Istraga koja je obustavljena protiv bivše uprave Rudnika Kreka Tuzla odnosi se na poslove vrijedne skoro milion KM a koje je bez tendera  ovo rukovodstvo podijelilo firmama Junuzović-Kopex, MHI KOMPANI i Cayenne company.

Transparency International u BiH je podnio krivičnu prijavu zbog ovog slučaja još 2019. godine, jer postoji osnov sumnje da su rukovodioci rudnika izbjegli javno nadmetanje za posao iznajmljivanja rudarske mehanizacije i dodijelili ga ovim firmama sklapanjem čak 149 direktnih sporazuma.

Kako se tada, po Zakonu, za istu stvar putem direktnog sporazuma moglo potrošiti samo do 6.000 KM godišnje,  a potrošeno je oko 950.000 KM, evidentno je da se radilo o otvorenom kršenju zakona u razmjerama koje TI BIH ni prije ni nakon toga nije zabilježio.

Nakon prijave TI BiH, Tužilaštvo TK otvorilo je istragu u ovom predmetu u julu 2022. godine, ali je godinu dana kasnije donijelo naredbu o obustavi istrage zaključivši da u svemu nema obilježja krivičnog djela jer su rukovodioci rudnika “prekršili zakon,” ali je to bilo “u interesu službe”.

Disciplinska prijava protiv tužioca

Ono što je posebno sporno jeste da postupajući tužilac u ovom slučaju godinu dana nije dostavio TI BiH-u tužilačku odluku, koju je bio dužan dostaviti podnosiocu prijave u roku od tri dana. Time je prijaviocu uskratio mogućnost izricanja pritužbe, a još je spornije što je odluka dostavljena tek nakon nekoliko upita i žalbe TI BiH zbog nedostavljanja informacije.

Nakon svega TI BiH je podnio prijavu Uredu disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća. TI BiH je i na tužilačku odluku izjavio pritužbu glavnom tužiocu Kantonalnog tužilaštva TK, jer su zanemarene bitne činjenice iz krivične prijave.

Naime, sumnju u okolnosti pod kojima je uprava ovog javnog preduzeća koje se nalazi u teškoj finansijskoj situaciji trošila milionska sredstva na iznajmljivanje mašina od privilegovanih privatnih kompanija iskazao je i Ured za reviziju institucija Federacije BIH.

Osim što su potvrdili navode TI BiH o nezakonitom cijepanju direktnih sporazuma, revizori su sumnjali i da uprava ne radi u interesu preduzeća jer se postavlja pitanje svrhe trošenja milionskih iznosa godišnje na iznajmljivanje tuđih mašina.

Za izvršene usluge samo od Junuzović Kopex (6.311.400 KM) Društvo je moglo nabaviti značajan broj rudarskih mašina koje su tražene tenderskom dokumentacijom, a neophodne su za obavljanje redovne djelatnosti Društva. Imajući u vidu da se Društvo nalazi u veoma teškoj finansijskoj situaciji, s jedne strane, i činjenicu da ima 2.431 zaposlenika i da treba raspolagati vlastitom rudarskom mehanizacijom radi obavljanja redovne djelatnosti, postavlja se pitanje opravdanosti i odgovornosti angažovanja tuđe mehanizacije i radnika, navodi se  u izvještaju ureda za reviziju.

Svoje mašine rashodovali, trošili milione na iznajmljivanje tuđih

Dodatnu sumnju na svrhu ulaganja tolikog novca u tuđu mehanizaciju stavlja Izvještaj Uprave JP „Elektroprivreda BiH“ Sarajevo januara 2021. godine, koji je za predmet imao analizu i utvrđivanje eventualne odgovornosti u RMU „Kreka“ za mašine predviđene za rashodovanje.

Navedeni izvještaj fokus stavlja na činjenicu da su od ukupno šest nabavljenih buldožera renomiranog proizvođača Liebherr čak tri  stavljena van upotrebe odmah po isteku garantnog roka, što je otvorilo dodatnu potrebu za iznajmljivanje tuđe mehanizacije.

U izvještaju se još navodi da je zaista malo vjerovatno da su se kvarovi na ovim mašinama desili samo 10 dana nakon isteka garantnog roka, te da je i u garantnom roku bilo značajnijih kvarova i veliki broj sati zastoja rada buldožere u vlasništvu rudnika.

Zbog svega se iskazala još veća potreba za iznajmljivanjem tuđe mehanizacije koja je nabavljana između ostalog i direktnim kršenjem Zakona o javnim nabavkama. Takođe je zanemarena i činjenica da je jedan od prijavljenih rukovodilaca već osuđen na godinu i po dana zatvora baš zbog saradnje sa Junuzović-Kopexom, jer je fiktivno prikazivao sate rada mašina ove firme.

Radi se o preduzeću koje godinama posluje sa rudnicima iz sastava Elektroprivrede BiH, a svojevremeno je direktor RMU Đurđević osuđen baš zbog spornih nabavki goriva od ovog dobavljača.  Zbog svega je po mišljenju TI BiH tužilaštvo trebalo cijeniti ove okolnosti prije izvođenja zaključka da je kršenje zakona “bilo u interesu službe” dodatno i zbog činjenice da nije predočena nezavisna analiza koja bi mogla opravdati ove navode.

The post Tužilaštvo TK obustavilo istragu zbog namještanja poslova u Rudnicima Kreka uz nevjerovatno obrazloženje first appeared on Gerila.info.

 “Ukupna šteta za društvo koja će nastati daljom primjenom ovog modela podsticanja proizvodnje u male hidroelektrane u narednih 10 godina, samo po osnovu podsticanja sadašnjeg broja malih hidroelektrana koje su u pogonu, može se procijeniti na preko 40 miliona KM, a ona bi bila udvostručena ukoliko bi podsticaj bio odobren svima koji su podnijeli zahtijev”, istakao je Miljević.

Naglašava da postojeći sistem koncesionih naknada i podsticaja za male hidroelektrane mora hitno pretrpiti značajne izmjene, odnosno potrebno ga je redefinisati kako bi se izbjegla dalja društvena šteta koja nastaje njegovom primjenom:

“Neophodno je izbjeći povećanje ukupnih društvenih gubitaka koje će uslijediti sa novim mHE koje su planirane ili se već nalaze u izgradnji”, zaključio je Miljević.

Centar za životnu sredinu je kroz dosadašnji rad i bavljenje problemom ubrzanog razvoja malih hidroelektrana u Bosni i Hercegovini utvrdio da najveću korist od malih hidroelektrana ima investitor i da novac kojim građani plaćaju podsticaje za obnovljive izvore energije putem računa za električnu energiju nije opravdan nikakvim javnim interesima.

“Imajući u vidu da svi potrošači električne energije u BiH plaćaju naknadu za obnovljive izvore energije kroz mjesečne račune za utrošenu električnu energiju, svrsishodnije bi bilo da se taj novac usmjeri u podsticaje za smanjenje potrošnje energije i stvarne obnovljive izvore energije kao što su solarna i vjetro energija. Hidroelektrane donose mnogo više štete nego koristi, a ovom analizom želimo to još jednom dokazati, sada isključivo sa strane finansijske neisplativosti”, izjavila je Nataša Crnković, predsjednica Centra za životnu sredinu.

Ovakav sistem je vrlo privlačan za investitore i izazvao je pravu navalu na koncesije i sistem podsticaja, što za posljedicu ima ugrožavanje gotovo svih vodotokova.

Ispunjavanje ciljeva i međunarodnih obaveza BiH po osnovu učešća obnovljivih izvora energije u ukupnoj bruto domaćoj potrošnji vlade entiteta su dominantno zasnovale na izgradnji novih kapaciteta i povećanju proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije, umjesto na smanjivanju potrošnje. Postojeći sistem dobijanja koncesija je složen, haotičan i neuravnotežen sa puno prostora za diskreciono odlučivanje što stvara mogućnost za manipulacije, korupciju i nelojalnu konkurenciju.

Analizu možete pogledati OVDJE.

The post CZŽS: Zbog malih hidroelektrana godišnje gubimo preko četiri miliona KM first appeared on Gerila.info.

Da ne bi trebali miješati termine “slobodni” i “nezavisni” mediji pokazuje nam i slučaj  – “Alternativna televizija”. Naime, od trenutka kada se promijenila vlasnička struktura, ATV je drastično promijenio svoj medijski kurs, i od nekad, u značajnoj mjeri, objektivnog i nepristrasnog medija, postao zagovornik jedne, ne samo političke opcije, nego i određene grupacije ljudi. S tim u vezi, po ko zna koji put se potvrdila teza da nezavisni mediji u suštini i ne postoje. Postoje samo slobodni mediji – slobodni da izaberu da li će i u kojoj mjeri zavisiti od određenih ograničenja, eksplicitnih ili implicitnih.

Miroljub Radojković i Mirko Miletić u svojoj studiji „Komuniciranje, mediji i društvo“ (2006) navode sledeće opasnosti s kojima se mediji na svom putu ka objektivnosti i nepristrasnosti mogu susresti:

1. Opasnosti države,
2. Opasnosti politike,
3. Opasnosti novca.

Uzevši u obzir da je ATV u privatnom vlasništvu, ne možemo reći da postoje eksplicitni primjeri opasnosti od strane države zato što je svojinski, finansijski i po sistemu eksterne kontrole izvan domašaja države. Međutim, primjetni su eksplicitni primjeri opasnosti politike i novca.

Što se opasnosti politike tiče, Radojković i Miletić naglašavaju da je nedopustivo da nezavisni masmediji djeluju u prilog jedne ili više stranaka. A upravo je to odnedavno slučaj sa Alternativnom televizijom. Dok su prošle godine u ovo doba na prilično uravnotežen način izvještavali i o predstavnicima vlasti kao i o opoziciji u Republici Srpskoj, od proljeća ove godine, kada je Slobodan Stanković postao većinski vlasnik ATV-a, u potpunosti mijenjaju pravac i oštricu usmjeravaju ka opoziciji uz svakodnevna glorifikovanja predstvanika vlasti. Štaviše, ne samo da glorifikuju vlast i napadaju opoziciju, nisu im strani ni spinovanje i propaganda, pa su postali i službeno glasilo utvrđenih manipulatora.

Uzevši da je svakoj političkoj partiji istina strana, jer ona misli da je istina na njenoj strani, kako ističe Đuro Šušnjić („Dijalog i tolerancija“, 1994), stranke nastoje da utiču na medije kako bi njihova verzija istine doprla do građana, konkretnije birača. U slučaju ATV-a im je to pošlo za rukom. Posebno jednoj stranci. Radojković i Miletić dalje ističu da masmediji ne mogu, štaviše ne smiju, da preuzmu na sebe zadatak političkog reprezentovanja, stvaranja ideologija i političkih programa. Nažalost, ATV upravo to radi. Takođe, ono što masmediji mogu, i što bi trebali činiti, jeste da pospješuju ili osporavaju, propagiraju ili kompromituju opštu, javnu percepciju odluka, namjera i ponašanja stranaka. Nažalost, ATV to ne radi.

Sejmur Jur („The impact of Mass Media“, 1974) je uspostavio varijable pomoću kojih se može ustanoviti da li postoji i koliki je stepen paralelizma između djelovanja političkih stranaka i masmedija:

1. Organizaciona veza između medija masovnog komuniciranja i politike,
2. Odanost masmedija stranačkim ciljevima,
3. Politička orijentacija recipijenata masmedija prema partijama,
4. Korelacija između veličine segmenta publike masmedija i veličine segmenta biračkog tijela partije.

Ako u praksi postoji djelovanje svih varijabli radi se o jakom intenzitetu političkog dosluha između masmedija i stranaka. Ako su potvrđene samo neke varijable, preplitanje je slabo ali postoji. Ako nije primjetna nijedna varijabla, može se reći da su mediji nezavisni. U slučaju ATV-a, ne radi se o nezavisnosti medija, jer, ako nisu potvrđene baš sve varijable, primjetna je većina njih. S tim u vezi, primjetan je prilično jak intenzitet političkog dosluha između medija (ATV) i vladajuće političke stranke (SNSD).

Ponovo se vraćamo Radojkoviću i Miletiću koji ističu da su pravi nezavisni mediji oni koji napuštaju zadate ideološke angažmane i slobodni su od etabliranih društvenih ustanova, a okrenuti su i podržani od građanstva. I u ovom slučaju za ATV se ne može reći da je nezavisan medij.

Što se opasnosti novca tiče, Radojković i Miletić navode da privatni mediji imaju važan, ekonomski povod, da prevashodno budu i ostanu u službi svoje publike, odnosno građana. Međutim, iako nezavisnost privatnih medija teško mogu da ugrožavaju država i političke partije (u slučaju ATV-a smo vidjeli da politika ipak ima veliki uticaj na njih), nju ugrožava novac. Realna je mogućnst, naglašavaju Radojković i Miletić, da mediji izgube svoju autonomiju kao podanici, konkretno – svojih vlasnika, a načelno – kao sluge novca. Baš to se desilo u slučaju ATV-a. Postali su zavisni od privatnih inetersa vlasnika, koji se poklapaju sa interesima vladajuće političke stranke, tako je da je zavisnost u slučaju ATV-a dvostruka: i od strane političke partije i od strane kapitala, odnosno vlasnika.

Štefan Rus-Mol i Ana Jugoslava Zagorac Keršer („Novinarstvo“, 2005) ističu da vlasnici medija imaju samo de iure ograničen uticaj na svakodnevni redakcijski posao. Vlasnici pokušavaju, kako navode Rus-Mol i Zagorac Keršer, slično kao i političari u javnim medijima, da ostvare uticaj na medije preko personalne politike. Ko postavlja i opoziva glavne i odgovorne urednike, kao i upravljačku strukturu, kontroliše na taj način i sadržaj izvještavanja. To je više nego očigledno u slučaju ATV-a.

Edvard Herman („Politička ekonomija masovnih medija“, 1994) ističe da novac i moć ulaze u medije ili putem direktne kontrole ili posrednim uticajima i spolja intervenišu na sadržaje vijesti za koje se smatra da većina ljudi treba da ih saznaju. Proces spoljne intervencije je primjetan, između ostalog u slučaju zavisnosti medija od informacija koje daju vlasti, biznis i „eksperti“ koje plaćaju i podržavaju vlasti i biznis, što je primjetno u slučaju ATV-a.

Dakle, ATV nije nezavisan medij. On jeste slobodan medij – imao je slobodu da izabere hoće li biti nezavisan ili će zavisiti od segmenata koji predstavljaju opasnost za objektivnost i nepristrasnost. Izabrao je put zavisnosti – u značajnoj mjeri zavisi od politike ali i od novca, odnosno od vladajuće stranke (SNSD) i vlasnika medija (Slobodana Stankovića).

The post Uticaj promjene vlasničke strukture na (ne)zavisnost medija: slučaj Alternativne televizije first appeared on Gerila.info.