Bosna i Hercegovina je u ovogodišnjem Svjetskom indeksu slobode medija Reportera bez granica ostvarila najlošiji rezultat do sada. U Indeksu za 2026. godinu BiH se nalazi na 90. mjestu od ukupno 180 zemalja, što je pad za četiri pozicije u odnosu na prošlu godinu, kada je bila na 86. mjestu. Ukupna ocjena BiH sada iznosi 54,29, dok je prošle godine iznosila 56,33.

Ovaj podatak nije samo statistički pad. Prema metodologiji RSF-a, zemlje sa ocjenom od 55 do 70 nalaze se u kategoriji “problematičnog” stanja slobode medija, dok zemlje sa ocjenom od 40 do 55 spadaju u kategoriju “teškog” stanja. To znači da je BiH, sa ocjenom 54,29, prešla prag koji pokazuje da se okruženje za rad novinara dodatno pogoršalo.

Indeks slobode medija ne mjeri samo formalno postojanje medija, nego širi ambijent u kojem novinari rade. Ocjena se zasniva na političkom, pravnom, ekonomskom, društvenom i bezbjednosnom okruženju, kao i na evidenciji zloupotreba i napada na novinare i medije. Drugim riječima, nije dovoljno da u zemlji postoji veliki broj portala, televizija ili radio stanica. Važno je da li novinari mogu slobodno istraživati, objavljivati informacije od javnog interesa i raditi bez političkih, ekonomskih, pravnih i bezbjednosnih pritisaka.

BiH je 2024. godine bila na 81. mjestu, 2023. na 64. mjestu, 2022. na 67. mjestu, dok je 2021. i 2020. zauzimala 58. poziciju. U 2019. godini bila je na 63. mjestu, 2018. na 62, a 2017. na 65. mjestu.

U regionalnom poređenju, BiH i Srbija stoje najlošije među državama nastalim raspadom Jugoslavije. Slovenija je na 36. mjestu, Crna Gora na 41, Sjeverna Makedonija na 45, Hrvatska na 53, Kosovo na 84, BiH na 90, a Srbija na 104. mjestu. Srbija je pala za osam mjesta, dok je BiH pala za četiri.

U dijelu koji se odnosi na Bosnu i Hercegovinu, RSF posebno ističe da se sloboda medija i kvalitet novinarstva razlikuju od dijela do dijela zemlje. Kao posebno problematičan prostor navodi se Republika Srpska, gdje se novinarstvo suočava sa ponovnom kriminalizacijom klevete i rastućim uticajem ruske propagande.

Pad BiH se ne može posmatrati samo kao opšti regionalni trend. U slučaju BiH, dio problema dolazi iz same unutrašnje strukture zemlje i različitog odnosa vlasti prema medijima. RSF navodi da je okruženje za medije bolje u Sarajevu i Federaciji BiH nego u Republici Srpskoj, gdje su vlasti, prema njihovoj ocjeni, preuzele političku kontrolu nad entitetskim javnim emiterom RTRS, dok je državni javni servis BHRT doveden na ivicu finansijskog kolapsa.

Bosna i Hercegovina, prema RSF-u, ima veoma fragmentisanu medijsku scenu: oko 40 televizijskih kanala, 150 radio stanica, nekoliko dnevnih novina i novinskih agencija, gotovo 200 magazina i oko 600 portala. Međutim, RSF upozorava da veliki broj medija ne znači automatski i stvarni pluralizam informacija i mišljenja.

To je jedan od ključnih problema medijskog prostora u BiH. Formalno, građani imaju veliki izbor. Suštinski, veliki dio tog prostora je politički, etnički ili ekonomski uslovljen. Dio medija radi pod direktnim ili indirektnim uticajem vlasti, dio zavisi od lokalnih budžeta, dio od komercijalnih interesa, a dio od politički povezanih vlasničkih struktura. U takvom sistemu, broj medija može stvarati privid pluralizma, dok se istovremeno sužava prostor za nezavisno i istraživačko novinarstvo.

RSF navodi i da su portali ključne platforme za istraživačko novinarstvo u BiH. To je posebno važno u lokalnim zajednicama, gdje tradicionalni mediji često zavise od lokalnih vlasti, javnih preduzeća i oglašivača. Upravo zbog toga pritisci na nezavisne portale imaju šire posljedice. Oni ne pogađaju samo novinare, nego i građane koji bez takvih medija ostaju bez informacija o korupciji, zloupotrebama, javnim nabavkama, koncesijama, budžetskoj potrošnji i radu institucija.

Jedna od najvažnijih tačaka u ocjeni RSF-a odnosi se na pravni okvir. Iako je pravni okvir za medije u BiH uglavnom usklađen sa međunarodnim standardima, RSF upozorava da je modernizacija javnih medijskih politika zastala, dok je Republika Srpska ponovo kriminalizovala klevetu, što može podstaći dodatnu autocenzuru.

RSF za BiH navodi i teško ekonomsko okruženje za novinare, malo tržište i nedostatak održivog finansiranja. Mediji u BiH, prema toj ocjeni, trpe posljedice etničkih podjela i konkurencije medija iz susjednih zemalja, dok zbog teške ekonomske situacije i zavisnosti od političkih i ekonomskih centara veliki broj medija izbjegava kritičko novinarstvo.

Ovogodišnji izvještaj RSF-a pokazuje da BiH nije izuzetak. Sloboda medija globalno je na najnižem nivou u 25 godina. Prvi put u istoriji Indeksa, više od polovine zemalja svijeta nalazi se u kategorijama “teškog” ili “vrlo ozbiljnog” stanja slobode medija. RSF navodi da se pravo na informisanje globalno urušava zbog političkih pritisaka, slabljenja medijskog tržišta i zakona koji se sve češće koriste kao oružje protiv novinara.

Posebno je zabrinjavajuće to što je pravni indikator zabilježio najveći pad. Prema RSF-u, u više od 60 odsto država, odnosno u 110 od 180 zemalja, pravni indikator je pogoršan između 2025. i 2026. godine. To pokazuje da se novinarstvo sve češće kriminalizuje kroz zloupotrebu zakona, uključujući zakone o nacionalnoj bezbjednosti, antiterorističke propise, SLAPP tužbe i druge oblike pravnog pritiska.

Iako problemi sa slobodom medija postoje svuda, to ne može biti izgovor za domaće pritiske na novinare, političku kontrolu javnih servisa, zakone koji proizvode strah i ekonomsko kažnjavanje nezavisnih redakcija. Pad BiH na 90. mjesto zato nije samo pozicija na listi, nego upozorenje da je sve manje prostora za slobodnu javnu riječ, da novinari sve teže rade svoj posao, a građani sve teže dolaze do informacija o tome šta vlast radi, kako troši javni novac i ko donosi odluke u njihovo ime.

The post BiH najniže do sada na Indeksu slobode medija first appeared on Gerila.info.

Ipak, situacija u kojoj je jedan medij pisao o drugom i to zbog toga što nije objavljena priča o jednom od najuticajnijih političara u BiH – Draganu Čoviću, predsjedniku HDZ BiH, poprilično je nova i nesvakidašnja. Posebno kada je medij “o kojem se piše” zapravo N1 BiH, koji u javnoj sferi figurira kao jedan od rijetkih nezavisnih medija.

Sve je zapravo počelo kada je glavni urednik hrvatskog Nacionala Berislav Jelinić u avgustu ove godine dao izjavu redakciji N1 televizije na temu emisije o Draganu Čoviću.

“Nacional je želio doznati zašto taj rad nije objavljen ni tri mjeseca nakon predviđenog emitiranja u septembru. Autor serijala i emisije Boris Brezo potvrdio je Nacionalu da je emisija snimljena, ali nije emitirana, no odbio je iznijeti pojedinosti slučaja. Nacional je zato proteklog tjedna razgovarao s više izvora s televizije N1 BiH, koji su željeli ostati anonimni, ali i s ostalim sugovornicima u toj nikad objavljenoj emisiji. Riječ je, doznali smo, o emisiji u kojoj je autor, na temelju dostupnih sudskih i službenih dokumenata i izjava relevantnih sugovornika – političara, novinara i politologa – istražio i analizirao pravosudne, političke i moralne kontroverze te političku moć predsjednika HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora Dragana Čovića, najmoćnijeg hrvatskog političara u BiH te jednog od najmoćnijih političara u susjednoj zemlji”, navodi se iz redakcije Nacionala.

Boris Pavelić, autor teksta za Nacional je naveo da je, bez ikakve sumnje, “riječ o uređivačkom propustu kakav se na N1 BiH ne pamti, a koji biva još i težim kada se zna da je s cenzurom emisije o Čoviću ukinut i cijeli dotad vrlo uspješan istraživački serijal “Ispod površine” u sklopu kojeg je spomenuta emisija i snimljena”.

U prethodnim emisijama serijala glavni akteri pojedinačnih epizoda su bili Milorad Dodik i Osman Mehmedagić, nekadašnji direktor Obavještajno-sigurnosne agencije BiH i obe su, kako se navodi, doživjele visoku gledanost.

Dalje se navodi da u njoj nije navedeno ništa što već nije ranijih godina objavljivano o Draganu Čoviću, nego je riječ “o sažimanju i preglednom ali informativnom prikazu poznatih, ali rjeđe spominjanih detalja Čovićeve političke karijere koju prate brojne kontroverze: autor je, na primjer, podsjetio kako su u jednom od više sudskih predmeta protiv Dragana Čovića, nakon što je nepravomoćno osuđen na pet godina zatvora, sudski dokazi misteriozno nestali u prijevozu iz zgrade Suda BiH u zgradu kantonalnog tužiteljstva, pa je oslobođen zbog nedostatka dokaza; emisija se bavila i činjenicom da je tužitelj Zdenko Kovač u jednom predmetu protiv Čovića optužnicu napisao nakon što je nastupila zastara, pa je takva optužnica, naravno, na sudu odbačena – a danas je isti taj Zdenko Kovač glavni tužitelj u Hercegovačko-neretvanskoj županiji”.

“Neobjavljena emisija o Čoviću bavila se i aktuelnom temom energetskih odnosa u BiH, takozvanom “južnom interkonekcijom”, odnosno, osnivanjem firme koja bi ubuduće, nakon što bude izgrađena potrebna infrastruktura, trebala voditi lukrativan posao uvoza plina s krčkog LNG terminala u BiH preko većinski hrvatskih područja te zemlje. Emisija o Draganu Čoviću, dokazuje Nacional, produkcijski je bila kvalitetnija od svih dosadašnjih pa se cijela redakcija N1 BiH televizije radovala objavljivanju, tim više što je prethodna istraživanja tog serijala o najvećim kontroverzama u BiH gledateljstvo primalo s velikim interesom i pohvalama”, piše Nacional.

Zukić je prenio kako “bord” emisiju smatra “jednostranom” te da bi Čović zbog nje mogao tužiti N1 BiH, a ta je tvrdnja, s druge strane, izazvala još veće nezadovoljstvo pa su novinari i zaposlenici od Zukića zahtijevali da se, kao glavni urednik, izjasni šta misli o emisiji. Odgovorio je da ga je “stid što emisija nije išla”, a na pitanje vjeruje li tome što je bord N1 BiH rekao, odgovorio je odrično i dodao kako misli da je trebalo objaviti emisiju.

Nacional je zamolio Zukića da objasni zašto emisija nije objavljena.

Odgovorio je ovako: “Uredničko vijeće procijenilo je da novinarsko istraživanje za tu konkretnu emisiju nije zadovoljilo profesionalne standarde N1 BiH i uredničke kriterije koje slijedimo”.

Nacional je tražio da Zukić objasni ko je, imenom i prezimenom, u “uredničkom vijeću” N1 BiH, ali odgovor do objavljivanja teksta u Nacionalu nije dobijen.

Nacional je pitanja o zabrani emisije poslao i upravi United Medije, ali odgovore takođe nisu dobili.

U odgovoru Amira Zukića dalje stoji ovako: “Upravo zahvaljujući objavljivanju provjerenih, tačnih i kredibilnih informacija, N1 BiH u BiH već godinama ima status medija kojem publika najviše vjeruje. Najgledaniji smo news televizijski kanal i drugi najposjećeniji portal u državi. U produkciji emisije o Čoviću nismo uspjeli dobiti dokaze kojima bismo ispoštovali vlastite uredničke kriterije. Odlučeno je da ne objavljujemo sadržaj koji bi mogao nanijeti štetu reputaciji Ni BiH i izložiti nas riziku sudskog procesa. O Čoviću, kao i ostalim bh. političkim liderima, objavili smo bezbroj priloga i emisija, ali samo kad smo bili sigurni da govorimo istinu. U više od devet godina djelovanja našeg medija nije se desila nijedna presuda protiv N1 BiH, što je dovoljna ilustracija da su istina i profesionalizam glavne vodilje u našem radu”, kazao je Zukić, dodajući kako je sve to “rekao i pred redakcijom, jer o svemu uvijek otvoreno razgovaramo”.

Nacional je sa Zukićem htio provjeriti i neslužbena nagađanja da je emisija zaustavljena zato što uprava United Medije nije htjela rizikovati lukrativni ugovor s mobilnim operaterom HT Eronet, za koji nije tajna da je pod direktnim Čovićevim uticajem.

Na pitanje o tome Zukić je odgovorio: “N1 BiH je informativni mediji, mi se ne bavimo ugovorima s telekom operaterima. Sve ugovore sklapa United Media, kao medijska grupacija kojoj pripadamo”.

Iako su iz HT Eroneta Nacionalu odgovorili da nikada nisu uticali na uređivačku politiku bilo kojeg medija, činjenica je, navodi se u tekstu Nacionala, da Dragan Čović, kao predsjednik stranke članice parlamentarne većine u Federaciji BiH, ima direktan uticaj na HT Eronet kao predstavnik njegovog suvlasnika, Federacije BiH.

O tome svjedoči i njegova vlastita izjava od 12. aprila prošle godine, objavljena na news portalima u BiH, u kojoj je najavio smjene u upravi HT Eroneta.

Autor priče u Nacionalu Boris Pavelić za portal Gerila kaže da njegova redakcija nije imala nikakvu nedoumicu da li da radi priču u kojoj je glavna tema drugi medij, odnosno autocenzura na jednom od vodećih istraživačkih medija u regiji.

“Nismo imali nedoumicu, niti bismo je trebali imati. To da N1 nije objavio svoje istraživanje začudilo nas je, pa i razočaralo, jer je N1 i dalje jedan od najvjerodostojnijih medija u regiji. Zato smo tu priču i radili. Postoje mediji o kojima ne bismo, jer su odavno izgubili svaku vjerodostojnost: HTV, na primjer, ili Radio televizija Republike Srpske. To su mediji – inače plaćeni iz džepova građana! – kojima niko ozbiljan ne vjeruje, pa ni ne piše o njihovoj autocenzuri, koju su pretvorili u uređivačku politiku. Dakle, pisati o autocenzuri na slobodnim medijima nije napad na njih, nego podrška da ne podlegnu pritiscima, kojih uvijek ima i uvijek će ih biti”, kaže Pavelić u razgovoru za Gerilu.

On ipak dodaje da ne misli da je ovo generalno česta situacija u istraživačkim medijima u regionu i da se nada da će njegov tekst biti podstrek da se emisija o Draganu Čoviću emituje kao i da je siguran da bi emisija imala odličnu gledanost.

Pavelić ističe da je stanje u medijima, kada se govori o nezavisnom i istraživačkom novinarstvu, u Hrvatskoj bolje, ali daleko od idealnog.

“Nije naravno idealno, daleko od toga, ali građani BiH i RS trebaju znati da je medijska slika u regiji, uz časne iznimke – u koje spada i N1 – uvjerljivo najlošija u Srbiji i Republici Srpskoj. O tome nema nikakve dileme, i zato je važno na svaki način podržati nezavisne i slobodne medije u cijeloj regiji, ali naročito u Srbiji i u RS”, ističe Pavelić.

Da je stanje u medijima daleko od idealnog ističe i profesor medija i komunikacija Ljubomir Zuber koji ističe da, htjeli mi to priznati ili ne, potpuno nezavisni mediji, posebno u BiH, ne postoje.

“Autocenzura je, nažalost, bila uvijek pratilja medija, odnosno novinara koji imaju svoje filtere i kad misle da su potpuno objektivni. Neću da kažem nezavisni jer to je pojam koji može da funkcioniše samo u teoriji jer nema nezavisnosti kao što nema ni potpune objektivnosti niti apsolutne slobode. Sve to je uslovljeno brojnim faktorima i djeluje komično kada pojedini mediji sami sebe nazivaju nezavisnim. Međutim ima logike ona rečenica “nama vjeruju” ali to što vam neko vjeruje ne znači da ste objektivni već može da znači da baš to što plasirate javnost ili dio nje želi da čuje. Jer i publika ima svoje filtere i neke činjenice ma koliko da su tačne ljudi jednostavno ne žele da čuju jer se ne uklapaju u njihovu “sliku svijeta”. Dakle, ne smijemo zanemariti ni želju publike da bude izložena baš tim sadržajima koji se uklapaju u mentalnu matricu bez obzira na to što je često riječ o lažima. Zato i tu “štetnost” moramo posmatrati uslovno jer ne znamo mi šta je za koga štetno?”, dodaje Zuber u razgovoru za Gerilu.

Autor serijala “Ispod površine” Boris Brezo, prema napisima medija, u otkaznom je roku na N1 BiH.

GERILA

The post N1 STOPIRALA EMITOVANJE FILMA O DRAGANU ČOVIĆU Razlog je autocenzura, ugovor sa HT Eronetom ili nešto treće? first appeared on Gerila.info.