Aleksandar Džombić je optužen da je kao tadašnji predsjednik Vlade RS i predsjednik Kreditnog odbora Skupštine akcionara IRB-a počinio krivično djelo zloupotreba položaja, odnosno da je vršio uticaj na druge članove da se Energoliniji dodjeli sporni kredit.

Iz Republičkog javnog tužilaštva ranije je, nakon podizanja optužnice, saopšteno da je optužnica protiv Džombića podignuta u vezi sa nezakonitom dodjelom kredita Investiciono-razvojne banke Republike Srpske preduzeću “Energolinija” Zvornik 2012. godine u iznosu od 19,4 miliona KM.

Optužnicu je podiglo Posebno odjeljenje Republičkog javnog tužilaštva za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala.

Optužnica Džombića tereti da je “urgirao” kod rukovodstva IRB-a da “Energoliniji” bude odobren kredit od 19,4 miliona maraka iako je to preduzeće bilo prezaduženo. On je u toku suđenja negirao da je vršio pritisak na IRB kako bi kredit bio odobren.

Do otvaranja stečaja u “Energoliniji” naplaćen je dug u iznosu 518.477 maraka.

Suđenje Aleksandru Džombiću počelo je u martu 2022. godine.

Prema navodima optužnice, Džombić je učestovao u  nezakonitoj dodjeli kredita Investiciono- razvojne banke RS,  preduzeću “Energolinija” iz Zvornika.

Banka je 2012. godine toj firmi dodijelila 19 miliona i 400 hiljada maraca kreditnih sredstava, a Džombića terete da je bio svjestan da je korisnik kreditno nesposoban i da neće moći vraćati kreditna sredstva.

Prema navodima optužnice, Kreditni odbor Investiciono-razvojne banke Republike Srpske je 10. novembra 2011. godine donio odluku kojom se odbija zahtjev „Energolinije“ d. o. o. Zvornik za dodjelu kredita zbog toga što je preduzeće bilo prezaduženo i imalo je problema u izvršavanju obaveza prema povjeriocima.

Ukupne obaveze preduzeća na dan 30. septembra 2011. godine iznosile su 35.559.623 KM.

Tužilac Radenko Janković je, prilikom čitanja optužnice na početku suđenja, naveo da je nakon toga, optuženi, kao predsjednik Vlade Republike Srpske pozvao direktora Investiciono razvojne banke Republike Srpske Milenka Pavlovića  radi ubjeđivanja da zahtjev za kredit „Energolinije“ d. o. o. Zvornik treba prihvatiti, na šta Pavlović nije želio da pristane, već je podnio ostavku na mjesto direktora pomenute banke.

„Nakon čega je „Energolinija“ d. o. o. Zvornik 18. januara 2012. godine ponovo podnijela zahtjev za kredit Investiciono-razvojnoj banci Republike Srpske a. d. Banjaluka u iznosu od 19.476.650,00 KM, da bi optuženi Aleksandar Džombić u svojstvu predsjednika Vlade Republike Srpske 26. januara 2012. godine potpisao Zaključak Vlade Republike Srpske broj 04/1-012-2-106/12 kojim se zadužuje Investiciono-razvojna banka Republike Srpske da ponovo obradi zahtjev za kredit „Energolinije“ d. o. o. Zvornik i da se on uputi u proces odlučivanja, što je bio pritisak da se zahtjev za kredit „Energolinije“ d. o. o. Zvornik koji je prethodno osnovano odbijen ponovo razmatra i usvoji, što je i učinjeno“, pročitao je tužilac Janković u martu 2022. godine u sudnici Okružnog suda u Banjaluci.

U optužnici se navodilo i da je Odjeljenje za plasmane pravnim licima u IRB-u RS u svojoj analizi dalo mišljenje po kome se Energoliniji može odobriti kredit od dva miliona KM, nakon čega je Kreditni odbor IRB-a donio prijedlog da se ovom preduzeću dodjeli kredit od maksinmalno  6,24 miliona KM.

„U namjeri da „Energoliniji“ d. o. o. Zvornik i njenim vlasnicima pribavi imovinsku korist iskoristio svoj položaj i ovlašćenja kršeći odredbu člana 9. stav 3. Uputstva o direktnom plasmanu sredstava Projekta kreditiranja malih i srednjih preduzeća iz sredstava zajma Evropske investicione banke koje je donijela Uprava Investiciono-razvojne banke Republike Srpske 13. maja 2011. godine po kojoj je Investiciono-razvojna banka Republike Srpske jedina ovlaštena da u skladu sa svojom poslovnom politikom vrši ocjenu kreditne sposobnosti podnosioca zahtjeva za kredit i procjenu zahtjeva za kredit“, pisalo je u optužnici protiv Džombića.

Navedeno je i da je Džombić potpisao odluku koju je donio Kreditni odbor Skupštine akcionara IRB-a RS, kojom se Energoliniji odobrava kredit u iznosu od 19.400.000,00 KM, pri čemu je bio svjestan da je korisnik kredita kreditno nesposoban i da neće moći vraćati kreditna sredstva.

Navedena sredstva, dodaje tužilac, djelimično su bila upotrebljena za investiciju za koja su tražena, u iznosu nešto većem od 10 milion maraka, a dio sredstava je različitim kanalima iznesen iz BiH.

Energolinija je kredit otplaćivala do novembra 2012.godine, nakon čega je obavezu vraćanja kredita peruzelo preduzeće Alumina koje je bilo jedan od jemaca za kredit, ali koje je prestalo sa isplatom kredita 31.decembra 2014.godine.

S obzirom da u navedenom momentu, nije ni počelo vraćanje glavnice, na taj način je IRB-u RS nanesena šteta od 19,4 miliona maraka.

Nakon što je Okružni sud presudom 2023. godine oslobodio Aleksandra Džombića njegov advokat Zoran Bubić rekao je da je presuda očekivana.

Sudija Draga Uletilović rekao je tokom čitanja presude da je optuženi postupao u dobroj namjeri da udovolji zahtjevu Energolinije, te da je Sudsko vijeće utvrdilo da su neutemeljeni navodi optužnice.

„Ovdje nema individualne odgovornosti optuženog, nema umišljaja i namjere da se pričini šteta. Taokđe, neutemeljeni su i navodi, a i nije dokazano da je optuženi vršio pritisak na bivšeg direktora IRB-a Milenka Pavlovića“, rekao je Uletilović.

Nakon odluke Vrhovnog suda trebalo bi da uslijedi ponovljeno suđenje.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Vrhovni sud ukinuo oslobađajuću presudu Aleksandru Džombiću! first appeared on Gerila.info.

Prvu krivičnu prijavu Vukanović je podnio protiv gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića i jednog od njegovih najbližih saradnika Nebojše Drinića a zbog sumnji u nezakonitosti prilikom dodjeljivanja posla oko javne rasvjete u gradu konzorcijumu na čelu sa “Končarom” iz Zagreba. Končar je na čelu konzorcijuma u kojem se nalaze i kompanije iz Srbije koje se povezuju sa pojedincima iz režima Aleksandra Vučića.

“Tiče se 35 miliona za gradsku rasvjetu. Nedavno smo vidjeli u medijima nove detalje o zloupotrebama, da su falsifikovani dokumenti firme iz Srbije koja je bila dio grupe ponuđača. Jasno je da se radi o jednom nevjerovatnom kriminalu, da je cijena gradske rasvjete precijenjena. Prije svega je sramno i drsko od gospodina Stanivukovića što je postavio uslove tendera čime je eliminisao sve firme iz Republike Srpske”

Radi se o unaprijed dogovorenom i namještenom poslu, tvrdi poslanik Liste za pravdu i red u NSRS. Kaže i da je posao precijenjen najmanje 18 miliona maraka.

“Naravno da gospodin Stanivuković nije slučajno prebacio 35 miliona maraka u Zagreb i Beograd, na taj način kupuje političku podršku. Podsjetiću vas da on ima snažnu podršku, sada, Beograda a ima i podršku Zagreba i odmah nakon realizacije ovoga posla toplo se i srdačno sastao sa gospodinom Čovićem što ni malo nije slučajno“, navodi Vukanović.

On je rekao da očekuje da Tužilaštvo istraži sve navode. Podsjeća da se i dalje čeka na odgovore od pravosuđa kada je u pitanju teniski stadion od 50 miliona maraka u Banjaluci. I zbog toga je, ranije, protiv Radovana Viškovića i Draška Stanivukovića podnesena krivična prijava.

Vukanović kaže da je, samo na ta dva projekta, Banjaluci napravljena šteta od oko 80 miliona maraka.

Drugu krivičnu prijavu podnio je zbog “posla RS sa Komsarom” i “gubitka 240 miliona” koliko Vlada Republike Srpske plaća Komsaru otkup koncesija na eksploatacionom polju u Ugljeviku.

“Poznato je da je ovaj Duško Perović (šef Predstavništva RS u Rusiji) bio predsjednik N.O. Komsara a da je predsjednik N.O. Gas RES koji kupuje koncesije za 240 miliona i to prema procjeni koju je radila firma Grant Tornton čiji osnivač i vlasnik je Aleksandar Džombić koji je kao premijer učestvovao u davanju prve koncesije“, navodi Nebojša Vukanović.

Zanimljivo, prije nekoliko dana krivičnu prijavu, takođe zbog dešavanja u RITE Ugljevik i posla oko koncesija podnio je i predsjednik PDP Draško Stanivuković.

Treću krivičnu prijavu Vukanović je podnio protiv Radovana Viškovića i njegovog sina zbog sumnji u namještanje dodatnog plaćanja Kinezima za izgradnju autoputa Banjaluka-Prijedor. On tvrdi da je bivši premijer sa Kinezima dogovarao poskupljenje radova kako bi ostvario ličnu finansijsku korist od toga.

“Radovan Višković i njegov sin Marko, koji je obuhvaćen prijavom, su pregovarali sa Kinezima kako da se poveća cijena radova za autoput Banjaluka-Prijedor za čak 178 miliona zbog navodnog poskupljenja građevinskog materijala a onda da 15 miliona maraka od tog novca završi u džepovima Radovana Viškovića za kojeg se vežu brojne afere. Treba reći da je na posljednjoj sjednici, kada se već znalo da je kraj njegove Vlade, on tu tačku ubacio na dnevni red i donio odluku, na osnovu procjene koju je, takođe, vršila firma Aleksandra Džombića, da se tobož Kinezima da još 178 miliona“, navodi Vukanović.

Četvrtu krivičnu prijavu Nebojša Vukanović podnio je protiv predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske Nenada Stevandića i drugih a zbog posla u kojem je Vlada kupila kockarnicu u Brčkom.

“Prostorije su kupljene, gle čuda, od brata predsjednika Ujedinjene Srpske u Brčkom“, kaže Vukanović.

Vukanović, koji je krivične prijave predao zajedno sa poslanicima i odbornicima Liste za pravdu i red, naveo je kako očekuje da Tužilaštvo odradi svoj dio posla. Rekao je i da su, obično, slične prijave koje je ranije podnosio završavale na dnu fioka u kancelarijama tužilaštava a da afere niko ne istražuje.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Vukanović podnio 4 krivične prijave protiv vrha vlasti u Republici Srpskoj i Banjaluci! first appeared on Gerila.info.

PIŠE: Centar za istraživačko novinarstvo

Okružni privredni sud u Istočnom Sarajevu odložio je prvu prodaju apartmana u hotelskom kompleksu „Vučko“ na Jahorini, zakazanu da bi bio naplaćen kreditni dug firme „B&B Vučko“ prema Investiciono-razvojnoj banci Republike Srpske (IRBRS).

Na prodaji su 43 apartmana koje je sudski vještak procijenio na vrijednost od 48.000 do 340.000 KM.

Kupci su se pojavili na ročištu, ali je licitacija odložena jer je u međuvremenu bijeljinski advokat Miloš Stevanović preko svoje firme „Standard Prva“ otkupio ukupno 180 miliona KM duga prema IRB-u, a među njima i dug „B&B Vučko“.

Sud je o tome obaviješten osam dana prije zakazane prodaje zbog čega je sudija Minja Mirvić odložio ročište da bi bio promijenjen tražilac izvršenja.

„B&B Vučko“ je 2012. godine dobio kredit od šest miliona maraka u sklopu finansiranja investicijskih projekata preduzeća u Republici Srpskoj iz sredstava Evropske investicijske banke (EIB).

Kreditna dokumentacija pokazuje da je IRB dostavljao EIB-u pogrešne podatke o namjeni i potrošnji ovog kredita.

Uprkos tome IRB tvrdi da nije napravio propuste pri dodjeli kredita.

U maju 2022. godine su potvrdili za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) da „B&B Vučko“ sa kamatama duguje skoro 12 miliona maraka, ali nisu odgovorili o stanju duga u 2023. i 2024. godini.

Banka ignoriše upite CIN-a i o stanju dugova drugih preduzeća koja su dobijala sredstva EIB-a.

U međuvremenu, Bosna i Hercegovina (BiH) je vraćala ovaj kredit jer je država bila potpisnica ugovora sa EIB-om za kredit od 50 miliona eura iz 2009. godine.

Dokumentom je određeno da će sredstva biti korištena za finansiranje investicijskih projekata na teritoriji Republike Srpske, a putem Fonda za razvoj i zapošljavanje IRB-a.

IRBRS je tim novcem finansirao projekte 16 preduzeća od kojih pojedina, među kojima i je „B&B Vučko“, nisu namjenski trošila novac niti su redovno otplaćivala kredit.

Krajem 2022. godine BiH je bila dužna EIB-u 12,1 milion maraka za projekat finansiranja preduzeća putem IRBRS-a.

IRBRS i Ministarstvo finansija BiH CIN-u još nisu dali podatke o trenutnom stanju duga.

Firmom „B&B Vučko” upravljaju otac i sin Milomir i Aleksandar Prović koji su hotelsko-apartmanski kompleks „Vučko” na Jahorini gradili sa investitorima iz Srbije i Rusije. „Šta je onda tu vama ili nekome sporno? Država vraća i država će naplatiti ovo”, komentarisao je Aleksandar Prović za CIN 2023. godine situaciju u kojoj se našao njegov biznis.

Podsjećamo, CIN je otkrio kako su falsifikati, prevareni partneri i milionski dugovi decenijama pratili izgradnju kompleksa „Vučko”. Provićima su opštinske vlasti omogućile prisvajanje državne zemlje na Jahorini, a entitetske su im dale milionske kredite.

Novinari su otkrili da je kredit IRB-a firmi „B&B Vučko” odobren na osnovu falsifikovane dokumentacije o zalaganju nekretnina na Jahorini. To su bile nekretnine firme „Club Aparthotel Vučko” koje su Provići dijelili sa investitorima − Mirkom Ticom iz Srbije i Draganom Đordanom iz Rusije.

Oni nikada nisu odobrili založiti nekretnine za kredit, ali Provići su 2012. godine IRB-u dostavili krivotvorenu odluku Skupštine firme „Club Aparthotel Vučko” kojom su njene apartmane stavili pod hipoteku. Ove nekretnine su sada završile na sudskoj prodaji.

„Kako su to oni uradili, na osnovu čega, po osnovu koje skupštine? Oni se ponašaju potpuno samouvjereno, bahato, beskrupulozno”, rekao je za CIN Dragan Đordan, investitor koji se godinama bori vratiti 13 miliona maraka koje je uložio u gradnju apartmana u kompleksu „Vučko”.

U stenogramu Skupštine na kojoj su investitori pobili zalaganje nekretnina Mirko Tica je izjavio: „Postupak koji je kod zasnivanja hipoteke učinjen je protivzakonit i insinuira kriminalne radnje. Ja kao čovek ne mogu to da shvatim”.

Prema dokumentaciji koju su Provići dostavili IRB-u, nekretnine na Jahorini je pod hipoteku stavila Ana Kovačević, sestra Aleksandra Provića koja je u to vrijeme bila direktorica firme „Club Aparthotel Vučko”.

Ona je potpisala dokumente u kojima tvrdi da su suvlasnici firme na vanrednoj skupštini u martu 2012. godine „konferencijskom vezom” odobrili zalaganje imovine.

Međutim, niko od suvlasnika nije prisustvovao ovoj skupštini niti potpisao saglasnost firme za zalaganje imovine.

Ispostavilo se da je Kovačević tu saglasnost sačinila pet mjeseci ranije i dodala zahtjevu za kredit.

Notarka Gordana Gerdijan, koja je ovjerila hipoteku, rekla je za CIN: „Kako da ja znam da su to lažni dokumenti, potpisani, sa pečatom i ostalo, ako je banka tamo imala njihov kreditni odbor, reference?“

U to vrijeme, 2012. godine, o dodjeli kredita je odlučivao premijer RS-a i predsjednik Kreditnog odbora Aleksandar Džombić, porodični prijatelj Provića. On im je i 2009. godine odobrio kredit IRB-a od pet miliona KM, ubrzavajući porukama tadašnjeg direktora IRB-a da hitno odobri kredit za „B&B Vučko”.

Okružno tužilaštvu u Istočnom Sarajevu je obustavilo istragu protiv Provića za falsifikovanje dokumentacije za kredit IRB-a.

Tužiteljica Halida Vrabac je rekla za CIN da ona „prosto sumnja da bi IRB dozvolio kredit da su bile u pitanju falsifikovane isprave”.

Ipak, apartmani koje investitori nikada nisu pristali založiti za kredit završili su na sudskoj prodaji zbog duga firme „B&B Vučko” prema IRBRS-u.

The post Sud prodaje apartmane hotela ‘Vučko’ zbog velikog duga prema IRB RS first appeared on Gerila.info.

Piše capital.ba

Naime, oni su krenuli u nabavku automobila kojeg su spremni da plate 93.600 maraka.

Takođe, rješavaju se „starog“ „BMW-a“ iz 2017. godine koji je prešao nešto više od 200.000 kilometara.

Ugovor će se zaključiti sa onom kućom koja pristane da im isporuči novi automobil, a odveze stari i ukalkuliše ga u cijenu. Njegova knjigovodstvena vrijednost je  25.423 KM.

„Vozilo je bilo havarisano i prisutna su manja oštećenja“, navode u tužilaštvu.

Što se tiče nove limuzine ona mora biti metalik plave boje, trošiti dizel gorivo, imati zapreminu motora između 1.900 i 2.000 kubika.

Traži se da ima snagu motora od 190 do 200 konjskih snaga, mjenjač sa osam brzina i zapreminu gepeka od minimalno 520 litara.

Tužiocima nije bilo mrsko pa su tako i odredili da međuosovinsko rastojanje vozila treba biti maksimalno do 3.000 milimetara, a dužina 5.000 milimetara i više.

Minimalna oprema koju automobil mora imati je indikator pritiska na gumama, elektropodesiva  sjedala za vozača i suvozača od prave kože, prilagodljiva LED svjetla, minimalno automatski dvozonski klima uređaj, asistent za paralelno parkiranje, bežično punjenje telefona i brojni drugi dodaci.

„Ponuđač je dužan dati  fabričku garanciju na vozilo u trajanju od četiri godine i minimalno 200.000 pređenih kilometara“, stoji u tenderskoj dokumentaciji tužilaštva u kojoj se dodaje da se ponude primaju do 13. novembra.

Podsjećamo, ovom tužilaštvu je prošle sedmice pala optužnica protiv bivšeg premijera Republike Srpske Aleksandra Džombića kojem se sudilo za zloupotrebu položaja prilikom odobravanja kredita zvorničkoj „Energoliniji“.

Ove godine su izgubili i slučaj protiv bivše direktorke Agencije za bankarstvo Republike Srpske Slavice Injac, a koja je bila optužena za nesavjestan rad u službi u slučaju „Bobar banka“.

The post Tužioci utjehu za propale optužnice traže u auto salonima first appeared on Gerila.info.

Bivši premijer Republike Srpske Aleksandr Džombić oslobođen je optužbi za zloupotrebu  prilikom dodjele kredita od 19,4 miliona maraka firmi “Energolinija” iz Zvornika.

Sudija Draga Uletilović rekao je tokom čitanja presude da je optuženi postupao u dobroj namjeri da udovolji zahtjevu Energolinije, te da je Sudsko vijeće utvrdilo da su neutemeljeni navodi optužnice.

„Ovdje nema individualne odgovornosti optuženog, nema umišljaja i namjere da se pričini šteta. Taokđe, neutemeljeni su i navodi, a i nije dokazano da je optuženi vršio pritisak na bivšeg direktora IRB-a Milenka Pavlovića“, rekao je Uletilović.

On je objasnio da je Kreditni odbor kojim je predsjedavao Džombić imao diskreciono pravo da donosi ove odluke, ali da je riječ o kolektivnom organu, a kada odlučuje kolektivno tijelo nema krivične odgovornosti pojedinca.

Takođe,Sudsko vijeće je odbacilo i tvrdnje tužioca da je optuženi bio u obavezi da prati namjensko trošenje sredstava IRB-a, posebno zbog činjenice da je Džombić već 2013. napustio pozicije u Vladi RS.

„Zašto je bio usporen i prinudne naplate duga i zašto IRB nije reagovao mnogo ranije kada je riječ o ovom kreditu nije pitanje za ovaj slučaj“, rekao je Uletilović koji je prokomentarisao i da su bivši vlasnici svih preduzeća koja su poslovala u okviru bivšeg  giganta „FG Birač“ iz kriminalnih razloga vršile podjele perduzeća, da bi izvlačili iz njih novac.

„Očigledno je postojala skrivena namjera tih Litvanaca, uprkos namjerama Vlade RS da se održi u životu cijeli taj kraj. Kako je svjedok Zoran Tegeltija rekao, ti litvanski vlasnici su preko noći 2013.napustili BiH i sada su nedostupni organima gonjenja, iako se od tada vodi istraga protiv njih“, dodao je Uletilović.

Presuda je prvostepena i dozvoljeno je pravo žalbe.

Branilac Aleksandra Džombića, advokat Zoran Bubić,  rekao je nakon izricanja presude da je presuda očekivana jer je od početka nije bio nijedan dokaz protiv njegovog branjenika.

„Ako ste vidjeli, Tužilaštvo se pozivalo na svjedoke iz čijeg iskaza i sadržaja njihovih iskaza proizilazi da Džombić nije izvršio krivično djelo. Izrazili smo sumnju da je od početka tražen bilo kakav optuženi da se spasi predmet u okruženju kada su strani državljani Litvanci otišli i prestali biti dostupni organima gonjenja“, rekao je Bubić.

Kaže, nije odgovornost optuženog zašto su sporo reagovali organi gonjenja.

„Moram da kažem da je istragu vodio drugi tužilac, a ne postupajići tužilac doktor Janković. Dakle, gurnuli su jednog vrsnog pravinka u postupak u kojem optužnica nije imala nikakvih šansi“, izjavio je Bubić, te dodaoda je zbog cijelog postupka njegov branjenik trpio štetu.

Podsjećamo, Aleksandar Džombić je optužen da je kao tadašnji predsjednik Vlade RS i predsjednik Kreditnog odbora Skupštine akcionara IRB-a počinio krivično djelo zloupotreba položaja, to jeste da je vršio uticaj na druge članove da se Energoliniji dodjeli sporni kredit.

Tokom iznošenja završnih riječi na suđenju prije tri dana, republički javni tužilac Radenko Janković je rekao da su bivši vlasnici i članovi uprave, koji su bili iz Litvanije, iz preduzeća koja su bila u sastavu nekadašnje kompanije izvukli oko milijardu maraka.

Gerila.info

The post Aleksandar Džombić oslobođen optužbi za zloupotrebu službenog položaja first appeared on Gerila.info.

Tokom iznošenja završnih riječi, Janković je veliki dio posvetio pitanju bivših vlasnika  i članova uprave tih preduzeća koji su bili iz Litvanije,a koji su u periodu od privatizacije do 2013. godine, prema njegovim tvrdnjama, izvršili brojne malverzacije sa navedenim firmama.

„Bilo je desetine zloupotreba a koje su služile za izvlačenje novca. Ja ću spomenuti samo neke. Perduzeće Alumina naruči od firme sa Djevičanskih ostrva 50.000 tona boksita vrijednog oko 2 miliona maraka. Taj boksit nikad nije isporučen, a Alumina platila i nikada ne traži povrat novca. Slično je i sa nabavkama zeolita, koja je bila vrijedna ook 11 miliona maraka“, rekao ja Janković.

Prema njegovim riječima, pomenuta preduzeća su bila u vlasništvu preduzeća Industrija Adria, koje je imalo dva zaposlena, a to preduzeće ja bilo u vlasništvu firmi sa Sejšelskih ostrva, te se stvarni vlasnici nikako nisu mogli utvrditi.

Kako je rekao, sve ovo je bilo navedeno i u kreditnoj analizi koju je Investiciono razvojna banka radila prilikom dodjele kredita od 19,4 miliona maraka  2012.godine preduzeću Energolinija iz Zvornika.

Aleksandar Džombić je optužen da je kao tadašnji predsjednik Vlade RS i predsjednik Kreditnog odbora Skupštine akcionara IRB-a počinio krivično djelo zloupotreba položaja, to jeste da je vršio uticaj na druge članove da se Energoliniji dodjeli sporni kredit.

U završnim riječima, tužilac Janković je rekao da je zaključak Vlade RS o potrebi kredita za Energoliniju jedini takve vrste, odnosno da Vlada nije donosila takve zaključke za druga perduzeća.

Isto tako, on je ponovio i da tokom ovog suđenja, nije bio nijedan dokaz da se Kreditni odbor na čijem je čelu bio Džombić, u prethodnim slučajevima uvećavao prvobitni prijedlog takozvanog malog kreditnog odbora, a koji je bio da se Energoliniji dodijeli kredit od 6,5 miliona maraka.

„Iako su pojedini svjedoci na pitanje da li je bilo takvih slučajeva rekli da je bilo nekoliko, odbrana nije iznijela nijedan dokaz da se na taj način odstupilo od prijedloga malog kreditnog odbora. Oni nisu imali ovlaštemnje za takve stvari. Vidljivo je iz svih dokaza da Energolinija nije bilo kreditno sposobna. I optuženi je takođe imao sve ove dokumentei opet odlučio da poveća za tri puta iznos sredstava u odnosu na ono što je kreditni odbor predložio“, rekoa je Janković

On je podsjetio i na svjedočenja bivših i sadašnjih visokih fukcionera Republike Srpske u ovom slučaju, te da je i sam bivši direktor IRB-a Milenko Pavlović rekao da je nakon sastanka sa Džombićem na kojem se govorilo o kreditu Energolinije podnio ostavku. Postavio je i pitanje da je ovaj slučaj pokazatelj kako se troše javna sredstva, te upitoa da li bi se bilo ko ptako ponašao da daje svoja sredstva.

„Čija je ideja bila da se donese odluka da se poveća iznos sredstava. Tadašnji član Kreditnog odbora Zoran Tegeltija rekao je tokom svjedočenja da misli da je bila premijerova, misleći na optuženog. To su potvrdili i ostali članovi kredinog odbora“, dodao je Janković, uz napomenu da je u slučaju ovog kredita iskazana ažurnost koja nam nije svojsvtvena.

Od suda je zatražio da se Džombić proglasi krivim za zloupotrebu službenog položaja ili za nesavjestan rad u službi.

Branilac optuženog, advokat Zoran Bubić rekao je da tužilaštvo ni u jednom trenutku nije dokazalo da je Džombić počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret, te da je kredit dodijeljen u političkoj atmosferi da se pomogne Energoliniji i ostalim preduzećima iz te grupacije.

„Pogrešna je teza optužnice da je kredit odobren kreditno nesposobnom licu. Takođe, optuženi je bio dužan da potpiše odluku Kreditnog odbora i kao predsjednik, bez obzira kako bi on glasao, a ta odluka je donesena jednoglasno“, rekao je Bubić.

Prema njegovim riječima, za krivična djela koja se stavljaju njegovom branjeniku na teret podrazumijevaju direktan umišljaj da je namjerno i svjesno omogućio drugom ili sebi imovinsku korist, a što njprema njegovim riječima u ovom slučaju nema.

Takođe, Bubić je rekao da nije dokazano ni da je Džombić vršio pritisak na bivšeg direktora IRB-a Milenka Pavlovića.

“Optuženi ne negira da je razgovarao sa Pavlovićem. TO je rekao ii Pavlović, međutim, on ni tokom svjedočenja ovdje, a ni tokom davanja iskaza u Tužilaštvu nije rekao da je na njega vršen pritisak. Na pitanje da li je vršen pritisak, on se izručito izjasnio da nije”, kaže Bubić.

Suđenje bez prisustva predstavnika IRB-a

On je dodao ni da Džombić nije mogao da bude kriv za namjensko trošnje kredita, kao ni za to što IRB još uvijek nije naplatila potraživanja.

„On ne može biti odgovoran za to, zato što je već 2013.napustio poziciju i predsjednika Vlade, a samim tim i predsjednika Kerditnog odbora. Ja u svojoj praksi nisam naišao na taka vslučaj da oštećeni ne želi da pokrene mehanizme naplate“, dodao je Bubić.

Inače, ponašanje IRB-a u ovom slučaju je spomenuo i tužilac Janković.

Kako je rekao, za Tužilaštvo je teško razumljivo postupanje IRB-a, jer niko od predstavnika ove institucije nije pratio tok suđenja.

“Oni se nisu pojaviljivali, nisu pratili tok glavnog pretresa, za razliku od javnosti koja se intenzivno interesovala. Takođe, slično je i prilikom svjedočenja zaposlenika IRB-a. Tužilaštvo se ne može oteti otisku da su sjvedoci više znali nego što su govorili. Često su govorili da se ne sjećaju. Na primjer, Snježana Vujinić, tadašnja direktorica, u svjedočenju je čak rekla da se nije sjećala ni da l ije bila član Kreditnog odbora. Dakle, ponašala se kao da se nije miješala u svoj posao”, dodao je Janković.

Nakon njegovog iznoše naj završnih riječi, predsjedavajući Sudskog vijeća Dragan Uletilović rekao je da su neprihvatljive tvrdnje da se oštećeni nisu pojavljivali na suđenju.

Presuda Džombiću biće izrečena u petak 27.oktobra.

The post Presuda Aleksandru Džombiću u petak, tužilaštvo tvrdi da su Litvanci izvukli oko milijardu maraka first appeared on Gerila.info.

piše BIRN BiH

Iz Okružnog suda su potvrdili da je republički javni tužilac optužnicu djelimično izmijenio u činjeničnom opisu, dok je pravna kvalifikacija ostala ista.

Javnost nije prisustvovala ročištu jer je suđenje počelo pola sata ranije od najavljenog termina, o čemu nije bilo zvanične najave. U Sudu objašnjavaju da je to učinjeno zbog vanrednih okolnosti.

“Ročište je pomjereno za pola sata zbog iznenadnih obaveza člana Vijeća, o čemu su se stranke saglasile, te zbog kratkih rokova i drugih suđenja napravljen je propust u zavođenju promjene u rasporedu suđenja”, odgovorili su iz Okružnog suda za BIRN BiH.

Aleksandar Džombić se prvobitnom optužnicom tereti za zloupotrebu službenog položaja ili ovlaštenja pri dodjeli kredita preduzeću “Energolinija” iz sredstava Investiciono-razvojne banke Republike Srpske (IRB). Optužnica Džombića tereti da je “urgirao” kod rukovodstva IRB-a da “Energoliniji” bude odobren kredit od 19,4 miliona maraka iako je to preduzeće bilo prezaduženo. On je u toku suđenja negirao da je vršio pritisak na IRB kako bi kredit bio odobren.

Do otvaranja stečaja u “Energoliniji” naplaćen je dug u iznosu 518.477 maraka.

U dosadašnjem toku suđenja Aleksandru Džombiću svjedočilo je nekoliko vještaka ekonomske struke, a kao svjedoci su u sudnicu dolazili premijer Republike Srpske Radovan Višković, član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.

Iz Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske su potvrdili da je došlo izmjene optužnice.

Suđenje će biti nastavljeno 24. oktobra.

The post Tužilaštvo izmijenilo optužnicu protiv Džombića, ročište zbog propusta održano bez javnosti first appeared on Gerila.info.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo

Voljena maskota 14. zimskih olimpijskih igara u Sarajevu dočekuje goste raskošnog istoimenog hotela na Jahorini. Hiljade gostiju se zimi budi u „Vučku“, a na hodnicima ih sa osmijehom dočekuje vlasnik Aleksandar Bato Prović sa Pala. On svakodnevno patrolira hotelom, ne propuštajući prijem nijednog gosta.

Aleksandar sa ocem Milomirom već dvadesetak godina upravlja „Vučkom“ i apartmanskim kompleksom koji su proteklu deceniju gradili sa investitorima iz Srbije i Rusije jer nisu mogli sami finansirati izgradnju.

No, početni kapital Provići nisu pronašli u privatnoj imovini drugih biznismena, nego u vlasništvu Bosne i Hercegovine (BiH). Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) otkrivaju da im je Opština Pale, ignorišući državne zakone, dodijelila stari olimpijski hotel „Vučko“ i vrijedno državno šumsko zemljište na kojem su izgradili apartmane. Kada su Provići u taj posao uključili investitore, njihove milione maraka trošili su na svoje potrebe, uvjeravajući ih da novac ulažu u dogovorenu gradnju.

„Uložio sam 13 miliona, a vraćeno mi je 235 hiljada KM”, kaže za CIN investitor Dragan Đordan.

Provići su od Đordana prikrivali milionske kredite koje su vraćali njegovim novcem, stavljajući zajednički objekat sa apartmanima pod hipoteku kod Investiciono-razvojne banke Republike Srpske (IRBRS). Kredite su podizali 2009. i 2012. godine, a posljednji su dobili na osnovu falsifikovane dokumentacije. Odobrili su ih njihovi poznanici i gosti Hotela „Vučko“, tadašnji premijer RS-a Aleksandar Džombić i aktuelni predsjednik Milorad Dodik.

Provići nisu redovno vraćali kredite pa je dug prema IRB-u do maja 2022. godine narastao na 12 miliona KM. Dio novca im je dodijeljen iz sredstava Evropske investicijske banke (EIB) čiji povrat garantuje država. Provići su profitirali, a BiH i dalje vraća njihov kredit.

„Šta je onda tu vama ili nekome sporno? Država vraća i država će naplatiti ovo”, opušteno komentariše svoje dugove Aleksandar Prović.

Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu je na temelju Đordanove prijave vodilo istragu za privredni kriminal i falsifikovanje dokumentacije za kredit kod IRB-a, ali je istraga obustavljena zbog nedostatka dokaza.

Biznis na otuđenoj državnoj imovini

Jahorinu svake godine posjete stotine hiljada turista iz cijelog svijeta. Desetine hiljada tokom zimske sezone odsjedaju u kompleksu kojim upravljaju Provići. U jednom od dva objekta je smješten stari hotel „Vučko“ sa apartmanima, restoranom, wellness i spa-centrom, tri konferencijske sale i sportskim terenima, a u drugom su lamele sa luksuznim apartmanima.

Provići su prije dvadesetak godina preuzeli stari hotel koji je izgrađen za potrebe Zimskih olimpijskih igara 1984. godine. Željeli su kompleks proširiti novim apartmanima, ali nisu imali novac jer su već bili u dugovima zbog renoviranja hotela.

Tražeći poslovne partnere, slučajno su upoznali Dragana Đordana, Tuzlaka koji već tri decenije vodi uspješan građevinski biznis u Rusiji. On je 2007. godine kupio apartman u „Vučku” i skoro dvije godine kasnije došao da obiđe svoju nekretninu. Tada je upoznao Milomira Provića i sa njim podijelio svoju priču o uspjehu.

Đordan kaže da mu je Prović ubrzo predložio da investira u gradnju apartmana u krugu „Vučka”. Sa planom gradnje je bio upoznat i Provićev rođak Mirko Tica iz Srbije, kojem je Đordan vjerovao jer je s njim ranije sarađivao.

„Ideja je bila da oni (Provići, op. a) žele da grade. Znači, da oni imaju zemlju i imaju projekat, a da ostali finansiraju”, kaže Đordan, prisjećajući se da je prihvatio ponudu ne sumnjajući u uspjeh. I Tica je dogovor opisao kao perspektivan projekat, zamišljen kao biznis tri porodice.

Tako su Đordan i Tica 2010. godine potpisali ortački ugovor sa firmom Aleksandra i Milomira Provića „B&B Vučko”. Njime su se obavezali da će uložiti po 3,1 milion KM u prvu fazu gradnje apartmana i da će nakon toga nastaviti srazmjerno ulagati kako bi završili gradnju.

Osnovali su firmu „Club Aparthotel Vučko” u koju su dogovorili ulagati i uplaćivati novac. Plan je bio da uloženo vrate prodajom apartmana, a da dobit firme podijele njihova djeca kao suvlasnici u ovoj firmi: Ticine kćerke Gordana Stanković i Maja Uskoković, djeca Milomira Provića Ana Kovačević i Aleksandar Prović i Draganov sin Bojan Đordan.

„Dogovor je bio da potpuno čisto, odgovorno i profesionalno napravimo našim potomcima uslove da imaju ozbiljan projekt i dividende iz poslovanja preduzeća”, kaže Đordan.

Provići u prvoj fazi gradnje nisu imali novac pa su ponudili zemljište i infrastrukturu vrijednu 3,1 milion KM, što su Đordan i Tica prihvatili.

Međutim, novinari CIN-a otkrivaju da su oni postali vlasnici zemljišta i Hotela „Vučko“ iako je to bila državna imovina koja po Zakonu o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH nije mogla preći u privatno vlasništvo.

Provićeva firma „B&B Vučko” je od Opštine Pale 2006. godine dobila na korištenje državno šumsko zemljište od 15.218 kvadrata za više od pola miliona maraka.

„To je na štetu države”, kaže Ismet Velić, državni pravobranilac. Dodaje da općine mogu raspolagati samo građevinskim zemljištem koje je u njihovom vlasništvu, ali ne šumskim i poljoprivrednim koje je vlasništvo BiH. Uprkos tome, Pravobranilaštvo RS-a je dalo pozitivno mišljenje o dodjeli zemljišta.

U posljednjih 17 godina ovo zemljište je iscijepano u manje dijelove. Dio od skoro četiri hiljade kvadrata, za koje su se Provići obavezali unijeti u zajednički projekat sa Đordanom i Ticom, procijenili su na četiri puta višu cijenu nego što su platili Opštini za cijelu parcelu.

„Da sam marku platio zemlju, moja je stvar”, kaže Aleksandar Prović.

U Opštini Pale su ignorisali višestruke upite novinara CIN-a o dodjeljivanju zemljišta „B&B Vučku”.

Na sličan način Provići su dobili i stari hotel „Vučko” koji je Skupština Opštine Pale 1991. godine odlukom oduzela od preduzeća „ZOI 84”. Provići su preko Opštine preuzeli hotel 2000-ih zajedno sa tadašnjim partnerom Slovencem Bojanom Križajem, bivšim jugoslovenskim skijašem s kojim su u međuvremenu raskinuli saradnju.

Križaj je novinarima samo kratko rekao: „Nemojte praviti nevolje i meni i sebi kroz tu priču”.

Javno preduzeće „ZOI 84” je tužilo Opštinu Pale, ali u procesu koji je trajao 20 godina nisu uspjeli vratiti hotel. Okružni privredni sud u Istočnom Sarajevu je 2012. godine donio konačnu odluku kojom je hotel ostao u vlasništvu firme „B&B Vučko”.

„To je bila politička odluka”, tvrdi za postupke Skupštine Opštine Pale iz 1991. godine penzionisana sekretarka preduzeća „ZOI 84” Vesna Tošić.

Aleksandar Prović ne negira da ima dobre veze sa političarima na Palama i u Banjoj Luci, ali kaže da mu niko nije ništa poklonio i da nije bilo nikakve korupcije: „Ko god je tražio, mogao je da dobije. Nije morala biti nikakva politička linija.“

U detalje partnerskog ugovora od početka je bila upućena sarajevska notarka Vesna Softić. Novinarima CIN-a je rekla da su Đordan i Tica vjerovali partnerima u BiH.

„Očigledno su oni imali novac koji su htjeli i mogli da investiraju. (…) Ovdje su ovi odavde raspolagali, ali me je povremeno znalo čuditi da je postojalo toliko povjerenje. To su sve milionske cifre”, rekla je Softić.

Gradnja apartmana je počela 2009. godine, nedugo prije potpisivanja ortačkog ugovora i činilo se da sve ide u skladu sa dogovorom partnera. Povremeno im je trebao novac za nastavak gradnje pa su kod notarke dopunjavali i ovjeravali anekse ugovora o dodatnim finansijskim ulaganjima.

Đordan nije sumnjao u partnere: „Izgledalo bi nevjerovatno da toliko ljudi učestvuje u lažnom prikazivanju i prevarama sa umišljajem od samog početka”.

Kasnije će se ispostaviti da je novac u cijelosti uplatio samo on. Tica je uplatio polovinu dogovorenog iznosa, a ulaganje Provića je ostalo samo mrtvo slovo na papiru.

To nije jedini poslovni potez koji su im Provići sakrili. Zemlja koju su trebali uložiti u investiciju je bila u vlasništvu njihove firme „B&B Vučko“. Prema ugovoru, trebali su je dati firmi „Club Aparthotel Vučko“, ali su joj je umjesto toga prodali 2011. godine za skoro pola miliona maraka. Zemlja je plaćena Đordanovim i Ticinim novcem, a Provići su ga isplatili sebi.

„Htjelo mi se da prodam i prodao sam”, rekao je novinarima Prović.

„Nismo ni shvatili tu situaciju. Kako je to moguće?”, kaže Đordan koji sedam godina nije znao za prodaju.

Na ovoj zemlji su građeni prvi apartmani, a Provići su je iscijepali i iskoristili kao zalog za dobijanje hipotekarnog kredita u IRB-u. I to su uradili bez znanja partnera.

„To je totalno mimo pravila, pogotovo to neko cijepanje gotovog objekta. To je tamo trebao pored njih neko biti pa im svaku radnju kontrolisati“, kaže notarka Softić koja je ovjeravala ugovore investitora.

Lažni dokumenti u Investiciono-razvojnoj banci RS-a

„B&B Vučko” je do 2010. godine „Hypo banci“ dugovao milione. Provićima je trebala finansijska pomoć kako bi vratili dugove pa su se obratili Investiciono-razvojnoj banci u kojoj je sa pozicija premijera i ministra finansija RS-a te predsjednika i člana Kreditnog odbora o kreditima odlučivao njihov dugogodišnji porodični prijatelj Aleksandar Džombić.

Aleksandar Prović kaže da je Džombić bio od pomoći jer je kao funkcioner “prepoznao da Jahorina može biti destinacija iz koje se može izvući dosta”.

No, pomoć je tokom razvoja posla sa hotelom stizala sa svih nivoa vlasti u RS-u. „Čak smo dobijali ne samo podršku stvarno od opštine, nego i od Ministarstva, od tadašnje i vlade, mislim da je tad bio premijer Dodik, i od svih ostalih koji su dolazili“, kaže Prović.

Prema CIN-u dostupnim izvještajima o noćenjima u Hotelu „Vučko“, Milorad Dodik i predstavnici institucija RS-a su često uživali u jahorinskoj bajci, a računi su ispostavljani budžetu entiteta.

„Ja kažem samo jednu stvar – da smo ja i moj otac, a pogotovo otac, jako dobre odnose gradili sa svim političkim strukturama, sa svim političarima, odnosno nikad nismo bili ni u jednoj partiji, ali smo vrlo korektne odnose imali uvijek sa svima koji su bili na vlasti“, objašnjava Prović.

Prema dokumentu istražnih organa Republike Srpske, Džombić je kao tadašnji entitetski ministar finansija i član Kreditnog odbora IRB-a porukama požurivao Bojana Golića, tadašnjeg direktora IRB-a, da odobri kredit od pet miliona KM.

„Ubrzaj ‘Vučka’! (…) Hitno je”, napisao je Džombić 21. decembra 2009. Goliću koji mu je odgovorio: “Važi, zvali su me i za to. (…) ‘Vučko’ će ići na prvi kreditni.”

Četiri dana kasnije Dodik, koji je kao tadašnji premijer RS-a obavljao dužnost predsjednika Kreditnog odbora IRB-a koji donosi odluke o dodjeli velikih zajmova, potpisuje i odobrava kredit firmi „B&B Vučko” od pet miliona KM za refinansiranje ranijih dugova i gradnju wellness i spa-centra.

Dodik i Golić se nisu javljali na pozive novinara CIN-a.

Džombić nije htio govoriti novinarima o svom radu u IRB-u zbog krivičnog procesa koji se vodi protiv njega. Optužen je da je 2012. dodijelio kredit od 19,4 miliona maraka zvorničkoj firmi „Energolinija“ iako je bio svjestan da kredit neće moći biti vraćen zbog nesolventnosti firme.

Džombić je 2012. godine kao premijer RS-a i predsjednik Kreditnog odbora IRB-a firmi „B&B Vučko” odobrio još jedan poduzetnički kredit od šest miliona KM za vraćanje ranijeg duga. To su bila sredstva Evropske investicijske banke za koje se BiH zadužila kako bi finansirala investicijske projekte preduzeća u RS-u.

„Ja koliko se sjećam, ta sredstva nisu bila raspoloživa za refinansiranje nekih obaveza, kreditnih obaveza. Možda je bilo refinansiranje u nekom dijelu vezano za kupovinu nekih mašina pa obaveze prema dobavljačima već ranije kupljenih mašina, ali nije bilo mogućnosti za refinansiranje nekih postojećih kreditnih obaveza“, rekao je Milenko Pavlović, tadašnji direktor IRB-a koji je primio kreditni zahtjev firme „B&B Vučko”.

Kao garanciju za prvi kredit IRB-a stavljeni su šumsko zemljište i Hotel „Vučko“ koje su Provići dobili od Opštine Pale, a za drugi imovina Provićevog oca Milomira i njegovih firmi C-PROVEX i „Elit“ te objekt sa apartmanima u izgradnji firme „Club Aparthotel Vučko“ koji je tada procijenjen na 7,6 miliona KM.

Novinari CIN-a otkrivaju da je drugi kredit odobren na osnovu falsifikovane dokumentacije o zalaganju nekretnina firme. Naime, Provići su 2012. godine IRB-u dostavili krivotvorenu odluku Skupštine zajedničke firme „Club Aparthotel Vučko” u kojoj piše da firma pod hipoteku stavlja apartmane koje su gradili sa Đordanom i Ticom.

Prema dokumentaciji koju su dostavili IRB-u, objekat u izgradnji je pod hipoteku stavila Ana Kovačević, sestra Aleksandra Provića koja je u to vrijeme bila direktorica firme „Club Aparthotel Vučko”.

Ona je potpisala dokumente u kojima tvrdi da su suvlasnici firme na vanrednoj skupštini u martu 2012. godine „konferencijskom vezom” odobrili zalaganje imovine. Međutim, niko od suvlasnika nije prisustvovao ovoj skupštini niti potpisao saglasnost firme za zalaganje imovine. Ispostavilo se da je Kovačević tu saglasnost sačinila pet mjeseci ranije i dodala zahtjevu za kredit.

Za CIN nije govorila.

No, Đordan i Tica su za hipoteku saznali tek 2015. godine kada je IRB blokirao račune njihovog partnera – firme „B&B Vučko” – zbog neredovnog plaćanja kredita. Odmah su se sastali na Skupštini firme „Club Aparthotel Vučko” na kojoj su izjavili da nikada nisu odobrili založiti imovinu. Tada su uvidom u finansijske knjige otkrili da je „B&B Vučko” otplaćivao kredit njihovim novcem.

„Postupak koji je kod zasnivanja hipoteke učinjen je protuzakonit i insinuira kriminalne radnje. Ja kao čovek ne mogu to da shvatim”, izjava je Tice, navedena u stenogramu Skupštine.

Hipoteku na ovaj kredit je ovjerila notarka Gordana Gerdijan iz Banje Luke, što je bilo neobično notarki Softić koja je do tada radila na njihovim ugovorima: „Znači, nešto nisu htjeli da se zna. To je već meni bio znak da tu nešto nije kako treba.”

Gerdijan je rekla da ništa nije radila mimo odluka IRB-a koji je prvi utvrđivao zakonitost dokumentacije: „Kako da ja znam da su to lažni dokumenti, potpisani sa pečatom i ostalo, ako je banka tamo imala njihov kreditni odbor, reference?“

Vraćanje duga partnerima

Milomir i Aleksandar Prović su dio dugova prema investitorima priznali pred notarkom Softić. Kako bi im vratili dugove, obećali su u zajedničku firmu prebaciti Hotel „Vučko“ sa zemljištem i pratećim sadržajima. To nisu mogli jer su ove nekretnine bile pod hipotekom „Hypo banke“, a nisu to uradili ni kada su skinuli hipoteku 2022. godine.

Novim kreditom IRB-a su trebali zatvoriti stare kredite „Hypo Alpe-Adria-Bank“ koje su uzimali prije posla sa Đordanom i Ticom, ali to nije bilo moguće jer su zaduženja višestruko premašivala iznose koje su osigurali kreditom IRB-a.

„Veći dio kredita je zatvoren, ali nije u cijelosti”, priznao je Aleksandar Prović novinarima.

Rukovodstvo IRB-a nije objasnilo novinarima CIN-a po kojem osnovu su ocijenili da je firma „B&B Vučko“ mogla vraćati novi kredit. Tvrde da nisu napravili propuste pri dodjeli kredita.

Bivši direktor Pavlović kaže da je nastojao da Banka ne ulazi u krupne rizike, znajući da bi je to moglo „itekako koštati“. „Tadašnji Centar za rizike (odjeljenje Banke, op. a) je cijenio da bi se izgradnjom tog hotela i stavljanjem pod hipoteku taj kredit mogao adekvatno i vraćati“, rekao je dodavši da su, u konačnici, o svemu odlučivali predstavnici Vlade RS-a.

Novinari CIN-a otkrivaju da je IRB dostavljao EIB-u pogrešne podatke o namjeni i potrošnji kredita.

„Na temelju informacija koje je finansijski posrednik u to vrijeme dostavio EIB-u, svrha kredita je bila kupovina materijalne imovine – modernizacija kuhinjske opreme, modernizacija hotelskog interijera, izgradnja konferencijske dvorane i bazena, modernizacija restorana, sportskih objekata, izgradnja kongresnog centra, ulaganje u obrtna sredstva“, odgovorili su CIN-u iz EIB-a.

U ugovoru između firme „B&B Vučko” i IRB-a je pak navedeno da će firma koristiti preko tri i po miliona maraka kredita za zatvaranje ranijih dugova, a manji dio za izgradnju sportske dvorane i bazena. Međutim, izgradnju sportske dvorane i bazena platio je investitor Đordan.

Iz IRB-a su za CIN u maju 2022. godine potvrdili da im „B&B Vučko“ duguje skoro 12 miliona maraka. Iz Banke nisu odgovorili na pitanje o aktuelnom stanju duga sredinom 2023. godine.

Banka je tužila firmu 2015. godine, ali je postupak u toku. U međuvremenu država BiH vraća kredit jer se na to obavezala EIB-u.

Đordan je Okružnom tužilaštvu u Istočnom Sarajevu prijavio Proviće za falsifikovanje dokumentacije, ali istragu je obustavila tužiteljica Halida Vrabac.

„Ja prosto sumnjam da bi IRB dozvolio kredit da su bile u pitanju falsifikovane isprave. (…) Nije jednostavna procedura i ne daju oni baš tek tako tolike iznose novca”, rekla je Vrabac.

Ona nikad nije saslušala Ticu i Đordana, ali je zaključila da su oni „prećutno pristali” založiti imovinu iako ima ovjerenu odluku Skupštine na kojoj su se izjasnili da nisu.

Izvlačenje novca

Kada su Đordani 2015. godine saznali za dugove i zaduženja kod IRB-a, počeli su sumnjati u partnere. Zatražili su od računovodstva firme „Club Aparthotel Vučko“ izvještaje o svim tokovima novca. Iako je Bojan Đordan najveći pojedinačni vlasnik firme, on kaže da je tri godine čekao ove podatke jer su Tica i Provići uporno sprečavali i blokirali dostavljanje podataka.

Kada ih je napokon dobio, podaci su pokazali da su samo Đordani investirali u gradnju više od 12 miliona maraka, uz dodatne pozajmice, a Tica tek polovinu ugovorenog novca – oko pet miliona maraka. Provići nisu uložili ni zemlju ni novac, dok su novac investitora koristili uglavnom za svoje potrebe.

„Mi smo bili u šoku”, prisjetio se Đordan koji je bio ubijeđen da njegovi partneri ulažu po dogovoru. On kaže da ne zna gdje je iz firme nestalo više od 5,6 miliona KM prihoda od prodaje apartmana.

U lamelama kompleksa „Vučko” je izgrađeno više od 200 apartmana, ali manje od polovine ih nije završeno zbog nesuglasica među investitorima. Prve apartmane su počeli prodavati 2013. i prodato ih je pedesetak po cijenama od 1.700 do 2.500 maraka po kvadratu. Finansijski izvještaji firme otkrivaju da su Provići tada neovlašteno prodavali apartmane od čega su za sebe zadržali više od milion maraka.

Računovodstveni izvještaji su pokazali da su Provići više od 1,7 miliona maraka iz firme „Club Aparthotel Vučko” na svoju ruku uplatili firmi „B&B Vučko”. Naime, dok je tekla gradnja apartmana u tzv. lamelama A, B i C, uporedo su gradili apartmanski objekat zvani „uglovnica“ uz stari hotel „Vučko”. Novac za izgradnju „uglovnice“ su uzimali iz zajedničke firme tako što su na papiru povećavali količine građevinskog materijala za gradnju lamela.

„Znači, gradili smo i ono što nismo trebali”, prokomentarisao je Đordan.

Slobodan Perić, uposlenik „Cluba Aparthotela Vučko” koji je nadzirao gradnju lamela, u nalazu o nadzoru je naveo da su ugrađivani materijali u „uglovnici“ po zahtjevu Aleksandra Provića potpisivani kao radovi na lamelama A, B i C.

Računi i izvještaji nadzornih organa su, između ostalog, pokazali da su Provići preko firme „Club Aparthotel Vučko” na „uglovnici“ finansirali: elektroradove, ugradnju grijanja, kartičnih sistema i videonadzora, montažu prozora i opremanje apartmana.

Aleksandar Prović kaže da je svojim novcem iz poslovanja firme „B&B Vučko” plaćao radove na „uglovnici“, ali novinarima nije ponudio dokaze: „Ja ne volim da ja raspravljam o tome da li ja imam dokaz”. Iako je obećao, on CIN-u nije dostavio nijedan dokaz za svoje tvrdnje.

Međutim, bivši finansijski direktor „Vučka“ Zoran Miljuš se prisjeća da je formiran tim koji je uradio analizu koja je pokazala da je tokom gradnje plaćano više građevinskog materijala u odnosu na ono što je ugrađeno u objekat: „Mislim da su tada nastali najveći problemi“.

Istovremeno, u finansijskim izvještajima je netačno prikazivano da Tica ulaže jednako kao i Đordan. Ostao je dužan nešto manje od polovine novca za koji se obavezao i dogovorio da će uložiti.

„Svako ima svoju tačku gledišta – ko je regularno poštovao svoje obaveze, ko nije bio u mogućnosti da ih poštuje ili hteo da ih poštuje”, rekao je Tica.

On je 2021. godine u privatnoj parnici tužio „Club Aparthotel Vučko“ i Osnovni sud na Sokocu je naložio firmi da isplati dug od 4,4 miliona maraka naknade. Time mu je priznato pravo da se na ime duga za ulaganja upiše kao vlasnik apartmana. Tokom 2022. godine Tica je bez Đordanovog znanja prodao više od 80 potpuno ili djelimično izgrađenih apartmana firmi „Real Estate Jahorina“.

Tražeći naplatu svog duga, i Đordan je pred istim sudom pokrenuo privatnu parnicu protiv firme. Kaže da je tokom suđenja priložio iste dokaze iz računovodstva firme kao i Tica, ali je njegova tužba odbijena. On se na ovu odluku Suda žalio, žalba je prihvaćena i sada se čeka početak novog postupka u Osnovnom sudu Sokolac.

„Dao sam više od 13 miliona KM sa 63 uplate sa mog privatnog računa na koje sam prethodno uredno platio sve poreze. Vratili su mi svega 235.000 KM”, kaže Đordan.

„Možda neće nikad ni naplatiti ništa“, smatra Aleksandar Prović.

Đordan se i dalje pred bh. sudovima bori naplatiti dug sa kamatama, ali tvrdi da sudije i tužioci ne prihvataju njegove dokaze na šta je upozorio bivšu predsjednicu RS-a Željku Cvijanović i sadašnjeg predsjednika Milorada Dodika.

„To je sramota i ogromna poruka svima koji uđu u ovakvu situaciju. Oni nisu zaštićeni. Pravdu teško mogu dobiti. Društvo je visoko korumpirano. To je, jednostavnije rečeno, običan kriminal i prevara.“

The post „Vučko“ pojeo milione na otuđenoj državnoj zemlji first appeared on Gerila.info.

piše BIRN BiH

Aleksandar Džombić je kazao da ne zna kako se navodni pritisak s njegove strane na Kreditni odbor Skupštine akcionara Investiciono razvojne banke Republike Srpske našao u optužnici po kojoj se vodi postupak protiv njega u Okružnom sudu u Banjoj Luci za zloupotrebu službenog položaja i ovlaštenja.

Džombić je izjavio da nije vršio pritisak ni na tadašnjeg direktora Investiciono razvojne banke (IRB) Milenka Pavlovića, ali da je imao česte sastanke sa upravom IRB-a gdje se razgovaralo o radu pomenute banke, te da je na tim sastancima tražio posvećenost radu i izvršenje planova. Uticaj koji je imala ta banka, kako je rekao, direktno je bio vezan za razvoj privrede i ekonomsku politiku koju je Vlada usvajala na početku svake godine.

“Upoznat sam sa prvim zahtjevom za kredit tek kada je on odbijen. Tadašnji direktor IRB-a mi je rekao za to na sastanku“, rekao je Džombić, kao i da mu je rečeno da je kredit odbijen jer nije bilo dovoljno garancija.

On je rekao da ne zna zbog čega je Pavlović kasnije dao ostavku. Napomenuo je da je bilo nemoguće da on vrši pritisak na ljude koji su eksperti u svojim oblastima rada, te da je nekorektno reći da su oni bili njegovi poslušnici prilikom odlučivanja o spornom kreditu.

“U tom Kreditnom odboru je, između ostalih, bio i tadašnji ministar finansija Zoran Tegeltija. Kakav ja mogu pritisak vršiti na Tegeltiju? To je čovjek koji je obavljao mnoge visoke funkcije u ovoj državi“, kazao je optuženi Džombić tokom svjedočenja.

On je podsjetio da je Kreditni odbor Skupštine akcionara jednoglasno usvojio zahtjev da se preduzeću “Energolinija“, koja je bila dio nekadašnjeg preduzeća “Birač“, dodijeli kredit, ali pod uslovom da se drugo preduzeće iz te grupacije – “Alumina“ uvede kao sudužnik, to jeste da mu se da status jemac-platac i da to bude garancija kredita.

“Da je ‘Alumina’ to odbila, onda njihov zahtjev za kredit ne bi bio usvojen, pa čak ni 6,2 miliona KM, kako su predložili u takozvanom ‘malom kreditnom odboru’. (…) Oni su nama prezentovali plan investicija. Čak ni u IRB-u, kada je razmatran kreditni zahtjev, nisu sporili tu investiciju. Njima je bilo sporno sredstvo obezbjeđenja. Ja sam tražio da se ‘Alumina’ uvede kao garancija kredita“, rekao je optuženi, ocjenjujući optužnicu kao tendencioznu jer zanemaruje da je “Alumina u tom trenutku imala sposobnost da servisira i kredit od oko 70 miliona maraka“.

Kako je naveo, za dodjeljivanje kredita “Energoliniji” nisu presuđujući bili uslovi javnog interesa, iako je postojao veliki pritisak da se zadrži poslovanje pomenutih preduzeća.

Prema njegovim riječima, u Vladu Republike Srpske došao je veliki broj dopisa da se proizvodnja u preduzećima koja su bila dio kompleksa “Birač” mora održati jer bi, u slučaju prestanka rada, oko 5.000 radnika bilo pogođeno.

“Ako fabrika stane, 1.500 radnika direktno ostaje bez posla i oko 3.500 radnika kooperanata. Kada to pretvorimo u porodice, između 15-20 hiljada ljudi bi imalo posljedice, a to nije problem samo za Birač, nego za cijeli RS“, izjavio je Džombić.

Na kraju njegovog svjedočenja, branilac Zoran Bubić je Sudu rekao da je novi predsjednik uprave “Alumine“ prije nekoliko dana izjavio da će pomenuto preduzeće u skorije vrijeme vratiti u cijelosti iznos kredita IRB-u, te da će tu izjavu dostaviti Sudu.

Džombić se tereti da je zloupotrebu službenog položaja izvršio u toku 2012. godine, kada je, prema optužnici, prezaduženoj firmi “Energolinija” iz Zvornika omogućio dobijanje kredita Investiciono-razvojne banke u iznosu od 19,4 miliona maraka, a koji nikada nije vraćen.

Kredit je toj firmi isplaćen u maju 2012. godine, a u optužnici se navodi da je oko 10,6 miliona maraka upotrijebljeno u svrhe za koje je kredit tražen, a da je ostatak iznesen iz Bosne i Hercegovine.

Svjedočenjem Džombića završen je dokazni postupak odbrane, ali je tužilac Radenko Janković tražio od Suda iznošenje dodatnog dokaza, još jedno ekonomsko-finansijsko vještačenje, što je Okružni sud u Banjoj Luci i odobrio.

Janković je rekao da će od vještaka tražiti da posao uradi u što skorijem vremenu, u roku od mjesec dana, pa je predsjednik Sudskog vijeća odobrio zahtjev, uz napomenu da će nakon što se završi vještačenje biti određen termin narednog ročišta.

The post Džombić negirao da je vršio pritisak na Kreditni odbor za kredit “Energoliniji“ first appeared on Gerila.info.

Tužilac Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske Radenko Janković pitao je vještaka šta se, prema njegovom mišljenju nakon vještačenja, promijenilo između odbijanja IRB-a da da kredit Energoliniji i odluke da kredit ipak bude dodijeljen.

Mali kreditni odbor IRB-a je prvobitno u novembru 2011. godine odbio kredit ovoj firmi zbog velikog rizika i lošeg poslovanja ali je u februaru 2012. kredit ipak odobren. Prvobitno je procijenjeno da ova firma može dobiti kredit od maksimalno 2 miliona da bi to kasnije podignuto na nešto preko šest miliona maraka.

Vještak je odgovorio da mu to nije poznato jer nije tretirao period prije davanja kredita ali da postoji mogućnost da su prilokom odobravanja kredita bili drugačiji finansijski pokazatelji od onih kada je kredit odbijen.

Prema navodima optužnice, Kreditni odbor Investiciono-razvojne banke Republike Srpske je u novembru 2011. godine donio odluku kojom se odbija zahtjev “Energolinije” d.o.o. Zvornik za dodjelu kredita, zbog toga što je preduzeće bilo prezaduženo i imalo je problema u izvršavanju obaveza prema povjeriocima.

U optužnici je navedeno i da je Aleksandar Džombić potpisao odluku koju je donio Kreditni odbor Skupštine akcionara IRB-a Republike Srpske, kojom se “Energoliniji” odobrava kredit u iznosu od 19,4 miliona maraka pri čemu je bio svjestan da je korisnik kredita kreditno nesposoban i da neće moći vraćati kreditna sredstva.

Tužilaštvo je najavilo da će i ono angažovati ekonomske struke “jer je vještak angažovan na zahtjev odbrane tretirao samo stvari koje su bitne za odbranu“. Odbrana je za naredno rčište najavila svjedočenje optuženog Aleksandra Džombića.

Suđenje se nastavlja 25. aprila.

GERILA info

The post Energoliniji odobren kredit od 19 miliona i pored negativnih procjena IRB-a first appeared on Gerila.info.