Dodik je do sada bio predsjednik Republike Srpske, premijer, član Predsjedništva BiH. Bio je na čelu mnogobrojnih odbora. Uglavnom, bio je tamo gdje može da odlučuje i gdje ga se za sve pita.

Posljednji primjer Dodikove moći u vezi je sa obilježavanjem stradanja Srba u proteklom ratu. Kako je objavila BN televizija, Vlada Republike Srpske formirala je Organizacioni odbor za obilježavanje Dana sjećanja na stradale i prognane Srbe u akciji „Oluja“. Na čelu odbora je Dodik, dok predsjednici drugih parlamentarnih stranaka nisu uključeni.

Izvor BN-a tvrdi da je odluka donesena kako bi Dodik u Mrkonjić Gradu dobio ulogu domaćina i govorio na skupu kojem će prisustvovati predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Ukoliko su te informacije tačne, predsjednik Vlade Savo Minić omogućio je stranačkom šefu da ponovo nastupi kao prvi čovjek Republike Srpske. Aktuelni predsjednik Srpske Siniša Karan time je gurnut u drugi plan.

Ovdje nije riječ samo o rasporedu govornika. Komemoracija posvećena stradalim i prognanim Srbima pretvara se u još jednu priliku za pokazivanje političke hijerarhije u kojoj predsjednik Republike Srpske može biti bilo ko, ali centralno mjesto i dalje pripada Dodiku.

Da je Republika Srpska antički polis, stvari bi bile drugačije.

U antičkoj Atini građani su imali način da se zaštite od političara koji bi stekli preveliku moć. Imena su ispisivali na komadima razbijene keramike, takozvanim ostrakonima. Političar koji bi dobio najviše glasova morao je napustiti Atinu na deset godina.

Ostrakizam nije bio sudska kazna. Protjerani građanin nije ostajao bez imovine, a nakon isteka deset godina mogao je da se vrati. Postupak je služio kao mjera predostrožnosti protiv političke moći koja bi mogla prerasti u tiraniju.

Da je Republika Srpska antički polis, Dodikovo ime vjerovatno bi se našlo na velikom broju takvih pločica. Povod ne bi bio samo ovaj organizacioni odbor. Mnogo je važnije to što su tokom godina granice između institucija, SNSD-a i Milorada Dodika postale gotovo nevidljive.

Dodikova politička moć odavno ne zavisi od funkcije koju formalno obavlja. Kada je predsjednik Republike, institucije se okupljaju oko njega. Kada nije predsjednik, pronađe se funkcija u organizacionom odboru ili druga uloga koja ga ponovo dovodi u središte događaja. Što je najgore, ljudi koji obavljaju najviše javne funkcije pristaju na to.

Savremena predstavnička demokratija nema ostrakizam. Političari se smjenjuju na izborima, a njihovu moć ograničavaju zakoni, nezavisni sudovi, ograničenje mandata, slobodni mediji i institucije koje smiju reći „ne“. Problem nastaje kada izabrani zvaničnici ne žele ili ne smiju da koriste ovlaštenja koja su dobili.

U Mrkonjić Gradu će se još jednom pokazati ko zaista odlučuje u Republici Srpskoj. Čitav državni protokol će se promijeniti zbog želje predsjednika jedne stranke, što će biti još jedna potvrda da je lična vlast iznad institucija.

Mladen Bubonjić

The post U antičkoj Atini bi ga prognali, u Srpskoj mu čuvaju mikrofon first appeared on Gerila.info.