Smisao rađanja po Vladi Đajiću

  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Povećanje nataliteta je jedna od najbitnijih tema u Republici Srpskoj, smatra direktor Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske Vlado Đajić.

On je u jutarnjem programu Radio Televizije Republike Srpske “Vikend jutro” pozvao sve stanovnike da se uključe u novonastalu fondaciju “Djeca nam se rađala” i daju svoj doprinos za povećanje nataliteta Republike Srpske. Doduše, nije baš jasno naznačio kakav bi ko doprinos trebao dati – novčani, moralni, biološki…

Đajić je upozorio da ako ovako nastavimo nećemo moći da održimo funkcionisanje Republike Srpske. Naglašava da se u ovom trenutku godišnje oko 9.000 djece rađa a umire negdje oko 14-15 hiljada ljudi. Kada se u obzir uzme koliko naroda odlazi iz Republike Srpske (što je inače rijetka prilika da iz usta nekog od vlastodržaca čujete negativne tendencije odseljavanja stanovništva), biće gotovo nemoguće održati funkcionisanje RS.

Nije propustio priliku da pohvali rukovodstvo RS koje je, po njemu, primijenilo dobre pronatalitetne mjere. Posebno je naglasio inicijativu Milorada Dodika da svaki novi bračni par dobije 30.000 KM. Za svako dijete koje se rodi otpisivaće se po 10.000 KM tako da ako se rodi troje djece par će imati 30.000 maraka za početak života. Naveo je i mjere Vlade RS o dječijem dodatku koji majke dobijaju. Takođe, najavio je i obnavljanje i renoviranje svih porodilišta.

Posebnu pažnju je privukla izjava da treba animirati svijest kod naroda o potomstvu. Naglasio je emotivni aspekt i da nema ništa ljepše od mirisa bebe, što je jedino lijepo što je rekao. Nakon toga je počeo da navodi tehnokratske i megalomanske aspiracije vlasti u Republici Srpskoj.

Prvo je naveo argument patriotizma. Naglasio je da ako majka ne može da rodi troje djece onda ne možemo da se održimo, implicitno namećući osjećaj krivice ženama zbog smanjenja populacije. Pored toga, ovaj argument se može tretirati i kao naredba ženama da rađaju kako bi nacija funkcionisala. Ovaj kvazi argument žene posmatra jedino kao mašine za rađanje i stvaranje nacije.

Sledeći argument koji je naveo je da je narod postao sebičan, naglašavajući da svako mora da shvati da ako nema djece kada uđe u starost neće imati ko o njemu da brine. Na osnovu ovoga možemo zaključiti da djecu rađamo samo da bi o nama brinula kada ostarimo. Naveo je i trend sa Zapada da stari idu u staračke domove a postoji opasnost da neće imati ko da za nas plaća starački dom i lijekove. Na stranu što bi za radnog vijeka svako od nas trebao i morao, da je normalne države, da omogući sam sebi kroz penziju da se održava pod stare dane, prema Đajiću tu su djeca da brinu o vama, ne zato što to žele iz ljubavi prema roditeljima nego, eto, zato što nema dovoljno novca. Rađanje bi, prema njemu, trebao da bude potez za svakog pojedinca da ima što više djece kako bi dočekao mirnu starost.

Dakle, smisao rađanja po Đajiću je patriotska dužnost svakoga od nas, a posebno žena, jer za drugo nisu ni stvorene nego da rađaju pripadnike nacije. Takođe, djecu treba da rađamo da bi brinula o nama kad ostarimo. Na stranu osjećaj stvaranja novog života. Na stranu ljubav prema malom biću. Ne, pronatalitetna politika nalaže očuvanje nacije. Zato i ne daje nikakve rezultate, kao ni svaki drugi pokušaj tehnokratskog stavljanja u kalupe i nametanja osjećaja služenja naciji.

Umjesto ovakvog ograničenog pristupa bilo bi bolje da vlasti u RS stvore uslove da se svaka mlada osoba osjeća sigurno, dostojanstveno, korisno. Da umjesto implicitnog nabijanja osjećaja krivice što ne rađaju pripadnike nacije, žene iz ljubavi, što je i jedino moguće, rađaju djecu. Ali kako da se mladi osjećaju dostojanstveno, sigurno i korisno kada, šta god da pokušaju i urade, koliko god da ulože u sebe, u svoje znanje, u svoju budućnost, ako nisu u sistemu vlasti, to je uglavnom uzaludno. Uzaludna je svaka pronatalitetna politika koja zanemaruje činjenicu da samo oni koji su uz vlast mogu da računaju na život, ostali neka se snađu. I snalaze se, ali na istom tom Zapadu koga Đajić proziva. I njemu rađaju djecu, jer su otišli u sistem gdje se osjećaju sigurno, dostojanstveno i korisno, i to ne zbog pripadnosti stranci i sistemu vlasti, nego zbog svog truda.

 

Gerila.info