To je na okruglom stolu „Zbrinjavanje nuklearnog otpada u opštini Dvor – problemi i rješenja“, održanom juče, 25.juna, u Zagrebu, izjavio direktor Fonda za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva NE Krško Josip Lebegner, prenosi portal radionovigrad.com.

Lebegner je rekao da je 18. juna predstavništvu BiH u Ženevi dostavljena službena notifikacija za ministra za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske Bojana Vipotnika, uz sažetak Studije uticaja na životnu sredinu od pedesetak stranica, dok kompletan dokument ima više od 1.000 stranica.

Prema njegovim riječima, nakon što hrvatsko Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije pregleda studiju i eventualno zatraži njene dopune, dokument će biti upućen u javnu raspravu koja će trajati 90 dana i biće organizovana u opštini Dvor, ali i u Bosni i Hercegovini.

Lebegner je iznio i nove podatke o planiranom kapacitetu budućeg centra. Ukoliko Studija potvrdi lokaciju Čerkezovac, nakon obrade i cementiranja na Trgovsku goru bi bilo dopremljeno između 1.500 i 2.000 kontejnera nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško.

Istovremeno je ponovio da se na Čerkezovcu neće graditi odlagalište visokoradioaktivnog otpada niti nuklearna elektrana, navodeći da će istrošeno nuklearno gorivo iz Krškog ostati uskladišteno u Sloveniji do 2093. godine, dok Hrvatska tek pokreće proceduru izbora buduće lokacije za trajno odlagalište radioaktivnog otpada.

Međutim, upravo su tvrdnje hrvatske strane bile predmet najoštrijih kritika učesnika okruglog stola.

Predsjednik Evropskog biroa za životnu sredinu Toni Vidan upozorio je da se cijeli postupak vodi suprotno direktivama Evropske unije, jer ga vodi Fond za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iako bi, kako je rekao, taj posao morala obavljati nezavisna stručna institucija.

Vidan je posebno problematizovao činjenicu da u Upravnom odboru Fonda sjede i predstavnici Hrvatske elektroprivrede, čiji se radioaktivni otpad zbrinjava, što, prema njegovim riječima, otvara pitanje sukoba interesa.

Jedan od najznačajnijih detalja njegovog izlaganja odnosio se na plansku dokumentaciju.

Kako je naveo, u prostorno-planskim dokumentima Sisačko-moslavačke županije kao mikrolokacija i dalje se vodi Majdan, a ne Čerkezovac.

„Mikrolokacija Majdan je udaljenija od Une i puno manje loša nego Čerkezovac“, rekao je Vidan.

On smatra da se u javnosti stvara utisak da je o projektu već sve odlučeno, iako ključni dokument – Studija uticaja na životnu sredinu – još nije predstavljen javnosti niti je prošao zakonom propisanu proceduru.

Vidan je upozorio i da bi planovi Hrvatske za izgradnju novih nuklearnih kapaciteta mogli dodatno promijeniti razmjere cijelog projekta.

„Vlada Hrvatske navodno planira da gradi nuklearku, tako da više nije riječ o ograničenoj količini nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško, nego možda i iz neke buduće nove nuklearke treba zbrinuti otpad. Lokalno stanovništvo opravdano strahuje da će sve to završiti kod njih“, rekao je Vidan.

Na okruglom stolu učestvovao je i predsjednik Udruženja Green Team iz Novog Grada Mario Crnković, koji je rekao da je Trgovska gora prije svega politička odluka donesena još krajem devedesetih godina.

„Kontinuirano u Hrvatskoj zanemaruju da je Trgovska gora suštinski politička odluka iz perioda 1997-1999. godine, tako da sam sa posebnim zadovolјstvom podsjetio na tu činjenicu. Nije prijalo ni to što sam ukazao na ignorisanje građana sa desne obale rijeke Une, kao i na zloupotrebu brige o ženskom zdravlјu u kontekstu promocije ideje da se radioaktivni otpad doprema nadomak Une“, rekao je Crnković.

On je upozorio da su građani sa desne obale Une godinama isključeni iz procesa odlučivanja, te da je Hrvatska politički i proceduralno unaprijed zaključila Trgovsku goru kao jedinu lokaciju.

„Ignorisali su kompletan prostor BiH, te politički, proceduralno i komunikaciono zaključali Trgovsku goru kao jedinu lokaciju, što je mimo najbolje svjetske prakse na koju se stalno pozivaju“, rekao je Crnković.

Prema njegovim riječima, najave o uključivanju Bosne i Hercegovine kroz javnu raspravu dolaze prekasno, jer su ključne političke odluke donesene prije više od dvije decenije.

Crnković smatra da hrvatske institucije sada pokušavaju stvoriti utisak da BiH ravnopravno učestvuje u postupku donošenja odluka.

„Nadležni u Hrvatskoj pripremaju strateške manevre kojima se namjerava, prema mom mišljenju, pro forme prikazati aktivno učešće BiH u procesu donošenja odluka, što svakako neće proći niti može suštinski uticati na razvoj slučaja jer su ključne greške već napravljene“, rekao je Crnković.

Načelnik opštine Dvor Nikola Arbutina ocijenio je da Hrvatska prvo donosi političku odluku, a tek potom provjerava da li je ona opravdana kroz studiju uticaja na životnu sredinu.

„Šta ako se dokaže da lokacija nije pogodna? Ima li država rezervnu varijantu?“, upitao je Arbutina.

Podsjećamo, pitanje Trgovske gore posljednjih mjeseci ušlo je u novu međunarodnu fazu nakon što je Bosna i Hercegovina pred Implementacionim komitetom Espoo konvencije u Ženevi pokrenula postupak zbog sumnje da Hrvatska nije poštovala međunarodne obaveze o prekograničnom uticaju na životnu sredinu.

Istovremeno, hrvatska strana tvrdi da postupak procjene uticaja tek ulazi u završnu fazu, dok predstavnici BiH i ekoloških organizacija upozoravaju da je izbor Čerkezovca kao lokacije za radioaktivni otpad politički određen još prije više od dvadeset godina i da se sada pokušava formalno opravdati kroz zakonom propisane procedure.

Dejan Rakita / GERILA

The post Radioaktivni otpad i Trgovska gora: Hrvatska najavila javnu raspravu i u BiH, aktivisti tvrde “Sve već politički odlučeno uz mnoge neregularnosti!” first appeared on Gerila.info.

Ovo u podkastu GERILE kaže glumica Narodnog pozorišta Republike Srpske Nikolina Friganović koju je, kako i sama priznaje, veoma teško natjerati pred kamere i mikrofone. Ipak, Nikolina je prihvatila poziv našeg portala i to nakon premijernog uspjeha nove predstave NPRS „Martin udio“.

Nikolina priča kako je oduvijek željela da bude glumica. Kada je završila gimnaziju, u Banjoj Luci još nije bila osnovana Akademija umjetnosti, a njeni roditelji nisu bili u prilici da je pošalju u Beograd, Novi Sad ili Cetinje. Pala je odluka: stomatologija.

„Bila sam student medicine cijelih godinu. Dala sam sve ispite i uslov za drugu. Onda sam čula od moje koleginice Slađene Zrnić da se otvara Akademija umjetnosti i roditeljima sam rekla da odlazim sa Medicinskog fakulteta i da idem na prijemni na Akademiju. Znam da su u tom trenutku bili u dnevnom boravku, da su me samo pogledali i rekli: OK“, priča Nikolina.

S njom su na klasi bili Dragan Banjac, Aleksandar Blanić, Duško Mazalica, Boris Šavija, Aleksandra Spasojević, Božana Bijelić, Miljka Brđanin i Slađana Zrnić. To je ujedno i prva glumačka klasa Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci.

„Našu klasu je primio profesor Jovica Pavić. Profesor Nenad Bojić nas je preuzeo na polovini druge godine. Mislim da smo imali baš sreću da je profesor Jovica Pavić bio na prvoj i na drugoj godini kada se radi jedna vrsta materijala i kada se obrađuje „gradivo“, kao što smo imali sreće da nas profesor Bojić vodi u trećoj i četvrtoj godini kada se rade žanrovi i stilovi“, istakla je Nikolina.

Jedan lik iz Koljadine „Kokoške“ kaže za glumce da oni nisu normalni ljudi i da nemaju normalno radno vrijeme. Glumci, kaže Nikolina, imaju godišnji odmor i zimi i ljeti kao malo ko. Ona i zimi i ljeti mnogo vremena provodi sa djecom.

„Ta fleksibilnost našeg radnog vremena ipak ima prednosti. A nekad zaista trpi dosta toga, jer mi nismo u ‘procesu’ samo dok smo na probama. Mi smo u tome neprekidno. Nije lako. Postoje trenuci kada djeci treba vremena da me dozovu. Onda sam im rekla da me ne zovu ‘mama’, nego da stanu ispred mene i kažu – Nikolina“, kazala je Friganović.

Odigrala je mnogo uloga – i klasika, i savremene drame, igrala je i strane autore, i domaće pisce. Bilo je mnogo predstava različitih žanrova sa različitim rediteljima.

„Morali smo skoro da pišemo neke biografije. Tek kada sam posložila te stvari, shvatila sam da toliko toga ima. Ja uopšte ne mogu da se sjetim šta sam spremala na prijemnom ispitu“, kaže Nikolina.

Goran Dakić / GERILA

The post Nikolina Friganović u podkastu GERILE: Ne podnosim krv i povrede (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Na terenu se, međutim, ništa ne zaustavlja.

Na više od 28 hektara zemljišta poznatog kao Crkveno brdo svakodnevno se nastavlja izgradnja kompleksa od 104 solarne elektrane, a posljednje nezvanične info za Gerilu tvrde da je sada u pitanju čak 106 elektrana. Metalne konstrukcije i paneli zauzimaju prostor koji su mještani do prije samo nekoliko mjeseci koristili za poljoprivredu, dok institucije istovremeno vode administrativnu prepisku iz koje proizlazi da gotovo niko ne želi preuzeti odgovornost.

Nova dokumentacija do koje je došla Gerila pokazuje da je pravna situacija dodatno zakomplikovana.

Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove (RUGIP) početkom maja poništila je svoj raniji zaključak kojim je odbijen zahtjev Zemljoradničke zadruge Podnovlje za ponavljanje postupka izlaganja nekretnina te predmet vratila na ponovno odlučivanje. U obrazloženju se direktno poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Srpske od 2. aprila ove godine, kojom je utvrđeno da prvostepeni organ nije dovoljno ispitao činjenice i da Zadruzi nije omogućeno puno učešće u postupku. RUGIP je naložio da se u ponovljenom postupku utvrde sve relevantne okolnosti i donese nova odluka.

Drugim riječima, spor oko toga ko je stvarni nosilac prava nad zemljištem nije završen. Naprotiv, vraćen je na početak.

Uprkos tome, na parcelama se i dalje radi.

Još zanimljivije je ono što proizlazi iz dopisa Republičke uprave za inspekcijske poslove Republike Srpske. Nakon što je Zemljoradnička zadruga Podnovlje tražila reakciju republičke inspekcije, iz Inspektorata RS su predmet proslijedili Gradu Doboju uz obrazloženje da je za nadzor nad radovima za koje dozvole izdaje jedinica lokalne samouprave nadležna upravo urbanističko-građevinska inspekcija grada. Drugim riječima, republički inspektori smatraju da oni nisu nadležni za postupanje.

Kada je predmet stigao u Doboj, uslijedio je novi obrt.

Urbanističko-građevinska inspekcija Grada Doboja početkom juna obavijestila je podnosioce prijave da ni ona ne može postupati. U dopisu se navodi da, ukoliko se radi o gradnji na tuđem zemljištu ili o sporu oko vlasništva, to nije pitanje inspekcijskog nadzora nego sudske nadležnosti.

Tako je nastao apsurdan institucionalni krug u kojem jedna institucija predmet šalje drugoj, druga ga vraća sudovima, dok se za to vrijeme na terenu nastavljaju radovi vrijedni milione maraka.

Posebnu težinu cijeloj priči daje činjenica da je još u aprilu ekološka inspekcija Grada Doboja utvrdila da ETMAX za predmetni projekat nema ekološku dozvolu.

U zvaničnom rješenju inspektor je naveo da investitor posjeduje građevinske dozvole za 104 solarne elektrane pojedinačne snage do 149 kilovata, ali da ne posjeduje ekološku dozvolu, zbog čega mu je naloženo da je pribavi u roku od 30 dana.

Taj rok je odavno istekao.

Ono što javnosti nikada nije objašnjeno jeste zbog čega radovi nisu obustavljeni ukoliko je inspekcija utvrdila da projekat nema jedan od osnovnih zakonskih uslova za realizaciju.

Mještani Podnovlja upravo u tome vide suštinu problema.

„Nama svi govore da nisu nadležni. Sud donese presudu, RUGIP vrati predmet na početak, inspekcija kaže da nema ekološke dozvole, policija dođe i napravi zapisnik, a radovi se nastavljaju kao da se ništa nije desilo. Na kraju ispada da niko nije nadležan, osim investitora koji radi šta hoće“, kaže jedan od stanovnika Podnovlja.

Podsjećamo, cijeli slučaj otvorio je pitanje načina na koji je Grad Doboj raspolagao zemljištem koje je godinama bilo evidentirano kao posjed Zemljoradničke zadruge Podnovlje. Nakon prenosa zemljišta na Grad Doboj uslijedila je prodaja kompaniji ETMAX, a zatim i početak realizacije projekta solarnih elektrana.

Dodatne kontroverze izazvao je sam koncept projekta. Umjesto jedne velike solarne elektrane planirana je izgradnja 104 pojedinačna postrojenja snage do 150 kilovata, što je, prema tvrdnjama mještana i dijela stručne javnosti, omogućilo investitoru da izbjegne određene koncesione obaveze predviđene za veće energetske projekte.

Manastir Svete Trojice na Crkvenom brdu preživio je mnoge ratove, promjene država i vlasti, ali teško da je ikada gledao ovakav prizor. Ispod njega danas se, umjesto usjeva, šire redovi solarnih panela, dok se istovremeno po kancelarijama i institucijama vodi bitka oko toga ko je nadležan i ko treba da postupi po sudskim odlukama.

Mještani Podnovlja kažu da vjeru u Boga nisu izgubili i da im i ona, na neki način, pruža utjehu u njihovoj borbi za budućnost svojih domova.

Vjeru u institucije, međutim, svakim novim dopisom, ćutanjem i prebacivanjem odgovornosti sve teže pronalaze. A kada nestane vjera da će zakon važiti jednako za sve, tada mnogo više od jednog komada zemlje postaje sporno.

Ne samo u Podnovlju, ne samo u Doboju.

Dejan Rakita / GERILA

P.S. Institucije Republike Srpske, Grad Doboj, kao i kompanija ETMAX, ni nakon višemjesečnih upita nisu odgovorili na pitanja portala Gerila o ovom slučaju. U međuvremenu, radovi u Podnovlju se nastavljaju.

The post Podnovlje nakon presude: Niko nije nadležan da zaustavi radove, a solarne elektrane niču iz dana u dan first appeared on Gerila.info.

Upravo zbog toga neformalna grupa građana „Za Plan“ pokrenula je projekat čiji je cilj da građani i stručna javnost budu uključeni mnogo ranije u procese planiranja i uređenja javnih prostora u Banjaluci. Kao jedno od mogućih rješenja predložiće Gradu uvođenje obaveznih javnih konkursa za idejna rješenja svih većih zahvata na zelenim i javnim površinama, uz prethodne konsultacije sa građanima.

„Sada smo svjedoci da građani saznaju za neki projekat tek kada bageri budu na gradilištu ili čak kada čitav projekat bude priveden kraju. Tada više nema prostora za razgovor da li postoje bolja rješenja, niti mogućnosti da se sagledaju različiti prijedlozi i stručna mišljenja“, rekla je Tijana Grujić predstavljajući projekat.

Prema njenim riječima, građani najbolje poznaju potrebe naselja u kojima žive, dok stručnjaci raspolažu znanjem neophodnim za kvalitetna urbanistička rješenja, zbog čega bi odluke morale biti rezultat dijaloga, a ne gotovih projekata predstavljenih javnosti tek pred početak radova.

Predstavnici inicijative posebno upozoravaju da Banjaluka godinama čeka novi Urbanistički plan, ključni dokument koji bi trebalo da definiše dugoročni razvoj grada.

„Posljednja informacija jeste da je Urbanistički plan Banjaluke u proceduri, ali mi ne znamo kada će da dođe na red. Tačno je da idu ubrzane procedure regulacionih planova i upravo kroz te intervencije tretira se i javni prostor. Sigurno je da se svjesno razvlači donošenje Urbanističkog plana“, smatra Grujićeva.

Dodaje da upravo zbog toga građanske inicijative ne mogu čekati završetak administrativnih procedura dok se istovremeno mijenjaju parkovi, trgovi, zelene površine i drugi javni prostori.

Sanda Vukojević podsjetila je da pitanje javnog prostora nije samo pitanje izgleda grada, već i kvaliteta života građana.

„Javni prostor predstavlja pitanje kvaliteta života, javnog interesa i odnosa institucija prema građanima. Građani traže pravo da učestvuju u donošenju odluka koje direktno utiču na prostor u kojem žive“, rekla je Vukojevićeva.

Da se o zajedničkom prostoru često odlučuje bez šire javnosti smatra i Aleksandar Žolja, koji upozorava da građani uglavnom reaguju tek kada promjene dođu pred njihova vrata.

„Vidjeli smo da građani reaguju tek kada te promjene dođu do njihovog dvorišta. Međutim, time dajemo mogućnost samo maloj grupi ljudi, poput gradonačelnika i ljudi oko njega, da to uređuju“, rekao je Žolja.

On smatra da projekti koji trajno mijenjaju izgled grada ne bi smjeli biti predmet brzih odluka.

„Zašto ne bismo dali godinu dana da prvo građani kažu svoje prijedloge, pa onda struka, pa nakon toga konkurs? Tada bismo svi bili uključeni u taj proces“, poručio je Žolja.

U okviru projekta biće organizovani javni forumi, radionice i konsultacije sa građanima, organizacijama civilnog društva i stručnjacima, a planirana je i izrada prijedloga za izmjene postojećih procedura koje regulišu planiranje i uređenje javnih prostora.

Iz inicijative „Za Plan“ poručuju da se prilikom uređenja javnih površina ne odlučuje samo o tome kako će grad izgledati, već i o tome kako će njegovi stanovnici živjeti, koristiti zajedničke sadržaje i kakav će kvalitet života imati u godinama koje dolaze.

Dejan Rakita / GERILA

The post Građani za projekte u Banjaluci saznaju tek kada stignu bageri: Inicijativa „Za Plan“ traži obavezno uključivanje javnosti u uređenje grada first appeared on Gerila.info.

Cilj istraživanja je prikupljanje naučnih podataka koji bi mogli poslužiti kao dodatni argument za zaštitu cijelog riječnog sistema Une. Riječ je o inicijativi koju predvodi međunarodna organizacija Riverwatch, sa vizijom da Una, zajedno sa svojim najvažnijim pritokama, bude zaštićena od izvora do ušća.

Takav model već je primijenjen na rijeci Vjosi u Albaniji, prvom evropskom nacionalnom parku koji štiti kompletan tok jedne divlje rijeke. Organizatori vjeruju da bi rezultati istraživanja mogli predstavljati važan korak ka proglašenju Nacionalnog parka „Divlje rijeke Una“ i dugoročnijoj zaštiti ovog jedinstvenog prirodnog bogatstva.

Una, koja izvire kod Donje Suvaje u Hrvatskoj, kroz Bosnu i Hercegovinu protiče više od 200 kilometara prije nego što se ponovo vrati u Hrvatsku i ulije u Savu. Njene sedrene barijere, vodopadi, brojne pritoke i bogat biljni i životinjski svijet već decenijama privlače pažnju biologa, ekologa i istraživača iz cijelog svijeta.

„Rijeka Una sa svim svojim pritokama je i dalje očuvana rijeka. I dalje je tu većinski slobodna konekcija, bez bilo kakvih vještačkih pregrada i to je toliko rijetko u Evropi, da nema brana na rijeci. I mi ovdje, i sa ovom Sedmicom nauke, sačuvamo taj status ove rijeke. Ljudi takođe vole Unu, ali njoj prijete mnoge prijetnje i rizici, poput masovnog turizma i betonizacije obala, zagađenje, i uobičajene stvari koje se dešavaju sa svim rijekama odnosno sa prirodom uopšte. Mi ćemo izgubiti Unu, takvu kakvu je znamo, ukoliko ne reagujemo. Zato mi ovdje želimo da napravimo istraživanja koja će otvoriti oči da zaštitimo Unu, ali i njene pritoke – Klokot, Krušnica, Japra i ostale rijeke“, rekao je Ulrich Eichelmann iz međunarodne organizacije Riverwatch za Gerilu.

Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu za Gerilu kaže da je Una ugrožena prvenstveno što se neplanski upravlja sa ovom rijekom.

“Imamo nekoliko dionica koje su zaštićene ali dobar dio Une nije zaštićen. Međutim, čak i taj zaštićeni dio trpi od posljedica ilegalne gradnje, od posljedica neplanske gradnje, problem je tu i sa otpadnim vodama, a važno je i napomenuti problem sa planiranim odlaganjem nuklearnog otpada na Trgovskoj gori u granici sa BiH i u neposrednoj blizini same rijeke Une. Niz problema se veže za Unu, ali prvenstveno je tu problem nepostojanje vizije upravljanja i zaštite rijeke Une”, ističe Topić.

On ipak dodaje da postoji jedinstvo zaštite rijeke Une, ali ne postiji jedinstvo da se problemi sistematski riješe.

“Una je jedna od naših najznačajnijih rijeka i to i jeste razlog zašto se baš na njoj javlja veliki broj što privatnih, što ugostiteljskih objekata, ali ono što je problematično jeste nepostojanje definisane sankcije tj. reperkusije za ilegalno sagrađene objekte na Unu”, ističe Topić.

Već prvog dana istraživanja naučni timovi zabilježili su nekoliko značajnih nalaza. Nekoliko kilometara nizvodno od istraživačkog kampa pronađeni su tragovi aktivnosti dabrova, uključujući tragove ishrane i kretanja, dok su istraživanja kopnenih ekosistema potvrdila prisustvo aktivnih populacija trčaka, grupe tvrdokrilaca čije prisustvo ukazuje na očuvanost prirodnih staništa.

Posebnu pažnju istraživači posvećuju mladici, jednoj od najznačajnijih ribljih vrsta u slivu Une. Ihtiološki timovi tragaju za mladim jedinkama kako bi identifikovali ključna mrijestilišta i prikupili podatke koji bi mogli pomoći u zaštiti ove vrste i njenog staništa.

Paralelno s tim, timovi za riječnu ekologiju mapiraju riječna ostrva i ade, analiziraju vegetaciju i procjenjuju kako promjene vodostaja utiču na njihovo funkcionisanje. Istraživanja će obuhvatiti približno 200 kilometara riječnog toka, od Martin Broda do ušća Une u Savu.

Za profesora Gabriela Singera sa Univerziteta u Innsbrucku, koji predvodi naučni dio ekspedicije, Una predstavlja jedan od najvrjednijih riječnih sistema na evropskom kontinentu.

„Una je izuzetan riječni sistem na evropskom nivou. Ako dođete ovdje kao naučnik, možete raditi decenijama zbog raznolikosti biodiverziteta ovog područja. U razgovoru sa svojim studentima rekao sam im da bih, kada bih bio riba, volio da živim u Uni. Potencijal koji Una ima je izuzetan ne samo za istraživače i naučnike, već i za snimatelje i novinare, jer se ovdje zaista može vidjeti kako izgleda zdrava rijeka“, rekao je Singer.

Naučnici će tokom sedmice istraživati i grupe organizama koje predstavljaju važne pokazatelje kvaliteta vode, poput jednodnevki, tulara i kamenjarki, dok će posebni timovi analizirati stanje pećinskih i kopnenih ekosistema.

Slična istraživanja već su sprovedena na Neretvi, gdje su naučnici pronašli vrste koje do tada nisu bile poznate nauci.

„Na Neretvi smo našli nove vrste za znanost koje nikad prije nisu bile nađene i sada su u opisu. To su vrste koje su nađene samo tamo i nigdje drugdje na svijetu“, rekla je Maja Zagmeister, profesorica na Biotehničkom fakultetu Univerziteta u Ljubljani.

Iako se Una smatra jednom od najočuvanijih rijeka u Evropi, stručnjaci upozoravaju da nije pošteđena pritisaka.

„Neobično je vidjeti ovakve rijeke da postoje u Evropi, ovako zdrave i očuvane. Sama rijeka, iako je ovakva kakva jeste, pod velikom je prijetnjom i udarom, prije svega zbog nelegalne gradnje na obali, ribljih farmi, a tu je prijetnja i od nuklearnog otpada, to je priča oko Trgovske gore“, upozorio je Eichelmann.

Za Azru Berbić iz Fondacije ACT, Sedmica nauke predstavlja početak novog poglavlja u borbi za očuvanje Une.

„Kako bismo Unu sačuvali za nas i buduće generacije, moramo zajedno raditi na koracima koji će eliminisati prijetnje s kojima se suočava i osigurati da Una i njene pritoke slobodno i zdravo teku. Kada kažem svi, mislim na naučnike, medije i aktiviste koji su ovdje, ali isto tako i lokalno stanovništvo, vlasti na svim nivoima, neovisno o političkim podjelama te administrativnim i državnim granicama, jer Una je tu da nas spaja“, poručila je Berbić.

Organizatori očekuju da će rezultati istraživanja poslužiti kao dodatna stručna osnova za inicijativu proglašenja Nacionalnog parka „Divlje rijeke Una“. Ukoliko bude realizovana, riječ je o projektu koji bi mogao predstavljati jedan od najvećih poduhvata zaštite prirode u Bosni i Hercegovini i regionu.

GERILA

The post Više od 75 naučnika u Bosanskoj Krupi: Može li Una, jedna od posljednjih divljih rijeka Evrope, dobiti najveću zaštitu? first appeared on Gerila.info.

Film autora Dejana Rakite i Vladimira Kovačevića, nastao u produkciji portala Gerila.info, prati višegodišnje borbe građana, aktivista, stručnjaka i lokalnih zajednica za očuvanje rijeka koje predstavljaju jedan od najvrijednijih prirodnih resursa Bosne i Hercegovine.

Kroz sedam različitih priča – sa Plive, Duboke, Neretve, Kasindolske rijeke, Neretvice, Ugra i Kruščice – dokumentarac prikazuje kako se širom zemlje ponavljaju gotovo identični obrasci: dodjela koncesija, osporavane dozvole, dugotrajni sudski procesi, pritisci na lokalne zajednice i uporna borba građana da sačuvaju rijeke od pretvaranja u cjevovode.

Posebnu vrijednost filmu daju autentična svjedočenja ljudi koji su godinama bili na prvoj liniji odbrane rijeka. U filmu govore aktivisti, mještani, ribočuvari, naučnici, novinari i predstavnici organizacija za zaštitu životne sredine, koji iz vlastitog iskustva svjedoče o posljedicama izgradnje mini hidroelektrana i borbi za očuvanje prirode.

Za razliku od klasičnih dokumentaraca, film je sniman bez naratora. Priču nose glasovi ljudi sa terena – onih koji su protestovali, blokirali bagere, organizovali pravne bitke i mjesecima ili godinama dežurali uz rijeke koje su željeli zaštititi.

Film donosi i širu sliku problema upravljanja prirodnim resursima u Bosni i Hercegovini. Kroz konkretne primjere otvara pitanje odnosa institucija prema javnom interesu, zaštiti životne sredine i ulozi građana u donošenju odluka koje direktno utiču na njihove zajednice.

„Rijeke na ivici“ ne govori samo o ekologiji. Ovo je priča o vodi, ljudima i pravu zajednica da odlučuju o prostoru u kojem žive. Istovremeno, film postavlja pitanje koliko je jedno društvo spremno da žrtvuje zarad energetskih projekata i ekonomskih interesa.

Dok su neke rijeke već nepovratno promijenjene, druge se još uvijek mogu odbraniti. Upravo zato autori kroz ovaj film žele otvoriti javnu raspravu o budućnosti rijeka u Bosni i Hercegovini i značaju njihovog očuvanja za buduće generacije.

Film je realizovan u okviru programa „Innovation. Media. Minds: EU Support to Public Service Journalism in the Western Balkans“, koji finansira Evropska unija, a sprovodi Goethe-Institut u ime Evropske komisije u saradnji sa implementacionim partnerom DW Akademie.

Sadržaj filma isključiva je odgovornost redakcije Gerila.info i ne odražava nužno stavove Evropske unije.

The post Pogledajte dokumentarni film „Rijeke na ivici“: Priča o borbi za vodu i posljednje slobodne rijeke BiH first appeared on Gerila.info.

Na premijeri dokumentarnog filma „Odbranimo prirodu Balkana“, održanoj u organizaciji udruženja Eko put iz Bijeljine i Fondacije Atelje za društvene promjene – ACT, okupili su se aktivisti i građani koji godinama upozoravaju da se odluke o korištenju prirodnih resursa prečesto donose bez učešća lokalnih zajednica.

Film autora Dragana Stanimirovića i Svjetlane Panić donosi priče ljudi koji su odlučili da se suprotstave projektima za koje vjeruju da ugrožavaju rijeke, šume, biodiverzitet i kvalitet života. U fokusu su zajednice koje se bore protiv izgradnje malih hidroelektrana, nekontrolisane eksploatacije šljunka, devastacije šuma i širenja rudarskih projekata širom regiona.

U jednosatnom dokumentarcu prikazano je djelovanje organizacija i inicijativa okupljenih u regionalni savez „Odbranimo prirodu Balkana“, mrežu koja danas povezuje tridesetak organizacija iz zemalja bivše Jugoslavije.

U vremenu kada se građani u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i drugim državama regiona suočavaju sa sličnim problemima, od planiranih rudnika litijuma i drugih metala do hidroenergetskih zahvata i sječe šuma, regionalno povezivanje postaje jedno od najvažnijih oruđa otpora.

Na to je ukazala i Snežana Jagodić Vujić iz udruženja Eko put, podsjećajući da je film nastajao kroz zajednički rad ljudi iz različitih krajeva Balkana.

„Ovaj dokumentarni film nije nastao za jedan dan ni na jednom mestu. Snimanje je krenulo od Bijeljine, prošle godine, krajem oktobra meseca kada je ovdje održan sastanak većeg broja predstavnika raznih udruženja, od Makedonije do Slovenije. Kako naša borba za zdravu prirodu i životnu sredinu obuhvata više oblasti – zagađenje vazduha, vode, zemljišta, rudarenje i druge štetne projekte – Savez je postao ‘Odbranimo prirodu Balkana’ i povezuje različite ljude iz različitih krajeva u istoj borbi za istu stvar, a to je upravo ono što svi želimo – zdrava priroda i zdravi ljudi“, rekla je Jagodić Vujić.

Njene riječi oslikavaju širu promjenu koja se posljednjih godina dešava širom regiona. Lokalne inicijative koje su nekada vodile izolovane bitke danas sve češće razmjenjuju iskustva, pružaju podršku jedne drugima i zajednički nastupaju prema institucijama i investitorima.

Organizatori smatraju da je upravo takva saradnja ključna za uspjeh budućih ekoloških borbi.

„Ovaj savez je možda i najuspješniji mirovni pokret u regiji jer ponovo spaja ljude u borbi za ono što je najvažnije – prirodu, zajednička dobra i održiv način života. Solidarni i ujedinjeni šaljemo poruku da ne pristajemo na lažne zelene projekte iza kojih se kriju želja za profitom i ekološka devastacija“, poručila je Aida Kapetanović iz Fondacije ACT.

Premijera u Bijeljini samo je početak regionalne turneje filma. Već naredne sedmice dokumentarac će biti prikazan u Srbiji, u Kulturnom centru Novi Pazar, u okviru Mikser festivala, nakon čega su planirane projekcije i u drugim državama regiona.

Autori i organizatori pozivaju građane, organizacije civilnog društva, akademsku zajednicu i kulturne radnike da se pridruže mreži „Odbranimo prirodu Balkana“, uvjereni da će budućnost rijeka, šuma i prirodnih bogatstava zavisiti upravo od spremnosti ljudi da ih brane.

Jer, kako pokazuje i sam film, najveće ekološke pobjede na Balkanu nisu izvojevale institucije, već zajednice koje su odbile da odustanu.

GERILA

The post Premijera filma „Odbranimo prirodu Balkana“: Ljudi protiv profita u borbi za rijeke, šume i život first appeared on Gerila.info.

Upravo zbog toga je neformalna grupa građana “Za Plan” organizovala fokus grupu sa predstavnicima stručne javnosti, univerzitetskim profesorima, organizacijama civilnog društva i građanima, pokušavajući otvoriti pitanje kako danas izgleda urbanističko planiranje u Banjaluci i ko zapravo odlučuje o prostoru u kojem građani žive.

Tokom razgovora učesnici su ukazali na posljedice dugogodišnjeg neusvajanja novog Urbanističkog plana, od nekontrolisane gradnje i nestanka zelenih površina do sve izraženijeg osjećaja da se odluke donose iza zatvorenih vrata, bez stvarnog uključivanja javnosti i struke.

Posebno je naglašeno da javni prostor ne smije postati isključivo prostor profita.

“Zaključeno je da javni prostor mora ostati prostor javnog interesa, te da njegovo planiranje i uređenje zahtijeva odgovoran, transparentan i participativan pristup”, poručili su iz inicijative “Za Plan”.

Kao jedno od mogućih rješenja predložena je izmjena gradske Odluke o uređenju gradskog građevinskog zemljišta, kako bi buduće uređenje zelenih i javnih površina obavezno podrazumijevalo javne konkurse za idejna rješenja i uključivanje stručne javnosti u izbor najboljih projekata.

Građanska inicijativa “Za Plan” od odbornika Skupštine grada već duže vrijeme traži da se obustave donošenja novih regulacionih planova dok ne bude usvojen novi Urbanistički plan Banjaluke.

Iz “Za Plan” podsjećaju da važeći Urbanistički plan datira još iz 1975. godine, te upozoravaju da donošenje novih regulacionih planova bez dokumenta višeg reda predstavlja ozbiljan pravni i urbanistički problem.

“Grad ne treba da se gradi ‘od slučaja do slučaja’ — već na osnovu jasne i javne vizije budućnosti”, poručuju iz inicijative.

Uprkos tome, skupštinska većina je u martu ove godine usvojila izmjene još 22 regulaciona plana u gradu. Vlast je takve poteze predstavljala kao nastavak razvoja Banjaluke, dok struka i stanovnici Banjaluke upozoravaju da se zapravo radi o ubrzanom popunjavanju posljednjih slobodnih prostora u već formiranim naseljima.

Jedan od ključnih glasova struke posljednjih mjeseci je redovna profesorica na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu u Banjaluci Brankica Milojević, koja upozorava da se urbani razvoj grada praktično tri decenije odvija bez strateškog plana.

Podsjeća da je posljednji ozbiljan pokušaj izrade Urbanističkog plana za period 2020–2040 zaustavljen nakon javnog uvida početkom 2022. godine, nakon čega je uslijedilo intenzivno usvajanje pojedinačnih regulacionih planova.

“Štetne posljedice ovakvog razvoja su već sada vidljive i ogledaju se u nekontrolisanoj ekspanziji stambene izgradnje, potpuno prepuštenoj zahtjevima tržišta i investitora, smanjenju zelenih površina, posebno u stambenim blokovima, nedostatku dječijih igrališta i sportskih terena, dječijih vrtića, osnovnih škola, nedostatku javnih prostora i sadržaja, ugrožavanju obale Vrbasa”, rekla je profesorica Milojević.

Građani koji se godinama protive novim gradilištima u naseljima poput Obilićeva-Mejdana, Rosulja ili Starčevice upozoravaju da infrastruktura više ne može pratiti tempo gradnje. Ulice su zakrčene, parking mjesta nestaju, zelene površine se smanjuju, a dječija igrališta postaju potencijalne građevinske parcele.

Istovremeno, iz inicijative “Za Plan” tvrde da institucije mjesecima izbjegavaju da jasno odgovore na pitanje zakonitosti usvajanja regulacionih planova bez Urbanističkog plana. Zbog toga su protiv gradonačelnika Draška Stanivukovića i načelnika Odjeljenja za prostorno uređenje Vuka Višekrune podnijeli i krivičnu prijavu, tvrdeći da je višegodišnjim usvajanjem spornih planova nanesena šteta javnom interesu i otvoren prostor za korist privatnih investitora.

NGG „Za Plan“ najavila je da će u narednom periodu nastaviti aktivnosti usmjerene ka zagovaranju institucionalnih promjena koje bi omogućile veće učešće građana i stručne javnosti u procesima urbanog planiranja u Banjaluci.

Dejan Rakita / GERILA

The post “Za Plan” okupio struku i građane: Banjaluka ne može dalje bez Urbanističkog plana first appeared on Gerila.info.

To se navodi u dopisu koji je ova kompanija 12. maja uputila Opštini Petrovo, načelniku opštine i nadležnom odjeljenju za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove, a dopis je u Opštini Petrovo zaprimljen narednog dana.

U dokumentu koji potpisuje direktor Mladen Lujić, Lykos navodi da je nosilac prava na istraživanje po rješenju Ministarstva energetike i rudarstva Republike Srpske broj 05.04/310-638-5/24 od 11. marta 2026. godine.

„U skladu sa Zakonom o geološkim istraživanjima Republike Srpske i tačkom 7. Rješenja Ministarstva energetike i rudarstva Republike Srpske broj 05.04/310-638-5/24 od 11.03.2026. godine ovim putem Vas obavještavamo da od 22.05.2026. godine počinjemo sa izvođenjem radova“, navodi se u dopisu kompanije.

Ta najava stigla je u trenutku kada je protiv istog rješenja već pokrenut sudski postupak. Prema dokumentu koji je objavio predsjednik Mjesne zajednice Sočkovac Slobodan Sarić, Opština Petrovo je pred Okružnim sudom u Banjaluci podnijela tužbu protiv Ministarstva energetike i rudarstva RS, sa prijedlogom odgađanja izvršenja, radi poništenja rješenja kojim je Lykosu odobreno izvođenje detaljnih geoloških istraživanja.

Drugim riječima, dok se pred sudom osporava zakonitost rješenja, kompanija lokalnu zajednicu obavještava da namjerava početi radove.

Za Sarića, ali i veliki dio mještana Sočkovca, Kakmuža i okolnih ozrenskih sela, to nije samo pravno pitanje, već pitanje opstanka, povjerenja i elementarnog prava lokalnog stanovništva da odlučuje o prostoru u kojem živi i u kakvom orkuženju će ubuduće da živi.

„Sva naša dosadašnja pravna borba u cilju obustavljanja ovog nakaradnog “ projekta”, nije bila dovoljna da pomenuta kompanija konačno shvati da narod ovog kraja ne želi i ne odobrava njihove aktivnosti. Ovu borbu za svoja ljudska prava nismo mi željeli ,ona nam je nažalost nametnuta i nije pitanje više hoćemo li ili necemo da se borimo vec hoćemo li ili nećemo da postojimo“, napisao je Sarić.

Sarić je naveo da kompanija, najavom početka radova, ignoriše volju građana, proteste i javne skupove, jednoglasnu odluku Skupštine opštine Petrovo od 15. aprila 2026. godine kojom je izraženo protivljenje geološkim istraživanjima, kao i činjenicu da je raspisan referendum za 17. maj.

Priča je počela krajem marta, kada je australijska kompanija Yugo Metals LTD, registrovana u Pertu, objavila na Australijskoj berzi hartija od vrijednosti da joj je Ministarstvo energetike i rudarstva RS dodijelilo prava na projekat geoloških istraživanja metala na području Sočkovca. Tako da su ovu, za njih jako važnu informaciju, stanovnici Ozrena saznali su ne od institucija Republike Srpske, nego sa berzanske objave jedne strane kompanije, na internetu.

Uslijedili su sastanci u Petrovu, zahtjevi Ministarstvu da potvrdi ili demantuje informaciju, javni skup u Sočkovcu i sve jasnije protivljenje mještana. Na skupu održanom 4. aprila u Domu kulture u Sočkovcu, u organizaciji Ekološkog udruženja „Ozrenski studenac“, građani Kakmuža, Sočkovca i Karanovca poručili su da neće dozvoliti devastaciju Ozrena i da se protive bilo kakvim geološkim istraživanjima koja bi mogla voditi ka otvaranju rudnika.

„Neće o nama odlučivati Banjaluka i to iza zatvorenih vrata, krijući od nas, koji smo krvarili za ovaj Ozren“, bila je jedna od poruka sa tog skupa.

Ekološki aktivista Zoran Poljašević tada je upozorio da se priča o „samo geološkim istraživanjima“ ne može posmatrati odvojeno od potencijalne eksploatacije. Kompanije koje svoje projekte predstavljaju investitorima na berzi, kako je naveo, ne prikupljaju kapital zbog pukog istraživanja, nego zbog mogućnosti da jednog dana istražni prostor postane rudnik.

Upravo zato je izjava ministra energetike i rudarstva RS Petra Đokića, data na SET-u u Trebinju, dodatno uznemirila mještane. Đokić je tada rekao da Vlada RS podržava geološka istraživanja i da je pitanje eventualnog razvoja ležišta „drugo pitanje“.

„Ne ministre Petre Đokiću, to nije drugo pitanje, to je isto pitanje. I ključno pitanje“, odgovorio je Poljašević sa skupa na Ozrenu.

Za lokalnu zajednicu, najava Lykosa sada potvrđuje ono od čega su strahovali, odnosno da institucije i kompanija nastavljaju proceduru uprkos protivljenju Ozrenaca, i čak uprkos političkom stavu lokalne skupštine i uprkos tužbi koju je sama Opština Petrovo pokrenula protiv Ministarstva. Stav pobunjenih Ozrenaca podržao je i sam načelnik opštine Petrovo Ozren Petković, koji i sam pripada vladajućoj stranci u Srpskoj, odnosno SNSD-u, što samo po sebi, dovoljno govori.

Posebno je važno da se istražni prostor više ne predstavlja samo kao Sočkovac, već kao „Petrovo“. Aktivisti su i ranije upozoravali da promjena imena projekta, smanjenje ili redefinisanje obuhvata i korišćenje različitih pravnih subjekata mogu služiti kao način da se projekat koji je već izazvao otpor lokalnog stanovništva vrati u izmijenjenom obliku.

Yugo Metals je, prema ranijim objavama i dostupnim informacijama, faktički nastavio projekte koji su ranije povezivani sa Lykos Balkan Metalsom. Aktivisti tvrde da je riječ o pregrupisavanju istih interesa i istih rudarskih ambicija, sada prilagođenih berzanskoj komunikaciji i novim zakonskim okolnostima u Republici Srpskoj.

Za sada je jasno samo jedno: Lykos je najavio 22. maj kao datum početka radova. Opština Petrovo je tužila Ministarstvo. Građani su rekli da neće pristati. A Ozren, planina koja je već jednom natjerala institucije i investitore na povlačenje, ponovo ulazi u dane u kojima će se mjeriti stvarna snaga lokalne zajednice.

Dejan Rakita / GERILA

The post Lykos najavio početak radova na Ozrenu: Opština Petrovo tužila Đokićevo Ministarstvo, Ozrenci poručuju – “Dosta je bilo!” first appeared on Gerila.info.

“Suština cijele priče – čije je zemljište – još je daleko od završetka. Ovom presudom smo se, žargonski rečeno, vratili u igru i dobili priliku da zaštitimo svoja prava”, tako je advokat Zemljoradničke zadruge “Podnovlje” Nebojša Milanović za Radio Slobodna Evropa opisao odluku koja je, makar formalno, prvi pomak u korist mještana sela kod Doboja koji već mjesecima pokušavaju da spriječe ono što sami nazivaju “potpunim parčanjem zakona”.

Riječ je o sporu oko zemljišta poznatog kao Crkveno brdo, površine 28.5 hektara plodne poljoprivredne zemlje koju je Grad Doboj prepisao na sebe i potom prodao privatnom investitoru, dok je u katastru još uvijek kao posjednik bila vođena upravo Zadruga.

“Imamo dokumenta iz katastra u Doboju u kojima se Zadruga vodi kao posjednik tog zemljišta, a taj posjednik uopšte nije bio pozvan u postupak”, kaže Milanović.

Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove (RUGIPP) dva puta je odbila zahtjev Zadruge da se postupak ponovi. Okružni sud u Doboju odbacio je tužbu. Tek odluka Vrhovnog suda RS otvorila je vrata koja su do prije mjesec dana bila zatvorena.

Radovi bez dozvola, institucije bez odgovora

Prije nekoliko dana pojavila se informacija da Etmax nema nijednu ekološku dozvolu za projekat u Podnovlju koja je osnovni zakonski uslov za realizaciju ovakvog projekta, a to je utvrdila ekološka inspekcija Grada Doboja, koja je nakon izvršenog nadzora naložila investitoru da u roku od 30 dana pribavi potrebne dozvole. Na terenu, međutim, uprkos tome, nije zabilježeno zaustavljanje radova. Stanovnicima Podnovlja i zadrugarima nadležni iz ekološke inspekcije Grada Doboja nisu se javljali na pozive da odgovore na pitanja zašto radovi i dalje traju ako Etmax nema potrebnu dozvolu.

Kako je Gerila pisala prije mjesec i po, na oko 28,5 hektara obradive površine investitor “Etmax” planira izgradnju 104 pojedinačne solarne elektrane snage do 150 kW. Tačno ispod zakonskog praga iznad kojeg se plaćaju koncesione naknade. Prve informacije su govorile  o 92 elektrane, da bi se na kraju ispostavilo da je ta cifra zapravo i veća, a to je sve poizilazilo iz totalne netransparentnosti Grada Doboja i firme Etmax, gdje su građani “tumarali u mraku” tražeći osnovne informacije, kao i zaštitu svojih prava i poštovanje zakona.

“Došlo je do parčanja zemljišta na 104 posebne parcele kako bi se izbjeglo plaćanje koncesija i drugih taksi. Sve te elektrane biće spojene na jedan vod i to je, po našem mišljenju, totalna zloupotreba zakona”, kazao je tada za Gerilu Slobodan Dragičević, član stručne komisije mjesne boračke organizacije Podnovlje.

Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu kaže za Gerilu da mu je drago da vidi ovakvu odluku Vrhovnog suda RS.

“To pokazuje da nije legalno došlo do radova od strane firme Etmax i grada Doboja. Ali očekujemo sada i konkretne mjere, prvo da građevinska inspekcija zatvori gradilište, a onda i da grad Doboj zaustavi proceduru izdavanja 104 ekološke dozvole koje firma nije imala. A zatim da se sve vrati u prvobitno stanje u obradivo zemljište koje mještani nogu koristiti”, ističe Topić.

Između zakona i stvarnosti: Selo koje čeka rasplet, ali sada ima i nadu

Mještanin Podnovlja, Milorad Blagojević, čija se kuća i preko stotinu košnica nalaze uz ovo zemljište, za Gerilu kaže da je “poništavanjem presude Okružnog suda u Doboju djelimično je zadovoljena pravda”.

“Napokon je omogućeno pravo učešća kao stranka u postupku ZZ Podnovlje, u ponovljenom Izlaganju RUGIPP-a RS. Ovom presudom je vraćena nada u bolje sutra žiteljima sela Podnovlje, te zagarantovanu poljoprivrednu budućnost, a ne instaliranje 104 elektrane u centru, srcu, naseljenog mjesta. Nada u opstanak života na selu je vraćena, da priroda i čovjek žive u skladu”, rekao je Blagojević za Gerilu.

Ekonomista Damir Miljević dodatno naglašava da se „u normalnim zemljama ne gradi na poljoprivrednom zemljištu jer je to blago”, upozoravajući da se ovakvim projektima dugoročno gubi jedan od najvrijednijih resursa.

“Sa stanovišta društva, poljoprivredno zemljište je jedan od najvrijednijih prirodnih resursa i u tom kontekstu postavljanje solarnih panela i bilo koja druga djelatnost, kad su u pitanju koncesije koja će upropastiti poljoprivredno zemljište, ne bi se trebala dozvoliti”, izričit je Miljević u razgovoru za naš portal.

Kancelarija visokog predstavnika u BiH potvrdila je za Gerilu da je zaprimila zahtjev u vezi sa zaštitom imovine u Podnovlju i izvršila uvid u dokumentaciju.

“Ovaj slučaj izaziva ozbiljnu i osnovanu zabrinutost u pogledu raspolaganja poljoprivrednim zemljištem i mogućeg uticaja na zaštitu životne sredine. Takve okolnosti ukazuju na moguće povrede važećeg zakonodavstva koje zahtijevaju odgovarajuće postupanje”, stoji u odgovoru OHR-a.

Iz Kancelarije visokog predstavnika poručuju da nadležni organi treba da pokrenu “temeljitu, nezavisnu i transparentnu istragu”, uz upozorenje da bi nepostupanje moglo “dovesti u pitanje pravnu sigurnost, imovinska prava i povjerenje javnosti u vladavinu prava”. OHR će, kako navode, “pažljivo pratiti razvoj događaja”.

Slično poručuje i Pravobranilaštvo BiH, koje je formiralo predmet radi zaštite državne imovine, dok je Tužilaštvo BiH potvrdilo da je predmet o “uzurpaciji državnog zemljišta” u fazi analize. Prema važećem zakonodavstvu i odlukama Ustavnog suda BiH, poljoprivredno zemljište je državna imovina kojom entiteti i gradovi ne mogu raspolagati bez odluke države.

Prenos na Grad Doboj, navode iz Aarhus centra, izvršen je netransparentno, nakon čega je zemljište “u vrlo kratkom roku dalje preneseno na privredno društvo Etmax d.o.o. Banja Luka, i to prije okončanja postupka licitacije”.

Iz Aarhus centra naglašavaju i ono što stanovnici sela najviše plaši: solarni paneli planiraju se “u samom centru naseljenog mjesta, između porodičnih kuća, u neposrednoj blizini osnovne škole, te unutar uže zone eko-sanitarne zaštite”, na zemljištu na kojem se nalaze dva izvorišta pitke vode i vodozahvati za oko 140 domaćinstava, školu i stočni fond.

Mještani su se, kažu iz centra, više puta obraćali ministarstvima, Inspektoratu RS i lokalnim inspekcijama, pozivajući se i na Zakon o slobodi pristupa informacijama. Tražene dozvole investitora — do danas nisu dobili.

“Dodatno zabrinjava činjenica da nadležne inspekcije nisu postupile po zahtjevima građana i nisu izašle na teren kako bi izvršile nadzor, uprkos ozbiljnim sumnjama na nezakonitosti i potencijalnim rizicima po okoliš i zdravlje ljudi”, navode iz Aarhus centra, uz ponovljeno upozorenje na mogućnost ekološke katastrofe.

Redakcija Gerile pisala je i Gradu Doboju i firmi “Etmax” sa konkretnim pitanjima o pravnom osnovu prenosa vlasništva, o procesu licitacije i o dozvolama za izgradnju u zoni eko-sanitarne zaštite. Mjesec i po dana kasnije, ni Grad ni investitor nisu odgovorili na ijedno pitanje.

Bageri su već uklonili objekte za uzgoj stoke i skladištenje žitarica, kako tvrde mještani. Većina šipova — nosača za panele — već je postavljena na spornom zemljištu.

U Podnovlju danas, između presuda i saopštenja, između institucija i investitora, ostaje prostor u kojem se odluke tek čekaju, a posljedice se već žive. Umjesto usjeva, iz zemlje su iznikli šipovi. Umjesto zelenila — utabana, ogoljena površina. Današnnje prvomajske praznike u Podnovlju kod Doboja neće obilježiti roštilji i druženja, nego neizvjesnost i pitanja na koja odgovori uporno izostaju.

Ipak, prvi put nakon dugo vremena, među mještanima se nazire i nešto drugo — nada da će najveći i najplodniji dio Podnovlja ponovo biti oran i sijan, a ne prekriven panelima.

Dejan Rakita / GERILA

The post Podnovlje poslije presude: Pravna borba otvorena, šipovi umjesto usjeva, muk iz kabineta Borisa Jerinića i Etmaxa first appeared on Gerila.info.