U Bosni i Hercegovini samohrane majke često ne vode samo jednu borbu. One istovremeno rade, brinu o djeci, rješavaju prevoz, račune, vrtiće, školu, bolest, alimentaciju i svakodnevne probleme koje bi uređen sistem morao barem djelimično da preuzme. Umjesto toga, mnoge ostaju same pred institucijama, bivšim partnerima i finansijskom nesigurnošću.

Taj problem Gerila.info je prikazala u kratkom dokumentarcu „Život bez pauze: Samohrana majka u BiH“, koji prati svakodnevicu Dijane Popović, majke dva dječaka iz Stanova kod Doboja. Dijana radi u bolnici „Sveti apostol Luka“, brine o djeci, oslanja se na pomoć roditelja i pokušava da održi porodicu stabilnom uprkos problemima koji uključuju i neplaćanje alimentacije. Dokumentarac pokazuje kako izgleda život kada porodica preuzima ono što bi trebalo da bude i obaveza sistema.

U novoj epizodi Gerila podkasta, snimljenoj u prostorijama Austrijskog saveza sindikata u Beču, razgovaramo sa Dorotijom Kikinger o tome kako Austrija štiti samohrane roditelje. Ona objašnjava model alimentacionog fonda, u kojem država isplaćuje alimentaciju ako roditelj ne izvršava svoju obavezu, a zatim sama potražuje novac od dužnika. U razgovoru se govori i o vrtićima, jaslicama, zaštiti od nasilja, bolje plaćenim poslovima sa skraćenim radnim vremenom i podršci koja samohranim roditeljima omogućava da ne budu prepušteni sami sebi.

Suština podkasta nije da Austriju prikaže kao idealan primjer, nego da pokaže šta se iz uređenijih sistema može naučiti. Ako je samohranim majkama teško i u Austriji, jasno je koliko je taj teret veći u BiH, gdje se mnoge same bore sa alimentacijom, troškovima, institucijama i brigom o djeci. Zato ovaj razgovor, nakon dokumentarca o Dijani Popović, otvara pitanje mogućih rješenja, kao što su alimentacioni fond, bolje naplate alimentacije, dostupniji vrtići, zaštita od nasilja i sistem koji samohranog roditelja ne ostavlja samog.

The post Samohrane majke u BiH su prepuštene same sebi: Šta možemo naučiti od Austrije? (Gerila podkast) first appeared on Gerila.info.

U kratkom dokumentarnom filmu u produkciji Gerile Dijana govori o izazovima života bez sistemske podrške, ali i o ličnoj borbi koju je prošla. Dijana je preboljela leukemiju, nakon čega se vratila poslu i nastavila brinuti o porodici.

U tome joj značajnu podršku pružaju roditelji, koji pomažu oko djece i svakodnevnih obaveza. Ipak, problemi poput neplaćanja alimentacije, organizacije prevoza i finansijske stabilnosti ostaju dio njene realnosti.

Film prati njenu svakodnevicu i donosi uvid u život samohrane majke u Bosni i Hercegovini, bez dodatnih komentara i naracije. Priča je ispričana kroz njene riječi i iskustvo.

GERILA

The post Kako izgleda život samohrane majke u BiH: Priča Dijane Popović (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Želimo da čujemo od razvedenih/razdvojenih roditelja iz Albanije, Srbije, Kosova, Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske koji su dobili alimentaciju za svoju djecu.

Skrolujte niže za više informacija o tome kako da učestvujete u istraživanju.

Ključne informacije koje nas zanimaju:

– Kako je izgledao proces
– Koliko dugo je trajao
– Vrsta alimentacije
– Opseg plaćanja
– Problemi

Nećemo objavljivati dokumentaciju ili imena bez prethodne saglasnosti, niti planiramo da koristimo konkretne primjere, već da prikažemo opšte, sistemske probleme.

Vaši odgovori su bezbjedni i enkriptovani. Vaše priče će nam pomoći pri pisanju novinarske priče na kojoj radimo.

Kako učestvovati?

Da biste podijelili svoje iskustvo, molimo Vas popunite obrazac koji se nalazi niže u tekstu.

The post Podijelite iskustvo sa nama: Alimentacija na Balkanu first appeared on Gerila.info.

Naime, Porodični zakon za samohrane roditelje priznaje samo one roditelje koji samostalno vrše roditeljsko pravo nad djetetom, čiji je drugi roditelj umro ili nije poznat. U svim ostalim situacijima radi se o starateljima, odnosno roditeljima kojima je, nakon razvoda ili neke druge situacije u kojoj su roditelji rastavljeni, pripalo dijete. Upravo ta terminološka odrednica otežava ostvarivanje prava, smatraju članovi Udruženja samohranih roditelja „Ponos“.

Naglašavaju da su pokušavali da inicijativom iznivelišu te termine i da uvedu nove termine kako bi imali roditelje koji su zaista samohrani jer njihov bivši supružnik ne plaća alimentaciju. Takođe, inicijativom su tražili i osnivanje alimentacionog fonda koji bi bio svojevrsni garant da će alimentacija doći do djece, jer bi država preuzela na sebe isplaćivanje alimentacije a onda bi ona od roditelja potraživala sredstva.

„Posljednji put smo se 2018. godine dogovorili sa nekoliko narodnih poslanika iz vladajuće stranke (SNSD) koji su zaista imali veliku volju da učestvuju u tome. Ocijenili su dobrim te amandmane i od njih je krenulo prema višim instancama. Osnovana je i radna grupa. Ali mislim da premijer nije bio siguran da bi taj alimentacioni fond mogao da se održava u finansijskom smislu i zato on nije bio za to“, ističe Adriana Basara iz Udruženja „Ponos“.

I u redovima opozicije su svjesni nedostataka Porodičnog zakona. Narodni poslanik Davor Šešić (SDS) ističe da je tema alimentacije kompleksna tema i da je potrebno uraditi nekoliko segmenata da bi se o njoj moglo govoriti.

„Plaćanje alimentacije se ne smije dovoditi u pitanje, ali se isto tako ne može posmatrati po principu “crno-bijelo”, kako se u javnosti prikazuje. Potrebna je ozbiljna analiza zašto se alimentacija ne plaća u određenom procentu. Potrebno je urediti i usaglasiti nadležnosti institucija, kao sto su centar za socijalni rad, sud, MUP i druge. Trenutno postoje zakonske “rupe” koje u procesu razvoda koriste obe strane, a o tome se malo govori“, ističe Šešić.

Te zakonske „rupe“, kako navodi Šešić, navela je i većina roditelja koji su učestvovali u istraživanju koje je portal Gerila obavio u aprilu, a koje se ticalo problema s kojima se susreću staratelji i samohrani roditelji. Redom su svi navodili da im je alimentacija, odnosno neisplaćivanje iste, jedan od najvećih problema. Posebno su istakli jedan aspekt u vezi s ovim problemom.

Naime, Porodični zakon u članu 253, stav (3), koji se tiče određivanja izdržavanja, navodi da će sud prilikom utvrđivanja mogućnosti lica koje je dužno da daje izdržavanje uzeti u obzir sva njegova primanja i stvarne mogućnosti da stiče povećanu zaradu. Problem je, kako ističe Adriana Basara, što sud prilično proizvoljno donosi odluku o alimentaciji.

„Kod nas se sudski proces provlači po dvije-tri godine tako da je to katastrofa bez obzira na naplatu, maltene zastari mnogo toga. Takođe, roditelji sa sebe prepisuju sve nekretnine tako da je i to problem. Potrebno je cijeli sistem izgraditi. Vi ne možete u jednoj Njemačkoj da se dogovorite sa poslodavcem da vam plaća minimalac a ostalo na ruke. Cijeli sistem mora ispočetka da se izgradi“, ističe Basara.

Da roditelji, najčešće očevi, ne prezaju ni od čega kako bi „zaobišli“ zakon, dokazuju primjeri koje navodi Dijana Miljatović iz Udruženja „Ponos“.

„Imamo čovjeka koji ima firmu, on je vlasnik firme. On sebi isplaćuje minimalac. Žena je mislila da ima normalan brak, a onda je muž jedno jutro samo ustao i napustio ih. Ne plaća alimentaciju. Ne viđa djecu uopšte i sebi isplaćuje minimalac od 400 maraka.“

„Zanimljiv“ je bio slučaj u kome je Osnovni sud u Banjaluci po tužbi majke kao staratelja i troje maloljetne djece za plaćanje alimentacije donio presudu po kojoj otac, koji godinama ne živi sa djecom, ima obavezu da mjesečno na osnovu alimentacije plaća 1.200 maraka, odnosno 400 maraka po djetetu.

Osnovni sud je takvu presudu donio nakon zahtjeva djece i staratelja da bude povećan iznos alimentacije koji je prema ranijoj presudi iznosio ukupno 750 maraka. Zanimljivo je da je predmetni sudija Osnovnog suda donijela odluku o visini alimentacije od 1.200 maraka zanemarujući upustva iz Porodičnog zakona Republike Srpske koji je precizirao da iznos alimentacije po jednom djetetu ne može biti manji od 15 odsto očevih (u ovom slučaju) primanja.

U žalbi jedne advokatske kancelarije iz Banjaluke koja je pravni zastupnik maloljetne djece navedeno je da je sud u potpunosti zanemario da su mjesečna primanja oca 35.565 maraka (kao samostalnog privrednika 420.000 maraka na godišnjem nivou) i da je alimentacija, da je Sud pratio odredbe zakona, trebala biti 16.004 KM mjesečno jer zakon precizira da davalac izdržavanja mora djeci obezbijediti iste uslove i isti standard koji on posjeduje. Tužbom, ipak, nije tražen taj iznos već iznos od 2.000 maraka mjesečno ali je sud i taj umanjeni zahtjev dodatno umanjio donoseći presudu na 1.200 maraka što je po djetetu tek 1,1 odsto mjesečnih primanja davaoca izdržavanja. Iako Zakon precizira da ne može biti ispod 15 odsto.

Većina majki s kojima smo pričali navela je iste ili slične probleme u vezi s neplaćanjem alimentacije.

“Otac plaća samo 100 KM alimentacije, prijavljen je kod poslodavca na minimalac ali bavi se još privatnim poslovima tako da zarađuje mnogo više”, ističe Sanja, jedna od učesnica u istraživanju. Međutim, sud je prihvatio samo iznos koji je on naveo ne uzevši u obzir sva primanja i stvarne mogućnosti da stiče povećanu zaradu, kako stoji u zakonu.

„U praksi je teško, skoro nemoguće, utvrditi stvarna primanja i stvarne mogućnosti lica da stiče povećanu zaradu, jer se utvrđivanje njegovih primanja vrši na osnovu potvrde o ličnom dohotku ili potvrde o primanjima koja ostvaruje ličnim radom“, naglašava prof. dr Ivanka Marković sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci.

Ističe da je čest slučaj u praksi da su takva lica zaposlena kod privatnih poslodavaca i da imaju prijavljenu minimalnu platu, a ostatak dogovorene plate primaju u gotovini, da bi se izbjeglo plaćanje poreza i doprinosa, što je poseban problem. Dešava se da nisu ni prijavljenja, dodaje, tako da je nemoguće dobiti podatke o njihovom primanju, jer se vode kao nezaposlena lica ili imaju neke dodatne izvore prihoda kao što je npr. prodaja stoke, prodaja meda, obavljanje neke zanatske djelatnosti i  slično, a prihodi iz tih izvora nigde nisu prijavljeni.

„Sud se uglavnom ne bavi utvrđivanjem takvih izvora prihoda već uglavnom prihvata izjave lica koje je dužno da daje izdržavanje.“

Dodatni problem u vezi sa određivanjem iznosa alimentacije predstavlja kada su primanja lica koja su dužna da daju izdržavanje za dijete ostvarena u inostranstvu. Dijana Miljatović navodi da je otac njenog djeteta u jednom trenutku imao 10.000 maraka platu ali nije plaćao alimentaciju više od 10 godina.

„Imam sudsku presudu i on djetetu duguje dobrih 60-70 hiljada maraka. Ne živi ovdje tako da mu ne možemo ništa. Imam sudsku presudu, imam sve, ali sistem ne funkcioniše“, ističe Miljatović.

Nataša, jedna od učesnica u istraživanju, navodi da je otac njenog djeteta, iako radi u Austriji gdje ima primanja oko 5000 maraka, u Republici Srpskoj prijavljen na Birou za zapošljavanje. „Faktički njemu treba još dati neku pomoć“, kaže Nataša, dodajući da ne može dokazati njegova primanja u Austriji.

„Nemam papira da je prijavljen, radi sezonski. Ja od njegovih 5000 maraka, što ih tamo zaradi mjesečno, ja to ništa ne mogu dokazati i nemam nikakve vajde što on tamo radi, što zarađuje tolike pare. On meni plaća 100 maraka mjesečno što po zakonu mora“, ističe Nataša.

Jedna od majki s kojima smo razgovarali, Biljana R, ističe da otac njenog djeteta nije zaposlen ovdje i nema zvanično primanje koje može da se utvrdi i provjeri. Kaže da bi kroz tužbu za alimentaciju mogla najvjerovatnije da dobije 30% od najniže prosječne plate, što bi bilo oko 120 maraka, a i to bi bilo umanjeno zato što on ima više djece.

„Otac moga djeteta ima određena druga materijalna primanja koja ja ovdje ne mogu da dokažem. Zvanično ima status da ne radi, ali to nije realno. Mogla bih reći da je njegov finansijski status daleko bolji nego moj, ali zvanično prema zakonskim regulativama naše države, ja bih mogla da dobijem samo taj minimalac. Mogla bih da kažem da je prema roditeljima koji su zaposleni u našoj državi napravljena diskriminacija, jer oni moraju da daju 30% svojih primanja, iako su njihova primanja možda i manja nego što su primanja očeva koji ne rade ovdje u državi“, naglašava Biljana.

Slično iskustvo je imala i njena imenjakinja, Biljana K. Prilikom određivanja visine alimentacije sudija je njenog bivšeg muža pitala da li je on zvanično igdje zaposlen, na šta je on odgovorio da nije, u tom trenutku je radio na brodu.

„Ona je rekla da nju to ne interesuje. Interesuje je da li on ima redovna primanja. On je išao povremeno raditi na brod i u inostranstvo. Iako su to bili ugovori zvanično potpisani u trajanju od tri-četiri mjeseca, nju je samo zanimalo da li on ovdje kod nas ima zvanična primanja. Rekao je da nema. Ona je donijela odluku da se 30% od najnižeg ličnog dohotka daje na ruke majci. Na samom procesu, dakle, sudija nije tražila ništa, vjerovala je na njegovu riječ, nije bilo nikakve provjere da li je on na birou ili nije, gdje je prijavljen. Odmah na prvom ročištu u razgovoru sa sudijom sve je riješeno“, navodi Biljana.

Profesorka Marković ističe da sud, nažalost, ne kontroliše sporovođenje presude, te ukoliko se desi da lice ne uplaćuje izdržavanje u tom slučaju je neophodno da se podnese krivična prijava za krivično djelo Izbjegavanje davanja izdržavanja, kojim je predviđena krivična sankcija za onog ko ne daje izdržavanje.

„Oštećeni može u krivičnom postupku postaviti imovinsko pravni zahtjev kojim može tražiti naknadu svih neisplaćenih alimentacija. Međutim, sudovi u tim situacijama najčešće oštećenog upućuju na parnicu, čime se oštećeni opet dovodi u nepovoljan položaj“, naglašava profesorka Marković.

Da dodatna suđenja mogu predstavljati problem potvrđuje i Biljana K. koja kaže da svaka promjena odluke zahtjeva novu proceduru.

„Meni je ulaženje u te procedure glavna kočnica jer svi mi želimo da naše dijete ima dobar odnos sa ocem, da ga voli i da su u bliskim odnosima. A vi čim stupite u takav odnos, da vi njega tužite, da idete na sud, tu je uvijek konflikt između vas i te druge osobe koji će se sigurno odraziti na dijete. Onda je to dupla kočnica, da i zbog djeteta ne ulazimo u tu jednu vrlo vjerovatno mučnu i neprijatnu proceduru“, ističe Biljana K.

Biljana R. kaže da bi u slučaju pokretanja procesa utvrđivanja obaveze bivšeg partnera morala podići tužbu protiv njega u ime svog djeteta, ali nije sigurna da joj se to isplati.

„Majkama koje se staraju o djetetu je apsolutno mrcvarenje i nelagoda da zakonom, sudom tjeraju oca da ima obavezu. Ima dijete, ima i obavezu prema tom djetetu. To još dodatno bude ponižavajuće, možda i kao kočnica, da se upustimo u taj proces. Da taj proces daje neku ozbiljniju sumu novca koji bi kvalitetnije uticao na život djeteta, svi bi se upustili u to. Neprijatno je, ali završićemo. Ovako, kada je to nekih 100 maraka, ja se ne mogu odlučiti na to“, naglašava Biljana R.

Naše sagovornice su se pitale zašto je, prije svega, suđenje uopšte i potrebno, uzevši u obzir da je prilično mučno. Naglašavaju da samo traže ono što njihovom djetetu pripada po zakonu.

„Po zakonu djetetu pripada alimentacija. Zašto se sada sudi roditelju kod koga je dijete? Nije važno da li ja imam ili nemam pare. U pitanju je alimentacija koja je po zakonu ali to se pretvorilo u hajku protiv roditelja kod koga je dijete. Sistem je čudan“, naglašava Dijana Miljatović.

Da je sistem „čudan“ i da je neophodno mijenjati zakon ističe i profesorka Marković koja kaže da je potrebno da se u postupku utvrđivanja primanja i stvarnih mogućnosti za zaradu lica koje je dužno da plaća alimentaciju uspostavi obaveza za sud da koristeći sva raspoloživa sredstva utvrdi stvarno stanje stvari, a ne da svoju odluku temelji na potvrdama koje dostavi lice koje je dužno da daje izdržavanje.

„Pored toga, mora se obezbijediti efikasna naplata izdržavanja koje je utvrđeno pravosnažnom sudskom odlukom. Jedan od načina jeste da se zakonom predvidi nemogućnost dobijanja određenih dokumenata ukoliko nisu isplaćene sve dospjele alimentacije. Ako imamo rješenje prema kojem ne možemo registrovati auto ako nismo platiti kaznu za pogrešno parkiranje, onda je moguće i opravdano da imamo isto rješenje i u slučaju neplaćenih alimentacija“, iznosi na kraju zanimljiv prijedlog profesorka Marković.

Gerila.info

The post Problem ostvarivanja alimentacije: Forma zadovoljena, suština zanemarena first appeared on Gerila.info.

Osnovni sud je takvu presudu donio nakon zahtjeva djece i staratelja da bude povećan iznos alimentacije koji je prema ranijoj presudi iznosio ukupno 750 maraka. Zanimljivo je da je predmetni sudija Osnovnog suda donijela odluku o visini alimentacije od 1200 maraka zanemarujući upustva iz Porodičnog zakona Republike Srpske koji je precizirao da iznos alimentacije po jednom djetetu ne može biti manji od 15 odsto očevih (u ovom slučaju) primanja.

U žalbi jedne advokatske kancelarije iz Banjaluke koja je pravni zastupnik maloljetne djece navedeno je da je sud u potpunosti zanemario da su mjesečna primanja oca 35 565 maraka (kao samostalnog privrednika 420 000 maraka na godišnjem nivou) i da je alimentacija da je Sud pratio odredbe zakona trebala biti 16 004 marke mjesečno jer zakon precizira da davalac izdržavanja mora djeci obezbijediti iste uslove i isti standard koji on posjeduje. Tužbom, ipak, nije tražen taj iznos već iznos od 2 000 maraka mjesečno ali je sud i taj umanjeni zahtjev dodatno umanjio donoseći presudu na 1200 maraka što je po djetetu tek 1,1 odsto mjesečnih primanja davaoca izdržavanja. Iako Zakon precizira da ne može biti ispod 15 odsto.

“Na glavnoj raspravi je saslušan tuženi i izjavio je da bi realan iznos bio 500 maraka za svako dijete, što je sud morao prihvatiti kao minimalan iznos i kao priznanje tuženog koji je to minimalan iznos dok sud u svojoj presudi ide i ispod priznanja tuženog za minimalan iznos izdržavanja po djetetu“, piše u žalbi na presudu Osnovnog suda u Banjaluci.

Sud u obrazloženju svoje presude majci zamjera to što nije našla posao i što finansijski ne doprinosi izdržavanju djece.

“Sud dijeli mišljenje koje je istaknuto u ranijoj odluci o izdržavanju da je majka u mogućnosti da radi i zarađuje i na taj način doprinosi izdržavanju djece…”, piše između ostalog u obrazloženju presude.

Dosuđeni iznos od 1 200 maraka po ocjeni Suda, piše u obrazloženju presude, predstavlja dovoljan doprinos oca za pravilno vaspitanje, zaštitu i obrazovanje zajedničke djece.

Inače, ocu je nedavno na Okružnom sudu u Banjaluci, završeno suđenje po tužbi za polno nasilje nad djecom i nasilje u porodici. On je nepravosnažno oslobožen optužbi a u toku je žalbeni proces.

GERILA info

The post Sud bez prijeke potrebe pogoduje ocu a na štetu maloljetne djece first appeared on Gerila.info.

Iste muke, ali ne i ista prava imaju samohrani roditelji i oni koji nakon razvoda odgajaju djecu bez pomoći donedavnog partnera. Važeći porodični zakoni u Bosni i Hercegovini samohranim roditeljima nazivaju one osobe čiji je partner mrtav ili nepoznat, dok razvedene roditelje ne prepoznaju. Udruženja, socijalni radnici, pravnici, kao i sami roditelji slažu se u tome da je potrebna nova kategorizacija i uvođenje novih termina u zakone.

Piše: Vanja Stokić/Diskriminacija.ba

D. K. iz Sarajeva ima dvoje djece, od kojih je jedno maloljetno. Brak se nakon pune 23 godine okončao 2016., a od tada, kako kaže, nijednom nije dobila alimentaciju za izdržavanje djece. Ističe da je nakon razvoda bilo osude okoline koja je smatrala da nije bila dovoljno dobra supruga inače ne bi bila ostavljena. Dosuđenu alimentaciju od 350 KM spuštala je sve do 150 KM, misleći da će tako bivšem suprugu olakšati plaćanje. Međutim, novac nikada nije stigao.

„Ostavio me u kreditu od 700 KM mjesečno koji smo zajedno podigli. Pokušavala sam preko suda da naplatim alimentaciju, ali su me prvo vozali nekoliko dana, od vrata do vrata. Nisam imala novca za advokata. Radim četiri posla, jedan samo da bih uspjela platiti kredit. Bilo je dana kada nismo imali šta da jedemo. Jednu bananu sam sjekla na kolutiće pa redala po tanjiru, da izgleda kako ih više ima“, govori D.K., te dodaje da je niko ne posmatra kao samohranu majku, iako ona praktično to jeste.

„Kako nisam samohrana majka? Sama ih hranim, sama ih školujem, sama ih oblačim. Vi doslovno 24 sata dnevno radite za tu djecu, zapostavite sve osim toga.“

U sličnoj situaciji je i B. G. iz Modriče. Nakon drugog razvoda našla se na ulici, sa petoro djece i bebom od tri mjeseca. Alimentaciju ne prima ni od jednog supruga, nezaposlena je i djecu izdržava tako što čisti stanove i lokale, te radi za dnevnicu. Srećom, s osudom okoline se nije susretala, već je imala podršku.

„Inače ne bih ni opstala. Muževi ne pomažu ni na jedan način“, kaže ova majka.

Jedan od najčešćih izgovora za neplaćanje alimentacije je taj što otac smatra da se novac neće koristiti za potrebe djeteta, već i majke.

„On misli da bih ja taj novac uzimala sebi, za moje cigarete. Pokušavala sam i preko suda da naplatim, dobio je kaznu pa je odlučio da provede nekoliko dana u zatvoru“, prisjeća se B.G.

Koliko je teško odgajati dvoje male djece, nezaposlena i bez alimentacije, spoznala je i D. D. iz Trebinja. Njen položaj je znatno teži otkako je mlađi sin obolio od akutne limfoblastne leukemije. Sa njim je posljednjih devet mjeseci u Banjaluci na liječenju, a predstoje im još tri mjeseca, ukoliko ne bude nikakvih komplikacija.

„Najteže nam je što otac nije tu uz njega konstantno, da dijete ima tu podršku, iako se ja maksimalno trudim da oni ne osjete taj nedostatak.“

Od razvoda su prošle tri godine, a alimentacija nijednom nije uplaćena. Kada su djeca u Trebinju otac provodi sa njima vrijeme određenim danima. Objašnjenje za neplaćanje nikada nije dobila.

„U mom slučaju konkretno nema nekih izgovora. Sve se svodi na prijetnje, tako je bilo i u braku dugo godina. Samo je jednom pomenuo: Pa dobij sudskim putem. I to je to. Prije mjesec dana sam ponovo predala slučaj na tužilaštvo, čekam da mi jave ishod.“

Najmanje redovnih platiša

Prema istraživanju koje je prije desetak godina sprovelo udruženje samohranih roditelja „Ponos“ iz Banjaluke, samo 6,9 odsto roditelja redovno plaća alimentaciju. Oko 20 odsto to radi povremeno, a oko 70 odsto to ne učini nikada. Dijana Miljatović u ime ovog udruženja kaže da su izgovori različiti.

„Da nemaju novca, da ne rade, da ne žele da daju novac majci djeteta. Većina ih jednostavno nema nikakvog kontakta sa svojom djecom, tako da nekad i ne znamo koji su njihovi motivi. Ali nije jasno zašto su napustili svoju djecu kad su već napustili bračnu ili vanbračnu zajednicu. Nažalost, 70 posto roditelja okrene leđa vlastitom djetetu“, naglašava ona.

Pored finansijskog tereta koji nose, samohrani i razvedeni roditelji žive sa mnogo stresa, što se često odrazi i na njihovo zdravlje.

„Kada sav teret padne na vas, vi morate naći novac. Morate hraniti to dijete, obući ga… Tako da imamo situacija da roditelji koji se brinu o svom djetetu moraju raditi po dva ili više poslova. To je težak danak. Mi imamo roditelja koji su tako radeći teško oboljeli, bili na rubu života i smrti zato što taj drugi roditelj ne plaća taj simbolični iznos“, priča Miljatović.

Kada je riječ o zakonskom neprepoznavanju razvedenih roditelja koji samostalno odgajaju djecu, naglašava da udruženje „Ponos“ godinama insistira na tome da je potrebna kategorizacija.

„Mi u našem udruženju imamo samo oko 20 posto samohranih roditelja, po zakonu. Ali oni žive na isti način kao i samohrani roditelji zato što nemaju nikakvog kontakta sa drugim roditeljem koji ne plaća alimentaciju, koji ne učestvuje u životu djeteta. Te majke i očevi nemaju nikakva prava. Znači, zakon je propisao nekakva prava za samohrane roditelje, ali čak ni oni nemaju puno koristi od toga, niti je njihov život išta bolji zbog toga što su oni samohrani roditelji po zakonu. Oni se jednako muče kao i svi ostali“, zaključila je ona.

Alimentacioni fond ključan

Koliko je važno formiranje alimentacionog fonda ističe predsjednica Udruženja samohranih roditelja “Jedan manje-one less” Kantona Sarajevo Muamera Činjarević.

„Ono na čemu insistiramo intenzivno sedam godina jeste formiranje alimentacionog fonda. Tako bi država bila treći roditelj djeci, dodjeljivala djeci zaostalu alimentaciju a neplatiši ispostavila račun. U većini slučajeva djeca služe kao sredstvo osvete partneru pa ne smatraju da moraju plaćati alimentaciju, iako su one mizerne i nedovoljne za kvalitetan život te djece. Država je prvenstveno kriva zbog svega toga zato što je u ovom slučaju maćeha“, ističe Činjarević.

Ova diplomirana pravnica naglašava da osnivanjem udruženja nije željela da pokrene humanitarnu organizaciju, već da se bori za izmjene i dopune porodičnog i krivičnog zakona.

„Ja sam udovica i tretirana sam kao takva kroz porodični zakon, pa mi je uslijedila minimalna penzija. Međutim, kategorija razvedenih uopće nije tretirana kroz zakon. Treba ih uvrstiti u porodični zakon, a kroz krivični zakon opteretiti drugu stranu. Smatram da se ovdje trebaju obuhvatiti i djeca iz vanbračnih zajednica“, navodi ona.

Po savjet u centar za socijalni rad

Pomoć i savjet roditelji često traže od nadležnog centra za socijalni rad, koji ih dalje upućuje na podizanje tužbe kako bi naplatili zaostale alimentacije. Diplomirana pravnica Jelena Jelić, zaposlena u Centru za socijalni rad Banjaluka, govori da se neplatiše koriste raznim metodama kako bi izbjegli plaćanje alimentacije.

„Prije svega, to je sklapanje fiktivnih poslova, kako bi se prikazalo da to lice nema nikakvu imovinu, pokretnu ili nepokretnu. Prenosi se imovina na srodnike, kako se ne bi mogla prikazati na sudu. Čak se ide toliko daleko da lica daju i otkaz, u smislu da ne bi imala prikazana primanja. I prijavljuju se na biro, tako da bi se ustanovio niži iznos plaćanja alimentacije u odnosu na iznos koji bi bio kada biste bili zaposleni“, navodi Jelić.

Međutim, čak ni u tim slučajevima roditelj ne može biti oslobođen plaćanja alimentacije, a odbijanje plaćanja je krivično djelo.

„Bez obzira da li ste zaposleni ili nezaposleni nećete se lišiti te obaveze davanja izdržavanja za vaše sopstveno dijete. Ide se na osnovni sud i traži se prinudna naplata. Pored toga, postoji i krivična odgovornost, gdje je predviđena novčana kazna i kazna zatvora do godinu dana“, podsjeća.

Slaže se da bi alimentacioni fond riješio ove probleme, jer bi u tom slučaju država stala između dva roditelja i preuzela brigu o naplati potraživanja.

Da podsjetimo, alimentaciju određuje sud, procentualno od plate osobe koja je treba plaćati. Najniži postotak je 15, a najviši 50, dok se u slučaju nezaposlenosti uzima najniža plata u RS. U Federaciji se najčešće dosuđuje 30 odsto od plate. Ipak, ukoliko roditelji uspiju sami da se sporazumiju u vezi sa visinom iznosa, sud prihvata tu odluku.

The post Obespravljenost razvedenih roditelja: Zakonski nisu, ali u praksi jesu samohrani first appeared on Gerila.info.