U istom trenutku, na Balkanu, jednom od posljednjih evropskih utočišta relativno netaknutih rijeka, novi podaci pokazuju da se prostor za očuvanje prirodnih vodotokova ubrzano zatvara. Komparativna studija „Hidromorfološko stanje balkanskih rijeka 2025“, koju je izradio Ulrih Švarc iz organizacije Fluvius Vienna, dokumentuje gubitak gotovo 2.450 kilometara netaknutih riječnih dionica u regionu od 2012. godine!

Udio gotovo prirodnih rijeka pao je sa 30 na 23 odsto, a glavni pokretač tog procesa ostaje hidroenergetski razvoj – posebno gradnja brana i malih hidroelektrana.

Bosna i Hercegovina u toj slici ne stoji po strani. Naprotiv i na žalost. Prema nalazima studije, udio netaknutih rijeka u BiH smanjen je sa 1.170 kilometara na 904 kilometra u periodu od 2012. do 2025. godine, što predstavlja pad od 23 odsto ekološki najvrijednijih riječnih dionica. Kada se uračunaju dodatne degradacije usljed regulacije korita i eksploatacije sedimenta, čak 350 kilometara riječnog toka izgubilo je svoj stepen očuvanosti – oko deset odsto ukupne procijenjene dužine rijeka u zemlji.

“Iako su neke lokalne zajednice u BiH nastavile uspješno da brane svoje rijeke i da se bore protiv štetnih projekata, pritisak se nastavlja. Ovi nalazi navedeni u studiji trebaju biti ozbiljno upozorenje našim predstavnicima vlasti i institucijama da u dobu kada je klimatska kriza evidentna, očuvanje rijeka i vode i održivo upravljanje istim treba biti naš imperativ. S obzirom da nažalost ne vidimo da su institucije do sada pokazale spremnost i odgovornost po ovom pitanju, apelujemo na građane da se uključe u što većem broju i da brane naše rijeke, jer su one izvor života i naše javno dobro”, upozorava Vladimir Topić iz Centar za životnu sredinu, koordinator kampanje Sačuvajmo plavo srce Evrope u BiH.

Međutim, stvarnost na terenu govori drugačije.

Dok globalni izvještaji konstatuju da su pojmovi poput „vodne krize“ ili „vodnog stresa“ postali preslabi da opišu razmjere štete nad prirodnim vodnim kapitalom, institucije u Republici Srpskoj nastavljaju praksu koja rijeke tretira kao infrastrukturni resurs, a ne kao javno dobro. Najilustrativniji primjer tog raskoraka između naučnih upozorenja i administrativne prakse danas je rijeka Pliva.

Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske je 26. decembra 2025. godine po treći put izdalo ekološku dozvolu za izgradnju male hidroelektrane „Jovići“ na Plivi, instalisane snage 0,6 megavata, firmi „Prirodna energija“ d.o.o. Šipovo.

Odluka je donesena uprkos činjenici da je Okružni sud u Banjaluci u dva navrata poništio ranije dozvole za isti projekat, prihvatajući tužbe Centra za životnu sredinu i potvrđujući da postupci izdavanja dozvola nisu bili zakoniti.

Sud je u svojim presudama jasno ukazao na izostanak plana remedijacije i rekultivacije, ali i na nedostatak uvjerljivih dokaza o postojanju javnog interesa. Posebno je naglašeno da je Pliva prirodno izuzetno vrijedan vodotok, čiji se potencijal već koristi kroz turizam, sportски ribolov i zaštitu prirode – bez trajnog zadiranja u njen tok. Izvori Plive, udaljeni svega nekoliko kilometara od planirane lokacije MHE „Jovići“, spadaju među hidrološki najizdašnije u Bosni i Hercegovini i regionu.

Ipak, umjesto da sudske presude označe kraj projekta, Ministarstvo je krajem decembra ponovo stalo iza investitora, ignorišući suštinske razloge zbog kojih su prethodne dozvole proglašene nezakonitim. U međuvremenu, Vlada Republike Srpske izmijenila je i granice planiranog zaštićenog područja izvorišta Plive i Janje, izuzimajući upravo onaj dio obale i riječnog korita koji se poklapa sa trasom buduće hidroelektrane.

Takva praksa, upozoravaju aktivisti, pokazuje kako se zaštitni propisi prilagođavaju investitorima, a ne obrnuto.

Izvještaj UNU-INWEH navodi da danas čak 75 odsto svjetske populacije živi u zemljama koje su vodno nesigurne ili kritično vodno nesigurne, dok su mnogi veliki riječni sistemi već „bankrotirali“ – od rijeke Kolorado u SAD-u do sistema Murray–Darling u Australiji.

„Mnogi kritični vodni sistemi već su u bankrotu i niko ne zna kada bi se cijeli sistem mogao urušiti“, upozorava Madani.

U takvom svijetu, svaka očuvana rijeka postaje strateški resurs.

Zato Pliva, kao i Kasindolska rijeka, Kruščica, Neretva ili Drina, više nisu samo lokalne teme. Nisu čak ni resurs svojih lokalnih sredina, Republike Srpske, Bosne i Hercegovine, pa ni Balkana.

Te rijeke su sada globalno javno dobro koje se treba strogo čuvati ne samo za sadašnje, nego i za sve buduće generacije.

One su ogledalo odnosa institucija prema javnom interesu i test da li će Bosna i Hercegovina, u trenutku kada Balkan još uvijek čuva veći udio prirodnih rijeka nego ostatak Evrope, izabrati kratkoročni profit ili dugoročnu sigurnost vode.

Kako zaključuje Ulrih Švarc, „podaci jasno pokazuju šta se već gubi – i šta će biti izgubljeno ako ne reagujemo“.

U BiH, čini se, to upozorenje još uvijek ne dopire do onih koji potpisuju dozvole.

Dejan Rakita / GERILA

The post UN UPOZORAVA – SVIJET GUBI VODU: BiH ostala bez 266 km svojih netaknutih rijeka, a neke, poput Plive, i dalje na udaru mHE! first appeared on Gerila.info.

U jeku sve agresivnijih zahvata stranih rudarskih kompanija i pokušaja pretvaranja Balkana u „žrtvenu zonu“ zelene tranzicije, desetine organizacija iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Sjeverne Makedonije i Crne Gore okupile su se u Bijeljini od 24. do 26. oktobra, s jasnim ciljem: ujedinjeni otpor ekološkoj i ekonomskoj eksploataciji.

“Smatramo da je pogubno govoriti o razvoju ekonomije u pravcu prihvatanja uloge moderne, rudarske kolonije, pri čemu će strane rudarske korporacije uzimati gotovo cjelokupan profit, a nama ostavljati uništenu životnu sredinu. Odlučno želimo poručiti da ovdje, na Balkanu nema mjesta takvim projektima. Borimo se i borit ćemo se da život u našim zavičajima, rijekama, planinama, šumama i na našim oranicama bude održiv, dostojanstven i na korist generacijama koje dolaze”, poručile su Azra Berbić iz Fondacije ACT i Žaklina Živković iz Polekola.

Majevica kao simbol borbe

Skup su ugostile organizacije Eko put, Čuvari Majevice i Karton revolucija, koje već godinama predvode borbu protiv planirane eksploatacije litijuma na planini Majevici. Iako je riječ o prostoru izuzetne prirodne i kulturno-istorijske vrijednosti, vlasti i dalje razmatraju dozvole za rudarenje koje bi ugrozilo zdravlje ljudi i narušilo ekološku ravnotežu.

“Planina Majevica je gusto naseljena i obuhvata osam opština i gradova, uključujući i Brčko distrikt. Ovaj kraj treba da razvijamo kroz turizam i poljoprivredu, a ne da ga pretvorimo u rupu bez povratka”, poručila je Snežana Jagodić Vujić, predsjednica udruženja Eko put.

Zelena tranzicija za koga?

Dok globalna potražnja za litijumom i drugim „kritičnim mineralima“ raste, zemlje Balkana sve češće se predstavljaju kao „strateški partneri“ EU u energetskoj tranziciji. No aktivisti upozoravaju da su u stvarnosti domaće institucije podređene interesima profita, a ne interesa ljudi.

“Korupcija, netransparentne koncesije i isključivanje građana iz odlučivanja omogućavaju sprovođenje projekata koji nemaju ni ekološku ni socijalnu opravdanost”, poručile su Berbić i Živković.

Savez raste – širi se i front otpora

Savez “Odbranimo r(ij)eke Balkana” odlučio je da promijeni svoj naziv u “Odbranimo prirodu Balkana”, jer izrastao u savez koji okuplja čuvare i čuvarice kako rijeka, tako i šuma, zavičaja i cijele prirode regije. Ovim činom otvara novo poglavlje za borbu koja nije samo sprječavanje, već iskreno i ujedinjeno zalaganje za sigurnu i dostojanstvenu budućnost te harmoniju između čovjeka i prirode.

Savezu su se pridružile i nove članice iz regije: “Rzavljani”, “Ne damo vode Mionice” i Pokret “Odbranimo šume Fruške gore” iz Srbije, pokret “Zelena narodna straža” iz Sjeverne Makedonije, te Udruga “Una” Srb iz Hrvatske.

“Zaštita prirode je jedna plemenita kauza zbog koje smo se povezali i sakupili ovde u Bijelini. Nama je izuzetno drago što smo postali deo Saveza Odbranimo reke (prirodu) Balkana i što možemo biti primer solidarnosti u borbe protiv zajedničkog neprijatelja”, poručila je Ema Velichkovska iz pokreta “Zelena narodna straža”.

Nedeljice – zajedništvo otpora

Uz poruku da odbrana prirodnih bogatstava ne poznaje granice, okupljanje regionalnog saveza završeno je posjetom Saboru Saveza ekoloških organizacija Srbije (SEOS), održanom u Gornjim Nedeljicama u organizaciji pokreta “Ne damo Jadar”. Na događaju je učestvovalo nekoliko stotina aktivista i aktivistkinja iz cijele Srbije i regiona.

Sa Sabora je poslata snažna poruka: borba za očuvanje prirode je zajednička borba svih ljudi Balkana koji vjeruju da je to jedini put ka dostojanstvenom i sigurnom životu – i sada i za generacije koje dolaze.

“Savez ekoloških organizacija Srbije nastao je iz zajedništva. Spojila nas je nevolja, ali nas je održala bliskost. Danas nas ne okuplja samo otpor, već i ideja rasta – ne borimo se samo protiv trovanja, već učimo kako da razvijamo život. Dakle, nismo samo protiv, kako nas optužuju – mi smo i za”, poručio je Jevđenije Julijan Dimitrijević iz SEOS-a.

Na kraju skupa, Savez “Odbranimo prirodu Balkana” uputio je otvoreni poziv svim ekološkim organizacijama, naučnoj i akademskoj zajednici, kulturnim radnicima i građanima da se priključe ovoj inicijativi i zajedničkoj borbi, solidarno i odlučno.

Okupljeni su saglasni da borba protiv izrabljivanja prirode i ljudi kroz rudarenje tzv. kritičnih mineralnih sirovina postaje jedno od ključnih pitanja društvene, socijalne i klasne pravde u zemljama Balkana.

GERILA

The post Od Majevice do Jadra: Eko aktivisti iz cijelog Balkana ujedinjeni protiv „zelene kolonizacije“ first appeared on Gerila.info.

Demograf Aleksandar Čavić, koji je bio gost našeg podkasta „PST!“, kaže da ga ova informacija nije iznenadila. Republika Srpska, tvrdi on, više od 20 godina bilježi negativan prirodni priraštaj. Izuzetak su bile prve poratne godine kada je prirodni priraštaj bio pozitivan.

– Tih prvih devet poratnih godina imali smo pozitivan prirodni priraštaj, a od tada nastaje period negativnog prirodnog priraštaja koji se ne može pratiti kao neka sporadična pojava, nego kao stabilna konstanta. U prosjeku smo gubili oko 5.000 stanovnika godišnje – kaže Čavić.

Republika Srpska je samo po osnovu negativnog prirodnog priraštaja izgubila preko 102.000 stanovnika. Zabrinjavajuće je i to, dodaje Čavić, što nijedna lokalna zajednica nema stabilno dug pozitivan prirodni priraštaj. Poseban izazov predstavlja i to što Srpska nema adekvatne podatke o stanovništvu.

– Statistika bilježi sve pojave o kojima govorimo. Ona je naslijeđena još iz bivšeg sistema, dosta je uređena i precizna. Međutim, svi ostali podaci su oskudni. Posljednji popis smo imali prije 12 godina i on je bio bremenit različitim uticajima političkih elita, prije svega bošnjačke političke elite, na stvaranju nerealne slike o stanovništu u BiH – smatra Čavić.

Srpska ima intenzivnu promjenu broja stanovnika i njegovih struktura i to ne samo pod uticajem prirodnog kretanja, nego naročito pod uticajem spoljnih migracije koje naša zvanična statistika ne bilježi. Nemamo odgovarajuće ni strategije, ni odgovarajuće politike, pa posljedično nemamo ni godišnja istraživanja o svim demografskim problemima.

Među gradovima koji imaju negativan prirodni priraštaj nalazi se i Banja Luka. Čavić kaže da je ta „banjolučka pravilnost“ uočena prilikom izrade strategije demografskog razvoja grada Banje Luke koja je usvojena prije dvije i po godine.

– Banja Luka je jedina lokalna zajednica koja ima usvojenu strategiju demografskog razvoja na području zapadnog Balkana, ali i ta strategija ima nekoliko manjkovosti. Na nivou Republike Srpske ne postoji slična strategija, a upravo je Srpska nadležna najvećim dijelom za sprovođenje mjera demografske politike. Što se tiče Banje Luke – jedina komponenta na koju možemo da računamo jeste pozitivan migracioni saldo unutrašnjih migracija. To znači da će ljudi da dolaze iz cijele Republike Srpske u Banju Luku – ističe Čavić.

Čavić dodaje da Republika Srpska ima naraslo starije stanovnište, a to zapravo ukazuje da se povećava očekivano trajanje života. Naša generacija će, tvrdi Čavić, živjeti najduže od svih generacija koje su do sada živjele na ovom prostoru. Ali, produženje očekivanog trajanja života nije dovelo do produženja biološkog okvira za rađanje.

– Taj biološki okvir i dalje je ostao isti, a nama prag prvorođenja snažno raste i iznosi 29 godina. To predstavlja ozbiljan problem imajuću vidu da je ustanovljeno kako 95 posto svih komplikacija u vezi sa trudnoćom i rađanjem otpada na osobe starije od 30 godina. Moramo ozbiljno da radimo na smanjenju praga prvorođenja – rekao je Čavić.

Republika Srpska, smatra Čavić, ima 970-975.000 stanovnika. Tu procjenu bazira na statistici prirodnog kretanja. Od popisne godine Republika Srpska je ostala bez 71.000 stanovnika. Najveći gubitak stanovništva upravo je rezultovan negativnim migracionim saldom. Ako govorimo o tome da Republika Srpska gubi 5.000 stanovnika godišnje po osnovu negativnog prirodnog priraštaja, a 10.000 po osnovu negativnog migracionog salda, jasno je da je to najveći generator gubitka ljudi.

– Mi smo zemlja koja ima uređene granične prelaze. Prema svim dostupnim izvorima nemamo nikakav značajan obim ilegalnih migracija. Možemo, dakle, da bilježimo dnevne migracije. Biometrijskom putnom ispravom može da se zabilježi svaki pojedinačni prelazak bilo koje osobe preko granične linije. U takvom kontekstu imamo sve pretpostavke da osmislimo tehnički instrumentarijum koji bi bilježio taj obim spoljnih migracija – kazao je Čavić.

G.Dakić

The post Aleksandar Čavić za „PST!“: Republika Srpska izgubila 102.000 stanovnika (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Ništa nije bez razloga, a ni slučajno, ali je simptomatično kako se lider jedne partije koja u nazivu nosi ljevičarski prefiks “socijaldemokrata”, raduje uspjehu ekstremne desnice na netom održanim izborima za Evropski parlament.

Krajnje desno orijentisana Slobodarska stranka Austrije (FPO), sa vrlo kritičnim pogledom ka Evropskoj uniji, pobijedila je na izborima za Evropski parlament u toj zemlji ostavivši iza sebe konzervativnu Narodnu stranku, iz koje dolazi austrijski kancelar.

Dodiku odgovara rast ekstremne, a ponegdje i proruski orijentisane desnice, sa kojom održava i kontakte, ne bi li popustio pritisak evropskih lidera koji ga optužuju za secesiju, podršku Rusiji u ratu u Ukrajini i generalno, da je destabilizujući faktor u Bosni i Hercegovini.

Rast desničarskog populizma poput pandemije

Neočekivani zemljotres desničarskog populizma pogodio je i druge evropske nacije, među kojima su i zemlje koje vode glavnu riječ u Evropskoj uniji.

Uspjeh desničarskih partija na izborima za Evropski parlament naročito je uočljiv u državama poput Njemačke, Francuske, Italije i Holandije.

Alternativa za Njemačku (AFD) nadmašila je čak socijaldemokrate kancelara Olafa Šolca (Olaf Scholz).

Njegova partija je zauzela treće mjesto, a njemački desničarski AfD osvojio je glasova toliko da su stranku, čije pojedine lidere se povezuje i sa nacizmom, progurali na  drugo mjesto u Njemačkoj na evropskim izborima.

Šolc se tako našao na klimavim nogama, a demohrišćani (CDU) traže da se ispita podrška njemačkom kancelaru.

Evropski izbori su pokazali i duboku podijeljenost njemačkog društva. AfD praktično sada ima vodeću ulogu u saveznim državama koje su nekada  bile dio DDR-a.

Postizborna mapa čak sablasno podsjeća na poslijeratnu i hladnoratovsku podjelu Njemačke između zapadnih sila i tadašnjeg SSSR-a.

Makronovo ‘kockanje’ sa vanrednim izborima ne bi li se ‘iščupao’ od zagrljaja pobjede desničarke Le Pen

Francuski predsjednik Emanuel Makron (Emmanuel Macron) šokirao je javnost te zemlje najavljujući vanredne parlamentarne izbore nakon zaista velike pobjede koju je na evropskim izborima ostvarila Marin Le Pen (Marine Le Pen), liderka Nacionalnog okupljanja.

Dodatnu težinu daje činjenica da je Makron odluku saopštio u tv obraćanju iz Jelisejske palate svega sat vremena nakon zatvaranja birališta u Francuskoj i saopštavanja rezultata glasanja.

Najavljujući raspuštanje Parlamenta, Makron je rekao da će se dva kruga glasanja održati 30. juna i 7. jula, nekoliko nedjelja prije Olimpijskih igara u Parizu.

U svjetskim medijima potez Makrona se ocjenjuje kao ‘kockanje’ jer od rezultata izbora zavisi i njegov ostanak na mjestu francuskog predsjednika iako mandat ističe tek 2027. godine

Kako će izgledati Evropski parlament sa desničarima?

I pored uspjeha krajnje desnice, čini se da će opstati većina predvođena Evropskom narodnom partijom.

Odmah iza su i socijaldemokrate.

“Evropska narodna partija zadržava svoju prvu poziciju, dobija neka mjesta. Socijaldemokrate zadržavaju drugu poziciju, a takođe dobijaju i neka mjesta, što znači da je prvi put u posljednjoj deceniji da se ove dve dve najveće snage u parlamentu povećavaju a ne smanjuju. Dodavanjem (evropskih) liberala ova većina je iznad 400 mjesta”, potvrdio je portparol Evropskog parlamenta Žiom Duš Gijo (Jaume Duch Gillot).

Novi saziv EP imaće ukupno 720 evropskih poslanika umjesto dosadašnjih 705.

Stabilnu situaciju pokušaće da iskoristi dosadašnja predsjednica Evropske komisije Ursula von der Lajen (Ursula von der Leyen) koja je u predizbornoj kampanji bila na čelu liste evropskih narodnjaka, sa ciljem da osvoji novi mandat.

“Uvijek sam govorila da želim da izgradim široku većinu za jaku Evropu. Pokazala sam u svom prvom mandatu šta snažna Evropa može da postigne. Moj cilj je da nastavim ovim putem. Sa onima koji su za Evropljane, za Ukrajinu i za vladavinu zakona“, poručila je Lajen.

Stranke krajnje i ekstremne desnice u EP bi trebale imati nešto više od 200 poslanika, što ih praktično svrstava, ukoliko bi se desnica ujedinila, u drugu najjaču grupaciju.

To bi, po ocjenama analitičara,  moglo dovesti do toga da dobiju i značajnije funkcije u okviru parlamentarnih odbora, kao i pozicija izvjestilaca.

Čemu se nada Dodik od evropske desnice?

Dodikova stranka, SNSD, primljena je 2008. godine u Socijalističku internacionalu, međunarodnu organizaciju socijaldemokratskih stranaka.

Samo četiri godine kasnije, SNSD je izbačen iz te međunarodne organizacije.

Dodik se poslije toga okrenuo kontaktima sa desničarskim strankama u EU. Od svih, trenutno najbližu saradnju ima  sa mađarskim Fidesz-om, premijera Mađarske Viktora Orbana.

Sa Orbanom je Dodik izgradio prijateljske i poslovne veze na relaciji Mađarska-RS.

Orbanova vlada u više navrata do sada najavila je veto na svaki eventualni prijedlog da EU uvede sankcije Dodiku.

Evroparlamentarci francuskog Nacionalnog okupljanja, ekstremno desne stranke koju je do prije par godina vodila Marin  Le Pen, bili su u posjeti Banjaluci prilikom obilježavanja Dana RS, početkom 2022. godine.

Tijeri Marijani (Thierry Mariani) i Erve Živen (Herve Juvin) su se tada sastali sa Dodikom, a Marijani je istakao da “ima mnogo neistina koje se govore u Strazburu i Briselu” te da su došli u Banjaluku da utvrde istinu.

Tom prilikom Dodik je rekao da oni dijele “mnoge iste političke vrijednosti vezane za očuvanje identiteta, prava na pripadnost grupi, naciji, narodu i odbrani vrijednosti koje se promovišu u okviru tih zajednica“.

Marijani je od 2012. na čelu Udruženja za francusko-ruski dijalog, a 2015. je posjetio Krim zajedno sa ruskim zvaničnicima godinu dana nakon ruske aneksije ovog poluostrva.

Dodik je sa dugogodišnjim liderom austrijske Slobodarske partije (FPO) i vicekancelarom te države od 2017. do 2019, Hajncom-Kristijanom Štraheom (Heinz-Christian Strache) gajio dobre odnose.

Štrahe je podnio ostavku na mjesto u vladi i izbačen je iz partije nakon skandala sa video snimkom iz 2017, u kojem on nudi državne ugovore navodnom ruskom finansijeru.

Tokom svoje vladavine u stranci, Štrahe je sa Jedinstvenom Rusijom, Putinovom strankom, potpisao sporazum o saradnji.

Fidesz, Nacionalno okupljanje i FPO su glasali u EP i protiv izvještaja Evropske komisije o BiH, u kojem se između ostalog pozivalo na sankcije protiv Dodika.

Dodik je u Banjaluci u decembru ugostio i članove AfD-a, Olgu Petersen, Ulricha Singera i Yurija Christophera Koffnera.

Ugradnja Dodika u ‘desničarsku internacionalu’

Viši naučni saradnik na austrijskom Institutu za internacionalnu politiku i predavač na Unverzitetu u Beču Vedran Džihić ocijenio je za Gerilu da Dodik gradi odnose sa tzv. “desničarskom internacionalom” ne bi li dobio “ne prinanje RS, već bilo kakav ozbiljniji izlazak na međunarodnu scenu”.

Džihić ističe kako u nauci postoji nešto što bi se moglo nazvati “desničarska internacionala”, koja se proteže od Francuske, Njemačke, preko Austrije, Mađarske, do Zapadnog Balkana i jednim krakom gore ka sjeveru, ka Rusiji.

“U Evropskom parlamentu će, zbog rasta desnice,  biti više šanse da se recimo neke progresivne inicijative koje smo do sada imali, koje osuđuju taj nacionalizam, tu secesionističku retoriku, da se to na neki način spriječi, da se razvodni zajednički front EU. Toga će biti sve više i tu će Dodik pokušavati da ostvari svoje interese. Ali na nekom generalnijem nivou, na višem nivou je to manje više slična situacija kao što je to bila do sada”, ocjenjuje Džihić.

Za njega je ozbiljnije pitanje šta ukoliko Donald Tramp pobijedi na izborima u Americi, ili ako se AfD pojavi nakon izbora sljedeće godine u Njemačkoj kao relevantan faktor.

“E to bi onda mogao biti dodatni motiv u leđa za Milorada Dodika da krene možda još radikalnije putem ove secesionističke retorike”, smatra Džihić.

Trenutna situacija nakon evropskih izbora je, ističe Džihić, takva da zemlje kandidati za članstvo u EU sa Zapadnog Balkana ostanu u drugom planu, u ‘imitiranom’ procesu pristupanja i u sjeni Ukrajine.

Davidović: Apsurdna očekivanja da će nas ‘nova struktura’ lansirati u orbitu važnih igrača

Evropski parlament sa novim poslanicima prvu sjednicu bi trebao održati polovinom jula. Istovremeno počinju i pregovori o imenovanju novih predsjednika Evropske komisije i Evropskog savjeta, te prvog diplomate EU.

Do sada su se prvi ljudi institucija EU uvijek birali predstavnici političkih partija koje su dobile najviše glasova na izborima.

Igor Davidović, bivši ambasador BiH u EU, za Gerilu ocjenjuje kako nije došlo do dominacije, potpune prevlasti desnice, te da će ključ u provođenju politike EU i dalje biti u rukama Evropske komisije, te da se po pitanju Zapadnog Balkana neće mnogo mijenjati evropska politika.

“Desnica i nije mnogo zainteresovana za naglo ili da kažem za naročito proširenje EU na zemlje Balkana, ne toliko zbog svog stava, već zato što je Balkan turbulentno područje, naročito u posljednje vrijeme. Neće se desiti da nas zbog političkog razloga prime ili pozovu, neće nam vjerovatno dati skoro ni datum pregovora”, kaže Davidović.

Od BiH će se, po njegovom mišljenju, očekivati dalje ispunjenje uslova, ali je stava i da će Srbija biti u fokusu, od koje će se očekivati izjašnjenje da se odluči na koju će stranu, jer je Srbija jedan od ključnih i ekonomsko, ali i vojnih igrača na Balkanu.

Slika budućeg sastava Evropskog savjeta, kojeg čine predsjednici i premijeri zemalja članica EU ostaje pod upitnikom, zbog predstojećih nacionalnih izbora u zemljama u kojima bi se mogao očekivati i ulazak desničara u vlast.

Takva situacija bi mogla uticati i na politiku EU, jer Evropski savjet ima moć da određuje politički smijer Evropske unije. Odluke Evropskog savjeta su obavezujuće za sve institucije EU.

No, Davidović je mišljenja da može doći do konfiguracije “gdje će se pojačati zahtjevi” desničara u svim evropskim forumima, ali će i dalje preovladavati nastojanje da se postigne kompromis oko evropskih ciljeva.

“Sa naše strane apsurdno je očekivati da će neka nova struktura radikalno poboljšati vizuru EU prema nama ili će nas lansirati u orbitu važnih igrača ili faktora. Čestitka gospodina Dodika Slobodarima u Austriji u principu je verifikacija njegovog od ranije bliskog odnosa sa tom strukturom. Ali, koliko je ta struktura uopšte imala efekta u poziciji EU prema nama i koliko će ga eventualno imati, veoma je upitno i problematično jer je riječ o grupaciji koja ni u samoj EU ne uživa neku prestižnu reputaciju”, zaključio je Davidović.

Od mogućeg ulaska desničara u Evropski savjet strahuje se upravo u Ukrajini, jer među evropskim krajnjim desničarima ima i onih koji su proruski orjentisani. Upitno je i hoće li se mijenjati politika proširenja prema zemljama Zapadnog Balkana.

Pravo na evropskim izborima, koji su održani od 6. do 9. juna,  imalo je oko 360 miliona građana svih 27 članica EU. Glasao je oko 51 procenat registrovanih birača EU.

The post Odjeci izbora za Evropski parlament: Postaje li Evropa slika Dodikovih želja? first appeared on Gerila.info.

Prema Međunarodnoj organizaciji rada, Covid-19 je neproporcionalno uticao na mlade ljude na Balkanu, uzrokujući nezaposlenost, loše obrazovanje i probleme mentalnog zdravlja koji mogu trajati i nakon pandemije. Ovo izaziva duboku zabrinutost s obzirom da su se i prije pandemije mladi na Zapadnom Balkanu već suočavali sa značajnim izazovima u pogledu zapošljavanja i socijalne uključenosti. Ali da li je prekasno da se izbjegne „pandemijski ožiljak“ na mladima? Koja su rješenja za oporavak koji uključuje mlade?

Dan nakon Dana oslobođenja Albanije, koji je godišnji državni praznik, noć 29. novembra 2020. godine, bila je strašna noć za građane albanskog malog grada Librazhd. Jedan mladić je skočio sa petog sprata zgrade pokušavajući da okonča svoj život. Užasna buka i njegovi vrisci šokirali su komšije. Mladić je hitno prevezen u lokalnu bolnicu; zbog višestrukih rana, morao je da bude transportovan u traumatološku bolnicu u Tirani. Dvadesetčetvorogodišnjak sa inicijalima J.S. pao je na ukrasni žbun ispred zgrade, koji mu je spasio život, ali doprinio da ostane paralizovan za cijeli život. U gradu Librazhd nikada se nije desilo ovako nešto. Komšije su se odmah okupile pitajući se što je mogao da bude razlog ovome. Lushka, sredovječna žena iz Librazhda, vrišteći se pitala zašto je to uradio. Rekla je da nije postojao razlog da dječak okonča svoj život.

Iako je u svim lokalnim i nacionalnim medijima ovo objavljeno kao pokušaj samoubistva, policija je to zvanično registrovala kao nesreću. Postojale su dvije različite verzije priče. Razgovarali smo sa njegovom porodicom. Njegovom ocu nije bilo ugodno zbog policijskog izvještaja. U to vrijeme se osjećao loše i prijavio je to kao nesreću zbog kulturnog pritiska i pritiska javnog mnjenja.

Kao da siromaštvo nije bilo dovoljno, tišina i tuga su zadesile porodicu. Televizija je bila isključena jer porodica nije mogla da podnese nikakve zvukove.

Zatekli smo dječaka paralizovanog, kako leži u svom ortopedskom krevetu, nesposoban da govori mnogo. Još uvijek je osjećao jake bolove. Čim je vidio da je neko došao da ga intervjuiše, briznuo je u plač. „Barem sam živ“ – rekao je. Pitali smo ga kako je i šta se dogodilo te noći.

„Nisam se osjećao dobro kada sam ovo uradio. Imao sam svoje lične probleme i krize. Nisam mogao da se otvorim nikome jer bi me svi smatrali ludim. Bio sam psihički bolestan i preplavljen negativnom energijom. Ja sam neprijatelj samom sebi. Nakon što sam ovo uradio, svi su pokušali da me saslušaju, ali sada je prekasno”, završio je razgovor mladić.

Poštovali smo privatnost porodice. Nije mu bilo prijatno da nastavi pa je njegov otac uskočio u razgovor.

„Želim da slučaj mog sina bude poruka za podizanje svijesti i razumijevanje tuđeg bola. To nas čini ljudima. Napravili smo veliku grešku, što mi je moj drugi sin stavio do znanja. Nije trebalo da prijavimo slučaj kao nesreću. Više se ne stidimo da kažemo da je naš sin bio psihički bolestan zbog karantina. Raskinuo je sa svojom djevojkom, nije položio ispite na fakultetu i sjedio je 24 sata zureći u zid; za njega je to bio trenutak slabosti. Osjećam se loše kao otac. Trebalo je da budem bliskiji sa njim i obratim pažnju čak i na njegovo čudno ponašanje. Trebalo je bolje da postupim i da mu kažem da je u redu ako se doživi neuspjeh. Žalim zbog svoje greške. Čak i mi kao roditelji učimo na sopstvenim greškama.“

Ova nesrećna porodica mora da prevaziđe predrasude i govorkanja nakon što se ovo desilo. Mladić koji je prereživio nesreću ne može da izađe napolje jer je izgubio obje noge. Kičmeni stub mu je slomljen, zbog čega će ostati invalid do kraja života. Kao da to nije bilo dovoljno, njegovi roditelji su se morali nositi sa radoznalošću i uvredljivim pitanjima zajednice i susjedstva. Sve što Nazmi, otac mladića, ima da kaže za njih je da ne šire priče o njegovoj tragediji, već da gledaju svoju decu i pokušaju da budu bliski sa njima.

Arjana Novaku, nezaposlena žena koja kod kuće ima muža invalida, govori o teškoj situaciji koja je zadesila zbog pandemije.

„Pandemija je bila veoma teška za moju porodicu i za mene kao ženu, samu, nezaposlenu. Bilo je veoma stresno suočiti se sa ekonomskom krizom i to mi je pogoršalo situaciju jer moram da se brinem i o osobi sa invaliditetom.”

Nisam mogla to da radim, jer sam i ja hronično bolesna. Ovaj stres je uticao i na moju maloljetnu djecu. Ne mogu da ispunjavam njihove potrebe.

Ja sam hranilac porodice. Uputila sam brojne molbe za pomoć, dobijala sam samo prazne riječi, nikakvu podršku. Umorna sam od obilazaka lokalnih institucija u nadi da ću pronaći rješenje, ali to je bilo nemoguće“, zaključuje Arjana.

Jedna od njenih kćerki pokušala je samoubistvo tokom COVID-19. Imala je samoubilačke misli i rekla je da nije srećna u ovom životu.

Njeni drugovi iz odjeljenja su je stalno zlostavljali zbog njene težine. Dobila je mnogo memova koji su je etiketirali. Bilo je čudo da sam ovo otkrila dovoljno rano; Razgovarala sam sa roditeljima tih nasilnika i učiteljicom. Bili su svjesni moje zabrinutosti i odmah su preduzeli korake da njihova djeca bolje shvate posljedice svog ponašanja i izvine se. Sjećam se da je jedan od nasilnika čak i plakao kada je saznao koliko su njegovo ponašanje i njihove užasne riječi uticale na moju kćerku.

Samopovređivanje među tinejdžerima u porastu

Rexhep Shaka, socijalni radnik u opštini Librazhd, kaže da su albanska ruralna područja zanemarena zbog drugih prioriteta. „Nemamo kapaciteta i sredstava. Ja mogu da saslušam i uvijek smo se trudili da im budemo blizu kad su njihove potrebe u pitanju, ali je potrebno više psihologa i psihijatara za rješavanje ovih problema. Neki mladi ljudi su se osjećali zaista sami na svijetu. Tipične radnje uključuju rezanje, grebanje i trganje ili čupanje kože ili kose. Neki ljudi takođe mogu udarati glavom o zid ili udarati predmete ili sebe. Međutim, nije svako samopovređivanje povezano sa samoubistvom. Oslobađanje od samopovređivanja može potrajati godinama; traženje stručnjaka za mentalno zdravlje može pomoći adolescentima da pređu sa samopovređivanja na samopomoć. Ali neće svako biti spreman da odmah prestane, što roditelji moraju imati na umu.”

Miljana Hasanaj, psiholog iz Ekološkog centra za studije i istraživanje, rješenja za mentalnu bolest mladih vidi u prirodi, a ne u tradicionalnim nastavnim planovima i programima. „Uvijek govorim mladima koji se bore sa određenim stvarima u životu, izađite u prirodu, ona vas nikada neće iznevjeriti. Priroda pruža veliko oslobađanje od stresa i omogućava nam da se udaljimo od stvari koje nam prvenstveno izazivaju stres. Ministarstvo obrazovanja i sporta u Albaniji treba da istakne ulogu psihologije u školama. Idealno bi bilo da svaka škola ima psihologa. Treba izdvojiti više sredstava za zapošljavanje psihologa. Ponekad je sve što im treba samo neko ko će ih saslušati.”

Različite zemlje, isti problemi

Ako se odvezemo nešto više od 400 kilometara sjeverozapadno, do Bosne i Hercegovine, razumjećemo zašto je to problem koji intenzivno pogađa Zapadni Balkan, te da u ovom slučaju nema velikih “razlika” između zemalja regiona.

Nihad Bojić iz Šerića, BiH, prisjeća se bolnih trenutaka kada je saznao kako je njegov prijatelj izvršio samoubistvo, govoreći nam kolika je zabluda da o samoubistvu ne treba pričati jer se ono na taj način podstiče.

„Za tu užasnu vijest saznao sam od njegovih komšija. Bio je to zaista jedan od najtežih poziva, poražavajuće je saznati da je voljena osoba na takav način napustila ovaj svijet.”

60 ljudi bliskih toj osobi će biti pogođeno njegovim/njenim samoubistvom

Stopa samoubistava u BiH prema World Population Review iznosi 10,9 na 100.000 stanovnika. Zašto moramo ozbiljno i sistematski shvatati slučajeve samoubistva pokazuje i naučno dokazana činjenica koju je s nama podijelila magistar psihologije Vildana Zrnanović-Hasanović. Ona kaže da je iza svake osobe koja izvrši samoubistvo u prosjeku 60 bliskih ljudi „pogođeno” ovom smrću.

Kako ovo tačnije utiče na porodicu i prijatelje, Zrnanović-Hasanović odgovara: „Iako mnogi saosjećaju sa članovima porodice i prijateljima osobe koja je izvršila samoubistvo, oni su često podjednako stigmatizovani i izolovani. Stigmatizacija se odnosi na stav njihove okoline da žrtva i njena porodica i voljeni nisu pružali podršku i nisu mogli da se izbore sa emocionalnim problemima, a osjećaj stigme i stida je prepreka da traže podršku i pomoć od stručnjaka.”

Takođe, Zrnanović-Hasanović potvrđuje da su porodica i prijatelji često u visokom riziku od suicidnih misli i pokušaja samoubistva:

„Studija koju je sproveo Pitman (2016), a koja je ispitivala 3.432 mlade osobe koje su izgubile bliskog prijatelja ili člana porodice zbog samoubistva, pokazala je da je veća vjerovatnoća da će oni pokušati samoubistvo nego ljudi koji su izgubili blisku osobu zbog nekog drugog prirodnog uzroka. Posljedica je ista bez obzira da li su oni bili porodica ili prijatelji žrtve.”

Na sreću, u krugu prijatelja Bojićeve, ističe se potreba za sadržajnim razgovorima i međusobnom podrškom nakon gubitka prijatelja.

„Intenzivnije razgovaramo o onome što brine svakog pojedinačno. Svako nosi svoj krst i pomoći nekome da lakše podnese teret krsta je najiskonskiji izraz čovječnosti kao takve“, završava Nihad.

Povratak u školu uz postpandemijske mjere

Suočena s gubitkom jednog svog studenta sredinom ove godine, dr Omerdić, sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli, intenzivno radi na uvođenju promjena u sistem u kome ostvaruje svoj radni angažman.

„Studenti sa kojima sam imala priliku da se družim prije pandemije, koji su pohađali predavanja na fakultetu, kada ih nakon nekog vremena vidim, primjećuju se određene promjene.”

Da li profesori treba da reaguju u slučaju primjetnih promjena psihičkog stanja svojih studenata? Prof. Omerdić objašnjava: „Privatnost i pravo na porodični život uvijek treba štititi, ali istovremeno postoji obaveza da na neki način reagujete ako znate da postoje određena ponašanja i radnje suprotne važećim normama.“ Koliko je važno raditi na polju mentalnog zdravlja za dobrobit studenata u okviru akademske zajednice i kako prof. Omerdić vidi promjene kod studenata tokom pandemije, poslušajte u video zapisu ispod.

Intervju sa dr DŽENETOM OMERDIĆ

Nazovite „Liniju života“, neko će vas uvijek saslušati

U nedostatku sistemskog rješenja u Albaniji i Bosni i Hercegovini koje bi doprinijelo prevenciji samoubistava među mladima, jedan primjer sa Kosova ipak pruža nadu.

Kada se pojavila pandemija COVID-19, osnovan je call centar za mlade ljude koji su imali psihičkih problema. „Ponekad, sve što treba da uradimo je da prekinemo tišinu kako bismo shvatili koliko je naša priča povezana sa drugima. Za one koji se osjećaju usamljeno! Za one koji se osjećaju nemoćno! I one koji su umorni! Nisi sam! Zajedno liječimo. Samo razgovaraj i prekini tišinu, pozovi „Linja Jetës” i otvori prozore svoje depresije na 0800 12345.” Ovo je snažna poruka koju je prenijela jedna od poznatih pop zvijezda na Kosovu na svom YouTube videu sa 29 miliona pregleda. Kampanja se masovno proširila među poznatim ljudima i imala je veliki uspjeh.

Postoji nada

Ovaj call centar je pomogao ljudima koji su telefonirali i podijelili svoje probleme i imali suicidne misli. Na drugoj strani telefonske linije se nalaze dobro obučeni profesionalci pod nadzorom psihologa, koji ih bezuslovno sluša, ne otkrivajući identitet osobe koja je uputila telefonski poziv.

Direktor ovog S.O.S. call-centra Bind Skeja je za Inicijativu mladih novinara, na osnovu istraživanja poziva, rekao da je pandemija ozbiljno uticala na zdravlje mladih s Kosova, ali ne samo na njih. Skeja pokazuje da otkako je ova linija otvorena, gotovo nijedan dan ne prođe bez poziva.

„Rijetko se dešava da nema poziva. Imamo 4 – 10 poziva dnevno. Garantujemo im anonimnost kako bismo zadobili njihovo povjerenje. Veoma smo pažljivi kada je u pitanju naš imidž. Skoro dvije godine radimo na pridobijanju povjerenja javnosti. To je konstantni rad jer je i dalje u pitanju borba sa stigmom koju ti ljudi proživljavaju.”

S obzirom da je Skeja psiholog, on ima mišljenje o uticaju pandemije, posebno na mlade ljude. Ona je stvorila ogromnu prazninu koju će biti teško popuniti tokom vremena, posebno za one ljude koji su već bili zatvoreni u sebe. Na Kosovu je to problem jer nemamo istraživanja koja to odražavaju, ali to je poziv da se 2022. počne više podizati svijest institucija, da se ulaže u aktivnosti, znanje i obuku o mentalnom zdravlju, nastavlja Skeja.

On osuđuje kosovske institucije što pitanje mentalnog zdravlja nisu ozbiljno shvatile. „Ovo pitanje se nije ozbiljno shvatalo ni nakon pandemije, ni prije, počevši od nedostatka psihologa u školama. Centar za mentalno zdravlje u Prištini je preopterećen, u centrima porodične medicine nema psihologa. Ulaganja su veoma mala, a samo 3% državnog budžeta za zdravstvo se izdvaja za mentalno zdravlje, završava direktor Linja e Jetës.

Mladi podržavaju mlade

Oni koji direktno razgovaraju sa mladim ljudima koji zovu su volonteri, a jedna od njih je Lirigzona Rrustemi za koju je ovaj posao veoma važan. Ovo je njena priča:

Video zapis intervjua Lirigzone.

Statistički podaci koje nam je dostavila Policija Kosova pokazuju da je broj samoubistava i pokušaja samoubistva bio veći u 2020. i 2021. godini u odnosu na prethodne godine.

Za direktora Udruženja psihologa Kosova, Naima Telakua, pandemija i svi problemi koji su je pratili su možda naveli ljude da pomisle na samoubistvo.

Telaku kaže da je pandemija iz više razloga uticala na mentalno zdravlje mladih ljudi danas, a to će imati posljedice i u budućnosti.

Mladi su bili jedna od najranjivijih ciljnih grupa pogođenih pandemijom

„Pandemija Covid-19 negativno je uticala na mentalno zdravlje stanovništva u cjelini, ali su neke grupe bile više pogođene. Kod mladih ljudi, pored navedenih posljedica, uočene su i tegobe opsesivne prirode, praćene povećanjem količine konzumirane hrane, alkohola i droga u funkciji upravljanja visokim nivoima stresa. Za mlade koji su dio obrazovnog procesa, pandemija ima brojne negativne posljedice indirektno zbog odvojenosti od obrazovnog procesa. Ove posljedice mogu biti dugoročne, što se može udružiti sa negativnim posljedicama preventivnih i izolacionih mjera i štetiti mentalnom zdravlju mladih ljudi u narednih nekoliko godina.”

Sada se možda nazire kraj pandemije. Ali njene posljedice na mlade će trajati i dalje. Nedostaci u odgovoru institucija i nacionalnih vlada pokazuju da su sada potrebne dodatne mjere politike za rješavanje dugoročnih posljedica pandemije na obrazovanje, rad i mentalno zdravlje mladih. Tri oblasti: gubitak obrazovanja, ekonomski gubitak i loše mentalno zdravlje, sada predstavljaju dugoročni ‘pandemijski ožiljak’ na mladim ljudima. Ovo može pratiti mlade ljude do kraja života i zahtijeva od vlada i institucija da djeluju danas kako bi omogućili oporavak koji uključuje mlade, kaže se u izvještaju Evropskog foruma mladih.

Ako ste mlada osoba koja se trenutno bori sa problemima, slobodno pozovite ove brojeve. Neko će biti tu da vas sasluša.

Bosna i Hercegovina – “Vive žene”, +387 35 226 819 

The post Posije zaključavanja. „Pandemijski ožiljak“ na balkanskoj omladini first appeared on Gerila.info.

Britanski časopis Ekonomist u posljednjem broju donosi priču o naoružavanju na Balkanu koje u posljednje vrijeme poprima sve veće razmjere. U tekstu se ističe da se Srbija sve više naoružava što izaziva zabrinutost kod susjednih zemalja. Navodi se da je tokom spora sa Kosovom oko registarskih tablica u septembru Srbija poslala avione i oklopna vozila prema granici sa Kosovom, čime je izazvala uznemirenost.

U nastavku teksta se ističe da je u periodu od 2015. do 2021. godine potrošnja na odbranu Srbije skočila za oko 70% na 1,4 milijarde dolara godišnje. Rusija i Bjelorusija su joj dale deset aviona Mig 29. Rusija joj je dala 30 tenkova i oklopnih transportera i prodala sistem protivvazdušne odbrane. Kupila je kineske oklopne dronove, ruske helikoptere i francuski raketni sistem zemlja-vazduh. Ministar odbrane je najavio da Srbija pregovara o kupovini transportnih aviona i helikoptera od Erbasa. Prošlog mjeseca stigla je vijest da se pregovara s Izraelom o protivtenkovskim projektilima. Turski dronovi, koji su korišteni u prošlogodišnjem sukobu jermenskih snaga i Azerbejdžana u Nagorno Karabahu, mogli bi se naći na listi za kupovinu. Srpska odbrambena industrija takođe proizvodi novo naoružanje.

Nakon ratova za jugoslovensko naslijeđe devedesetih godina prošlog vijeka vojni kapacitet Srbije je opao. Ali 2014. godine vlada je odlučila da se ponovo počne sa naoružavanjem. Ruska intervencija u Ukrajini pokazala je da era konvencionalnog ratovanja u Evropi nije završena. Takođe, i poplave u Srbiji te godine bile su „poziv za buđenje“, kaže Daniel Sunter iz Balkanske bezbednosne mreže koja je otkrila da zemlja jedva ima helikoptere za misije traganja i spašavanja. Hrvatska je 2015. godine, takođe obnavljajući svoje oružane snage, zatražila od Amerike da joj isporuči rakete koje bi, ako budu ispaljene na Srbiju, mogle doprijeti duboko u unutrašnjost zemlje.

Modernoj državi je potrebna moderna vojska, kaže predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Srbija troši više u apsolutnom iznosu nego ranije, ali se njena potrošnja za odbranu kao udio u BDP-u kretala oko dva odsto od 2005. U poređenju sa Bugarskom, Mađarskom ili Rumunijom, to je „kikiriki“, kaže Vučić. Ali Srbija nije bila u ratu sa Bugarskom, Mađarskom ili Rumunijom devedesetih. Ratovali su sa susjednim zemljama, s kojima je nekad bila u zajedničkoj državi, koje sada imaju manji vojni budžet. Srbija nadmašuje Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Kosovo i Sjevernu Makedoniju zajedno. Takođe, nadmašuje i Hrvatsku, koja kupuje francuske avione kako bi obnovila svoje gotovo nepostojeće vazdušne kapacitete.

Da Srbija samo modernizuje svoje oružane snage nikome ne bi smetalo, ističe se u tekstu. Kontekst je taj koji pali alarme. BiH je ponovo u političkim previranjima, a Milorad Dodik, lider Srba u BiH, sugerisao je da će Rusija, ukoliko se Republika Srpska otcijepi i nakon toga uslijedi nasilje, uskočiti da ga brani. Tabloidi pod kontrolom srpske vlade stalno proglašavaju da je rat sa kosovskim Albancima ili Hrvatima neizbježan. U oktobru, nakon sukoba između kosovskih Srba i kosovske policije, maštoviti srpski tabloidi povezali su prisustvo britanskih Gurka trupa sa nasiljem.

Istovremeno, nacionalisti, uključujući i ministra odbrane Srbije, govore o stvaranju „srpskog svijeta“, za koji mnogi na Kosovu, u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini strahuju da je šifra za Veliku Srbiju koja bi ih mogla progutati. Aleksandar Vučić to odbacuje kao „propagandu“. Kaže da sve susjedne zemlje znaju da povećan obim naoružavanja “nije usmjeren protiv njih”.

Vuk Vuksanović, istraživač Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku, kaže da je stvarni značaj povećanog naoružavanja zemlje politički, a ne vojni. Poslovi sa oružjem impresioniraju Vučićeve pristalice, navodi se u tekstu.

Međutim, Srbija je okružena NATO snagama. Uzevši u obzir da veliki savez štiti male zemlje koje okružuju Srbiju, malo je vjerovatno da će Srbija poslati svoje vojnike u akciju u doglednoj budućnosti. Srbija ima odlične (iako diskretne) odnose sa NATO savezom, dok Amerika obučava srpske trupe. Imati jaku vojsku znači da se velike sile prema vama odnose s poštovanjem, kaže Vuksanović na kraju teksta.

[pdf-embedder url=”https://www.gerila.info/wp-content/uploads/2021/10/2021-10-30_The_Economist_UserUpload_Net.pdf”]

The post The Economist: Balkanska trka u naoružanju first appeared on Gerila.info.

Britranski časopis Ekonomist u posljednjem broju donosi tekst o pranju novca na Balkanu kroz ulaganje u tržište nekretnina. U tekstu se ističe da se širom Balkana prljavi novac pere kroz ulaganje u nekretnine, iskrivljujući tržište i naduvavajući cijene.

Otmene nove vile rastu u Tirani, Prištini i Beogradu. Iako su ekonomije Balkana teško pogođene virusom korona, cijene nekretnina u dijelovima regiona “prkose gravitaciji”, kako se navodi u tekstu. U Tirani su se više nego udvostručile od 2017. Širom Albanije, vrijednost transakcija porasla je za 6,7% u 2020. godini.

Kao primjer, Ekonomist navodi da su tužioci u Sjevernoj Makedoniji početkom maja ove godine optužili Nikolu Gruevskog, bivšeg premijera zemlje, za pranje novca. U optužnici se navodi da je novac doniran njegovoj stranci usmjerio preko Belizea kako bi ilegalno kupio imovinu i prikrio njeno vlasništvo. U isto vrijeme, na Jahorini kriminalci, kao i političari koji su korumpirani, ulažu u hotele, dok je u Albaniji jedan investitor, koji je napola sagradio blok stanova u blizini svoje kuće u Valoni na jugu zemlje, ogradio gradilište jer je odbio da plati mito da bi obezbijedio potrebne dozvole.

Pranje novca od trgovine narkoticima, posebno od trgovine kokainom, koja je naglo porasla u posljednjih nekoliko godina, jedan je od razloga zašto cijene rastu, navodi se u izvještaju Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, međunarodne mreže stručnjaka za kriminal. Drugi razlog je da korumpirani zvaničnici moraju negdje uložiti svoj novac. Sve balkanske zemlje imaju dobre zakone o pranju novca, ali sprovođenje zakona je puno propusta, ističe se u tekstu.

U protekloj deceniji balkanske kriminalne organizacije prerasle su svoje male matične zemlje. Sada veliki dio novca zarađuju u inostranstvu. Otuda se, navodi se u izvještaju, pozamašan dio njihovih profita investira i u inostranstvu, ali i dalje ulažu kod kuće. Balkanske vlade su neodlučne u pogledu pranja novca. Žele se boriti protiv organizovanog kriminala, ali istovremeno odobravaju poslove i investicije. Što se kriminalaca tiče, oni su staromodni kada je riječ o ulaganju, više vole ciglu i malter nego neke druge poslove kojima bi mogli oprati svoj plijen, zaključuje se na kraju.

The post Britanski Ekonomist o pranju novca na Balkanu: Tržište nekretnina kao dobro mjesto za sakrivanje nezakonito stečene dobiti first appeared on Gerila.info.

Njemački nedeljnik Der Spiegel u posljednjem broju donosi priču o izgradnji malih hidroelektrana na Balkanu u kome ističe da kompanije i uticajne ličnosti sve više preduzimaju akcije protiv aktivista, novinara i naučnika pretjeranim tužbama i apsurdnim zahtjevima za naknadu štete, s ciljem da ih preplaše i ućutkaju.

U tekstu se navodi da se na Balkanu trenutno gradi ili planira izgradnja 3500 malih hidroelektrana. Jedna od njih je i hidroelektrana na Prizrenskoj Bistrici na Kosovu na kojoj hidroelektranu gradi kompanija Kelkos. Iza ove kompanije stoji austrijski Kelag, koji je jedan od najvećih investitora u hidroenergiju na Balkanu. Većinski akcionari Kelaga su austrijska savezna pokrajina Koruška i njemačka kompanija RWE AG.

Kao i u ostalim balkanskim državama u kojima se grade male hidroelektrane, i u ovom slučaju su prisutne prijetnje i zastrašivanja upućena svima koji se usude da postavljaju pitanja, dovode u sumnju izgradnju hidroelektrana ili izvještavaju o tome. Aktivistima koji iznose optužbe da investitori nemaju ekološke dozvole za izgradnju, naučnicima koji predstavljaju dokaze o štetnosti izgradnje hidroelektrana, kao i novinarima koji sve to prenose, kompanije šalju tužbe uz zahtjeve za astronomske nadoknade.

Tužbe su privukle pažnju i Evropske komisije koja je izrazila zabrinutost zbog prekomjernih i pretjeranih tužbi kojima kompanije, udruženja ili uticajni ljudi žele da ućutkaju kritičare. Umjesto da preduzmu mjere protiv investitora, tužioci se obrušavaju na kritičare – aktiviste, naučnike ili novinare. Često apsurdno visoki zahtjevi za odštetu imaju za cilj da ih zastraše i ućutkaju.

Da ovo nije izolovan slučaj karakterističan samo za balkanske zemlje u kojima je pravosuđe, najblaže rečeno, na klimavim nogama, dokazuju primjeri iz Evropske unije. Naime, protiv malteške novinarke Dafne Karuane Galicije, koja je ubijena 2017. godine, u trenutku njene smrti vodilo se 47 ovakvih procesa. U februaru je francuskoj aktivistkinji Valeriji Murat izrečena prvostepena presuda sa zahtjevom od 125.000 evra odštete zbog tvrdnje da se u vinu nalaze ostaci pesticida. Po mišljenju sudije, Valerija nije dovoljno jasno stavila do znanja da su ostaci pesticida ispod graničnih vrijednosti. U Njemačkoj je princ Georg Fridrih od Pruske pokrenuo najmanje 120 parnica protiv novinara i naučnika koji su govorili o umješanosti njegove porodice u nacionalsocijalizam. Zaprepašćenje je izazvala i žalba koju je pokrajinsko vijeće Južnog Tirola podnijelo protiv zaposlenog u Minhenskom institutu za životnu sredinu koji je kritikovao pretjeranu upotrebu pesticida u uzgoju jabuka.

U studiji organizacije za zaštitu životne sredine Greenpeace i Univerziteta u Amsterdamu identifikovano je 130 tužbi u Evropi koje su se tokom proteklih deset godina zasnivale na modelu strateških tužbi protiv učešća javnosti (SLAPP). Samo osam od njih je bilo uspješno što je pokazatelj da je velika većina njih zloupotrebljavala pravosuđe.

Međutim, ni kritičari više ne sjede skrštenih ruku. U Evropi se više od 100 organizacija okupilo da formira anti-SLAPP koaliciju u borbi protiv zastrašivanja. Koalicija nudi besplatnu pravnu pomoć onima koji su pogođeni tužbama.

Postavlja se pitanje kako se SLAPP tužbe mogu razlikovati od legitimnih korporativnih akcija? Advokat nevladinih organizacija formulisao je tipične karakteristike tužbi u nacrtu zakona. Uglavnom je riječ o tužbama sa pretjeranim zahtijevima. Gdje počinje zloupotreba? Možda sa pitanjem ko treba da odgovara.

Narativ o “zelenoj energiji”, na kome insistiraju investitori, u suštini je “opasna bajka”, kako ističe ekolog Ulrih Ajhelman, predsjednik organizacije Riverwatch iz Beča, koja se bori protiv uništavanja posljednjih evropskih divljih rijeka.

U međuvremenu, dok su žalbeni postupci u toku, investitori nastavljaju sa izgradnjom malih hidroelektrana, ne obazirujući se na dokaze o štetnosti izgradnje i narušavanju flore i faune, kao ni na činjenicu da nerijetko nemaju ni dozvole za izgradnju ili su im dozvole sumnjive.

[pdf-embedder url=”https://www.gerila.info/wp-content/uploads/2021/05/Der_Spiegel_-_08_05_2021.pdf”]

The post Der Spiegel o izgradnji malih hidroelektrana na Balkanu: Zastrašivanje i ućutkivanje kritičara first appeared on Gerila.info.

Britanski časopis Ekonomist u prazničnom dvobroju donosi priču o odlasku ljekara iz balkanskih zemalja na Zapad u kome ističe da su sistemi zdravstvene zaštite u jugoistočnoj Evropi, iako već prilično ruinirani, pod posebnim udarom zbog epidemije virusa korona. Balkanski ljekari i medicinske sestre godinama se već iseljavaju. Glavni razlog je taj što su uslovi u njihovim zemljama loši. Plata je niska, posla je previše, a bolnicama često upravljaju politički postavljeni direktori. U poređenju sa uslovima na Balkanu, rad na Zapadu se čini mnogo lakšim.

Kao primjer loših uslova u bolnicama, navodi se slučaj iz 2015. godine. Naime, tada je u Bukureštu u požaru u jednom noćnom klubu stradalo 27 ljudi. Međutim, četiri mjeseca nakon toga, ukupan broj stradalih je porastao na 64, i to zbog infekcija koje se mogu pripisati lošim uslovima u bolnicama zbog korupcije. Dezinfekciona sredstva su bila toliko razrijeđena da su se praktično pretvorila u vodu. Nekadašnji ministar zdravlja u rumunskoj vladi Vlad Vojkolesku ističe da je, dok je bio ministar, shvatio da je cijeli sistem zahvatio trulež, korumpiranost, demotivisanost, i da se niko nije brinuo zbog toga.

Jedna od posljedica takvog sistema je da skoro 5.000 Rumuna sada radi u Velikoj Britaniji. Međutim, posljedice korupcije se mogu osjetiti i u ostalim balkanskim državama. U njemačkom zdravstvenom sistemu je 2019. godine radilo 50.000 građana iz šest balkanskih zemalja koje nisu članice Evropske unije, od toga dvije trećine su bili građani Srbije i Bosne i Hercegovine. Kada je izbila pandemija virusa korona, Austrija je organizovala specijalni prevoz kako bi dovela stotine bugarskih, hrvatskih i rumunskih zdravstvenih radnika.

Balkanski tabliodi ponekad tvrde da u njihovim zemljama uskoro više neće biti ljekara i medicinskih sestara. Međutim, situacija je malo kompleksnija. Rumunija zapravo ima 21% više ljekara nego prije deset godina, dok su u Bugarskoj brojke stabilne. Od 2013. godine skoro 6.000 medicinskih sestara iz BiH je otišlo na rad u Njemačku, dok je više od 7.500 medicinskih sestara u BiH i dalje nezaposleno, ističe se u tekstu.

Posljednjih decenija sve više mladih u balkanskim zemljama studira medicinu, i to ne samo zato što je to dobar način da se nađe dobro plaćen posao u inostranstvu. Međutim, nema dovoljno posla za one koji ostaju, dok su poslovi koji se nude često neprivlačni. U Rumuniji malo ljekara želi raditi u udaljenim regionima ili biti ljekari opšte prakse koji su loše plaćeni.

U nekim državama je obuka medicinskih radnika loša. Srpski fakulteti školuju medicinske sestre s neujednačenim znanjem. Gorica Đokić iz Sindikata ljekara i farmaceuta Srbije kaže da su neki koji ne razlikuju da li pacijent spava ili je u komi zaposleni u bolnicama kako bi nadoknadili manjak onih koji su otišli ​​u inostranstvo. Što se tiče ljekara, javljaju se dva problema koja su česta u regionu. Oni koji će najvjerovatnije emigrirati to čine na početku karijere ili kada postanu traženi specijalisti. Prosječna starost ljekara koji ostaju u Srbiji je 55 godina.

Da bi zaustavile emigraciju ljekara, zdravstvene službe su povećale zarade. U Rumuniji su se prihodi ljekara utrostručili u posljednjih nekoliko godina, što mlade ljekare motiviše da ostanu u zemlji, ističe se na kraju teksta.

[pdf-embedder url=”https://www.gerila.info/wp-content/uploads/2020/12/2020-12-19_The_Economist.pdf”]

The post Britanski Ekonomist o emigraciji ljekara sa Balkana: Bijeg bijelih mantila first appeared on Gerila.info.

Britanski časopis Ekonomist u posljednjem broju donosi priču o depopulaciji Balkana u kojoj se ističe da mnoštvo problema utiče na smanjivanje stanovništva jugoistočne Evrope.

Mnogobrojni problemi u jugoistočnoj Evropi podstiču mlade, talentovane ljude da masovno napuštaju region. Zbog toga se stvara situacija u kojoj je gotovo nemoguće da se sustigne ostatak Evrope što je teško postići bez mladih, talentovanih ljudi koji bi stvorili prosperitet. Širom Balkana populacija se smanjuje i stari, a ukoliko se to ne promijeni, još više ljudi će otići, ističe se u tekstu.

Teško je izmjeriti demografske podatke na Balkanu: osim onih o rođenju i smrti, teško je doći do suštinskih podataka. Vozač kamiona koji napušta Beograd kako bi se zaposlio u Njemačkoj ne mora to navesti srpskim vlastima. Zbog komplikovane prošlosti regije, milioni njenih građana mogu dobiti pasoše susjednih “matičnih zemalja”. Pasoši su posebno atraktivni ako matična zemlja pripada EU, jer državljanstvo EU podrazumijeva pravo na rad bilo gdje u Evropskij uniji. Petina hrvatskih vlasnika pasoša koji rade u inostranstvu vjerovatno su iz Bosne i Hercegovine, a gotovo svi Moldavci koji rade na zapadu imaju rumunske dokumente. Sve to otežava da se tačno zna ko je odakle.

Međutim, dostupni podaci daju jasnu sliku. Stanovništvo svake balkanske zemlje smanjuje se zbog iseljavanja i niskog nataliteta. U prošlosti je populacija narasla nakon valova emigracije, jer su mnoge žene imale šestoro djece. Sada malo žena ima više od jednog djeteta. Srbija će do sljedeće godine možda imati više penzionera nego radno sposobnih, naglašava se u tekstu.

Kratkoročno, vlastima ne smeta iseljavanje jer se tako smanjuje nezaposlenost i povećavaju doznake iz inostranstva. Ali dugoročno, prema srpskom demografu Vladimiru Nikitoviću, situacija je katastrofalna. Oko 50.000 ljudi svake godine napusti Srbiju. Među povratnicima, oko 10.000 su penzioneri koji su svoj radni vijek proveli na Zapadu. Njihova djeca ih neće pratiti nazad.

Prema trenutnim projekcijama, Bugarska će do 2050. godine imati 39% manje ljudi nego 1990. Balkan ima neke od najnižih stopa nataliteta na svijetu. Žene u BiH imaju u prosjeku 1,3 djece, a u Hrvatskoj 1,4. Kosovo, sa prosječnom starošću stanovništva od 29 godina, ima najmlađe stanovništvo u regionu, ali stopa fertiliteta od 2,0 takođe godinama pada. Inače, stope su slične onima u zapadnoevropskim zemljama. Ali s obzirom na to da Balkan nema značajan broj doseljenika koji plaćaju porez, novca za penzionere je malo, ističe se u tekstu.

Efekti smanjivanja stanovništva su veliki. U jeku odmora tokom ljeta Rasnov, simpatični grad u Transilvaniji u Rumuniji, koji je nekada imao užurbanu pijacu, sada je prazan, sa jedva jednim otvorenim kafićem. Prije jedne generacije, njegovo etničko saksonsko stanovništvo, koje svoje korijene vuče iz srednjeg vijeka, otišlo je u Njemačku. Etnički Rumuni posao traže na drugom mjestu. Novac šalju kući starim roditeljima, ali malo se njih vraća osim kada odu u penziju. Zašto raditi u kafiću u Rasnovu kada to možete učiniti za daleko više novca u inostranstvu?

Nekoliko gradova u regionu je poraslo. Kluž, još jedan grad u Transilvaniji, trenutno je u procvatu. Glavni grad Albanije, Tirana, takođe privlači ljude. Gradonačelnik Erion Veliaj kaže da se suočava sa prilivom od 25.000 ljudi svake godine. Ali to su izuzeci.

Ova kombinacija velike emigracije, niske stope fertiliteta i slabe imigracije daje najgori mogući rezultat, kaže Krešimir Ivanda, hrvatski demograf. Grčka, Italija i Španija imaju nisku stopu nataliteta, ali privlače puno imigranata. U Poljskoj je više od milion Ukrajinaca popunilo praznine na tržištu rada koje je iseljavanje ostavilo, navodi se u tekstu.

Vladimir Nikitović je radio za nacionalnu komisiju za rješavanje demografske krize u Srbiji, ali se vlada, kako kaže, nije previše trudila da svoje ideje sprovede u djelo. Kao i u mnogim balkanskim zemljama, problemi su ogromni. Žene su obeshrabrene da imaju više djece zbog izostanka zaštite od otpuštanja kada zatrudne. Obično putovanje avionom olakšava potragu za radom u inostranstvu (bar prije izbijanja pandemije virusa korona). U normalnim vremenima, hrvatski njegovatelji u Velikoj Britaniji ili Rumuni u njemačkim klaonicama mogli su odlaziti na kratkoročne poslove. Ovo utiče na nedostatak radne snage kod kuće, što zauzvrat podiže plate. Ivan Vejvoda, sa Instituta za humanističke nauke iz Beča, smatra da zadovoljenje potreba zapadne Evrope bez iscrpljivanja balkanskih zemalja zahtijeva usklađeno djelovanje EU i država regiona.

Naravno, za građane balkanskih zemalja bolja zarada u inostranstvu je blagodat. Remus Gabriel Anhel, rumunski demograf, kaže da su iskustva sa migracijama u posljednjih 15 godina takođe bila motor društvenih promjena. Prije su ljudi samo nastojali da sastave kraj sa krajem, sada oni koji su živjeli u zapadnoj Evropi traže bolje škole, bolnice i usluge. To je, prema Anhelu, nešto što vlada stvarno ne razumije, ističe se na kraju teksta.

[pdf-embedder url=”http://www.gerila.info/wp-content/uploads/2020/08/The_Economist_UK_-_22_08_2020-stranica.pdf” title=”The_Economist_UK_-_22_08_2020 stranica”]

The post Britanski Ekonomist o depopulaciji Balkana: Starenje, umiranje, odlazak first appeared on Gerila.info.