Branko Batinar: Kako sam institucionalno prevaren za stan i sa porodicom završio na ulici.

  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
Branko Batinar

Ljeto devedesete bilo je vrlo srećno za Branka Batinara i njegovu porodicu. Kao radnik banjalučke Drvne industrije Vrbas, Batinar je dobio solidarni stan u izgradnji, u Cerskoj ulici broj 42 u Banjaluci. Još tada su uplaćena sva potrebna sredstva za gradnju tog stana i Batinar je sa porodicom samo čekao da gradnja bude završena.

Međutim, Batinar nedugo nakon toga pravi, ispostaviće se životnu grešku. Pristaje na prijedlog radnog kolege koji je već imao stan od Vrbasa da zamijene stanarska prava. Batinar useljava u već postojeći stan a njegov radni kolega pristaje, jer mu nije gorilo pod nogama kao Batinaru, da čeka završetak gradnje stana u Cerskoj. Zamjenu stanarskog prava odobrila je Drvna industrija Vrbas.

1991. godine gradnja zgrade staje a Batinarov kolega je već zbog početka rata napustio Banjaluku. Kolega je bio srpske nacionalnosti što je vrlo bitno u čitavoj priči. Batinar sa porodicom živi u stanu koji je dobio zamjenom stanarskog prava a zgrada u Cerskoj ulici biva završena tek 1998. godine. Međutim, uprava preduzeća tada stan ne daje na korištenje Batinarovom kolegi sa kojim je ovaj zamjenio stanarsko pravo već čovjeku koji je 1990. godine bio predsjednik Komisiji koja je Batinaru i dodijelila sporni stan. Sve je potpisao tadašnji direktor Vrbasa Zoran Kenjić.

Batinarov radni kolega sa kojim je ovaj prije rata mijenjao stanarsko pravo, budući da nije ušao u posjed stana u Cerskoj, traži i dobija povrat prava nad stanom u kojem živi Batinar sa porodicom.

Branko Batinar sa porodicom završio je na ulici i od tada, dvije decenije, traje njegova borba da mu bude dodijeljen stan u vlasništvu D.I. Vrbas na koji je stekao pravo odlukom tog preduzeća 1990. godine. Sve njegove žalbe ministarstvu za izbjegla i raseljena lica koje je preuzelo nadzor nad stanovima nisu urodili plodom, bez obzira i što je Pravobranilaštvo Republike Srpske tražilo da se poništi ugovor o dodijeljivanju stana u Cerskoj predsjedniku Komisije koji je na kraju dobio stan.

“Bilo je sve spremno da se riješi i na banjalučkom Osnovnom sudu ali je sudija Bisera Kovačević odbila tužbu da se stan vrati Vrbasu na raspolaganje.”- kaže za Gerilu Branko Batinar.

Povlačenje tužbe od Pravobranilaštva, pojašnjava Batinar, tražio je i grad Banjaluka koji nije bio zainteresovan za riješavanje slučaja jer bi morao da plati odštetu.

Grad Banjaluka prvo 2001. godine donosi riješenje po kojem grad nije nadležan u slučaju ali nadležna republička inspekcija 2004. godine donosi akt po kojem je grad ipak nadležan. Tada grad, ipak, donosi riješenje da se stan u Cerskoj vrati D.I. Vrbas ali zaključuje i da je trenutne stanare nemoguće iseliti jer su prošle tri godine od zahtjeva za iseljenjem. Za tri godine koliko je prošlo od zahtjeva do riješenja kriv je upravo grad Banjaluka zbog nepravovremene reakcije.

Iz banjalučke gradske uprave nisu odgovorili na naša pitanja u vezi sa slučajem Batinar i stan u Cerskoj ulici.

U Cerskoj ulici trenutno žive roditelji predsjednika komisije D.I. Vrbas koji je na kraju dobio stan.

nastaviće se…

Gerila info.