DRUŠTVONASLOVNA

Refeudalizacija Republike Srpske

Ilustracija preuzeta sa towardsdatascience.com

Ne postoji veće zlo od gramzivosti i oholosti. Moć se mora, da bi je ostali priznali, predstaviti na raskošan način: mnogobrojnom svitom privrženika, skupocjenim ukrasima i grandioznim nastupom moćnika. Osjećaj o svojoj vlastitoj nadmoćnosti neprestano se hrani hijerarhijskim ustrojstvom: poniznom podaničkom vjernošću i uslužnošću, svečanim iskazivanjem počasti i veličanstvenim sjajem, što sve zajedno izaziva, kao nešto vrlo bitno i opravdano, osjećaj superiornosti nad ostalim ljudima.

Iako nam se može učiniti poznatim i savremenim, ovo je ipak opis srednjovijekovne svakodnevnice koju je u djelu “Jesen srednjeg vijeka” predstavio holandski istoričar Johan Huizinga. Ne možemo a da se ne zapitamo u šta je čovječanstvo protraćilo vijekove društvenog razvoja ako se i danas moć predstavlja na raskošan način mnogobrojnim sljedbenicima, skupocjenim ukrasima i grandioznim nastupom moćnika. Ne čini li nam se da i danas dominiraju ponizna podanička vjernost i veličanstven sjaj vlasti? Dovoljno je vidjeti jednu predizbornu “manifestaciju” ili “svečana otvaranja” raznoraznih državnih projekata u Republici Srpskoj pa da zaključimo da kao društvo nismo daleko odmakli od nekih aspekata sistema vrijednosti koji je dominirao u periodu koji je opisao Johan Huizinga. Moćnici su okruženi “armijom” poslušnika koji, gramzivi i oholi kao i njihovi gospodari, daju legitimitet njihovoj moći i vlasti. Bar oni tako misle.

Inače, feudalizam, koji je dominirao u srednjem vijeku, funkcioniše kao sistem vladavine u kojem moćni gospodar ustupa zemljišne posjede u svom vlasništvu onima koji su manje moćni od njega, čime ih stavlja u vazalni odnos. Zauzvrat, njegovi vazali su dužni iskazivati lojalnost svom gospodaru.

Iako je između vrhunca feudalnog sistema i današnjeg doba vremenski razmak od jednog milenijuma, nekad nam se čini da se stvari nisu mnogo promijenile. Tako npr. vlast u Republici Srpskoj službena vozila nabavlja od kompanije “Brčko gas” koja je u vlasništvu jednog od osnivača SNSD-a i bliskog “prijatelja” Milorada Dodika. Što ste bliži gospodaru imaćete veće privilegije. Od vas se očekuje da mu služite i s vremena na vrijeme date doprinos njegovom feudu. Postoje i drugi vazali koji su u podaničkom odnosu prema gospodaru. “Vrijedni neimar”, odskora i kreator javnog mnjenja, svakako spada u jedne od najviđenijih Dodikovih vazala. Pojedini vazali su morali malo tamnovati u kazamatu, ali su svakako dobili nagradu za to. Nisu rijetke ni situacije u kojima gospodari domaće blago izdaju stranim vazalima, kao npr. u slučaju “sage” u vezi sa “Aluminom” i “Biračom”.

Šta tek reći za lokalne gospodare u Bijeljini, Doboju, Vlasenici? Neki od njih “gospodare” lokalnim zajednicama na osnovu, čini nam se, ratnih “zasluga” i služenja gospodaru. Doduše ne trenutnom, ali svakako gospodaru koji baštini sistem vrijednosti nekih prethodnih gospodara, i to sistem vrijednosti koji vam je otvarao vrata moći i vlasti brojem “odsječenih glava” neprijatelja, odnosno kmetova nekog drugog gospodara.

Lokalni gospodari, vazali, kmetovi… Da li se implicitno, što se sistema vrijednosti tiče, vraćamo u feudalno doba?

Ilustracija preuzeta sa integrativelearningcenter.org

Mađarska profesorka sociologije Eržebet Salaj, promišljajući o procesu refeudalizacije, navodi da se taj izraz, između ostalog, može koristiti kako bi se opisao proces ponovnog uspostavljanja određenih oblika podaničkih odnosa karakterističnih za feudalni period. U turbulentnom procesu refeudalizacije nerijetko dolazi do situacije u kojoj prezaduženi gospodari prodaju ili izdaju svoje feude za novac, koji troše za svoje namjene čime u suštini ne pune državnu kasu. Na duže staze se povećavaju porezi za siromašne kmetove, jer su plemići bili oslobođeni plaćanja poreza.

Refeudalizacija se može posmatrati i kao proces podrivanja osnovnih prosvetiteljskih vrijednosti (sloboda, jednakost, bratstvo). U današnjem kontekstu, termin se može koristi i u tumačenjima radikalne privatizacije javnih dobara. Takođe, pojam refeudalizacija koristi se i kada vlast daje posebne privilegije organizovanim grupama ili pojedincima.

Profesorka Salaj ističe da je u feudalizmu dominantan odnos između gospodara i sluge, dok je dominantni cilj društvene aktivnosti u feudalizmu zadovoljavanje autoriteta i privilegija moći.

Podanički odnosi, prezaduženi gospodari koji prodaju svoja bogatstva, povećanje poreza za siromašne kmetove, plemići koji su oslobođeni plaćanja poreza, podrivanje osnovnih demokratskih vrijednosti, radikalna privatizacija javnih dobara, posebne privilegije organizovanim grupama, zadovoljavanje autoriteta i privilegija moći. Navedite šta od ovog nije prisutno u Republici Srpskoj!

Kmetovi (narod) svakim danom sve su siromašniji. Podižu kredite čak da bi namirili osnovnu potrošnju. S druge strane, lokalni gospodari sve su bezobzirniji, oholiji i gramziviji. Pojedini čak traže seksualne usluge, kao da srednjovijekovno pravilo ius primae noctis (pravo prve noći) još uvijek postoji. Ako niste vjerni gospodaru, bez obzira koliko ste vješti ili pametni, za vas nema mjesta u feudu zvanom Republika Srpska. Privilegovane “plemićke” porodice raspolažu društvenim bogatstvom i upravljaju našim životima. Podanici se svakodnenvo, posebno u predizbornom periodu, klanjaju gospodaru i mašu zastavicama u znak potčinjavanja.

Naposlijetku, zanimljiva je činjenica da su u srednjem vijeku kmetovi implicitno bili robovi, bili su vezani za posjed gospodara i samo kao takvi su imali vrijednost u srednjovijekovnom društvu. S druge strane, lutajući glumci, muzičari i zabavljači nisu bili vezani za zemlju i gospodara. Imali su slobodu da “lutaju” od mjesta do mjesta, zabavljaju narod i prenose najsvježije informacije. Međutim, zbog toga što nisu bili “ničiji”, odnosno nisu imali gospodare, nisu imali ni vrijednost u srednjovijekovnom sistemu vrijednosti. Paradoksalno, oni koji su morali služiti i bili vezani za zemlju i gospodara imali su vrijednost, dok oni koji su se slobodno kretali od mjesta do mjesta ne služeći nikome, nisu imali nikakvu vrijednost u srednjovijekovnom društvenom poretku.

Ne čini li nam se da je i danas situacija ista, ili bar slična? Potčinjeni kmetovi (članovi SNSD-a i zaposleni u javnim preduzećima) imaju obavezu služenja gospodaru. Ako odbiju poslušnost dobiće otkaz, biće im ugrožena egzistencija. Nisu slobodni, ali samo kao potčinjeni imaju vrijednost u društvu. S druge strane, svako ko razmišlja drugačije, ko ne služi gospodaru, ima slobodu, ali nema nikakvu vrijednost u ovakvom društvu. Potčinjenost nasuprot slobode. Pripadanje nasuprot “otpadništvu” od sistema vrijednosti. Na vama je da odlučite da li će Republike Srpska opstati kao feudalni posjed ili će konačno iskoračiti iz mračnog doba.

Comment here