Britanski The Economist o situaciji u BiH: Uprkos odavno predviđenoj propasti Bosna i Hercegovina nekako preživljava

  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

U posljednjem broju britanskog časopisa The Economist objavljen je tekst o Bosni i Hercegovini u kome se navodi da država i dalje opstaje uprkos odavno predviđenoj propasti. Navodi se da čak i predsjednik države (Milorad Dodik) ističe da Bosnu i Hercegovinu treba ukinuti.

Autor teksta upućuje čitaoce u situaciju u Bosni i Hercegovini navodeći da bi BiH mogla dobiti novu vladu uskoro. Ili možda ne. Čini se da niko ne zna da li će i kada biti formirana nova vlast. Nakon posljednjih izbora u oktobru prošle godine stranke koje su dobile većinu glasova još uvijek se nisu dogovorile kako da formiraju vlast. U svakom slučaju, središnja vlada ima malo snage, kako se navodi u tekstu. Zemlja ima tri predsjednika i trenutni predsjedavajući želi da BiH uopšte ne postoji. Desetine hiljada ljudi emigriraju svake godine, gubeći svaku nadu za bolju budućnost u BiH.

Podsjećajući čitaoce na tragičnu prošlost zemlje, autor teksta navodi da je od 1992. do 1995. godine Bosna i Hercegovina ličila na današnju Siriju. Oko 100.000 ljudi je poginulo u ratu između tri etničke zajednice: pravoslavnih Srba, Hrvata katolika i muslimana (Bošnjaka). Za razliku od Sirije, Zapad je ipak intervenisao i na kraju okončao rat. Nakon potpisanog mirovnog sporazuma u Dejtonu, oko 60.000 mirovnjaka su poslani u BiH da bi se zemlja održala. Međutim, danas malo ljudi vjeruje u to da mirovni sporazum koji je potpisan kako bi se spriječilo dalje krvoproliće pruža mogućnost za funkcionalno upravljanje zemljom. Pored toga, nema političke volje da se zemlja reformiše na način koji bi svima odgovarao.

Centralna vlada Bosne i Hercegovine ima malo ovlaštenja, kako se navodi. Saradnja sa NATO savezom je jedna od njih, ali neslaganja oko toga predstavljaju prepreku formiranju nove vlade. Prema odredbama Dejtonskog sporazuma zemlja je podijeljena na dva entiteta. Jedan je Republika Srpska, pretežno naseljena Srbima, koja je i sama podijeljena na dva dijela zbog toga što je područje oko Brčkog dobilo svojevrsnu autonomiju. Drugi entitet je bošnjačko-hrvatska federacija, koju čine deset kantona. Mnogi Hrvati žele podjelu Federacije BiH, jer prigovaraju da ih Bošnjaci, koji su brojniji, uvijek mogu nadglasati. Rat je uništio tolerantno i mješovito društvo, ipak građani Bosne i Hercegovine i dalje rade, trguju i ponekad piju kafu zajedno. Oni to rade iako, uglavnom, ne žive zajedno, glasajući za nacionalističke stranke koje im zauzvrat obezbjeđuju poslove i zaštitu.

U tekstu se dalje navodi da je Milorad Dodik, koji je dugo vladao Republikom Srpskom, sadašnji
predsjedavajući tripartitnog predsjedništva zemlje. U Banjoj Luci, glavnom gradu Republike Srpske, teško biste mogli zaključiti da se nalazite u Bosni i Hercegovini, kako ističe autor teksta. Dodik kaže da obično putuje sa srpskim pasošem, i da je zgrada Predsjedništva BiH u Sarajevu kao grobnica. On posjećuje ruskog predsjednika Vladimira Putina koliko god često može, želi nezavisnost za Republiku Srpsku i investira u militarizaciju policijskih snaga. “Bošnjaci su nezadovoljni jer nisu uspjeli u uspostavljanju kontrole nad cijelom BiH”, ističe Dodik. “Hrvati su nezadovoljni jer su nadglasani od strane Bošnjaka, a Srbi su nezadovoljni jer ne žele da žive u Bosni i Hercegovini.”

U martu je ministar bezbjednosti BiH tvrdio da je obavještajna služba Hrvatske pokušala prisiliti Bošnjake na krijumčarenje oružja džamijama. Naglasio je da je plan bio da se onda oni otkriju kako bi se mogle opravdati tvrdnje hrvatske vlade da je BiH bila dom za hiljade džihadista koji su se vratili sa Bliskog istoka. Hrvatska vlada negira te optužbe. SDA, glavna bošnjačka stranka, čiji lider posjećuje turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana koliko god često može, pokrenuo je kampanju za osporavanje legalnosti imena Republike Srpske. Parlament Republike Srpske je 18. aprila glasao za osnivanje rezervnog sastava policije, što predstavlja potez koji rizikuje izazivanjem utrke u naoružanju sa Federacijom BiH.

Naposlijetku, u tekstu se ističe da političari u BiH mogu ostaviti po strani svoja neslaganja i efikasno raditi zajedno, kada to žele. Takođe, iako je propast BiH odavno bila predviđena, zemlja i dalje funkcioniše. Ipak, predviđanja nisu dobra. Iako je ekonomija BiH rasla 3,1% prošle godine, sve više i više ljudi odlazi. „Živio sam u nadi 25 godina“, kaže Ilija, Hrvat, vozač kamiona iz Sarajeva. „Sada mrzim sebe zbog toga”. Kada je obezbijedio potrebne dozvole, emigrirao je u Njemačku. Prije rata oko četiri miliona ljudi je živjelo u Bosni i Hercegovini. Danas živi oko 3,3 miliona, dok zemlja ima jednu od najnižih stopa rađanja u svijetu. Ako bi se u isto vrijeme mogle mjeriti ljepota i gorčina, Bosna i Hercegovina bi bila vodeća zemlja na svijetu, zaključuje autor teksta.