“Јedna od mogućnosti je uvođenje novog krivičnog djela u Krivični zakonik RS kojim bi se sankcionisala svaka komunikacija sa predstavnicima ambasada, međunarodnih organizacija i stranih država, koje bi Narodna skuština RS definisala kao strane organizacije i lica koja učestvuju u aktivnostima protiv ustavnog, pravnog i ekonomskog poretka Republike Srpske”, naglasio je Vranješ.

Bh ambasador taj radikalni prijedlog pravda činjenicom da “ambasada SAD-a u Sarajevu, zajedno sa britanskom i njemačkom ambasadom, vode  hibridni rat protiv Republike Srpske, što se ogleda kroz njihovo nediplomatsko ponašanje, sankcije i politički pritisak, te je dodao da se takvom djelovanju Srpska može i mora oduprijeti.”

Vranješ tvrdi da američka i britanska ambasada do informacija dolaze preko saradnika i doušnika i zato, kako  ističe, bi valjalo da “krivično djelo predstavljala svaka komunikacija naših funkcionera, državnih službenika, predstavnika lokalne samouprave, direktora javnih preduzeća, savjetnika u kabinetima i dr. funkcionera u Republici Srpskoj i na nivou BiH sa organizacijama i licima sa definisane crne liste Narodne skupštine RS”.

“Mi ne možemo da kaznimo nekog predstavnika političkog odjeljenja američke ambasade za subverzivno djelovanje na teritoriji RS, ali možemo da kaznimo naše državne službenike ili imenovana lica sa prebivalištem u Republici Srpskoj koji na bilo koji način sarađuje i komuniciraju sa tim istim predstavnicima pojedine ambasade ili organizacije koja se nalazi na navednoj listi”, rekao je Vranješ za Srnu.

Crna lista, kako kaže Vranješ, bi bila javna i transparentna, sve sa imenima i fotografijama, čime bi šira javnost bila upoznata.

“Tako da bi s tim bili upoznati i oni građani Republike Srpske koji nisu obuhvaćeni ovim krivičnim djelom kao što su predstavnici realnog sektora, mediji, javne ličnosti, profesori univerziteta, predstavnici nevladinog sektora i drugi”,  dodaj je Vranješ.

Lučka: Nepotrebna ideja jer već postoje krivična djela koja obuhvataju djelovanje protiv Srpske!

Dejan Lučka iz Banjalučkog centra za ljudska prava ističe da je u pitanju apsolutno nepotrebno propisivanje novog krivičnog djela u ovom smislu.

“U Krivičnom zakoniku Republike Srpske već postoje krivična djela koja obuhvataju djelovanje protiv Republike Srpske, kao što su npr. špijunaža ili odavanje tajne Republike Srpske. Tako onaj ko saopšti, preda ili učini dostupnim stranoj državi, stranoj organizaciji ili licu koje im služi, tajne ekonomske ili službene podatke ili dokumente može dobiti kaznu zatvora od dvije do dvanaest godina. Takođe, onaj ko neovlašteno nepozvanom licu saopšti, preda ili učini dostupnim podatke ili dokumente koji su mu povjereni ili do kojih je na drugi način došao, a koji predstavljaju tajnu Republike Srpske, može biti kažnjen kaznom zatvora od jedne do deset godina”, kaže Lučka u razgovoru za Gerilu.

On naglašava da je “u ovim krivičnim djelima na dobar i primjeren način definisano djelovanje onih koji rade protiv interesa Republike Srpske podrivajući njeno ustavno uređenje i bezbjednost”.

“Dakle, ukoliko se ispostavi da npr. neko od predstavnika lokalne samouprave ili direktor javnog preduzeća špijunira, odnosno predaje tajne podatke predstavnicima strane države, on može da se sankcioniše prema sadašnjem Krivičnom zakoniku. Međutim, propisivanje sankcija za svaku komunikaciju sa predstavnicima ambasada, međunarodnih organizacija i stranih država, bez sprovođenja adekvatnog sudskog postupka, samo na osnovu nekog političkog zaključka ili odluke je neproporcionalno i zadire u prava pojedinaca“, zaključuje Lučka.

Dragan Maksimović, novinar iz Banjaluke, smatra da je ovo nastavak represivnih mjera vlasti u Srpskoj koje, ako se usvoje, mogu uticati na rad nezavisnih medija ali i bilo kakvo drugačije mišljenje u javnom diskursu od onog koje je po volji vlastodršcima.

“Ovo je, na žalost, još jedan represivnih prijedloga u pokušaju aktuelne vlasti u Srpskoj da dodatno iskontrolišu medije koji nisu pod njihovom kontrolom, ali i da dodatno “disciplinuju” pojedine funkcionere za koje se sumnja da su se navodno sastajali sa predstavnicima stranih ambasada i odavali podatke koji su dovele do sankcija za političke lidere ali i firme povezane sa njima. Nadam se da ima dovoljno razuma da se ovakvo nešto ne uzima uopšte u razmatranje jer Republiku Srpsku može još dodatno da gurne u neki oblik represivnog sistema gdje će biti opasno baviti se javnim poslom. Postoje već zakoni koji štite Republiku Srpsku od eventualnih negativnih stranih uticaja i smatram da bi pravljenje dodatnog pritiska bila samo nova farsa za javnost ali i potencijalna opasnost za sve koji su politički protivnici vlasti, a ponajviše za nezavisne novinare i medije, kojih ionako ima premalo u cijeloj BiH“, kaže Maksimović u razgovoru za naš portal.

The post Nove ideje Dodikovih pretorijanaca: Sastanak sa stranim ambasadorima uskoro krivično djelo u RS?! first appeared on Gerila.info.

Tako je Bisera Turković, ministrica vanjskih poslova BiH prije tri dana rekla da, prema njenim informacijama, hrvatski Sabor nije donio odluku o odlaganju radioaktivnog otpada u blizini Novog Grada, odnosno u kasarni Čerkezovac u hrvatskoj opštini Dvor. Turković je to rekla dan nakon informacije koja se pojavila u javnosti, a odnosi se na odluku Ministarstva zaštite okoline i energetike Hrvatske da lokaciju bivšeg vojnog skladišta Čerkezovac ustupi na upotrebu Fondu za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada NE Krško.

“Ja sam razgovarala s našim ambasadorom Aleksandrom Vranješom u Republici Hrvatskoj i on me obavijestio da nikakva takva odluka nije donesena u Saboru. BiH se 2016. godine obratila nadležnim tjelima Hrvatske vezano za strategiju Fonda za razvoj, u kojoj se spominje perspektivna lokacija. Po osnovu ESPO konvencije, čiji smo potpisnici, Bosna i Hercegovina je trebala dobiti zvaničan odgovor čime je prekršena konvencija. Konvencija predviđa proces konsultacija koje nisu izvršene”, rekla je Turković.

Vranješ, po navodima Turkovićeve, nije uspio uspostaviti komunikaciju sa Tomislavom Ćorićem, hrvatskim ministrom zaštite okoline i energetike, ali je na zvaničan zahtjev da se održi sastanak njih dvojice na ovu temu, susret ipak zakazan za 1. juli 2020. godine.

Postavlja se pitanje šta je Vranješ do sada radio po ovom pitanju, kada je na dužnost ambasadora BiH stupio još 10. juna 2019. godine. Posebno je pitanje zašto nije reagovao nakon sastanka predstavnika Hrvatske i Slovenije 30. septembra prošle godine na Bledu kada je u kameru portala Gerila.info Tomislav Ćorić jasno i glasno rekao koliko drži do mišljenja iz BiH, kao i da Hrvatska svoje nuklearno smeće može, samo ako to hoće, da nam smjesti tik uz granicu.

Posebna je priča zašto je Vranješ čekao sve ovo vrijeme pa tražio sastanak sa Ćorićem u ovom trenutku kada je doba svjetske pandemije virusa korone i vrijeme totalne izolacije.

Pitanje o djelovanju ambasade BiH u Hrvatskoj po pitanju problema “Čerkezovac” smo uputili ambasadoru Vranješu, a odgovor ćemo objaviti naknadno.

Još jedan BiH zvaničnik, Staša Košarac, ministar trgovine i ekonomskih odnosa BiH, zatražio je da nadležne institucije provjere tačnost posljednjih informacija koje se odnose na izgradnju odlagališta radioaktivnog i nuklearnog otpada na Trgovskoj gori u Hrvatskoj.

U posjedu portal GERILA.info je dokument koji jasno i nedvosmileno potvrđuje šta je Tomislav Ćorić već rekao nama, ali i mnogim drugim medijima, u kameru. U pitanju je Program rada i finansijski plan za 2020. godinu Fonda za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva Nukelarne elektrane Krško, a u njemu jasno stoji da “nacionalni program kao preferentnu lokaciju za uspostavljanje Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada navodi lokaciju Vojno skladišnog kompleksa Čerkezovac, smještenoj u Opštini Dvor na južnim obroncima masiva Trgovske gore”.

U Programu rada i finansijskog plana stoji da se na toj lokaciji već dugi niz godina nalazi vojni kompleks, koji je okarakterisan kao neperspektivna lokacija za hrvatsko Ministarstvo odbrane.

“Fond je u julu 2018. godine predao Zahtjev za izradu Državnog plana prostornog razvoja (DPPR) za određivanje namjene prostora i lokacije/građevinskog područja za građevinu za gospodarenje otpadom od državnog značaja u sklopu izrade DPPR (temeljem Odluke o izradi DPPR, “Narodne novine”, br. 39/18)”, navodi se u ovom dokumentu.

Kao važna prekretnica u ovom procesu navodi se 13. sjednica Međudržavnog povjerenstva za praćenje provođenja Ugovora između Vlada Hrvatske i Slovenije o uređenju odnosa u vezi sa ulaganjem, korištenjem i razgradnjom Nuklearne elektrane Krško održanoj 30. septembra 2019. godine, gdje je zaključeno da nije moguće zajedničko rješenje vezano uz odlaganje nisko i srednje radioaktivnog otpada te da svaka država mora nastaviti sa razvojem i implementacijom vlastitog rješenja zbrinjavanja svoje polovine nisko i srednje radioaktivnog otpada nastalog radom i razgradnjom Nuklearne elektrane Krško.

Naša redakcija je i juče podsjetila da je tom sastanku u Bledu iz BiH prisustvovao samo NVO Green Team iz Novog Grada predvođen aktivistom Mariom Crnkovićem, a od medija iz Republike Srpske bila je prisutna samo redakcija portala Gerila.

Pitanje koje smo postavili ambasadi BiH u Hrvatskoj jeste – da li su znali za ovaj sastanak i ako jesu zašto nisu pokušali da prisustvuju ovom sastanku te i hrvatskoj javnosti ukažu na ovu problematiku. Redakcija portala Gerila se uvjerila da i mediji u Hrvatskoj i Sloveniji koji su prisustvovali sastanku u Bledu nisu upućeni u problematiku plana smještanja nuklearnog otpada uz samu granicu sa BiH. Niko od njih nije znao da samo dva kilometra dijele Čerkezovac od rijeke Une i granice sa BiH.

Koliko su, ipak, hrvatske vlasti itekako svjesne koliko je priča oko smještanja nuklearnog otpada uz granicu BiH problematična svjedoči i Plan nabave za 2020. godinu Fonda za finansiranje razgradnje NE Krško, objavljen 29. januara ove godine u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske, a koji je u posjedu portala Gerila.

Samo za angažovanje agencije za odnose s javnošću, odnosno za PR, ovaj fond će da odvoji 3.650.000 kuna, odnosno vrtoglavih 935.287 KM!

Primjera radi, u istom dokumentu, Rješavanje imovinsko pravnih odnosa, Čišćenje i razminiranje lokacije Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada, Izrada studije potresne opasnosti i Uspostava postaje za trajno mjerenje ambijentalne doze zajedno koštaju tek malo preko million kuna.

Pametnom dosta…

“Hrvatski sabor je praktično donošenjem Nacionalnog programa provedbe Strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva se opredjelio za Trgovsku goru kao preferiranu lokaciju (9. novembar 2018). Nakon toga rađena je druga, pa i treća revizija (28.2.2020), koju je sabor potvrđivao i ostajao pri tome da “PREFERIRA” Trgovsku goru kao lokaciju. Savršeno je jasno u ovoj situaciji, gdje se vojna imovina ustupa NEK-u koji u svom programu rada ima definisanu kao jedinu lokaciju Trgovsku goru, gdje se naglašava da odlaganje sa Slovenijom više nije opcija, gdje hrvatski Sabor tri puta potvrđuje dokument gdje se Trgovska gora targetira kao lokacija za odlaganje pomenutih otpada, ostaje nejasno, iz kog razloga su čeonim ljudima ministarstva vanjskih poslova BiH predočene informacije koje umanjuju značaj ovog problema”, ogorčen je Mario Crnković iz NVO Green Team, u izjavi za naš portal.

Umjesto zaključka…

“Imamo i mi radioaktivnog otpada. Ako smatraju da trebaju naš narod trovati, stavićemo skladište iznad Dubovnika i pozvaću da svi tamo odlažu ukoliko je to način i ako uvodimo mjere reciprociteta. Ali, to nije način rješavanja problema”, upozorila je 5. marta 2019. godine Srebrenka Golić, ministarka za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske.

Srebrenka Golić je 1. aprila ove godine izjavila skoro identičnu prijetnju: “Ima i Bosna i Herecegovina, oba njena entiteta, radioaktivnog, posebno medicinskog otpada, pa ukoliko je to bezopasno i mi ćemo ga odlagati uz granicu sa Republikom Hrvatskom, ako oni istraju u namjeri da svoj nuklearni otpad skladište u blizini bh. granice”.

Izlišno je i govoriti koliko je realno da u Trebinju pravimo još jednu ogromnu deponiju, samo da bi “vratili” Hrvatskoj za Čerkezovac.

Ovakve i slične aktivnosti i izjave zvaničnika RS i BiH, naspram million KM koje će Hrvatska da investira samo u PR po pitanju “peglanja ugleda u javnosti” nakon najave a vrlo vjerovatno i realizacije njihovih poteza da skladište nuklearni otpad uz jednu od najljepših rijeka u Republici Srpskoj i BiH, ali i šire, kao i ugrožavanja više stotina hiljada stanovnika te kompletne regije, stvarno na kraju liče na datum kada je ministarka Golić dala svoju izjavu ove godine.

Simbolično i prikladno.

GERILA.info

The post Dok Bisera i Staša istražuju, Hrvatska samo u PR oko odlaganja nuklearnog otpada uz Novi Grad odvaja skoro million KM! first appeared on Gerila.info.

Protekla 2018.godina bila je puna turbulencija na političkom i javnom životu. Činilo se da su obrazovne ustanove, a posebno visokoškolske, već odavno izašle iz tih vrsta sukoba, međutim jedan događaj na samom kraju godine, postao je tema broj 1, a to je svojevrsna zabrana rada sa studentima doktoru ekonoskih nauka Mladenu Ivaniću.

Jedan od najmlađih doktora ekonomije u bivšoj Jugoslaviji i zasigurno čovjek koji je ostao upamćen kao najmlađi član Predsjedništva BiH nakon više od tri decenije rada sa studentima izgubio je mjesto profesora na Ekonomskom fakultetu u Banjaluci. Razlozi su bili “tehničke prirode”. Na naša pitanja o ovoj temi nije bio pretjerano raspoložen.

“Ne bih ja puno ovo komentarisao. To se u suštini svelo na to da je Univerzitet imao primjedbu na Izvještaj o izboru, iako taj izvještaj nema veze sa mojim radno-pravnim statusom. Ja imam rješenje da mi miruje radni odnos i da se vraćam po isteku mandata člana Predsjedništva BiH, pa sam podnio zahtjev da me vrate i još uvijek nisam dobio nikakav odgovor”, kratko je na naš poziv prokomentarisao Ivanić.

On pojašnjava da se  u međuvremenu jdogodio sporni konkurs. “Komisija je predložila mene, jer ispunjavam sve uslove, a Senat Univerziteta je imao neke tehničke primjedbe znajući da će isteći rok. “Svjesno se išlo da mene sklone sa Univerziteta. Ne znam zašto, ali ne vidim ni neke velike efekte tog poteza. Još uvijek nemam nikakvog obavještenja osim da je konkurs stavljen van snage i dok se ne provede novi konkurs ja ne mogu držati nastavu. Praktično, Senat Univerziteta je vratio na doradu izvještaj, a u međuvremenu je istekao rok od 6 mjeseci”, kaže Ivanić.

Na naše pitanje da li je riječ o vidu političkih pritisaka, on je dodao: “Generalno, moj stav je da je prirodno da je Univerzitet izvor političkih ljudi i ne bi bilo dobro da ga nema, ali nije normalno kada ti ljudi koriste Univerzitet za međusobno političko razračunavanje. To vise govori o realnoj pedagoškoj, profesionalnoj strukturi tih ljudi, nego o bilo čemu drugom”.

Slučajno ili ne, Ivanić je u prethodnom periodu bio jedna od najčešćih meta političkih napada ljudi koji su takođe u sistemu visokog  obrazovanja.

Sakriveni iza krinke političkih analitičara mnogi od njih su u javnosti etiketirali političke protivnike, zaboravljajući pri tome da objasne prirodu odnosa sa najvećom političkom strankom.

Jedan od njih je i politički analitičar, prodekan za nastavu na Fakultetu političkih nauka i savjetnik za politička pitanja predsjednika Republike Srpske, Aleksandar Vranješ.

Vranješ je u nekoliko istupa, posebno na sajtu Sve o Srpskoj (čiji su sadržaj preuzimali mediji bliski SNSD-u i vladajućoj koaliciji), optuživao političke protivnike, pa tako i Ivanića kao saradnike stranih centara moći.

Slična je situacija i sa dekanom Fakulteta za bezbjednost Predragom Ćeranićem, koji takođe, na istom sajtu ne štedi protivnike Stranke nezavisnih socijaldemokrata, a da je riječ o poslu koji je plaćen iz džepova građana pokazuje da je održavanje pomenutog sajta platila državna kompanija Hidroelektrane na Vrbasu.

Ono što je nevjerovatno, Senat Univerziteta u Banjaluci nije pravio primjedbe za izbor pomenutog Predraga Ćeranića prilikom kandidature za mjesto dekana Fakulteta bezbjednosnih nauka u Banjaluci 2017. iako je u spisak naučnih radova uvrstio svoje medijske istupe , intervjue i slične forme.

ISTAKNUTI ČLANOVI SNSD-a, REKTOR, PROREKTORI, DEKANI I PRODEKANI

Da je politika odavno zagospodarila sistemom visokog obrazovanja, pokazuje nam jedno mini istraživanje, koje je sproveo naš portal. Od čak 17 fakulteta koji se nalaze u sklopu Univerziteta u Banjaluci, istaknuti članovi SNSD-a su u najužem rukovodstvu 6 fakulteta, te Instituta za generičke resurse.

Izdvajamo samo neke:

Ranko Škrbić, bivši ministar zdravlja – DEKAN MEDICINSKOG FAKULTETA
Željko Mirjanić, bivši narodni poslanik – DEKAN PRAVNOG FAKULTETA
ALEKSANDAR VRANJEŠ, savjetnik predsjednika RS – PRODEKAN ZA NAUČNO ISTRAŽIVAČKI RAD NA FPN

Isto tako, članske knjižice imaju i aktuelni rektor Radoslav Gajanin, kao i bivši rektor Milan Mataruga, koji je podnio ostavku nakon spleta čudnih okolnosti. Štaviše, ime Mataruge i Gajanina se pojavljuje i na zvaničnim stranicama SNSD-a kao članova Savjeta za visoko obrazovanje SNSD-a. 

Podsjećamo, bivši rektor Univerziteta u Banjaluci Milan Mataruga kazao je da je razlog  podnošenja ostavke na ovo mjesto što „nije pristao na ucjene i nije dozvolio da se od Univerziteta pravi cirkus“.
Ostavka je uslijedila nakon pobune grupe studenata, predvođene predsjednikom Unije studenata RS Ratkom Savićem, a koji su “zauzeli” zgradu rektorata i deklamovali nekoliko uslova. Jedan jedini uslov koji je ispunjen bila je smjena rektora, dok su priče o brojnim nepravilnostima u radu ili problema standarda studenata odmah nakon smjene gurnute pod tepih.
“Dešavanja i ponašanje grupe studenata za mene su neprihvaljtivi, očigledno orkestrirani i smišljeni kako bi se srušio ugled Univerziteta”, kazao je Mataruga.
Podsjetio je da je do „pobune“ došlo na dan kada je Univerzitet obilježavao 42 godine postojanja, kada su ugostili 16 rektora i prorektora iz regiona te dodjeljivali zlatne značke najboljim studentima. Nakon toga je ocijenio da grupa studenata koji su izveli svojevrsni puč, „ne mogu ni po čemu da se porede sa najboljima, ni po dužini trajanja studiranja ni po prosjeku“.
“Okupirali su rektorat i gazili ugled i dostojanstvo Univerziteta”, istakao je tom prilikom Mataruga.

Jedan od rijetkih koji imaju člansku kartu neke druge stranke i koji je htio dati izjavu na temu političkih uticaja na Univerzitetu je prof. dr Branko Blanuša, dekan Elektrotehničkog fakulteta. Blanuša koji je član SDS-a, kaže da lično nije imao veće političke pritiske, ali da ne zna do kada će ta situacija potrajati.

“Ja lično nisam imao veće političke pritiske, s obzirom na moje političko opredjeljenje, koje kao što je poznato, ne pripada vladajućoj strukturi. Nisam imao nekakvih direktnih političkih pritisaka, ali je bilo nekih komentara i nekih razgovora sa mnom. To su bili neformalni razgovori koji su bili vise usmjereni na to da li je dobro da javno iznosim neko svoje mišljenje. Definitivno, postoji uticaj politike na rad Univerziteta, a i na visoko školstvo uopšte. Mi imamo centralizovan Univerzitet. On bi trebalo da bude integrisan, ali nije integrisan, nego je centralizovan. Taj Univerzitet je sad pod krovom ovog novog ministarstva, Ministarstva za tehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo. Naravno da i oni koji su imenovani u tom ministarstvu pripadaju određenoj političkoj opciji. Univerzitet bi trebao da bude depolitizovan. Ne trebam govoriti o tome da to nije tako”, jasan je Blanuša.

Prema njegovim riječima, trenutna tendencija, a koja nije dobra je da je politički uticaj sve izraženiji i među studentskim organizacijama, dakle u Uniji studenata i Studentskom parlamentu koji su, kako kaže, u dobroj mjeri politički instrument i gdje su na određenim mjestima već neki pojedinci koji su prepoznatljivi u određenim političkim strankama.

“Ja dolazim s fakulteta gdje je taj politički uticaj jako mali, odnosno minoran, ali to je specifičan fakultet gdje dolazi do izražaja znanje i stručnost, dakle, kvalifikacije, a gdje god je to u prvom planu, politički uticaj je mnogo manji.

Kada pričamo o zapošljavanju po političkoj liniji, sigurno je da se takve stvari dešavaju, ali ne mogu reći u kojoj je to mjeri izraženo i koji su to konkretni primjeri jer ja nemam argumente, ali zna se da tog ima. Znam kad je posebno pitanje o administrativnom osoblju koje se zaposlilo u nekom prethodnom periodu da je tu bilo različitih uticaja, posebno onih stranačkih”, dodaje Blanuša.

Da nepravilnosti prilikom zapošljavanja ima, zadokumentovao je i Transparency International.

Uglješa Vuković, projekt menadžer u TI napominje je u 2016. i 2017.godini zaprimljeno 55 prijava kada je riječ o obrazovanju. Iako je uglavnom riječ o slučajevima iz osnovnog i srednjeg obrazovanja, pažnju je privukao i jedan predmet iz visokog obrazovanja, a koji je imao i sudski epilog.

“Posebno se ističe primjer na Medicinskom fakultetu u Banjaluci kada se jedna stranka žalila poslije konkursa, jer je ustanovljeno da su se desile nepravilnosti , to jeste da izabrana kandidatkinja nije provela najmanje tri godine u nastavi nakon posljednjeg izbora u zvanje”, kaže Vuković za Gerilu.

Izvor gerile sa banjalučkog Univerziteta kaže da ovo nisu usamljeni primjeri.

“Pogledajte samo strukturu ljudi koji sad rade u visokom obrazovanju. Evidentno je da je na Univerzitetu potpuno leglo političkih podanika i da je veoma malo broj ljudi koji imaju hrabrosti i morala da kažu neki svoj stav.

Dolazak bivšeg rektora Mataruge je bio dokaz da je politika definitivno preuzela Univerzitet, a njegov odlazak je još veća potvrda. Dovesti čovjeka u situaciju da drži govor na Danu Univerziteta, a da mu predstavnici studenata koji su, takođe, dio SNSD-a u tom trenutku upadaju u kancelarije. Njegov grijeh je vjerovatno što je bio brana nekim koncepcijama. Kada bi on samo smio da progovori, svašta bi rekao pod kakvim je pritiscima bio”, rekao je jedan od profesora, koji kaže da je situacija još i gora jer bi bilo kakvo zamjeranje određenim krugovima unutar Univerziteta moglo dovesti do gubitka zvanja.

PAŠALIĆ: ČLAN SAM SNSD-a ALI RADIM SVE PO ZAKONU

Rektor Univerziteta u Istočnom Sarajevu Stevo Pašalić kaže za Gerilu da u njegovom slučaju ne postoji politički uticaj, jer su i on, a i njegov nasljednik izabrani bez takve vrste pritisaka.

“Što se tiče izbora u zvanje, prijema ili izbora dekana, tu postoje jasno propisane procedure kako se radi. I kad bi htjela, politika nema direktan uticaj. Možemo mi navijati za nekoga po partijskoj ili drugoj liniji. Mi možemo biti politički angažovani, ali mi to unutar Unverziteta ne pokazujemo niti se to odražava na rad Univerziteta. Ja sam član SNSD-a, ali to ni u čemu ne koristim, ni prije, ni za vrijeme rektorskog staža”, izjavio je Pašalić.

Napominje da sva zapošljavanja idu po zakonu, da li konkursima ili raznim prijavama,te da tu uvijek ima intervencija, ali bitno je da se sve zakonski provede.

“Kada bih vam rekao da nema intervencija, svi znaju da ih ima, ali vi tu morate da djelujete i radite u skladu sa zakonom. Koga god da primate, ako se prijavi 10 ljudi, primate jednog, a devet će biti nezadovoljno”, zaključio je Pašalić.

APSOLUTNA MOĆ STRANAKA

Profesor sociologije iz Mostara Slavo Kukić smatra da političke stranke imaju apsolutnu kontrolu nad svim univerzitetima u BiH.

“Što se tiče Sveučilišta u Mostaru, tu sam siguran jer sam donedavno bio profesor tamo. Ne samo da se ne može doći na mjesto rektora, prorektora, dekana ili rodekana, a da za to nije dao zeleno svjetlo lider HDZ-a, nego u najnovije vrijeme ne možete doći ni na mjesto asistenta. Po onome što ja znam ništa nije bolje ni na Unoverzitetu Džemal Bijedić, ali ni na drugim univerzitetima u BiH. Evenutalno se, barem za sada, može govoriti o Univerzitetu u Zenici kao izuzetku. Ovo govorim iz razloga jer to potvrđuju fakti. Tamo je na vlasti na kantonalnom nivou SDA, ali su u rukovodstvu Univerziteta ljudi koji ne pripadaju toj stranci, nego ni vrijedonosnom sistemu te stranke.
Dakle, sve je pod kontrolom stranaka. Posljedice toga su vrlo prepoznatljive, a to je činjenica da mi u ovom momentu nemamo po webometriksu nijedan javni univerzitet iz BiH među 2000”, napominje Kukić.

Prema njegovim riječima, to je izbor ne po kriterijumu kompetentnosti kandidata za asistentske i druge pozicije, nego po kriterijumu političke podobnosti i političkog pripadanja.

“Dovođenje takvih ljudi na visokoškolsku ustanovu zapravo se dobija I biračka baza jer ti ljudi ne isključujem da u pravilu imaju intenzivniju komunikaciju sa studentima I to komunikaciju koja je u funkciji lobiranja za one koji su ih doveli”, zaključio je Kukić.

*Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)

The post Univerziteti po mjeri stranke first appeared on Gerila.info.