Stanivuković je kazao kako ovim korakom nastavlja realizaciju projekta koji je dio kampanje “Generacija bistre glave“, sa ciljem da se u školama u prvi plan vrate znanje, rad, drugarstvo i prave vrijednosti, a ne materijalne razlike među učenicima.

„Istovremeno, izabran je i najpovoljniji ponuđač za nabavku ormarića za osnovne škole kako bismo olakšali đačke torbe našim školarcima. Radimo i na nabavci polica na kojima će se, prije nastave, odlagati mobilni telefoni učenika. Sve ovo radimo, jer znamo da je obrazovanje najveća investicija u budućnost naše djece i našeg grada“, istakao je Stanivuković.

Ministar prosvjete i kulture Republike Srpske Borivoje Goluboić kaže kako je veliko pitanje koliko će uvođenje uniformi biti korisno za učenike. Inicijativa grada je, kazao je on, stigla u Ministarstvo, ali ima dosta nelogičnosti jer, nije urađena jasna analiza. Golubović je napomenuo da mora biti utvrđen stav šire zajednice i stručne javnosti, te donesen jasan zaključak.

Pravnici upozoravaju da osnovne škole u Republici Srpskoj nisu ustanove kojima neposredno upravlja gradonačelnik. Nadležnosti nad obrazovanjem pripadaju prvenstveno Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske, školskim odborima i samim školama u okviru zakonskih ovlašćenja.

Pravnici s kojima smo razgovarali kažu da bi zbog toga bilo sporno kada bi gradonačelnik jednostranom odlukom nametnuo obavezu svim školama da uvedu uniforme bez saglasnosti nadležnih obrazovnih organa. Međutim, ako Grad samo finansira uniforme, a škole i roditelji dobrovoljno prihvate projekat, takav model je mnogo teže pravno osporiti.

Pravni spor bi lako mogao nastati ako bi uniforme predstavljale finansijski teret za roditelje, ako bi pojedini učenici bili diskriminisani, ako bi pravila bila nerazumna ili nesrazmjerna i ako ne bi postojala mogućnost uvažavanja zdravstvenih, vjerskih ili drugih opravdanih razloga. Sama ideja školskih uniformi, kažu pravnici s kojima smo razgovarali, nije suprotna zakonima BiH ni Republike Srpske. Međutim, zakonitost zavisi od procedure i nadležnosti. Grad Banja Luka može finansirati i predlagati takav projekat, ali bi eventualno obavezno uvođenje uniformi moralo biti sprovedeno kroz odluke nadležnih školskih i obrazovnih organa, uz poštovanje prava učenika i roditelja.

Dragana Popović iz Banje Luke, majka jednog osnovca i jednog srednjoškolca, kaže da joj se ideja o školskim uniformama ne dopada. Ona smatra da je to samo dio Stanivukovićeve „politike fasade“. Umjesto da budu riješena goruća pitanja u prosvjeti, u prvi plan se gura ono što je najmanje važno, a to su školske uniforme.

„Učenici su sve nepismeniji, kriterijumi su sve niži, nastavnici i profesori traže minimum za odličan uspjeh, a mi se bavimo školskim uniformama. Prosvjeta se raspada, a uniforme postaju najvažnije pitanje. I zašto bi učenici uopšte nosili uniforme? Na osnovu čega bi bili obavezni da to rade? I da li bi bili kažnjeni ako ne bi pristali da nose uniforme“, pita Popovićeva.

Školske unifiorme nisu jedina Stanivukovićeva ideja koja je podijelila javnost. Druga je služenje civilnog roka za mlade od 18 do 25 godina, a upravo bi taj starosni okvir mogao da predstavlja zakonski kamen o koji bi Stanivuković lako mogao da zapne.

Banjaluka tokom ove godine planira organizovati civilni rok za šta je raspisan javni poziv, a prema riječima Draška Stanivukovića, u realizaciji ove ideje su sami, jer im Vlada Republike Srpske nije dala podršku. Zakon o zaštiti i spasavanju jasno propisuje da su građani od 18 do 60 godina dužni da učestvuju u zaštiti i spasavanju.

„Nameće se pitanje ko je gradonačelnik da ograniči prijavu na 25 godina kršeći zakon? Po čemu je neki gradski nabildani mladić do 25 godina prihvatljiv za gradonačelnika, a momak sa sela sa Manjače koji je ostao na ognjištu da čuva ovce i ima 26 godina nije? Zakon je jasan: građani su dužni da učestvuju. Nigdje ne piše da mogu. Gradonačelnik je ponovo sam odlučio mimo zakona“, kaže Mladen Dragičević, otac jednog dvadesetogodišnjaka.

Vlada Republike Srpske nije dala podršku Gradu za ovu inicijativu. Javni poziv za popunu jedinica opšte namjene i povjereničke službe sistema zaštite i spasavanja Grada Banjaluka nedavno je zvanično raspisan. Pravo učešća imaju sva lica, bez obzira na pol, koja imaju od 18 do 25 godina, koja imaju prebivalište na području Banje Luke i koja posjeduju opštu zdravstvenu sposobnost.

Civilni rok dobio je javni poziv prije nego što je dobio podršku odbornika. Projekat koji će biti finansiran iz gradskog budžeta već ima definisane rokove, uslove i plan obuke, iako ga Skupština nije podržala. Predsjednik Skupštine Grada Ljubo Ninković kaže kako u konkursu nije navedeno ni ko ga formalno raspisuje.

„Dostavili su to Skupštini, ali smatrajući da to nije nikakav civilni rok, već drugarski kamp, donijeli smo odluku da ne podržimo takvu vrstu druženja na Manjači ili gdje god je gradonačelnik to zamislio. Nakon toga smo vidjeli da gradonačelnik samostalno, bez skupštinske odluke, ulazi u takvu avanturu“, rekao je Ninković.

Iz SNSD-a podsjećaju da su pred gradom i dalje neriješeni brojni komunalni i infrastrukturni problemi. Prioriteti bi, smatraju, trebalo da budu drugačije postavljeni.

„Imamo puno nagomilanih problema koji su u nadležnosti Grada: gužve u saobraćaju, rupe na putevima, nedostatak kapaciteta u vrtićima, smeće, nelegalna gradnja… Ima dosta problema koji moraju biti prioritet u odnosu na ovo“, rekao je predsjednik Gradskog odbora SNSD-a u Banjoj Luci Goran Maričić.

Goran Dakić

The post Stanivukovićev šav preslab, civilni rok bez podrške first appeared on Gerila.info.

Prema navodima iz saopštenja Udruženja i volontera Azila na Manjači, stanje koje su zatekli u nedjelju, 29. marta, ukazuje na ozbiljnu nebrigu prema životinjama. Tvrde da postoje indicije da radnici nisu dolazili u azil još od petka, te da dvojica od ukupno četiri radnika, koji su zaposleni preko Gradske uprave, nisu bila na svojim radnim mjestima.

Volonteri navode da su psi zatečeni gladni, bez hrane u zdjelama i bez vode, koja je bila potpuno zaleđena. Dodatni problem predstavljali su visoki snježni nanosi, zbog kojih je pristup pojedinim dijelovima azila bio gotovo onemogućen, uključujući i dio u kojem su smješteni štenci.

Volonterka Svetlana Vejinović ističe da je situacija koju su zatekli neprihvatljiva.

“Psi su zatečeni gladni, bez hrane, a voda je potpuno zaleđena. Put do mjesta gdje su smješteni štenci bio je pod skoro metar snijega, upitno je da li je iko dolazio i juče. Nećemo ni govoriti o uslovima u kojima žive — o fekalijama. Sijeno koje smo kupili da ih ugrije ubuđalo je jer nije bilo adekvatno sklonjeno. Ovo stanje je neprihvatljivo. Volonteri traže hitnu reakciju.”

Iz udruženja podsjećaju da volonteri godinama, uglavnom zahvaljujući donacijama građana, obezbjeđuju gotovo sve što je potrebno za funkcionisanje azila. Kako tvrde, iz donacija finansiraju hranu za pse, sredstva za čišćenje i dezinfekciju, alat za rad u azilu, sijeno kao izvor topline, popravke opreme, kao i dio veterinarske obrade i troškove transporta pasa prilikom udomljavanja u zemlji i inostranstvu.

Prema njihovim riječima, bez pomoći građana psi u azilu ne bi imali ni minimum uslova za preživljavanje.

Volonteri su u saopštenju iznijeli i sumnje da pojedini radnici konzumiraju alkohol tokom radnog vremena, što, kako navode, dodatno ugrožava dobrobit životinja i sposobnost radnika da obavljaju osnovne poslove. Zbog toga traže hitnu i detaljnu istragu.

Od Gradske uprave Banjaluka i nadležnih službi zahtijevaju hitno pokretanje disciplinskog postupka protiv radnika koji ne izvršavaju svoje obaveze, utvrđivanje odgovornosti nadređenih, uključujući načelnika Odjeljenja za komunalne poslove, raspisivanje konkursa za nove radnike, kao i trajno rješavanje problema u azilu uz kontinuiran nadzor i veću transparentnost rada.

„Psi u gradskom azilu preživljavaju zahvaljujući volonterima, humanosti građana i njihovim donacijama. Vrijeme je da se odgovornost konačno vrati onima koji su za azil i plaćeni“, poručuju volonteri.

The post Psi na Manjači ostavljeni bez hrane i vode: Volonteri zatekli azil bez radnika i u alarmantnom stanju first appeared on Gerila.info.

U odluci pod brojem U-66/25, Sud je utvrdio da Pravilnik o sufinansiranju troškova boravka djece u privatnim vrtićima na teritoriji grada Banjaluka nije u saglasnosti sa Ustavom RS i Zakonom o lokalnoj samoupravi. Ključni razlog za ovakvu odluku je činjenica da je gradonačelnik Banjaluke prekoračio svoja ustavna ovlašćenja prilikom donošenja ovog Pravilnika.

“Postupajući na taj način, donosilac akta je povrijedio odredbe zakona i ustavno načelo zakonitosti, što Pravilnik sa formalnopravnog aspekta u cjelini čini neustavnim”, saopšteno je iz Ustavnog suda RS.

Važno je naglasiti da bez pune odluke Ustavnog suda i njenog obrazloženja, ne treba donositi konačne zaključke. Još se ne zna tačno šta je sve sporno i kako ta nepravilnost treba da bude ispravljena. Po onome što je do sada objavljeno, može se pretpostaviti da problem nije u samim subvencijama, nego u tome ko je donio odluku, odnosno da gradonačelnik nije imao pravo da sam donese ovakav pravilnik, nego da je to morala uraditi Skupština grada.

Da bi se o svemu govorilo ozbiljno, potrebno je prvo vidjeti kompletnu odluku suda, poručuju pravnici s kojima smo pričali. Treba provjeriti i kako su subvencije ranije uređivane, ko ih je donosio i da li je možda sporna samo neka posljednja izmjena ili povećanje. Bez toga bi svaka sigurna tvrdnja bila neozbiljna.

Ali ono što se već sada jasno vidi jeste da su roditelji ponovo dovedeni u situaciju da strepe zbog grešaka i prepucavanja institucija i političara. Među njima se sve više osjeća umor i odustajanje. Neki više ne žele ni da komentarišu. Nakon svega što su prošli, od javnih rasprava do političkih prepucavanja, dio roditelja danas više ne vjeruje ni jednima ni drugima.

Pobjeda politike nad djecom – uz pomoć roditelja

Više nije riječ samo o tome da li će subvencije kasniti, biti smanjene, ukinute ili pravno drugačije uređene. Riječ je o tome da ljudi gube volju da se uopšte bore za ono što im pripada. To je znak da su se umorili od sistema koji ih stalno vraća na početak.

A početak je bio davno i roditelji su prošli dug put koji, na žalost, nije urodio plodom. Od borbe za puna prava, dobili su samo subvenciju. A sada se i ona dovodi u pitanje.

Grad Banja Luka favorizuje državne vrtiće? Privatne ustanove traže ravnopravan tretman

Subvencije na čekanju: Roditelji i djeca iz privatnih vrtića u Banjaluci ponovo taoci političkih igara

Ogorčenje roditelja u Banjaluci zbog neispunjenih obećanja: Da li su djeca u privatnim vrtićima manje vrijedna?

Što se subvencija tiče, nekoliko pitanja se nameće: Ko je napravio pravni problem? Zašto se ovako važna stvar nije od početka uredila kako treba? Zašto roditelji opet moraju da strepe zbog tuđih grešaka?

Roditelji ne smiju biti kolateralna šteta pogrešnih odluka, političkog inata i pravnog nereda. Jasno je da je neko napravio problem, a roditeljima je dosta i problema i objašnjenja.

Mladen Bubonjić

The post Subvencije za privatne vrtiće: Ustavni sud oborio pravilnik, Grad tvrdi da nastavlja sa isplatama first appeared on Gerila.info.

Iz ove inicijative saopšteno je da su tek nakon dvije urgencije i dodatnih upita Republičkoj upravi za inspekcijske poslove dobili odgovor na prigovore koje su još u avgustu i septembru prošle godine uputili zbog, kako navode, sporne zakonitosti donošenja regulacionih planova u Banjaluci.

Odgovor koji su zaprimili 18. marta ove godine, tvrde iz inicijative, pokazuje da njihov zahtjev i dalje stoji neriješen, zarobljen u administrativnim procedurama između Grada Banjaluka, Inspektorata i nadležnog ministarstva.

U saopštenju navode da takva situacija pokazuje nespremnost institucija da preuzmu odgovornost za tumačenje Zakona o uređenju prostora i građenju Republike Srpske i da donesu konačnu odluku o zakonitosti usvajanja regulacionih planova u najvećem gradu Srpske.

„Svako dalje odugovlačenje koristi građevinskom lobiju, a na štetu građana“, upozorili su iz inicijative „Za Plan“.

Posebno ističu da je za utorak, 24. marta, zakazana sjednica Skupštine grada Banjaluka, na čijem dnevnom redu se nalaze prijedlozi za izmjenu čak 19 regulacionih planova, kao i prijedlozi za izradu dva nova plana.

Time se, kako navode, grad dovodi u apsurdnu situaciju da se novi planski dokumenti usvajaju dok nadležni organi još nisu ni odlučili o zakonitosti već usvojenih planova.

Iz građanske inicijative upozoravaju da posljedice takve prakse mogu biti dugoročne i nepovratne, te da će ih snositi svi građani Banjaluke.

„Za Plan“ je od Republičke uprave za inspekcijske poslove zatražio hitan inspekcijski nadzor nad više od 30 odluka i zaključaka Skupštine grada Banjaluka koji se odnose na izmjene i izradu regulacionih planova nakon utvrđivanja Nacrta Urbanističkog plana Banjaluka 2020–2040.

Prema njihovim tvrdnjama, donošenjem spornih izmjena, kojima se utvrđuje namjena prostora suprotna važećem planu višeg reda, direktno se krši član 28. Zakona o uređenju prostora i građenju Republike Srpske. Tim članom je propisano da planovi nižeg reda moraju biti usklađeni sa planovima višeg reda.

Iz inicijative podsjećaju da Banjaluka još nije usvojila novi Urbanistički plan koji bi zamijenio dokument iz 1975. godine, zbog čega se upravo taj plan i dalje smatra važećim dokumentom višeg reda.

Podsjećaju i da je prvi javni uvid u Nacrt novog urbanističkog plana održan od decembra 2021. do januara 2022. godine, dok je drugi javni uvid okončan 15. septembra 2025. godine. Nakon javnih prezentacija i rasprava održanih u septembru i oktobru prošle godine, javnost, kako tvrde, više nema informacije o tome šta se dešava sa ovim važnim strateškim dokumentom.

Građanska inicijativa „Za Plan“ zato traži hitnu reakciju nadležnih institucija i zaustavljanje, kako navode, dalje prakse donošenja spornih planskih rješenja bez jasnog odgovora na pitanje njihove zakonitosti.

The post Inicijativa „Za Plan“: Zaustaviti dalje usvajanje spornih regulacionih planova u Banjaluci first appeared on Gerila.info.

Piše: Jelena Jevđenić

Zagađenje vazduha u Banjaluci tokom prva dva mjeseca 2026. godine dostizalo je ekstremne i opasne nivoe, često svrstavajući grad u vrh najzagađenijih u Bosni i Hercegovini i regionu. Građani su oštro negodovali i tražili od odgovrnih rješenje, pokrenuta je i inicijativa „Mame protiv zagađenja“, a ovogodišnji Osmomartovski marš se održao pod sloganom “Ne gušite nam ni prava ni pluća”.

Iako je ove zime pritisak javnosti bio veći nego prethodnih zima, činjenica je da je vazduh u Banjaluci zagađen godinama. To pokazaju i podaci iz izvještaja Republičkog hidrometeorološkog zavoda Republike Srpske za 2024. godinu.

Prema uredbi o vrijednosti i kvalitetu vazduha, praćanje je definisano s četiri uredbe i jednim zakonom. U uredbi o vrijednosti i kvalitetu vazduha, za pojedine zagađujuće materije, definisane su  granične i tolerantne vrijednosti.

Izvještaj Republičkog hidrometeorološkog zavoda za 2024. godinu navodi da je u Banjaluci granična i tolerantna vrijednost azot-dioksida prekoračena u naseljima Centar, Borik i Lazarevo.

Granična i tolerantna vrijednost suspendovanih čestica PM 10 je prekoračena u Banjaluci na mjernom mjestu Lazarevo 81 put, na mjernom mjestu Paprikovac 10 puta, na mjernom mjestu centar grada 26 puta, na mjernom mjestu Borik 10 puta.

Granična i tolerantna vrijednost koncentracije ugljen-monoksida za period jedan dan prekoračena je na mjernom mjestu Borik, 30 dana u toku 2024.

Tokom 2024. godine prekoračenje ozona je bilo maksimalne dnevne osmočasovne srednje vrijednosti na godišnjem nivou u Banjaluci na mjernom mjestu Lazarevo 24 dana.

Ko prati kvalitet vazduha?

Republički hidrometeorološki zavod Republike Srpske  je referentni centar za monitoring kvaliteta vazduha u Republici Srpskoj, što znači da vrše praćenje stanja kvaliteta u okviru Republičke mreže mjernih mjesta, dok lokalne zajednice i gradovi, prema Zakonu o zaštiti vazduha, mogu da vrše monitoring kvaliteta vazduha u svojim gradovima i lokalnim zajednicama.

Kad je u pitanju grad Banjaluka, Republički hidrometeorološki zavod ima jedno mjerno mjesto u gradu gdje vrši monitoring kvaliteta vazduha i to u mjesnoj zajednici Lazarevo. Grad Banjaluka ima tri mjerna mjesta, na Paprikovcu, u Boriku i u centru grada. Zakonska obaveza gradova i lokalnih zajednica je da šalju mjesečne izvještaje Republičkom hidrometereološkom zavodu.

„Sve lokalne zajednice treba da nam dostavljaju izvještaj do 15. u mjesecu, tako kaže zakon. Neko dostavi, neko ne dostavi. Međutim, mogu da iskreno kažem, Gradiška i Zvornik su gradovi koji vrše monitoring i oni redovno šalju izvještaje i mi ih ubacujemo u naše mjesečne izvještaje. Banjaluka nije ažurna“, rekao je ovo Zlatko Đajić iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Iz upita koje smo poslali gradu u vezi mjerenja zagađenja vazduha rečeno nam je da će nam dostaviti podatke naknadno. Iako smo upit poslali 17. februara, još uvijek nismo dobili odgovore.

Najčešća prekoračenja čestice 2,5 PM i 10 PM.

„Najčešća prekoračenja u gradu Banjaluci na mjernom mjestu Lazarevo su prekoračenja 2,5 PM i 10 PM čestica. Znači, one su uglavnom prekoračene u zimskom vremenu. Granična i tolerantna vrijednost je definisana na godišnjem nivou. Granična vrijednost ne smije da se prekorači više od 25 dana u godini. Tako kaže zakon. Prema zadnjem izvještaju granična tolerantna vrijednost u Banjaluci prekoračena je 80 dana, ta granična vrijednost 50 mikrograma, a ne smije više od 35 dana“, naveo je Đajić.

On je dodao su ta prekoračenja uglavnom u zimskom periodu.

Zašto Banjaluka ima tako zagađen vazduh?

Banjaluka je bez teške i prljave industrije zadnjih godina svake zime jedan od najzagađenijih gradova. Šta je onda razlog toliko nezdravom i onečišćenom vazduhu?

„Kad eliminirate industriju, dodajete sve ostalo i dobijete otprilike situaciju koja je ovdje sada. Banjaluka već odavno ima ove probleme koji su sad kulminirali. Prosto, puno nepovoljnih faktora se sabralo u jednu tačku i, u principu, mi sad živimo nešto što, ukoliko ne riješimo ili ne počnemo rješavati sistemski, bojim se da će nas koštati mnogo više nego što iko može sada da zamisli“, rekao je ovo za Impuls prof. dr Petar Gvero, vodeći stručnjak za termodinamiku.

„Jer ja ne pričam samo o zimskom zagađenju, dočekat će nas i ljetnje zagađenje. Banjaluka, inače, u zimskom periodu, ima dosta nepovoljne aspekte strujanja vazduha i dosta nepovoljne meteorološke parametre: često nizak vazdušni pritisak i jako malo vjetra. Specifično je to za kotline, ali svaka kotlina opet ima svoje specifičnosti“, naveo je on.

Đajić navodi da geografski položaj, kao i meteorologija, utiču jednim dijelom na kvalitet vazduha.

„Desi se to da je meteorologija, pod navodnike, uticala na ovaj period gdje je došlo do većeg povećanja zagađenja. U principu isto kao i u prošloj godini, nije bilo provjetravanja. Atmosfera je bila mirna. Dolazilo je vrlo često do temperaturne inverzije gdje se sve zagađajuće materije zadržavaju u vazduhu i samim tim pokazuju i veće vrijednosti, a građani to i osjete. Kada je bilo malo snijega i vjetra, smanje se satne koncentracije. Tako da svakako geografski položaj je jako bitan kao i meteorološke prilike. Znači, kad nema padavina, kad nema vjetra, kad nema kiše, sve zagađujuće materije koje izlaze iz dimnjaka zadržavaju se u vazduhu i to je ono što mi osjetimo kad izađemo van“, objašnjava on.

U promjeni klime, pa i u kontekstu zagađenja vazduha, često se spominje i hidroelektarna Bočac. Gvero ističe da se hidroelektrana koristi kao izgovor.

„Hidroelektrana Bočac je davno napravljena. Činjenica je da je postojala prije 30, 40, 50 godina pa nismo imali ovako stanje. Mi smo imali industriju. I to vrlo jaku industriju. Tako da odgovor treba tražiti u kombinaciji, recimo, ove eksplozije gradnje. Veliki je broj prigradskih naselja, koja nisu spojena na neke centralizovane sisteme grijanja. Imate puno pojedinačnih dimnjaka u jako niskim zonama. Sistem daljinskog grijanja, koji funkcioniše kako funkcioniše. Saobraćaj koji je premašio višestruko infrastrukturu grada. Kad to sve saberete, dobijate ovo što dobijate. To je, recimo, Banjaluka danas“, naveo je Gvero.

Eksplozija gradnje i betona – grad ne diše

„Ali ne treba amnestirati, recimo, građevinski sektor, koji realno nije izvor tog zagađenja, ali gradnja koja je otela ovaj grad, prosto je blokirala mogućnost da vazduh normalno cirkuliše kroz grad. Pogledajte, mehanika fluida je egzaktna nauka“, dodao je on.

Prema njegovim riječima jako je važno u jednoj urbanoj sredini kako su i grad i zgrade orijentisane. Da li sprečavaju cirkulaciju vazduha ili dozvoljavaju da vazduh struji. Postoje mnogo veći gradovi od Banjaluke, pa nemaju ovaj problem. Znači, prosto stvari su se ovdje otele kontroli.

„Činjenica je da trenutno u Banjaluci imate preko 100 novih gradilišta i to pokazuje da će sljedeće godine situacija biti samo gora. Ne može biti bolje. Znači, ovaj grad je sam sebi, što bi se žargonski reklo, pucao u nogu neusvajanjem urbanističkog plana, koji već decenijama ne postoji. I samim tim dozvolio je interesu kapitala i tajkunima da provode svoje interese tako što, ako nađu interese da grade u nekoj zoni, mijenja se regulacioni plan“, naglašava Gvero.

On još napominje da niko nema ništa protiv gradnje, ali da bi gradnja morala biti u urbanističkim okvirima i da ono što je u Banjaluci sporno jeste što niko nije razmišljao o tome da zgrade, pogotovo visoke zgrade, mogu da imaju ozbiljan uticaj na sprečavanje prirodne cirkulacije u gradu. Što je pogubno za grad koji ima relativno mali broj dana s vjetrom. Kao primjer navodi Beograd koji je jako zagađen, ali Beograd ima košavu, koja s vremena na vrijeme očisti grad od zagađenja.

U februaru ove godine i ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske Bojan Vipotnik je naveo da se u Banjaluci neplanski gradi i ne poštuju se smjernice urbanizma, prostornog uređenja i građevinarstva te da to doprinosi zagađenju, između ostalog.

Saobraćajna zagušenost

Saobraćaj zagađuje vazduh u gradovima prvenstveno putem izduvnih gasova koji nastaju sagorijevanjem fosilnih goriva, ali i mehaničkim trošenjem dijelova vozila.

Prema zadnjim podacima Republičkog zavoda za statistiku Republike Srpske, u Banjaluci je 2015. godine bio registrovan 53 221 putnički automobil, da bi u međuvremenu došlo do rasta 44,1 %, na 76 714 u 2024. godini.

„Banjaluka ima jako intenzivan saobraćaj koji je odavno trebalo svesti u neke okvire regulisanih zona, pješačkih zona, zona stanovanja i tako dalje. Mi to nismo u stanju da napravimo. Ima problema i s parkingom. Ljudi nemaju uopšte predstavu koliko jedan automobil zagađuje dok stoji. Znači, čim ubrzate saobraćaj, vi omogućavate da vam se zagađenje drastično smanji“, naveo je Gvero.

Motori sa unutrašnjim sagorijevanjem ispuštaju azotne okside, ugljen-monoksid i ugljovodonike. Ova jedinjenja su ključna za stvaranje prizemnog ozona, koji je štetan za disajne organe. Čestice PM 10 i PM 2.5, pored onih iz auspuha, značajan dio sitnih čestica dolazi od trošenja kočnica i guma, te od podizanja prašine s kolovoza. Stara vozila i loše gorivo takođe doprinose zagađenju, a u Banjaluci prosječna starost automobila je često preko 17 godina, što znači da su vozila sa starijim motorima ispod euro 5 standarda i da emituju znatno veće koncentracije zagađivača.

Individualna ložišta i toplana

Bez zvaničnih podataka, ali po procjenama stručnjaka, skoro 50 hiljada domaćinstava u Banjaluci koristi, između ostalog, drveni ugalj, pelet, drva ili struju za grijanje. Sistem daljinskog grijanja se provodi preko preduzeća „Eko toplane“ i pokriva nešto više od 20 000 korisnika.

Iz ove firme su u januaru ove godine izjavili za medije da Eko toplane Banjaluka za proizvodnju toplotne energije koriste drvnu biomasu, prvenstveno drvnu sječku i da biomasa podrazumijeva isključivo drvni materijal koji je namijenjen energetskoj upotrebi, a ne otpad nepoznatog porijekla ili druge materijale. Takođe su naveli da se u okviru redovnih operativnih procedura provodi stroga kontrola kvaliteta goriva koje se koristi u proizvodnji toplotne energije, uključujući mjerenje vlažnosti drvne sječke i provjeru njenog sastava. Korištenje bilo kakvog drugog materijala tehnički nije moguće bez ozbiljnog oštećenja postrojenja, narušavanja bezbjednosti rada i kršenja važećih ekoloških i zakonskih propisa. Dodali su da prema izvještajima o ispitivanju zagađujućih materija u vazduhu, koji obuhvataju mjerenja na lokaciji Eko toplana, kao i na lokacijama Starčevica i Kosmos, izmjerene koncentracije PM čestica, sumpor-dioksida, azotnih oksida i ugljen-monoksida su se kretale ispod graničnih vrijednosti propisanih važećim pravilnicima.

Mi smo poslali upit gradu da li su i gdje podaci o mjerenju kvaliteta vazduha javno dostupni u realnom vremenu? S obzirom na to da se kao primarni energent koristi drvna sječka, da li se po potrebi koristi i mazut? Na koji način grad i nadležne inspekcije kontrolišu kvalitet i vlažnost sječke, te nivo materija koje se oslobađaju sagorijevanjem istih? Da li su na postrojenjima instalirani najsavremeniji filteri za prečišćavanje čestica PM 10 i PM 2.5 i kada je izvršeno posljednje nezavisno testiranje efikasnosti tih filtera? Postoji li obaveza preduzeća da odmah obavijesti javnost u slučaju kvara na sistemu filtracije ili prelaska na energente koji više zagađuju?

Odgovor koji smo dobili od grada na sva ova pitanja je da inspekcijska kontrola nije u nadležnosti grada što se tiče rada „Eko toplane“.

Mala individualna ložišta su takođe zagađivači. U javnosti se često spominje da izborom kvalitetnog energenta, ali i vlažnosti tog energenta, kvalitetom ložišta, čišćenjem dimnjaka može da se smanji uticaj na zagađenje vazduha.

Gvero navodi da zakon ne reguliše potrebu da mala ložišta posjeduju nekakav sistem za tretman gasova.

„To je prosto iz razloga što su sistemi za tretman gasova skupi za male sisteme“, ističe on i dodaje da može da se reguliše tržište, odnosno da se određeni sistemi koji su neefikasni i više zagađuju, ne pojavljuju kao proizvod na tržištu.

Koji od ovih faktora je dominantan za zagađenje vazduha, trenutno je nemoguće reći, međutim, postoje prilično egzaktne metode da se to utvrdi. Stvar je samo volje i pristupa, tvrde stručnjaci.

„Kada uzmemo za primjer čestice, one nisu jednorodna materija, sastoje se od više različitih hemijskih elemenata. Ti hemijski elementi dolaze najviše iz pepela, odnosno od čvrstih ostataka sagorijevanja. I u suštini sastav tih hemijskih elemenata vam lako može reći šta je to dominantan izvor zagađenja česticama u Banjaluci. Recimo, ako imate u tim česticama alkalne elemente, tipa kalijuma ili natrijuma ili tako dalje, to je definitivno biomasa. I onda tražite ko najviše koristi biomasu. Koriste domaćinstva, koristi eko toplana i tako dalje“, dodao je Gvero.

Zdravlje nema cijenu, ali cijenu ipak plaćamo

Prema podacima zdravstvenih organizacija u Bosni i Hercegovini svake godine više od 3000 ljudi umre od posljedica zagađenog vazduha , dok rizik od respiratornih i plućnih bolesti kontinuirano raste.

Aerozagađenje djeluje na gotovo sve organe i organske sisteme. Dokazani je kancerogen koji se svrstava u grupu jedan kancerogena prema Međunarodnoj agencija za istraživanje raka. Suspendovane čestice su kancerogen grupe jedan. Dugoročna izloženost povećanim koncentracijama čestica PM 2.5, pored respiratornog sistema (povećan broj respiratornih infekcija, pogoršanje kliničke slike kod plućnih bolesnika i bolesnika s hroničnim bronhitisom i astmom) utiče i na druge organske sisteme, uključujući respiratorno zdravlje, neurološki i kognitivni razvoj, naročito kod novorođenčadi i male djece, naveli su iz Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske.

„Neželjeni zdravstveni efekti izloženosti aerozagađenju mogu nastati zbog kratkoročne ili dugoročne izloženosti. Kratkoročna izloženost u zavisnosti od koncentracije zagađujućih materija se manifestvuje povećanjem broja respiratornih infekcija, učestalim glavoboljama i pogoršanjem postojećih hroničnih oboljenja. Posljedice dugoročne izloženosti aerozagađenju se ogledaju u povećanju broja oboljelih od masovnih nezaraznih bolesti (kardiovaskularnih bolesti, hronična opstruktivna bolest pluća, maligne bolesti) naročito kod pušača zbog sinergističkog djelovanja s pušenjem. Zagađivači vazduha, takođe, mogu uzrokovati ozbiljne neurokognitivne efekte, od varijacija u ponašanju do neurodegenerativnih poremećaja koji na kraju mogu imati ozbiljan uticaj na mentalno zdravlje – viši nivo stresa, depresija, demencija, Alchajmerova bolest“, navela je za Impuls dr Vesna Rudić Grujić, načelnica Službe za higijenu u JZU institutu za javno zdravstvo Republike Srpske.

Prema savjetima instituta građani bi u vrijeme kad je vazduh zagađen trebalo da skrate trajanje aktivnosti na otvorenom i izbjegavaju povećane fizičke aktivnosti na otvorenom naročito u jutarnjim i večernjim satima (aktivnosti praćene ubrzanim i dubokim disanjem). Potrebno je izbjegavati dodatnu izloženost zagađujućim materijama iz drugih izvora, kao što su pušenje i korišćenje različitih hemijskih sredstava (sredstva za čišćenje, boje, lakovi, ljepila…) Osobama sa akutnim i hroničnim oboljenjima se savjetuje redovno uzimanje terapije, a u slučaju pogoršanja osnovnog oboljenja, potrebno je javiti se porodičnom ljekaru. Izbjegavati provjetravanje prostorija u ranim jutarnjim i večernjim časovima.

„Kada govorimo o mjerama zaštite od zagađenog vazduha na nivou opšte populacije, zaštitne maske  se ne preporučuju za smanjenje izloženosti zagađenju vazduha. Respiratorne maske se mogu preporučiti za lica koja su profesionalno izložena zagađenju ili u vanrednim situacijama kao na primjer šumski požari ili čišćenja u slučaju katastrofa“, dodala je Rudić Grujić.

Ekološki i zdravstveni hazard bez vanrednog stanja

Jedno od pitanja na koje od grada nismo dobili odgovor, bilo je i pitanje proglašenja vanrednog stanja u danima kada je vidno zagađenje bilo i do dva puta, pa i tri, iznad tolerantne granice. Tako je javnost ostala uskraćena za odgovore i na osnovu kojih parametara je procijenjeno da nema potrebe za obavještavanjem javnosti i uvođenjem vanrednih mjera.

Banjalučani mogu pratiti podatke o kvalitetu vazduha na stranici grada, kao i na stranici Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

„Tu objavljamo naše mjesečne i godišnje izveštaje koji se mogu i skidati. Imamo na sajtu i podatke u realnom vremenu za naših 7 mjernih stanica. Tu uvijek možete vidjeti satne podatke za sve zagađajuće materije koje mi pratimo. Mi smo institucija koja vrši monitoring i prati stanje, a gradovi bi trebalo da u svojim lokalnim zajednicama nastupaju prema javnosti na svoj način, pogotovo gradovi koji imaju i svoje lokalne mreže“, naglasio je Đajić.

Građani su stava da je bilo osnova za neku vrstu upozorenja.

„Smatram da je grad Banjaluka, kao jedinica lokalne samouprave, imao osnove da tokom prethodnih mjeseci postupa i po Zakonu o zaštiti vazduha i po njegovim podzakonskim aktima. Pošto sam tokom zimskih mjeseci boravila u gradu, nisam primijetila da je bilo šta poduzimano u cilju efektivnog provođenja propisa i jasnog upozorenja građanima na opasnost od izlaganja zagađenom vazduhu. Najgore je za mene bilo što sam obavezna da dijete vodim u školu, čak i kada je vazduh vani bio kategorisan i kao veoma nezdav i opasan“, mišljenja je advokatica Dragana Stanković, pokretačica inicijative “Mame protiv zagađenja“.

Ona je za Impuls navela da bi u takvim situacijama sva pažnja javnih vlasti i odgovorinih lica trebalo da se preusmjeri na zaštitu djece kao kategorije stanovništva koja ne mogu sama da se štite i koja potpuno zavise od postupanja odraslih osoba. Nejasno je zašto to nije urađeno.

„Takav stav odgovornih mi povređuje ljudsko dostojanstvo, koje mi Ustav Republike Srpske garantuje“, dodala je ona.

„Kada mjerni instrumenti pokažu da je vazduh opasan po život, svako ćutanje administracije je direktno ugrožavanje zdravlja. Vanredno stanje ne služi da se širi panika, već da se djeca povuku iz škola i vrtića, a radnici s otvorenog, dok se situacija ne smiri. Čekanje da vjetar odradi posao gradske uprave jednostavno nije strategija“, istakao je Dragan Ostić iz Centra za životnu sredinu iz Banjaluke.

Mjere zaštite

Grad Banjaluka je polovinom decembra prošle godine, usljed pristiska javnosti, iznio niz hitnih mjera i planova za smanjenje zagađenja vazduha.

– Filteri na dimnjacima svih individualnih i kolektivnih ložišta biće obavezni. Po utvrđivanju konačne cijene, razmotriće se mogućnost njihovog subvencionisanja.

– Strože kontrole emitera gasova, biće pojačane i inspekcije svih potencijalnih zagađivača.

– Uvođenje električnih autobusa, povećanje subvencija za javni prijevoz, smanjenje broja automobila u prometu te pooštravanje tehničkih pregleda motornih vozila.

Krajem januara ove godine iz grada su naveli da je u toku i izrada mape zagađivača, koja će biti direktan izvor informacija o pritiscima na kvalitet vazduha, a samim tim i aktivnostima koje je potrebno provesti.

Iz grada su tada istakli da pitanje kvaliteta vazduha nije političko pitanje niti pitanje koje grad može sam rješavati, već je neophodna i podrška republičkih nivoa vlasti.

S tim se slaže i Gvero. On navodi da su sve oči uprte u grad, ali i da ova situacija obuhvata jako veliki broj aktera koji treba da shvate svoju ulogu.

Što se tiče predloženih mjera, on konstatuje da neke imaju smisla, a da su neke besmislene.

Filteri na individualnim ložištima gotovo da i ne postoje. Tehnička rješenja tog tipa, iako postoje, toliko su skupa da vjerovatno koštaju više nego sav sistem grijanja u jednoj kući.

„Više od 90 % kuća se grije na klasične peći i kotlove i to znači da takvi dimnjaci nemaju nikakav ventilator. Dimnjak je dovoljno visok da ostvari pad pritiska koji istjeruje gasove vani. Kada stavite bilo kakave filtere na takav dimnjak, dimnjak se priguši, stvara se otpor koji sam dimnjak ne može savladati i dimni gasovi se vrate u kuću“, objašnjava Gvero.

On ističe utopljavanje objekata kao jednu od mjera koja bi dala rezultate.

„Ako utopljavate kuće, kao što je vanjska izolacija, promjena prozora i slično, vi ste smanjili potrebu za gorivom za 50-60 posto, nekada i više. To su mjere koje imaju smisla, a za koje masa građana nema novca, ali ta vrsta podrške bi dala rezultat. Zatim, podrška za toplotne pumpe. Strateško okretanje ka geotermalnim izvorima. Mi ležimo na geotermalnom jezeru, a već decenijama samo pričamo o tome. Urbanistički plan se podrazumijeva, ali to je smiješno, da grad ove veličine u kome se trenutno dešava eksplozija gradnje nema urbanistički plan. Ali da ima urbanistički plan, dobar dio ovih zgrada koje su sad u izgradnji ne bi bilo izgrađeno. Ali s obzirom na to da mi sve vrijeme prodajemo neku priču o nacionalnim interesima, pri tome zanemarujemo upravo interes tog običnog čoveka i ovo su rezultati te priče“, konstatuje Gvero i dodaje da treba donijeti vrlo jasnu odluku hoće li se društvene okolnosti i dalje gurati u pravcu interesa krupnog kapitala ili u pravcu opšteg interesa svih građana ovog grada i da je to politička odluka.

Iz Instituta za javno zdravstvo RS naveli su kako je potrebno nastaviti i intenzivirati akciju za smanjenje emisija zagađivača vazduha na nivou donosilaca odluka i promovisati lične aktivnosti za smanjenje ili ograničavanje dnevne izloženosti.

„Dugogodišnje prisustvo aerozagađenja, naročito u zimskim uslovima zahtijeva multidisciplinaran i multisektorski pristup na više nivoa (tehničko-tehnološke mjere, regulatorne mjere, urbanističke mjere) s ciljem prevencije nastanka epizoda aerozagađenja“, istakli su iz instituta.

Ostić navodi da bi grad trebalo da subvencionira prelazak na toplotne pumpe ili nova kućna ložišta na pelet.

„Grad treba da plati ljudima prelazak s uglja i drva na toplotne pumpe ili pelet, ali ne simbolično, već u ozbiljnom procentu. Ako subvencija pokriva samo mali dio, prosječna banjalučka porodica će radije nastaviti da loži šta stigne nego da uđe u dugove. Paralelno s tim, mora da se radi nešto na pitanju javnog prevoza. Već godinama slušamo neke priče o studijama, dok u međuvremenu ne vidimo nijednu novu autobusku liniju, ne vidimo povećan broj autobusa na ulicama, ne vidimo noćne buseve, zapravo ne vidimo ništa vizavi javnog prevoza što grad čini gradom. Uz to, ova divlja gradnja treba da se suzbije. Vidimo da se pojedina naselja dižu protiv ovakvog vida gradnje i ad hok izmjena regulacionih planova. Smanjuje se protok vazduha ako se gradi neplanski, gubimo zelene površine iz dana u dan – sve to utiče na kvalitet vazduha koji dišemo“, dodao je on.

„Prateći izjave gradskih funkcionera u medijima primijetila sam da se u njihovom narativu spominje u par navrata nabavka električnih autobusa ili tramvaja. Taj rezon me zaista zabrinjava, jer ukoliko se radi o prevoznim sredstvima na litijumske baterije, smatram da je to izmiještanje zagađenja iz jedne sfere u drugu, jer je javnost upoznata s nuspojavama rudarenja rude litijuma. Nadam se da će se pitanju otklanjanja zagađenja pristupiti uvažavajući prijedloge stručnih lica, koji su iznošeni u proteklom periodu i u javnosti“, dodala je Stanković.

Zagađenje vazduha o kojem se ne priča

Iako se zagađenje vazduha najčešće veže za zimu i ložišta, ljetno zagađenje je podjednako opasno, ali ima drugačije uzroke i manifestacije.

„Dešavalo se u nekom ljetnom periodu kad su bili vjetrovi da nam dođe saharski pijesak. Nama su analizatori detektovali pojavu i povećanje koncentracije prašine“, govori Đajić.

Gvero ističe da nam je zelenilo jedini spas od prašine, ali da je Banjaluka toliko izbetonirana da vazduh nema kuda da ide.

„Zelenilo vam je jedini spas od prašine i aerozagađenja. Čak i kad nema zagađenja, biljke igraju svoju ulogu. Mi smo prosto ovaj grad izbetonirali i zahvaljujući tome smo zatvorili pojedine zone strujanja. Mi sada imamo zone u kojima se grad nenormalno pregrijava. Znači, imate zone u kojima je praktično nemoguće funkcionisati na otvorenom u većem dijelu ljeta, posebno kada su temperature stravične“, naglašava on.

Gradovi širom svijeta sve više usvajaju strategije “odbetoniziranja“ i pretvaranja sivih zona u zelene površine kako bi se borili protiv ljetnih vrućina, zagađenja i poplava. Mnogi od ovih gradova slijede pravilo „3-30-300“,  svako bi trebalo da vidi barem 3 stabla iz svog doma, imati 30 % krošnji u komšiluku i živjeti unutar 300 metara od najbližeg parka, odnosno od 5 do 10 minuta laganog hoda.

U Parizu gradska uprava pretvara trgove i asfaltirane površine u “urbane šume”. Ispred zgrade gradske uprave uklonjeno je preko 2500 kvadratnih metara betona i posađeno 150 stabala, a plan je do 2030. posaditi ukupno 170 000 stabala. U Singapuru parkovi i zeleni hodnici integrisani su u svaki dio urbane infrastrukture, a Meksiko je 1000 betonskih stubova autocesta (ukupno 60 000 kvadratnih metara) pretvorio u vertikalne vrtove koji apsorbiraju CO2 i proizvode kisik.

U Banjaluci je trenutno preko 100 aktivnih gradiliša, a zelene površine su nerijetko ispoštovane zakonom kao na slici ispod.

(impulsportal.net)

The post Zagađenje vazduha – Banjaluku guše ložišta, saobraćaj, neplanska gradnja i neodgovorna vlast first appeared on Gerila.info.

Na okruglom stolu pod nazivom „Od potencijala do sistema: Kako društvo gradi (ili gubi) svoje talente?“ otvoreno je pitanje koje se rijetko postavlja bez zadrške: da li Republika Srpska zna šta radi sa svojom najtalentovanijom djecom.

„Danas govorimo o tome kako gradimo ili gubimo potencijale kroz naš obrazovni sistem i zajednicu u cjelini“, rekla je prof. dr Milica Drobac Pavićević, voditeljka Centra. Cilj, dodaje, nije samo identifikovati darovitu djecu, već razumjeti koliko društvo zaista ulaže u njihov razvoj.

Prema njenim riječima, između pet i deset odsto populacije učenika može se smatrati darovitom. Međutim, bez sistemske podrške, samo mali dio njih uspije da taj potencijal i ostvari. „Ako ne pružimo adekvatnu podršku, možemo očekivati da će stvarno razvijenih talenata biti znatno manje“, upozorava ona.

Centar za nadarenost „Naum“, koji djeluje pri Filozofskom fakultetu u Banjaluci i formalno je osnovan u maju 2025. godine, okuplja stručnjake iz različitih oblasti s ciljem da kroz saradnju sa školama i lokalnim zajednicama prepozna, razvija i sistemski podrži darovitu djecu, polazeći od ideje da talent bez adekvatne podrške često ostaje nevidljiv.

Darovitost bez sistema: između prepoznavanja i gubitka

Iako obrazovni sistem formalno prepoznaje nadarene učenike, podrška se, kako ističu učesnici, i dalje svodi na parcijalne mjere – poput preskakanja razreda ili učešća na takmičenjima.

„Nemamo sistemsku povezanost između osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja“, kaže Drobac Pavićević. „Postoje određeni normativi, ali to nije dovoljno da djeca dobiju kontinuiranu i kvalitetnu podršku.“

Upravo na te praznine pokušavaju odgovoriti inicijative poput Centra „Naum“, koji kroz saradnju sa univerzitetom, profesorima i istraživačkom infrastrukturom nastoji otvoriti prostor za razvoj talenata izvan rigidnih okvira školskog sistema.

Problem nije otkriti talent – nego šta poslije

Posebnu dimenziju raspravi dali su i predstavnici umjetničkih i jezičkih disciplina, koji upozoravaju da se talenti često prepoznaju – ali se sa njima ne zna šta dalje.

Prof. dr Saša Pavlović, šef Katedre za solfeđo i muzičku pedagogiju na Akademiji umjetnosti, ističe da se muzički talent prepoznaje vrlo rano, najčešće između pete i sedme godine, ali da je ključni problem ono što dolazi poslije.

„Nije problem samo prepoznati talent, nego šta raditi kada ga prepoznate – ko će raditi sa tim djetetom i kako“, kaže Pavlović, naglašavajući da rad sa darovitima zahtijeva poseban pristup, strpljenje i interdisciplinarni tim.

On upozorava da su darovita djeca često „neobična“ i da se upravo u toj različitosti krije njihov potencijal. „To nisu standardna djeca i ne mogu se uklopiti u standardne modele. Ako ih pokušamo uklopiti – gubimo ih.“

Dodaje i da bez ozbiljne sistemske podrške, koja uključuje pedagoge, psihologe i mentore, čak i najizraženiji talenat može ostati neiskorišten.

Slične probleme uočava i prof. dr Sanja Macura sa Filološkog fakulteta, posebno kada je riječ o darovitosti za jezik i književnost.

„Jedan od ključnih problema je što djeca koja su darovita za književnost često imaju poteškoće u savladavanju rigidnog sistema gramatičkih pravila“, kaže Macura, objašnjavajući da se u školama često miješaju dvije različite vrste sposobnosti – jezička preciznost i književna kreativnost.

Prema njenim riječima, sistem obrazovanja često „sam sebe potkopava“, jer ne pravi jasnu razliku između ta dva područja, niti ostavlja dovoljno prostora za razvoj kreativnosti.

„Izrazito darovito dijete je često neobično i ne uklapa se u očekivane obrasce. Ako nastavnik nema senzibilitet da to prepozna, taj talenat lako ostaje nevidljiv“, upozorava Macura.

Zaključuje da bez dodatnog osnaživanja nastavnika i institucionalne podrške, interesovanje za čitanje i pisanje kod nadarenih učenika s vremenom slabi – umjesto da se razvija.

Učionica između administracije i stvarnog rada sa djecom

Da problem nije samo u zakonima nego i u svakodnevnoj praksi, potvrđuje Petar Zoranović, predsjednik Društva učitelja Republike Srpske.

„Naše društvo trenutno više gubi talente nego što ih razvija“, kaže on, ukazujući na sve veći pritisak administracije na nastavnike. „Učiteljska profesija je kompleksna, ali nas birokratski okvir sve više udaljava od suštine – a to su djeca.“

Prepoznavanje darovitosti, dodaje, ne može se svesti na šablone. „Svako dijete je individua i zahtijeva individualan pristup. To podrazumijeva savremene metode rada, ali i otvorenu saradnju sa porodicom.“

Talenti se prepoznaju još u vrtiću 

Da razvoj talenata počinje mnogo ranije nego što se obično misli, ukazuje i Slađana Mišić, master predškolskog vaspitanja.

„Već na predškolskom uzrastu prepoznajemo djecu koja imaju specifične potencijale“, kaže ona. „Na nama je da im obezbijedimo stimulativno okruženje, dodatne sadržaje i prostor da se razvijaju.“

Ali upravo tu nastaje problem kontinuiteta. Djeca koja se prepoznaju u vrtiću često ulaskom u formalni sistem obrazovanja gube taj individualizovani pristup i priliku da dalje razvijaju svoje sposobnosti.

Paradoksalno, dok stručnjaci upozoravaju na sistemske slabosti, konkretni primjeri pokazuju da se uz koordinisanu podršku ipak mogu postići rezultati.

Ove godine 60 nadarenih učenika iz Republike Srpske pohađa programe u Istraživačkoj stanici Petnica – jednom od najprestižnijih obrazovno-istraživačkih centara u regionu. Učenici dolaze iz 16 gradova i opština, od Banjaluke i Bijeljine do Trebinja i Vlasenice.

Za većinu njih obezbijeđene su stipendije u iznosu od 50 do 100 odsto, zahvaljujući upravo saradnji Centra „Naum“, Fondacije „Kaća“ i lokalnih zajednica.

„Ovo nije samo podrška pojedincima, već temelj sistemske brige o onima koji će sutra voditi naše društvo“, poručeno je prilikom dodjele stipendija.

Izuzetak, a ne pravilo

Ipak, ovakvi primjeri ostaju više izuzetak nego pravilo. Oni pokazuju šta je moguće kada se povežu institucije, lokalne zajednice i akademski sektor – ali istovremeno razotkrivaju koliko takav model još nije postao standard.

Upravo zato poruka sa današnjeg skupa nadilazi akademske krugove. Kako su organizatori naglasili, pitanje darovitosti nije rezervisano za stručnjake.

To je pitanje svakog djeteta koje može ostati neprepoznato. Svakog roditelja koji ne zna kome da se obrati. I društva koje još uvijek ne odlučuje da li će ulagati u svoje talente – ili ih prepustiti slučaju.

Dejan Rakita / GERILA

The post Centar za nadarenost NAUM: Talenat među djecom imamo, ali ga kao društvo ne znamo razviti first appeared on Gerila.info.

Iako je ekskurzija trebala da se održi u ovoj školskoj godini, zbog ponavljanja kompletne procedure, izrade novog elaborata i raspisivanja novog javnog poziva, ona će biti pomjerena za septembar ove godine, odnosno za početak naredne školske godine.

„Zahvaljujući jedinstvu i istrajnosti roditelja, koji su u potrebnoj većini stali u zaštitu interesa svoje djece, otvorena je nova prilika da se ponovljeni postupak sprovede na transparentniji i odgovorniji način. Ovakav ishod ujedno potvrđuje da zajednički i odlučan stav roditelja može dovesti do konkretnih rezultata, koji u konačnici, za krajni cilj imaju obezbjeđivanje kvalitetnijih i pristupačnijih uslova za svu djecu“, kazala je Milica Malešević, roditelj jednog „osmaka“.

Podsjećamo da je GERILA pisala o tome kako su učenici osmih razreda ove osnovne škole tokom trodnevne ekskurzije trebali da posjete Kragujevac, ali veoma neobičnom rutom koja ih vodi preko Rogatice, Ustiprače i Višegrada zbog čega su roditelji tražili da se ekskurzija poništi i da se traži i novi „izvođač radova“ i nova trasa. Roditelji su se bunili i zbog previsoke cijene – 630 KM.

Nakon što su roditelji odbili ovakvu ekskurziju, uprava škole nije željela da raspiše novi javni poziv. Direktor škole Siniša Rendić je u više navrata govorio kako je sve urađeno u skladu sa zakonom, ali roditelji nisu odustajali: uporno su tražili da se jedna ekskurzija poništi, a da se za drugu raspiše novi javni poziv. Nakon mnogobrojnih tekstova i ogromnog interesovanja javnosti, uprava škole je popustila, novi tender će biti raspisan i učenici će ići na ekskurziju.

Roditelji učenika osmih razreda ove škole su tražili detaljno i dokumentovano obrazloženje formiranja cijene ponude, uključujući strukturu troškova i razloge za njenu visinu. Cijena trodnevne ekskurzije u Kragujevac iznosi 630 maraka po učeniku, a roditelji su smatrali da je to previše. Oni su sve „stavili na papir“ – troškove hotela, prevoza i ulaznica i konačan zbor je bio 440 KM. Hotel „po djetetu“, prema riječima direktora agencije, košta nešto manje od 80 KM  po danu, odnosno 240 KM, maksimalna cijena prevoza je 150 KM, ulaznice koštaju 20 KM, dok je dnevnica doktora „po djetetu“  7,50 KM.

Savjet roditelja učenika osmih razreda ove škole tražio je od Ministarstva prosvjete i kulture da Rendiću da saglasnost za raspisivanje novog javnog poziva za organizaciju ekskurzije. Oni podsjećaju da roditelji nisu prihvatili cijenu od 630 maraka za tri noćenja u Kragujevcu, jer smatraju da je ona visoka, netransparentna i da ne odgovara sadržaju same ekskurzije.

„Tražili smo od direktora da pokrene novi javni poziv i zbog toga tražimo da mu Ministarstvo da saglasnost za takvu ‘akciju’. Naš cilj nije produbljivanje postojećih različitih stavova, već obezbjeđivanje jasnog, zakonitog i transparentnog postupanja u najboljem interesu učenika“, navodi se u dopisu Savjeta roditelja koji je upućen Ministarstvu.

U resornom ministarstvu kažu kako su upoznati sa nezadovoljstvom dijela roditelja u pojedinim osnovnim i srednjim školama zbog ovakvog načina organizovanja ekskurzija. Za izvođenje ekskurzija, navode u Ministarstvu, školama je potrebna saglasnost Republičkog pedagoškog zavoda. Podzakonskim aktima je definisano da ekskurziju pripremaju i realizuju direktor škole, školski odbor, vođa puta, odjeljenski starješina, predsjednik Savjeta učenika, predsjednik Savjeta roditelja i nastavnici.

„Pozivamo direktore škola da u potpunosti poštuju odredbe važećih propisa i da proces organizacije ekskurzija učine maksimalno transparentnim. Oni trebaju da omoguće punu uključenost roditelja u organizaciju ekskurzije, posebno predstavnike roditelja u školskim organima. Posebno naglašavamo da bezbjednost djece mora biti apsolutni prioritet u svim fazama organizacije i realizacije ekskurzije“, navode u Ministarstvu.

Goran Dakić, Gerila info

The post Učenici škole „Branko Radičević“ ipak idu na ekskurziju! first appeared on Gerila.info.

Iz dopisa koje su građani slali Putevima Republike Srpske, Ministarstvu unutrašnjih poslova RS, Republičkoj upravi za inspekcijske poslove i Gradskoj upravi Banja Luka može se uočiti da svi potvrđuju da je problem prijavljen, ali nijedna institucija ne preuzima punu odgovornost da ga riješi.

Građani su od nadležnih tražili konkretne mjere, prije svega postavljanje semafora ili druge svjetlosne signalizacije, pojačan nadzor brzine, adekvatnije obilježavanje prelaza i hitne privremene intervencije zbog, kako navode, ozbiljnog rizika za djecu, starije i sve pješake koji svakodnevno prelaze ovu frekventnu saobraćajnicu.

Ružica Kresojević, koja se u ime građana više puta obraćala institucijama, upozorava da je prelaz jako opasan, da se tom dionicom vozi brzo i da su svaki dan na ovoj dionici puta životi ugroženi djeci, starijima, majkama sa kolicima. Kresojević tvrdi i da su se obraćali svim nadležnim institucijama, ali da su institucije uglavnom prebacivale lopticu sa jednih na druge.

Putevi RS su u prvom odgovoru iz novembra 2024. naglasili da oni neće sami pokretati postavljanje semafora. Pozvali su se na zakon i naveli da je za svjetlosnu signalizaciju u zoni naselja nadležna jedinica lokalne samouprave, a građane su za pojačan nadzor uputili na MUP.

Inspekcija u decembru 2024. nije naložila hitnu intervenciju, već je samo konstatovala da magistralnim putem upravljaju Putevi RS i predmet im proslijedila na dalje postupanje.

MUP je u februaru 2025. zaključio da je prelaz dovoljno obilježen. Policija nije podržala ni stacionarni radar ni pješački semafor, već je najavila samo povremene kontrole brzine mobilnim radarom „TruCam“.

Putevi RS su i u avgustu i septembru 2025. ponovili isti stav da se semafor i rasvjeta mogu raditi samo na zahtjev Grada i uz projektnu dokumentaciju, a troškove snosi lokalna samouprava. U septembarskom dopisu čak navode da su zahtjev građana proslijedili Gradu Banja Luka.

Grad Banja Luka je potom odgovorio da je upoznat sa problemom, ali da je, pošto je riječ o magistralnom putu, ključna nadležnost i dalje na Putevima RS. Grad tvrdi da je od Puteva RS tražio analizu bezbjednosti, prijedlog rješenja i eventualnu saglasnost za semafor, kao i privremene mjere poput dodatne signalizacije.

Odgovori institucija u kojima prebacuju nadležnost s jednih na druge

Iz hronologije dopisa jasno se vidi prebacivanje odgovornosti između institucija. Putevi RS kažu da neće sami pokretati postavljanje semafora, Inspekcija predmet vraća Putevima RS, Putevi odgovornost i trošak prebacuju na Grad, Grad zatim traži analizu i saglasnost od Puteva RS, dok MUP odbija potrebu za trajnim infrastrukturnim mjerama i nudi samo povremeni nadzor brzine.

U najnovijem dopisu upućenom Putevima RS u februaru 2026. građani upozoravaju da već skoro dvije godine dobijaju samo obećanja, da dodatni problem predstavlja i nepostojanje adekvatnog autobuskog stajališta, te da će otvaranje mosta u Česmi dodatno povećati saobraćaj i rizik za djecu i ostale pješake. Od nadležnih traže procjenu bezbjednosti, konkretne mjere i rezultate, kao i rokove za sprovođenje.

Slučaj pješačkog prelaza u Adi pokazuje kako u praksi izgleda sistem u kojem svi priznaju da je problem prijavljen, ali niko ne želi da povuče prvi konkretan potez. Dok institucije tumače ko je nadležan, građani svakodnevno djecu vode preko puta za koji tvrde da je opasan, čekajući da neko konačno preuzme odgovornost.

Mladen Bubonjić

The post Borba za pješački prelaz u Adi: Građani traže zaštitu, institucije prebacuju odgovornost first appeared on Gerila.info.

Učenici i jedne i druge škole trebali su da putuju u Kragujevac, s tim da je Radičević ekskurziju plaćao 630, dok će Njegoša ona koštati 600 maraka i u tu cijenu su uključena tri puna pansiona, odnosno tri noćenja. Pored toga, ova škola, zajedno sa turističkom agencijom „Kompas“, organizuje i školu u prirodi u Trebinju koja takođe „iznosi“ i tri noćenja i 600 KM.

„Iako je u pitanju ista agencija, dobili smo dva potpuno različita obrasca. To je prvi problem. Drugi problem je cijena. Kako put u Kragujevac i put u Trebinje mogu isto da koštaju? Učenici i petih i osmih razreda ostaju na putu četiri dana, a i jedne i druge to zadovoljstvo košta 600 KM. Pritom, osmaci imaju ‘alagala’ ručak u etno-selu ‘Stanišić’, dok učenici petih razreda dobijaju samo lanč-paket“, kaže Marija Bogdanović, majka jednog od učenika ove škole.

Učenici osmih razreda ekskurziju mogu da plate na tri, a učenici petih razreda školu u prirodi mogu da plate u dvije rate. Sve to, dodaje ona, ukazuje na neozbiljnost i neprofesionalnost. Roditelji su tražili da se sastanu sa predstavnicima agencije i da dobiju detaljna objašnjenja o tome kako je formirana cijena.

„Pojedina odjeljenja su već održala te sastanke, a ona druga tek trebaju to da urade. Ne odbija agencija ta ‘sučeljavanja’, već škola. Drugi problem je taj što roditelji navodno dobijaju nota račun kada uplaćuju avans, a ne fiskalni račun. Roditelji treba da traže fiskalni račun, jer svaka uplata mora biti evidentirana kroz kasu“, kazala je Bogdanović.

Problem je, kaže jedan od roditelja koji nije želio da mu pominjemo ime, i to što se uplate prevozniku i hotelu knjiže preko fiskalnog računa, dok ostatak para, onaj koji je „naplaćen“ preko nota računa, ostaje u džepu i ne polaže se na kasu.

„Pored toga što nismo dobili fiskalni račun, ni dobijeni nota račun ne zadovoljava formu računa Uprave za indirektno oporezivanje jer, kako kažu računovođe, kao takav se ne može nigdje uknjižiti, a samim tim je i nelegalan“, kaže ovaj roditelj.

Podsjećamo da su roditelji u školi „Branko Radičević“ dobili bitku protiv uprave škole i protiv turističke agencije koja je trodnevno putovanje u Kragujevac željela da naplati 630 maraka. Na finalnom izjašnjavanju 136 roditelja je bilo protiv ovakve „fakture“, dok su 83 roditelja smatrala da djeca trebaju da putuju u Kragujevac i to preko Ustiprače, putem koji je u katastrofalnom stanju. Nezvanično saznajemo da su roditelji učenika ove škole tražili od resornog ministarstva informacije o stanju ovog puta.

„Na svim roditeljskim sastancima koji su do sada održani pročitan je dopis razrednih starješina koji su dobili napismeno od strane direktora u kojem su predstavljeni rezultati sastanaka. U tom dopisu stoji da je samo nekoliko roditelja diglo pobunu i da zbog toga djeca neće ići na ekskurziju, a to je nebuloza. Roditeljima nije bio plan da obore ekskurziju. Mi smo se bunili protiv cijene i protiv putnog pravca“, kazala je Milica Malešević, majka jednog „osmaka“.

Podsjećamo da je GERILA pisala o tome kako su učenici osmih razreda ove osnovne škole tokom trodnevne ekskurzije trebali da posjete Kragujevac, ali veoma neobičnom rutom koja ih vodi preko Rogatice, Ustiprače i Višegrada zbog čega su roditelji tražili da se ekskurzija poništi i da se traži i novi „izvođač radova“ i nova trasa.

Savjet roditelja učenika osmih razreda ove škole podnio je prijavu Prosvjetnoj inspekciji zbog osnovane sumnje da „ukupni postupak planiranja i organizacije školske ekskurzije nije sproveden tako da u potpunosti obezbjeđuje transparentnost, ekonomičnost, ravnopravnost učesnika i bezbjednost učenika“.

Osnovna škola „Petar Petrović Njegoš“ u žižu javnosti je došla u februaru prošle godine kada je naš portal objavio da je školska uprava falsifikovala jednu od ponuda turističkih agencija prilikom izbora najbolje ponude za organizovanje škole u prirodi.

Učenici petih razreda ove škole trebali su da posjete Trebinje. Roditelji su posljednjeg dana škole dobili obavještenje o održavanju škole u prirodi. Na adresu škole stigle su tri ponude. Jednu je poslao „Mig turs“ (595 maraka), drugu je poslao „Unis turs“ (bez cijene na ponudi), a treća je stigla sa adrese „Kompas tursa“ i ona je iznosila 590 maraka.

Škola je izabrala ponudu „Kompas tursa“, ali onda se ispostavilo da „Unis turs“ nikada nije ni poslao ponudu, da je ono što je roditeljima predstavljeno kao njihova ponuda zapravo falsifikat i da je njihov memorandum zloupotrijebljen.

Goran Dakić

The post Njegoš put za Kragujevac plaća 600 maraka first appeared on Gerila.info.

Ovo je u razgovoru za GERILU rekao novi predsjednik SDS-a i kandidat ove stranke na prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske Branko Blanuša. Izbori će 8. februara biti ponovljeni na na 136 biračkih mjesta u 17 gradova i opština.

Da li je opozicija spremna za ponovljene izbore 8. februara?

Naravno. Reorganizovali smo se na terenu, pojačali lokalne izborne štabove, zadaci su podijeljeni i radi se.

Da li stranke opozicije, prije svih SDS, pripremaju posmatrače i članove biračkih odbora za sve što se toga dana može desiti?

Pripremamo. Već sam rekao, naši najbolji i najiskusniji posmatrači iz cijele Republike Srpske biće raspoređeni u Doboj, Zvornik, Laktaše i Bratunac. Ne bih otkrivao detalje kako će onemogućiti malverzacije, ali bih savjetovao svim članovima biračkih odbora da se ne igraju i ne upuštaju u krivična djela, jer nećemo nikome progledati kroz prste. Ako žele da poput prethodnih članova biračkih odbora dobiju krivične prijave, povlače se po tužilaštvima i sudovima i rizikuju zatvorku kaznu – neka izvole.

Izabrani ste za novog predsjednika SDS-a. Koji su najveći problemi koje stranka trenutno ima?

Hvala Bogu, stranka trenutno nema problema. Fokusirani smo na ponovljene izbore i sve svoje resurse i snagu smo usmjerili u tom pravcu.

Možete li ujediniti sve “frakcije” unutar SDS-a?

Prijevremeni izbori su pokazali da je to i te kako moguće. Unutar SDS-a postoje razlike u razmišljanjima kako do nekog cilja doći, ali cilj nam je isti i svi zajedno idemo u tom pravcu.

Kako ćete vratiti SDS u Banju Luku?

Prijevremeni predsjednički izbori su pokazali da SDS u Banjoj Luci oživljava i ide uzlaznim putem. Najveći dio posla iznio je GrO SDS, uz pomoć PSS-a, NF-a i Liste za pravdu i red. Naravno, plan nam je da ojačamo organizaciju tako što ćemo je osnažiti novim jakim kadrovima, ljudima snažnih biografija i velikog kredibiliteta.

Ko treba da bude kandidat za predsjednika Republike Srpske u oktobru?

GO SDS i Skupština SDS su predložili mene i ja imam obavezu da poštujem stavove najviših organa SDS. Naravno, razgovaraćemo i sa svim ostalim opozicionim partijama i zatražiti podršku za taj prijedlog. SDS je najjača opoziciona partija, stub opozicije i sasvim je logično da ima pravo prvog izbora.

Kakav je Vaš odnos sa Draškom Stanivukovićem? Vjerujete li da će on mirno “predati” kandidaturu za predsjednika Srpske?

Imamo korektne i prijateljske lične odnose. Vjerujem da je i gospodinu Stanivukoviću prvenstven cilj promjena režima i ozdravljenje Republike Srpske. On je mlad, ali jako inteligentan i pragmatičan čovjek. Uvjeren sam da je i fleksibilan.

Ima li opozicija ikakvu šansu da oktobar dočeka pod jedinstvenim krovom, makar taj krov bio od slame?

Biće to snažan i čvrst krov, a ne od slame. Normalno je da se svaka partija bori za svoje interese i da postoje razlike i među nama. Tako je bilo u svim izbornim ciklusima. Ono što je važno jeste da se postigne zajednički dogovor, da imamo zajedničke kandidate za inokosne funkcije i da tada po strani ostavimo sve međusobne razlike.

Cilj opozicije ne smije biti međusobna borba za funkcije i pozicioniranje, nego program za ozdravljenje Republike Srpske, vraćanje povjerenja u institucije, normalan i dostojanstven život, veće plate i penzije, bolji zdravstveni sistem, bolje škole i puteve, borbu protiv korupcije itd.

Kakav je uticaj Aleksandra Vučića na politiku u Republici Srpskoj?

Smatram da je jako važna i da mora postojati instuticionalna saradnja između Republike Srpske i Srbije. Veoma cijenim i pomoć institucija Republike Srbije prema Republici Srpskoj koja se manifestovala kroz izgradnju brojnih vrtića, škola, zdravstvenih ustanova i različitih infrastrukturnih projekata širom Republike Srpske. Ono što je meni bitno jeste stalno insistiranje predsjednika Vučića na poštovanju Dejtonskog mirovnog sporazuma. Žao mi je što ga u Banjoj Luci često nisu čuli i što su igrali poker u kojem su na kraju izgubili. Nažalost, u pokeraškoj igri režima u Republici Srpskoj najviše je izgubila Republika Srpska čije institucije su devastirane, a ognjišta ostaju prazna.

Ako pobijedite na ponovljenim izborima, šta ćete sa budžetom od 80 miliona KM?

Za funkcionisanje kabineta predsjednika dovoljno je deset miliona KM. Ostatak od 70 miliona vratiću onima kojima i pripada i kojima je najpotrebniji, a to su penzioneri, borci i mladi. Dakle,  70 miliona će biti usmjereno za veći borački dodatak, penzije i podršku mladima.

Goran Dakić

The post Branko Blanuša za GERILU: Vratiću 70 miliona KM borcima i mladima first appeared on Gerila.info.