Ovako počinje priču o svom djetinjstvu profesor Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu Milo Lompar u novom podkastu GERILE. Ovaj put nije bilo pitanja o politici, protestima i studentima. Lompar je pričao o osnovnoj i srednjoj školi, o profesorima na fakultetu, o tome zašto ga više interesuje vrijeme u odnosu na prostor, o Crvenoj zvezdi…

„To je bio jedan svet koji je karakteristično mešovit. U isto vreme imate radnike, imate metalostrugare, imate bravare, vozače autobusa, imate i pesnike, imate inženjere. Socijalne razlike su bile male. To je relativno uravnotežan period socijalizma. Razlikovali smo se po tome što su neki nosili adidas patike, neki su nosili puma, a neki su nosili šangajke“, priča Lompar.

Njemu je, nastavlja Lompar, 1982. godine tetka koja je živjela u Americi poslala ribok patike i to dva para – jedne duboke za košarku i druge plitke. Kada je išao pješice na fakultet, od Slavije do Kalemegdana ulicom Kralja Milana, barem su ga četvorica momaka zaustavljala da ga pitaju gdje je kupio te patike.

„To je tada bila neka posebna atrakcija. Ono što bi moglo biti bitna razlika u odnosu na današnje doba je u tome što smo svi težili nečemu da se razlikujemo. Neko je tada bio najbolji gitarista, neko je najbolje igrao fudbal, neko je bio dobar šahista. Svako je hteo da u ponečemu bude, da upotrebim tadašnji izraz, fora. Najbolji đak tada nije bio predmet nikakve sprdnje kao što bi danas bio“, prisjeća se Lompar.

Lompar kaže kako nikada nije imao osjećaj za muziku. Volio je da igra košarku, volio je šah i preferans. Noći su provodili za šahovskom tablom ili za kartaroškim stolom. Počnu u deset uveče, pa do šest ujutro.

„Za to vreme bila su karakteristična dva televizijska programa. Nema mobilnih telefona, nema ničeg. Nisam bio odličan đak, nisam bio ni slab. Bio sam vrlo dobar. Obično sam imao sedam petica i šest dvojki. Upisao sam 1976. godine 11. Beogradsku gimnaziju. Sada se valjda zove Osma, odnosno Sportska gimnazija. Nalazila se iznad Dušanovca. Nije bila na velikom glasu kao recimo Prva, Peta, sadašnja Treća, tadašnja Osma u Njegoševoj ulici“, kaže Lompar.

Disciplina je bila oštra. Bilo je par veoma strogih profesora kod kojih je bila „pogibija“ prilično velika. Profesorka srpskog jezika je bila mlada, zvala se Liljana Bajić i imala je čelični pogled iza naočara. Profesor logike Stanivuk takođe je bio strog profesor.

„Upamtio sam profesora srpskog jezika i književnosti koji je radio u biblioteci. To je bio Kninjanin Marko Rašković koji je bio jedan veoma zanimljiv čovek. I ako mi se posreći, možda ću o njemu ostaviti jedan zapis. Bio je čiraš, zapravo nikotiničar, ali kada bih sada birao ko je najviše uticao na mene, izabrao bih njega. Bio je pesnik, imao je jednu lepu zbirku pesama Rane kamena“, dodaje Lompar.

Lompar naglašava kako je rođen u Beogradu i dodaje kako je cijeli život proveo u tom gradu, ali uopšte nije vezan za taj prostor. Fascinira ga, dodaje, kategorija vremena. Voli da gleda u prošlost i da gleda kako su ljudi nekad živjeli i upravo zbog toga mu je vrijeme mnogo bitnija kategorija.

„Valjda zato toliko mnogo stvari iz prošlosti sam voleo da pročitam i da vidim. Pa i kada se krećem po prostoru, ja se krećem više tražeći tragove vremena. To je jedan način poimanja stvari. On svakako ima svoje mane, ali jednostavno je moj. Takođe manje volim prirodu. Nisam čovek kojeg fasciniraju priroda, drveće, šume. Imam oko da vidim, ali mene je uvek zanimao više čovekov trag na materiji“, priča Lompar.

O jednoj davnoj utakmici Crvene zvezde i tuzlanske Slobode, o vojnom roku, o fakultetskim profesorima, o nevjerovatnom daru pamćenja, o porazu u šahu – u podkastu GERILE…

Goran Dakić

The post Milo Lompar za GERILU: Imao sedam petica i šest dvojki first appeared on Gerila.info.

Pravila ponašanja u izbornom periodu strogo su definisana Poglavljem 7 Izbornog zakona BiH, koje zabranjuje preuranjenu kampanju odnosno organizovanje javnih skupova, dijeljenje promotivnih materijala i plaćeno oglašavanje od dana raspisivanja do potvrđivanja rezultata izbora.

Međutim, član 1.1a istog zakona definiše da se ove zabrane odnose isključivo na političke partije, nezavisne kandidate i koalicije koje su zvanično ovjerene za učešće. S obzirom na to da su rokovi za ovjeru stranaka i nezavisnih kandidata tek 6. juna 2026. godine, a za koalicije 23. juna, stvoren je zakonski vakuum u kojem se izborni propisi de facto ne primjenjuju, a prekršaji ne mogu sankcionisati.

Ovu prazninu u zakonu i neažurnost institucija već uveliko koriste brojni političari, pa su tako širom zemlje vidljivi su bilbordi koji promovišu novonastale stranke i političke pokrete, poput onih dr Vlade Đajića i Draška Stanivukovića, koje je TI BiH prijavio Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) zbog preuranjene kampanje.

CIK je, međutim, donio odluku po kojoj ovi politički subjekti koji ne podliježu sankcijama, jer nisu zvanično ovjereni, čime su odredbe zabrane preuranjene kampanje faktički obesmišljene.

Podsjećamo, TI BiH je i ranije u više navrata prijavljivao Vladu Đajića zbog različitih oblika vođenja preuranjene kampanje ali i zloupotrebe javnih resursa sa ciljem lične promocije. Ovim potezima on je praktično samo nastavio praksu iz perioda kada je djelovao unutar SNSD-a, koristeći nedorečenosti izbornog zakona kako bi nesmetano vodio promociju.

Paralelno s tim, bilježe se klasični primjeri zloupotrebe javnih događaja i institucija u svrhe lične promocije funkcionera u periodu kad to nije dozvoljeno. Tako je opštinski odbor SNSD-a u Foči na svojoj zvaničnoj Facebook stranici istakla da je “Opština Foča pokrovitelj maturske večeri”, uz fotografije i tekst u kojem načelnik Milan Vukadinović i predsjednik Skupštine Nikola Vasiljević, obojica iz te stranke, dočekuju maturante, prisvajajući javni događaj za vlastitu promociju.

Slična praksa nesmetano se odvija i u online prostoru, gdje se pravila otvoreno krše plaćenim oglašavanjem što najbolje demonstrira Mirnes Ajanović, vijećnik u Gradskom vijeću Tuzle i predsjednik stranke BOSS koji, bez obzira na zakonske zabrane preuranjene kampanje, kontinuirano objavljuje i promoviše plaćene oglase na platformi Facebook od kojih su mnogi obilježeni kao političko oglašavanje čak i od strane ove kompanije.

Iako ovakvi potezi predstavljaju drastično kršenje pravila ponašanja u predizbornom periodu za koje je previđena kazna od 3 do 30 hiljada KM za stranke i koalicije odnosno 3 do 15 hiljada KM za kandidate, oni ostaju nesankcionisani  jer politički subjekti zvanično još nisu ovjereni kod CIK-a.

U cilju suzbijanja sličnih pojava te jačanja integriteta izbornog procesa, Transparency International u BiH počinje proces sveobuhvatnog monitoringa predizbornih aktivnosti političkih subjekata, kandidata ali i institucija vlasti, javnih funkcionera te javnih ustanova, preduzeća te njihovih rukovodioca. Praćenje uključuje terensko posmatranje događaja, monitoring medija i online prostora ali i javne potrošnje u periodu od raspisivanja izbora a sve uočene nepravilnosti će biti dokumentovane i prijavljene nadležnim institucijama na postupanje, u nastojanju da se svaki prekršaj adekvatno adresira i sankcioniše.

Zbog toga TI BiH poziva sve učesnike izbornog procesa, uključujući političke stranke, kandidate, javne institucije kao i funkcionere da se pridržavaju pravila i zakonskih odredbi kako bi se izbori sproveli u fer i poštenoj atmosferi sa što manje zloupotreba i primjera koji umanjuju povjerenje građana u sam izborni proces.

(transparentno.ba)

The post Nema kazne do ovjere: Stranke nesmetano vode preuranjenu kampanju first appeared on Gerila.info.

Stanivuković je kazao kako ovim korakom nastavlja realizaciju projekta koji je dio kampanje “Generacija bistre glave“, sa ciljem da se u školama u prvi plan vrate znanje, rad, drugarstvo i prave vrijednosti, a ne materijalne razlike među učenicima.

„Istovremeno, izabran je i najpovoljniji ponuđač za nabavku ormarića za osnovne škole kako bismo olakšali đačke torbe našim školarcima. Radimo i na nabavci polica na kojima će se, prije nastave, odlagati mobilni telefoni učenika. Sve ovo radimo, jer znamo da je obrazovanje najveća investicija u budućnost naše djece i našeg grada“, istakao je Stanivuković.

Ministar prosvjete i kulture Republike Srpske Borivoje Goluboić kaže kako je veliko pitanje koliko će uvođenje uniformi biti korisno za učenike. Inicijativa grada je, kazao je on, stigla u Ministarstvo, ali ima dosta nelogičnosti jer, nije urađena jasna analiza. Golubović je napomenuo da mora biti utvrđen stav šire zajednice i stručne javnosti, te donesen jasan zaključak.

Pravnici upozoravaju da osnovne škole u Republici Srpskoj nisu ustanove kojima neposredno upravlja gradonačelnik. Nadležnosti nad obrazovanjem pripadaju prvenstveno Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske, školskim odborima i samim školama u okviru zakonskih ovlašćenja.

Pravnici s kojima smo razgovarali kažu da bi zbog toga bilo sporno kada bi gradonačelnik jednostranom odlukom nametnuo obavezu svim školama da uvedu uniforme bez saglasnosti nadležnih obrazovnih organa. Međutim, ako Grad samo finansira uniforme, a škole i roditelji dobrovoljno prihvate projekat, takav model je mnogo teže pravno osporiti.

Pravni spor bi lako mogao nastati ako bi uniforme predstavljale finansijski teret za roditelje, ako bi pojedini učenici bili diskriminisani, ako bi pravila bila nerazumna ili nesrazmjerna i ako ne bi postojala mogućnost uvažavanja zdravstvenih, vjerskih ili drugih opravdanih razloga. Sama ideja školskih uniformi, kažu pravnici s kojima smo razgovarali, nije suprotna zakonima BiH ni Republike Srpske. Međutim, zakonitost zavisi od procedure i nadležnosti. Grad Banja Luka može finansirati i predlagati takav projekat, ali bi eventualno obavezno uvođenje uniformi moralo biti sprovedeno kroz odluke nadležnih školskih i obrazovnih organa, uz poštovanje prava učenika i roditelja.

Dragana Popović iz Banje Luke, majka jednog osnovca i jednog srednjoškolca, kaže da joj se ideja o školskim uniformama ne dopada. Ona smatra da je to samo dio Stanivukovićeve „politike fasade“. Umjesto da budu riješena goruća pitanja u prosvjeti, u prvi plan se gura ono što je najmanje važno, a to su školske uniforme.

„Učenici su sve nepismeniji, kriterijumi su sve niži, nastavnici i profesori traže minimum za odličan uspjeh, a mi se bavimo školskim uniformama. Prosvjeta se raspada, a uniforme postaju najvažnije pitanje. I zašto bi učenici uopšte nosili uniforme? Na osnovu čega bi bili obavezni da to rade? I da li bi bili kažnjeni ako ne bi pristali da nose uniforme“, pita Popovićeva.

Školske unifiorme nisu jedina Stanivukovićeva ideja koja je podijelila javnost. Druga je služenje civilnog roka za mlade od 18 do 25 godina, a upravo bi taj starosni okvir mogao da predstavlja zakonski kamen o koji bi Stanivuković lako mogao da zapne.

Banjaluka tokom ove godine planira organizovati civilni rok za šta je raspisan javni poziv, a prema riječima Draška Stanivukovića, u realizaciji ove ideje su sami, jer im Vlada Republike Srpske nije dala podršku. Zakon o zaštiti i spasavanju jasno propisuje da su građani od 18 do 60 godina dužni da učestvuju u zaštiti i spasavanju.

„Nameće se pitanje ko je gradonačelnik da ograniči prijavu na 25 godina kršeći zakon? Po čemu je neki gradski nabildani mladić do 25 godina prihvatljiv za gradonačelnika, a momak sa sela sa Manjače koji je ostao na ognjištu da čuva ovce i ima 26 godina nije? Zakon je jasan: građani su dužni da učestvuju. Nigdje ne piše da mogu. Gradonačelnik je ponovo sam odlučio mimo zakona“, kaže Mladen Dragičević, otac jednog dvadesetogodišnjaka.

Vlada Republike Srpske nije dala podršku Gradu za ovu inicijativu. Javni poziv za popunu jedinica opšte namjene i povjereničke službe sistema zaštite i spasavanja Grada Banjaluka nedavno je zvanično raspisan. Pravo učešća imaju sva lica, bez obzira na pol, koja imaju od 18 do 25 godina, koja imaju prebivalište na području Banje Luke i koja posjeduju opštu zdravstvenu sposobnost.

Civilni rok dobio je javni poziv prije nego što je dobio podršku odbornika. Projekat koji će biti finansiran iz gradskog budžeta već ima definisane rokove, uslove i plan obuke, iako ga Skupština nije podržala. Predsjednik Skupštine Grada Ljubo Ninković kaže kako u konkursu nije navedeno ni ko ga formalno raspisuje.

„Dostavili su to Skupštini, ali smatrajući da to nije nikakav civilni rok, već drugarski kamp, donijeli smo odluku da ne podržimo takvu vrstu druženja na Manjači ili gdje god je gradonačelnik to zamislio. Nakon toga smo vidjeli da gradonačelnik samostalno, bez skupštinske odluke, ulazi u takvu avanturu“, rekao je Ninković.

Iz SNSD-a podsjećaju da su pred gradom i dalje neriješeni brojni komunalni i infrastrukturni problemi. Prioriteti bi, smatraju, trebalo da budu drugačije postavljeni.

„Imamo puno nagomilanih problema koji su u nadležnosti Grada: gužve u saobraćaju, rupe na putevima, nedostatak kapaciteta u vrtićima, smeće, nelegalna gradnja… Ima dosta problema koji moraju biti prioritet u odnosu na ovo“, rekao je predsjednik Gradskog odbora SNSD-a u Banjoj Luci Goran Maričić.

Goran Dakić

The post Stanivukovićev šav preslab, civilni rok bez podrške first appeared on Gerila.info.

Godinu i po nakon pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, tragedije u kojoj je poginulo 16 ljudi, Srbija i dalje živi političke posljedice tog događaja. Pad betonske konstrukcije 1. novembra 2024. godine nije ostao samo građevinska nesreća. Postao je simbol države u kojoj su korupcija, partijska kontrola i odsustvo odgovornosti došli do tačke pucanja. Upravo iz te tragedije izrastao je najduži i najmasovniji protestni talas protiv vlasti Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke.

Studentski protesti, blokade fakulteta i masovna okupljanja širom zemlje mjesecima su istiskivali SNS iz javnog prostora. Gradovi su bili prekriveni porukama podrške studentima, zahtjevima za odgovornost i parolama protiv korupcije. Sada, prema Kristrofu Baumgartenu iz austrijskog portala Balkan Stories, vlast pokušava da taj prostor vrati. Ne samo velikim mitinzima, nego i sitnim, svakodnevnim znacima prisustva: štandovima, naljepnicama, grafitima, plakatima, stranačkim aktivistima i pokušajem da se pokaže kako SNS još uvijek kontroliše teren.

Kampanja bez izbora

U Novom Sadu, gradu koji je postao simbol otpora nakon tragedije na željezničkoj stanici, aktivisti SNS-a dijele promotivni materijal, podižu transparente i koriste slogan „Srbija pobeđuje“. Formalno, izbori još nisu raspisani. Suštinski, kampanja već traje. Vučić je najavljivao mogućnost vanrednih parlamentarnih izbora tokom ljeta ili jeseni, ali datum nije određen. Rojters je nedavno izvijestio da su desetine hiljada ljudi u Beogradu tražile vanredne izbore i kraj dugogodišnje Vučićeve vladavine.

Zato se sadašnja aktivnost SNS-a može posmatrati kao test. Vlast pokušava da izmjeri koliko podrške još ima, gdje može izaći na ulicu bez masovne policijske zaštite i koliko je protestni pokret oslabio. U Novom Sadu taj pokušaj ne izgleda naročito impresivno. Prema Baumgartenovom opisu, stranački štand okuplja uglavnom aktiviste i tek ponekog prolaznika. Ali za SNS je i to pomak. Prije godinu dana, svako javno pojavljivanje naprednjaka u takvom ambijentu moglo je izazvati brzu reakciju građana i aktivista.

Borba za zidove, bandere i trgove

Sukob se vodi i na zidovima. Prorežimske naljepnice i grafiti pokušavaju da preplave poruke studentskog pokreta. Na jednoj strani su slogani vlasti, na drugoj odgovori građana i studenata. Tamo gdje SNS lijepi poruku „Srbija pobeđuje“, protivnici odgovaraju porukom da će pobijediti studenti.

Posebno je važan jezik kojim se vlast i njeni medijski saveznici obračunavaju sa protestima. Jedna od najgrubljih etiketa koja se ponavlja jeste pokušaj da se studenti i učesnici blokada označe kao „ustaše“. To nije slučajna uvreda, nego politički instrument. U zemlji u kojoj istorijsko sjećanje na zločine iz Drugog svjetskog rata ima ogromnu emotivnu težinu, takvo etiketiranje služi da se protivnik ne predstavi kao politički neistomišljenik, nego kao neprijatelj.

Takva strategija nije nova. Vučićev režim godinama javni govor gradi na podjeli između „države“ i „neprijatelja države“. Ko kritikuje vlast, lako postaje strani plaćenik, izdajnik, rušitelj Srbije ili dio navodne obojene revolucije. Studentski protesti su samo posljednji veliki primjer tog obrasca.

Mali gradovi kao pravo ogledalo krize

Posebno je zanimljivo ono što se dešava izvan Beograda i Novog Sada. U malim mjestima, gdje je SNS godinama imao najstabilniju podršku, režim sada ulaže vidljiv napor da ponovo pokaže dominaciju. Ub, Mali Zvornik i slične sredine u reportaži se pojavljuju kao mjesta u kojima se politička kontrola ne pokazuje samo rezultatima izbora, nego fizičkim zauzimanjem prostora.

Naljepnice, plakati i grafiti u malim gradovima imaju drugačiju težinu nego u velikim centrima. U sredini u kojoj se svi poznaju, poruka na zidu nije samo propaganda. Ona je i upozorenje. Govori građanima da vlast vidi, broji i pamti. Zato masovno lijepljenje prorežimskih poruka u mjestima od nekoliko hiljada stanovnika ne djeluje kao znak sigurnosti, nego kao znak nervoze.

Ako je SNS ranije male sredine smatrao svojim prirodnim uporištima, činjenica da i tamo mora demonstrirati prisustvo govori koliko se politička kriza produbila. Protesti su prošle godine stigli i do gradova u kojima se ranije činilo da je javni otpor gotovo nemoguć. To je uzdrmalo sliku potpune kontrole na kojoj Vučićev sistem insistira.

Mediji kao drugi front

Borba za javni prostor ne vodi se samo na ulici. Vodi se i kroz medije. U Srbiji su kritički mediji godinama pod ekonomskim, političkim i regulatornim pritiskom. Prorežimski vlasnici i oglašivači kontrolišu veliki dio medijske scene, dok nezavisni mediji teško dolaze do javnog novca i komercijalnih oglasa.

Zato je najava prodaje Adria News Networka, u kojem su i N1, Nova, Danas i drugi regionalni medijski brendovi, izazvala dodatnu zabrinutost. United Group je krajem maja objavio dogovor o prodaji ANN-a kompaniji Alpac Capital. U saopštenju se tvrdi da će nezavisnost biti očuvana, ali u Srbiji takve transakcije ne mogu biti posmatrane izvan šireg konteksta pritiska na kritičke glasove.

Za vlast, slabljenje kritičkih medija bilo bi jednako važno kao i ponovno zauzimanje trgova. Ako javni prostor čine i ulica i ekran, onda Vučićev režim pokušava da povrati kontrolu nad oba.

Režim izlazi iz mraka, ali ne izlazi iz krize

Baumgartenova reportaža opisuje trenutak u kojem SNS pokušava da se vrati na teren. Ne kao samouvjerena politička mašina koja bez napora upravlja društvom, nego kao vlast koja zna da više ne može ignorisati protestni pokret. Zato se njena kampanja svodi na dokazivanje prisustva: evo nas na štandu, evo nas na zidu, evo nas u malom gradu, evo nas u medijima.

Ali potreba da se dominacija stalno dokazuje često znači da ona više nije neupitna.

Studentski pokret možda više nema intenzitet iz najjačih mjeseci protesta, ali nije nestao. Protest u Beogradu 23. maja pokazao je da se nezadovoljstvo i dalje može pretvoriti u masovno okupljanje. Mediji su izvještavali o desetinama hiljada demonstranata i sukobima policije i učesnika protesta, kao i da je studentski pokret nastao upravo nakon novosadske tragedije i da sada traži vanredne izbore.

Srbija je zato u međuprostoru. Režim još ima institucije, medije, novac, lokalne mreže i aparat pritiska. Protestni pokret ima moralni kapital, simboliku novosadske tragedije i sposobnost da na ulicu izvede veliki broj ljudi. Predstojeći izbori, ako ih bude, neće biti samo borba za mandate. Biće borba za odgovor na pitanje ko danas u Srbiji ima pravo da govori u ime javnosti: vlast koja zauzima zidove ili građani koji su nakon 16 mrtvih odlučili da ćutanje više nije opcija.

The post Iz mraka: Kako Vučićev režim pokušava vratiti kontrolu nad Srbijom first appeared on Gerila.info.

Podaci sa platforme Integrity watch BiH pokazuju da su ove firme od 2019. do 2025. godine dobile 3.237 ugovora i to uglavno kroz direktni sporazum čime se najnetransparentniji vid javnih nabavki koristi kao alat za legalizaciju poslovnih veza između vlasti i privatnih porodičnih firmi.

Prema ovoj bazi firma „Elvik“ iz Srebrenika u vlasništvu poslanika SDA u Skupštini tuzlanskog kantona Edina Vikala je definitivni šampion po vrijednosti ugovora koje je sklapala sa državom.

Ova firma je tako u julu 2023. godine kao član grupe ponuđača, zajedno sa još dvije firme sa tuzlanskom „Elektrodistribucijom“ sklopila ugovor vrijedan nepuna četiri miliona maraka i to za građevinske i elektromontažne radove na priključenju, izgradnji i rekonstrukciji Eeo na području opština Gračanica, Gradačac i Srebrenik.

Ugovor za iste radove, ali samostalno, a ne kao dio grupe ponuđača i to u ograničenom postupku nabavke su potpisali i u maju prošle godine sa „Elektrodistribucijom“ iz Tuzle, a njegova vrijednost je bila 1.659.485 KM.

Pozamašan ugovor su, prema bazi „Integrity watch“ potpisali i 2019. godine kada su takođe sa „Elektrodistribucijom“ sklopili posao od 827.320 KM i to za izvođenje građevinskih radova u već pomenutim opštinama Gračanica, Gradačac i Srebrenik.

Generalno, kada se podvuče crta, ugovori ove firme sklopljeni sa javnim sektorom u posljednjih sedam godina ukupno iznose 9,4 miliona maraka.

Milionski poslovi ministra za ljudska prava BiH

Ni firma „Nam“ iz Tuzle u vlasništvu ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine Sevlida Hurtića ne preza od poslova sa državom. Tako su sa Ministarstvom obrazovanja i nauke tuzlanskog kantona 2022. godine sklopili ugovor za nabavku udžbenika vrijedan 2.603.868,75 KM.

Za udžbenike su sa istim ministarstvom potpisali ugovor i 2023. godine vrijedan 990.996,41 KM.

Sa Federalnim ministarstvom za izbjeglice i raseljena lica su 2022. godine dogovorili nabavku udžbenika za učenike povratnike u RS za nacionalnu grupu predmeta i taj posao su naplatili 739.180 maraka.

Važno je napomenuti da je Hurtić od marta 2021. godine do oktobra 2022. predsjedavao skupštinom Grada Doboja, da bi od oktobra 2022. do januara 2023. godine bio ministar trgovine i turizma RS, a u januaru 2023. postaje ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH.

Podsjećamo, Transparency International u BiH ga je zbog poslova sa državom 2023. godine prijavio za sukob interesa, a prošle godine je kažnjen novčano, umanjenjem dijela plate. Ukupno, firma “Nam”  ministra Hurtića od države je dobila poslove vrijedne preko osam miliona maraka.

Preduzeće „HNR“ Kalesija porodična je firma u kojoj je zaposlen Nihad Hamzić vijećnik stranke „Narod i pravda“ u Općinskom vijeću Kalesija.

Sa Federalnim ministarstvom za izbjeglice i raseljena lica sklopili su prošle godine ugovor za visokogradnju, obnovu i izgradnju privrednih, poljoprivrednih, vjerskih i društvenih objekata povratnika kao članovi grupe ponuđača sa još nekoliko preduzeća, vrijedan šest miliona maraka.

Sa opštinom Kalesija su krajem prošle godine sklopili ugovor za izradu bunara i vodovodne mreže vrijedan 374.039,92 KM.   Ugovor za radove na sportskoj dvorani vrijedan 185.714 KM su sklopili takođe sa opštinom Kalesija i to pretrpošle godine.

Meso od milion maraka od vijećnika Semića

Vijećnik SDA u Skupćini općine Visoko Esad Semić vlasnik je preduzeća Industrija mesa „Semić“ koja je redovni dobavljač mesa i proizvoda od mesa Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine i Kazneno popravnog zavoda Sarajevo.

Sa Ministarstvom odbrane BiH su za nabavku svježeg mesa sklopili ugovor 2023. godine, za koji su dobili 706.666,67 KM.

Krajem prošle godine od Kazneno popravnog zavoda Sarajevo dobijaju posao vrijedan 830.407,18 KM takođe za nabavku mesa i mesnih proizvoda.

Jedan od vlasnika firme „BH sigurnost“ iz Tuzle, pored Nasera Orića je i Smajo Mandžić zastupnik u Skupštini Tuzlanskog kantona. Mandžić se na toj poziciji nalazi od 2018. godine kada je osvojio svoj prvi mandat.

To ga nije spriječilo da posredstvom svoje firme 2020. godine sklopi ugovor za usluge agencije za zaštitu vrijedan 511.650 KM sa „BH poštama“ iz Sarajeva.

Sa poštama je i 2022. godine sklopio ugovor vrijedan skoro pola miliona maraka sa PDV-om, takođe za usluge zaštite.

Dok „Šume“ propadaju, firme lokalnih moćnika cvjetaju

I odbornik SDS-a u Skupštini opštine Kalinovik Duško Stanić ne bježi od poslova sa javnim preduzećima, tačnije sa „Šumama Srpske“, odnosno sa ŠG „Zelengora“ Kalinovik.

Samo ove godine njegovo preduzeće “MD” ugovorilo je dva posla vrijedna 478.000 KM i to za usluge sječe i izrade šumskih drvnih sortimenata.

Prethodno je od “Zelengore” dobio poslove čija vrijednost premašuje dva miliona maraka.

Ovo su prema pomenutoj bazi najvrijedniji ugovori koje su firme u vlasništvu izabranih zvaničnika sklapale sa javnim preduzećima i institucijama, ali svakako nisu jedini.

Od firmi koje ozbiljno posluju sa državom a koje su u vlasništvu funkcionera ističu se još i „Drvo promet Đurić“ iz Kneževa u vlasništvu Manojla Đurića odbornika Socijalističke partije Srpske u Skupštini opštine Kneževo sa ugovorima vrijednim oko dva miliona maraka.

Treba istaći da je zakonima o sukobu interesa na svim nivoima zabranjeno firmama u vlasništvu izabranih zvaničnika da posluju sa državom ali u FBiH od 2013. Godine ne postoji nadležno tijelo dok se u Republici Srpskoj zbog uskog tumačenja od strane komisije izriče mali broj sankcija.

Inače, platforma Integrity Watch za Bosnu i Hercegovinu vizualizira te tendere od 2019. godine i pomaže zainteresovanoj javnosti da vidi koje kompanije redovno dobijaju javne ugovore, kolika je njihova vrijednost, od kojih institucija potiču, te postoji li povezanost između javnih funkcionera i tih kompanija ili ugovora.

Cilj platforme je da poveća transparentnost i poboljša pristup informacijama, omogućavajući praćenje potencijalnih sukoba interesa, nezakonitog uticaja i korupcije.

Transparentno.ba

The post Firme u vlasništvu funkcionera dobile preko 3.000 tendera od države first appeared on Gerila.info.

U Bosni i Hercegovini samohrane majke često ne vode samo jednu borbu. One istovremeno rade, brinu o djeci, rješavaju prevoz, račune, vrtiće, školu, bolest, alimentaciju i svakodnevne probleme koje bi uređen sistem morao barem djelimično da preuzme. Umjesto toga, mnoge ostaju same pred institucijama, bivšim partnerima i finansijskom nesigurnošću.

Taj problem Gerila.info je prikazala u kratkom dokumentarcu „Život bez pauze: Samohrana majka u BiH“, koji prati svakodnevicu Dijane Popović, majke dva dječaka iz Stanova kod Doboja. Dijana radi u bolnici „Sveti apostol Luka“, brine o djeci, oslanja se na pomoć roditelja i pokušava da održi porodicu stabilnom uprkos problemima koji uključuju i neplaćanje alimentacije. Dokumentarac pokazuje kako izgleda život kada porodica preuzima ono što bi trebalo da bude i obaveza sistema.

U novoj epizodi Gerila podkasta, snimljenoj u prostorijama Austrijskog saveza sindikata u Beču, razgovaramo sa Dorotijom Kikinger o tome kako Austrija štiti samohrane roditelje. Ona objašnjava model alimentacionog fonda, u kojem država isplaćuje alimentaciju ako roditelj ne izvršava svoju obavezu, a zatim sama potražuje novac od dužnika. U razgovoru se govori i o vrtićima, jaslicama, zaštiti od nasilja, bolje plaćenim poslovima sa skraćenim radnim vremenom i podršci koja samohranim roditeljima omogućava da ne budu prepušteni sami sebi.

Suština podkasta nije da Austriju prikaže kao idealan primjer, nego da pokaže šta se iz uređenijih sistema može naučiti. Ako je samohranim majkama teško i u Austriji, jasno je koliko je taj teret veći u BiH, gdje se mnoge same bore sa alimentacijom, troškovima, institucijama i brigom o djeci. Zato ovaj razgovor, nakon dokumentarca o Dijani Popović, otvara pitanje mogućih rješenja, kao što su alimentacioni fond, bolje naplate alimentacije, dostupniji vrtići, zaštita od nasilja i sistem koji samohranog roditelja ne ostavlja samog.

The post Samohrane majke u BiH su prepuštene same sebi: Šta možemo naučiti od Austrije? (Gerila podkast) first appeared on Gerila.info.

Predsjedništvo SDS-a, navodi se u tom zaključku, poziva sve opozicione stranke i druge nosioce opozicionog djelovanja u Republici Srpskoj na zajednički dogovor kako bi se na kandidatskim listama SDS-a za Narodnu skupštinu Republike Srpske i za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH omogućilo kandidovanje najkvalitetnijih opozicionih kadrova.

Predsjednik Glavnog odbora Jovica Radulović za GERILU kratko kaže da se na sjednici Predsjedništva stranke nije glasalo za ovaj zaključak. Isto je potvrdio i delegat SDS-a u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Želimir Nešković.

„Nismo glasali za treći zaključak, odnosno on uopšte nije usvojen na sjednici Predsjedništva. To je sve što mogu da kažem“, kazao je Nešković.

U prvom zaključku se navodi kako stranka podržava napore predsjednika SDS-a Branka Blanuše da se kroz razgovore sa liderima opozicionih stranaka u Republici Srpskoj obezbijedi usaglašen nastup na predstojećim izborima, a posebno po pitanju utvrđivanja zajedničkog kandidata opozicije za predsjednika Republike Srpske i za srpskog člana Predsjedništva BiH;

„Daje se mandat predsjedniku Blanuši da najkasnije do kraja mjeseca maja, kroz razgovore sa predsjednikom Pokreta Sigurna Srpska Draškom Stanivukovićem, utvrdi prijedlog kandidatura za inokosne funkcije, kao i modalitete učešća stranaka opozicije u organima vlasti nakon izbora, koji će, po statutarnoj proceduri, biti predmet razmatranja i usvajanja od strane Glavnog odbora SDS-a“, stoji u drugom zaključku koji je usvojen na sjednici Predsjedništva.

Predsjednik Mladih SDS-a Boris Luketa, sa druge strane, tvrdi da je treći zaključak bio na dnevnom redu sjednice Predsjedništva i da su za njega glasali. Sjednica Predsjedništva SDS-a trajala je sedam sati i najviše je riječi bilo o eventualnom zajedničkom nastupu SDS-a i PSS-a na opštim izborima u oktobru, odnosno u fuziji ova dva „politička subjekta“

Goran Dakić

The post Predsjedništvo SDS-a usvojilo zaključak za koji nije glasalo first appeared on Gerila.info.

Prema podacima koje prikuplja i objedinjuje platforma Integrity Watch BiH od 2019. do 2025. godine dodijeljena 32.973 tendera ponuđačima koji su finansijski pomagali rad stranaka, a vrijednost poslova išla je i preko 20 miliona maraka.

Ovu platformu pokrenuo je Transparency International u BiH a analiza prikupljenih podataka pokazuje da određeni donatori nakon finansiranja stranaka dobijaju javne ugovore višestruko veće vrijednosti, što otvara pitanje da li formalno skromne donacije predstavljaju ulaznicu u sistem javnih nabavki.

Jedan od najvećih političkih donatora u zemlji je Azmir Husić, biznismen iz Tuzle. On je preko svog preduzeća “Heez transport” krajem 2022. godine Stranci demokratske akcije (SDA) uplatio donaciju od 50.000 maraka.

Prethodno je bilo član Pokreta demokratske akcije (PDA) kojeg je do svog odlaska takođe pomogao sa istim iznosom.Paralelno sa Husićevim prelaskom u SDA-a, “Heez transport” je krenuo da dobija milionske ugovore u rudniku uglja Kreka, a koji su se uglavnom podrazumijevali najam rudarske mehanizacije.

Inače, rudnicima u sklopu Elektroprivrede BiH su u tom periodu kadrirali koalicioni partneri DF i SDA.  Od januara 2022. godine do danas sklopljeno je na desetine poslova vrijednih preko 10,6 miliona maraka, od kojih je najvredniji, za otkopavanje otkrivke, vrijedan 5,24 miliona KM sklopljen u februaru 2023. godine.

Željko Vrkačević vlasnik firme “Braco i Sinovi” iz Brčko distrikta u dva navrata sa ukuopno 13.000 maraka je pomogao Ujedinjenu Srpsku, stranku Nenada Stevandića koja zajedno sa SNSD-om dijeli vlast u Republici Srpskoj. Ova firma je za 36 miliona maraka Vladi Republike Srpske prodala kazino hotel „Theatrum“ u Brčkom, a koji je kasnije preuređen u “Srpsku kuću”.

Inače, rođeni brat Željka Vrkačevića, Dražen, poslanik je u Skupštini Brčko distrikta i predsjednik opštinskog odbora Ujedinjene Srpske u ovom mjestu. Milan Šuvak, vlasnik preduzeća “Šumil” iz Kozarske Dubice jedan je od najvećih finansijera Narodne partije Srpske (NPS), Darka Banjca, a donacije uplaćuje kao fizičko lice.

Tokom 2022. godine je uplatio 19.990 maraka, a od kako je Banjac direktor banje Mlječanica neprikosnoveni je gospodar tendera u ovoj zdravstvenoj ustanovi.

Od zamjene krova, krečenja, do gradnje bungalova i sportskih terena pa čak i nabavke jaja ova firma je dobila poslove vrijedne oko 18 miliona maraka.

Treba napomenuti da je finansiranje političkih partija zabranjeno firmama koje direktno posluju sa organima izvršne vlasti tako da su zbog brojnih prijava koje je CIK-u podnosio Transparency International u BiH, stranke morala vraćati pare donatorima a većina ih je prestala u svojim izvještajima uopšte navoditi pravna lica kao donatore.

Funkcioneri preuzeli finansiranje stranaka

Umjesto toga u finansijskim izvještajima partija počele su dominirati donacije fizičkih lica a zanimljivo je da je prošle godine podrška privrednika političkim strankama izostala i da su glavni donatori bili uglavnom stranački funkcioneri.

Tokom 2025. godine je donirano 2,26 miliona maraka kroz 1.366 donacija, pokazuju podaci iz njihovih finansijskih izvještaja objavljenih na stranici Centralne izborne komisije BiH.

Baza Integrity watch BiH pokazuje da prilivi novca drastično skaču u izbornim ciklusima, dok u godinama bez izbora taj intenzitet drastično opada.

Za prošlu godinu je interesantno i da je od ukupnog iznosa primljenih donacija čak 1,8 miliona maraka završilo kod stranaka iz Republike Srpske, dok su stranke iz Federacije BiH skupile tek manji dio od oko 465.000 KM.

Najviše novca prikupio je Savez nezavisnih socijal demokrata (SNSD) i i to 427.220 KM iz 197 donacija. Najveći donator je Zoran Tegeltija, aktuelni direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH koji je u novembru prošle godine dao 10.000 KM.

Ispod njega je Igor Milojević, funkcioner iz gradskog odbora Trebinje koji je svoju stranku pomogao sa 9.000 KM te doktor Mikajlo Lazić, direktor bolnice Sveti Vračevi iz Bijeljine sa donacijom od 8.000 KM. Istu sumu, odnosno 8.000 KM je donirao i Dalibor Tomaš.

Po 5.000 KM su dali Goran Maričić, direktor Poreske uprave RS, Ljubo Ninković, predsjednik Skupštine grada Banjaluka, Denis Šulić, bivši ministar trgovine i turizma u Vladi RS, MIloš Lukić, direktor Službenog glasnika Republike Srpske.

Na drugom mjestu po ukupnim donacijama je Socijalistička partija koja je kroz 122 donacije u prošloj godini primila 317.765 KM.

U ovoj partiji najveće donacije su iznosile 5.000 maraka, a njih su, između ostalih dali Denis Stevanović, direktor Fonda za zaštitu životne sredine, Nikola Vukčević, odbornik u Skupštini grada Banjaluka, Igor Kneginić, predsjednik Skupštine grada Prijedor.

Narodni front, Jelene Trivić treća je stranka po ukupnom iznosu donacija primljenih u 2025. godini sa prikupljenih 252.725,42 KM.

Najveći donatori, od ukupno 78 su Milivoje Nović, Tanja Vukmirović i Žarko Tešić sa po 10.000 KM, inače članovi glavnog odbora stranke.

I naredne dvije pozicije zauzimaju stranke iz Republike Srpske. To su Ujedinjena Srpska sa 217. 376 KM donacija i Republička stranka Srpske koja je prijavila priloge od 182.525,40.

Kada je riječ o strankama sa sjedištem u Federaciji BIH, prva po donacijama je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) koja je primila 156.433,90 KM kroz 105 donacija.

Najveći prilog od 5.000 KM je dao Mijo Stanić, ministar finansija u vladi Posavskog kantona, a prate ga Lucija Iljić Džojić, Damir Živković i Đuro Delić sa po 4.000 KM.

Stranka demokratske akcije (SDA) je druga po donacijama u FBIH sa iznosom od 90.116,8 KM.

Stanku je najviše pomogao Salko Zildžić, zastupnik u federalnom parlamentu sa 10.000 KM, a ova politička organizacija je jedna od rijetkih koju su pomagala i privatna preduzeća sa ukupnim iznosom od 10.400 KM.

Bitnije donacije u ovom entitetu imala je i stranka “Snaga Naroda” Rame Isaka a najveći prilog je dao biznismen Dario Pekić.

Generalno, kada se podaci iz prošle godine saberu sa onima na platformi Integrity Watch BiH od 2018. godine najviše donacija je imala SDA i to 2.321.016,59 KM.

Drugi je SNSD koji je prikupio 1.195.736,3 KM, dok je treća stranka sa donacijama Ujedinjena Srpska kojoj je za osam godina donirano 1.195.736,3 KM.

Zanimljivo je da se među najvećim donatorima pojavljuje i politička stranka, odnosno Narodni demokratskipokret koji je Socijalističkoj partiji u dva navrata 2022. godine donirao ukupno 45.000 KM.

Inače, pored finansiranja političkiuh partija, Integrity Watch BiH prati javne nabavke i imovinske kartone izabranih zvaničnika.

Platforma omogućava uvid u to kako se troši javni novac, ko dobija javne ugovore i koje se procedure koriste, kako se finansiraju političke stranke, uključujući izvore donacija te kako izabrani javni funkcioneri prijavljuju svoju imovinu.

(transparentno.ba)

The post Privrednici koji finansiraju stranke dobijali milionske poslove na tenderima first appeared on Gerila.info.

U kratkom dokumentarcu “Život s rijetkim sindromom: Priča dječaka Uroša Živkovića i njegove porodice” Gerila je prikazala svakodnevicu porodice koja živi sa rijetkim oboljenjem – godine brige, terapije koje se traže van sistema, put do škole, strah od budućnosti, ali i snagu porodice da djetetu obezbijedi dostojanstven život. Priča o Urošu pokazuje kako rijetke bolesti nisu samo medicinsko pitanje, nego i pitanje podrške, obrazovanja, socijalne zaštite, finansijske sigurnosti i odnosa društva prema djeci i porodicama koje se bore sa dijagnozom o kojoj često ni sistem ne zna dovoljno.

U nastavku ove priče, Gerila podkast donosi razgovor sa Elom Rozenberger (Ella Rosenberger), direktoricom austrijskog udruženja Pro Rare Austria, koje okuplja i podržava osobe sa rijetkim bolestima i njihove porodice. Rozenberger govori da ni Austrija nema jednostavan sistem u kojem porodica sve može riješiti na jednom mjestu. Naprotiv, i tamo se roditelji često suočavaju sa složenom birokratijom, dugim putem do dijagnoze, nedostatkom stručnog kadra, neujednačenom podrškom i osjećajem da su prepušteni sami sebi. Posebno naglašava da finansijska naknada nije dovoljna ako ne postoji šira mreža pomoći, kao što su asistenti u vrtićima i školama, inkluzivno obrazovanje, dostupna terapija, jasne informacije i centralno mjesto koordinacije.

Suština podkasta nije da pokaže kako je Austrija idealan primjer, nego da otvori pitanje šta se iz uređenijih sistema može naučiti. Ako je porodicama djece sa rijetkim bolestima teško i u Austriji, onda je jasno koliko je taj teret veći u Bosni i Hercegovini, gdje se porodice često same bore sa dijagnozom, institucijama i svakodnevnim troškovima. Upravo zato ovaj razgovor, nakon dokumentarca koji prikazuje problem, pokušava ponuditi moguće pravce rješenja, odnosno bolju koordinaciju, raniju dijagnostiku, registre rijetkih bolesti, jaču ulogu udruženja pacijenata i sistem koji porodicu ne ostavlja samu nakon prve dijagnoze.

The post Rijetke bolesti i nevidljive porodice: Šta BiH može naučiti od Austrije? (Gerila podkast) first appeared on Gerila.info.

Predstavnici Centra za životnu sredinu predali su otvoreno pismo Gradskoj upravi Banjaluka u kojem upozoravaju da se radovi na izgradnji šetališta uz Vrbas provode netransparentno, bez dovoljno stručne rasprave i uz, kako tvrde, ozbiljno kršenje procedura. Pismo je upućeno gradonačelniku Drašku Stanivukoviću, a podržalo ga je više nevladinih organizacija, stručnjaka i profesora Univerziteta u Banjoj Luci iz oblasti arhitekture, urbanizma, šumarstva i zaštite životne sredine.

Iz CZZS-a poručuju da se ne protive uređenju obale Vrbasa niti približavanju rijeke građanima. Naprotiv, ističu da je upravo to potrebno Banjaluci. Problem je, kako navode, u načinu na koji se projekat provodi: bez potpune dokumentacije dostupne javnosti, bez smislenog učešća stručnjaka i građana i uz intervencije koje, prema njihovoj ocjeni, već nanose štetu riječnom ekosistemu.

Predstavnik Centra za životnu sredinu Igor Kalaba rekao je da traže da se do daljeg obustave svi radovi koji se odnose na korito i obalu Vrbasa. Jedan od ključnih zahtjeva je objavljivanje javnog konkursa za ovako značajan projekat, jer se, kako je naveo, uređenje Vrbasa ne smije provoditi netransparentno i bez stručnjaka najvišeg nivoa.

U otvorenom pismu CZZS podsjeća da su radovi na dionici od Srpskih toplica, odnosno Gornjeg Šehera, do Švedske plaže počeli još u julu 2025. godine, kako tvrde, bez vodnih smjernica, vodne saglasnosti i građevinske dozvole. Navode i da je republička vodna inspekcija dva puta izlazila na teren, zabranila radove i zapečatila gradilište, nakon čega je Gradska uprava tek naknadno pribavila potrebnu dokumentaciju.

Posebno upozoravaju da se dio radova izvodi unutar obuhvata nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine, u prvoj zoni zaštite, gdje je, prema njihovom tumačenju, za izdavanje građevinske dozvole nadležno resorno ministarstvo Republike Srpske, a ne Grad Banjaluka. Zbog toga CZZS tvrdi da se ne radi o administrativnoj grešci, nego o svjesnom kršenju zakona.

Centar ukazuje i na problem netransparentnosti. Kako navode, uprkos brojnim dopisima, zahtjevima za pristup informacijama i požurnicama, Gradska uprava im nije dostavila osnovne dokumente, uključujući građevinsku dozvolu i projektnu dokumentaciju. Okružni sud u Banjoj Luci je 3. aprila 2026. godine presudio u korist Centra zbog „ćutanja administracije“, ali iz CZZS-a tvrde da tražene informacije ni nakon toga nisu dostavljene na odgovarajući način.

Dodatni razlog za reakciju je i sječa stabala na obali Vrbasa između Gradskog mosta i mosta KAB, odnosno Venecija mosta. U otvorenom pismu navodi se da je u aprilu posječeno više od dvadeset stabala, te da se takve „greške“ ne smiju posmatrati kao izolovan incident, nego kao posljedica sistema u kojem se procedure ne poštuju.

CZZS od Gradske uprave traži hitnu obustavu radova dok se ne objavi kompletna projektna dokumentacija, uključujući obuhvat, izgled, izvođače, finansijsku konstrukciju, dozvole i saglasnosti. Traže i uključivanje stručne i šire javnosti, izlazak nadležnih stručnih institucija na teren, poštovanje zakonskih procedura u zaštićenom području, te hitno dostavljanje svih traženih informacija javnosti.

Među zahtjevima je i da se prije estetskog uređenja obale riješe infrastrukturni i komunalni problemi, posebno pitanje otpadnih voda koje se direktno ulijevaju u Vrbas. Centar traži i izradu sveobuhvatne studije uređenja priobalja kroz urbano područje Banjaluke, kao i organizaciju međunarodnog urbanističko-arhitektonskog i pejzažnog konkursa za obalu Vrbasa.

Kalaba je poručio da je najvažnije u ovom trenutku spriječiti dalju štetu. Prema njegovim riječima, CZZS će koristiti sve dostupne zakonske mehanizme kako bi zaustavio radove i otvorio prostor za javnu i stručnu raspravu o projektu koji se tiče jedne od najvažnijih prirodnih i urbanih vrijednosti Banjaluke.

Gerila.info

The post Centar za životnu sredinu traži hitnu obustavu radova na Vrbasu: „Najvažnije je spriječiti dalju štetu“ first appeared on Gerila.info.