DRUŠTVONASLOVNA

DW: Koliko je opasan nuklearni otpad iz Krškog koji bi mogao završiti na granici između Hrvatske i BiH?

Najizglednija opcija za zbrinjavanje hrvatskog nuklearnog otpada je lokacija Čerkezovac na Trgovskoj gori pored granice s BiH. Stanovništvo se protivi, a vlasti nastavljaju postupak u tišini i daleko od očiju javnosti.

Piše: Ivana Abramović / DW

Nakon što Hrvatska sa Slovenijom nije uspjela postići dogovor o zajedničkom skladištenju nuklearnog otpada iz NE Krško, najizglednija lokacija za buduće skladište je bivša kasarna Čerkezovac na Trgovskoj gori u Opštini Dvor. Iako još ništa formalno nije potvrđeno, ranije ove godine procurio je dokument u kojem stoji da se kasarna Čerkezovac prazni i daje u ruke Ministarstvu zaštite okoline, zbog čeka se može zaključiti da je pretvaranje kasarne u skladište radioaktivnog otpada već počela. Uz to, saznali smo da je Opština Dvor donijela prostorni plan na kojem je kasarna označena kao buduće skladište, iako načelnik Nikola Arbutina tvrdi da Čerkezovac uopšte nije bio predmet rasprave na skupu. Kasarna je ispražnjena, ali ju još uvijek čuva vojska unutar ograde. Uz to, lokalno stanovništvo tvrdi da čuju glasnu buku koja dolazi iz kasarne te i oni strahuju da su radovi već započeli. Buduće skladište treba zaprimiti polovinu nisko i srednjeradioaktivnog otpada iz NE Krško čije vlasništvo Hrvatska dijeli sa Slovenijom, ali i ostali radioaktivni otpad proizveden u Hrvatskoj, prvenstveno iz zdravstva i naučnih institucija.

 

Radioaktivni otpad usred Zagreba

Jedan od najvećih strahova protivnika lokacije Čerkezovac kao budućeg skladišta nuklearnog otpada je uticaj na ljudsko zdravlje, budući da se kompleks nalazi u neposrednoj blizini stanovništva s obe strane granice. Zbog toga su mnogi šokirani činjenicom da se institucionalni otpad već godinama skladišti gotovo u središtu Zagreba – u objektima na Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada (IMI) i Institutu Ruđer Bošković (IRB). Robert Bernat, voditelj Odjela zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite od zračenja IRB-a tvrdi da su takvi strahovi neutemeljeni.

Radioaktivni otpad u privremenom skladištu je zbrinut u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima, pod strogim sistemom nadzora kamera i sistemom protivprovalne zaštite, koji je 24 sata dnevno pod nadzorom dvije nezavisne institucije.

Prema Strateškoj studiji za nacionalni Program provođenja strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva, i skladište na IMI-ju i skladište na IRB-u je zatvoreno i ne prihvata novonastali institucionalni radioaktivni otpad. Valja naglasiti da je skladište na IRB-u inspekcijski zatvoreno zbog neprikladnih uslova skladištenja, kako stoji u Studiji.

Ulaz u bivšu kasarnu Čerkozovac.

Unutar skladišta otpad se nalazi u posebno dizajniranim spremnicima. Ako se radi o otpadu veće aktivnosti, zidovi tih spremnika su punjeni betonom i olovom jer služe kao štitovi od zračenja. Kao štit se koriste još i parafin i plastika, u zavisnosti od izvora. Zidovi privremenog skladišta građeni su od debelog sloja betona i cigle zbog dodatne zaštite. U krugu 10 metara od skladišta zabranjen je pristup neovlaštenim osobama, a to ujedno predstavlja i granicu na kojoj je brzina doze ionizirajućeg zračenja jednaka prirodnom zračenju.

Bernat tvrdi da navedeno skladište nije opasno za radnike na IRB-u niti za stanovništvo.

Prijetnja sigurnosti stanovništvu nisu ovakva kontrolisana privremena skladišta radioaktivnog otpada, već otpad koji nije pod nadzorom i koji je mnogo opasniji ukoliko bi bio ostavljen bez nadzora negdje u prirodi.

 

Skladište ili odlagalište

Iako se kroz godine naizmjenično koriste termini „skladište” i „odlagalište” za lokaciju otpremanja nisko i srednjeradioaktivnog otpada, treba ih razlikovati. Skladište je privremeno – od 10 do 30 godina – i podrazumijeva institucionalni nadzor i praćenje stanja okoline. Odlagalište je trajnog karaktera i predstavlja stalni smještaj gdje se otpad nakon 300 godina raspada do prirodnog nivoa. Skladište se ne može jednostavno pretvoriti u odlagalište jer se radi o fizički različitim objektima. Ako Čerkezovac bude formalno izabrana lokacija za skladištenje otpada, započeće i terenska istraživanja na Trgovskoj gori kako bi se odabrala lokacija i za odlaganje otpada.

Dakle, Hrvatska mora do 2023. imati rješenje za skladište nisko i srednjeradioaktivnog otpada iz NE Krško i institucionalnog otpada, dok će visokoradioaktivni otpad ostati u nuklearki do 2043. godine. Do 2060. Hrvatska mora imati rješenje i za odlagalište niskog i srednjeradioaktivnog otpada koje će predstavljati finalnu lokaciju pa se ovdje postavlja pitanje: kuda s visokoradioaktivnim otpadom? Prema tome, možda će se priča o Čerkezovcu uskoro okončati, ali priča o radioaktivnom otpadu – neće.

Kriterijumi za odlaganje niskog i srednjeradioaktivnog otpada te visokoradioaktivnog otpada su bitno različiti, objašnjava za DW Dubravko Pevec, penzionisani profesor Zavoda za primijenjenu fiziku na Fakultetu elektrotehnike i računarstva.

U svijetu postoji veliki broj odlagališta za nisko i srednjeradioaktivni otpad i ni u jednom se ne odlaže niti je planirano odlaganje visokoradioaktivnog otpada. Ne postoje planovi za izgradnju odlagališta visoko radioaktivnog otpada niti bi takvi planovi bili s tehno-ekonomskog aspekta opravdani. Rješenje za odlaganje hrvatskog dijela visoko radioaktivnog otpada iz NE Krško valja tražiti u okviru regionalnog međunarodnog odlagališta.

Naime, u svijetu još uvijek ne postoji ni jedno odlagalište visokoradioaktivnog otpada. Prvo će biti u pogonu u Finskoj na lokaciji Olkiluoto. Izgradnja odlagališta počela je 2004. godine, a početak pogona odlagališta predviđen je za 2020. godinu. U SAD je izgrađeno konačno odlagalište visokoradioaktivnog otpada Yucca Mountain u Nevadi, no još se ne koristi jer nema upotrebnu dozvolu.

Niskoradioaktivni otpad nastaje u bolnicama, laboratorijima, industriji i nuklearnom gorivnom ciklusu. Tu vrstu otpada uglavnom čine zaštitna odjeća, rukavice, alat, krpe i materijali za čišćenje, odnosno sve što sadržava malu količinu uglavnom kratkoživućih izotopa. Nastanak nisko i srednjeradioaktivnog otpada jedna je od nuspojava proizvodnje električne energije u nuklearnim elektranama. Ove vrste otpada imaju kraće vrijeme raspadanja i otpuštanja.

Visokoradioaktivni otpad sastoji se od visokoradioaktivnih fisijskih produkata i nešto teških elemenata sa znatno dužim vremenom poluraspada. Visokoradioaktivni otpad zauzima 3% volumena ukupnog radioaktivnog otpada, ali 95% ukupne radioaktivnosti.

U Hrvatskoj do sada nisu obavljena istraživanja povoljnih lokacija za odlaganje visokoradioaktivnog otpada. Takvo istraživanje bi ponovo trebalo obuhvatiti cijelo područje Republike Hrvatske, ali postoji mogućnost i da se otpad odloži na nekom od centralnih mjesta u EU.

Dakle, i kad bi lokacija Čerkezovac postala odlagalište za nisko i srednjeradioaktivni, ni bi bila odlagalište za visokoradioaktivni otpad.

Hrvatska do 2023. treba imati rješenje za skladištenje nisko i srednjeradioaktivnog otpada i NE Krško.

 

Koliko su strahovi lokalnog stanovništva opravdani?

Jedna od glavnih briga oko izgradnje skladišta, odnosno odlagališta objekta za zbrinjavanje radioaktivnog otpada je mogući uticaj na okolinu i stanovništvo.

„Već preko 20 godina upozoravamo kako se problem zbrinjavanja niskog i srednjeradioaktivnog otpada pokušava riješiti bez konsultacija i pristanka lokalnih zajednica na potencijalnim lokacijama, a pored toga, nedostatak transparentnosti i nezavisnog nadzora stvara preduslove za nedovoljno kvalitetna tehnička rješenja i malverzacije, čime je ugrožen kvalitet zbrinjavanja i povećava se rizik od ispuštanja radioaktivnog materijala u okolinu”, tvrdi Toni Vidan iz udruženja Zelena akcija iz Zagreba.

Autori gore spomenute Strateške studije, međutim, tvrde da nije vjerovatno da bi bilo uticaja na zdravlje ljudi ni zaposlenika u okolici Čerkezovca, ako tamo bude skladište. Neznatan uticaj, navodi se, može se očekivati na zaposlene tokom transporta, utovara i istovara otpada dok periodičkom inspekcijom pakovanja odloženog materijala dugoročni rizik izlaganja stanovništva može biti sveden na zanemarivu mjeru.

Toni Vidan iz Zelene akcije.

„Osnovna funkcija odlagališta radioaktivnog otpada je da izoluje radioaktivni materijal od okoline, odnosno da spriječi izlaženje radioaktivnih nuklida u biosferu. To se postiže kondicioniranjem otpada postavljanjem višestrukih barijera između radioaktivnog otpada i okolnog geološkog medija, te odabirom što prikladnije geološke strukture u koju će otpad biti pohranjen”, objašnjava profesor Pevec i naglašava kako bi se na lokaciji Čerkezovac skladištio kondicionirani radioaktivni otpad s više barijera koje sprečavaju ispuštanje radioaktivnosti u okolinu a time i onemogućuju ozračivanje stanovništva. “Strah lokalnog stanovništva od radioaktivnog otpada u blizini njihovih domova je bezrazložan.”

Pevec svoju tezu dalje objašnjava. „Tvrdnje lokalnog stanovništva, da je lokacija Čerkezovac podložna poplavama, odronima i sličnim nepogodama i da nije adekvatna za skladištenje nisko i srednje radioaktivnog otpada, nije istinita.” Argumentuje kako je lokacija Čerkezovac korištena decenijama kao kasarna i da nepogoda nije bilo. Budući da se nalazi na brdu, poplava nije moguća. Ako bi i došlo do narušavanja integriteta zgrade, ono, tvrdi Pevec, ne bi rezultiralo ispuštanjem radioaktivnosti u okolinu jer postoji niz barijera koje ne mogu biti narušene.

Izgradnja skladišta može eliminisati mogućnost razvoja turizma i proizvodnje zdrave hrane u slivu rijeke Une.

 

Otpor s druge strane granice

Bosanskohercegovačka strana je 2016. godine izradila Stručno mišljenje u kome se ukazuje na nedostatke Strateške studije. Autori Stručnog mišljenja su profesori i naučnici iz Bosne i Hercegovine, ali i iz Hrvatske. Tvrde kako postoji niz pokazatelja koji ukazuju da Trgovska gora nije povoljna lokacija za skladište radioaktivnog otpada ni po jednom od kriterijuma.

Područje oko Čerkezovca omeđeno je nizom rijeka i podzemnih voda, među kojima je i rijeka Una. U obližnjem selu Matijevići nalazi se značajan izvor pitke vode. Dakle, u području Čerkezovca locirani su kvalitetni tokovi vode koji mogu biti ugroženi skladištenjem radioaktivnog otpada. Dio Dvora i Matijevića takođe je u području velikog i vrlo velikog rizika od poplava, a prisutna je i erozija i nestabilnost tla. Takođe, u blizini se nalaze Parkovi prirode Natura 2000, Nacionalni park Una i Plitvice koji predstavljaju zaštićene zone

Uz geološke probleme, navodi se kako ni ekonomska situacija nije uzeta u obzir. Primaran resurs za zapošljavanje stanovništva i ekonomski razvoj regije leži u proizvodnji zdrave hrane i razvoju turizma. Izgradnja skladišta može eliminisati mogućnost razvoja ovih djelatnosti, što se već vidi kada se o Dvoru u Hrvatskoj ili Novom Gradu u Bosni i Hercegovini govori kao „onom mjestu gdje će biti skladište radioaktivnog otpada”. Kao opasnost su zanemarena minska polja, seizmička aktivnost, opasnost od požara, ali i uticaj na teritoriju Bosne i Hercegovine. Ovo su samo neki od problema istaknutih u Stručnom mišljenju.

„Očigledno je kako je odabrana jedna od najsiromašnijih opština u Hrvatskoj, i to naseljena manjinskim stanovništvom, koje je bez jačeg uticaja u Zagrebu i bez lokalnih kapaciteta da se organizuje u otporu takvom projektu” zaključuje Vidan iz Zelene akcije.

Formalno još ništa nije odlučeno, ali Hrvatska alternativu za kasarnu Čerkezovac kao buduće skladište za nisko i srednjeradioaktivni otpad, kako se zaključuje iz riječi hrvatskog ministra zaštite okoline i energetike Tomislava Ćorića – nema.

Comment here