DRUŠTVONASLOVNA

Dodik i Đukanović destabilizirajući faktor na Balkanu i Evropi?

Milorad Dodik i Milo Đukanović. FOTO: Darko Bandić / AP

Svjetska krizna situacija izazvana Covidom-19 pokazala je da su najjače države najranjivije i da nisu imale spremne odgovore kako se suprotstaviti širenju smrtonosnog virusa. Posljedice su katastrofalne po ekonomiju SAD, Velike Britanije, Francuske, Kanade, Italije, ali i drugih velikih država i još uvijek se nisu pronašli adekvatni modeli koji bi eventualno preokrenuli trenutnu situaciju u pravcu oporavka, ne samo posrnule ekonomije, nego normalnog društvenog života.

Na području Zapadnog Balkana, Crna Gora i Republika Srpska, kao entitet u Bosni i Hercegovini, nisu najadekvatnije odgovorili izazovima pandemije, kako stručno-medicinski, tako i ekonomsko-politički. Ostaće zabilježeno da su crnogorske vlasti dugo vremena prikrivale i danas prikrivaju broj oboljelih, ali i da su pokušali zvanično od NATO-a da prevarantski isposluju i iskamče medicinsku opremu (koju Crna Gora nije dobila) sa kojom su opremljene najveće svjetske bolnice, opremu vrijednu  desetine miliona dolara, navodi se u izvještaju Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović (DPS) je ovih dana olako objavio da je Crna Gora „pobijedila koronu“, što je izazvalo zgražanje, nevjericu ali i podsmijeh u zapadnim diplomatskim krugovima. Ono što ne mogu predsjednik SAD Donald Tramp, francuski predsjednik Emanuel Makron, britanski premijer Boris Džonson, i drugi svjetski lideri da riješe, uspio je Đukanović da riješi preko tviter objave, ponovo obmanjujući crnogorsku i svjetsku javnost. Crna Gora je u prošlosti samu sebe proglasila za „ekološku državu“,  pa je ipak jedna od zagađenijih država, a sada je navodno „free covid-19 country“.

 

Đukanović – neosuđeni ratni zločinac

U vrijeme pandemije Covid-19 Milo Đukanović je pokrenuo i oduzimanje imovine Mitropolije crnogorsko-crimorske Srpske pravoslavne crkve (MCP-SPC) u Crnoj Gori te hapšenja, prvo mitropolita Amfilohija, a kasnije i vladike Joanikija, pokušavajući da iskoristi članstvo u NATO-u i pandemiju Covid-19, da tiho, mimo domaćih i međunarodnih pravnih normi i pod krinkom pandemije izvrši oduzimanje crkvene imovine, te je na taj način ponovo doveo u fokus Zapadni Balkan i aktualizirao mogućnost destabilizacije regiona i izbijanja novih sukoba.

Posebno je aktivirao svoju Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB), koja je dobila zadatak, da na međunarodnom nivou obmanjuje javnost, šalje u obavještajnu razmjenu lažne i producirane informacije, organizuje internacionalne skupove i peticije podrške za Đukanovića i njegov režim i da uz sadejstvu sa Ministarstvom spoljnih poslova Crne Gore diskredituje pojedine države i pojedince, koji nisu htjeli biti „pogonsko gorivo“ za podršku višedecenijskom političko-kriminalnom režimu Mila Đukanovića.

Pod firmom i lažnom propagandom da je rušenje Mila Đukanovića istovremeno rušenje Crne Gore, trenutno se u Crnoj Gori vodi žestoka politička borba u kojoj se ostale etničke zajednice, Albanci, Bošnjaci, Hrvati i drugi, dovode u poziciju „pogonskog goriva“ režima, čije su žrtve, da se bore za režim osobe, koja je sa Slobodanom Miloševićem (SPS) vodila krvave ratove u cijeloj bivšoj Jugoslaviji i kojeg međunarodni diplomatski krugovi nazivaju „neosuđeni ratni zločinac“. Proročanski djeluje izjava američkog predsjednika Donalda Trampa iz 2018.godine: “Da. Crna Gora je mala zemlja jakih ljudi. Oni ne samo da su izrazito jaki, već su i veoma agresivni. Čestitam, evo nas u Trećem svjetskom ratu”.

Poznato je da je samo zbog nepromišljenog direktnog uplitanja Rusije u dešavanja u Crnoj Gori, Donald Tramp pristao da Crna Gora postane članica NATO-a. Danas Crna Gora radi upravo ono što je i prognozirao američki predsjednik Tramp, ali što danas više nego ikada izaziva i podozrenje drugih članica NATO-a.

Analitičari upozoravaju da je neprihvatljivo i nezamislivo, da se vrhovni komandant jedne od članica NATO saveza dovodi u vezu sa počinjenim ratnim zločinima, a to je upravo Milo Đukanović, vrhovni komandant Vojske Crne Gore.

Međunarodni institut IFIMES je u brojnim analizama upozoravao na ratnu ulogu Mila Đukanovića i potrebu njegovog sudskog procesuiranja. Pri tome se posebno izdvajaju zločini nad Bošnjacima u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, na kojima već decenijama održava svoj režim na vlasti. U analizi „Žrtve podržavaju zločinca“ objavljenoj 25. marta 2009. godine vidljiva je uloga Mila Đukanovića u počinjenim ratnim zločinima, koji ne zastarijevaju.

Analitičari upozoravaju na realnu opasnost da neosuđeni ratni zločinac Milo Đukanović, kao predsjednik Crne Gore dođe u Srebrenicu 11. jula 2020. godine na obilježavanje 25 godina od počinjenog genocida nad Bošnjacima enklave Srebrenica 1995. godine, što bi predstavljalo moralni sunovrat i najveće poniženje za žrtve genocida.

U NATO savezu su svjesni činjenice da Milo Đukanović, vrhovni komandant Vojske Crne Gore, predstavlja realnu prijetnju njegovom ugledu i „mrlju“ NATO-a zbog njegove sumnjive ratne prošlosti. Ukoliko NATO želi da gradi ugled i povjerenje na Zapadnom Balkanu, čija je uloga važna za osiguranje mira i stabilnosti u regionu, to sasvim sigurno neće moći graditi sa Milom Đukanovićem, kao okarakteriziranim neosuđenim ratnim zločincem.

Analitičari smatraju da se vodeće zemlje u međunarodnoj zajednici moraju ozbiljno pozabaviti Milom Đukanovićem i Crnom Gorom, jer postojeći politički konflikt i antagonizmi prisutni u crnogorskom društvu neće se moći anulirati bez međunarodnog posredovanja, formiranja tranzicijske vlade i odlaska sa vlasti Mila Đukanovića te provođenja po prvi put slobodnih, poštenih i demokratskih izbora u Crnoj Gori.

Iako režim Mila Đukanovića često naglašava da je Crna Gora multietnička država, ključne funkcije u državi kao što su predsjednik države, parlamenta, vlade, predsjednik Ustavnog suda, predsjednik Vrhovnog suda, glavni tužilac, direktor policije su u rukama isključivo etničkih Crnogoraca.

Analitičari smatraju da ukoliko Zapad želi istinsku demokratizaciju i prosperitet Zapadnog Balkana, ključan iskorak koji se mora napraviti je osigurati odlazak 31-godišnjeg režima Mila Đukanovića, jer Zapad sa hipotekom Đukanovića nema nikakvog kredibiliteta za sprovođenje demokratizacije Zapadnog Balkana i pokretanje pozitivnih pomaka u toj regiji, koja poprilično zaostaje za modernim evropskim tokovima i trendovima.

 

Republika Srpska najveći klaster Covid-19 u regionu

Aktuelni srpski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik (SNSD), osim što je od Republike Srpske (RS) napravio najveći klaster pandemije Covid-19 u regionu, pandemiju je pokušao iskoristiti da dodatno izvrši pripreme za moguću secesiju od Bosne i Hercegovine. Jedina prepreka je još uvijek utjecajna međunarodna zajednica na čelu sa SAD i institucijom visokog predstavnika međunarodne zajednice (OHR) oličenom u Valentinu Incku.

Visoki predstavnik Incko ponovno je dobio podršku u Savjetu bezbjednosti UN-a za važan i težak posao koji radi u Bosni i Hercegovini. Stalna negiranja počinjenih ratnih zločina i zločina genocida, pravosnažnih sudskih presuda, pokrenula su očekivanja u međunarodnim krugovima, posebno u stručnim i naučnim krugovima te međunarodnim organizacijama, koje se bave ljudskim pravima, da visoki predstavnik proglasi zakon o negiranju holokausta i genocida i naslijeđa međunarodnih sudova ICTY/MICT i ICJ, posebno nakon obilježavanja Blajburga, koji predstavlja istorijski revizionizam i kontroverzne katoličke mise u Sarajevu sa retrogradnom retorikom, koja je naišla na osudu svjetske antifašističke javnosti, američke administracije, posebno jevrejskih organizacija, koje se bave pitanjem antisemitizma i holokausta, da bi se spriječilo negiranje antifašističkog naslijeđa na kojem je utemeljena današnja EU, ali i negiranje holokausta i genocida u BiH. Nametanje zakona je ne samo neophodno, nego predstavlja civilizacijski čin i preventivno sredstvo za sprječavanje eventualno novih sukoba i stradanja u BiH i regionu.

Milorad Dodik je pandan Mila Đukanovića, predsjednika Crne Gore, koji diktatorski vlada tom državom već 31 godinu. Dodik sinhronizovano pomaže postojeću krizu u Crnoj Gori, koju je izazvao Đukanović. Zanimljivo je da je Đukanović u nekoliko navrata u svojim javnim istupima naveo da je Milorad Dodik „problem BiH“, a u nijednom momentu nije izrekao kritike na račun Dodika, a koje redovno upućuje prema predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću (SNS). Savezništvo i međusobna poslovna saradnja Dodika i Đukanovića vuku svoje korijene još iz vremena rata u Bosni i Hercegovini (1992-1995) kada su se obojica bavili krijumčarenjem (švercom) visokotarifne robe, prvenstveno cigareta i nafte, i iz tog perioda obojica nose svoje nadimke Milorad Dodik „Mile Ronhil“ i Milo Đukanovića „Mr. Filip Moris“.

Iako se Dodik trudio da za vrijeme pandemije Covid-19 prikaže da je entitet Republika Srpska samostalna jedinica, koja može nesmetano funkcionisati mimo BiH i da je „snažniji“ entitet od Federacije BiH, Milorad Dodik je doživio debakl, ne samo zdravstveni, nego i političko-finansijski. Ilustrativan je primjer da se nedavno niko nije prijavio na aukciji novih obveznica Vlade Republike Srpske, što predstavlja jasan znak nepovjerenja da se te obveznice kasnije ne mogu i unovčiti.

Milorad Dodik je opremu za prisluškivanje nabavljao iz iste države, Izraela, kao i Nikola Gruevski (VMRO-DPMNE), tadašnji premijer Makedonije, koji je nezakonito prisluškivao više od 26.000 građana Makedonije, zbog čega su izbili masovni protesti i pokrenuta „Šarena revolucija“. Zbog toga je važno da kriminalistička istraga zbog interesa javnosti pokaže koliko osoba prisluškuju Dodik i Đukanović i čija se oprema za prisluškivanje koristi u Crnoj Gori? Dodik i Đukanović postali su snažan destabilizirajući faktor na Balkanu i Evropi i najilustrativniji primjer „politizacije kriminala i kriminalizacije politike“ u regionu.

 

Tužilaštvo BiH ne smije istraživati kriminal Čovića, Dodika i vlasti RS

U entitetu Republika Srpska afere ili „ne postoje“ ili ne dobijaju pravosudni epilog, pa čak i one koje bi trebale biti pokrenute ex officio od strane Tužilaštva BiH. Kao primjer navodi se izjava člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, koji je nedavno javno na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske izjavio da se bavi prisluškivanjem opozicije i da je on lično ugovorio kupovinu pokretne bolnice, koja se nalazi na nepoznatoj lokaciji u inostranstvu i koja se već drugi mjesec čeka, a koja nema prethodnu saglasnost za uvoz od državne Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH.

Akreditovane diplomate u BiH, od stranih ambasada do OHR-a, OSCE-a i predstavnika drugih međunarodnih institucija, imaju apsolutno negativno mišljenje o radu Tužilaštva BiH na čelu sa glavnom tužiteljkom Gordanom Tadić i Visokim sudskim i tužilačkim savjetom (VSTS) na čelu sa predsjednikom Milanom Tegeltijom. Glavna tužiteljka BiH i predsjednik VSTS su persone non grata za međunarodne predstavnike u BiH i oni ih ne pozivaju na važne događaje, jer su percipirani kao neposredne ispostave Milorada Dodika i Dragana Čovića.

Analitičari i međunarodne diplomate smatraju da se afere iz Federacije BiH prebacuju na državni nivo uz pomoć uticajnih policijskih ličnosti u BiH ne samo zbog unutrašnjih, stranačkih i međustranačkih odnosa, nego i zbog predstojećih lokalnih izbora, koji će se održati 15. novembra 2020. Imajući u vidu da pravosuđe kontroliše i najveći uticaj na njega ima Milan Tegeltija, odnosno sprovodi politiku Milorada Dodika, a potom i Dragana Čovića, jasno je da će o svim aferama na državnom nivou odlučivati dvojac Dodik – Čović.

Centar civilnih inicijativa (CCI) upozorava u najnovijem izvještaju da čak 76% subjekata revizije u posmatranom periodu u Republici Srpskoj u periodu 2015-2018. godina, za vrijeme obavljanja dužnosti predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, nije primjenjivalo zakonske i druge propise, a govori se o budžetskom iznosu od oko 87 miliona evra.

Analitičari smatraju da su zbog počinjenog kriminala oštećeni budžeti ne samo entiteta u Bosni i Hercegovini, sama BiH, nego i države regiona ali i sama EU. Radi se uglavnom o visokotarifnim robama i međunarodnom kriminalu, koji je u nadležnosti Tužilaštva BiH, a navedeni političari, koji su nosioci javnih funkcija, dio su međunarodnog kriminala i to zahtijeva ozbiljnu međunarodnu istragu u koju se mora uključiti i Interpol.

Comment here