Niko mene nije oborio zato što sam ja došao iz Bosne, nego sam bio grozan. Moja sestra je bila sa roditeljima u Njemačkoj i ona je vidjela da na BK akademiji klasu primaju Ružica Sokić i Pera Kralj. Kaže ona meni da predam kod Pere Kralja, jer je budala izašla iz rata i treba njemu muška ruka da mu zategne dizgine. Prvo sam odbio, jer sam počeo da radim u Pozorištu u Prijedoru. Plata je bila pedeset maraka u bonovima.

Ali, nagovori ona mene. Nemoj, kaže, da budeš budala! Bez škole nisi nigdje prispio! Naučićeš zanat. Platićemo. Ženo božja, to košta! Šta te briga šta košta! Mi ćemo ti pomoći! I stvarno su oni sve to iznijeli. Ne znam gdje bih danas bio bez njih. Pera Kralj je mene primio me iz prve.

I radimo neku vježbu… Kolegica je govorila neki monolog… Sjedimo svi u nekom polukrugu, a profesor je naslonjen na jedan pijanino. Stavio je neko piće za nas i za sebe, plus neke sjemenke i gleda kako mi radimo. Kolegica nešto govori, mi je slušamo, a on polako prolazi učionicom. Dođe do mene, a ja ništa nisam svjestan. I samo me zgrabi za ruke.

„Pogledaj u svoje ruke“, kaže profesor. Ja pogledam i vidim kako držim pušku.

„Acke, sine, biće sve u redu“, kaže profeseor.

Ne vjerujem. To su vjerovatno prvi signali PTSP-a. On je bio čovjek broj jedan. Pa onda veliki glumac. Potom i profesor. Postoje veliki glumci koji nisu bili u stanju da prenesu znanje studentima. Kod nas je predavao Vlada Jeftović. On nije bio veličanstven glumac, ali bio je jedan od najboljih profesora glume. On je pravio najbolje klase. Imao je nos da odabere i da školuje. I zaista je bio majstor. Pera Kralj je imao štof za profesora. Imao je uho da čuje kad falširaš i kad lažeš.

Ne, kaže prof, to lažeš. Ja prvih godinu dana nisam uopšte razumio šta on meni govori. Šta znači da lažem? Šta? Pevaš, Acke! Pevaš! Nemoj da pevaš, kaži istinu. Moraš da budeš na sceni ličnost. Uzmeš vazduh. Kao kad igraš košarku. Vazduh, pa šut. Tako je i ovde. Vazduh je, kaže, misao. I slušaj onoga šta ti govori i odgovaraj mu. Imali smo godinu dana nastave kada smo svi jedne druge slušali…

Ti govoriš monologa, a on ne gleda tebe, nego tebe kako slušaš. I poslije petog ponavljanja, i on kaže: Stop! Nemoj da glumiš, nego slušaj. Moraš da slušaš.

The post Aleksandar Stojković Piksi za GERILU: Acke, sine, biće sve u redu! (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Proteklih dana mogli smo svjedočiti mnogobrojnim napadima i prozivkama usmjerenim ka direktorici NPRS Dijani Grbić, selektorki ovogodišnjeg Teatar festa Slađani Zrnić, ali i ka samom Narodnom pozorištu.

Umjetnost na meti politike: RTRS bojkotuje Teatar fest, Gorica Dodik proziva NPRS zbog Sarajevskog ratnog teatra

Reagujući na prozivke i javne napade, iz NPRS su na današnjoj pres konferenciji izjavili da demantuju sve neistine koje se šire proteklih dana.

Direktorica Dijana Grbić je izjavila da su čekali da se završi Teatar fest pa da se izjasne o napadima.

“Osjećam tugu i prazninu iz svih dešavanja koja su se desila, jer smo sinoć zatvorili jedan od najuspješnijih festivala do sada. Zastava Republike Srpske nikada nije skinuta, ona stoji u holu i uvijek će stajati. Ona se ističe na zgradi u skladu sa zakonom. Ni prethodnih godina nismo isticali zastave. Ukoliko bismo isticali zastave onda bismo morali isticati zastave svih zemalja učesnica, po zakonu to može, a ne mora”, navela je Grbićeva, dodavši da je 2015. godine Sarajevski ratni teatar već gostovao u Banjaluci i to na poziv NPRS.

Iznosi sumnju da je simptomatično što se sve dešava u trenutku kada njoj dolazi rješenje da prelazi sa mjesta vršioca dužnosti na mjesto upravnika.

“Trpim izuzetno nasilje na mrežama o čemu je obaviještena policija. Ja sam svoj posao radila časno i odgovorno i stojim iza svega što je urađeno”, naglašava Grbićeva.

Selektorka Teatar festa Slađana Zrnić je istakla da su selektovane predstave dobile podršku publike kao i da je selekcija Teatar festa izašla u aprilu i prošla provjeru od strane nadležnih institucija i da niko nije uložio primjedbu.

Glumac Aleksandar Stojković postavlja pitanje da li on kao borac 1. kategorije VRS i ratni vojni invalid treba da se pravda nekome što su pozvali kolege iz Sarajeva da odigraju predstavu u Banjaluci, i to 30 godina nakon rata.

“Dvije vlade, Federacije i RS, neki dan su sjedili zajedno. Da li je njih neko pitao? Možda tu ima neki Zlatni ljiljan. Možda ima neki koji je mene ranio 1992. Pa šta? Osam godina nakon rata između Njemačke i Francuske oni su potpisali prvi sporazum o saradnji, i dan danas te zemlje sarađuju a milione su ljudi jedna drugoj ubile. Da li treba da živimo u tom svijetu?”, pita se Stojković.

Glumac Ljubiša Savanović je rekao da je sve ovo sramota i da je strašno kako su ljudi lako povjerovali u “gluposti”.

Boris Šavija, glumac NPRS, rekao je da ovo nije prvi put da se neka vrsta politike miješa u političko djelovanje.

“Pozorište nema obavezu da ide niz dlaku ni poziciji ni opoziciji. Mi moramo da budemo neki korektiv društva. Mi smo prvenstveno odgovorni narodu, jer smo mi narodno pozorište. Mislim da narod u nama ne vidi izdajnike i plaćenike i što se plasira je ružno”, rekao je Šavija.

Gerila/Buka

The post Reakcija iz NPRS na prozivke zbog gostovanja pozorišta SARTR: “Zašto moramo da se pravdamo što smo pozvali naše kolege da dođu da odigraju predstavu?” first appeared on Gerila.info.