora po svaku cijenu obratio i Bankwatchu, međunarodnoj nevladinoj organizaciji koja provodi monitoring međunarodnih finansijskih institucija. Za naš portal su istakli kakoEBRD suštinski „nije prekršio svoju politiku“, no isto tako su dodali kako smatraju „da je politika iz 2019. godine, kojom se ovo polje uređuje, preslaba.“

Naglasili su da su lokalne vlasti dužne objaviti ugovor.

„One bi sigurno trebale unaprijediti pristup podacima o projektima koji su značajni za građane i koje imaju dugoročan uticaj na zajednicu.“

U bazi podataka EBRD-a, kako su nam sugerisali iz Bankwatscha, nalaze se Izvještaji odbora objavljeni za projekte javnog sektora od 2020. godine. Međutim, u toj bazi nismo našli projekat rekonstrukcije sarajevke tramvajske pruge.

U međuvremenu smo saznali da se u poslovima sa kineskim kompanijama uvijek kriju dijelovi ugovora, jer te kompanije to uvjetuju. Tako je i u slučaju sa ugovorom koji je jedna od ovih kompanija 2018. potpisala s Vladom RS o izgradnji i upravljanju autoputa Banja Luka-Novi Grad.

Saznajemo i to da su se kineske kompanije u oba slučaja pozvale na „komercijalni interes“, što predstavlja „izuzetak od obaveze objavljivanja u skladu sa članom 7. Zakona o slobodi pristupa informacijama.“

Prosto rečeno, a prema našim saznanjima, u toku rekonstrukcije sarajevske pruge kineski partneri, uslovljavajući Ministarstvo saobraćaja KS, tražili su povećanje cijene ugovorenog posla čak za skoro polovinu više od prvobitno dogovorene cijene od 20 miliona KM.

Tako je ova rekonstrukcija zvanično koštala više od 40 miliona KM. Osim toga, saznali smo da u ugovoru kamata nije precizirana, odnosno da se ne zna s da li je ona fiksna ili varijabilna, te da je rok odgode vraćanja sedam godina, što implicira na zaključak da će se ovim problemom baviti neki budući sazivi Vlade KS.

Opozicija u Skupštini Kantona tajnost ugovora itekako koristi, te tvrdi da je ova rekonstrukcija koštala čak 80 miliona KM. Pitanja smo poslali i zastupniku SDA u Skupštini KS Faruku Kapidžiću koji je više puta u javnosti govorio o navodnim manjkavostima vezanim za ovu rekonstrukciju. Nakon dva mjeseca slanja urgencija nismo dobili ni njegov odgovor.

Jedini dokument vezan uopće za rekonstrukciju tramvajske pruge, a do kojeg smo uspjeli nakon nekoliko mjeseci istraživanja i potrage doći, je ovaj iz januara 2019. Riječ je o Ugovoru za nabavku „Usluge revizije projekta tramvajske pruge Ilidža-Hrasnica i sanacije, rekonstrukcije i modernizacije tramvajske pruge u Sarajevu na dijelu od ‘S’ krivine kod Holiday do Ilidže sa konekcijom prema željezničkoj stanici, okretnica na željezničkoj stanici, pruga kroz ul. Hamze Hume i odvojak pruge za remizu tramvaja“.

Ugovor su potpisali ministar saobraćaja Adnan Šteta i direktor Saraj Inženjeringa d.o.o. Mustafa Musabegović.

Rezultati ove revizije također su nepoznati, kao i činjenica da ovaj kapitalni projekat ostavlja sumnjuna postojanje studioznog plana i ozbiljne strategije. Tako će biti dok Ministarstvo saobraćaja KS ne odgovori na pitanja zašto je ugovor o rekonstrukciji tramvajske pruge tajna, odnosno, zašto su probijeni rokovi i toliko uvećani troškovi, što pobuđuje dodatne sumnje.

Saznajemo da se u Vladi KS uveliko sumnja kako su druge ponude bile bolje i da je, između ostalog, i to tajna. Posebno je pitanje zašto je Vlada KS odbila mogućnost da posao izvođača dobiju domaće kompanije?

„KINESKI TRETMAN“ ZA DOMAĆE OSOBLJE

Jedan od naših sagovornika tvrdi da se takođe sumnja da je odabrani kineski izvođač “preprodao” posao i u izvođenje radova uveo neke domaće firme. U ovome ide u prilog i činjenica da su tokom radova kineski radnici bili skoro pa nevidljivi.

Stručnjaci navode da kineski izvođač nisu vodili računa i o nekim tehničkim detaljima, poput onog da su u vanjske ploče sipali tečni beton, što je u ovoj gradnji nedopustivo, jer pri visokim temperaturama počinje da puca.

Domaće radnici koje su uposlile kineske kompanije bili su primorani da šute o bilo kojem problemu. Čak je domaći prevodilac zamijenjen sa prevodiocem koji je došao iz Beograda.

I Ammar Čaplja, koji se u vrijeme pandemije zarazio i koronom radeći za ovu kompaniju, također je jedan od otpuštenih radnika. Otkaz je dobio jer nije smio govoriti da mu je virus prenesen od kineskih kolega. Valter je u posjedu pisma koje je Čaplja 2022. uputio kineskim firmama koje čine konzorcij, ali i ambasadi Narodne Republike Kine u BiH. U ovom pismu on je opisao hronologiju zaraza u kompaniji u Sarajevu i način na koji je zaražen od kineskih kolega, a o čemu nije smio obavještavati domaće osoblje.

„Da ovo bude jasnije: kada je kineski član osoblja covid pozitivan, ne bismo trebali govoriti o tome. Trebalo bi reći da su prehlađeni, da su u drugom gradu, da su negativni, ili bilo koje druge dezinformacije, ali ne smijemo reći istinu i iznijeti činjenicu! Kad je lokalno osoblje covid pozitivno, svi bi to trebali znati!“, napisao je Čaplja.

Između ostalog je naveo da je u pitanju „skrivanje informacija i dezinformiranje cijelog tima o zdravstvenom stanju sunarodnjaka, te otkrivanje informacija o zdravstvenom stanju lokalnog radnika koji je također dio tima.“

Za Valter Čaplja danas kaže da su Kinezi pokušali naći način kako da mu daju otkaz.

„Međutim, zbog besprijekornog rada (profesionalni vozač), i niza ostalih usluga koje sam učinio za istu kompaniju, nisu imali osnova. Na kraju su sačekali kraj mog ugovora i na taj način me otpustili. Jedini razlog za neproduživanje ugovora je istinski bila moja prijava o dešavanjima u firmi a koja su se ticala prikrivanja dokaza o širenju zaraze covid 19“, kaže Čaplja za Valter.

Naš portal se pitanjima obratio i Uredu za borbu protiv korupciju KS, iz kojeg su istakli da su 8. jula 2022. održali satanak sa zamjenikom kantonalnog ministra, a koji je iniciran nakon što je Ured dobio prijavu vezanu za ovu rekonstrukciju. U prijavi je navedeno da ugovor nije objavljen u Registru podataka o javnim nabavkama KS. Nakon prijave, kaže se u odgovoru Ureda, Ministarstvo je naknadno objavilo podatke i javnoj nabavci, ali ne i ugovor.

Na istom julskom sastanku je dogovoreno da će „Ministarstvo dostaviti Uredu informaciju u kojem će biti obrazložen dotadašnji tok projekta, te da će objaviti osnovne elemente ugovora (zaključenog saJC China Shandong International Economic & Technical Cooperation Group Ltd and China Railway No.10 Engineering Group.) Od tada je prošlo dvije godine, Ured još uvijek nije dobio spornu informaciju.

Tako se ni nakon završenog posla ne zna sadržaj ugovora: cijena, rokovi i dr., a što su limitirali iz kineskog konzorcija koji je, sudeći po crnim listama širom svijeta, posao jedino mogao dobiti ovdje i biti plaćen novcima građana Sarajeva čija je gradonačelnica Benjamina Karić i stranačka kolegica Adnana Štete oduševljeno dočekala kraj rekonstrukcije pruge, poručujući kako „briljantni ministar Šteta pomjera granice i ukazuje na put kojim buduće generacije trebaju da idu.“

Upravo su dolazeće generacije te koje će otplaćivati Štetine štetne kredite, skrivene u tajnim ugovorima.

valterportal.ba

The post SARAJEVSKA PRUGA: Tajna ugovora s Kinezima first appeared on Gerila.info.