Pravda je spora ali dostižna. Osim u slučaju Bosne i Hercegovine. Tada je dostupna pojedinima, a ukoliko niste sa prave strane administrativno-političko-koruptivne granice onda je možda nikada ne dočekate – iako sve ukazuje da ste u pravu.

Porodica Šahinović iz Travnika svom slučaju ove godine može da obilježi punoljetstvo. Osamnaest godina je, naime, prošlo od kada je rješenje, kojim su njihove muke trebalo da budu okončane, postalo izvršno. Umjesto kraja, muke su tek tada počele, a slučaj oslikao najjasniju sliku stanja u državi Bosni i Hercegovini.

PETOSTPRATNA SKALAMERIJA PRKOSI I ZAKONIMA I DRŽAVI

Godine 2006., a o čemu je Valter već pisao prije gotovo tri godine, Opština Travnik je donijela Rješenje kojim se naređuje Nedžadu Šabiću, investitoru iz Zenice, da sruši „poslovni objekat za medicinsku rehabilitaciju“ na Babanovcu na planini Vlašić, sagrađen doslovno tik ispred vikendice Šahinovića.

Urbanističko-građevinski inspektor Opštine Travnik nakon dvije godine izvršio je inspekcijski pregled poslovnog objekta na lokalitetu Vlašić-Babanovac i utvrdio da investitor nije postupio po rješenju iz 2006. godine te nije izvršio rušenje podrumske etaže izgrađenog objekta, nego je nastavio sa izvođenjem radova i sagradio objekat spratnosti P+P+4.

U avgustu 2008., izvršnim rješenjem, investitoru je dat rok od petnaest dana za rušenje objekta. Međutim, 18 godina kasnije objekat stoji na istom mjestu i bliži je legalizaciji nego rušenju.

Nelegalno izgrađeni objekat nikao je neposredno ispred malih vikendica na Babanovcu, sagrađenih sedamdesetih godina prošlog vijeka. Privatnim vikendicama u potpunosti je blokirao pogled, a izgledom i gabaritima narušio ambijent planine Vlašić. Vikendice su sedamdesetih godina, na zajedničkom posjedu, sagradili nekadašnji direktor Sportsko-rekreacionog centra u izgradnji, ugledni Travničanin Sead Šahinović i poznati predratni bh. političar Hamdija Pozderac.

Nakon što je opština Travnik, sada već davne 2008. godine, donijela izvršno Rješenje o rušenju objekta, u porodici Šahinović očekivali su da će se to i desiti. Makar su takva očekivanja imali prije osamnaest godina.

„Da kažem da sam razočarana – to bi impliciralo da sam nekad vjerovala da će službenici općine Travnik raditi svoj posao po zakonu i izvršiti rješenje koje su sami izdali. Ja se ovdje borim preko dvadeset godina da se ovaj objekat sruši. Općina Travnik je od samih početaka izdavanja rješenja koje je izdato za malu vikendicu od dva sprata i potkrovlje od 60, 70 kvadrata dozvolila da se pred njenim očima, pred očima službenika općine Travnik, napravi zgrada od pet spratova, koja je u svojim gabaritima otprilike pet puta veća od onoga što su oni dozvolili“, priča za Valter Lejla Šahinović.

Ona napominje da je teško povjerovati da je čitav proces izgradnje nelegalnog objekta mogao proći bez prećutne saglasnosti ili čak obećanja nekoga iz tadašnjeg vrha Opštine Travnik da će sve biti „završeno“ i da neće biti nikakvih problema.

„Ta zgrada nije napravljena za sedam dana, nego je dugo pravljena. Službenici općine Travnik su vrlo malo ili gotovo ništa uradili da se to zaustavi. Dakle, ona je napravljena i stavljena pod krov i tek tada je izdato rješenje o rušenju koje onda općina Travnik nije izvršila“, pojašnjava Lejla Šahinović.

Ona kaže i da je, prema njenim informacijama, a što je ranije potvrdila i inspekcija, slučaj zastario te da investitor sada ima pravo da traži legalizaciju u sadašnjim gabaritima.

ODGOVOR INVESTITORA SE KOSI SA STANJEM U PAPIRIMA

Nedžad Šabić, investitor i poznati doktor iz Zenice, u kratkom odgovoru na pitanja Valtera tvrdi da je u vrijeme početka gradnje objekta imao sve potrebne dozvole.

„Objekat je izgrađen sa svim potrebnim dozvolama koje su tražene u vrijeme gradnje, kao i svim potrebnim saglasnostima za priključke vode, struje telefona, itd. Gradnja od početka – iskoličenje do pokrivanja, praćena od strane organa općine – inspekcija i dr“, piše u odgovoru Nedžada Šabića.

Njegove tvrdnje se kose, međutim, sa stvarnim stanjem u papirima, jer Šabić nije imao dozvolu za izgradnju zgrade od pet spratova, a što je utvrdila i nadležna opštinska inspekcija u svom rješenju kojim je naredila rušenje objekta.

Zašto nelegalno sagrađen objekat nije srušen – ključno je pitanje iza kojeg upitnik stoji i danas, 20 godina poslije. Iz opštine Travnik su 2023. godine Valteru odgovorili da nije imao ko da ga sruši „jer se na javni poziv iz opštine niko nije javljao godinama“.

„Za lokaciju predmetnog objekta izdato je Rješenje o urbanističkoj saglasnosti od 15.1.2007. godine i Dopunsko Rješenje od 28.5.2007. godine kojim se ovo Rješenje dopunjuje i odobrava izgradnja podrumske etaže, u jednom dijelu predmetnog objekta, u skladu sa navedenim provedbenim planskim dokumentom. S obzirom da je važenje navedenog rješenja, od jedne godine, isteklo utvrđeno je da nije podnesen zahtjev za produženje ili izmjenu, kao i da nije podnesen zahtjev za izdavanje nove urbanističke saglasnosti“, piše u odgovoru pomoćnika načelnika Službe za opću upravu i boračko invalidsku zaštitu Opštine Travnik, Gordana Zeca.

Sada na konkretno pitanje zašto objekat nakon svega nikada nije srušen, iz opštinske Službe za opću upravu i boračko-invalidsku zaštitu nema konkretnog odgovora.

„Zakon o slobodi pristupa informacijama se bavi postojećim informacijama i ne zahtjeva od organa sačinjavanje novih informacija kao što je traženo u ovom slučaju. Stoga je u postupku razmatranja svih činjenica i okolnosti odlučeno je da se zahtjev ne može rješavati kao zahtjev za pristup informacijama. U skladu sa članom 18. Zakona o slobodi pristupa informacijama, a u cilju pružanja pomoći za ostvarivanje prava na informacije, upućujemo vas, kao podnosioca zahtjeva, na redovan postupak u Službi za inspekcijski nadzor kojim ćete tražiti očitovanje i dodatna obrazloženja potrebna za vaše dalje novinarsko istraživanje“, navode iz Službe za opću upravu i boračko-invalidsku zaštitu opšine Travnik.

Inspekcijskim pregledom, od prije osamnaest godina, utvrđeno je da je urađeni iskop za nelegalno izgrađeni objekat neposredno uz susjedna zemljišta, te da se investitor sa iskopom zemljišta približio zemljištu postojećih izgrađenih vikend objekata, „tako da predmetnim radovima ugrožava stabilnost tla susjednog zemljišta, kao i pouzdanost susjednih izgrađenih vikend objekata“. Sve je to stavljeno na zvaničan opštinski dokument, ali nije, očigledno, imalo nikakvu težinu.

PORODICA ŠAHINOVIĆ DVADESET GODINA DOZIVA PRAVDU

Jasno je da se radi o izigravanju zakona i pokušajima izbjegavanja zakonskih obaveza i sprovođenja zvaničnih odluka, smatra Lejla Šahinović.

„Kakva je logika da izdate nekome rješenje, dozvolu za gradnju za vikend objekat pa rješenje o rušenju, pa ga ne izvršite i sad ćete kao legalizovati objekat koji je nelegalno izgrađen? Šta ste time napravili? Time ste priznali da u toj općini može svako da radi šta hoće i vi ćete onda osnovati komisiju koja će samo udarati štembilje na to što je već napravljeno jer vi niste u stanju da izvršavate zakone“, ističe Šahinović.

Ranije obrazloženje iz Opštine Travnik da objekat nije srušen jer se niko nije javio na oglas smatra nedostojnim ozbiljnih lokalnih zajednica i država.

„Ja u to ne vjerujem, tu se u najmanju ruku radi o potpunoj nesposobnosti službenika, a nisam sigurna da bi se tako ponašali da sam ja napravila zgradu od pet spratova“, ističe naša sagovornica.

Inače, izgradnji nelagalnog objekta ispred privatnih malih vikendica na Babanovcu, ali i ekspanziji neplanske megalomanske gradnje na Vlašiću, prethodila je podjela i prodaja placeva na ovoj planini nakon rata.

Tačno prije 20 godina Slobodna Bosna je pisala kako su protiv bivših načelnika opštine Travnik, Besima Halilovića i Envera Beganovića, podignute kriviče prijave zbog nezakonite podjele društvenog zemljišta, odnosno, zloupotrebe službenog položaja i ovlaštenja.

Kantonalni sud Novi Travnik 2009. uslovno je osudio Beganovića na šest mjeseci zatvora jer je u periodu od aprila 1996. do decembra 1997. iskoristio službeni položaj i neposrednom pogodbom dodjeljivao građevinsko zemljište na trajno korištenje radi izgradnje, potpisujući rješenja u ime predsjednika Predsjedništva, a bez njegovog odobrenja. U presudi se spominje 13 rješenja koja je Beganović kao član Predsjedništva i predsjednik Izvršnog odbora Općine Travnik potpisao i izdao.

Mediji su u to vrijeme navodili kako je na Vlašiću „nikao SDA-ovski turistički dženet“, gdje su se placevi dijelili po prijateljsko-partijskim linijama.

Tadašnji predsjednik Predsjedništva opštine Travnik Mirsad Granov sjeća se, u razgovoru za Valter, kako je ideja bila da se porodicama poginulih boraca i ratnim vojnim invalidima dodijele besplatni placevi kako bi im na neki način bio ublažen gubitak i izrečena zahvalnost, ali da su placevi dijeljeni po izmišljenim kriterijumima koje su određivali pojedinci u formiranoj komisiji. Tada su, kaže, čelni ljudi opštine falsifikovali i zloupotrijebili njegov potpis.

„Neposredno poslije rata je donesena odluka na organima vlasti opštine Travnik da se zemlja općinska dodijeli porodicama poginulih boraca i invalidima preko 60 odsto. I tu jednu dobru i plemenitu ideju da se onima koji su izgubili najviše barem da im se tako malo nadoknadi taj gubitak trebala je da odradi komisija koja je formirana u općini u kojoj su bili poznati ljudi iz tog vremena. Sad su oni umrli, pa da ih više ne spominjem. Dali su sebi za pravo da dijele po kriterijumima po kojima su oni mislili da treba. Ono što je u tim kriterijumima jeste da su 350 puta falsifikovali moj potpis i izvršili kriminalno djelo raspoređivanja nečega što im ne pripada, a na svoj račun“, priča dr Granov za naš portal.

NELEGALNO SAGRAĐENI OBJEKAT BLIZU LEGALIZACIJE

On je tada reagovao i tražio zaštitu od institucija te je uslijedio sudski proces u kojem su već pomenuti akteri zloupotrebe kažnjeni, ali nepravda nije ispravljena.

„Ono što me najviše rastužilo je da taj čin koji su napravili, to zlodjelo nije sankcionisano tako da se vrati sve na početnu poziciju, nego ostalo je kako je ostalo, puno je ostalo oštećenih, društvo je ostalo oštećeno. Gore na jednom dijelu gdje je mojim falsifikovanim potpisom zemlja ugruntana, pa su ti koji su je ugruntali su je prodavali. Prodali su ljudima, tamo su napravljeni objekti i nikle su skalamerije od građevina. One stoje tu godinama. Znam da se postupak vodio i znam da su ljudi koji su gore ostali zagrađeni u tom dijelu pokrenuli postupke“, priča dr Granov.

Nekim čudom, slučajno ili ne, parcela na kojoj danas avetinjski zjapi nedovršeni objekat Nedžada Šabića izostavljena je i u sudskom procesu protiv Envera Beganovića. Kao da ne postoji. Tako se prema očiglednom bezakonju i danas odnose sve nadležne institucije u Opštini Travnik. Objekat, iako je sagrađen bez građevinske dozvole i na placu koji je prometovan uz pomoć falsifikovanog potpisa, nije, očigledno, moguće srušiti.

Nevjerovatno, ali opštinski urbanističko-građevinski inspektor je u maju 2023. godine naložio investitoru Nedžadu Šabiću da pribavi pravosnažno odobrenje za građenje „prema izvedenom stanju“. A to „izvedeno stanje“ je stanje prije rješenja o rušenju: veći objekat, u gabaritima kako ih je investitor zamislio – i nelegalno sagradio.

Ono što jer posebno interesantno jeste da, osim šturih odgovora iz Opštine Travnik, Valter u ovom istraživanju nije uspio da pronađe sagovornika u ovoj lokalnoj zajednici (osim Mirsada Granova koji je govorio o falsifikovanju njegovog potpisa), a koji bi govorio o ekspanziji neplanske gradnje na planini Vlašić.

Za razgovor nisu bili zainteresovani ni opozicioni odbornici koje smo kontaktirali, a nezvanično nam je rečeno da pojedinci koji se u ovoj opštini protive legalizaciji bespravno sagrađenih objekata na Babanovcu trpe veliki pritisak kako bi odustali od insistiranja na poštovanju zakona.

„Ova saga oko rušenja zgrade doktora Šabića ispred moje vikendice na Babanovcu je duga priča koja traje više od dvije decenije. Počela je sa falsifikovanim rješenjima kojima se državno zemljište dodjeljuje za izgradnju, a potom i građevinske dozvole za izgradnju trojici ljudi koji su, u to vrijeme, bili usko povezani sa Službom za imovinsko-pravne poslove u opštini Travnik. Meni zaista nije jasno na koji način je Opština Travnik ignorisala činjenicu da je potpis Mirsada Granova falsificiran i dozvolila da se to zemljište proda 2005. godine i da se 2006. godine ponovo izda građevinska dozvola doktoru Šabiću“, kaže Lejla Šahinović.

Inače, ovo zemljište izostavljeno je, nekim čudom, iz spora koji se vodio protiv bivšeg načelnika Opštine Travnik.

A zgrada na Babanovcu i dalje stoji kao monumentalni spomenik organizovanom kriminalu i divljoj gradnji na ovoj planini poslije rata i svojevrstan je pokazatelj na koji način funkcioniše država Bosna i Hercegovina.

valter portal

The post I GRAĐEVINSKA MAFIJA IMA SVOJU DRŽAVU: Nelegalno izgrađena zgrada na Vlašiću 20 godina stoji kao spomenik organizovanom kriminalu first appeared on Gerila.info.

Specifičnost ove mHE je da se nalazi na granici dvije opštine, Travnika i Dobretića, a nedaleko je i granica RS i Federacije BiH. Nakon dva dana od početka radova, po prijavi od strane Udruženja ”Klub sportskih ribolovaca” iz Travnika koji se i brinu o ovoj rijeci, izvršena je kontrola od strane kantonalne poljoprivredne inspektorice Snježane Maroš. Tom prilikom je utvrđeno da izvođač radova, odnosno investitor, nije postupio u skladu sa čl. 10. Ugovora o ustupanju ribolovnog prava na ribolovnim područjima / ribolovnim zonama na teritoriji SBK broj 01/18 od 04.12.2018. godine kojim se propisuje da je izvođač radova dužan dva dana prije izvođenja radova na vodama obavijestiti korisnika u cilju zaštite ribljeg fonda. Budući da ovo nije učinjeno, došlo je do nanošenja štete ribljem fondu ulaskom teških mašina u korito rijeke, te je uništena flora i fauna kojom se ribe hrane. Iz udruženja ribolovaca su pokrenuli proces utvrđivanja krivične odgovornosti za ovaj slučaj pred Kantonalnim sudom krajem novembra prošle godine.

„Ovdje je bitno naglasiti da je investitor počeo sa radovima a da nije obavijestio Sportsko ribolovno društvo Travnik i time je zapravo izvršio krivično djelo. Investitor je morao obavijestiti ribolovačko udruženje o početku radova kako bi oni zaštitili riblji fond na tom dijelu rijeke Ugar. Pošto se to nije desilo došlo je do pomora ribe sa početkom radova. Zbog toga je ribolovačko udruženje podnijelo i krivičnu prijavu pred Kantonalnim tužilaštvom i mi sad čekamo odluku ovih dana, da li će biti pokrenut krivični postupak protiv odgovornog lica“, ističe Nina Kreševljaković, iz Aarhus Centra u BiH.

Pred Kantonalnim sudom u Travniku ”Klub sportskih ribolovaca” je pokrenuo upravni spor protiv Ministarstva prostornog uređenja, građenja, zaštite okoliša, povratka i stambenih poslova. Tužena strana, odnosno Ministarstvo je dana 22.10.2019. godine donijela Rješenje broj: 03-23-26/18 kojim se odobrava investitoru V.N.T d.o.o. Novi Travnik da može pristupiti izvođenju radova na izgradnji MHE “Oštrac”, instalisane snage 890 kW, moguće godišnje proizvodnje 3,869 GWh, na području opština Dobretići i Travnik. Udruženje ribolovaca inače ima potpisan Ugovor o ustupanju ribolovnog prava na ribolovnim područjima / ribolovnim zonama na teritoriji SBK, koje obuhvata vode rijeka Ugar i Lašve. Kao dokaz u svoje tvrdnje priložili su i nalaz kantonalne poljoprivredne inspektorice broj 06-20-1193/20-2 od 14.10.2020. godine u kojem je navedeno da je načinjena šteta ribljem fondu izvođenjem radova na MHE „Oštrac“, te je uništena flora i fauna kojom se ribe hrane. Time se, nedvosmisleno, ukazuje da izgradnja mHE Oštrac narušava postojeći eko sistem, biodiverzitet, te se utiče na fragmentaciju staništa ribe.

Iz udruženja travničkih ribolovaca naglašavaju da je razlog podnošenja tužbe činjenica da je pobijani akt organa uprave donesen na osnovu nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz očigledne povrede procesnog prava i pogrešne primjene materijalnog prava. Ono što je nevjerovatno u cijelom slučaju je da Ministarstvo prostornog uređenja, građenja, zaštite okoliša, povratka i stambenih poslova ni na koji način nije omogućilo građanima Travnika i Dobretića, kao ni nevladinim organizacijama, među kojima je i ”Klub sportskih ribolovaca”, pristup u donošenju odluka koje se tiču odobravanja izgradnje ove mHE.

Iz tog razloga su i podnešene tužbe protiv Ministarstva prostornog uređenja, građenja, zaštite okoliša, povratka i stambenih poslova SBK zbog izdavanja urbanističke i građevinske dozvole za mHE Oštrac. Obe su, međutim, odbijene od strane Tužilaštva 14. januara ove godine.

Nina Kreševljaković iz Aarhus Centra u BiH naglašava da ovo nije kraj pravne borbe i da je u pitanju pogrešno tumačenje zakona.

„Planiramo podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje obe sudske odluke pred Vrhovnim sudom Federacije BiH, iz razloga što je sa obe presude Sportsko ribolovačko udruženja Travnik uskraćeno za svoja prava. Smatramo da Sud nije pravilno protumačio član 2. Zakona o upravnom sporu na koji se poziva. On propisuje da svako fizičko ili pravno lice, koje smatra da mu je neko pravo ugroženo, ima pravo da pokrene upravni spor, na šta smo se mi zapravo i pozivali, zato što društvo ribolovaca ima važeći ugovor o korištenju rijeke Ugar. Samim tim, donošenjem ovih građevinskih, urbanističkih i ekoloških dozvola bez njihovog uključivanja u sam upravni postupak prilikom donošenja tih dozvola je kršenje njihovih prava. Međutim, u tom istom stavu 2. stoji da je propisano da pored navedenih fizičkih i pravnih lica takođe upravni spor mogu pokrenuti i fizička i pravna lica koja su učestvovala u upravnom postupku, i to su zapravo zainteresovana lica. Sud se onda pozvao samo na taj drugi dio odredbe, zanemarujući onaj prvi dio. Navodeći da ribolovačko udruženje nije bilo uključeno u sam postupak, pa samim tim nema pravo ni da pokrene upravni spor, što mi smatramo da je potpuno pogrešno promumačeno“, kategorična je Kreševljakovićeva iz Aarhus Centra.

Resorno Ministarstvo je moralo znati, slažu se stručnjaci, da je predmetna dozvola izdana za područje na kojem travničko udruženje ribolovaca raspolaže ribolovnim pravima u skladu sa Ugovorom o ustupanju ribolovnog prava na ribolovnim područjima / ribolovnim zonama na teritoriji SBK, koje obuhvata vode rijeka Ugar i Lašve.

Indiru Meliću, predsjedniku Sportsko-ribolovnog društva Travnik, savršeno je, kako kaže, jasna pozadina izgradnje mHE u Srednjebosanskom kantonu.

„Taj energetski lobi u BiH je jak i mi znamo ko stoji iza toga. To su uglavnom bivši i sadašnji političari i koji su pripremili teren za ovakve stvari, beru plodove svoga nerada, odnosno svog kriminala, jer uništavanje prirode je, po meni, krivično djelo. To su ti Selmani, Bičakčići, Erlagići, Kasumovići i ostali. Veoma je jasno ko stoji iza tih hidrocentrala“, ističe Melić.

Ono što je posebno zanimljivo jeste da resosrno ministarstvo nije tražilo novo mišljenje Službe za graditeljstvo, prostorno uređenje, gospodarstvo, obnovu i razvitak Opštine Dobretići, već je uvaženo mišljenje navedene službe iz 2016. godine, iako je za to itekako bilo razloga. Naime, zainteresovano lice, odnosno investitor VNT, nije moglo riješiti imovinsko-pravne odnose sa zemljištem na kojem je bila predviđena lokacija mašinskog postrojenja, pa je morao znatno mijenjati idejni projekat, odnosno položaj vodozahvata, trasu cjevovoda i lokaciju mašinskog postrojenja te ponovo podnijeti zahtjev za izdavanje urbanističke saglasnosti. Ovdje se radilo o znatnoj promjeni samog projekta, pa je samim tim trebalo pribaviti nove saglasnosti nadležnih organa. Investitor VNT čak nije blagovremeno pribavio i dostavio mišljenje nadležne Službe za urbanizam, građenje, katastra i imovinsko-pravne poslove Opštine Travnik, što je bio dužan jer je novim projektom zahvaćena i ova opština, a ne samo Opština Dobretići. Pored mišljenja navedenih službi, nedostaju i nova mišljenja mjesnih zajednica Korićani i Melina.

Indir Melić, za naš portal ističe da to nije kraj nelogičnosti rada resornog ministarstva.

„Zahtjev za izdavanje urbanističke saglasnosti je podnesen ministarstvu 27.02.2019. godine, te su oni od tog dana imali obavezu da u roku od 15 dana izvjeste zainteresirano lice o osnovanosti zahtjeva i potrebi njegove dopune u roku od 30 dana. Budući da su dopune zahtjeva rađene, pravna je pretpostavka da je organ izvijestio zainteresirano lice o potrebi dostavljanja dopuna. Međutim, zainteresirano lice je dostavljalo dopune i tokom mjeseca maja 2019. godine čime je očigledno probijen rok od 30 dana“, rezigniran je Melić.

Jasno je, naglašava Melić, da je došlo do kršenja materijalnog propisa i pravila procedure. Naime, Urbanistička saglasnost na mHE Oštrac je donijeta 19.06.2019. godine, čime ne samo da su povrijeđene odredbe ZoPU nego i odredbe člana 216. stava (2) ZUP-a FBiH, kojim je propisano da se rješenje ima donijeti najkasnije u roku od 60 dana, odnosno polovinom aprila, a ne polovinom juna 2019. godine.

Pored urbanističke, sporna je i građevinska dozvola izdata od strane istog ministarstva, a zbog čega su travnički ribari takođe pokrenuli spor pred Kantonalnim sudom, koji je za sada, kao i onaj za urbanističku dozvolu, odbijen.

Firma VNT podnijela je zahtjev resornom ministarstvu za izdavanje odobrenja za gradnju objekta MHE „Oštrac“ na vodotoku rijeke Ugar, na području Opštine Dobretići i Travnik dana 21.06.2018. godine. S obzirom da su vršene dopune zahtjeva, ministarstvo nije moglo po zakonu izdati odobrenje za gradnju u roku od 30 dana od prijema zahtjeva ali je imalo obavezu da izvjesti zainteresovano lice, odnosno firmu VNT, da dopunu izvrši u roku od 15 dana od prijema obavijesti da otkloni utvrđene nedostatke. Tek nakon toga, u roku od 60 dana od prijema zahtjeva, resorno ministarstvo je moglo da odobri gradnju. Apsurdno ali istinito, ovo rješenje je izdato tek 22. oktorba naredne godine!? Time je nesumnjivo došlo do teškog kršenja člana 216. stava ZUP-a FBiH.

Da apsurd može biti veći, a u BiH je to očigledno učestalo pravilo, ”Klub sportskih ribolovaca” iz Travnika je od resornog ministarstva 5. oktobra 2020. godine zatražio da se dostave sve ishodovane dozvole za planiranu MHE Oštrac na rijeci Ugar. Ministarstvo ni na to nije reagovalo, tako da su travnički ribolovci nakon toga poslali žalbu zbog šutnje administracije krajem oktobra prošle godine, da bi tek tada dobili navedena rješenja.

Da sve ovo nije slučajno, i da Oštrac nije izolovan slučaj, kao i da politika i tajkuni idu ruku pod ruku sa ciljem sticanja još većeg kapitala, dokazuju nam i brojke koje se navode u novom nacrtu Prostornog plana SBK.

Trenutno su čak 33 mini hidrocentrale prisutne u Srednjebosanskom kantonu, a koje su priključene na distributivnu mrežu. Prema do sada izdatim koncesijama za izgradnju malih hidroelektrana, u narednom periodu se očekuje da se priključi još 38 mHE.

Izmjene i dopune Prostornog plana Srednjebosanskog kantona za period 2005-2025. godina, čiji je nosilac pripreme Ministarstvo prostornog uređenja, građenja, zaštite okoliša, povratka i stambenih poslova SBK, donijelo je i novosti po pitanju mHE, i one nisu dobre.

„Prostorni plan potvrđuje postojeće dozvole za mHE koje su ranijim prostornim planom planirane. Na ugru su to Babanovac, Korićanske stijene, Oštrac, a planiraju se i nove centrale u donjem toku rijeke Ugar, a to su Milaševci, Ivik i Ušće, i to će uz već dvije izgrađene (Novakovići i Zapeće), biti osam mini hidrocentrala na Ugru. To znači da ćemo kompletnu rijeku staviti u cijev. Ja sam davno govorio da je možemo obrisati sa mape rijeka u BiH, i ovaj prostorni plan, ako se usvoji, potvrdiće moje slutnje. Ovdje se te centrale nadovezuju jedna na drugu, jedna ispušta a druga odmah zahvata u cijev i tako skroz do ušća Ugra u Vrbas“, razočaran je Melić.

U Službenim novinama Srednjobosanskog kantona navedeno je da se u procesu pripreme izrade izmjena i dopuna Prostornog plana Kantona mora uključiti javnost, kroz organizovanje tribina, okruglih stolova, javnih uvida i rasprava na ovu temu. Javna rasprava o nacrtu izmjena i dopuna Prostornog plana Kantona je obavezna da se organizuje u svim opštinama ovog kantona. Pogađate, do današnjeg dana, ni u jednoj od opština nije organizovana nijedna javna rasprava na ovu temu!

„Javne rasprave će se ipak, na kraju, održati, ali ne u formi u kojoj se inače održavaju. Navodno zbog epidemioloških mjera uzrokovanih pandemijom virusa korona, javnu raspravu će zamijeniti dostavljanje primjedbi pisanim putem, što po meni nije dobro jer nema te masovnosti i transparentnosti na jednom mjestu“, skeptičan je Melić.

Zabrinuti su i iz Aarhus centra u BiH.

„Što se tiče Prostornog plana SBK vidjeli smo da je planirana izgradnja velikog broja mini hidrocentrala što je zaista pogubno. Čak su za neke mini hidrocentrale koje su ranije planirane preinačili njihova rješenja, poput npr. mHE Babanovac, koja je po ovom Prostornom planu planirana da bude tirolskog tipa, a ranije nije bilo tako predviđena. Negativnost takvog tipa mHE je da se veliki dio vodotoka stavlja u cijev, a u najvećem broju slučajeva korita ostaju suha zbog toga, što se po pravilima o ekološko prihvatljivom protoku koji postoji u FBiH ne bi smjelo dešavati. Ako ovaj prostorni plan prođe i ako se sve te mHE naprave to će biti pogubno za rijeku Ugar. Povrh svega postoji i zaključak Parlamenta FBiH iz juna 2020. godine u kojem je zabranjena bilo kakva daljnja gradnja mHE, ali i pored tog zaključka sad imamo taj prostorni plan koji je u proceduri javne rasprave a u njemu se planiraju nove mHE. To je i protivzakonito i strašno!“, naglašava Kreševljakovićeva.

Posebnu sumnju na dobre namjere ističe Indir Melić ukazujući na pomenutu planiranu mHE Babanovac, za koju je, po njegovim riječima, posebno „skrojen“ novi prostorni plan.

 „Ispod Babanovca je još ranije bilo planirano višenamjensko akumulaciono jezero. Potom je investitor Eskimo S2, a koji je dobio koncesiju na tu mHE, tražio ekološku dozvolu da pravi mHE tirolskog tipa i resorno ministarstvo ga je tada odbilo na osnovu mišljenja IPSA instituta. I pazite sad šta se dešava. Taj isti IPSA institut pravi novi nacrt Prostornog plana SBK i u njemu je planirana mHE Babanovac, ali ovaj put je to mHE tirolskog tipa. Slučajnost? Ne bih rekao. Imam osjećaj da je to sve u dosluhu, da se nacrt  prostornog plana prilagođava investitorima, odnosno koncesionarima“, ogorčen je Melić.

Eskimo S2 koji je izvođač radova na mHE Oštrac, na mHE Babanovac će vjerovatno biti i investitor i izvođač radova. Indir Melić ističe Salka Selmana, nekadašnjeg premijera SBK, kao jednog od glavnih ljudi iz energetskog lobija koji vedre i oblače sudbinom rijeka u BiH, a prevashodno u Srednjebosanskom kantonu.

„Stvarni vlasnik firme Eskimo 2 je Salko Selman, ali uvijek neko pod nekom krinkom upravlja tom firmom, obično neko od njegovih rođaka”, naglašava Melić.

Vlasnik kompanija Eskimo S2 i Elektrovolt Travnik formalno je Munir Selman, blizak rođak Salke Selmana. Fadil Sejdić suvlasnik je Elektrovolta sa Selmanom, a direktor u Selmanovoj kompaniji Eskimo S2. Mediji su već pisali kako se Salko Selman, iako zvanično vlasnik dvije mHE, Dolac 1 i Dolac 2, povezuje sa čak trećinom mHE u Srednjebosanskom kantonu, koji uzima najveći udio po izgrađenim malim elektranama u cijeloj Bosni i Hercegovini.

I dok Indir i njegovi saborci ribolovci biju svoje bitke pred sudovima BiH, vrijeme neumitno teče, a sa njim i sve manje nade za sudbinu naših rijeka.

GERILA.info

The post Ugar pred umiranjem: Tajkuni u borbi za profit betoniraju rijeku first appeared on Gerila.info.