Ljubojevićeva je bila sama u službenom automobilu i izazvala je saobraćajnu nesreću na brzoj cesti kod Roguljića.

„Vozila je iz pravca Laktaša i zbog neprilagođene brzine nije skrenula na zaobilaznicu koja je na tom mjestu formirana zbog izgradnje novog nadvožnjaka. Umjesto skretanja na zaobilaznicu, ona je uprkos znakovima upozorenja i usporivačima nastavila pravo i udarila u skelu na gradilištu. Na sreću, ostala je nepovrijeđena i nije bilo drugih učesnika u saobraćajci“, otkriva izvor našeg portala.

Prema njegovim riječima, policija je bila na licu mjesta i napravila uviđaj, a Ljubojevića je odvezena na UKC gdje joj je vađena krv radi utvrđivanja količine alkohola u krvi.

„Procedura je takva da se nalaz krvi sa UKC šalje Krim-tehničkom centru MUP-a kako bi se mogao uraditi zapisnik. Tu postoji mogućnost namještanja rezultata, jer krim tehničari mogu kolegama koji su radili uviđaj poslati nalaz suprotan od nalaza koji je došao sa UKC-a. Pojednostavljeno, ako nalaz sa UKC-a pokaže da je imala nedozvoljenu količinu alkohola u KTC-u mogu da navedu suprotno, ali to bi bilo krivično djelo“, objašnjava naš izvor.

On dodaje da dodatni problem za učesnika u saobraćajnoj nesreći kod koga je utvrđena čak i minimalna količina alkohola predstavlja to što u tom slučaju osiguranje ne pokriva štetu.

„Narodna skupština RS ne može od osiguranja da traži naknadu štete ako u policijskom zapisniku bude navedeno da je Ljubojevićeva imala alkohola u krvi. To znači da će u tom slučaju ona biti obavezna da nadoknadi štetu. Pored toga, otvara se pitanje zašto je potpredsjednica koristila službeno vozilo bez službenog vozača“, objašnjava naš sagovornik.

capital.ba

The post Potpredsjednica Narodne skupštine RS slupala službeni audi first appeared on Gerila.info.

Škrbić je prvi put imenovan na mjesto dekana 1. oktobra 2016. godine. Nastavno-naučno vijeće Medicinskog fakulteta je, na osmoj sjednici koja je održana 30. juna te iste godine, donijelo Odluku o usvajanju prijedloga za imenovanje dekana i na osnovu te odluke Univerzitet je donio rješenje o Škrbićevom imenovanju. Bivši ministar zdravlja i socijalne zaštite Srpske treći je put imenovan za dekana Medicinskog fakulteta 4. jula 2024. godine.

Tadašnji docent Predrag Ćeranić prvi put je za dekana Fakulteta bezbjednosnih nauka imenovan u julu 2017. godine. U julu 2021. godine Ćeranić je razriješen dužnosti da bi potom ponovo bio biran na isto mjesto. Ćeranić je treći put izabran za dekana u maju prošle godine i taj mandat ističe u julu 2029. godine. I on se, kao i Škrbić, nalazi u „punom“ trećem dekanskom mandatu. Ćeranić je ujedno i jedan od najodanijih političkih komentarora Dodikove stranke.

U septembru 2016. godine Borko Petrović je prvi put imenovan najprije za vršioca dužnosti dekana, a potom i za dekana Fakulteta fizičkog sporta i vaspitanja. Drugi put je za dekana biran u decembru 2020. godine i to većinom glasova (jedan glas suzdržan, dva člana NNV nisu prisustvovala sjednici). Treće Petrovićevo ustoličenje desilo se u septembru 2024. godine.

Škrbić, Ćeranić i Petrović lako bi se mogli naći u poziciji u kojoj se nalazi aktuelni rektor Univerziteta u Banjoj Luci Radoslav Gajanin. On je nedavno izabran treći put za rektora, a zbog tog imenovanja je profesor Poljoprivrenog fakulteta i poslanik SNSD-a u parlamentu Srpske Boris Pašalić tužio Senat Univerziteta u Banjoj Luci.

Sa Univerziteta kažu kako se dekani Fakulteta fizičkog vaspitaenja i sporta, Fakulteta bezbjednosnih nauka i Medicinskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci nalaze u trećem mandatu i dodaju da su izabrani prema važećem Zakonu o visokom obrazovanju.

„Podsjećamo da je Ministarstvo za naučnotehnološki razvoj i visoko obrazovanje, mišljenjima od 31. maja 2024. i 27. januara 2026. godine, potvrdilo zakonitost izbora u treći mandat za rektore, direktore visokih škola, prorektore i dekane koji su na prvi mandat i drugi bili izabrani po prethodno važećem Zakonu o visokom obrazovanju“, odgovaraju sa Univerziteta na naša pitanja.

U navedenim mišljenjima je, navode sa Univerziteta, istaknuto da se mandati počeli po prethodnom zakonu, ne sabiraju sa mandatima po novom Zakonu o visokom obrazovanju, te da nema prepreke da se novi zakon koristi u punom kapacitetu, odnosno da se omogućava izbor u dva mandatna perioda za rektore, direktore visokih škola, prorektore ili dekane.

Poslanik PDP-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske i član parlamentarnog Odbora za kulturu, nauku, obrazovanje i sport Tanja Vukomanović kaže za GERILU kako o stanju na Univerziteu i njegovoj privatizaciji dovoljno govori podatak da ova tri imenovanja do sada niko nije osporio.

„Negodovanja u akademskoj zajednici ima, ali mnogi strahuju za svoja radna mjesta, posebno imajući u vidu da su raniji pokušaji traženja pravde često završavali posljedicama po one koji su se žalili. Čak i kada su slučajevi završili na sudovima. Na ovaj način sudovi i Univerzitet degradiraju NSRS negirajući zakone i uspostavljajuci sudsku praksu suprotnu zakonima koje donosi NSRS“, istakla je Vukomanović.

Ukoliko sud zauzme stav da je treći mandat rektora nezakonit zbog zakonskog ograničenja broja mandata, dodaje ona, teško je vidjeti zbog čega isti princip ne bi važio i za dekane koji se takođe nalaze u trećem uzastopnom mandatu.

„Gajaninov slučaj je doveden u pitanje zato što je postojao konkretan protivkandidat Boris Pašalić koji je podnio tužbu. Trenutno nije poznato da postoje postupci protiv trećih mandata pomenutih dekana, iako je kršenje zakona očigledno. Klub poslanika PSS-a tražio je tumačenje zakona od Zakonodavnog odbora NSRS. Dobili smo potvrdan odgovor. Tražili smo komentar predsjednika Vlade Republike Srpske i resornog ministra, ali još uvijek nema konkretnih odgovora“, kazala je Tanja Vukomanović.

Podsjećamo da je Pašalić tužio Senat Univerziteta u Banjoj Luci zbog izbora Radoslava Gajanina za treći mandat rektora. Tužba otvara pitanje da li je Senat prekršio Zakon o visokom obrazovanju Republike Srpske, ali i da li su pojedine institucije svjesno ignorisale pravna ograničenja kako bi omogućile ostanak aktuelnog rukovodstva Univerziteta. Usred ovog postupka promijenjen je sudija, a predmet je dodijeljen sudiji Branimiru Jukiću.

Goran Dakić, Gerila info

The post Škrbić i Ćeranić gaze Gajaninovim (ne)zakonitim stopama first appeared on Gerila.info.

Upravo zbog toga neformalna grupa građana „Za Plan“ pokrenula je projekat čiji je cilj da građani i stručna javnost budu uključeni mnogo ranije u procese planiranja i uređenja javnih prostora u Banjaluci. Kao jedno od mogućih rješenja predložiće Gradu uvođenje obaveznih javnih konkursa za idejna rješenja svih većih zahvata na zelenim i javnim površinama, uz prethodne konsultacije sa građanima.

„Sada smo svjedoci da građani saznaju za neki projekat tek kada bageri budu na gradilištu ili čak kada čitav projekat bude priveden kraju. Tada više nema prostora za razgovor da li postoje bolja rješenja, niti mogućnosti da se sagledaju različiti prijedlozi i stručna mišljenja“, rekla je Tijana Grujić predstavljajući projekat.

Prema njenim riječima, građani najbolje poznaju potrebe naselja u kojima žive, dok stručnjaci raspolažu znanjem neophodnim za kvalitetna urbanistička rješenja, zbog čega bi odluke morale biti rezultat dijaloga, a ne gotovih projekata predstavljenih javnosti tek pred početak radova.

Predstavnici inicijative posebno upozoravaju da Banjaluka godinama čeka novi Urbanistički plan, ključni dokument koji bi trebalo da definiše dugoročni razvoj grada.

„Posljednja informacija jeste da je Urbanistički plan Banjaluke u proceduri, ali mi ne znamo kada će da dođe na red. Tačno je da idu ubrzane procedure regulacionih planova i upravo kroz te intervencije tretira se i javni prostor. Sigurno je da se svjesno razvlači donošenje Urbanističkog plana“, smatra Grujićeva.

Dodaje da upravo zbog toga građanske inicijative ne mogu čekati završetak administrativnih procedura dok se istovremeno mijenjaju parkovi, trgovi, zelene površine i drugi javni prostori.

Sanda Vukojević podsjetila je da pitanje javnog prostora nije samo pitanje izgleda grada, već i kvaliteta života građana.

„Javni prostor predstavlja pitanje kvaliteta života, javnog interesa i odnosa institucija prema građanima. Građani traže pravo da učestvuju u donošenju odluka koje direktno utiču na prostor u kojem žive“, rekla je Vukojevićeva.

Da se o zajedničkom prostoru često odlučuje bez šire javnosti smatra i Aleksandar Žolja, koji upozorava da građani uglavnom reaguju tek kada promjene dođu pred njihova vrata.

„Vidjeli smo da građani reaguju tek kada te promjene dođu do njihovog dvorišta. Međutim, time dajemo mogućnost samo maloj grupi ljudi, poput gradonačelnika i ljudi oko njega, da to uređuju“, rekao je Žolja.

On smatra da projekti koji trajno mijenjaju izgled grada ne bi smjeli biti predmet brzih odluka.

„Zašto ne bismo dali godinu dana da prvo građani kažu svoje prijedloge, pa onda struka, pa nakon toga konkurs? Tada bismo svi bili uključeni u taj proces“, poručio je Žolja.

U okviru projekta biće organizovani javni forumi, radionice i konsultacije sa građanima, organizacijama civilnog društva i stručnjacima, a planirana je i izrada prijedloga za izmjene postojećih procedura koje regulišu planiranje i uređenje javnih prostora.

Iz inicijative „Za Plan“ poručuju da se prilikom uređenja javnih površina ne odlučuje samo o tome kako će grad izgledati, već i o tome kako će njegovi stanovnici živjeti, koristiti zajedničke sadržaje i kakav će kvalitet života imati u godinama koje dolaze.

Dejan Rakita / GERILA

The post Građani za projekte u Banjaluci saznaju tek kada stignu bageri: Inicijativa „Za Plan“ traži obavezno uključivanje javnosti u uređenje grada first appeared on Gerila.info.

Grad planira spajanje “šetališta” od Gradskog mosta do mosta Venecija. Aktivisti i stručnjaci mjesecima i u slučaju ovog ali i u slučaju izgradnje šetališta uzvodno, prije svega u Srpskim Toplicama/Šeheru, upozoravaju na izigravanje zakona i potpunu netransparentnost cijelog projekta.

Iz Centra za životnu sredinu Banjaluka napominju da im na sastanku sa predstavnicima Gradske uprave jesu konačno pokazani određeni dokumenti ali da i dalje čekaju na dostavljanje kompletne dokumentacije po zakonu, kako bi mogli u potpunosti da je prouče.

“Napominjemo da tokom sastanka nismo čitali, niti pregladali dokumentaciju koju su predstavnici Gradske uprave donijeli. Transparentnost se ne postiže u zatvorenim prostorijama. Predstavnici Grada su pristali na ustupanje traženih informacija, te očekujemo da će nam dokumentacija biti dostavljena u što skorijem roku, a samo nakon detaljnog uvida u istu ćemo moći da donesemo konačan sud i plan djelovanja“, saopštili su iz Centra za životnu sredinu Banjaluka.

U Centru navode da i dalje insistiraju da svi radovi do potpunog uvida u kompletnu dokumentaciju budu zaustavljeni naročito nakon dosadašnjeg pravljenja niza propusta i neplanske sječe vegetacije.

Gradska uprava je nedavno nizvodno od Gradskog mosta organizovala sječu dvadesetak stabala među kojima su bile i prepoznatljive banjalučke Vrbe. Taj potez gradskih vlasti izazvao je ogorčenje banjalučke javnosti. Javnost u gradu, inače, podjeljena je kada je izgradnja šetališta u pitanju. Dio banjalučana smatra da se radi o dobrom projektu koji će konačno urediti obale Vrbasa dok dio smatra da se radi o nepotrebnom betoniranju obale kojim se uništava prirodna obala, prirodna plaže ali i stanište živog svijeta uz samu obalu. Ove druge podržava stručna javnost. U više navrata su na štetnost projekta upozoravali profesori sa banjalučkog Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog ali i Prirodno-matematičkog fakulteta.

Gerila info je u aprilu ove godine pisala kako je Grad predvođen gradonačelnikom Draškom Stanivukovićem i njegovim najbližim saradnicima nezakonito betonirao obalu Vrbasa od Vrućice do “Švedske plaže”, na osnovu nezakonito izdate građeb+vinske dozvole.

Dozvolu je izdalo Odjeljenje za prostorno uređenje grada Banjaluka a koje nije imalo zakonski osnov da takvu dozvolu izda. S obzirom da je taj dio obale Vrbasa proglašen za nacionalni spomenik od strane Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika građevinsku dozvolu je jedino moglo da izda Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske.

to nije jedina nezakonitost kada su radovi na ovom dijelu obale u pitanju. Podsjeća da je i ova nezakonita dozvola izdata u oktobru 2025. godine a da su radovi počeli sredinom iste godine bez ikakve građevinske dozvole.

“Građevinsku dozvolu za ovaj prostor, za ovu katastarsku česticu, može izdati jedino Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske a nikako građevinsku dozvolu za ovu česticu ne može izdati gradska uprava odnosno nadležno odjeljenje”, rekao je odbornik Liste za pravdu i red u banjalučkoj gradskoj skupštini Igor Mandić novinarima u Banjaluci krajem aprila.

Kako je Gerila ranije pisala, projekat izgradnje šetališta pokrenut je u junu 2025. bez prethodno pribavljenih potrebnih dozvola, uključujući vodne smjernice od nadležnih organa. Inspekcija je u međuvremenu potvrdila nepravilnosti i zapečatila lokaciju, ali radovi nisu trajno obustavljeni.

U odgovoru Grada Banjaluka od 18. jula 2025. navodi se da su „pristupili radovima jer nisu stekli utisak da bi projekat bio odbijen“, što su nevladine organizacije protumačile kao dodatno ignorisanje zakona i procedura.

„Nastavljamo izgradnju šetališta uz Vrbas na potezu od Švedske plaže do Vrućice i za taj projekat posjedujemo vodne saglasnosti, građevinsku dozvolu i budžetirana sredstva. Novoizgrađeno šetalište jedno je od omiljenih mjesta za uživanje naših građana i istrajaćemo na tome da ga uspješno završimo“, poručio je Draško Stanivuković gradonačelnik Banjaluke, u oktobru prošle godine.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Projekat Šetališta: Grad sad tvrdi da nije riječ o šetalištu već o odbrani od poplava!? first appeared on Gerila.info.

Predsjednik Vlade Republike Srpske Savo Minić i ministar saobraćaja i veza Zoran Stevanović obišli su danas gradilište u Ivanjskoj kod Banjaluke, gdje su istakli da se radovi odvijaju bez zastoja, ali su istovremeno priznali da još postoje sudski sporovi koji utiču na potpuno uvođenje izvođača u posao.

„Ostali su još neki neznačajni problemi kada je riječ o eksproprijaciji. Radi se o tridesetak predmeta koji su sada u nadležnosti sudova. Očekujemo da će se ti sporovi vrlo brzo riješiti kako bi izvođač radova bio uveden u posao cijelom dužinom trase i mogao da radi u punom kapacitetu“, rekao je Stevanović.

Minić je poručio da će od Ministarstva pravde tražiti da se postupci koji se vode pred sudovima ubrzaju, uz negiranje da je riječ o pritisku na sudove.

„Dinamika radova ide u predviđenom roku bez bilo kakvih zastoja. Međutim, važno je da se što prije okončaju postupci o imovinsko-pravnim odnosima. To su jedine stvari koje bi mogle praviti probleme na određenim sekcijama trase“, rekao je Minić.

Iako zvaničnici govore o planiranoj dinamici, upravo su imovinsko-pravni sporovi godinama jedan od ključnih problema projekta čija je ukupna dužina oko 40 kilometara.

Prema podacima izvođača, trenutno je otvoreno oko 22 kilometra trase. Na gradilištu se gradi pet vijadukata, četiri mosta, šest nadvožnjaka i dvadeset propusta, dok je angažovano više od 50 inženjera i preko 200 mašina.

Predstavnici Vlade su najavili da će sve biti završeno u naredne dvije godine.

Kineski partner i ugovor koji je godinama bio skriven

Koncesioni ugovor za izgradnju autoputa Banjaluka-Prijedor Vlada Republike Srpske potpisala je krajem 2018. godine sa kineskom državnom kompanijom Shandong Hi-Speed International (SDHS), dijelom velike kineske grupacije Shandong Hi-Speed Group sa sjedištem u provinciji Shandong na istoku Kine.

Prvobitna vrijednost projekta procijenjena je na oko 297 miliona eura, dok je koncesija ugovorena na period od 30 godina. Prema ranije objavljenim podacima, kineski partner trebalo je da finansira i izgradi auto-put, a prihode ostvaruje kroz naplatu putarine i druge ugovorene mehanizme tokom trajanja koncesije.

Međutim, od samog početka projekat je pratio problem netransparentnosti.

Ministarstvo saobraćaja i veza Republike Srpske godinama je odbijalo da javnosti dostavi ugovor sa kineskom kompanijom, pozivajući se na zaštitu poslovnih interesa investitora. Zbog toga su Transparency International BiH i druge organizacije pokrenule više upravnih sporova protiv Ministarstva.

Okružni sud u Banjoj Luci u više navrata presudio je da Ministarstvo nezakonito uskraćuje pristup informacijama. U jednoj od presuda sud je naveo da je zadatak institucija da štite interes građana, a ne poslovne interese koncesionara kojem je dato pravo da decenijama upravlja javnom infrastrukturom.

Posebnu pažnju izazvala je činjenica da je čak i kineska kompanija u jednom trenutku pristala da dio ugovora bude objavljen, osim određenih dijelova finansijskog modela, ali je Ministarstvo i nakon toga odbijalo da dostavi dokumentaciju, što je dovelo do novih tužbi i novih sudskih presuda protiv institucija Republike Srpske.

Ministar Zoran Stevanović danas ipak govori da se u vezi ovog ugovora ništa ne krije.

Poskupljenje projekta za 90 miliona evra

Pored pitanja transparentnosti, projekat prati i značajno povećanje troškova.

Vrijednost izgradnje u međuvremenu je povećana za približno 90 miliona eura, pa se ukupna procijenjena cijena približila iznosu od 388 miliona eura. Kao razlog navedeni su rast cijena građevinskog materijala, energenata i troškova izvođenja radova u odnosu na period kada je dostavljena prvobitna ponuda.

Govoreći o aneksima ugovora, Stevanović je danas potvrdio da su cijene korigovane, ali je istakao da nije upoznat sa svim detaljima tih izmjena.

„Prvobitni ugovor potpisan je 2019. godine i nije realno očekivati da se šest ili sedam godina kasnije radovi izvode po istim cijenama. Konsultantska kuća je napravila određene parametre povećanja cijena i pristupilo se potpisivanju aneksa. Ne znam sve detalje jer se to dešavalo u periodu prethodnog ministra. Ne vjerujem da će biti novih korekcija cijena“, rekao je Stevanović.

Kineski koncesionar se često pojavljuje u pričama o kontroverznim infrastrukturnim projektima

Shandong Hi-Speed Group (SDHS) jedna je od najvećih kineskih državnih infrastrukturnih kompanija sa sjedištem u gradu Jinan, u provinciji Shandong.

Prema javno dostupnim podacima, grupa upravlja imovinom vrijednom više od 200 milijardi dolara i posluje u oblasti autoputeva, željeznica, mostova, logistike, energetike i velikih međunarodnih infrastrukturnih projekata.

Posljednjih godina kompanija se pojavljuje u velikom broju projekata širom Afrike, Azije i Evrope, ali njen međunarodni rast često su pratila pitanja transparentnosti, političkih veza, finansijskih aranžmana i povećanja troškova.

Jedan od najvećih udara na reputaciju kompanije dogodio se 2022. godine kada su kineske antikorupcijske vlasti pokrenule istragu protiv tadašnjeg predsjednika Shandong Hi-Speed Group Sun Lianga. Kineski poslovni medij “Caixin” objavio je da se istraga odvija u okviru šire kampanje protiv korupcije u velikim državnim kompanijama, dok su mediji ukazivali na njegove veze sa drugim visokoprofilnim finansijskim i političkim aferama u Kini.

Samo nekoliko sedmica kasnije nestao je iz javnosti i bivši izvršni direktor kompanije Wang Huabing, za kojeg je Caixin objavio da je najvjerovatnije takođe pod istragom kineskih vlasti.

U Africi je među najpoznatijim projektima kompanije izgradnja puta Juba-Rumbek u Južnom Sudanu, projekta vrijednog više od 736 miliona dolara finansiranog kroz kontroverzni model „nafta za puteve“. Projekat je godinama bio predmet političkih sukoba, optužbi za netransparentno upravljanje novcem i sporova oko kvaliteta izvedenih radova.

Južni Sudan je 2020. godine čak privremeno suspendovao dio radova nakon žalbi na kvalitet izgradnje, dok su pojedini državni zvaničnici javno pozivali kineskog izvođača da preuzme odgovornost za oštećenja na već izgrađenim dionicama.

Situacija je dodatno eskalirala nakon što je revizorski izvještaj iz 2023. godine ukazao na sumnje u finansijske nepravilnosti i moguće zloupotrebe povezane sa projektom Juba-Rumbek, što je izazvalo novu političku raspravu o ulozi kineskih izvođača i načinu finansiranja infrastrukturnih projekata u toj zemlji.

Kompanija se posljednjih godina nalazi i među glavnim kineskim partnerima u velikim saobraćajnim projektima u Keniji. Krajem 2025. godine Shandong je zajedno sa kineskom kompanijom CRBC dobio posao izgradnje autoputa Nairobi-Nakuru vrijedan oko 1,5 milijardi dolara, nakon što je prethodni evropski aranžman propao. Projekat je odmah izazvao političke polemike zbog dugoročne koncesije, modela naplate putarine i mogućeg finansijskog rizika za državu.

Kenijski mediji objavili su da su vlasti u jednom trenutku odbile prvobitne prijedloge kineskih kompanija. I pojedini opozicioni političari upozoravali su na netransparentne pregovore i pokušaje da se veliki infrastrukturni ugovori zaključuju izvan pune javne kontrole.

Dodatne polemike izazvao je i izvještaj kenijskog Ministarstva finansija koje je upozorilo da bi, u slučaju manjeg saobraćaja od planiranog, poreski obveznici mogli snositi dio finansijskog tereta kroz modele javno-privatnog partnerstva povezane sa velikim putnim projektima. Sličan model predviđen je i za autoput od Banjaluke do Prijedora.

Đorđe Vujatović, gerila.info

The post Od tajnog ugovora do skupljeg projekta: Šta danas znamo o autoputu Banjaluka-Prijedor? first appeared on Gerila.info.

Predstavnici Centra za životnu sredinu predali su otvoreno pismo Gradskoj upravi Banjaluka u kojem upozoravaju da se radovi na izgradnji šetališta uz Vrbas provode netransparentno, bez dovoljno stručne rasprave i uz, kako tvrde, ozbiljno kršenje procedura. Pismo je upućeno gradonačelniku Drašku Stanivukoviću, a podržalo ga je više nevladinih organizacija, stručnjaka i profesora Univerziteta u Banjoj Luci iz oblasti arhitekture, urbanizma, šumarstva i zaštite životne sredine.

Iz CZZS-a poručuju da se ne protive uređenju obale Vrbasa niti približavanju rijeke građanima. Naprotiv, ističu da je upravo to potrebno Banjaluci. Problem je, kako navode, u načinu na koji se projekat provodi: bez potpune dokumentacije dostupne javnosti, bez smislenog učešća stručnjaka i građana i uz intervencije koje, prema njihovoj ocjeni, već nanose štetu riječnom ekosistemu.

Predstavnik Centra za životnu sredinu Igor Kalaba rekao je da traže da se do daljeg obustave svi radovi koji se odnose na korito i obalu Vrbasa. Jedan od ključnih zahtjeva je objavljivanje javnog konkursa za ovako značajan projekat, jer se, kako je naveo, uređenje Vrbasa ne smije provoditi netransparentno i bez stručnjaka najvišeg nivoa.

U otvorenom pismu CZZS podsjeća da su radovi na dionici od Srpskih toplica, odnosno Gornjeg Šehera, do Švedske plaže počeli još u julu 2025. godine, kako tvrde, bez vodnih smjernica, vodne saglasnosti i građevinske dozvole. Navode i da je republička vodna inspekcija dva puta izlazila na teren, zabranila radove i zapečatila gradilište, nakon čega je Gradska uprava tek naknadno pribavila potrebnu dokumentaciju.

Posebno upozoravaju da se dio radova izvodi unutar obuhvata nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine, u prvoj zoni zaštite, gdje je, prema njihovom tumačenju, za izdavanje građevinske dozvole nadležno resorno ministarstvo Republike Srpske, a ne Grad Banjaluka. Zbog toga CZZS tvrdi da se ne radi o administrativnoj grešci, nego o svjesnom kršenju zakona.

Centar ukazuje i na problem netransparentnosti. Kako navode, uprkos brojnim dopisima, zahtjevima za pristup informacijama i požurnicama, Gradska uprava im nije dostavila osnovne dokumente, uključujući građevinsku dozvolu i projektnu dokumentaciju. Okružni sud u Banjoj Luci je 3. aprila 2026. godine presudio u korist Centra zbog „ćutanja administracije“, ali iz CZZS-a tvrde da tražene informacije ni nakon toga nisu dostavljene na odgovarajući način.

Dodatni razlog za reakciju je i sječa stabala na obali Vrbasa između Gradskog mosta i mosta KAB, odnosno Venecija mosta. U otvorenom pismu navodi se da je u aprilu posječeno više od dvadeset stabala, te da se takve „greške“ ne smiju posmatrati kao izolovan incident, nego kao posljedica sistema u kojem se procedure ne poštuju.

CZZS od Gradske uprave traži hitnu obustavu radova dok se ne objavi kompletna projektna dokumentacija, uključujući obuhvat, izgled, izvođače, finansijsku konstrukciju, dozvole i saglasnosti. Traže i uključivanje stručne i šire javnosti, izlazak nadležnih stručnih institucija na teren, poštovanje zakonskih procedura u zaštićenom području, te hitno dostavljanje svih traženih informacija javnosti.

Među zahtjevima je i da se prije estetskog uređenja obale riješe infrastrukturni i komunalni problemi, posebno pitanje otpadnih voda koje se direktno ulijevaju u Vrbas. Centar traži i izradu sveobuhvatne studije uređenja priobalja kroz urbano područje Banjaluke, kao i organizaciju međunarodnog urbanističko-arhitektonskog i pejzažnog konkursa za obalu Vrbasa.

Kalaba je poručio da je najvažnije u ovom trenutku spriječiti dalju štetu. Prema njegovim riječima, CZZS će koristiti sve dostupne zakonske mehanizme kako bi zaustavio radove i otvorio prostor za javnu i stručnu raspravu o projektu koji se tiče jedne od najvažnijih prirodnih i urbanih vrijednosti Banjaluke.

Gerila.info

The post Centar za životnu sredinu traži hitnu obustavu radova na Vrbasu: „Najvažnije je spriječiti dalju štetu“ first appeared on Gerila.info.

Upravo zbog toga je neformalna grupa građana “Za Plan” organizovala fokus grupu sa predstavnicima stručne javnosti, univerzitetskim profesorima, organizacijama civilnog društva i građanima, pokušavajući otvoriti pitanje kako danas izgleda urbanističko planiranje u Banjaluci i ko zapravo odlučuje o prostoru u kojem građani žive.

Tokom razgovora učesnici su ukazali na posljedice dugogodišnjeg neusvajanja novog Urbanističkog plana, od nekontrolisane gradnje i nestanka zelenih površina do sve izraženijeg osjećaja da se odluke donose iza zatvorenih vrata, bez stvarnog uključivanja javnosti i struke.

Posebno je naglašeno da javni prostor ne smije postati isključivo prostor profita.

“Zaključeno je da javni prostor mora ostati prostor javnog interesa, te da njegovo planiranje i uređenje zahtijeva odgovoran, transparentan i participativan pristup”, poručili su iz inicijative “Za Plan”.

Kao jedno od mogućih rješenja predložena je izmjena gradske Odluke o uređenju gradskog građevinskog zemljišta, kako bi buduće uređenje zelenih i javnih površina obavezno podrazumijevalo javne konkurse za idejna rješenja i uključivanje stručne javnosti u izbor najboljih projekata.

Građanska inicijativa “Za Plan” od odbornika Skupštine grada već duže vrijeme traži da se obustave donošenja novih regulacionih planova dok ne bude usvojen novi Urbanistički plan Banjaluke.

Iz “Za Plan” podsjećaju da važeći Urbanistički plan datira još iz 1975. godine, te upozoravaju da donošenje novih regulacionih planova bez dokumenta višeg reda predstavlja ozbiljan pravni i urbanistički problem.

“Grad ne treba da se gradi ‘od slučaja do slučaja’ — već na osnovu jasne i javne vizije budućnosti”, poručuju iz inicijative.

Uprkos tome, skupštinska većina je u martu ove godine usvojila izmjene još 22 regulaciona plana u gradu. Vlast je takve poteze predstavljala kao nastavak razvoja Banjaluke, dok struka i stanovnici Banjaluke upozoravaju da se zapravo radi o ubrzanom popunjavanju posljednjih slobodnih prostora u već formiranim naseljima.

Jedan od ključnih glasova struke posljednjih mjeseci je redovna profesorica na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu u Banjaluci Brankica Milojević, koja upozorava da se urbani razvoj grada praktično tri decenije odvija bez strateškog plana.

Podsjeća da je posljednji ozbiljan pokušaj izrade Urbanističkog plana za period 2020–2040 zaustavljen nakon javnog uvida početkom 2022. godine, nakon čega je uslijedilo intenzivno usvajanje pojedinačnih regulacionih planova.

“Štetne posljedice ovakvog razvoja su već sada vidljive i ogledaju se u nekontrolisanoj ekspanziji stambene izgradnje, potpuno prepuštenoj zahtjevima tržišta i investitora, smanjenju zelenih površina, posebno u stambenim blokovima, nedostatku dječijih igrališta i sportskih terena, dječijih vrtića, osnovnih škola, nedostatku javnih prostora i sadržaja, ugrožavanju obale Vrbasa”, rekla je profesorica Milojević.

Građani koji se godinama protive novim gradilištima u naseljima poput Obilićeva-Mejdana, Rosulja ili Starčevice upozoravaju da infrastruktura više ne može pratiti tempo gradnje. Ulice su zakrčene, parking mjesta nestaju, zelene površine se smanjuju, a dječija igrališta postaju potencijalne građevinske parcele.

Istovremeno, iz inicijative “Za Plan” tvrde da institucije mjesecima izbjegavaju da jasno odgovore na pitanje zakonitosti usvajanja regulacionih planova bez Urbanističkog plana. Zbog toga su protiv gradonačelnika Draška Stanivukovića i načelnika Odjeljenja za prostorno uređenje Vuka Višekrune podnijeli i krivičnu prijavu, tvrdeći da je višegodišnjim usvajanjem spornih planova nanesena šteta javnom interesu i otvoren prostor za korist privatnih investitora.

NGG „Za Plan“ najavila je da će u narednom periodu nastaviti aktivnosti usmjerene ka zagovaranju institucionalnih promjena koje bi omogućile veće učešće građana i stručne javnosti u procesima urbanog planiranja u Banjaluci.

Dejan Rakita / GERILA

The post “Za Plan” okupio struku i građane: Banjaluka ne može dalje bez Urbanističkog plana first appeared on Gerila.info.

Banjalučka policija zabranila je održavanje mirnog okupljana spred Narodne skupštine Republike Srpske. Okupljanje su najavili mještani više ozrenskih sela zbog najavljenog početka geoloških istraživanja na toj planini i pored sporova koji se i dalje vode na osnovu izdatih i osporenih rješenja. U banjalučkoj policiji su saopštili da skupovi nisu dozvoljeni na udaljenosti manjoj od pedeset metara od štićenih objekata. Nisu, međutim odgovorili na pitanje da li je skup dozvoljen na udaljenosti od 51 metra od skupštine. Inače, okupljanja ispred zgrade skupštine redovno organizuju političke stranke ali i pristalice vladajućeg SNSD-a. Policija ih nikada, do sada, nije u tome spriječila.

Iz banjalučke Policijske uprave su saopštili da da su od PU Doboj dobili informaciju da se među onima koji su planirali da dođu na skup u Banjaluku nalaze bezbjednosno interesantna lica koja bi mogla ugroziti javnu bezbjednost u Banjaluci.

U udruženju Ozrenski studenac navode da to prosto nije istina.

“Ispalo je da smo mi poput neke terorističke organizacije. Ja pozivam PU Banjaluka i PU Doboj da nam dostave imena i prezimena tih ljudi i mi ćemo ih javno iščlaniti iz udruzenja jer ti navodi jednostavno nisu tačni“, rekao je danas na konferenciji za medije Zoran Poljašević iz ekološkog udruženja Ozrenski studenac.

Kompanija Lykos je za 22. maj najavila početak geoloških istraživanja na Ozrenu. Istovremeno na Okružnom sudu u Banjaluci i dalje je u toku upravni spor koji su protiv rješenja Ministarstva energetike i rudarstva Republike Srpske pokrenuli mjesna zajednica Sočkovac i opština Petrovo. U nedelju su mještani MZ Sočkovac na referendumu gotovo jednoglasno rekli ne početku geoloških istraživanja.

“Došli smo da ponovo, dok se održava skupština u Banjaluci, jasno i glasno poručimo da skupština u Banjaluci, resorno ministartsvo i svi ostali moraju konačno da čuju glas judi koji žive na Ozrenu“, rekao je Slobodan Sarić predsjednik MZ Sočkovac.

Predsjednik Vlade Republike Srpske Savo Minić rekao je danas da on smatra da se glas naroda treba čuti i poštovai ali, zanimljivo, kaže i da nema dovoljno informacija o tome šta se dešava na Ozrenu.

“Treba se uvijek poštovati glas naroda i građana, barem ja imam takav stav. Upoznat sam, jutros sam razgovarao sa načelnikom Petrova. Ja ne znam do detalja sve. Dogovorili smo se da dođe do mene“, rekao je danas Minić.

Sa druge strane Nebojša Vukanović poslanik Liste za pravdu i red u NSRS kaže da je, prije svega, sramota nedozvoljavanje javnog mirnog skupa ispred skupštine.

“Mislim da je nedopustivo da mještanima Ozrena, koji realno jesu ugroženi, nije dozvoljeno da mogu s mirom održati ni konferenciju za novinare ispred skupštine jer je ona prije svega narodna i niko je ne ugrožava izjavom za medije i ja ne razumijem zbog čega policija Republike Srpske, ja mogu slobodno reći, pokušava da omalovaži te ljude koji se bore za svoju đedovinu“, rekao je Vukanović.

U banjalučkom Centru za životnu sredinu napominju da je Bosna i Hercegovina generalno u velikom problemu kada su i aktuelni ali i najavljeni rudarski projekti u pitanju.

“Mi imamo danas situaciju da se na prostoru Republike Srpske a generalno i cijele BiH imamo toliko lokacija kada uzmemo osnovne parametre šta se dešava sa životnom sredinom i rudnike koji već postoje i koji prave probleme, ovoliki broj rudnika koji su planirani kroz geološka istraživanja i kroz pripremanje za dodjelu koncesija na Majevici što Vlada RS planira već više od godinu dana jedonstavno je neizdrživo za prostor, za BiH koja je mala preko petnaest lokacia se aktivno priprema da postanu rudnici. Od Novog Grada u Devetacima novi rudnik uglja, preko Jezera, preko Ozrena, preko Majevice, preko novog projekta u dolini Krivaje plus lokacije koje se trenutno istražuju u okolini Srebrenice, Bratunca, Zvornika, Foče, Čajniča. Mnogo je lokacija a mi mnogo imamo problema sa već postojećim rudnicima“, rekao je Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu Banjaluka.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Ozrenci pred skupštinom. Policija zabranila skup. Tvrdi da među njima ima kriminalaca! first appeared on Gerila.info.

Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske tvrdi da je zakonodavstvo gotovo u potpunosti usklađeno sa evropskim direktivama, ali istovremeno priznaje da u posljednje tri godine nije izdvojilo nijednu budžetsku marku za zaštitu vazduha. Grad Banja Luka, sa druge strane, ima usvojen Plan kvaliteta vazduha, ali ne raspolaže preciznim podacima o njegovoj realizaciji, niti sprovodi ključne mjere poput subvencionisanja prelaska na čistije energente.

Istovremeno, gradske vlasti potvrđuju da većina domaćinstava koristi drvo i ugalj, dok su individualna ložišta – jedan od glavnih izvora zagađenja – praktično izvan regulatornog sistema. Podaci o kvalitetu vazduha postoje i prikuplja ih Republički hidrometeorološki zavod, ali ih druge institucije ne koriste za donošenje konkretnih politika niti preuzimaju odgovornost za njihovu interpretaciju.

Institut za javno zdravstvo Republike Srpske upozorava na ozbiljne zdravstvene posljedice zagađenja, uključujući respiratorne i kardiovaskularne bolesti, ali ne nudi precizne procjene za Banju Luku niti direktno povezuje zagađenje sa obolijevanjem i smrtnošću na lokalnom nivou. Tako se između formalno usklađenih zakona, postojećih planova i opštih upozorenja o zdravlju gubi ključna karika – konkretna, mjerljiva i finansirana akcija. Rezultat je sistem u kojem se
odgovornost prebacuje između institucija, dok kvalitet vazduha ostaje problem koji niko ne rješava.

U Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske kažu kako u posljednje tri godine nije bilo izdavajanja finansijskih sredstava iz budžeta za oblast zaštite vazduha. Ipak, u Ministarstvu navode kako su propisi kojima je uređena oblast zaštite vazduha i praćenje stanja kvaliteta vazduha u Republici Srpskoj usklađeni u visokom procentu sa relevantnom pravnom tekovinom Evropske unije.

“Ključnu ulogu u rješavanju problema zagađenja vazduha gradovi i opštine. Oni donose planove kvaliteta vazduha i kratkoročne akcione planove koji treba da se primjenjuju u područjima u kojima se dešava kršenje standarda kvaliteta vazduha. Navedenim planovima se mogu predvidjeti mjere u vezi sa saobraćajem motornih vozila, radovima na izgradnji, radom industrijskih postrojenja, upotrebom proizvoda koji sadrže zagađujuće materije i grijanjem domaćinstava, odnosno identifikovanim izvorima zagađenja vazduha“, istakli su u Ministarstvu.

Banja Luka i Prijedor su jedini gradovi u Srpskoj koji imaju izrađene i usvojene lokalne planove kvaliteta vazduha. U Republici Srpskoj postoji sedam mjernih stanica koje su u funkciji republičke mreže za praćenje stanja kvaliteta vazduha na nivou Republike Srpske.

“Od tih sedam mjernih stanica četiri su u vlasništvu Republičkog hidrometeorološkog zavoda Republike Srpske (Banja Luka, Prijedor, Doboj i Trebinje), a tri su u vlasništvu operatera koji imaju ekološku dozvolu i locirane su u Ugljeviku, Gacku i Brodu“, kazali su u resornom ministarstvu.

U odgovorima koje smo dobili od resornog ministarstva jasne su tri stvari: postoji zakon kojim je regulisana politika zaštite vazduha, taj zakon je usklađen u visokom stepenu sa propisima EU, ali para za implementaciju toga zakona naprosto nema. Finansijski vakuum zapravo je istovremeno i jasan „znak pored puta“ da usklađenost entitetskog zakona sa propisima EU ostaje mrtvo slovo na papiru, jer konkretnih mjera na terenu nema.

U okviru republičke mreže mjernih mjeta gdje je u okviru jedne zone i šest aglomeracija predviđeno dvanaest mjernih mjesta, trenutno se monitoring kvaliteta vazduha vrši na sedam mjernih mjesta. Kvalitet vazduha se mjeri u Banjoj Luci na jednom mjernom mjestu (Lazarevo), u Prijedoru na jednom mjernom mjestu (krug meteorološke stanice), u Trebinju na jednom mjernom mjestu (krug meteorološke stanice), u Doboju na jednom mjernom mjestu (krug meteorološke stanice), u Ugljeviku na jednom mjernom mjestu (krug Termoelektrane Ugljevik), u Gacku na jednom mjernom mjestu (krug Osnovne škole „Sveti Sava“ ) i u Brodu na jednom mjernom mjestu (mjerno mjesto Rafinerija nafte Brod).

Iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda ističu kako se u Banjoj Luci kvalitet vazduha mjeri na tri mjerna mjesta. Monitoring kvaliteta vazduha u pomenutim gradovima i opštinama vrši se tokom cijele godine. Zagađujuće materije koje se prate po stanicama prikazane su u narednoj tabeli:

Ovi nalazi pokazuju da se Banja Luka nalazi među bolje „pokrivenim“ gradovima, a to znači da problem nije u potpunom nedostatku mjerenja, nego u tome šta institucije rade sa tim podacima. Doboj je osjetno slabije pokriven. Nedostatak PM2.5 mjerenja je ozbiljan deficit, jer su upravo te čestice među najopasnijim po zdravlje. Nalazi pokazuju da industrijske sredine imaju paradoksalan tretman: Ugljevik i Gacko, zbog termoenergetskih kapaciteta, morale bi imati širi
monitoring, ali imaju ograničen skup parametara..B

“Metode mjerenja, primijenjene u funkcionisanju korišćene opreme, u skladu su sa domaćim zakonodavstvom i evropskim direktivama i standardima za monitoring parametara kvaliteta vazduha. RHMZ RS u sklopu svojih aktivnosti vrši redovan servis i kalibraciju svih analizatora“, dodaju u Republičkom hidrometeorološkom zavodu.

Grad Banja Luka ima Plan kvaliteta vazduha za koji je saglasnost dalo i resorno Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske. Osim opštih podataka, Plan sadrži i mjerne podatke, prirodu i procjenu zagađenja, procjenu zagađenog područja, kao i broj stanovnika izložen zagađenju. Planom su, kako se navodi, definisane aktivnosti koje se provode u skladu sa raspoloživim budžetskim sredstvima.

“Grad za sada ne subvencioniše prelazak na „čistije energente“, ali sistemski radi na edukaciji stanovništva. Smanjena je emisija sumpor-dioksida i azotnih-oksida na pojedinim mjernim mjestima. U gradu su rađene analize o emisijama prilikom korištenja drvetao, uglja i lož-ulja za pojedina naselja gdje je veliki broj individualnih ložišta. Najviše je domaćinstava koja koriste drvo, zatim ugalj, pa lož-ulje“, navode iz Gradske uprave.

Gradska uprava planima uvođenje filtera na dimnjake individualih ložišta. Širenje daljinskog centralnog sistema grijanja po naseljima sa velikim brojem individualnih stambenih objekata bi u velikoj mjeri doveo do smanjenja zagađenja.

“Tokom 2025. godine i u prva tri mjeseca ove godine Komunalna policija je izvršila oko 450 nadzora po pitanju čišćenja dimnjaka i uređaja za loženje kod samostalnih preduzetnika, fizičkih i pravnih lica na teritoriji grada Banje Luke. Sa druge strane, ekološka inspekcija Grada kontinuirano vrši kontrole iz oblasti zaštite vazduha“, kažu u Gradskoj upravi.

Gradski ekološki inspektori napravili su 167 nadzora iz oblasti zaštite vazduha. Izdato je prekršajnih naloga u iznosu od 49.000 KM. Kontrolisana su privredna društva i preduzetnici koji posjeduju termoenergetska postrojenja snage preko preko 250 kW.

Načelnik Službe za higijenu u Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske Vesna Rudić Grujić kaže za GERILU kako izloženost aerozagađenju uzrokuje niz štetnih zdravstvenih efekata. Ljudi dnevno udahnu više hiljada puta, što dovodi do ukupnog unosa od oko 10.000 litara vazduha na dan.

“Shodno tome, pluća primaju značajne doze mnogih zagađivača vazduha, čak iako su oni prisutni u nekada naizgled niskim koncentracijama. Starije osobe, djeca, osobe sa hroničnim oboljenjima u prvom redu dijabetesom, kardiovaskularnim i plućnim bolestima imaju povećanu osjetljivost na štetne efekte aerozagađenja. Efekti aerozagađenja na zdravlje se mogu podijeliti na kratkotrajne i dugotrajne“, rekla je Rudić Grujić.

Kratkotrajni efekti su, dodaje ona, privremeni i kreću se od jednostavnih simptoma poput iritacije očiju, nosa, kože, grla, kašlja, stezanje u grudima i otežanog disanja, do ozbiljnijih stanja, kao što su astma, upala pluća, bronhitis, srčani problemi. Kratkotrajna izloženost zagađenju vazduha takođe može izazvati glavobolju, mučninu i vrtoglavicu. Ovi problemi se pogoršavaju ukoliko se izloženost zagađivačima nastavi što može rezultirati oštećenjem neurološkog, reproduktivnog i respiratornog sistema, uzrokovati pojavu karcinoma, a nekada i smrti.

“Dugotrajni efekti su hronični, traju godinama ili duže, nekada cijeli život i čak mogu dovesti do letalnog ishoda. Zagađujuće materije iz vazduha mogu pogoršati simptome astme ili čak inicirati astmatične i alergijeske napade. Agencija za istraživanje raka klasifikovala je zagađenje vazduha (vanjsko) kao kancerogen grupe I – dokazani karcinogeni, a suspendovane čestice kao kancerogen grupe II – mogući karcinogeni kod ljudi. Vanjsko zagađenje vazduha dovodi do karcinoma pluća, a povezuje se i sa pojavom karcinoma mokraćne bešike“, ističe Rudić Grujić.

Brojna epidemiološka ispitivanja danas povezuju dugotrajnu izloženost zagađenju vazduha i sa nizom drugih oboljenja. Najnovije procjene globalnog opterećenja bolešću koje se pripisuje aerozagađenju uključuju učinke izloženosti na smrtnost od ishemijske bolesti srca, cerebrovaskularne bolesti (ishemijski moždani udar i hemoragijski moždani udar). Aerozagađenje (PM čestice u prvom redu) se povezuje sa povećanom učestalošću i smrtnošću od dijabetesa tipa 2, lošim ishodima porođaja i neurološkim promjenama.

Indeks kvaliteta vazduha, kaže Rudić Grujić, omogućava stanovništvu da lakše razumije stanje kvaliteta vazduha, posljedice koje mogu nastupiti po zdravlje i načine kako da se zaštite tokom trajanja epizoda povećanog zagađenja. Vrijednosti mjerenja zagađenja odabranih polutanata predstavljeni u standardnim mjernim jedinicama obično su razumljivi tek uskom krugu stručnjaka, te je praktična vrijednosti AQI indeksa upravo u njegovoj razumljivosti.

“Mjerne stanice u BiH mjere prosječne satne koncentracije prizemnog ozona, lebdećih čestica, sumpor dioksida, ugljen monoksida i azotnih oksida. Najveći rizik po zdravlje stanovnika zagađenih gradova u BiH prema ovim mjerenjima predstavljaju povišene koncentracije lebdećih čestica (aerosola) sumpor dioksida. Zdravstveni problemi povezani sa emisijom sumpornog dioksida su iritacija respiratornog trakta, bronhitis, bronhospazam, pojačano lučenje sluzi u respiratornom traktu, crvenilo kože, nadražaj očiju (suzenje) i sluzokože, te pogoršanje već postojeće kardiovaskularne emisijom sumpor-dioksida“, kazala je Rudić Grujić.

Suspendovane čestice, naročito PM 2,5 izazivaju posebnu zabrinutost zbog njihovog uticaja na zdravlje. Veliki broj studija iz Evrope i drugih dijelova svijeta pokazao je snažnu povezanost između širokog spektra smrtnosti i obolijevanja sa izloženošću PM 2,5 česticama. Izloženost suspendovanim česticama može izazvati različite zdravstvene posljedice, uključujući prijevremenu smrt kod osoba sa bolestima srca ili pluća, srčani udar, bolesti srca, pogoršanje astme, oštećenje funkcija pluća, pojavu respiratornih simptoma, poput iritacije disajnih puteva, kašlja ili otežanog disanja.

“Zemlje jugoistočne Evrope, a posebno Bosna i Hercegovina, imaju najvišu stopu zagađenja vazduha u Evropi. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Albanija i Ukrajina imaju i najveću stopu smrtnosti u Evropi koja se pripisuje zagađenju vazduha. U Bosni i Hercegovini svake godine se izgubi 44.000 godina života uslijed zagađenja vazduha suspendovanim česticama, azotnim dioksidima ili ozonom, navodi Evropska agencija za životnu sredinu“, tvrdi za naš portal Rudić Grujić.

Predsjednik Centra za zaštitu životne sredine Tihomir Dakić ističe da je aerozagađenje u kotlinskim gradovima zimi jedna od najnepopularnijih tema za rješavanje, jer ono ne može biti riješeno u mandatskom periodu.

“Umanjenje aerozagađenja su neke od aktivnosti koje bi lokalne zajednice morale da počnu rješavati. Sa druge strane, kvalitet vazuda će na žalost biti sve gora i gora. Kupovna moć stanovništva je sve slabija i ljudi su počeli da se prebacuju na loženje uglja, a pogrešna i prekomjerna urbanizacija grada dovodi do toga da je sve više ljudi koji koriste automobile za prevozno sredstvo“, ističe Dakić.

Ono što predstavlja trenutno najveći problem jeste informisanje građana šta se smije ili ne smije raditi na otvorenom kada je katastrofalan kvalitet vazduha „na dnevnom redu“.

“Vlast je svjesna da će dio ekonomije da stane, ali šta je bitnije: život ili profit i naplata poreza? Ovo je tema kojoj se Skupština Grada u prošlom sazivu skoro uopšte nije bavila i to je jedna katastrofalna činjenica. Da li će doći do promjene u ovom sazivu? Sumnjam, iako znam da će par odbornika dati sve od sebe da ovu temu nametnu kao bitnu“, kazao je Dakić.

Istraživanje našegportala pokazalo je da na normativnom nivou Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske ističe visok stepen usklađenosti domaćeg zakonodavstva sa evropskim direktivama, ali taj formalni okvir nije praćen operativnim mehanizmima. Ministarstvo ne raspolaže ili ne dostavlja ključne podatke o prekoračenjima zagađujućih materija, ne prati realizaciju lokalnih planova i, što je posebno značajno, u posljednje tri godine nije izdvajalo budžetska sredstva za zaštitu vazduha. Time se otvara očigledan raskorak između deklarativne politike i stvarne implementacije.

Na lokalnom nivou, Grad Banja Luka posjeduje Plan kvaliteta vazduha i prepoznaje ključne izvore zagađenja, prije svega individualna ložišta koja koriste drvo i ugalj. Međutim, izostaju konkretni rezultati i mjere koje bi imale direktan efekat. Grad ne subvencioniše prelazak na čistije energente, nema precizne podatke o stepenu realizacije planiranih mjera, a tvrdnje o smanjenju pojedinih polutanata nisu potkrijepljene jasnim brojčanim pokazateljima. Dodatni problem predstavlja činjenica da su kućna ložišta, kao dominantan izvor zagađenja, u velikoj mjeri izvan regulatornog okvira, što značajno ograničava mogućnost sistemskog djelovanja.

Tehnički aspekt praćenja kvaliteta vazduha oslanja se na mrežu mjernih stanica kojom upravlja Republički hidrometeorološki zavod. Iako podaci postoje i obuhvataju ključne zagađivače u većim urbanim sredinama, broj stanica je ograničen, a pokrivenost neravnomjerna, posebno u industrijskim zonama. Još važnije, prikupljeni podaci ne prevode se u jasne javne politike niti služe kao osnova za odlučivanje, jer institucije izbjegavaju njihovu interpretaciju i odgovornost za zaključke.

Zdravstveni aspekt problema potvrđuje Institut za javno zdravstvo Republike Srpske, koji jasno ukazuje na širok spektar negativnih posljedica zagađenja, uključujući respiratorne, kardiovaskularne i druge hronične bolesti, kao i povećan rizik od smrtnosti. Međutim, i u ovom segmentu izostaju konkretne lokalne analize: nema preciznih podataka za Banju Luku, nema procjena prijevremenih smrti, niti direktnog povezivanja podataka o zagađenju sa obolijevanjem
i hospitalizacijama. Time zdravstveni sistem ostaje na nivou opštih upozorenja, bez kvantifikacije problema u lokalnom kontekstu.

Kada se svi odgovori posmatraju zajedno, uočava se jasan obrazac institucionalne fragmentacije. Ministarstvo postavlja normativni okvir, ali bez finansijske i kontrolne funkcije; lokalne zajednice preuzimaju formalnu odgovornost, ali bez ključnih instrumenata i resursa; stručne institucije proizvode podatke ili opšte procjene, ali bez njihove integracije u javne politike. Kao rezultat, nijedna institucija nema potpunu sliku niti punu odgovornost za stanje kvaliteta vazduha. Zagađenje vazduha u Banjoj Luci ne proizlazi iz nepoznavanja problema, već iz sistemskog vakuuma u kojem se odgovornosti preklapaju, ali ne i konkretne akcije. Postoje zakoni, planovi i podaci, ali nedostaje njihovo povezivanje u funkcionalan sistem koji bi doveo do mjerljivog poboljšanja kvaliteta vazduha i zaštite zdravlja stanovništva.

Goran Dakić, Gerila info

The post Anatomija zagađenja u Banjoj Luci: Planovi bez novca, mjere bez efekta first appeared on Gerila.info.

Mandić tvrdnje potkrepljuje građevinskom dozvolom koju je izdalo Odjeljenje za prostorno uređenje grada Banjaluka a koje nije imalo zakonski osnov da takvu dozvolu izda. S obzirom da je taj dio obale Vrbasa proglašen za nacionalni spomenik od strane Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika građevinsku dozvolu je jedino moglo da izda Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske. Mandić napominje da to nije jedina nezakonitost kada su radovi na ovom dijelu obale u pitanju. Podsjeća da je i ova nezakonita dozvola izdata u oktobru 2025. godine a da su radovi počeli sredinom iste godine bez ikakve građevinske dozvole.

“Građevinsku dozvolu za ovaj prostor, za ovu katastarsku česticu, može izdati jedino Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske a nikako građevinsku dozvolu za ovu česticu ne može izdati gradska uprava odnosno nadležno odjeljenje”, rekao je odbornik Liste za pravdu i red u banjalučkoj gradskoj skupštini Igor Mandić novinarima u Banjaluci.

Inače, zbog radova na obali Vrbasa na potezu u Šeheru Centar za životnu sredinu Banjaluka podnio je banjalučkom Okružnom javnom tužilaštvu krivičnu prijavu. Oni su dobili i presudu u svoju korist a grad su tužili zbog odbijanja dostavljanja projektne dokumentacije i građevinske dozvole. Građevinsku dozvolu kao ni ostalu projektnu dokumentaciju još nisu dobili.

Napominju da će, nakon najnovijih informacija, dopuniti krivičnu prijavu. Podsjećaju i da su resonim ministarstvima u Vladi Republike Srpske još ranije slali dopise sa obavještenjima o nelelegalno izvođenim radovima ali da ministarstva nisu reagovala.

“Ja bih da skrenem pažnju na nešto što se dešava ovih dana a to je nasilna instrumentalizacija ove priče gdje jedna partija napada drugu a viimo da su svi uključeni. Jedni upravljaju ministarstvima a drugi gradom. Sad mi pozivamo ta ministarstva da reaguju napokon u skladu sa svojim ovlaštenjima i da one dopise koje smo njima slali izvade iz ladica i postupe u skladu sa njima“, rekao je Igor Kalaba iz Centra za životnu sredinu.

Kako je Gerila ranije pisala, projekat izgradnje šetališta pokrenut je u junu 2025. bez prethodno pribavljenih potrebnih dozvola, uključujući vodne smjernice od nadležnih organa. Inspekcija je u međuvremenu potvrdila nepravilnosti i zapečatila lokaciju, ali radovi nisu trajno obustavljeni.

U odgovoru Grada Banjaluka od 18. jula 2025. navodi se da su „pristupili radovima jer nisu stekli utisak da bi projekat bio odbijen“, što su nevladine organizacije protumačile kao dodatno ignorisanje zakona i procedura.

„Nastavljamo izgradnju šetališta uz Vrbas na potezu od Švedske plaže do Vrućice i za taj projekat posjedujemo vodne saglasnosti, građevinsku dozvolu i budžetirana sredstva. Novoizgrađeno šetalište jedno je od omiljenih mjesta za uživanje naših građana i istrajaćemo na tome da ga uspješno završimo“, poručio je Draško Stanivuković gradonačelnik Banjaluke, u oktobru prošle godine.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Grad betonirao obalu Vrbasa uz nezakonito izdatu građevinsku dozvolu! first appeared on Gerila.info.