Zbog tog čina optuženi su za oštećenje tuđe stvari.

U nastavku postupka saslušani su posljednji svjedoci tužilaštva – policijski službenici iz Fojnice, koji su potvrdili da su po dolasku na lice mjesta oduzeli sjekiru, dokumentovali događaj i obavijestili dežurnog tužioca. Naveli su i da crijeva nisu bila ukopana, već su se nalazila na površini puta, jasno vidljiva.

Selman i Musić su nakon akcije sami došli u policijsku stanicu, gdje su dali iskaz.

Ali, ono što je formalno predmet optužnice – presijecanje dva crijeva – u sudnici se već mjesecima sudara sa mnogo širim pitanjem: zašto institucije ne reaguju na stotine nelegalnih objekata i dugogodišnju devastaciju Prokoškog jezera?

Prema podacima iz postupka, na ovom području postoji više od 200, a prema ranijim procjenama i oko 300 bespravno izgrađenih vikendica. Gradnja novih objekata nastavljena je i tokom trajanja suđenja.

„Ovo je jedina reakcija sistema na niz nezakonitosti pa je jasno da se optuženima sudi ne zbog radnje iz optužnice već je ovo predmet protiv ideje ekološkog aktivizma i borbe za ljudska prava“, navela je odbrana.

Tužilac Sulejman Selimović insistira da je predmet jasan i ograničen na krivično djelo oštećenja imovine, naglašavajući da se optuženima „ne stavlja na teret aktivizam i rad na zaštiti okoliša“. Protivio se i prijedlozima odbrane da se u postupak uključe eksperti koji bi svjedočili o stanju ekosistema i nelegalnoj gradnji, ocjenjujući da bi to „razvlačilo postupak“.

Odbrana, međutim, upravo u tome vidi suštinu slučaja.

Najavili su da će sudu predočiti dokaze o sistemskom uništavanju ovog zakonom zaštićenog područja, uključujući i stručna mišljenja o degradaciji ekosistema. Ukazuju i na sporne elemente u policijskoj dokumentaciji, tvrdeći da dio dokaza predstavlja „plodove otrovne voćke“, odnosno da su pribavljeni na nezakonit način.

Ovaj slučaj već je privukao pažnju i izvan BiH. Prema navodima aktivista, mogao bi biti uključen u izvještaj specijalne izvjestiteljice Ujedinjenih nacija za ljudska prava kao primjer pritiska na branitelje ljudskih prava.

U ranijim obraćanjima sudu, Selman i Musić jasno su obrazložili motive svog postupka.

„Tamo su uništene endemske biljke, izgrađeni objekti koji narušavaju sve ono što ne bi smjeli, otjerane životinje, izvori su stavljeni u plastične cijevi i vi na to šutite“, rekao je Selman.

Musić je dodao: „Odlučili smo da ostanemo kako bi svojim primjerom podstakli mlade ljude da se bore za ovu državu, da štite rijeke, jezera, šume i planine.“

Iz pokreta „Karton revolucija“ poručuju da je slučaj protiv Selmana i Musića ogolio apsurd sistema: aktivistima se sudi zbog presječene plastične cijevi, dok se Spomenik prirode Prokoško jezero godinama, pred očima institucija, pretvara u „betonizirano, privatizirano i devastirano područje sa gotovo 300 ilegalnih objekata, apartmana, restorana i čitavom mrežom nelegalne infrastrukture“. Kako navode, zakoni Bosne i Hercegovine na tom prostoru se sistemski ne primjenjuju, što direktno ugrožava prirodu i javni interes.

Istovremeno, dok javnost očekuje procesuiranje odgovornih za takvu devastaciju, na optuženičkoj klupi su oni koji su na nezakonitosti ukazivali. Nakon što su se izjasnili da nisu krivi, Selmana i Musića očekuje nastavak postupka pred Kantonalnim tužilaštvom Srednjobosanskog kantona.

Iz „Karton revolucije“ podsjećaju i da ilegalna gradnja nije zaustavljena ni tokom trajanja suđenja. Krajem aprila 2025. institucijama je prijavljena izgradnja novih objekata uz dostavljenu fotodokumentaciju, a početkom maja podnesena je i krivična prijava za gotovo 300 ilegalnih objekata. Predmet je proslijeđen Kantonalnom tužilaštvu SBK, ali do početka 2026. godine odluka tužilaštva još nije donesena.

„Ovo suđenje ogoljava apsurd sistema u kojem se krivično goni navodno oštećenje ilegalne plastične cijevi, dok se paralelno ignoriše kriminal velikih razmjera i sistemsko uništavanje jednog od najvrijednijih prirodnih područja u Bosni i Hercegovini“, navode iz ovog pokreta, poručujući da će „ponosno braniti svoje pravo na slobodu“ i da se borba za Prokoško jezero nastavlja.

Sud bi u narednih 30 dana trebalo da odluči da li će prihvatiti dokaze odbrane. Ta odluka mogla bi pokazati hoće li ovaj proces ostati na nivou pojedinačnog incidenta ili će otvoriti pitanje odgovornosti za mnogo veći problem – sistemsko uništavanje Prokoškog jezera.

GERILA

The post Karton revolucija: Sudi se zbog dvije presječene cijevi, dok stotine ilegalnih objekata na Prokoškom jezeru ostaju netaknute first appeared on Gerila.info.

Na regionalnom okupljanju održanom 7. i 8. avgusta u okviru Saveza “Odbranimo r(ij)eke Balkana”, koji broji preko 40 lokalnih pokreta širom regije koji se bore za očuvanje vode i plodne zemlje u regionu, zatražilo je hitno brisanje svih odredbi koje otvaraju prostor za eksploataciju litijuma, bora, kobalta, bakra i drugih sirovina. Poručuju da je riječ o crvenoj liniji preko koje nema pregovora, a ako vlasti ignorišu glas naroda – otpor će biti zajednički i beskompromisan.

“Tražimo brisanje svih i najmanjih mogućnosti za istraživanje i eksploataciju kritičnih sirovina jer ove aktivnosti nose razorne posljedice po vodu, tlo, šume i zdravlje ljudi, što nam pokazuju primjeri rudnika širom svijeta”, rekao je Adi Selman iz Karton revolucije, ističući da se zbog pohlepe velikih korporacija Balkan pokušava pretvoriti u rudarsku koloniju “ni Istoka ni Zapada”.

Okupljanje u Tuzli bilo je i prilika da se Savezu priključe novi pokreti iz svih krajeva BiH – Mladi za Kupres, Čuvari Majevice, Čuvari Ozrena, Eko Put i Prijedor se budi – čime je mreža koja se bori za očuvanje vode i plodne zemlje u regionu dodatno ojačala.

Za Ivu Marković iz organizacije Pravo na vodu/Polekol, ključ je u solidarnosti:

“Kad god nam se čini da smo sami u ovoj borbi protiv belosvetskih investitora, znajte da je cijeli region napadnut po istom principu. Zato je najbolji odgovor zajedništvo – ne samo u riječima, nego kao danas u Tuzli, u djelima i prisustvu.”

Aktivisti podsjećaju da su vlasti, u ime naroda, bez javnih konsultacija, već godinama donosile “razvojne strategije” iza kojih stoje projekti masovne eksploatacije prirodnih resursa. Rezultat su redukcije vode, požari, suše i klizišta, dok su ekosistemi trajno narušeni.

“Naša borba ne poznaje granice koje su političke elite iscrtale. Ako se planira kopati u Loparama, Doboju, Kaknju, Varešu, Loznici, na Homolju, u Čeliću ili Srebreniku, patit će isti čovjek – radnik, poljoprivrednik, žena, dijete, penzioner. Zato mi to nikada nećemo dopustiti”, poručila je Andrijana Pekić Tešanović iz Čuvara Majevice.

Ivan Bjelić iz pokreta Marš sa Drine naglašava da se neće stati dok posljednji pedalj zemlje, rijeke i šume ne bude oslobođen od interesa stranih rudarskih kompanija i njihovih domaćih partnera:

“Naša borba je časna i neumoljiva. Granice nas ne dijele jer nas ova borba spaja. Poruka je jasna – nećete kopati!”

Sličan stav ima i Azra Berbić iz Fondacije ACT, koja odbacuje tvrdnje da su aktivisti protiv razvoja:

“Mi potencijal za razvoj vidimo u zaštiti prirode. Priroda ne poznaje granice, ali zna prepoznati nasilje – a rudarenje kritičnih minerala jeste nasilje nad zemljom i nad čovjekom. Borba da sačuvamo naše šume, rijeke i oranice jeste borba za budućnost.”

Okupljeni u Tuzli zaključili su da je borba protiv rudarenja kritičnih minerala ujedno borba za dostojanstven život, očuvanje zajednica i prirode koja ne poznaje granice – ali itekako prepoznaje nepravdu.

GERILA

The post Granice nas ne dijele: Aktivisti iz regiona poručuju – nećete kopati kritične minerale u Tuzlanskom kantonu first appeared on Gerila.info.