Najbolji primjer za ovo je, kažu pravnici, određivanje pritvora Jovici Đermanoviću koji je nedavno u Banjoj Luci ubio Savu Čolića. Okružni sud je, podsjećamo, za dva mjeseca produžio pritvor Đermanoviću koji je osumnjičenom za teško ubistvo. Pritvor je produžen zbog bojazni da će boravkom na slobodi ometati krivični postupak uticajem na svjedoke i što bi puštanje na slobodu rezultiralo prijetnjom narušavanja javnog reda.

Advokat Aleksandar Jokić u nekoliko navrata je pisao i govorio da su temelji na osnovu kojih je određen ovaj pritvor – neutemeljni. On za GERILU kaže kako se pritvor na Balkanu generalno određivao kao svojevrsni instrument pribavljanja priznanja i/ili osiguranja svjedočenja protiv nekog lica.

„To je nešto što smo mogli da se uvjerimo da je bio slučaj i u SFRJ, o čemu postoje mnogi zapisi ali i svjedočanstva, kao ono Pekićevo u “Godinama koje su pojeli skakavci”. Takvo viđenje pritvora je ostalo do danas. Propisi su se mijenjali, ali praksa te promjene nije pratila“, istakao je Jokić.

Zakon o krivičnom postupku poznaje četiri razloga za određivanje pritvora i to su, pojednostavljeno, 1) opasnost od bjekstva, 2) opasnost od prikrivanja dokaza ili uticaja na svjedoke, 3) opasnost da će izvršiti novo krivično djelo ili dovršiti započeto i 4) naročite okolnosti koje ukazuju da će puštanjem na slobodu doći do narušavanja javnog reda.

„I to je sve. Nevezano za težinu krivičnog djela, osim za četvrti razlog koji je predviđen kao moguć samo za teža krivična djela. Ako se svrha pritvora može osigurati blažim mjerama, onda je pritvor nepotreban. Moguć je, dakle, i kolokvijalno nazvani kućni pritvor. Međutim, kod nas kao da je svakome od nas od rođenja usađeno kao normalno da se pritvor (ili kako ga još po navici zovu istražni zatvor) određuje u većini slučajeva kada to tužilaštvo traži“, kazao je Jokić.

Vjerovatno da je jedan od faktora koji su uticali na ovo, dodaje on, i medijski potencijalni „linč“ sudije ili vijeća koji bi tako „olako“ puštao osumnjičene da se brane sa slobode ili da istragu provedu na slobodi.

„Sada je to izuzetak kome se rijetko pribjegava i ovi pritvorski razlozi i nekadašnja praksa Ustavnog suda BiH sada imaju više teorijski nego praktični značaj“, rekao je Aleksandar Jokić za naš portal.

Novinar Ognjen Matavulj koji dvije decenije prati crnu hroniku takođe smatra da se mjere pritvora prečesto određuju. On kaže da je poseban problem i to što se pritvor često produžava u beskonačnost.

„Bilo je nebrojeno mnogo slučajeva da su ljudi osuđeni pravosnažno, a da su kaznu izdržali u pritvoru. Neko bude osuđen na tri godine zatvora, a u pritvoru provede te tri godine i nakon presude bude pušten na slobodu. Mislim da je to veliki problem“, rekao je Matavulj.

Novinarka Brankica Spasenić, sa druge strane, ne smatra da se pritvori olako određuju. Ona kaže da je jedino sporna tačka „uznemiravanja javnosti“ na osnovu koje niži sudovi određuju pritvor.

“Okružni sudovi su olako po toj tački određivali pritvor. Ostale tačke na osnovu kojih se određuje pritvor su manje ili više uvijek osnovane. Na višim instancama se pokazalo da je ta tačka o uznemiravanju javnosti ipak bila diskutabilna“, kazala je Spasenić.

Goran Dakić, Gerila info

The post Mjere pritvora često bez osnova: loša praksa ili manjak volje? first appeared on Gerila.info.

Inicijativa je, u skladu sa Zakonom o građanskoj inicijativi i referendumu, priložena uz 1.556 potpisa građana, a već je jednoglasno podržana od strane skupštinske Komisije za prostorno uređenje, što, kako navode iz inicijative, jasno pokazuje da “zakonitost, struka i javni interes moraju imati prednost nad privatnim i parcijalnim interesima”.

“Urbana teritorija grada već je obuhvaćena postojećim regulacionim planovima, koji mogu biti temelj za planski razvoj – ali ne i za dalje improvizacije bez strateške osnove”, poručuju iz ove građanske inicijative.

U saopštenju se podsjeća da je prema Zakonu o uređenju prostora i građenju RS jasno propisano da se regulacioni planovi mogu donositi samo na osnovu usvojenog urbanističkog plana. S obzirom na to da Banjaluka danas funkcioniše na osnovu plana iz 1975. godine, svaki novi regulacioni plan, upozoravaju iz inicijative, zapravo krši važeću zakonsku proceduru i otvara prostor za “urbanističku stihiju, gubitak identiteta naselja i urušavanje kvaliteta života građana”.

Podsjećamo, inicijativa “Za Plan” nastala je iz građanskog otpora neplanski vođenoj urbanizaciji Banjaluke. Bez institucionalne ili političke podrške, okuplja građane koji zahtijevaju da se razvoj grada vrati pod okrilje zakona, struke i javnog interesa.

Prikupljanje potpisa za ovu inicijativu počelo je u martu 2025. na tri gradske lokacije – Trgu Krajine, ispred Narodnog pozorišta RS i kod male pijace u Boriku. Za kratko vrijeme prikupljeno je više od potrebnih 1.000 potpisa, čime je inicijativa stekla zakonski legitimitet da se o njoj odlučuje u Skupštini grada.

“Ovo nije peticija, već formalni pravni mehanizam koji obavezuje Skupštinu da razmatra građanski prijedlog”, pojasnio je ranije Aleksandar Jokić, koordinator inicijative.

Članica inicijativnog odbora Sanda Vukojević podsjeća da je izrada novog Urbanističkog plana započeta još 2020. godine, te da je dokument bio na javnom uvidu, ali nikada nije usvojen.

“Bez urbanističkog plana, svaki novi regulacioni plan nema zakonski osnov, jer ne postoji viši dokument sa kojim bi morao biti usklađen”, dodaju iz inicijative.

U više navrata građani su organizovali proteste protiv izgradnje koja narušava izgled i funkcionalnost grada, a Banjaluka je, kako navode iz inicijative, pretvorena u prostor čije oblikovanje diktiraju investitorski interesi, umjesto stručnog plana.

“Grad ne treba da se gradi “od slučaja do slučaja” – već na osnovu jasne i javne vizije budućnosti”, dodaju u saopštenju ove građanske inicijative.

Odluka Skupštine grada 23. juna neće biti samo o urbanizmu, već i o tome da li glas građana ima težinu pred zakonodavnim tijelom. Ako odbornici odbace zahtjev građana i preporuku vlastite komisije, šalju jasnu poruku o tome čije interese uistinu zastupaju.

GERILA

The post Inicijativa “Za Plan” traži obustavu svih novih izmjena i izrade regulacionih planova dok Banjaluka ne dobije novi urbanistički okvir first appeared on Gerila.info.

Aleksandar Jokić, koordinator inicijative, istakao je da je ovo “važan korak ka uređenju Banjaluke na planski i stručan način.

Građani su pokazali da žele da imaju aktivnu ulogu u kreiranju izgleda svog grada i da insistiraju na poštovanju javnog interesa.”

Poziv na transparentnost i stručnost

Inicijativa “Za Plan” nastala je kao odgovor na dugogodišnje nezadovoljstvo građana neplanskom gradnjom i čestim izmjenama regulacionih planova bez šire javne rasprave. “Urbanistički plan je najvažniji strateški dokument kojim se reguliše organizacija prostora u gradu. Posljednji takav plan u Banjaluci je usvojen prije više od četiri decenije,” podsjetila je Sanda Vukojević, članica Inicijativnog odbora.

Prema dostupnim podacima, Banjaluka je posljednji Urbanistički plan usvojila 1975. godine, a on je važio do 1990. Od tada, izmjene regulacionih planova vršene su fragmentarno i bez jasne vizije razvoja grada. Iako je izrada novog plana započeta 2020. godine, i dokument bio na javnom uvidu tokom 2021. i 2022. godine, do danas nije usvojen.

Zakonitost i uključivanje građana

Inicijativa se oslanja na Član 71. Zakona o referendumu i građanskoj inicijativi (“Službeni glasnik RS” br. 61/24), koji obavezuje Skupštinu grada da se izjasni o prijedlogu ukoliko građani dostave dovoljan broj potpisa.

“To nije puka peticija, nego zakonom propisana procedura koja garantuje građanima da će njihov prijedlog biti razmatran,” naglasio je Jokić, dodajući da cilj nije nametanje vizije razvoja, već stvaranje okvira u kojem stručne osobe mogu planirati u skladu s javnim interesom.

Tijana Grujić, još jedna članica Inicijativnog odbora, podsjetila je na ranije proteste građana zbog nekontrolisane gradnje, posebno u naseljima poput Borika i u centru grada: “Vidimo kako je arhitektonski narušen centar Banjaluke. Struka već godinama upozorava na ove probleme.”

Odgovornost sada na institucijama

Akcija prikupljanja potpisa trajala je od 17. do 23. marta na tri lokacije: Trgu Krajine, ispred Narodnog pozorišta RS i u Boriku. Veliki odziv građana tumači se kao jasan signal lokalnim vlastima da postoji snažan javni interes za donošenje sveobuhvatnog Urbanističkog plana.

“Naš cilj je da se zaustavi trend neplanskih intervencija u prostoru i da Banjaluka konačno dobije viziju razvoja koja se temelji na stručnosti i interesima zajednice,” zaključuje Vukojević.

Oči su sada uprte u Skupštinu grada Banjaluka, koja je zakonski obavezna da se izjasni o prijedlogu. Ishod ovog procesa pokazaće da li će građanska volja za planskim i transparentnim razvojem grada biti uvažena ili zanemarena.

Gerila

The post Inicijativa “Za Plan” predala Skupštini grada prijedlog za usvajanje Urbanističkog plana first appeared on Gerila.info.

Ovaj pokret, koji nema institucionalnu ili političku podršku, već dolazi direktno od građana, usmjeren je ka uvođenju transparentnog i planskog pristupa razvoju Banjaluke.

Borba protiv neplanskog građenja

Prema riječima Aleksandra Jokića, koordinatora inicijative “Za Plan”, cilj akcije je stvoriti svijest građana o njihovom pravu da odlučuju o budućnosti svog grada.

“Pokušaćemo da kroz institut građanske inicijative stvorimo svijest građana o mogućnosti učešća u razvoju grada. Istovremeno, ovaj institut obavezuje organ da razmotri i odluči o pitanju koje građani kandiduju. To nije puka peticija, nego zakonom o referendumu i građanskoj inicijativi propisana procedura koja garantuje građanima da će njihov prijedlog biti razmatran”, izjavio je Jokić.

On naglašava da inicijativa ne pokušava da nameće viziju razvoja grada, već da omogući stručnim licima da kreiraju dugoročni plan na temelju javnog interesa.

Važnost Urbanističkog plana

Posljednji Urbanistički plan za Banjaluku usvojen je 1975. godine, a važio je do 1990. Od tada, grad funkcioniše bez sveobuhvatne urbanističke strategije, što je dovelo do neplanskih izmjena regulacionih planova.

Sanda Vukojević, članica Inicijativnog odbora, objasnila je značaj Urbanističkog plana:

“Urbanistički plan je najvažniji strateški dokument kojim se reguliše organizacija prostora u gradu. Posljednji takav plan u Banjaluci je usvojen prije više od četiri decenije. Regulacioni planovi moraju biti usklađeni s Urbanističkim planom, što trenutno nije slučaj.”

Ona je dodala da je izrada novog Urbanističkog plana započeta 2020. godine i da je dokument bio na javnom uvidu 2021-2022. godine, ali da nakon toga nije usvojen.

“Cilj naše građanske inicijative je da se obustave sve izmjene regulacionih planova dok ne bude usvojen novi Urbanistički plan”, poručila je Vukojević, dodajući da je važno da građani prepoznaju ozbiljnost situacije i svojim potpisom pruže podršku inicijativi.

Prikupljanje potpisa i dalji koraci

Potpisi će se prikupljati od ponedjeljka na tri lokacije u gradu – Trgu Krajine, ispred Narodnog pozorišta Republike Srpske i u Boriku kod male pijace – svakog dana od 10 do 18 časova. Inicijativu mogu potpisati svi punoljetni građani Banjaluke s prebivalištem u ovom gradu.

Kako bi prijedlog bio razmatran u Skupštini grada, potrebno je prikupiti najmanje 1.000 potpisa. Međutim, članovi inicijative vjeruju da će odziv biti znatno veći, s obzirom na dugogodišnje nezadovoljstvo građana neplanskom izgradnjom.

Tijana Grujić, takođe članica Inicijativnog odbora, podsjetila je na prethodne proteste građana protiv neplanskih izmjena regulacionih planova.

“Svi se sjećaju protesta u Boriku, u centru grada. Vidimo kako je arhitektonski narušen centar Banjaluke. Struka već godinama upozorava na ove probleme”, rekla je Grujić.

Građanska inicijativa “Za Plan” poziva sve građane Banjaluke da podrže njihovu inicijativu i doprinesu usvajanju novog Urbanističkog plana, koji bi osigurao dugoročni i održivi razvoj grada.

Gerila

The post Inicijativa “Za Plan”: Građani Banjaluke zahtijevaju transparentan i strateški urbanistički razvoj first appeared on Gerila.info.

Stariji „Službeni glasnici“ nestali su sa sajta Grada 2022. godine. Advokat Aleksandar Jokić za GERILU kaže kako je u nekoliko navrata pokušao da sazna zašto se to desilo i po čijem naređenju, ali nije uspio. 

“Kada sam tražio informaciju od grada ko je, zašto i po čijem naređenju to uradio, nisam dobio odgovor. Tužio sam grad zbog uskraćivanja pristupa informacijama. Dobio sam presudu svoju koristu. Sud je naložio Gradu da mi dostavi te informacije, a Grad mi je nakon toga dostavio informaciju da su u 2022. godini donijeli odluku da će se objavljivati Službeni glasnici” kaže Jokić za GERILU.  

Jokić dodaje da je gradske vlasti pitao jedno, a dobio je odgovor o nečem sasvim drugo. On kaže da je dobio odgovor koji je sulud, jer je postojala desetogodišnja praksa objavljivanja „Službenog glasnika“. Odjednom je sve obrisano da bi gradski oci donijeli odluka da će se to – objavljivati.

“Nakon te odluke opet sam tužio grad. Nisam dobio odgovor na postavljeno pitanje: ko je naredio da se obrišu „Službeni glasnici“ i na osnovu čega? Mislim da je taj postupak još u toku. Od tada do danas Grad objavljuje „Službene glasnike“ samo od 2022. godine. Raniji „službeni glasnici“ ne postoje na sajtu grada”, rekao je Jokić.

Gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković kaže za GERILU kaže da su za neobjavljivanje „Službenih glasnika“ odgovorni predjednik Skupštine Grada i generalni sekretar Skupštine. 

“Gore, na spratu, nijedno svjetlo nije upaljeno deset dana. Gospoda ne dolaze na posao, ali primaju platu. Pitajte novopečenog predjednika zašto to nije urađeno. Kada smo usvajali određene odluke bitne za građane Banje Luke, one bi bile objavljene nakon 45 dana. Bilo je mnogo odluka koje Skupština Grada nije htjela da objavljuje, pa smo morali plaćati po nekoliko hiljada maraka objavljivanje u Službenom glasniku Republike Srpske“istakao je Stanivuković. 

Predsjednik Skupštine Grada Ljubo Ninković kaže da je neobjavljivanje „Službenih glasnika“ uzrokovano informatičkim i tehničkim problemima. Na sajtu Grada, navodi on, naprosto nema dovoljno prostora za sve „Službene glasnike“. 

“Tražili smo da se riješi taj problem. Oni koji su zaduženi za taj sektor rekli su nam da bi sajt Grada pao ukoliko bi sve elektronske verzije „Službenog glasnika“ bile objavljene na sajtu. Koliko je meni poznati, pravi se nova platforma na kojoj će to biti moguće. Svi „Službeni glasnici“ su objavljeni, svi postoje u elektronskoj verziji, ali informatika nije dozvoljavala njihovo postavljanje. Mi nemamo pristup sajtu. Prosljeđujemo „Službene glasnike“, a onda to tehnička služba objavljuje“rekao je Ninković.

Goran Dakić, Gerila info

The post Kome smetaju snažni „Službeni glasnici“ Grada Banja Luka? first appeared on Gerila.info.

Ovo je u našem podkastu PST  izjavio banjolučki advokat Aleksandar Jokić koji se godinama bori za zakonitost svakog postupka i za slobodu.

„Trenutno imamo problem kod Kampusa. Kružna raskrsnica koja se gradi nije urađena u skladu sa regulacionim planom. Izgradnja novog parka kod Delte je isto bez regulacionog plana. U parku Kupusište rasvjeta je postavljena bez građevinske dozvole, kao i slova. I onda su samo rekli: Pa dobro, donijećemo dozvolu sutra“, kazao je Jokić.

Za potpuni manjak prava prevashodno su krive, smatra on, institucije. Svaka ponaosob institucija je prestala da bude samostalna u obavljanju svojih poslova i postala je zavisna od politike, a ne od zakona.

„Slušaju diktate bilo koje partije. Nije bitno da li slušaju diktate prve, druge ili treće partije. Institucije jednostavno slušaju diktate partija koje su ih tu postavile. Čitav sistem smo tako koncipirali. Ne trebaju nam više procedure, ne trebaju nam konkursi, ne trebaju nam imenovanja. Sve se završava partijskim dogovorom“, istakao je Jokić.

Jokić smatra da smo slobodni više nego što to želimo. Mi, dodaje on, i ne želimo da budemo slobodni. Ljudi naprosto žele sigurnost, a gdje ima mnogo sigurnosti, malo je slobode.

„Mi želimo da neko drugi za nas misli, da nam neko drugi kaže kako se nešto radi. Primjer za to je korona. I kada smo u koroni govorili da su mnoge od tih mjera neustavne, da ne može da se uvodi policijski čas, većina ljudi je rekla: Neka, ovako smo sigurni. Jesmo sigurni, ali nismo slobodni. Ja sam uvjeren da je bitnije biti slobodan. Jer bez slobode je sve besmisleno. Bez toga ste rob, sluga nekog gospodara. Niste građani. Niste subjekat u pravu nego objekat. Nad vama se vrši pravo. Vi ste tada pijun na šahovskoj tabli, a ne igrač“, kazao je Jokić.

Najviše ljudskih prava je bilo propisano u SSSR-u. Kada država propisuje zakon, ona uskraćuje slobodu. Potpunu slobodu imamo kada nemamo zakona. Jokić smatra da postoje svega tri osnovna ljudska prava.

„To su ljudska prava koja dva čovjeka imaju na pustom ostrvu. Ne možete imati ljudsko pravo na obrazovanje. Čim to podrazumijeva vašu obavezu ili obavezu nekog drugog da me uči, to nije moje osnovno ljudsko pravo. Slažem se da svako treba da ima pravo na obrazovanje, ali ga ne možemo svrstavati pod osnovna ljudska prava, jer kad ga svrstavamo pod osnovna ljudska prava, napravili smo logičku grešku“, rekao je Jokić.

Danas imamo gomilu propisa koji služe samo i isključivo da nas ograničavaju. Većinom propisa koje imamo ne dobijamo ništa. Oduzet nam je, tvrdi Jokić, komad slobode. Jokić posljednjih godina kritikuje gradsku vlast na svim nivoima, ali tvrdi da su problemi sa kojima se ta vlast suočava – naslijeđeni.

„Ova gradska administracija je taj problem bezakonja samo naslijedila. Ušli su u cipele koje su gazile tim blatom i onda su ušli u još veće blato. Regulacioni plan za centar Banje Luke je pao pred Ustavnim sudom. To je regulacioni plan prošle administracije. Sa druge strane, ova gradska vlast je uvela praksu javnih rasprava, ali su one fingirane i održavaju se samo da bi bile održane“, rekao je Jokić.

The post Advokat Aleksandar Jokić o bezakonju i građanskoj slobodi: Gdje ima mnogo sigurnosti, malo je slobode first appeared on Gerila.info.

Za advokaticu Jovanu Kisin Zagajac smatra da je tužilačka odluka u “konkretnoj pravnoj stvari formirana još 2021. godine, kada je spis i proslijeđen u Tužilaštvo BiH, a da je nakon vraćanja spisa takva odluka samo deklarativno potvrđena u pisanom obliku”.

“To se može vidjeti i iz same sadržine naredbe, gdje je evidentno da su se istražne radnje vodile tokom 2018. godine i da je nakon toga predmet mirovao. Ukoliko tužilac nije našao dovoljno dokaza koji predstavljaju osnovanu sumnju da su navedeni osumnjičeni krivi za djela koja im se stavljaju na teret dok se istraga aktivno vodila, sigurno ih neće naći ni u potonjim godinama, kada je predmet bio u fazi mirovanja”, kaže Kisin Zagajac.

U naredbi o obustavi istrage, u koju je Detektor imao uvid, između ostalog piše da je Državno tužilaštvo kompletan spis predmeta protiv Kukića i Rađena od Okružnog tužilaštva Banjaluka preuzelo u septembru 2021, a vratilo 13. marta 2024. godine.

“Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka vratilo spis predmeta protiv osumnjičenih Kukić Alena i Rađen Đorđa navodeći da se radi o entitetskom krivičnom djelu za koje nije nadležan Sud Bosne i Hercegovine, pa tako ni Tužilaštvo”, piše, između ostalog, u obrazloženju odluke banjalučkog Tužilaštva o obustavi istrage.

Advokat Aleksandar Jokić kaže da ovakva praksa nije uobičajena, ali da ga nije iznenadila. Sve u predmetu vezanom za ubistvo Dragičevića je tako, dodaje on.

“Da li je čudno da se dan nakon vraćanja predmeta donese naredba o nesprovođenju? Pa i nije toliko, mogu da zamislim situaciju u kojoj je OJT Banjaluka ranije zauzelo stav o tome da nema djela iz njihove nadležnosti i da se čekala samo potvrda Tužilaštva BiH da li će oni sprovesti istragu ili neće”, kaže Aleksandar Jokić za Detektor.

Đorđa Rađena, jednog od vlasnika kuće koju je, prema navodima banjalučke policije koji nikada nisu dokazani, u noći nestanka opljačkao David Dragičević, i Alena Kukića, njegovog komšiju i inženjera elektrotehnike, Tužilaštvo u Banjaluci je istraživalo po prijavi za krivično djelo sprečavanja dokazivanja u vezi sa video-snimcima nadzorne kamere u ulici Velibora Janjetovića Janje. U noći nestanka Dragičevića nadzorna kamera je, kako se navodi, snimila jedno lice koje ulazi u Rađenovu kuću.

“Predmet osumnjičenih Alena Kukića i Đorđa Rađena nije u nadležnosti Tužiteljstva BiH. Bio je u Tužiteljstvu BiH na uvidu a iz razloga istrage u predmetu oštećenog Davida Dragičevića, te je vraćen nadležnom tužiteljstvu na dalje postupanje”, odgovor je Tužilaštva Bosne i Hercegovine Detektoru.

U ranijem odgovoru su naveli da oni još uvijek vode istragu za ubistvo Dragičevića. David Dragičević je nestao u noći sa 18. na 19. mart 2018. godine. Tijelo je pronađeno 24. marta.

Davidov otac Davor Dragičević za Detektor kaže da ga više nikakve aktivnosti pravosuđa Bosne i Hercegovine ne zanimaju. Vjeruje da je zataškavanje ubistva njegovog sina organizovano.

“Sprega organizovanog kriminala između entitetskog i državnog tužilaštva. (…) Nikakve njihove kvaziistrage i odgovori me ne interesuju. Vjerujem da će isti jednog dana biti na robiji. Ovo je kraj pravosuđa i kraj države BiH”, dodaje.

Predmet je vraćen tužiocu Daliboru Vreći, kojeg su aktivisti grupe “Pravda za Davida” ranije optuživali za opstrukciju istrage ubistva Dragičevića, zbog čega osuđuju i postupak brzog donošenja naredbe o nesprovođenju istrage.

“Tužilac Vrećo Dalibor je bio postupajući u predmetu i prije dostavljanja predmeta na postupanje Tužilaštvu BiH, pa je vraćanjem spisa u Okružno javno tužilaštvo Banja Luka isti tužilac zadužen sa predmetom”, odgovorili su iz Okružnog tužilaštva Banjaluka.

Banjalučka advokatica ukazuje na loše zakonsko rješenje po kojem je postupajući tužilac jedini koji odlučuje o sudbini istražnog predmeta, a da je jedina instanca koja kontroliše takvu odluku tužilaštvo u kojem on radi, u ovom slučaju banjalučko Okružno tužilaštvo. Prema tako zakonski postavljenim stvarima oštećeni je nemoćan ukoliko je nezadovoljan ishodom istrage, kaže Kisin Zagajac.

“Eksterne kontrole i mogućnosti privatne tužbe koju bi direktno inicirao oštećeni ne postoje kao pravno sredstvo u našem Zakonu o krivičnom postupku”, navodi Kisin Zagajac.

Kukić i Rađen su se u toku prošle godine kao svjedoci odbrane pojavljivali na banjalučkom Osnovnom sudu u predmetu koji je taj sud vodio protiv Davora Dragičevića zbog tužbe za klevetu koju su podnijeli Dragan Lukač, Darko Ćulum i Darko Ilić. O povlačenju njihove tužbe Detektor je ranije pisao.

Prije nekoliko dana nastupila je apsolutna zastara u predmetu koji je na Osnovnom sudu u Banjaluci vođen protiv banjalučkih kriminalističkih tehničara Mikice Marijanca i Zorana Bošnjaka. Njih dvojica bili su optuženi za uništavanje dokaza u slučaju ubistva Dragičevića.

(detektor.ba)

The post Za jedan dan obustavljena istraga o sprečavanju dokazivanja u predmetu ubistva Dragičevića first appeared on Gerila.info.

Palija, koji je tokom trajanja pandemije korona virusa bio predsjednik Upravnog odbora Instituta kaže da se Upravni odbor uopšte nije sastajao u periodu od marta do juna mjeseca 2020.godine.

„Prva sjednica uživo u periodu korone je bila sredinom juna. Ne mogu se sad sjetiti da li smo održavali telefonske sjednice u međuvremenu, ali na toj sjednici u junu bili smo informisani da je Štab za vanredne situacije RS zadužio Institut da vrši nabavke sredstava za sve zdravstvene ustanove i da je Vlada za tu namjenu prebacila Institutu oko 15 miliona KM, te da je Institut takođe bio zadužen i za nabavku mobilne bolnice“, rekao je Palija u Okružnom sudu u Banjaluci.

Prema njegovim riječima, na sjednici u junu na dnevnom redu je bila i dopuna plana javnih nabavki za 2020.godinu, te je Upravni odbor po tom pitanju raspravljao, ali je tu tačku na kraju direktor povukao zbog stavova članova UO da se o tome ne može raspravljati retroaktivno, kada su nabavke već prošle.

Dodaje i da po njegovom mišljenju , sporne nabavke nisu bile u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama.

„Bila je tu jedna tabela u excelu i u toj tabeli je uglavnom zbirno  napisana stavka zaštitna odjela, vrste nabavke, koliko je novca utrošeno. Mi smo imali i primjedbe oko vrste postupka u samom dokumentu. Mislim da je tebalo to razdvojiti kao i do sada što se radilo, da stoji svaka nabavka posebno. Direktor je povukao tu tačku i rekao da će taj dokument doraditi, ali koliko se ja sjećam, ta tačka kasnije nije došla pred Upravni odbor“, rekao je Palija.

On je pred Sudskim vijećem potvrdio i da je Izvještaj o radu Instituta za 2020.godinu došao pred Upravni odbor tek na sjednici u oktobru 2021.godine, ali da on nije prisustvovao pomenutoj sjednici, te da se ne sjeća da li je o spornim nabavkama ikada kontaktirao sa Branislavom Zeljkovićem putem telefona ili video poziva.

Branilac optuženog Branislava Zeljkovića, avokat Jadranka Ivanović više puta je primjedbovala zbog ovog svjedočenja.

„Odbrana je spriječena da ravnopravno ispita svjedoka. Takođe, primjedbujemo i na to što je tužilac izveo dokaz koji svjedoku nije predočen tokom ispitivanja u istrazi“, rekla je Ivanović.

Ona je i iznijela konstataciju da Palija izbjegava odgovornost koju je imao kao predsjednik Upravnog odbora, te da svu odgovornost svaljuje na direktora Instituta, kao i članove Upravnog odbora.

„Da li je Upravni odbor uopšte imao nadležnost da se bavi pitanjem ovih nabavki ako je Vlada već naložila Institutu, kada je riječ o nabavkama koje su imale veze sa situacijom tokom trjanja korona virusa“, pitala je Ivanovićeva.

Na današnjem ročištu svjedočila je i Ivana Dardić koja je bila angažovana u Institutu za javno zdravstvo da savjetuje, vrši monitoring i evaluaciju pri poslovima javnih nabavki.

Dardićeva je istovremeno i zaposlenik u Ministarstvu za naučno tehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo, na istim poslovima.

Kako je rekla, paralelno u obe institucije je radila od 2019.godine, ali je tokom trajanja korona virusa rad Ministarstva bio organizovan od kuće, pa je u tom periodu mogla da radi i u prostorijama Instituta.

Prema njenim riječima, ona je do pandemije bila angažovana da prati proces javnih nabavki, ali sa pandemijom je počela raditi i pripreme tenderske dokumentacije.

“Naloge kada je riječ o procesu nabavki Instituta dobijala sam od svoje pretpostavljene, Radmile Barašin, s kojom sam dijelila kancelariju, a koja je pomoćnik direktora za pravne poslove”, rekla je Dardić.

Prema njenim riječima, bilo je možda 30-ak nabavki po principu pregovaračkog postupka bez objave obavještenja, te potvrdila da je i tokom istrage dala izjavu da je od Barašin dobila nalog da pošalje  poziv za ponudu firmi ProControl.

“Ne sjećam se da je ProControl dostavio potvrdu o kvafikovanosti”, rekla je Dardić, uz napomenu da je vjerovatno i došlo do greške u kucanju datuma pa su na pojedinim dokumentima otkucani isti datumi.

Kaže i da nije primijetila ništa nezakonito u svom radu, a na pitanja advokata nije znala da odgovori koja je razlika između grupe ponuđača i konzorcijuma, pa je branilac drugooptuženog Slavka Bojića, advokat Aleksandar Jokić iznio prigovor na kompetentnost i stručnost svjedoka.

Danas je svjedočila i zaposlenica Instituta Jelena Spasojević, koja je tokom trajanja pandemije korona virusa radila na nabavkama maski i zaštitnih odjela.

Spasojević je rekla da je slala upite putem emaila za nabavke maski i odjela, ali da su se mnogi dobavljači javili da kažu da ih nemaju na stanju.

Isto tako, kaže da je kontrolisala fakture koje su stizale od strane dobavljača, a da je jedna od faktura iz spornog ugovora došla bez fiskalnog računa.

Tokom njenog svjedočenja, Tužilaštvo je u spis uvrstilo i veći broj pisanih dokaza, te je po zahtjevu odbrane suđenje odgođeno dok se odbrana ne upozna sa pomenutim dokazima. Suđenje Zeljkoviću i ostalima se nastavlja 16.oktobra.

Izvor: BIRN, Gerila

The post Suđenje Branislavu Zeljkoviću: Upravni odbor se nije slagao sa retroaktivnim planom nabavki first appeared on Gerila.info.

“Kriminalizacija klevete” u Republici Srpskoj stupila je na snagu 26. avgusta nakon što je 16. avgusta Milorad Dodik potpisao ukaz na izmjene i dopune Krivičnog zakonika usvojene u skupštini 20. jula ove godine. U inicijativi, koja je predata Ustavnom sudu Republike SRpske, se detaljno obrazlaže zašto je “kriminalizacija klevete” štetna po demokratiji, slobodu govora i medija u Republici Srpskoj.

” Nadamo se da će sudije i Ustavni sud štiti građane od vlasti a ne vlast od građana“, naveo je advokat Aleksandar Jokić.

Jovana Kisin Zagajac advokatica iz Banjaluke navela je da je inicijativom objašnjeno i kako je povrijeđen član 49 Ustava Republike Srpske “koji sam Ustav RS usmjerava na Evropsku konvenciju o ljudskim pravima“.

Predsjednik Kluba novinara Banjaluka Siniša Vukelić je rekao kako su novinari u posljednjih sedam, osam mjeseci nekoliko puta pokušali da ukažu “na pogubnost izmjena Krivičnog zakonika ali da to nije došlo do poslanika“. On je rekao i da se nada da će više sluha od poslanika imati sudije Ustavnog suda Republike Srpske.

GERILA info

The post Inicijativa za ocjenu ustavnosti “kriminalizacije klevete” first appeared on Gerila.info.

Druga tačka dnevnog reda Četvrte redovne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske koja će se održati 18. jula biće Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Кrivičnog zakonika Republike Srpske. Iako je predložena visina kazne u značajnoj mjeri smanjena u odnosu na prvobitni prijedlog, činjenica da će kleveta predloženim izmjena i dopunama ponovo biti kriminalizovana i dalje opterećuje javnost Republike Srpske.

Međutim, Nenad Stevandić, predsjednik NSRS, rekao je da su kazne dosta menje nego u nacrtu zakona i da se sada može smatrati kao da nema kriminalizacije klevete.

“Što se mene tiče ja govorim da ta visina kazne ne ide u prilog tome da mi govorimo da je kriminalizacija klevete“, rekao je Stevandić.

Sličan stav zastupa i ministar pravde Republike Srpske Miloš Bukejlović koji ističe da građani ne treba da očekuju bilo kakvu vrstu progona, “kako se to predstavlja u pojedinim medijima, jer to nije svrha zakona”.

“Moramo biti svjesni da svaki zakon, naročito Krivični zakonik, prije svega ima svrhu preventivnog djelovanja i uticaja na potencijalne učinioce krivičnih djela da ne pristupe tome, te za lica koja su već učinila krivično djelo da ga ne ponove”, ističe Bukejlović, dodavši da neće doći do gušenja javne riječi u Republici Srpskoj.

“Najbitnije je da se sva od ovih krivičnih djela vode po prijedlogu oštećenog. Neće biti slučajeva gdje će tužioci po službenoj dužnosti pokretati postupak za učinioce ovih krivičnih djela”, naglašava Bukejlović.

Ipak, uprkos uvjeravanjima vladajućih da neće biti zloupotreba, protivnici kriminalizacije klevete smatraju da će usvajanje izmjena Krivičnog zakonika u domenu koji se tiče klevete dovesti do sistemskog progona medija, autocenzure i uopšte do društva bez kritike.

Izvršna direktorka Transparency International BiH Ivana Korajlić ističe da iz Ti BiH već mjesecima upozoravaju da bi usvajanje izmjena Krivičnog zakonika u ovoj formi kako je to sad predloženo sigurno imalo dalekosežne posljedice na ograničavanje slobode izražavanja svakog pojedinca.

“Daju se ogromna ovlaštenja i diskrecija u odlučivanju da li je počinjeno krivično djelo ili nije. Kada uzmemo u obzir u kojoj vrsti zarobljenosti je naše pravosuđe ovdje, kome odgovara za svoj i rad i pod kolikim je političkim pritiscima, na udaru bi se našli svi oni koji kritikuju na bilo koji način rad vlasti i institucija i pojedinaca iz vlasti”, navodi Korajlić i naglašava da vladajući, uprkos svim upozorenjima da su ovakvi pokušaji u suprotnosti sa najboljim praksama i međunarodnim standardima, ipak neće tako lako odustati od ove incijative.

Naglašava da bi u konačnici mogli imati društvo u kome neće postojati nikakva vrsta kritike.

“Niti će građani adekvatno biti informisani o tome šta se zaista dešava, niti ćemo moći govoriti o jakom nezavisnom novinarstvu, a da ne govorimo o tome da je veoma izvjesno da zavlada potpuna atmosfera straha. S druge strane imamo situaciju u kojoj ovakve odredbe omogućavaju sistemski progon i medija i pojedinaca i organizacija”, naglašava Korajlić.

Advokat Aleksandar Jokić ističe da su ljudi koji shvataju kako funkcioniše krivični postupak i koji shvataju kako uopšte funkcioniše pravosuđe sa dobrim razlogom zabrinuti.

“Imaju osnova da budu zabrinuti i shvataju da ako pređu tu crvenu liniju koju su vlasti zamislile njihov život će postati u jednu ruku noćna mora. Građanima prijetite krivičnim postupkom koji nije najgora kazna u tom biću krivičnog djela. Kaznu možete povećavati i smanjivati”, ističe Jokić i tvrdi da će građanin koji bude optužen biti građanin drugog reda do kraja postupka.

Prema njemu u drugi plan pada priča o visini kazne.

“To je sudski postupak koji će trajati četiri pet godina. Nećete moći da normalno funkcionišete i da normalno živite. Ljudima se indirektno prijeti time i najveća posljedica će biti autocenzura”, navodi Jokić.

Jokić ističe da dolazimo u situaciju da ćemo kao društvo, s jedne strane, štititi izvrnute vrijednosti, a s druge, procesuirati pogrešne ljude.

“Procesuiraćemo one koji slobodno misle a s druge strane mnogo devijantnije pojave nećemo procesuirati niti čak inkriminisati kao krivična djela”, naglašava Jokić.

Direktor Banjalučkog centra za ljudska prava Dejan Lučka izražava bojazan da bi tužilaštva mogla dobiti veoma mnogo posla i da će biti opterećena sa određenim krivičnim prijavama koje će dolaziti od strane različitih dužnosnika u Republici Srpskoj.

“Bojim se da mi još uvijek nismo svjesni kakav ćemo alat dati u ruke vlastima onda kada se usvoje izmjene i dopune Krivičnog zakonika. Nažalost, građani su birali ljude u Narodnoj skupštini a ti ljudi će po svemu sudeći glasati za te izmjene i dopune ne misleći kakve će pravne i faktičke posljedice proizvesti to po stanovništvo”, ističe Lučka.

Viši istraživač/saradnik za pravne poslove u Transparency International BiH Damjan Ožegović smatra se kleveta mogla štititi u građanskom postupku koji je sasvim adekvatan, dok krivični postupak povlači neke druge posljedice kao što su eventualni pritvori, oduzimanje ličnih dokumenata i nemogućnost zaposlenja.

“Strah koji bi mogao da proistekne od eventualnog krivičnog gonjenja može da za sobom povuče autocenzuru kao najveću posljedicu”, ističe Ožegović.

Da se kleveta mogla štititi u građanskom postupku, kao i do sada, smatra i predsjednik UG “Restart Srpska” i novinar portala InfoVeza Stefan Blagić, koji je imao iskustva sa tužbama za klevetu.

“Ja koliko god sam bio tužen za klevetu, to je bilo desetak puta, svaki put sam dobio zato što sam svoj posao radio uvijek časno u skladu sa zakonom, u skladu sa principima i etikom. A do sada, kada sam ja tužio, dobio sam svaki, izuzev jednom, a to je protiv RTRS-a i njihovog urednika Siniše Mihailovića. Iako je Osnovni sud presudio u moju korist, Okružni sud je u potpunosti preinačio presudu, što je po mom mišljenju čisto politička presuda. To nam daje za pravo da možemo da pretpostavimo šta bi se moglo desiti ukoliko se kriminalizacija klevete i uvrede usvoji”, upozorava Blagić.

Blagić naglašava da bi se medijska zajednica, ukoliko se ovaj zakon usvoji, morala prilagoditi po automatizmu.

“Tu imate jedan aspekt koji se zove autocenzura, koji će djelovati na sve novinare, bez obzira da li su oni režimski ili slobodni”, smatra Blagić.

Glavni i odgovorni urednik portala Buka Aleksandar Trifunović, s druge strane, smatra da se medijska zajednica ne smije prilagoditi ovom zakonu i da bi i dalje trebala da svoj posao radi po etičkim standardima novinarstva.

“To bi trebalo da bude jedna od najčasnijih profesija. To su ljudi koji svojim pisanjem čine život malim ljudima lakšim, podnošljivijim, skreću pažnju na njihove probleme. Ako mi budemo zaboravili tog malog nezaštićenog čovjeka i pokušamo da se prilagodimo jednom korumpiranom sistemu, mi smo izgubili. Znači, nikakvo prilagođavanje ne dolazi u obzir i upravo u tom neprilagođavanju će biti najefikasnija borba protiv ovog zakona”, ističe Trifunović.

Kleveta u EU

Ministarstvo pravde Republike Srpske, kao predlagač Zakona o izmjenama i dopunama Кrivičnog zakonika RS kojim se kriminalizuje kleveta, poziva se na činjenicu da su u EU samo četiri članice dekriminalizovale klevetu, u tri zemlje je kleveta tretirana kao krivično djelo, ali nema zatvorskih sankcija, dok je u svim ostalim zemljama EU kleveta kriminalizovana i postoji mogućnost zatvorske kazne.

Predsjednica Evropske federacije novinara Maja Sever ističe da se medijska zajednica u EU uvijek bunila i tražila da se kleveta u potpunosti dekriminalizuje, naglašavajući da je Evropska komisija u direktivama i preporukama koje su sad u postupku u evropskim institucijama preporučila dekriminalizaciju klevete.

Navodi da se u EU sada radi velika kampanja u kojoj se od Parlamenta EU, Evropske komisije i drugih evropskih institucija traži da ostanu pri snažnoj direktivi i preporukama protiv SLAPP tužbi koje će uključivati dekriminalizaciju klevete.

Kada je riječ o situaciji u Hrvatskoj, navodi da su pritisci i tužbe bili prisutni uvijek, i da je nakon ulaska u EU zapravo krenuo pojačani pritisak, odnosno krenula je poplava SLAPP tužbi.

“Onda je Hrvatsko novinarsko društvo, zajedno sa sidnikatom, počelo javno govoriti o tome, upozoravati. Priključili smo se evropskim koalicijama u borbi protiv SLAPP-a. Neke stvari se mijenjaju, unutar recimo Ministarstva kulture i medija guraju se nekakve radionice, edukacije. U Zakonu o medijima najavljuju da će se pokušavati regulisati te stvari iako je Ministarstvo pravosuđa ključno i po mom mišljenju izostaje zapravo onaj ključni znak političke volje da se zaista uhvate ukoštac sa smanjivanjem SLAPP-a i pritiska na novinare u Hrvatskoj”, ističe Maja Sever.

U vezi sa pritiscima na novinare u Hrvatskoj, novinar portala 24sata Denis Mahmutović ističe da njega redovno tuže zbog “duševne boli”.

“To je u suštini SLAPP tužba gdje napišete sve tačne informacije, sve argumentovano, sve činjenicama potkrijepljeno ali vas tuže zbog te famozne duševne boli. Na kraju se sve svodi na isto, svodi se na to da pokušavaju zaplašiti novinara, da ubuduće ne piše o njima, da sam sebi nameće autocenzuru”, naglašava Mahmutović.

Problem sa klevetom je, tvrdi, što je to sistemski problem gdje država “gazi čizmom” po građanima određujući im šta smiju reći, a šta ne.

“Gradira duševnu bol i uvredu na nečemo što je toliko apstraktno kao što je duševna bol koju navodna kleveta može proizvesti. To je izuzetno opasno jer je zmija, Levijatan koji sam sebi jede rep, gdje se zatvara cijeli krug oko toga šta smiješ reći, šta ne smiješ reći. Onda se nađete u tom limbu gdje se sudarate jedni s drugima i ne znate u suštini šta ste rekli, šta ste napravili. Na kraju se desi da ljudi odustanu od pisanja, od postavljanja pitanja zato što je tako lakše a onaj ko je donio takav zakon je postigao svoj cilj”, navodi Mahmutović.

Ipak, ističe da je došlo do izvjesnih promjena nakon što je Hrvatska ušla u EU.

“Lako je pronaći zaobilazni put za zaplašiti novinara. Imate taj institucionalni pritisak gdje vam tehnički ne brane pisati ali opet vam se jasno da do znanja o čemu se smije a o čemu se ne smije pisati. Zavisno od sponzora, zavisno od marketinga. Mi imamo sreće što postoji ta famozna Kancelarija evropskog tužioca OLAF, koja ima svoju instituciju EPO u Hrvatskoj koja se bavi evropskim fondovima. EU nije sklona tome da neko krade njihove pare. I onda tu imamo policajca sa evropskom batinom koji svojim primjerom pokazuje da se te stvari ne mogu raditi. To je dosta pozitivna praksa jer oni se ne mogu podmititi, ne mogu se kupiti, i oni se ne boje lokalnih kokošara koji se boje institucije u našim državama”, naglašava Mahmutović.

Da je u EU znatno drugačije, uprkos činjenici da je u većini zemalja kleveta kriminalizovana, smatraju i naši raniji sagovornici, naglašavajući da je u EU pravosudni sistem mnogo drugačiji, da su im institucije mnogo nezavisnije nego u BiH u kojoj su institucije zapravo pod direktnom političkom kontrolu i djeluju pod direktnim instrukcijama predstavnika vlasti.

Aleksandar Jokić smatra da je pogrešno što se predlagač ovog zakona poziva na činjenicu da u EU postoji kleveta kao krivično djelo.

“Prvo, nijedna od tih zemalja nije ukinula klevetu kao krivično djelo pa je vratila u svoj pravni sistem. S druge strane, tendencija svih zemalja i preporuke su da se dekriminalizuje kleveta. U takvom jednom ambijentu tvrditi da neko ima klevetu kao krivično djelo kao argument da mi vratimo klevetu u svoj pravni sistem je logička greška”, naglašava Jokić.

Ponovna kriminalizacija klevete bi, inače, mogla predstavljati veliki problem za evrointegracije Bosne i Hercegovine. Ukoliko Republika Srpska i dalje bude insistirala na ovom pitanju i ukoliko usvoji izmjene Krivičnog zakona koji kriminalizuju klevetu, a sve su prilike da hoće, to će u znatnoj mjeri usporiti napredak BiH na evropskom putu.

Šef Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini i specijalni predstavnik Evropske unije u Bosni i Hercegovini Johan Satler izjavio je da bi predloženo zakonodavstvo u domenu klevete značilo nazadovanje u ispunjavanju kriterija EU u ovoj važnoj oblasti.

“Po pitanju klevete, dozvolite mi da podsjetim da je dekriminalizacija klevete u BiH 2002. godine bila velika prekretnica za zemlju. Kriminalizacija klevete može se iskoristiti kako bi se ućutkali aktivisti za ljudska prava, novinari, civilno društvo i građani”, naglašava Satler.

Reagujući na najavu kriminalizacije klevete u Republici Srpskoj, Kancelarija OSCE-a za demokratske institucije i ljudska prava je pozvala vlasti Republike Srpske da ne podrže usvajanje odredaba koje imaju za cilj uvođenje klevete u Krivični zakonik Republike Srpske.

“Zakonodavci bi umjesto toga mogli razmotriti unapređenje postojećeg građanskog prava, tako što će uvesti alternativne pravne lijekove i odštete u građanskim postupcima za oštećene osobe u slučajevima kada pojedini izrazi dostignu izvjesni nivo ozbiljnosti, a istovremeno osigurati da su pomenute odredbe pažljivo sastavljene i da onemogućavaju proizvoljnu primjenu ili zloupotrebu od strane javnih vlasti te da su u potpunosti u skladu s međunarodnim standardima na polju ljudskih prava”, navodi se u Hitnim komentarima na nacrt krivičnih djela protiv časti i ugleda u Republici Srpskoj koje je objavila Kancelarija OSCE-a za demokratske institucije i ljudska prava.

Da li će vladajući u Republici Srpskoj razmotriti kritike i apele da ne kriminalizuju klevetu vidjećemo u utorak (18. jula). Kako sada stvari stoje, pogotovo uzevši u obzir dosadašnju praksu u parlamentu kao i trenutnu političku situaciju, najvjerovatnije da će istrajati u svom naumu čime će dodatno zaoštriti ionako uzavrelu atmosferu u društvu.

Gerila.info

The post U iščekivanju sjednice NSRS o kriminalizaciji klevete: Društvo bez kritike, autocenzura i sistemski progon medija u najavi first appeared on Gerila.info.