Drvna industrija „Borja“ postoji od 1893. godine. Kadrovi koje je Milorad Dodik u svom prvom mandatu postavio na čelo „Borje“ doveli su ovu firmu do potpune propasti sa 630 radnika do minusa od 23 miliona KM.

Od 2006. godine Dodik uoči lokalnih i opštih izbora obećava ponovno pokretanje „Borje“ da bi 2009. godine Vlada Srpske kupila ovo preduzeće za 7,35 miliona KM i uložila dodatnih dva miliona KM kao obrtna sredstva. Polovinu uplaćenog iznosa Vlada je vratila u budžet na ime dugova za neplaćene poreze i doprinose, dok je drugi dio otišao na izmirenje zaostalih plata radnicima i ostalim povjeriocima.

SNSD-ov funkcioner i odbornik Stojko Petković, koji je ranije u „Borji“ deset godina bio tehnički direktor u junu 2011. godine kupio je ovu kompaniju od Vlade Republike Srpske za 6,3 miliona KM. Petković je uplatio do danas samo depozit od 60.000 KM. On je imao obavezu da uplati 6,3 miliona KM u roku od 45 dana, a u posjed „Nove Borje“ ušao je odmah po potpisivanju ugovora.

Zbog neizvršenja ugovorne obaveze plaćanja cijene privatizacije Vlada Republike Srpske je, pod pritiskom opozicije, ugovor sa Petkovićem raskinula 15. oktobra 2012. godine, bez pokretanja postupka utvrđivanja štete nastale u periodu od 15. 6. 2011. do 15. 10. 2012. godine, jer je u tih 16 mjeseci Stojko Petković bio u posjedu „Nove Borje“ i upravljao ovom firmom iako nije platio pravo njenog korišćenja.

Petković je bez ikakve naknade za taj period koristio resurse preduzeća, potrošio obrtna sredstva od dva miliona KM i napravio dva miliona KM dugova i to u korist svoje druge firme „Interlignum“ (712.451 KM ili 37,31% od ukupnih obaveza). Drugim riječima, Petković je svjesno uništavao „Borju“ izvlačeći novac u svoju drugu firmu.

U odgovoru na poslaničko pitanje poslanika SDS-a Vukote Govedarice MUP Republike Srpske je tek 2016. godine pokrenuo istragu protiv Petkovića. Krivični postupak nikada nije pokrenut. Načelnika Teslića Milan Miličević 2012. godine donosi inicijativu za prodaju „Nove Borje italijanskom investitoru „AGSM“ za 6,5 miliona KM i sa milijardu evra godišnjeg prometa, što Vlada Republike Srpske na čelu sa Željkom Cvijanović odbija uz obrazloženje da je investitor „neozbiljan“.

Vlade Republike Srpske je 2016. godine pokušala da otme i opštinski dio „Borje“ u kojem se nalaze značajni kapaciteti, što je oboreno na Vrhovnom sudu Republike Srpske, da bi 2017. godine Vlada prodala preduzeće „Nova Borja“ za 350.000 KM i to ponovo Stojku Petkoviću. U krugu ovog preduzeća je 2019. godine lagerovana velika količina ukradene hrastovine iz Čečave vrijedne dva miliona KM.

Vlada Srpske po drugi put prodaje „Borja“ Petkoviću za šest miliona KM manji iznos, uprkos činjenici da se protiv Petkovića vodila od 2016. godine istraga da je zloupotrebom položaja oštetio budžet Republike Srpske za 1,1 milion maraka, odnosno da je svom „Interlignumu“ nezakonito pribavio korist od 2,5 miliona maraka.

Garantni fond Republike Srpske pokrenuo je u oktobru prošle godine izvršni postupak nad imovinom preduzeća „Interlignum“ iz Teslića u vlasništvu Stojka Petkovića. Fond od prošle godine svakog mjeseca plaća oko 18.000 maraka po osnovu garancije koju je dao na emisiju hartija od vrijednosti „Interlignuma“, a koju Petković ne vraća.

Naime, ovo preduzeće se, kako je pisao poslovni portal CAPITAL, preko berze zadužilo dva miliona maraka, a Garantni fond se svojom garancijom obavezao da će investitorima platiti 60 odsto duga, odnosno 1,2 miliona KM, ukoliko preduzeće ne bude izmirivalo obaveze. Petković je više puta obećavao da će platiti svoje obaveze, ali u fondu mu više ne vjeruju.

Ovo je jedno od dva preduzeća koje je Petković upropastio. Prošle godine je radnike „Nove Borje“ poslao kući bez obrazloženja, ostavivši ih bez zarađenih plata i doprinosa. Postupak u koji je sa „Interlignumom“ krenuo Garantni fond, ranije je u „Novoj Borji“ pokrenula Poreska uprava Republike Srpske.

„Interlignum“ je jedan od prvih privrednih subjekata koji je iskoristio izmjene i dopune Zakona o Garantnom fondu kojima je omogućeno izdavanje garancija kod obezbjeđenja emitovanih hartija od vrijednosti, a do kojih je došlo 2019. godine.

G. Dakić / GERILA

The post Otvoren stečajni postupak u „Novoj Borji“ i „Interlignumu“ first appeared on Gerila.info.

Kršenje zakona uz “interes službe”

Istraga je pokrenuta zbog dodjele preko 200 direktnih sporazuma za iznajmljivanje rudarske mehanizacije kompanijama Junuzović-Kopex, MHI Kompani, Cayenne company i Titanic d.o.o. Umjesto da provede javnu nabavku, uprava Rudnika Kreka dodijelila je poslove u vrijednosti od 1,1 milion KM, uprkos zakonskom ograničenju od 6.000 KM godišnje po direktnom sporazumu.

Postupajući tužilac prethodno je zaključio da su prekršeni Zakon o javnim nabavkama i Pravilnik o javnim nabavkama, ali da kršenje nije imalo obilježja krivičnog djela jer je bilo “u interesu službe”. Glavni tužilac sada nalaže nastavak istrage i provođenje konkretnih radnji kako bi se donijela nova odluka.

Milioni u iznajmljivanju tuđe mehanizacije

Rudnici Kreka godinama troše milionske iznose na iznajmljivanje mehanizacije, iako se nalaze u teškoj finansijskoj situaciji. Izvještaji Elektroprivrede BiH i Ureda za reviziju institucija FBiH ukazali su na neodrživo poslovanje: vlastite mašine stavljane su van upotrebe odmah nakon isteka garantnog roka, dok su značajna sredstva trošena na usluge privatnih kompanija.

Jedan od rukovodilaca već je osuđen na godinu i po dana zatvora zbog fiktivnog prikazivanja rada mašina Junuzović-Kopexa. Ipak, isti ponuđači i dalje redovno dobijaju unosne poslove, dok je prošle godine samo Junuzović-Kopeks od Rudnika Kreka naplatio 10,6 miliona KM za usluge.

TI BiH je Tužilaštvu TK dostavio i izvještaj Elektroprivrede BiH koja je zaključila da su pojedine mašine ovog javnog preduzeća stavljane van upotrebe odmah nakon isteka garantnog roka, što je stvaralo još veću potrebu za iznajmljivanjem tuđe mehanizacije. U izvještaju se još navodi da je zaista malo vjerovatno da su se kvarovi na ovim mašinama desili samo 10 dana nakon isteka garantnog roka, te da je i u garantnom roku bilo značajnijih kvarova i veliki broj sati zastoja rada buldožera u vlasništvu rudnika.

Finansijski kolaps rudnika

Rudnici Kreka prošlu godinu su završili s 1.780 zaposlenih, 86 miliona KM prihoda i gubitkom od preko 38 miliona KM. S druge strane, Junuzović-Kopeks, sa 240 zaposlenih, ostvario je 92 miliona KM prihoda i 27,7 miliona KM dobiti.

TI BiH ističe da postupajući tužilac nije blagovremeno dostavio odluku o obustavi istrage, čime je prijaviocu uskratio pravo na žalbu. Ovaj slučaj ukazuje na sistemske probleme u javnom sektoru, koji decenijama trpi posljedice političkih i interesnih zloupotreba.

Da li će obnova istrage donijeti pravdu ili će milioni nastaviti odlaziti u džepove povlaštenih kompanija, ostaje da se vidi.

Dejan Rakita / Transparentno.ba

The post Poništena istraga o sumnjivim poslovima u Rudnicima Kreka: Milion maraka podijeljeno bez tendera! first appeared on Gerila.info.

Novoizgrađena bolnica u Doboju predviđena je da dugoročno opslužuje 330.000 stanovnika ove regije, ali okoline i, prema riječima zvaničnika na otvaranju, a prvenstveno resornog ministra u Vladi RS Alena Šeranića, opremljena je najsavremenijom medicinskom tehnologijom. Pružaće kapacitet od 450 bolesničkih kreveta, uključujući specijalizivanje jedinice intenzivne i poluintenzivne njege. Bolnica trenutno zapošljava 170 ljekara, dok je 65 na specijalizaciji.

Izgradnja bolnice koštala je oko 104 miliona maraka, a sredstva su obezbijeđena iz budžeta RS-a. Ugovor sa “Sinopharmom” i “Shanxi Construction Investment Group” potpisan je u martu 2019. godine. Rok za izgradnju i opremanje bolnice bio je 36 mjeseci po modelu “ključ u ruke”.

Pojas i put

Predsjednik RS Milorad Dodik je rekao da je ponosan što je imao priliku da rukovodi snažnim timom i da izgrade velike objekte, a iskoristio je priliku i da pohvali kineskog predsjednika Si Đipinga, ali i najavi dalju saradnju s kineskim kompanijama, od kojih očekuje da u ovom entitetu dugo ostanu sa svojim projektima, posebno u oblasti zdravstva.

“Mi smo iskoristili nekoliko veoma važnih trenutaka, a jedan od tih je svakako početak politike koju je promovisao predsjednik Narodne Republike Kine Si Điping, odnosno politika “Pojas i put”. Kada smo razumjeli o čemu se radi, nismo oklijevali da pokušamo da animiramo kineske kompanije da sa nama sarađuju. Sjećam se svog dalekog i davnog odlaska u ovu kompaniju i prvog dogovora da krenemo”, rekao je Dodik na svečanom otvaranju bolnice “Sveti apostol Luka”.

On se posebno osvrnuo na saradnju sa “Sinofarmom”, uz napomenu da očekuje da dugo ostanu u RS sa svojim projektima.

“Imamo odličnu saradnju sa kompanijama iz Narodne Republike Kine, i nastavićemo da radimo, i već smo dogovarali da finalizujemo naš dogovor kako bi “Sinofarm” gradio kampus u Banjaluci koji je potreban kako bi se čitava funkcija Univerzitetskog kliničkog centra dovela do kraja. I ja vjerujem da će “Sinofarm” ovdje ostati dugo godina, decenija, radeći da poboljšamo naš savremeni medicinski sektor”, kazao je Dodik.

Zanimljivo je da je 14. marta 2019. godine potpisivanju ugovora o izgradnji i opremanju nove zgrade bolnice prisustvovao lično Li Kan, generalni direktor “China Sinopharm International Corporation” iz Pekinga, koji je i potpisao ugovor, kao i kineski ambasador u BiH Xi Ping, uz prisustvo ministra Šeranića, Dodika, premijera Radovana Viškovića i gradonačelnika Doboja Borisa Jerinića.

Kineski ambasador Xi Ping tada je izrazio zadovoljstvo što dolaskom u BiH prisustvuje potpisivanju prvog ugovora sa učešćem kineskih kompanija u investicijama u BiH, rekavši da je to i prvi posao “Sinofarma” u ovoj zemlji i ulazak na tržište ovog regiona.

Milorad Dodik je na otvaranju bolnice u Doboju rekao da su Kina, odnosno kineske kompanije, alternativa za nove kapitalne projekte u Republici Srpskoj, posebno u odnosu na zapadne zemlje.

“Ova investicija govori da mi imamo alternativu. I mi ćemo tu alternativu zgrabiti i gurati. Onda kad oni budu željeli da s nama rade ovdje i kada nam ponude uslove koje su nam ponudili Kinezi za izgradnju bilo koje bolnice, bilo kojeg objekta, javnog objekta, kada dođe to iz Amerike, ja ću im dati prednost u odnosu na Kinu, ali sam uvjeren da to neću dočekati”, rekao je Dodik.

Inicijativa “Pojas i put” je globalni razvojni i investicioni plan koji je pokrenula kineska vlada 2013. godine. Cilj ove inicijative je da se povežu zemlje Evrope, Azije i Afrike kroz infrastrukturalne projekte poput izgradnje puteva, željeznica, luka i energetske infrastrukture, kako bi se unaprijedila trgovina i ekonomski razvoj. Ova inicijativa ima i političke i strateške aspekte, jer pomaže Kini da proširi svoj uticaj na globalnom nivou.

Svetlana Cenić, ekonomski i politički ekspert, u razgovoru za naš portal ističe da kineske vlasti uvijek razmišljaju dugoročno, čak i više decenija unaprijed.

“Lansiran 2013, Pojas i put, odnosno Belt and Road Initiative (BRI), baziran je na temelju pet prioriteta: koordinacija politike, povezanost objekata, nesmetana trgovina, finansijska integracija i veza između ljudi. Godine 2017. Komunistička partija Kine službeno je uključila napredak BRI-ja u svoj ustav. BRI projekti i investicije implementirani su u brojnim zemljama diljem Azije, Afrike, Evrope pa čak i Južne Amerike. Do kraja 2023. potpisano je preko 200 BRI sporazuma o saradnji s više od 150 zemalja i 30 međunarodnih organizacija”, objašnjava Cenić u razgovoru za Gerilu.

Dodaje da se BRI godinama suočavao s kritikama, poput toga da mnogim BRI projektima nedostaje transparentnosti i da kineska ulaganja mogu biti “dužnička zamka”, posebno za zemlje u razvoju.

“Kina, međutim, tvrdi da njezino kreditiranje nije predatorsko. Tokom prošle dekade, BRI se takođe suočavao s kritikama zbog zabrinutosti za okoliš i održivost. Ipak, poslednjih su godina pokrenute razne inicijative i napori da se stvori zeleniji BRI. Na primer, 2018. Odbor za zeleno finansiranje Kineskog društva za financije i bankarstvo i Inicijativa za zeleno financiranje Grada Londona objavili su Načela zelenog ulaganja (GIP) za BRI. Svetski ekonomski forum i nekoliko drugih međunarodnih organizacija doprineli su izradi načela. GIP, koji su potpisali deseci učesnika u nekoliko zemalja, pozvao je zajmodavce, investitore i planere da osiguraju da BRI projekti budu u skladu sa zahtevima održivosti. Načela su pozivala na procenu i objavljivanje strategija za ublažavanje klimatskih rizika, stvaranje ciljeva zelenih ulaganja i obaveze postepenog ukidanja ulaganja koja su intenzivna ugljikom”, kaže Cenić i dodaje da je ukupna potrošnja BRI-a već premašila trilion dolara.

“Danas je BRI kreditiranje učinilo Kinu najvećim uterivačem dugova na svetu. I dok su nivoi ulaganja varirali tokom godina i neke su zemlje prekinule svoje sudelovanje u BRI-ju, u prvoj polovini 2023. potpisano je više od 100 BRI sporazuma u ukupnoj vrednosti od 43 milijarde dolara — što je povećanje od otprilike 20% u odnosu na prvu polovinu 2022. Kina je izabrala delovanje geoekonomijom, za razliku od SAD gde je dominantna bila geopolitika. Dakle, do nas je – na kakve uslove pristajemo i ko tu pokušava za sitne pare da podredi opšti interes privatnom”, zaključuje u razgovoru za Gerilu Svetlana Cenić.

Muamer Hirkić, naučni istraživač na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, za naš portal ističe da je izgradnja bolnice u Doboju “prvi takav projekat jedne kineske kompanije u Evropi, što znači da služi i kao „flagship“ projekat za promociju kineskih mogućnosti u sferi izgradnje medicinskih ustanova”.

“Benefiti su jasni, u smislu modernizacije kompletne medicinske usluge. Također, važna je i saradnja sa Sinofarmom, koji će igrati značajnu ulogu u medicinskom sektoru u RS. Tu je i saradnja sa UKC RS.  Kada je riječ o rizicima, već je bilo riječi o nekoliko kontroverznih detalja. Prvi se tiče samog dobijanja posla i činjenice da je kineska kompanija dobila posao iako nije dala najbolju ponudu. Drugo se tiče lokacije gdje je bolnica izgrađena, s obzirom da je plavno područje. Treće, naravno, se tiče mogućnosti ili nemogućnosti vraćanja novca”, dodaje Hirkić.

On dodaje da je potrebno sačekati da se vidi funkcionalnost objekta i opreme u bolnici „Sveti apostol Luka“, kao i da će biti potrebno da prođe određeni period da bi se mogla napraviti evaluacija.

„Ono što je sigurno je da ova izgradnja donosi saradnju sa velikom kompanijom Sinofarmom, što bi moglo dovesti do unapređenja infrastrukture. Kina je poznata po efikasnosti i praktičnosti usluga u svojim bolnicama (s obzirom na veliki broj pacijenata koje moraju primiti u toku dana) u svom medicinskom sektoru. Npr. u sektoru samog organizovanja i „puta pacijenta“, moglo bi se raditi na unapređenju i digitalizaciji procesa, te razvoju platformi koje poboljšavaju pristup, smanjuju troškove i poboljšavaju kvalitet zdravstvenih usluga”, naglašava Hirkić moguće benefite nove bolnice u Doboju.

Najava za nove projekte “Sinofarma” i kineskih kompanija u oblasti zdravstva u RS

Zanimljivo, Dodik je, dan prije otvaranja dobojske bolnice 4. septembra, u posjetu u svojoj rezidenciji u Palati Republike ugostio Fu Qianga, zamjenika generalnog direktora kompanije “China Sinopharm International Corporation”, koji je ujedno i direktor i odgovorno lice u bosanskoj ekspozituri ove kompanije “China Sinopharm International Corporation Central and Eastern Europe Branch”. Nekoliko sati poslije Dodik je, na pres konferenciji nakon sjednica Izvršnog komiteta i Predsjedništva SNSD-a u Banjaluci, potvrdio da Sinofarm nastavlja svoje projekte u Republici Srpskoj.

“Ovih dana, svjedoci ste da otvaramo neke nove završene investicije. Juče smo bili u Stanarima, sutra smo u Doboju gdje otvaramo bolnicu sa 450 ležaja i preko 25.000 kvadratnih metara. Danas smo razgovarali sa Sinofarmom koji je izveo izgradnju ove bolnice i da nastavimo sa izgradnjom i saradnjom sa njima na izgradnji kampusa i završetka sadržaja u okviru kliničkog centra ovdje u Banjaluci”, rekao je Dodik.

Široj javnosti to i nije poznat projekat, ali Dodik je govorio o medicinskom kompleksu koji bi trebao da obuhvata novu zgradu Medicinskog fakulteta, Srednje medicinske škole i Centra za obrazovanje i usavršavanje.

To je u razgovoru za naš portal potvrdio i dr. Vlado Đajić, direktor Univerzitetsko-kliničkog centra.

“Tako je, tu na potezu između zgrade ginekologije i onkologije koja se gradi će se nalaziti fakultet, srednja medicinska škola i institut za naučno-istraživačke radove”, rekao nam je Đajić koji je dodao da realizaciju ovog projekta “koči vlast u Sarajevu”.

Dokumentacija je, prema riječima Đajića, spremna, a riješeno je i pitanje vlasništva zemljišta. Savjet ministara BiH je utvrdio Prijedlog ugovora o finansiranju vrijedan 75 miliona evra, dok je ukupna vrijednost projekta procijenjena na 105 miliona evra, od čega je kredit Evropske investicione banke 75 miliona evra. Rok otplate kredita je 25 godina, uključujući šest godina grejs perioda. Planirano je da projekat bude realizovan do kraja januara 2029. godine.

“Sredstva su bila obezbijeđena od Evropske banke, a oni gore to nisu htjeli da odobre, pa smo čekali Predsjedništvo, ali mislim da bi se te peripetije trebale uskoro riješiti. Uglavnom, projekat je napravljen, završen je i regulacioni plan tako da se samo čeka da se puste ta sredstva sa nivoa BiH i zajedničkih organa i da krenemo raditi”, izjavio je Đajić za naš portal.

Đajić je dodao i da će izbor kompanije koja će to graditi ići preko javnog tendera, tako da ostaje “enigma” kako je Dodik već proglasio “Sinofarm” za izvođača radova ovog kompleksa kada tender nije ni raspisan?!

Da su u nastavak poslovanja u RS sigurni i predstavnici kineske kompanije, potvrdio je i Fu Qiang iz “Sinofarma” koji je na svečanom otvaranju bolnice rekao da “se ova kineska firma raduje nastavku saradnje sa Republikom Srpskom na novim projektima”.

Ministar zdravlja i socijalne zaštite RS Alen Šeranić je, na poziv Organizacionog odbora Globalnog zdravstvenog foruma i uz podršku Ambasade BiH u NR Kini, prisustvovao nedavno, 17.jula ove godine, u još jednoj u nizu posjeta zdravstvenih radnika NR Kini. Šeranić je prisustvovao otvaranju Treće konferencije Globalnog zdravstvenog foruma u okviru Boao foruma za Aziju koja se održavala u Pekingu.

Sa predstavnicima institucija grada Pekinga Šeranić je razgovarao o mogućnostima za uspostavljanje saradnje između Pekinga i Republike Srpske u oblasti zdravstva, sa fokusom na tradicionalnu kinesku medicinu.

„Razgovarali smo o mogućnostima da se tradicionalna kineska medicina uvede kao izborni predmet na medicinske fakultete u Republici Srpskoj, a s obzirom na to da se u delegaciji Republike Srpske na ovom forumu nalaze i dekani ovih fakulteta“, rekao je Šeranić za kineske medije.

Globalni zdravstveni forum je, inače, platforma visokog nivoa za međunarodnu razmjenu u oblasti zdravstva koju je pokrenuo Boao forum za Aziju, poznati i kao „Azijski Davos“, a kako bi se u dijalogu i saradnji povezali vlade, biznisi, akademska zajednica, istraživači i mediji sa posebnim fokusom na oblast zdravstva.

Domaćini Treće konferencije Globalnog zdravstvenog foruma su Boao forum za Aziju, te Opštinska vlada Pekinga, a ministar Šeranić je u Pekingu boravio na poziv Organizacionog odbora Foruma, uz podršku Ambasade BiH u NR Kini.

“Sinofarm” je u aprilu 2023. godine pregovarao sa premijerom RS Radovanom Viškovićem oko projekta u kojem bi “kineski partneri zajedno sa RS gradili fabriku za proizvodnju lijekova ili medicinskog materijala u Republici Srpskoj”. Pregovori navodno traju već par godina, iako su posljednih mjeseci te priče, makar u javnosti, utihnule.

A upravo je u susjednoj Srbiji prošlo više od dvije godine od kako je “Sinofarm” najavio datum otvaranja fabrike vakcina, koja do današnjeg dana nije otvorena, a na koju je do sada potrošeno više od 50 miliona evra.

Kamen temeljac za njenu izgradnju položio je predsednik Srbije Aleksandar Vučić u septembru 2021, a prema podacima iz republičkog budžeta Srbije, na izgradnju fabrike i prateću infrastrukturu utrošeno je više od 36 miliona evra, dok je Grad Beograd izdvojio oko 9,5 miliona evra za izgradnju i uređenje saobraćajnica koje su povezane sa fabrikom.

Učestale posjete medicinskog (i ne samo medicinskog) kadra iz RS Narodnoj republici Kini

Kada smo kod posjeta Kini, predstavnici Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS, kao i zaposleni u bolnici “Sveti apostol Luka”, u više navrata su boravili u posjetama Kini.

Upravo je ministar Šeranić i u novembru 2023. godine bio na čelu delegacije zvaničnika iz RS na 6. Kineskom međunarodnom uvoznom sajmu u Šangaju, i sa predstavnicima kompanije “Sinofarm” posjetio zdravstveno-tehnološki, farmaceutski i inovacijski dio ovog prestižnog sajma.

“Srpska je kao strateški partner inicijative “Јedan pojas – jedan put” do sada kroz realizaciju infrastrukturnih projekata poput autoputeva, izgradnje ključnih elektroenergetskih projekata, kao i Bolnice u Doboju, u značajnoj mjeri ostvarila saradnju sa Kinom, što nam daje optimizam da takvu saradnju nastavimo i ubuduće”, rekao je tada Šeranić.

I premijer RS Radovan Višković je u aprilu prošle godine bio u Kini u službenoj višednevnoj posjeti.

„U ovom momentu mi imamo u fazi pregovaranja i realizacije projekata sa vašim kompanijama preko dvije milijarde KM. To su projekti u fazi energetike i putne infrastrukture”, rekao je premijer Srpske tada.

Višković se sastao u Pekingu sa predstavnicima Kineske državne građevinske inženjerske grupe i Kineske željezničke inženjerske grupe. On se, pored sastanaka sa predstavnicima Kineske državne građevinske inženjerske grupe i Kineske željezničke inženjerske grupe, takođe sastao sa delegacijom grupacije Sinofarm.

Predsjednik Vlade RS je izjavio nakon razgovora u Pekingu sa potpredsjednikom Kineske nacionalne farmaceutske grupe “Sinofarm” Janom Bingom da je pregovarano da kineski partneri zajedno sa Srpskom grade fabriku za proizvodnju lijekova ili medicinskog materijala u Republici Srpskoj.

U posjetu Kini u junu ove godine išli su i predstavnici dobojske bolnice na čelu sa direktorom Mladenom Gajićem, a sa njim u delegaciji je bio i Velibor Jerinić, sekretar Skupštine grada koji je ujedno i sekretar GO SNSD Doboj, ali i član UO ove bolnice. U delegaciji je bila i Sanja Vulić, prva perjanica dobojskog SNSD-a i poslanik u Predstavničkom domu BiH.

Da samo Dobojlije ne idu u Kinu potvrdio je i Vlado Đajić, direktor UKC RS, potvrdivši da i medicinski kadar iz Banjaluke ide na usavršavanje u ovu azijsku zemlju.

Naime, 7. maja 2024. godine u posjeti Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske su boravile delegacije Kine i Francuske s ciljem unapređenja saradnje u edukaciji ljekara i nabavci opreme za kardiohirurgiju UKC-a Republike Srpske.

“Presretan sam što imamo u posjeti delegaciju iz Kine i Francuske, čime dokazujemo da držimo primat kao internacionalna ustanova u BiH i šire. Današnji sastanci i predavanja su išli u dva smjera, a to su nabavka najsavremenije opreme iz Kine i Francuske, te edukacija naših ljekara u kliničkim centrima ovih zemalja i dolazak njihovih stručnjaka u našu ustanovu, a sve s ciljem unapređenja zdravlja pacijenata iz RS”, kazao je direktor UKC-a Vlado Đajić.

Favoriti na tenderima za vlasti u RS?

Da su Kinezi favoriti u tenderskim takmičenjima za vlasti u RS, pokazuje upravo primjer novoizgrađane bolnice u Doboju.

Naime, prema odluci Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS iz 2018. godine kineske firme “Sinofarm” i “Shanxi” su izabrane da, nekon njihove žalbe, grade bolnicu “Sveti apostol Luka” iako je njihova ponuda bila za 700.000 KM skuplja u odnosu na prvobitno izabrani njemačko-crnogorski konzorcijum „Lindner“.

Kancelarija za razmatranje žalbi BiH je tada prihvatila žalbu grupe ponuđača iz Kine “China Sinopharm International Corporation” i “Shan Xi Construction Investment Group Co.Ltd“ i poništila odluku o dodjeli ugovora „Lindneru“, a resorno ministarstvo u Vladi RS je u ponovnom postupku za najpovoljnijeg ponuđača izabralo kineske kompanije.

“Sinofarm” i “Shan Xi” su u žalbi naveli da im Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite nije dalo da kopiraju i fotografišu ponudu „Lindnera“, već da samo izvrše uvid u istu, pa je KRŽ ocijenio da je na taj način otežan pristup dokazima od značaja za pripremu žalbe.

Odluku je potpisao tadašnji ministar zdravlja RS Dragan Bogdanić, a u njoj je navedeno da je za najpovoljnijeg ponuđača za projektovanje, izgradnje i opremanje nove JZU bolnica „Sveti apostol Luka“ Doboj izabrana grupa ponuđača “China Sinopharm International Corporation” i “Shan Xi Construction Investment Group Co.Ltd“, koja je ponudila da ovaj posao uradi za 88,5 miliona KM bez PDV-a.

U obrazloženju odluke je navedeno da je komisija nakon odluke KRŽ i ponovnog pregleda ponuda utvrdila da je kineska ponuda najpovoljina, uzimajući u obzir činjenicu da je Vlada polovinom avgusta povećala procijenjenu vrijednost nabavke na 88 miliona KM bez PDV-a.

Na sami tender su stigle tri ponude, a zanimljivo da je i treća, ujedno i najskuplja (133 miliona KM bez PDV-a), bila od strane još jedne kineske kompanije, „Sinohydro Corporation Limited“.

U feburaru ove godine Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite je donijelo odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača za izgradnju Službe intenzivne medicine za nehirurške grane i centralnog sistema snabdijevanja CO2 u novoj dobojskoj bolnici, a posao su dobili „China Sinopharm International Corporation” i „Shanxi Construction Investment Group Co. LTD” koji su jedini dostavili ponudu. U pitanju je dodatni posao na istom projektu u vrijednosti od 878.798,37 KM sa PDV.

Odluka o izboru najpovoljnije ponude donesena je a da resorno ministarstvo nije na internet stranici portala javnih nabavki (www.ejn.ba) objavilo Informaciju o pregovaračkom postupku bez objave obavještenja o nabavci, što je zakonska obaveza, o čemu je prvi pisao portal Capital.

Izbori diktirali datum svečanog otvaranja bolnice?

Potrebe stanovnika Doboja ali i kompletne regije za novom bolnicom su neupitne, ali ni ovo pitanje nije prošlo bez političkog kalkulisanja.

Po sopstvenom priznanju Milorada Dodika, zgrada bolnice bila je gotova već u martu ove godine, a pomjeranje datuma svečanog otvaranja bolnice “Sveti apostol Luka” objasnio je riječima da “naš narod brzo zaboravlja i treba ga primaketi nekim stvarima”.

Zanimljivo, upravo se početak predizborne kampanje za lokalne izbore u BiH maltene poklopio sa datumom otvaranja dobojske bolnice.

Olivera Nedić, odbornica u Skupštini grada Doboja i jedna od rijetkih opozicionih političara u Doboju, za naš portal kaže da je nesumnjiva činjenica da se čekala predizborna kampanja pa da se dva dana prije svečano otvori bolnica. Dodaje i da izgradnju same bolnice prate mnoge kontraverze.

“Dakle, probijani su rokovi i čekao se ovaj početak predizborne kampanje, odnosno dva dana prije početka zvanične kampanje, da se bolnica otvori. Međutim, tu je niz nekih dilema oko te bolnice od samog starta. Bolnica koja se gradi na području, u dijelu grada, koje je bilo poplavljeno, a vlasti nisu dale ni jedan jedini odgovor na to da li su preduprijeđeni rizici oko toga. Dakle, prije svega neko ko je radio tu studiju trebao je da razmišlja o tom segmentu. Rekli su da je u pitanju klizište na lokaciji stare bolnice, a ja se uvijek plašim da se motivi tiču krupnog kapitala, individualnog interesa, jer se već uveliko priča da je ta lokacija, ne samo da je na prodaju, nego su je već prodali. Dakle, sve u vezi sa tim postupkom je krajnje diskutabilno, netransparentno i javnost je ostala uskraćena za brojne odgovore na pitanja koja su imali“, kaže za naš portal Olivera Nedić.

Rokovi za završetak bolnice probijani su nekoliko puta. Prvobitno je trebalo da bude završena krajem 2022, da bi zatim rok bio produžen do septembra 2023, a potom je odlukom Vlade Republike Srpske rok produžen do kraja marta 2024. godine, da bi se bolnica na kraju otvorila 4. septembra ove godine.

Ljubinko Đurić, istraživački novinar, koji je prije više od 15 godina bio i portparol bolnice u Doboju, kaže da priču oko izgradnje bolnice prati od 2006. godine. Prisjeća se da je ugovor za izgradnju bolnice bio potpisan u martu 2019. godine i da je rok za završetak radova na bolnici trebao da bude 36 mjeseci.

„Da, tada je bilo, kad su bili predstavnici kineske kompanije Sinofarm a bio je prisutan i Milorad Dodik koji je položio kamen temeljac, zapravo vremensku kapsulu za gradnju bolnice. Tada je rečeno da će 31. marta, nakon tri godine, nakon 36 mjeseci, biti otvorenje, što se, kao što vidimo, nije desilo. Koliko ja znam, zvanično se kao razlozi koji se pominju za prolongiranje tog roka navode da je nakon tog nastupila korona i to je dosta toga usporilo i doturanje materijala i rad na tom području. Navedeni su i razlozi da se treba raditi neki dodatni hiruški blok, pa je to još pomjereno nekih godinu dana“, kaže Đurić u razgovoru za naš portal.

On dodaje da kineske kompanije jesu bile glavne za izgradnju bolnice, ali su posebno grube građevinske radove radili podizvođači, odnosno domaće firme, a u najvećoj mjeri firma „Građ promet“.

„Ipak, za svaku od faza izgradnje bolnice, pa čak, kako se to kaže, i za eksere, bili su zaduženi Kinezi. Što se tiče same izgradnje bolnice, tada je na polaganju te kapsule rečeno da oni imaju iskustva u izgradnji bolnica ali da je to otvaranje puta gradnje investicija u Evropi kada je u pitanju bolnički sektor, odnosno zdravstvo“, kaže Đurić.

On dodaje da kineske kompanije nisu bile susretljive za medije da snimaju izgradnju objekta, odnosno da se prati kvalitet izgradnje same bolnice i da su čak i osporavali takvu mogućnost.

Zanimljivo, i na sam dan otvaranja bolnice snimateljima i fotoreporterima, osim kameri RTRS-a, nije bio dozvoljen obilazak unutrašnjosti same bolnice, izuzev centralnog hola gdje su zvanice predvođene entitetskim i gradskim vlastima, zajedno sa predstavnicima „Sinofarma“, održale kratku pres konferenciju.

Koliko je „zdravo“ zdravstvo RS?

Iako su se ministar Šeranić, kao i Dodik, ali i direktor Bolnice “Sveti apostol Luka” Mladen Gajić, hvalili dovoljnim brojem stručnog kadra koji će raditi u novoizgrađenoj bolnici, naša sagovornica Olivera Nedić izražava sumnju u takve tvrdnje.

“Postavlja se pitanje ko će raditi u toj bolnici. Ja kao dugogodišnji dobrovoljni davalac krvi nedavno nisam mogla da dam krv jer su mi rekli da su im radnici na terenu i to je ono što me brine – deficit kadra u zdravstvu. Naravno da Doboj treba imati veliku bolnicu jer je u pitanju regionalni centar, ali mi imamo realne probleme sa kojima se zdravstveni radnici u Republici Srpskoj suočavaju a to su bruto primanja, zatim oni nemaju uplaćeno zdravstveno osiguranje. Da li treba dalje govoriti od toga? Ali je važno bilo izabrati 4. septembar za otvaranje, za veliku najavu, spektakularnu najavu otvaranja bolnice dok imamo sva ova neodgovorena pitanja“, kaže za naš portal Olivera Nedić.

Koliko su vlasti u RS transparentne po ovom pitanju pokazao je upravo Milorad Dodik kada na pres konferenciji prilikom otvaranja dobojske bolnice nije dozvolio direktoru bolnice Mladenu Gajiću da odgovori na pitanje novinara kako misli da sanira dug od 38 miliona KM za poreze i doprinose koliko ova bolnica duguje. Dodik nije odgovorio na pitanje nego je odlučio da prekine pres konferenciju.

Podsjećamo, Gajić je prije dvije godine osuđen na 10 mjeseci zatvora jer je nabavio neodgovarajuću zaštitnu opremu za medicinsko osoblje kupivši im naočale za zaštitu pri zavarivanju umjesto naočala namijenjenih za kontakt sa zaraženim pacijentima. Radilo se o pregovaračkom postupku bolnice i “Doma za starija lica Doboj“ ukupne vrijednosti 136.918 KM sa PDV-om.

Umjesto ugovorene medicinske, isporučena je nemedicinska roba, a utvrđeno je da je Gajić oštetio budžet grada Doboja za 82.320 KM.

Upravo je predsjednik RS Milorad Dodik iskoristio svoje zakonsko pravo i u julu ove godine pomilovao Gajića, iako je banjalučki sud o tome dao negativno mišljenje.

Šta je i gdje je “Sinofarm”?

Zanimljiva je povezanost kineskih firmi, odnosno adresa na kojima se nalaze, posebno u Banjaluci. Do prije samo godinu dana na istoj adresi nalazile su se firme „China Sinopharm International Corporation Central and Eastern Europe Branch“ i kompanija „SDHS”, i to u Banjaluci na adresi Mladena Stojanovića 117a. U međuvremenu je SDHS promijenio adresu i sada se nalazi na adresi Ulica Janka Veselinovića broj 9-11, takođe u Banjaluci, na kojoj su i još dvije kineske firme “CHINA SHANDONG INTERNATIONAL” i “Everit”.

Shandong je javnosti poznat po već čuvenom skrivanju ugovora o izgradnji autoputa Banjaluka – Prijedor a koji je vrijedan 600 miliona maraka.

Podaci do kojih je došao portal CAPITAL potvrđuju da su sve kineske kompanije koje su registrovane u RS povezane i da posluju pod kontrolom kineske države.

Vratimo se na „Sinofarm“, tačnije „China Sinopharm International Corporation Central and Eastern Europe Branch“, koja na adresu na kojoj je registrovana u Banjaluci, prema saznanjima našeg portala, nema ni poštansko sanduče niti obilježeno dugme na interfonu. Za jednu firmu koja je napravila bolnicu od 100 miliona KM u našoj državi to je, u najmanju ruku, neobično!?

Inače, „China Sinopharm International Corporation Beijing“, kako to i samo ime kaže, nalazi se sa centralom u Pekingu, a njen bh. ogranak „China Sinopharm International Corporation Central and Eastern Europe Branch”, prema podacima dostupnim na specijalizovanom sajtu Akta.ba, u 2020. godini je imao zaposlenih svega pet radnika.

„Sinofarm“ kao brend je, posebno javnosti u BiH, postao poznat u periodu pandemije korona kada je pored „Pfizera“, „Astra Zenece“ i „Sputnjika“ opskrbljivao BiH sa vakcinama protiv ovog virusa.

“China Sinopharm International Corporation Beijing” je specijalizovana za međunarodne zdravstvene usluge, medicinsku trgovinu i farmaceutske proizvode i ima široko međunarodno prisustvo, sa partnerstvima u preko 60 zemalja.

„Sinofarm”, koja je jedna od najvećih farmaceutskih i biotehnoloških kompanija u Kini, i inicijativa “Pojas i put” (Belt and Road Initiative, BRI), povezani su kroz širi kontekst kineske strategije globalne ekonomske i političke integracije.

Kineski projekti u BiH sve češći i brojniji

Učestalost postojećih kineskih projekata u BiH kao i najava novih projekata sve je brojnija, od hidroelektrana Bistrica, Dabar i Buk Bijela, preko autoputeva Banjaluka-Prijedor i Bijeljina-Brčko, zatim dionica na Koridoru Vc kao i izgradnje autoputa Tuzla-Žepče, obnova šina u Sarajevu, izgradnje solarnih elektrana kao i vjetroelektrana sa ERS, eksploatacije drveta i izvoza drvne građe, itd.

“Energetski sektor i infrastruktura su ključni sektori u koje Kina ulaže u BiH, ako ne računamo eksploataciju šuma i otkup drveta. U oblasti komunikacija se ne može smatrati investicijom, već čistom prodajom. Sve zavisi kakav se ugovor potpiše, a svedoci smo da se ti ugovori kriju, odnosno nisu transparentni. Nešto više se zna u ugovoru za izgradnju autoputa od Banjaluke do Prijedora, koji je štetan po Republiku Srpsku”, kaže za naš portal Svetlana Cenić, ekonomski i politički ekspert.

Neki od ovih projekata, poput HE Buk Bijela, suočavaju se sa raznim preprekama, pravnim i ekološkim sporovima, pa čak i procesima pred Ustavnim sudom BiH i UNESCO-om.

Mnogi od tih ugovora, poput rekonstrukcije tramvajskih šina u Sarajevu vrijedne više od 40 miliona KM, praćeni su brojnim kontraverzama, poput tajnih ugovora, netransparentnosti i nepravilnosti u postupku izbora izvođača radova.

Konkretno u slučaju rekonstrukcije šina u Sarajevu Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo tretiralo je tajnim podatke koji se odnose na sadržaj ponude kineskog konzorcija, ugovorene rokove i cijene te druge važne informacije o jednom od najvećih infrastrukturnih projekata koji su se izveli u poslijeratnom Sarajevu.

U javnosti su se pojavile i informacije o navodnim namjerama kineskih investitora da, pod netransparentnim uslovima, preuzmu vlasništvo nad Željeznicama Republike Srpske.

Resorni ministar Nedeljko Čubrilović i generalni direktor ŽRS Slađan Jović krajem maja ove godine sastali su se s predstavnicima kompanije China Railway International Co. LTD, dok su se u septembru prošle godine sastali sa drugom kineskom kompanijom, Qiqihar Rolling Stock Co. LTD sa kojom su potpisali memorandum o „saradnji na jačanju i unapređenju radioničkih kapaciteta“ Željeznica RS.

Jedan od rijetkih propalih poslova kineskih firmi u BiH je raskinut ugovor za izgradnju Bloka 7 Termoelektrane u Tuzli, iako Elektroprivreda BiH do danas nije zvanično saopštila odluku o raskidu ugovora sa kineskim pertnerima.

Projekat izgradnje Bloka 7 je privukao kritike javnosti upravo zbog netransparentnosti i nejasnih uslova kredita koje je China Gezhouba Group obezbijedila preko China Exim Bank. Ovaj projekat, koji je trebao biti vrijedan 722 miliona evra, podržan je kreditom kineske banke, ali su uslovi finansiranja ostali nepoznati javnosti.

Finansiranje kineskih projekata u BiH, kao uostalom i u drugim zemljama u razvoju, najčešće se odvija kroz kombinaciju različitih finansijskih mehanizama, uključujući kredite, investicije i direktne ugovore sa kineskim kompanijama, koje često prate državnu podršku Kine. Ključni izvori finansiranja dolaze iz kineskih državnih banaka, poput China Exim Bank i China Development Bank.

Svetlana Cenić za naš portal kaže da je uvijek do vlasti u određenoj zemlji na kakve uslove kreditiranja pristaju.

“EBRD i Svetska banka takođe imaju različit model – jedan je čisto kreditni, a drugi može biti i za unapređenje rada institucija, za unapređenje pružanja nekih usluga države i slično. MMF je čista podrška budžetu, uz određene uslove i tako redom. Sve se razlikuje. Kineski je na kreditnoj osnovi, ali molim da se uvek ima u vidu da je do vlasti na šta će pristati. Može kineski partner da traži bilo šta, ali do nas je da li pristajemo i zašto”, ističe Cenić.

Kineske kompanije često dobijaju ovakve ugovore putem direktnih pregovora, bez javnih tendera, što često izaziva kritike zbog manjka transparentnosti.

Muamer Hirkić, naučni istraživač na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, kaže da se zapravo “osnovni problem kineskog poslovanja najviše odnosi na ugovore i nivo tajnosti koju prakticiraju vlade i pojedinci, što može povećati rizik od „domaće“ korupcije, posebno u kontekstu gdje korupcija već predstavlja izazov”.

“Upravo na te aspekte najviše ukazuju EU i ostali međunarodni akteri. Važno je naglasiti da ima prostora za sve aktere, kao i da politike Kine i EU prema BiH i regiji mogu biti komplementarne, ali da moraju biti bolje koordinirane i sistematičnije postavljene – pogotovo u pravnom okviru. Prije svega, to se odnosi na strateško djelovanje u sektoru razvoja”, kaže za naš portal Hirkić.

Uprkos privlačnim uslovima kredita i finansiranja, koje političari poput Milorada Dodika naglašavaju (posebno u odnosu na kreditiranja kod Svjetske banke ili EBRD-a), postoje i određeni rizici ovakvog načina finansiranja i realizacije projekata.

Stručnjaci upozoravaju da se BiH, kao i mnoge druge zemlje koje sarađuju sa Kinom, može suočiti sa dugoročnim zaduživanjem, jer ovi krediti često dolaze sa obavezama vezanim za izvođače radova ili materijale koji moraju biti kineski. Ovakvi aranžmani vrlo često mogu povećati zavisnost od Kine i ograničiti domaće privredne koristi.

Muamer Hirkić za naš portal kaže da Kina nije zemlja koja uglavnom investira, već daje zajmove za velike infrastrukturne projekte i, uz turske firme, trenutno drži primat i uglavnom one pobjeđuju na tenderima u oba entiteta u BiH.

“Najveći problem predstavlja manjak transparentnosti prilikom potpisivanja ugovora, što onda znači i da vlasti ne objavljuju tačne i kompletne informacije o utrošku novca građana. Upravo tu vidim i veliki problem, u smislu kako lokalne vlasti, prvenstveno u RS, troše budžetski novac, kojeg nema „u izobilju“. Upravo tu bi mogao i nastati problem, ukoliko ne budu u mogućnosti da vraćaju kredite za infrastrukturne projekte”, kaže Hirkić.

Ovi projekti se često realizuju kroz direktne pregovore između vlada i kineskih kompanija, zaobilazeći standardne procedure međunarodnih tendera i javnih konkursa, a najbolji primjer u BiH je izgradnja autoputa Banjaluka-Prijedor.

Kreditne linije od kineskih banaka, poput China Exim Bank ili China Development Bank, često su vezane za projekte koje izvode kineske kompanije, a ti poslovi se dodeljuju bez javnih tendera. U tim slučajevima, nema jasnoće o stvarnim troškovima projekata, kamatnim stopama, rokovima otplate, ili eventualnim finansijskim i pravnim obavezama ukoliko dođe do kašnjenja u realizaciji ili povratku duga.

U mnogim slučajevima, detalji ugovora između kineskih kompanija, kineskih banaka i lokalnih vlasti ostaju nedostupni javnosti. Za javnost nepoznanica mogu ostati visine kamatnih stopa na dugoročne kredite, sakrivene obaveze ili garancije koje vlada mora da preuzme u slučaju neispunjavanja obaveza, ali i mogućnostima ili rizicima preuzimanja kontrole nad ključnom infrastrukturom u slučaju nemogućnosti otplate dugova.

Političarima u BiH projekti sa kineskim kompanijama jesu primamljivi upravo zbog složenog administrativnog i političkog uređenja naše zemlje i stoga političari pribjegavaju saradnji sa Kinom kao dio unutrašnjih političkih strategija. Lokalni politički interesi i lobiranje u vezi s infrastrukturnim projektima mogu dodatno narušiti transparentnost i dovesti do sukoba interesa.

Kada govorimo o dugoročnim rizicima, zaduženja koja prate kineske investicije postavljaju pitanje dugoročne održivosti a pojedine zemlje, čak i iz okruženja (poput Crne Gore), mogu upasti u zamku da ovi dugovi mogu da pređu u fazu koja prijeti suverenitetu i opstanku države. BiH nije trenutno u takvoj situaciji, ali kod određenih stručnjaka postoji bojazan da bi ovakav tempo saradnje sa kineskim firmama mogao dovesti do pruzimanja ključnih infrastrukturnih projekata od strane kineskih kompanija ili banaka.

Još jedna od “zamki” saradnje sa kineskim firmama je, vrlo često, nedostatak jasnog mehanizma nadzora i evaluacije od strane nezavisnih tijela ili organizacija civilnog društva. Samim tim javnost nije upućena u stvarni kvalitet radova, poštovanje ugovora, kao i održivost i efekte na životnu sredinu.

Siniša Berjan, ambasador BiH u Kini, tvrdi da kineski investitori iskazuju značajan interes za nekoliko ključnih sektora u BiH, prepoznajući izuzetne mogućnosti za razvoj i saradnju.

U razgovoru za portal Capital, Berjan ističe da saradnja za Kinom nije usmjerena protiv bilo koje treće strane, već je motivisana našim potrebama za ekonomskim razvojem i prosperitetom.

Na pitanje zašto su ugovori sa kineskim kompanijama najčešće “tajni”, Berjan odgovara da je razlog za to što “ti ugovori često sadrže komercijalno osjetljive informacije koje nisu javno dostupne radi zaštite interesa svih strana”.

“Tajnost ugovora i poslovna povjerljivost nisu specifični samo za kineske investitore, već je uobičajena praksa u poslovnim odnosima širom svijeta kako bi se zaštitili konkurentski podaci i osigurala povjerljivost poslovnih planova. Transparentnost se osigurava kroz zakonske procedure, mehanizme nadzora nad realizacijom projekata i periodično izvještavanje relevantnih institucija, koji osiguravaju da su ovi ugovori u skladu sa interesima javnosti”, rekao je Berjan.

Znamo li namjere i, još bitnije, posljedice projekata kineskih kompanija u BiH?

Sigurno da iza interesa kineskih kompanija za infrastrukturne projekte u BiH stoji prvenstveno finansijski interes. Međutim, Kina kao i svaka supersila, ima određene političke interese.

Valbona Zeneli, viša stručna saradnica u Atlantskom savjetu, ističe da je “geostrateški položaj zapadnog Balkana savršen kao mostobran prema tržištima EU i ključni tranzitni koridor za kinesku inicijativu “Pojas i put”.

“Kineski interesi u regionu su snažno povezani sa infrastrukturnim projektima i mogućnostima privatizacije, gdje je potražnja za povlaštenim kreditima velika a cijene nabavke su niske”, kaže Zeneli.

Srđan Traljić iz Transparency Internationala u Bosni i Hercegovini ističe da je poslove koje vlasti RS dogovore sa kineskim kompanijama, vrlo često, od početka pratio nedostatak transparentnosti. Gdje su nailazili na dobar sistem, kineski investitori su se prilagođavali i poslovali pod tim uslovima, ističe Traljić.

“Ono što je specifično za zemlje kao što je naša i kao što su druge zemlje u tranziciji koje imaju vlast koja je poprilično autoritarna jeste da u takvim sistemima oni nisu postavljali neke posebne uslove niti su brinuli da li mogu vraćati te kredite”, kaže Traljić.

“Građani to podržavaju jer žele da se ti projekti realizuju, ali kad podvučemo crtu, plašim se da ćemo doći u situaciju da će nas ti projekti izaći preskupo jer se nije vodilo računa o javnom interesu”, dodaje Traljić.

Vuk Vuksanović, viši istraživač Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku, ističe da je model ulaska na tržište kineskih kompanija korištenje spoljnje politike ovih zemalja, kao i da su ove firme primijetile da zapadne kompanije ne rade dovoljno u infrastrukturnoj industriji na Balkanu.

“Najčešće se ti ugovori proglašavaju da su ili poslovna, ponekad i državna tajna zato što se saradnja u oblasti infrastrukture odigrava na osnovu međunarodnog sporazuma”, kaže Vuksanović.

Time, smatra Vuksanović, NR Kina i njene državne kompanije dobijaju priliku da dobiju nove projekte, oslobode se viška građevinskog materijala, a prvenstveno da šire svoj politički uticaj.

Zašto su kineske kompanije omiljene za domaće političare možda je ponajbolje objasnio Mirko Šarović, bivši ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, ali i nacionalni koordinator za saradnju s Kinom.

“Postoji razlika u poslovanju sa zapadnoevropskim i kineskim kompanijama jer kada EU, kao glavni trgovinski partner BiH, nama da novac onda je BiH pozvana da uskladi svoje zakonodavstvo sa zakonodavstvom Evropske unije, dok Kinezi investiraju bez da postavljaju takve uslove”, kaže Šarović.

Ekonomska analitičarka Svetlana Cenić kaže da vlast Republike Srpske već izvjesno vrijeme pregovara sa različitim kineskim kompanijama o njihovim investiranjima u Republiku Srpsku.

“Kinezi su tražili državne garancije jer je Republika Srpska u deficitu. Kinezi nikada ne daju grantove. Treba dobro provjeriti te firme kineske jer među kineskim firmama ima onih koje su na crnim listama, neke i na kineskim crnim listama jer se bave mešetarenjem i prave štetu i kineskim interesima”, ističe Cenić.

“Kineze interesuje energetski sektor, djelimično hrana i poljoprivreda. Oni su svjesni da smo mi poligon sukoba. Dodik, s druge strane, igra na kartu da ucjenjuje Zapad s Kinom i očekuje da Zapad da pare kako bi on odustao od Kine. Pitanje je da li će Kinezi tražiti da država bude garant obveznica Republike Srpske. Ako bude, onda će Dodik ucjenjivati svoje partnere na nivou BiH da država garantuje to“, kaže Cenić i dodaje da postoji realna opasnost da Kina postane “vlasnik Republike Srpske“.

Emily de La Bruyère, jedna od vodećih svjetskih analitičarki u polju ekonomsko-sigurnosnih implikacija geopolitičke strategije Kine, ističe da Kina razvojem tehnologije želi da utvrdi svoju poziciju i ako uspije u tome biće u mogućnosti da oblikuje daljnji razvoj svijeta.

“Za stanovništvo u Bosni i Hercegovini postoji rizik da će bilo koja strana završiti u ekonomskoj industrijskoj strategiji Kine. Naime, tu imamo temeljnu ideju da Kina koristi svoj pristup međunarodnim lancima snabdijevanja ekonomskog razvoja, a sve se to temelji na ideji da se oduzme autonomija zemljama u kojima je Kina na taj način prisutna. To ne znači da zemlje u razvoju ne trebaju imati šansu da se razvijaju, nego treba razumjeti, shvatiti kako odluke utiču na njen budući prosperitet i sigurnost. I da li se zemlja, kada prihvata takav kineski uticaj, odriče svoje autonomije, sljedećih faza ekonomskog razvoja i razvoja generalno”, dodaje Emily de La Bruyère.

Ipak, da se BiH, kao zemlja sa svojim specifičnostima, ne smije odreći saradnje i sa jednom zemljom, a pogotovo ekonomskom supersilom, kao što je Kina, kaže i naš sagovornik, Muamer Hirkić.

“I Kina i EU imaju svoje strategije, EU strategija se više fokusira na Plan razvoja za regiju, dok su kineski aranžmani uglavnom poslovne prirode, usmjereni prvenstveno na ostvarivanje koristi za Kinu. Također, narativ koji trenutno postoji uglavnom Kinu opisuje kao priliku ili prijetnju. Mislim da je stvarnost negdje između, kao i kod svih drugih aktera”, dodaje Hirkić.

Dejan Rakita / Gerila.info

The post Kineski uticaj na zdravstvo i politiku RS: Bolnica Doboj, Sinofarm i “Pojas i Put” first appeared on Gerila.info.

Istraga koja je obustavljena protiv bivše uprave Rudnika Kreka Tuzla odnosi se na poslove vrijedne skoro milion KM a koje je bez tendera  ovo rukovodstvo podijelilo firmama Junuzović-Kopex, MHI KOMPANI i Cayenne company.

Transparency International u BiH je podnio krivičnu prijavu zbog ovog slučaja još 2019. godine, jer postoji osnov sumnje da su rukovodioci rudnika izbjegli javno nadmetanje za posao iznajmljivanja rudarske mehanizacije i dodijelili ga ovim firmama sklapanjem čak 149 direktnih sporazuma.

Kako se tada, po Zakonu, za istu stvar putem direktnog sporazuma moglo potrošiti samo do 6.000 KM godišnje,  a potrošeno je oko 950.000 KM, evidentno je da se radilo o otvorenom kršenju zakona u razmjerama koje TI BIH ni prije ni nakon toga nije zabilježio.

Nakon prijave TI BiH, Tužilaštvo TK otvorilo je istragu u ovom predmetu u julu 2022. godine, ali je godinu dana kasnije donijelo naredbu o obustavi istrage zaključivši da u svemu nema obilježja krivičnog djela jer su rukovodioci rudnika “prekršili zakon,” ali je to bilo “u interesu službe”.

Disciplinska prijava protiv tužioca

Ono što je posebno sporno jeste da postupajući tužilac u ovom slučaju godinu dana nije dostavio TI BiH-u tužilačku odluku, koju je bio dužan dostaviti podnosiocu prijave u roku od tri dana. Time je prijaviocu uskratio mogućnost izricanja pritužbe, a još je spornije što je odluka dostavljena tek nakon nekoliko upita i žalbe TI BiH zbog nedostavljanja informacije.

Nakon svega TI BiH je podnio prijavu Uredu disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća. TI BiH je i na tužilačku odluku izjavio pritužbu glavnom tužiocu Kantonalnog tužilaštva TK, jer su zanemarene bitne činjenice iz krivične prijave.

Naime, sumnju u okolnosti pod kojima je uprava ovog javnog preduzeća koje se nalazi u teškoj finansijskoj situaciji trošila milionska sredstva na iznajmljivanje mašina od privilegovanih privatnih kompanija iskazao je i Ured za reviziju institucija Federacije BIH.

Osim što su potvrdili navode TI BiH o nezakonitom cijepanju direktnih sporazuma, revizori su sumnjali i da uprava ne radi u interesu preduzeća jer se postavlja pitanje svrhe trošenja milionskih iznosa godišnje na iznajmljivanje tuđih mašina.

Za izvršene usluge samo od Junuzović Kopex (6.311.400 KM) Društvo je moglo nabaviti značajan broj rudarskih mašina koje su tražene tenderskom dokumentacijom, a neophodne su za obavljanje redovne djelatnosti Društva. Imajući u vidu da se Društvo nalazi u veoma teškoj finansijskoj situaciji, s jedne strane, i činjenicu da ima 2.431 zaposlenika i da treba raspolagati vlastitom rudarskom mehanizacijom radi obavljanja redovne djelatnosti, postavlja se pitanje opravdanosti i odgovornosti angažovanja tuđe mehanizacije i radnika, navodi se  u izvještaju ureda za reviziju.

Svoje mašine rashodovali, trošili milione na iznajmljivanje tuđih

Dodatnu sumnju na svrhu ulaganja tolikog novca u tuđu mehanizaciju stavlja Izvještaj Uprave JP „Elektroprivreda BiH“ Sarajevo januara 2021. godine, koji je za predmet imao analizu i utvrđivanje eventualne odgovornosti u RMU „Kreka“ za mašine predviđene za rashodovanje.

Navedeni izvještaj fokus stavlja na činjenicu da su od ukupno šest nabavljenih buldožera renomiranog proizvođača Liebherr čak tri  stavljena van upotrebe odmah po isteku garantnog roka, što je otvorilo dodatnu potrebu za iznajmljivanje tuđe mehanizacije.

U izvještaju se još navodi da je zaista malo vjerovatno da su se kvarovi na ovim mašinama desili samo 10 dana nakon isteka garantnog roka, te da je i u garantnom roku bilo značajnijih kvarova i veliki broj sati zastoja rada buldožere u vlasništvu rudnika.

Zbog svega se iskazala još veća potreba za iznajmljivanjem tuđe mehanizacije koja je nabavljana između ostalog i direktnim kršenjem Zakona o javnim nabavkama. Takođe je zanemarena i činjenica da je jedan od prijavljenih rukovodilaca već osuđen na godinu i po dana zatvora baš zbog saradnje sa Junuzović-Kopexom, jer je fiktivno prikazivao sate rada mašina ove firme.

Radi se o preduzeću koje godinama posluje sa rudnicima iz sastava Elektroprivrede BiH, a svojevremeno je direktor RMU Đurđević osuđen baš zbog spornih nabavki goriva od ovog dobavljača.  Zbog svega je po mišljenju TI BiH tužilaštvo trebalo cijeniti ove okolnosti prije izvođenja zaključka da je kršenje zakona “bilo u interesu službe” dodatno i zbog činjenice da nije predočena nezavisna analiza koja bi mogla opravdati ove navode.

The post Tužilaštvo TK obustavilo istragu zbog namještanja poslova u Rudnicima Kreka uz nevjerovatno obrazloženje first appeared on Gerila.info.

Ovaj zakon je u skupštinsku proceduru tri dana ranije uputila Vlada RS. U okviru ovog seta zakona su izmjene i dopune Zakona o bankama, Zakona o IRB-u, te Zakona o unutrašnjem platnom prometu.

Probleme sa platnim prometom u RS imaju pojedinci i kompanije koji se nalaze pod sankcijama Kancelarije za kontrolu strane imovine (OFAC) Ministarstva finansija Sjedinjenih Američkih Država. Njima su komercijalne banke u Bosni i Hercegovini počele masovno zatvarati račune ubrzo nakon što je u martu En Moris (Ann Morris), visoka zvaničnica američkog Ministarstva, upozorila banke da i one riskiraju da budu sankcionisane ukoliko nastave poslovanje s njima.

Šta znače ove zakonske izmjene i mogu li one uticati na poslovanje sankcionisanih firmi razgovarali smo sa bivšim ministrom finansija Republike Srpske Svetlanom Cenić i ekonomistom Igorom Gavranom.

Emisija će uskoro biti dostupna na FB i Youtube kanalu portala Gerila.info.

The post Sa Svetlanom Cenić i Igorom Gavranom o planovima da IRB RS može obavljati platni promet uslijed američkih sankcija first appeared on Gerila.info.

Dok iz opozicije traže odgovor od lidera SNSD-a gdje se nalazi taj novac, kako je završio u inostranstvu te zahtjevaju da se u istragu oko toga uključe i nadležni pravosudni organi, ministarka finansija RS Zora Vidović pokušala je da relativizuje izjavu njenog stranačkog šefa, tvrdeći da takvi tajni računi ne postoje.

Da li je Dodik u iznenadnom nastupu iskrenosti zaista otkrio da Republika Srpska posjeduje neke silne milione na stranim računima, ili je pak istina ono što tvrdi Vidovićeva, pitali smo za mišljenje ekonomistu Svetlanu Cenić. Ona za Gerilu kaže da “ono što lider SNSD-a priča, kao i obično, nema blage veze s istinom”.

“Deponovovanje i investiranje novca radi samo Centralna banka, ali u bankama koje nemaju svoje poslovnice na teritoriji BiH i zna se koje su to najveće banke. To entiteti ne rade, niti mogu da rade. Dodik je u obrazloženju svoje izjave dodao i da su to, kao navodno, pare nekih naših ‘prijatelja’. Ko su i kakvi su to prijatelji koji ne mogu da uđu u zemlju? Republika Srpska i njeni računi nisu sankcionisani”, ističe Cenićeva.

Objašnjava da se novac poreskih obveznika drži u komercijalnim bankama, da moraju biti minimum četiri banke zbog rizika, te da su to depoziti, porezi, doprinosi.

“Tako da stvarno ne znam o čemu Dodik priča i o kojim prijateljima? Jedino ako nije mislio na svoje prijatelje iz Rusije i Kine, možda Mađarske. Međutim, znate i sami da Rusija baš nije poletna da daje pare ako nije u pitanju neka transakcija ili nešto slično. Osim toga, i oni su pod sankcijama. Što se tiče Mađarske, ona je sama u problemu zbog fondova EU. Osim toga, iz te zemlje je rečeno da može izdvojiti sto i nešto miliona evra za obrtanje novca i da se kupuje njihova roba. Podsjetiću vas i na one pare za koje je Dodik rekao da će stići iz Mađarske i da će time nadomjestiti to što su se Nijemci povukli iz projekata. Ne znam da li ste vi čuli da su te pare ikad ušle u Republiku Srpsku? Možda ne znam ili nisam upućena da su ušle te mađarske pare za projekte”, pita Cenićeva.

Takođe, ona ističe da se Republika Srpska ne nalazi pod sankcijama, ali da lidera SNSD-a, kako kaže, “boli to što niko ne daje kredit”.

“Nema povjerenja za ono što je mislio da se zaduži na inostranim berzama. Žao mi je, ali ne postoji povjerenje i to govorim od prvog dana. Ne zato što sam ja zaljubljenik u Ameriku ili EU, tate ili mame, već jednostavno zato što su SAD najveći dioničar, odnosno imaju praktično najveći ulog i najveću kvotu u MMF, Svjetskoj banci takođe”, ističe Cenićeva.

Podsjeća i na to da je postojala priča da će se nastaviti pregovori s MMF, ali aktuelna vlast u Republici Srpskoj “neće postojanje uslova uz pregovore”.

“Oni bi htjeli da pare dobiju ‘onako’. Pa, malo će to teže ići nego ranije. Bila je prilika kroz Program rasta da uđu neke pare, pa vidite da se ne mogu dogovoriti iako je Trojka bila spremna na sve ustupke Čoviću i Dodiku, ali je majka tvrda srca bila kad su smišljali mehanizam koordinacije. Na silu Boga je trebalo ubaciti 1.400 ljudi u mehanizam i samo što mjesne zajednice tamo nisu ušle”, zaključuje Cenićeva.

Lider SNSD-a i danas je govorio o famoznim parama, koje postoje ali on do njih ne može da dođe, a potom i optužio službenika američke Ambasade u BiH da obilaze susjedne zemlje i banke, od kojih traže da ne sarađuju sa vlastima Srpske.

“I danas nema nijedne banke u Srpskoj koja je spremna ili iz straha od Amerikanaca ne smije da sarađuje sa Vladom Srpske“, rekao je Dodik.

On je dodao da se oni koji uvode sankcije nadaju da će Vlada Srpske ostati bez novca, ali da Srpska ima međunarodne prijatelje koji su spremni da joj finansijski pomognu.

“Ali, zbog političke blokade sada se taj novac ne može doznačiti na naše račune“, rekao je Dodik i napomenuo da je samo Srpskoj onemogućen reprogram na bečkoj berzi.

Međutim, opet je ponovio kako je Srpska finansijski stabilna.

Inače, već sedmicama traje pravi mali “rat” saopštenjima i izjavama između američke Ambasade u BiH i Dodika, kojem se u javnim nastupima pridružuje uži krug bliskih saradnika. Iz ambasade gotovo svakodnevno postavljaju predsjedniku Srpske pitanja o nimalo ružičastoj finansijskoj situaciji u Srpskoj, dok lider SNSD-a odgovara kako su netačne informacije o povlaštenom položaju firmi povezanih sa njegovom porodicom i sumnjivim nestankom stotina miliona maraka budžetskog novca.

Gerila.info

The post Gdje su “prijatelji” Republike Srpske koji su obećavali pomoć i investicije? first appeared on Gerila.info.

Kazao je i da je vlasnik Infinity grupe Đorđe Đurić odlučio da izađe iz ovog biznisa zbog sankcija i negativne atmosfere.

“Infinity u narednom periodu neće postojati u ovom obliku. Menadžeri koji rukovode ovim kompanijama odlučili su da uđu u vlasništvo, a saradnja će biti ponuđena i kompaniji “Sirius 2010” koja je takođe pod sankcijama, a nije član Infinity grupe”, rekao je Vujić.

Vujić je rekao da je nakon uvođenja američkih sankcija firmama u okviru ove grupacije  ugroženo oko 800 radnih mjesta.  On je dodao da je skoro 90 odsto projekata koje kompanija kojom on rukovodi vezano za javni sektor i da svi oni sada dolaze pod znak pitanja.

„Svim našim zaposlenima smo od uvođenja sankcija isplatili dvije plate kako bi im pokazali da nemaju razloga za brigu. Ugrožen je i veliki broj projekata koje radimo, a dosta njih je vezano za osnovno funkcionisanje RS. Vi sada imate integrisani informacioni sistem PURS koji obezbjeđuje konstantdan rast naplate poreza. Takođe, imamo projekte sa Republičkom upravom za geodetske i imovinsko pravne poslove (RUGIP) RS i „Elektroprivredom RS“. Sve je dovedeno u pitanje. Utisak kojem se ne  mogu oteti je da je obrazloženje sankcija da mi navodno radimo protiv nekih američkih interesa, a 90 odsto naših vendora su evropski i američki“, kaže Vujić.

Kazao je da još razgovaraju sa Đurićem o modelu.

„Ono što je sigurno da Infinity neće moći dalje ovako da funkcioniše, a koji model će biti vidjećemo u narednom periodu“, rekao je Vujić.

On je negirao da Igor Dodik, sin predsjednika RS Milorada Dodika ima bilo kakav ugovorni odnos sa ovim firmama.

Kazao je da očekuju gašenje računa i da su ih banke već kontaktirale.

„Od jedne američke kompanije smo zvanično dobili dopis da do 14. avgusta imamo mogućnost da sarađujemo sa njihovim kompanijama, a banke nas ovdje već blokiraju. To pokazuje jedan apsurd. Ja se nadam da ćemo i prije 14. avgusta imati rješenje i da ćemo moći da nastavimo poslovanje“, rekao je Vujić.

Govoreći o kreditnim zaduženjima ovih kompanija Vujić je rekao da se krediti vraćaju i da će naći način da se riješe i ovi problemi, s obzirom na to da im računi još nisu u potpunosti ugašeni.

„Ne znam u marku koliki su krediti. Banke su nepredvidive i teško mi je reći šta će biti. Mi se držimo ugovora sa bankama i tražimo način da te obaveze poštujemo. Dok god budemo u mogućnosti mi ćemo te obaveze ispunjavati“, rekao je on.

Na pitanje imaju li obaveza prema Investiciono – razvojnoj banci (IRB) Vujić je rekao da ne zna tačno, da je nekih obaveza bilo, a da su neke plaćene.

Podsjetimo, kompanija “Prointer ITSS” i sve članice “Infinity International grupe”, kao i njihovi vlasnici, dodati su na OFAC-ovu listu sankcija Sjedinjenih Američkih Država.

Na  listi se nalaze “Prointer ITSS”, “Infinity Media”, “K-2 Audio Company”, “Sirius 2010”, “Una World”, “Kaldera Company”, te odgovorna lica Milenko Čičić i Đorđe Đurić, a za njih se navodi da su povezani sa Igorom Dodikom, sinom predsjednika RS Milorada Dodika.

CAPITAL: A. Pisarević

The post NAKON AMERIČKIH SANKCIJA Direktori preuzimaju sankcionisane firme Infinity grupe first appeared on Gerila.info.

Uprava za indirektno oporezivanje nedavno je ponovo osvježila informacije o novcu koji je prikupljen po osnovu naplate akciza i putarina, a koji u tu namjenu plaća svako ko u ovoj zemlji natoči gorivo u svoje vozilo. Od 2006. godine pa do marta ove, ta brojka je dosegla cifru od gotovo 16 milijardi maraka (precizno: 15.823.511.647 KM od čega 7.275.439.129 KM putarina i
8.548.072.518 KM akciza).

Iz UIO su ponovili da svako od nas kada naspe litru goriva plaća 0,30 do 0,45 KM akcize (zavisno od naftnog derivata), putarinu za održavanje puteva u iznosu od 0,15 KM te putarinu za izgradnju autoputeva i rekonstrukciju drugih puteva u iznosu od 0,25 . Dakle, od 0,70 do 0,85 KM. Ako sipate, recimo, 20 litara, vi od 14 do 17 maraka dajete za gore navedene namjene prilikom samo jednog odlaska na benzinsku pumpu.

Grčevita borba za akcize

I kada su krajem 2022. godine cijene goriva bile na vrhuncu, te se počele približavati cifri od četiri marke, političari, prije svih SNSD, su se žestoko protivili zamrzavanjem akciza, kako bi se koliko-toliko snizile cijene. I to je jedan od dokaza da taj novac često ne završava tamo gdje bi trebao, te da lako “sklizne” prema nekim drugim namjenama. Ono što je sigurno, od prikupljenog novca morao se izgraditi mnogo veći broj kilometara auto-puteva na prostoru čitave Bosne i Hercegovine od postojećih. Još kada uzmemo u obzir da su i oni mahom građeni iz kredita, opravdano se postavlja pitanju gdje završava novac koji svakodnevno punimo.

Ekonomista Zoran Pavlović kaže da je najveći problem u priči sa akcizama netransparentnost trošenja sredstava prikupljenih na taj način.

“Situacija je takva da je najljepše kada ste na budžetu, da prikupljate sredstva i trošite ih kako je vama zgodno, bez ikakve odgovornosti. I, zamislite, bez obaveze da to bude transparetno i javno prezentovano! Da su institucije na nivou BiH i entiteta pružale informacije korisnicima i stanovnicima onda bi se jasno moglo vidjeti gdje su usmjerena sredstva koja su prikupljena za održavanje putne infrastrukture. Na ono za šta su namjenjena svakako nisu”, ističe Pavlović za naš portal.

Popravke i tekuća održavanja postojećih puteva su stvar ugovora, koji se mora obaviti putem tendera i vrlo jasno pravdati za svaku marku koja je uložena od javnih sredstava. Međutim, takve podatke, kaže Pavlović, danas nigdje ne možemo pronaći.

“Očigledno je da je to jako dobar izvor sredstava koji je potreban našim vlastima, jer su one u stanju da potroše ma koliku količinu novca koja dođe do njih. Rezultat prikupljenih sredstava i izgrađene infrastrukture apsolutno ne odgovaraju novcu koji su građani platili za tu infrastrukturu. Imajući u vidu da su kompanije koje su učesnici izgradnje autoputeva po pravilu povezane sa najvišim nivoima vlasti onda su na tom poslu prepoznali veoma dobru mogućnost da se svi ekstra privatno obogate a da praktično u toj svoj priči rezultat investicija bude vrlo loš ili nedovoljno kvalitetan”, ističe naš sagovornik.

Čemu zaduživanja

Ono što je očigledno, kaže on, jeste da je dobro prepoznata mogućnost da se novim zaduživanjem preko međunarodnih finansijskih institucija izgrađuju autoputevi, iako novac za njih već postoji.

“Na taj način dodatno zadužuju zemlju a novac koji se prikupili putem akciza i putarina se koristi za popunjavanje budžetskih rupa i troškove koje tako velikodušno sami sebi odobravaju ljudi u vladama, entitetima, nivou kantona i nivou BiH. Količina novca koja je prikupljena posljednjih 18 godina za putnu infrastrukturu postavlja pitanje zašto smo se ikada zaduživali za bilo koji kilometar autoputa”, pita se Pavlović.

On ističe da je osnovna stvar da državni organi na transparentan način krenu prezentovati trošenje sredstava.

“A to nije situacija u kojoj danas živimo. Mi danas ne znamo gdje taj silni novac odlazi, niko nema obavezu da takve podatke stavi na veb sajt, kako bi bilo ko od nas mogao provjeriti koliko je novca prikupljeno u kojem mjesecu, koji ugovori su potpisani i koliko novca je otišlo, šta je urađeno. Potrošnja javnog novca nikako nije transparetna, pogotovo novac koji se prikuplja za infrastrukturu”, zaključio je naš sagovornik.

Gerila

The post Crna rupa: Sipanjem goriva ne gradimo auto-puteve već “krpimo” budžete first appeared on Gerila.info.

Uprava OC rješenje za blokadu, koja traje već danima, vidi u dokapitalizaciji Olimpijskog centra.

Predsjednik Nadzornog odbora OC „Jahorina“ Nedeljko Elek kaže da je nedavno održana Skupština akcionara na kojoj je donesena odluka o dokapitalizaciji i da će sve biti riješeno narednih dana.

„Ide dokapitalizacija. Vlada povećava svoj udio  i od tog novca ćemo zatvoriti veći dio dugovanja i to će biti završeno“, rekao je Elek za CAPITAL.

Podsjetimo, OC „Jahorina“ planira da emituje akcije u iznosu od 29 miliona KM.

Ciljevi emisije su povećanje osnovnog kapitala i stvaranje uslova za restrukturiranje obaveza i solventnost emitenta.

„Prikupljena sredstva će biti korištena za otplatu finansijskih obaveza emitenta – kreditnih obaveza i obaveza po emitovanim hartijama od vrijednosti“, navedeno je u prijedlogu odluke o šestoj emisiji redovnih akcija koji je Skupština usvojila.

Važno je napomenuti da je „Jahorini“, prema zvaničnim podacima Centralne banke BiH, blokirano 16, dok im je jedan račun za redovno poslovanje aktivan.

Ostaje nejasno kako im je i taj jedan račun aktivan s obzirom na to da su u Agenciji za bankarstvo Republike Srpske ranije rekli da je Zakonom o unutrašnjem platnom prometu definisano da ovlašćena organizacija (banka) prima i izvršava naloge za prinudnu naplatu na teret sredstava na svim računima poslovnog subjekta otvorenim u banci.

„Zakonom je definisano i da se sredstva na računima organizacionih dijelova i računima za posebne namjene takođe koriste za izvršenje naloga za prinudnu naplatu, osim sredstava na računima za posebne namjene koja su izuzeta od izvršenja po ovom zakonu i drugim propisima“, istakli su tada u Agenciji.

Podsjetimo i da su Jahorini računi već bili blokirani početkom aprila ove godine, kao i krajem prošle jer nisu bili u mogućnosti da izmiruju svoje obaveze prema bankama.

Procjenjuje se da je Olimpijski centar od banaka do sada uzeo oko 200 miliona maraka, a Vlada RS je garantovala za gotovo gotovo 160 miliona KM njihovih kredita.

Očigledno je da se ne nazire trajno rješenje problema Olimpijskog centra, te da oni pomoću svojih prihoda nisu u stanju da izvršavaju obaveze.

S druge strane, konstantno se iznova zadužuju, a za većinu kredita garantuje Vlada RS.

The post OC „Jahorina“ ponovo u blokadi first appeared on Gerila.info.

“Zora Vidović pribavila direktnu materijalnu korist privrednom društvu EVL Banjaluka čime je nanijela štetu budžetu jer je svojim odgovorom na njihov upit umanjila naknadu koju je EVL dužan da plati budžetu i time su oštećeni prihodi budžeta Republike Srpske a i svi građani Republike Srpske“, rekla je danas Jelena Trivić.

Ona je krivičnu prijavu protiv aktuelne ministake podnijela Okružnom tužilaštvu u Banjaluci. Ona je navela da je Zakonom o igrama na sreću iz 2019. godine dat monopolski položaj Lutriji Republike Srpske, koja nakon toga osniva “EVL” privredno društvo koje takođe ima monopolski položaj.

Trivićeva navodi da je zakonom predviđena naknada od dvadeset odsto a da je EVL plaćao 5 odsto naknade.

“Pa im ni tih 5 odsto nije bilo dovoljno pa su zajedno sa Zorom išli u proces koji se zove smanjivanje osnovice na koju se plaća tih 5 odsto. EVL se obratio Ministarstvu finansija sa pitanjem kako da obračunava naknadu iako je to jasno precizirano zakonom: 5 odsto naknade na osnovicu koja se obračunava, uplate minus isplate, ne manje od 100 maraka po terminalu. Jasno piše po terminalu. Zora Vidović se stavlja iznad zakona i kaže da se plaća 5 odsto uplate minus isplate ne manje od 100 maraka na nivou priređivača. Dakle ne po pojedinačnom terminala već na nivou ukupnog broja terminala. To pravi ogromnu matematičku razliku u obračunu osnovice jer je time Zora Vidović omogućila da se umanji osnovica po osnovu koje se obračunava ovih 5 odsto kojih EVL treba da plaća državi“, rekla je Jelena Trivić.

Jelena Trivić kaže da Zora Vidović nije smjela da tumači zakon a da tek nije smjela da ga mijenja u svom odgovoru. Kaže i da je sve to pogodovalo firmi EVL a da se ta firma povezuje sa Miletom Radišićem. Mile Radišić, inače kum je Milorada Dodika.

“Sve u Republici Srpskoj a pogotovo u igrama na sreću vrti se oko te porodice koja izvlači maksimum iz tih operacija a trpi budžet Republike Srpske“, rekla je Jelena Trivić.

Ona je rekla da Zora Vidović mora hitno biti krivično procesuirana. Navodi da ona ne može tvrditi kolika je šteta nastala budžetu Republike Srpske jer nema uvid u poslovanje EVL-a ali kaže da vjeruje da je šteta milionska.

Ministarka finansija Zora Vidović u kratkom telefonskom razgovoru novinaru Gerila info rekla je da nije upoznata sa podnesenom krivičnom prijavom, da nema vremena i da će o tome govoriti kasnije.

GERILA info

The post Jelena Trivić podnijela krivičnu prijavu protiv Zore Vidović first appeared on Gerila.info.