NASLOVNASPORT

Novinarka iz Banjaluke rukometni heroj malog francuskog grada

Kada je Zoran Kukić, sada već davno, odlučio da odlazi iz Borca u Njemačku čitav Borik u kojem se tih godina i nikada više poslije toga igrala košarka skandirao je Zorane ostani. Zoran koji je žario i palio parketom Borika nije ostao a u Njemačkoj je nastavio sjajnu karijeru. Priča o Zoranu Kukiću, osim što se lijepo sjetiti tih dana u Boriku zaista nema gotovo nikakve veze sa pričom koja slijedi, osim što su obe sportske i što su akteri obe bili junaci i tamo gdje su otišli kada su napustili Banjaluku.

Malo ko je, s obzirom da ženski rukomet, nikada nije na ovim prostorima bio popularan u mjeri u kojoj je muška košarka, osim istinskih zaljubljenika u ovaj sport čuo za Slađanu Topić. Prijedorčanka rođena u Banjaluci, napravila je jednu od najimpresivnijih banjalučkih sportskih karijera.  Sezonu je završila u francuskom Celles-sur-Belle gdje su se od nje na kraju ove sezone oprostili kao od člana porodice. Slađana Topić je u tom klubu provela devet posljednjih sezona od čega sedam kao kapiten. Prije Francuske igrala je u španskim klubovima Marina Park, Handbol Amposta i Balonmano Remudas Gran Canaria.

foto “Mazzol”

“Osamnaestog maja sam odigrala posljednju utakmicu za moj sadašnji klub i trenutno tražim novi klub gdje ću odigrati jednu od mojih posljednjih a najvjerovatnije i posljednju sezonu.
Ovaj klub me je tretirao kao člana porodice, bilo je to predivnih 9 sezona. U jednom gradiću od 3700 stanovnika, uspjeli smo stalno da napunimo salu, da dovedu reprezentativke (Dijana Števin je u istom klubu).”– priča Slađana za Gerila info.

Slađana je iz Bosne i Hercegovine otišla 2006. godine. Inače u karijeri je pored navedenog francuskog i tri španska ženska rukometna kluba igrala za Miru Prijedor, Mladost BL, Borac BL, ORK Vrbas BL, Krajina Cazin, Iskra Bugojno i Naisa Niš. Karijera sa pregršt trofeja i priznanja.

“Najbitnije je da smo ove godine bili polufinalisti kupa Francuske i da smo izgubili sa malo razlike od Bresta, ekipe koja ima 8 puta veci budzet od nas. Poluvrijeme smo vodili 16-11 i na kraju izgubili u posljednjih pet minuta.”- kaže Slađana Topić.

Slađana je, inače, po struci diplomirani novinar. Tim poslom se nikada nije bavila. Pitamo je koliko prati dešavanja u Republici Srpskoj i BiH i da li joj je makar ponekad žao što se nikada nije bavila novinarstvom.

foto “Mazzol”

“Sport kod nas pratim koliko stignem zahvaljujući portalima koji se bave rukometom. I pogotovo zato što nema BIH reprezentacije, ženski rukomet u BIH gubi smisao. A ima puno potencijala i velika je šteta da se po tom planu ništa ne radi. Novinarstvo? Iskreno, nemam pojma da li mi je žao. Ostao je uvijek taj crv radoznalosti šta se moglo desiti, ali volim da pišem i da radim stvari u domenu komunikacije (posljednje dvije godine u klubu sam bila PR i comunity menadzer-facebook, twitter kluba itd)”

Slađana svjedoči kako je sport u Francuskoj ali i u Španiji na jednom sasvim drugom nivou od onog na koji smo mi navikli. Nakon igračke karijere planira da ostane u blizini rukometa, vjerovatno.

foto “Mazzol”

“Nakon karijere misilim da ću jednu godinu da “prodišem”, malo proputujem svijetom i onda vidim šta i kako. Vidim se u domenu komunikacija, ali i kao kondicioni ili rukometni trener, nutricionista… Nešto iz tog domena me privlači za nastavak profesionalnog života poslije rukometa. Ovdje je rukomet posao. Ide nam radni staž, zdravstveno i socijalno smo osigurani.”

GERILA info

Comment here