Pobjednici izbora su Milorad Dodik i Draško Stanivuković. Šta god ko mislio o jednom i o drugom. Prvi je zadržao apsolutnu vlast, vjerovatno i sam iznenađen lakoćom pobjede. Drugi je, iako premijer neće biti sigurno, učvrstio pokret koji vodi na drugom mjestu po snazi stranaka. Prvom je bitno da za većinu ne mora moliti nikoga dok je drugom vjerovatno bilo svejedno ko će biti predsjednik. Metla koju je Stanivuković nudio Blanuši pomela je upravo opozicionog kandidata. Draško je vjerovatno više brinuo o mjestu potpredsjednika (potpredsjednik iz reda hrvatskog naroda biće dugogodišnji saradnik Ivan Begić). Dodik je učvrstio neprikosnovenu vlast a Stanivuković otvorio put da jednoga dana postane Dodik umjesto Dodika. I pored očiglednog pada njegove popularnosti, zbog afera u Banjaluci, promjene političkog narativa i okruživanja sumnjivim likovima.

Izbori su, volio ga ko ili ne volio, pokazali da je Milorad Dodik državnik a SNSD jedina ozbiljna politička organizacija u Republici Srpskoj. Uz PSS koji pretenduje da to postane. Bez obzira na sve ono loše što i jedni i drugi imaju u sebi a o čemu je i Gerila nebrojeno puta pisala. Narodu i jedni i drugi nude ono što narod želi da čuje a kvalitet, pismenost i programi kandidata, jasno je, u Srpskoj nisu preduslov za bilo kakav politički uspjeh. Jasno je, mnogo je bitnije ko ima koliko novca.

SNSD će u NSRS imati gotovo apsolutnu većinu. Ako je ko i mislio da su rezultati svih prethodnih izbora posljedica krađe, prekrajanja izborne volje i pritisaka, skeneri su pokazali da glasači ovo žele. Nastranu standardno loša izlaznost. Stalna nerješiva enigma i dalje je ko glasa za Nešića, Selaka, Demos, Stevandića. I zbog čega.

SDS u skupštini ostaje bez nekoliko mandata i njihov pad je sada već standard. Ono što je u skupštini izgubio SDS uzeo je PSS. Lista za pravdu i red nije uspjela da iskoristi Vukanovićevu kandidatru i da poveća broj mandata. Poruka glasača je da možda od te Liste konačno očekuju veću ozbiljnost, bolju organizacju i veću političku mudrost.

Savo Minić “pomeo” je Branka Blanušu u trci za predsjednika Republike. Blanuša koji je na prijevremenim izborima bio nadomak pobjede protiv Karana i zamirisao na novog beskompromisnog i poštenog lidera sam je sebe uništio nedoslijednošću, servilnim odnosom prema Stanivukoviću i sukobom sa Vukanovićem.

Sa druge strane SDS je kandidaturom Marinka Božovića, koju je nametnuo Beograd uz podršku BN-a, uništio pokušaj opozicije da pobijedi Željku Cvijanović. Opoziciona nesloga omogućila je Željki Cvijanović ubjedljivu pobjedu. Utisak je da Božovićevom kandidaturom SDS uz podršku PSS-a i Narodnog Fronta nije želio mjesto u Predsjedništvu već da spriječi da to mjesto pripadne Vukanoviću. SDS-u svakako nije pomoglo ni prisustvo nekih od dugogodišnjih Dodikovih tajkuna u vrhu stranke. Ukoliko su mislili da su dio svojih glasača uspjeli da ubijede da su takvi, do juče, vojnici režima naprasno progledali očigledno je da su makar dio svojih glasača dobro intelektualno potcijenili.

Novinarka Sandra Gojković Arbutina navodi da se desila situacija da je SNSD bio najveći protivnik novih izbornih tehnologija a da je nakon njihove primjene odnio najubjedljiviju pobjedu. Zašto je to tako treba pitati i lidere opozicije koji uporno odbijaju da se pogledaju u ogledalo, navodi ova novinarka. Napominje i da su priče o slaboj izlaznosti diskutabilne jer je pitanje da li u Srpskoj živi više od 800 000 ljudi.

“Ono što se od jula dešavalo u opoziciji sada je došlo na naplatu. Bili su od samog početka u svađi mjesecima, kada je u pitanju kandidatura za predsjednika. Stalno su puštani baloni u javnost o tome ko sarađuje sa vlastima. Čak i sinoć kada se vidjelo da je Željka Cvijanović odnijela ubjedjivu pobjedu Božović i dalje optužujue Vukanović iako njih dvojica u zbiru nemaju kao ona. Pored svih afera i teškog stanja u društvu, o demografiji, zdravstvu o privredi da ne govorim…SNSD odnosi ubjedljivu pobjedu, poznato je da imaju jaku stranačku mašineriju da znaju tačno gdje im se svaki glas nalazi i oni su to dodatno animirali dok se opozicija bavila dijeljem funkcija, svađom ko će biti premijer, predsjednik….“, kaže Gojković Arbutina za Gerila info.

Jelena Trivić sa svojim Narodnim Frontom, kako su mnogi i pretpostavili, prema svemu sudeći ostaje ispod cenzusa što je rezultat njene nedoslijedne politike ali i odnosa prema situaciji u Srbiji. Podršku Vučiću i promjenu stava prema Stanivukoviću glasači joj nisu oprostili. Ispod cenzusa, pored silnih para, kotlićijada i besplatnih pjevaljki, očekivano ostaje i Vlado Đajić.

“Opozicija ili ne zna ili ne želi ili neće. Nisam siguran šta je gore od svega toga. SNSD, sa druge strane, i zna i želi i hoće. Oni jasno artikulišu svoju politiku, a opozicija to ne umije da radi, jer ne shvata prirodu ovdašnjeg glasača kome su jedna Dodikova fotografija sa Putinom i ranije isplaćena penzija bitnije nego svi Serdarovi i Radišići ovoga svijeta. To, naravno, nije dobro, niti je normalno, ali je tako i sa tom se pameću mora i u kampanju i na izbore. Ako dvadeset godina gubite s istom taktikom, možda je vrijeme da mijenjate taktiku. Dobili smo skenere koji su trebali da obezbijede poštene izbore i koje je opozicija toliko priželjkivala, pa vidimo kakav je rezultat. Kupovina glasova je svakako prisutna, ali ona ne može da objasni ovoliku razliku, niti je ovolika razlika napravljena kupovinom glasova. Pitanje je, dabome, i koliko je Stanivuković zaista radio na terenu, za šta i za koga. Dobio je 13 poslanika u parlamentu, SDS je spustio na 11, Blanuša i Božović su “pomnoženi sa nulom” i on sada može da postane maneken opozicione linije. Ako su njemu ovi izbori bili pista s koje je poletio, onda su SDS-u bili pista na koju su sletili. Opet su napravili katastrofalan rezultat, ali još gore od toga je što više ne postoji način da objasne biračima zašto se to dešava i kako je moguće da su iz izbora u izbore sve gori i sve nesposobniji“, kaže novinar Goran Dakić.

Politička analitičarka Tanja Topić napominje kako su građani Republike Srpske pokazali da su protiv bilo kakvih promjena.

“Ispostavilo se da je pravljenje bauka od skenera i prijetnje da su izbori nelegitimni zbog primjene nelegitimne tehnologije bili pucanj u prazno. Jer rezultate izbora sad prihvataju oni koji su osporavali novu tehnologiju. Jeste ovo bitan iskorak sa novom tehnologijom ali to ni izdaleka ne znači da su izbori bili slobodni i fer. “Niska”izlaznost, zapravo, razotkrila je pravo stanje – mrtvi nisu glasali ovog puta, niti je jedna osoba mogla glasati za više njih, i to je dobar put ka sređivanju biračkog spiska. Ovo je ubjedljiva pobjeda SNSD, tako da su građani koji se stalno zaklinju u promjene, zapravo glasali izričito protiv njih. Zacementirali su svoje strukture i to je učinjeno daleko prije izbornog dana“, rekla je Tanja Topić.

Stefan Blagić smatra da je nova izborna tehnologija pokazala dobre strane ali i da kao činjenica ostaje da je SNSD kao i o sada kampanju shvatio najozbiljnije.

“Što se tiče SNSD-a SNSD je napravio najrevnosniju kampanju. Čini se da je uloženo zaista puno resursa I to je I te kako dalo rezultate. Sada kada je sve ovo prošlo vidimo da su ovi skeneri I biometrija uradili jedan fantastičan posao. Više nisu mrtvi glasali ako ništa drugo tako da su se svi morali dodatno upregnuti I pomučiti za svaki glas. Ostaje da se vidi kakve će se vlasti sklapati ali čini se da će SNSD sa koalicionim partnerima moći lagano napraviti vlast na nivou RS“, smatra analitičar Stefan Blagić.

Novinar Almedin Šišić kaže, za Gerila info, da nas na nivou BiH vjerovatno očekuje pravljenje starih koalicija. Smatra da će se SDS, nakon izbornog debakla, teško oporaviti.

“Vrlo je jasno da ćemo gotovo izvjesno gledati koliciju novih-starih partnera na državnom nivou SDA-SNSD-HDZ, uz moguć ulazak SDP-a sa SDA, budući na neke najave a i na njihov rezultat koji je upravo takav da bi mogli da uđu kao četvrti partner u koaliciju na državnom nivou. Kada ja pak riječ o Republici Srpskoj, SNSD je, za nekoga očekivano za nekoga neočekivano, ali očito i dalje realno, ponovo ostvario veliki razultat koji vidim više kao rzočarenje svih onih glasača razbijenih među strankama “opozicije”, kojima su prije svih Stanivuković, ali onda i politički prvaci SDS-a razvukli mozak. Oni više ne znaju ni kud će ni šta će, dok je vojska SNSD-a disciplinovano izvršila zadatak. I rezultate vidimo. U Federaciji BiH je otprilike takav uspjeh ostvarila SDA, uz relativno solidan rezultat SDP-a, ostali su otprilike na nekim očekivanim nivoima, s tim što je vidljiv pad stranaka Trojke, kao i DF-a. Ono što ja vidim kao dobro za građane ove zemlje jeste loš rezultat za vještačke stranke, za Stevandića i Nešića (izjava uzeta kasno sinoć prije najnovijih rezultata), ali isto tako vidim i tendenciju da SDS ide ili ka cjepanju i raspadu, ili ka gašenju, jer nakon svega ovaj rezultat za njih je teška sramota. Također, u odnosu na ono što je uložio u kampanju i mjesecima prije kampanje, Draško Stanivuković sa svojim pokretom i nije ostavasrio neki rezultat. Dakle, koliko vidim, SNSD može bez problema formirati većinu u NSRS sam, ili sa dva, tri svoja partnerčića s kojima će onda četiri godine manipulirati“, kaže Šišić.

Ključno pitanje za naredni period je hoće li Predsjedništvo uz podršku članova srpskog i hrvatskog naroda sada rehabilitovati Milorada Dodika. Hoće li se gospodar političkih procesa zvanično vratiti u politički život. Njegov sin Igor definitivno je, očekivano, poslanik novog saziva skupštine, možda i novi premijer.

Republika Srpska svakako ostaje spakovana u koferu porodično-kumovskih-političko-tajkunskih elita.

Društvu u kojem Mićo Kraljević dobije 7500 a Jovana Kisin 1800 glasova ništa nije previše nenormalno.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Izborna realnost Republike Srpske! first appeared on Gerila.info.

Kada opština pokrene procedure javne nabavke za asfaltiranje lokalnih puteva, onda tenderska dokumentacija obiluje nizom nepoznanica. Ne zna se koji se tačno putevi asfaltiraju, niti u kojim dužinama i širinama, ali se zato sa sigurnošću zna ko će biti izabran kao najpovoljniji ponuđač.

Situacija je gotovo identična i u susjednoj opštini Nevesinje, a to da se u ove dvije lokalne zajednice već godinama ni metar asfalta ne postavlja bez kompanije „HP Investing“ iz Mostara postalo je neka vrsta lokalne tradicije.

Tenderska dokumentacija u kojoj se ne zna ni koji put tačno treba asfaltirati napisana je tako da mjesta konkurenciji, najčešće, i nema. Desi se, istina, i da „Nevesinjeputevi“ dobiju asfaltiranje stotina metara puta po okolnim selima, ali nikada bez učešća mostarske kompanije.

Simbolično, nedavno je asfaltiran i dio puta koji povezuje dvije pomenute opštine i nije teško pogoditi ko je dostavio jedinu, samim tim i najprihvatljiviju ponudu. „HP Investing“ je posao dobio na tenderu koji je raspisala Opština Istočni Mostar, iako nije riječ o lokalnom, već o regionalnom putu koji nije u nadležnosti opštine.

Pola miliona maraka za regionalni put

Opština Istočni Mostar je 20. jula ove godine sa firmom „HP Investing“ iz Mostara zaključila ugovor o javnoj nabavci radova čiji je predmet „Rehabilitacija dijela regionalnog puta Istočni Mostar – Nevesinje“. Po ovom ugovoru opština bi „HP Investingu“ za navedene radove trebala platiti 512.500 konvertibilnih maraka, bez PDV-a.

Kao kriterij za izbor najpovoljnijeg ponuđača u ovom slučaju propisana je najniža cijena ponude. Upravo zato je i čudno da je „HP Investing“ dostavio ponudu koja ni za marku nije niža od maksimalne procijenjene vrijednosti ugovora, koja takođe iznosi 512.500 KM.

Dakle, da se na tender javio još jedan ponuđač čija ponuda bi bila niža, makar za jednu marku, „HP Investing“ ne bi dobio ovaj posao.

Ako u ovoj mostarskoj kompaniji nisu znali da neće biti konkurencije, onda su puno rizikovali. Ali konkurencije nije bilo.

„HP Investing“ inače „ima sreće“ kada su u pitanju tenderi Opštine Istočni Mostar. Sticajem okolnosti, oni su bili jedini ponuđač i za asfaltiranje „prve faze“ lokalnih puteva u ovoj opštini, sa kojom su 29. decembra prošle godine zaključili ugovor čija vrijednost bez PDV-a je 107.590 KM, malo niža od ukupne procijenjene vrijednosti radova od 107.696 KM.

Ovaj put rizik je bio nešto manji, ali konkurencije opet nije bilo.

U oba navedena slučaja primijenjen je otvoreni postupak javne nabavke.

To, međutim, nije bio slučaj za asfaltiranje „druge faze“ lokalnih puteva u ovoj opštini. Ovaj put primijenjen je postupak „konkurentski zahtjev“, ali, „čuda se dešavaju“, pa opet nije bilo konkurencije.

Opet je je „HP Investing“ imao „sreće“ da predloži cijenu radova jednaku ukupno procijenjenoj, dakle maksimalnoj vrijednosti ugovora od 50.800 maraka. Ugovor je zaključen 24. avgusta ove godine.

I tako je još od 2022. godine, kada je ov kompanija od Opštine Istočni Mostar bila jedini ponuđač za rehabilitaciju dijela regionalnog puta prema Nevesinju. Konkurencije nije bilo, a cijena ponude koja je prihvaćena iznosila je 221.000 KM, samo 350 maraka niže od ukupne procijenjene, odnosno maksimalne vrijednosti ugovora.

Ugovor je potpisan krajem aprila te godine, a samo par mjeseci poslije „iskrsli su“ dodatni, nepredviđeni radovi, pa je i ovaj put „HP Investing“, na osnovu pregovaračkog postupka kao jedini ponuđač, dobio dodatni posao vrijedan 13.247,60 maraka.

Od tada do danas, kada je u pitanju izgradnja ili rehabilitacija saobraćajnica na području Opštine Istočni Mostar, pomenuta kompanija je samo jednom na tenderu imala konkurenciju. Ponuda „HP Investinga“ od 128.825 KM bila je za 625 maraka niža od jedine ponude koju je ispostavila konkurencija. Ipak, dešava se da izuzetak potvrdi pravilo.

“Srećni” tenderi

Odgovor za dugogodišnju „uspješnu“ saradnju mostarske kompanije i rukovodstva Opštine Istočni Mostar može se uočiti i pukim prelistavanjem tenderske dokumentacije, koja je za sve navedene ugovore gotovo identična. To se posebno odnosi na navedene uslove za učešće na tenderu pod stavkom „Tehnička i profesionalna sposobnost“.

Od ponuđača se precizno traži da dokažu da na raspolaganju imaju asfaltnu bazu kapaciteta 80 tona po satu, maksimalne udaljenosti 100 kilometara od mjesta izvođenja radova, dva kamiona kipera nosivosti 10 tona, vibracioni kombinovani valjak sa glatkom valjicom i gumenim točkovima minimalne težine osam tona, dva glatka vibraciona valjka, od kojih jedan minimalne težine šest, a drugi 3,5 tone, finišer za ugradnju asfalta sa vibracionom peglom, rovokopač-utovarivač…

Stručnjaci za javne nabavke s kojima smo razgovarali ostavljaju prostor sumnji da je na ovaj način konkurencija svedena na minimum. Primjera radi, ovakvi uslovi za iste ili slične radove na tenderima u susjednim opštinama nisu navedeni. Izuzetak je Istočnom Mostaru najbliža Opština Nevesinje.

I ne radi se samo o sličnosti u tenderskim uslovima, nego i u rezultatima takvih tendera – ista kompanija „HP Investing“ favorit je i javnih nabavki ove opštine. Razlika je jedino u tome što povremeno posao rehabilitacije lokalnih saobraćajnica dobiju i lokalni „Nevesinjeputevi“, ali samo povremeno.

Ono što je za obje navedene opštine još karakteristično jeste da nigdje u tenderskoj dokumentaciji nije precizno navedeno koji se zapravo putevi rehabilituju ili asfaltiraju. Nabrojana su imena sela, ali ne i u kom selu, koji put i u kojoj dužini će biti asfaltiran.

Upravo na značaj jasnog i unaprijed definisanog plana ukazuje i Damjan Ožegović iz Transparency International BiH. Prema njegovom tumačenju, uslov za početak javne nabavke jeste da su obezbijeđena sredstva i da je nabavka planirana, odnosno da je tačno definisano šta i kada je potrebno nabaviti kroz postupak javne nabavke.

“Uslov za početak javne nabavke je da su obezbijeđena sredstva i da je ista planirana, odnosno da je tačno definisano šta i kada je potrebno da se nabavi kroz postupak javne nabavke. Ako ne postoji jasan plan za asfaltiranje, to može podstaći na sumnju da će se prioriteti određivati usput, što bi moglo značiti da se ne mora nužno voditi potrebama već nekim drugim interesima, poput korištenja javnih resursa za kupovinu podrške birača”, kaže Ožegović

Ožegović, međutim, pravi važnu ogradu: ukoliko plan postoji, ali nije objavljen, problem može biti i u tome što potencijalni ponuđači unaprijed ne mogu znati gdje će se radovi izvoditi. To može uticati na procjenu troškova, jer teren i udaljenost mogu igrati značajnu ulogu.

Šta se i gdje asfaltira?

Upravo na problem preciziranja lokacija i obima radova upozorava i odbornik Skupštine opštine Nevesinje Bojan Pejičić. Kao posebno problematičan primjer onnavodi ovogodišnje zaduženje Opštine Nevesinje od 1,5 miliona KM za kapitalne investicije, od čega je, prema njegovim navodima, milion KM predviđen za putnu infrastrukturu u seoskim i prigradskim naseljima.

On tvrdi da za značajan dio planiranih radova nisu unaprijed precizirani konkretni projekti, dužina i širina dionica koje će biti asfaltirane, niti tačne lokacije.

„Taj čitav iznos će biti utrošen za asfaltiranje i nasipanje puteva bez ikakvih projekata, plana, pa čak i predviđene lokacije na kojoj će biti ‘prosut asfalt’. Navode se samo mjesne zajednice kao odrednica lokacije“, kaže Pejičić.

Prema njegovim riječima, takav način planiranja otvara prostor za promjene lokacija, kao i za eventualno smanjenje dužine dionica i debljine asfaltnog sloja.

„Nigdje nije navedena ni dužina ni širina ulica koje se planiraju asfaltirati, tako da su tu ogromne mogućnosti za manipulaciju, promjenu lokacije, smanjenje dužine i debljine asfaltnog sloja“, tvrdi on.

Posebno problematizuje činjenicu da se, kako navodi, pojedini radovi izvode bez projektne dokumentacije i jasnog nadzora.

„Jednostavno, radovi se izvode bez projektne dokumentacije, bez ičijeg nadzora ili kontrole, te tako prolazi i utrošak kapitalnih investicija“, kaže Pejičić.

Asfalt do zaseoka, a ostatak puta ostaje makadam

Kao primjer načina na koji se sredstva troše, Pejičić navodi asfaltiranje kraćih dionica prema pojedinim zaseocima.

„Na terenu već imamo situaciju da se asfaltiraju skretanja u zaseoke po 50–100 metara, dok ostatak puta ostaje makadamski i suštinski se ti ljudi i dalje voze makadamskim putevima. Na manjem broju lokacija se asfaltom riješio problem komunikacije u cijeloj dužini“, navodi on.

Prema njegovoj ocjeni, takav pristup ne rješava dugoročno problem putne infrastrukture, već omogućava da se ograničena sredstva raspoređuju na veliki broj manjih dionica.

Pejičić tvrdi i da se izbor lokacija za asfaltiranje može dovesti u vezu sa političkim interesima.

„Kako se troše budžetska sredstva za kupovinu izborne volje građana, a nikako u cilju razvoja kako se predstavlja. Ovo je samo jedan od mnogih primjera kako se u partijskoj državi ‘ulaže’ i ‘napreduje‘“, kaže Pejičić.

On tvrdi da je dodatni problem način na koji se politički predstavljaju već realizovani radovi.

„Na sve ove lokacije je došao kandidat za narodnog poslanika i pokupio sve zasluge za utrošak novca iz budžeta Nevesinja“, tvrdi Pejičić.

Drugi lot

Javna nabavka „Izgradnja, rekonstrukcija i sanacija lokalnih puteva i ulica na području opštine Nevesinje u 2026. godini“ podijeljena je u dva lota.

Za prvi lot, koji obuhvata navedene radove u jednoj grupi sela i naselje u ovoj opštini, prijavila su se dva ponuđača. Ponuda „Nevesinjeputeva“ od 480.000 KM bez PDV-a bila je za tačno 153 marke niža od ponude koju je dostavio „HP Investing“.

Međutim, za drugi lot, koji obuhvata radove na putnoj mreži druge grupe nevesinjskih sela, „HP Investing“ nije imao konkurenciju, pa je sa ovom kompanijom iz Mostara zaključen ugovor vrijednosti 538.998,78 maraka.

I bilo bi čudo da ova kompanija nije dobila svoj dio.

Inače, „HP Investing“ i Opština Nevesinje su u protekle tri godine zaključili bar trideset ugovora o javnim nabavkama, što direktnih sporazuma, što na osnovu otvorenih postupaka i konkurentskih zahtjeva. Ako se, kojim slučajem, konkurencija nekada i pojavila, šanse su joj, s obzirom na tenderske uslove, bile minimalne.

Regionalni put i pitanje nadležnosti

U slučaju regionalnog puta između Istočnog Mostara i Nevesinja dodatno se otvara pitanje nadležnosti. Ožegović smatra da nije samo pitanje zašto opština rekonstruiše regionalni put, već i zašto Vlada obezbjeđuje novac za radove koji su u nadležnosti javnog preduzeća.

Postoji javno preduzeće u čijoj je to nadležnosti“, navodi Ožegović, dodajući da se miješanje nadležnosti generalno vrši ili iz neznanja ili se namjerno zaobilaze redovne procedure kako bi se pogodovalo investitorima i izvođačima.

Kada je riječ o načinu na koji je „HP Investing“ dobio posao na ovom tenderu, Ožegović je oprezniji. Kako kaže, teško mu je komentarisati taj dio bez potpune sigurnosti. Ukoliko bi kompaniji posao bio pogodovan kroz neki drugi postupak, poput pregovaračkog, tada bi situacija bila jasnija, ali činjenica da je u konkretnom slučaju dostavljena jedina ponuda sama po sebi, prema njegovim riječima, „može, ali ne mora značiti“ da je bilo pogodovanja.

Možda bi nam više o ovome mogao reći načelnik Opštine Istočni Mostar Božo Sjeran, koji samo nije odgovorio na naše pozive.

“HP Investing u vlasništvu” Hasana Pekušića, je do sada ostvario “plodonosnu” saradnju sa svim nivoima vlasti u RS. Posao izgradnje prve faze istočne obilaznice oko Trebinja, vrijedan gotovo pet miliona maraka, predmet jfe kontroverzi jer je sa istim preduzećem u ovoj godini potpisan i ugovor o doodatnim radovima od oko million maraka.

Poslovali su sa skoro svim opštinama u Istočnoj Hercegovini, a mediji su ranije iznosili kontroverze oko njihovog angažmana na izgradnji pristupnih puteva za buduću Hidroelektranu Dabar.

I služba predsjednika RS je prepoznala “potencijale” ove kompanije pa joj je 2024. povjerila čak i posao nabavke hotelskih restoranskih i trgovačkih usluga. Ukoliko nisu finasijske prirode onda bi razlozi “favorizovanja” kompanija iz Mostara od strane vlasti u RS, u najmanju ruku mogli biti čudni.

Opština Nevesinje je jedinstvena i po tome što je sa čak pet susjednih opština povezana makadamskim putevima. Kada će biti realizovano neko od brojnih obećanja o njihovom asfaltiranju još se ne zna, ali se izvođači radova, izgleda, već naziru.

Miljan Kovač, Gerila info

The post Asfaltiranje u Istočnom Mostaru i Nevesinju: Sve je tajna osim pobjednika na tenderu first appeared on Gerila.info.

Sve je počelo 19. juna. Tatjana Nišić, dugogodišnja službenica Gradske uprave, nekadašnji ekološki inspektor-koordinator, a danas stručni savjetnik za inspekcijske poslove, tog dana bila je na godišnjem odmoru. Ipak, došla je na svoje radno mjesto. Nišićeva je ušla u kancelariju, uključila službeni računar i koristila zajednički štampač.

Prema njenom izjašnjenju, razlog nije bio ni tajan ni naročito komplikovan. Advokatu je trebalo da dostavi dokumentaciju za radni spor koji vodi protiv Grada Banjaluka. Nišićeva tvrdi da je štampala dijelove pravilnika i ranijih sistematizacija koji se odnose na njeno radno mjesto.

Prilikom izlaska iz zgrade, oko 18.30 časova, srela je Sinišu Štrpca, ovlašćenog potpisnika Odjeljenja za inspekcijske poslove.

Tu počinje priča koja će ulazak u kancelariju, službenu karticu, nekoliko odštampanih dokumenata i zajednički štampač pretvoriti u disciplinski predmet.

Štrbac provjeravao karticu i štampač

Nakon susreta sa Nišićevom, Štrbac je provjeravao zbog čega je ona bila u zgradi. Prema dokumentaciji u posjedu GERILE, razgovarao je sa obezbjeđenjem, provjeravao elektronsku evidenciju njenog ulaska i podatke o korištenju zajedničkog štampača. Šest dana kasnije, 25. juna, podnesena je inicijativa za pokretanje disciplinskog postupka.

Nišićevoj se stavlja na teret da je, dok je bila na godišnjem odmoru, bez odobrenja rukovodioca ušla u Gradsku upravu, koristila službeni računar i zajednički štampač.

Te radnje u dokumentaciji prerastaju u sumnju na mnogo ozbiljnije povrede, zloupotrebu položaja ili prekoračenje ovlašćenja i nezakonito raspolaganje materijalnim sredstvima.

Gradonačelnik Draško Stanivuković potom je 5. avgusta potpisao zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka.

Gradska uprava za Gerila info potvrđuje da postupak postoji, ali navode da ne žele da prejudiciraju njegov ishod.

„Zakonska obaveza gradonačelnika jeste da omogući iznošenje činjenica i dokaza pred komisijom i podnosiocu inicijative i zaposlenom službeniku, a konačnu odluku o ishodu postupka daje nezavisna disciplinska komisija“, navode iz Grada u odgovoru za Gerila info.

Dodaju da je tokom ove godine podneseno ukupno devet inicijativa za pokretanje disciplinskih postupaka protiv službenika Gradske uprave i da su „u mnogim od njih službenici oslobođeni odgovornosti“.

Ali Grad nije odgovorio koliko se tih devet postupaka odnosi na ulazak ili boravak u zgradi van radnog vremena. A upravo je to suština ovog slučaja.

Pravilo postoji. Ali kako se primjenjuje?

Na pitanje GERILE na osnovu kojeg propisa je zaposlenima potrebno odobrenje za ulazak poslije radnog vremena, iz Grada odgovaraju da su Odlukom o kućnom redu „jasno propisana pravila ulaska i boravka u službenim prostorijama van redovnog radnog vremena“. Dakle, Grad tvrdi da pravilo postoji.

Ali na pitanje kako se ono primjenjuje odgovora nema.

GERILA je pitala da li je Siniša Štrbac 19. juna imao odobrenje za svoj boravak u zgradi. Bez odgovora.

Pitali smo koliko je zaposlenih tog dana, ali i inače, boravilo u zgradi poslije radnog vremena bez posebnog odobrenja. Ni na to nismo dobili odgovor.

Pitali smo i da li je protiv nekog drugog zaposlenog zbog takvog ponašanja pokrenut disciplinski postupak. Ni taj podatak Grad nije dostavio.

Umjesto odgovora na ova pitanja, dobili smo opšte objašnjenje ko vodi disciplinski postupak, koja prava ima zaposleni i kome se može žaliti.

Drugi službenik: Dolazio sam subotom i nedjeljom, niko mi nije tražio odobrenje

Problem za objašnjenje Grada predstavlja dokument koji GERILA već posjeduje. G. M., zaposlen u Službi Skupštine grada, u ovjerenoj izjavi navodi da je zbog obima posla više puta ostajao u službenim prostorijama nakon završetka radnog vremena. Dolazio je, tvrdi, i subotom, a ponekad i nedjeljom.

Bez posebnog odobrenja.

Ovaj službenik navodi i da mu ni sadašnji ni prethodni rukovodioci nisu izdavali posebna odobrenja za takve dolaske, niti je od njega iko ikada zahtijevao da ih pribavi. Njegov primjer nije dokaz sam po sebi. Dokazuje, međutim, da postoji najmanje jedan službenik koji tvrdi da je van radnog vremena, uključujući vikende, dolazio u službene prostorije bez odobrenja i da zbog toga nije imao problem.

Zato smo Grad i pitali koliko je takvih slučajeva bilo. Odgovor nismo dobili.

Nišićeva tražila podatke i za Štrpca

Nišićeva je nakon pokretanja postupka od Grada zatražila kompletnu elektronsku evidenciju dolazaka i odlazaka zaposlenih u Odjeljenju za inspekcijske poslove.

Tražila je i dokaz da je Štrbac 19. juna imao odobrenje neposrednog rukovodioca za ulazak u zgradu. Na konkretno pitanje u vezi sa ovim iz gradske uprave nema odgovora.

Upravo je Štrbac bio taj koji je nakon susreta sa Nišićevom provjeravao njeno kretanje i korištenje štampača i čija je inicijativa prethodila disciplinskom postupku.

Štrbac prije nekoliko dana nije želio da komentariše slučaj bez odobrenja Tima za komunikaciju banjalučke gradske uprave.

„Oboje smo službenici Gradske uprave i moram da pitam prvo Tim za komunikaciju prije nego što bih to komentarisao. To se dešava na radnom mjestu, u Gradskoj upravi, i ja nisam ovlašćen da bez prethodne saglasnosti Tima o tome govorim. Imam mnogo toga da kažem na tu temu, ali bez njihove saglasnosti ne mogu“, rekao je Štrbac.

Dokumenti koje je štampala završili u tužbi protiv Grada

Još jedan detalj važan je za razumijevanje cijelog slučaja.

Dokumentacija zbog koje je Nišićeva 19. juna, prema njenim tvrdnjama, došla u kancelariju bila joj je potrebna za spor sa sopstvenim poslodavcem.

Tri dana kasnije, 22. juna, podnijela je tužbu Osnovnom sudu u Banjaluci.

Njome traži poništavanje odluke Odbora za žalbe zaposlenih od 12. maja i rješenja gradonačelnika od 13. januara 2026. kojim je raspoređena na radno mjesto stručnog savjetnika za inspekcijske poslove. U tužbi, između ostalog, tvrdi da njeno raspoređivanje i opis radnog mjesta nisu usklađeni sa propisima. O osnovanosti tih tvrdnji tek treba da odluči sud. нишић град тужба нишић град тужба

Gradska uprava iznosi potpuno drugačije viđenje njenog raspoređivanja.

Tvrde da je upravo Nišićeva „u više navrata izrazila želju za napredovanjem u službi“, zbog čega je sa mjesta ekološkog inspektora-koordinatora raspoređena na mjesto stručnog savjetnika.

Grad naglašava da inspektor pripada četvrtoj, a stručni savjetnik trećoj kategoriji izvršilačkih radnih mjesta i zato njeno raspoređivanje predstavlja napredovanje, uz povećanje pripadajućeg koeficijenta.

Tvrde i da na to rješenje nije izjavila žalbu.

Nišićeva, s druge strane, pred sudom osporava kasnije rješenje iz januara 2026. i tvrdi da opis poslova stručnog savjetnika nije usklađen sa propisima.

Grad: Nije marginalizovana, više od 100 službenih brojeva je ukinuto

Nišićeva tvrdi da je nakon promjene radnog mjesta postepeno sklanjana iz poslova koje je ranije obavljala, da nije pozivana na određene sastanke i da joj je ukinut službeni broj telefona. Grad odbacuje takvo tumačenje.

Navode da je obavljala poslove predviđene sistematizacijom, dok o tome ko prisustvuje sastancima inspektora i koordinatora odlučuje rukovodilac odjeljenja „u skladu sa potrebama procesa rada i prirodom tema“.

Za službeni telefon nude konkretnije objašnjenje.

Prema njihovim navodima, novim pravilnikom ukinuto je više od 100 službenih brojeva, prvenstveno zaposlenima koji rade u prostorijama Gradske uprave i čiji posao ne zahtijeva terenski rad.

Tvrde i da do sada nije bilo formalnih primjedbi drugih zaposlenih na tu odluku.

Drugim riječima, Grad tvrdi da Nišićeva u ovom slučaju nije bila izdvojena.

Prijavila uznemiravanje, Štrbac sve negirao

Prije nego što je disciplinski postupak dobio konačnu formalnu formu, Nišićeva je 1. jula podnijela zahtjev za zaštitu od uznemiravanja na radu.

U njemu je iznijela ozbiljne optužbe protiv Štrpca, da je na nju vikao, vrijeđao je, udarao o sto i vršio pritisak da povuče žalbu, kao i da je profesionalno marginalizovana.

U dopuni zahtjeva navela je i osobe za koje tvrdi da su pojedinim događajima svjedočile. Štrbac je te navode negirao.

Grad sada potvrđuje da je zahtjev podnesen, ali detalje ne želi da iznosi zbog „karaktera postupka i zaštite ličnih podataka“. Dokumentacija koju posjeduje GERILA pokazuje da je postupak obustavljen zato što nije došlo do sporazumnog rješenja spora. To ne znači ni da su tvrdnje Nišićeve potvrđene, niti da su odbačene kao neosnovane.

Grad provjeravao i bolovanje: „Nije izdvojen slučaj“

Gradska uprava odgovorila je i na pitanja u vezi sa provjerom bolovanja.

Pozivaju se na član 79. Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju, prema kojem poslodavac može zatražiti vanrednu ocjenu privremene spriječenosti za rad ukoliko sumnja da zaposleni neopravdano koristi pravo na naknadu.

Tvrde da su u prethodnom periodu podnijeli sedam inicijativa za provjeru bolovanja zaposlenih.

Prema njihovom odgovoru, u svim slučajevima ili je komisija Fonda vratila radnike na posao ili su zaposleni nakon inicijative zaključili bolovanje.

Iz Grada na osnovu toga zaključuju da su provjere bile opravdane i da Nišićeva nije izdvojen slučaj.

Od piralena do disciplinskog postupka

Tatjana Nišić mnogo prije ovog spora bila je poznata javnosti kao ekološki inspektor koji je radio na slučaju zagađenja piralenom u banjalučkom „Incelu“.

Učestvovala je u postupanju nakon otkrivanja kontaminacije i javno govorila o rezultatima monitoringa i radu institucija.

Tokom 2020. tvrdila je da je uklonjena iz tima koji se bavio piralenom, da bi nakon promjene gradske vlasti ponovo bila uključena u predmet.

Goran Dakić, Vladimir Kovačević, Gerila info

The post GRAD POKRENUO DISCIPLINSKI POSTUPAK PROTIV TATJANE NIŠIĆ: Ko smije u Gradsku upravu poslije radnog vremena, a ko zbog toga odgovara? first appeared on Gerila.info.

Divno je to Vukovićevo naukovanje koje svaki konkretan problem poništava jednim apstraktnim. Nije problem što ljudi u pô ljeta dvadeset dana nemaju vode, ali je problem u tome što se neko drznuo da njemu odgovori, uzvrati i saspe. A ko saspe njemu, redovnom komarcu na Draškovoj barci, taj je ništa drugo nego slijepi putnik na jednom daleko većem brodu na kojem ničega ljudskog nema. Na Vukovićevoj katedri lekcija je jasna: svakom problemu aktuelne gradske administracije treba pridružiti jedan problem iz skupa apstraktnih ideja, pa će svima biti jasno kako su oni prvi zapravo banalni i nikakvi.

Slavni Firentinac kaže kako je prva namjera onoga koji djeluje da otkrije svoju vlastitu sliku. Taman je tako, jer dični profesor i još dičniji savjetnik naprosto više ništa ne umije da napiše ili da kaže, a da sebe ne uzme kao mjeru svih stvari. Onih koje jesu da jesu i onih koje nisu da nisu, naravno. On ne umije – mada je istina vjerovatno daleko prostija: on ne zna – da zaliže rane i da oprosti onima koji nisu imenom i prezimenom, pritom još i velikim slovima, stali na njegovu stranu u sukobu sa Nebojšom Vukanovićem.

„Snimate gomilanje betona“, piše naša moralna usedjelica, „ali ne i gomilanje uvreda, laži, kleveta, psovki!“ Gomilanje betona je – Vuković je to nekada zasigurno znao, ali je jednim parafom odlučio da naučeno zaboravi – javni interes, a njegovo nadgornjavanje sa onima koji su mu nagazili nadmeno kurje oko niti je ikada bilo, niti će ikada biti. Javni prostor je gladijatorska arena, Vuković i to zna, a u areni ima i hrabrih gladijatora i licemjernih krvnikâ. Ne boli, dakle, njega snimanje betona, no ga boli što svi koji dišu nisu ustali u njegovu zaštitu tokom sparinga sa Vukanovićem.

Pakao, kaže Vilijam Kongriv, nema nemani kao što je prezrena žena. Valja ovu maksimu proširiti: Pakao nema nemani kao što su prezrena žena i povrijeđena profesorska sujeta. Oni kojima se Vuković obraća – a obraća se isključivo onima koji nisu do devetog koljena prokleli sve njegove protivnike – urnisali su sve: poznanstva i prijateljstva, istoriju i budućnost, povjerenje i solidarnost, javnu riječ, dubinu i nježnost, a onda se pita – i to se pita on koji bi trebalo zadnji to da se pita – šta su takvi dobili svojim priklanjanjem gomili? Ko se priklonio gomili? Ko je, na koncu, honorarni savjetnik gomile?

Kako rezonuje Đorđije Vuković ovdašnji? Nije problem u tome što nema vrbâ, nego je problem što nema ljudi. Nije problem što ima betona, nego je problem što nema ljuckosti. Nije problem što je grad raskopan, nego je problem što je uništeno poštenje. Taman je tako: da ima ljuckosti – ne bi bilo betona; da ima poštenja – ne bi bilo panjeva; da ima ljudi – ne bi bilo katakombi po gradu. Neka profesor to kaže onima koje savjetuje, možda se nešto i primi. Teško da hoće, do sada nije ništa, ali nada i kampanja umiru zadnji.

Lijepo je to Vuković smislio: braniće Draškove krmačluke manjkom univerzalnih kategorija. Ali: lako je utvrditi kakve su, kolike i zbog čega su gužve u saobraćaju, malo je teže reći ima li ili nema ljudi. I ko je uopšte mjera za to ljudstvo koje Vuković odriče ovdašnjem svijetu? On sam? Lako je utvrditi da li je mladi gradonačelnik dodijelio tender za već izrađeni spomenik, malo je teže utvrditi ima li tog antropološkog poštenja nad čijim deficitom Vuković tako usrdno nariče. Bolje da pričamo o onome što se ne može uhvatiti rukama nego o onome što nam svima kopa oči svakog božijeg dana.

A zašto Vuković svakim kontemplativnim manjkom ne poništi bar jednu grešku Dodikove vlasti? Zašto manjkom poštenja ne opravdava Serdarova? Viaduct? Radišića? Zašto je samo Stanivuković dovoljno dobar da se njegove brljotine pravdaju većim prazninama? Zar samo zato što je vječni student podržao redovnog profesora? Zar samo zato što mu je dao priliku da ga honorarno savjetuje? Ako se već zaklanja za tu kategoriju kosmičkog poštenja, bi li ga jednako dobro savjetovao i džaba?

Zbog čega Vuković sve ovo radi? Želi sabrana djela o trošku Grada? Nada se neplaćenom odsustvu? Hoće da otvori firmu koja bi poslovala sa javnim preduzećima? Ima komad zemlje u centru grada koji bi rado prodao alavim investitorima za dobre pare i nekoliko stanova, ali još nije riješio imovinsko-pravne odnose nad tom parcelom? Ili bi naprosto htio da u konačnici ponovo bude ono što je bio prije nego što je iznajmio pamet trošnoj politici?

Vuković se sada zasigurno ždere, jer ne zna ko mi je poslao njegove Facebook besjede. I ne treba da zna, baš kao što ne bi trebalo da se zbog toga ždere. Nikada mi, uostalom, neće biti jasno kako i zašto redovni profesor kontroliše ko čita, lajkuje i dijeli njegove „postove“; nikada mi neće biti jasno kako pisac, pjesnik i naučni radnik na osnovu svog Facebook života odlučuje ko je dovoljno dobar, a ko rđav, ko je čestita planina, a ko fukara; nikada mi neće biti jasno kako je neko ko je „uzidan“ u samoga sebe obolio zbog sukoba sa jednim poslanikom i još pride o tome telali dok mu je glasa. Ako ovako rezonuju redovni profesori, kuku nam i lelek sa docentima.

Nema tome nekoliko dana kako se ovaj visoki gospodin ponovo džilitnuo banalnom pridikom. Pošao on, k'o biva, da zapali svijeću „za pokoj duše Vrbasu, prirodi, vegetaciji, flori i fauni, uništenom i betoniranom identitetu grada nad kojim nariču dušebrižni BanjaluĆani po društvenim mrežama“. Ali, svijeća se utulila čim je Džordže Vukovič – jer su đ i ć suviše mekani za ovog goropadnog pravednika – kročio na Draškovu rivu kojom su špartale „čitave porodice“ (kakve su to nečitave familije?), staze pune dječurlije, a niz Vrbas cure dajaci…

Banalnost leži u temelju svake plitkoumnosti. Prvo: ima li to šetalište građevinsku dozvolu? Pitanje je jednostavno: ima li dozvolu ili je nema? Ako ima, na sunce s njom. Ako nema, jasno je da profesor radi isto što i njegov gradonačelnik: estetiku stavlja iznad zakona. Ništa čudno, jer je posječene vrbe već zamijenio posječenim ljudima. Dobro je dok je lijepo. Još je bolje ako je Draškovo. Ako Vuković „rivu“ brani istim argumentima kao i Stanivukovićeva botovska armija, onda je jasno da je sa plate redovnog profesora pao na honorar stranačkog bota.

Drugo: oni koji kritikuju Vukovićevo mladunče ne bi trebali da silaze u grad? ne bi trebali da ulaze u kružne tokove koje je Stanivuković „podigao“? ne bi trebali da prođu ulicama koje su presvučene za Draškovog vakta? Ako Vuković poslije ovog misaonog eksperimenta ne postane akademik, nikada i neće. Smiju li oni koji glasaju za SDS da odu do Doboja 9. januarom? Ili da se liječe na UKC-u? Ili će ih voditi svijetla Vukovićeva misao na osnovu koje im ne pripada ništa što nije u skladu sa njihovom izbornom voljom? Neka profesor svijeću koju je ponio ponovo ukreše i neka je pobode više svoje savjetničke glave. Prilično sam siguran da će mu Stanivuković dati upotrebnu dozvolu.

Goran Dakić

The post Draškov ležeći policajac first appeared on Gerila.info.

Na ovaj potez odlučili su se po uzoru na stanovnike Kočićevog vijenca, koji su ove sedmice od odbornika takođe zatražili da se javno izjasne o novoj gradnji u njihovom naselju.

Stanari Aleje Centar, naselja između Aleje Svetog Save, Branka Ćopića, Bulevara olimpijskih pobjednika i Bulevara srpske vojske, već mjesecima pokušavaju zaustaviti predložene izmjene regulacionog plana. Učestvovali su u javnoj raspravi i nadležnima predali peticiju sa 316 potpisa. Odgovor, tvrde, do danas nisu dobili.

Sada su odlučili da pitanje postave direktno onima koji će o planu na kraju odlučivati.

„Mnogi od odbornika Skupštine grada su kandidati za Narodnu skupštinu na predstojećim izborima. Ukoliko očekuju naš glas na izborima, sada je trenutak da pokažu da su zaista spremni da se zalažu za prava građana Banjaluke i da se neće zadržati na praznim obećanjima“, poručuju stanari ovog naselja.

Razloga za nezadovoljstvo imaju nekoliko. Predložene izmjene plana predviđaju 752 stambene jedinice i više od 2.200 stanovnika na prostoru od oko 11,8 hektara. Planirana je nova nadzemna gradnja bruto površine veće od 103.000 kvadratnih metara.

Stanari posebno upozoravaju na sudbinu prostora namijenjenog djeci i zelenih površina.

Prema dostupnim podacima iz nacrta, parcela na kojoj je bio planiran samostalni vrtić namijenjena je stambeno-poslovnom objektu spratnosti Po+P+7, dok bi prostor za vrtić bio smješten u prizemlju objekta.

Istovremeno, površina javnog zelenila smanjuje se sa 6.335 na 1.013 kvadratnih metara, odnosno za oko 84 odsto.

Stanari tvrde i da pitanje izgradnje osnovne škole nije riješeno na način koji garantuje da će škola zaista biti izgrađena, dok se novim planom omogućava dodatna stambena izgradnja.

Drugim riječima, dok se broj budućih stanova i stanovnika može prilično precizno izračunati, za dio sadržaja koji bi tim stanovnicima i njihovoj djeci trebalo da omogući normalan život takve izvjesnosti nema.

Djeca sebi napravila igralište

Koliko prostora za djecu trenutno ima u ovom dijelu Banjaluke možda najbolje pokazuje detalj na koji podsjećaju sami stanovnici. Djeca iz naselja su, zajedno sa roditeljima, improvizovani koš postavila na stub javne rasvjete kako bi imala mjesto za igru.

Dok djeca problem nedostatka prostora za igru rješavaju košem na banderi, regulacionim planom se otvara prostor za više od sto hiljada kvadrata nove nadzemne gradnje.

Stanari upozoravaju i na problem garaža ispod zgrada u Gundulićevoj i Ulici Branka Ćopića koji, kako navode, nije riješen više od 15 godina, kao i na parking mjesta uz ulicu ograđena žičanom ogradom GP Krajine, što dodatno otežava saobraćaj i parkiranje.

Upravo zbog svega toga traže da odbornici više ne ostanu samo nijemi posmatrači procedure.

„Nakon isteka roka od 48 sati, imena odbornika koji su dali podršku zahtjevima građana Aleje Centar biće objavljena“, poručuju stanari.

Od Mejdana do Kočićevog vijenca

Aleja Centar nije usamljena. Sve više banjalučkih naselja posljednjih mjeseci postaje poprište gotovo identičnih sukoba između stanovnika i planova za novu gradnju.

Na Mejdanu, odnosno u obuhvatu RP „Obilićevo“, planirane su 23 nove višespratnice sa oko 800 stanova. Stanovnici su se organizovali, prikupili više od hiljadu potpisa i tražili povlačenje plana. Gerila info ranije je detaljno pisala o tom slučaju.

U Rosuljama je planirana izgradnja 16 novih zgrada sa oko 650 stanova i približno 50.000 kvadratnih metara stambenog prostora. I tamo su stanovnici upozoravali da postojeća saobraćajna i druga infrastruktura ne može podnijeti toliko povećanje broja stanova i stanovnika.

Prije samo nekoliko dana pobunili su se i stanovnici Kočićevog vijenca. Nacrt izmjene RP „Jug 7“ predviđa 365 stambenih jedinica i računa sa 1.095 stanovnika, iako se u samom planskom dokumentu konstatuje postojeći problem sa nedostatkom parking prostora. Stanari su od odbornika zatražili da se javno izjasne podržavaju li njihove zahtjeve. Sada njihovim putem ide Aleja Centar.

Samo u ova četiri slučaja – Mejdan, Rosulje, Kočićev vijenac i Aleja Centar – riječ je o planovima koji zajedno podrazumijevaju oko 2.570 stanova. Nisu svi planovi u istoj fazi niti to znači da će svi ti stanovi biti izgrađeni, ali broj pokazuje razmjere promjena koje se planiraju u već formiranim dijelovima Banjaluke.

Zajedničko im je još nešto, stanovnici tvrde da postojeća infrastruktura teško prati i sadašnje potrebe, dok regulacioni planovi otvaraju prostor za nove hiljade stanovnika.

Grad bez novog Urbanističkog plana, naselja sa novim regulacionim planovima

Na taj problem stručna javnost upozorava godinama.

Profesorica na Katedri za urbanizam banjalučkog Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog fakulteta Brankica Milojević ranije je za GERILU upozorila da su posljedice razvoja grada bez novog Urbanističkog plana već vidljive.

„Štetne posljedice ovakvog razvoja su već sada vidljive i ogledaju se u nekontrolisanoj ekspanziji stambene izgradnje, potpuno prepuštenoj zahtjevima tržišta i investitora, smanjenju zelenih površina, posebno u stambenim blokovima, nedostatku dječijih igrališta i sportskih terena, dječijih vrtića, osnovnih škola, nedostatku javnih prostora i sadržaja, ugrožavanju obale Vrbasa“, upozorila je Milojević.

Građanska inicijativa „Za plan“ nedavno je od gradske vlasti zatražila promjenu načina donošenja planskih dokumenata i veće uključivanje građana i stručne javnosti prije nego što planska rješenja praktično budu gotova. Stanovnici Aleje Centar sada su otišli korak dalje. Nakon peticije, primjedbi i javne rasprave, više ne čekaju samo odgovor Gradske uprave. Traže odgovor od svakog odbornika ponaosob.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post I Aleja Centar odbornicima dala 48 sati: Izjasnite se o izmjenama regulacionog plana! first appeared on Gerila.info.

Stanari upozoravaju da postojeća infrastruktura već sada teško zadovoljava potrebe naselja, a da bi nova višespratna gradnja donijela još nekoliko stotina stanova, više od hiljadu stanovnika i stotine novih automobila. Njihove tvrdnje o broju stanova i stanovnika u najvećoj mjeri potvrđuje i sam nacrt izmjene Regulacionog plana „Jug 7“.

Prema bilansu plana, u obuhvatu površine 5,91 hektara predviđeno je 365 stambenih jedinica i 1.095 stanovnika. Plan računa sa prosječno tri stanovnika po stambenoj jedinici. Stanari govore o oko 370 novih stanova, više od hiljadu stanovnika i oko 500 dodatnih automobila.

Problem je što i sam planski dokument konstatuje da infrastruktura u ovom dijelu grada već ima ozbiljne nedostatke.

U analizi postojećeg stanja navodi se da parking površine ne zadovoljavaju adekvatne standarde, zbog čega se vozila parkiraju na neuređenim zelenim i drugim površinama. Konstatuje se i da je kretanje pješaka otežano automobilima, kao i da postoji „evidentan problem u nedostatku potrebnog broja parking mjesta“.

Rješenje za nove objekte planeri vide u obavezi da se za svaku novu stambenu jedinicu obezbijedi najmanje jedno parking mjesto, između ostalog i u podzemnim garažama.

Stanari, međutim, upozoravaju da parking nije jedini problem.

„Protivimo se izmjenama Regulacionog plana ‘Jug 7’ kojima se na već izgrađenom i infrastrukturno opterećenom prostoru planira još 370 stanova, više od 1.000 novih stanovnika i oko 500 dodatnih automobila. Naselje je staro oko 50 godina, a problemi sa saobraćajem, parkingom, kanalizacijom, toplovodom i drugom infrastrukturom već su veliki. Umjesto da se ti problemi rješavaju, postojeće naselje se dodatno opterećuje novom višespratnom gradnjom“, navode stanovnici Kočićevog vijenca u zajedničkoj izjavi za GERILU.

Oni od Grada traže odgovore i o tome kako će nova gradnja uticati na saobraćaj, kvalitet vazduha, osunčanost i provjetravanje postojećih objekata.

Posebno ukazuju na Dom za djecu i omladinu bez roditeljskog staranja „Rada Vranješević“, koji se nalazi unutar obuhvata plana, i traže odgovor na pitanje kako će nova gradnja uticati na privatnost i bezbjednost djece koja borave u Domu.

Stanari tvrde da su svoje primjedbe na plan uredno dostavili u postupku, ali da odgovore još nisu dobili.

„Naš zahtjev je zato jasan: planirana nova stambeno-poslovna izgradnja na ovom prostoru mora biti izbrisana iz izmjena RP ‘Jug 7’, a odbornici koji će o Planu odlučivati treba javno da se izjasne da li podržavaju zahtjev stanovnika“, navode stanari ovog banjalučkog naselja.

„Kočićev vijenac ne smije izgubiti prepoznatljivost“

Podršku stanovnicima dala je i građanska inicijativa „Za plan“, koja već duže vrijeme upozorava na izmjene regulacionih planova u Banjaluci prije usvajanja novog Urbanističkog plana. Tijana Grujić iz inicijative „Za plan“ kaže za GERILU da u potpunosti podržavaju zahtjev stanovnika Kočićevog vijenca da Skupština grada odbaci predložene izmjene.

„Mi smo već zakonskim putem od Skupštine grada tražili da se obustave izmjene postojećih i izrada novih regulacionih planova do usvajanja novog Urbanističkog plana. U potpunosti razumijemo građane Kočićevog vijenca i njihovi argumenti protiv izmjena RP su sasvim legitimni“, kaže Grujić.

Ona tvrdi da način na koji se posljednjih godina mijenjaju regulacioni planovi pogoduje prije svega novoj stambenoj izgradnji, dok razvoj infrastrukture ne prati povećanje broja stanovnika.

„Po pravilu, izmjene regulacionih planova rade se isključivo u korist privatnog interesa, odnosno megalomanske gradnje koja crpi postojeću infrastrukturu. Potpuno je zanemaren prateći sadržaj – vrtići, škole, zelenilo, saobraćajnice i parkinzi. Sve je podređeno kvadratima, a svi mi trpimo posljedice takvog planiranja i gradnje“, kaže Grujić.

Posljedice se, dodaje, vide kroz saobraćajne gužve, nedostatak prostora u vrtićima i školama i nestajanje zelenih površina.

„Kočićev vijenac je plansko naselje i ne bi smjelo da izgubi tu prepoznatljivost“, kaže Grujić i poziva odbornike Skupštine grada da odbace predložene izmjene.

Inicijativa „Za plan“ je prije nekoliko dana gradonačelniku Banjaluke i Skupštini grada predala i prijedlog izmjena gradske Odluke o uređenju prostora i građevinskom zemljištu, kojim traže ranije i neposrednije uključivanje građana i stručne javnosti u donošenje odluka o prostoru.

Mandić: Infrastruktura ne zadovoljava ni sadašnje potrebe

Podršku zahtjevima stanovnika dao je i odbornik Igor Mandić.

„Puna podrška građanima Kočićevog vijenca. Principijelno sam, kao i do sada, protiv gradnje novih stambenih zgrada u već formiranim naseljima, gdje saobraćajna i kanalizaciona infrastruktura ne zadovoljava ni trenutne potrebe. Parkinzi su već sada ogroman problem“, kaže Mandić za GERILU.

Mandić upozorava i na položaj ovog naselja u odnosu na centralni dio Banjaluke.

„Naselje Kočićev vijenac je ulaz u gradsko jezgro i nove višespratnice bi dodatno blokirale strujanje vazduha“, kaže Mandić.

Zahtjeve mještana podržala su četiri banjalučka odbornika. Dva odbornika SNSD-a, Ljubo Ninković i Bogoljub Zeljković i opozicioni odbornici Igor Mandić iz Liste za pravdu i red i Dijana Ješić iz Narodnog Fronta.

Problemi na koje sada ukazuju stanovnici Kočićevog vijenca nisu prvi takav slučaj u Banjaluci. GERILA je ranije pisala o protivljenju stanovnika Mejdana izmjenama Regulacionog plana „Obilićevo“, kao i o planiranoj gradnji novih višespratnica u Rosuljama.

Na posljedice takvog načina razvoja grada ranije je za GERILU upozoravala profesorica na Katedri za urbanizam banjalučkog Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog fakulteta Brankica Milojević.

„Štetne posljedice ovakvog razvoja su već sada vidljive i ogledaju se u nekontrolisanoj ekspanziji stambene izgradnje, potpuno prepuštenoj zahtjevima tržišta i investitora, smanjenju zelenih površina, posebno u stambenim blokovima, nedostatku dječijih igrališta i sportskih terena, dječijih vrtića, osnovnih škola, nedostatku javnih prostora i sadržaja, ugrožavanju obale Vrbasa“, upozorila je Milojević ranije za GERILU.

Ona je upozoravala i na infrastrukturnu zagušenost, posebno saobraćajne mreže, nedostatak parking prostora i narušavanje kvaliteta životne sredine kao posljedice načina na koji se Banjaluka razvija.

Kočićev vijenac tako je postao još jedno banjalučko naselje u kojem stanovnici od gradske vlasti traže odgovor na isto pitanje. Koliko novih zgrada postojeća naselja mogu podnijeti prije nego što infrastruktura koja je projektovana za potpuno drugačiji broj stanovnika prestane da zadovoljava njihove potrebe?

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Pobuna i na Kočićevom vijencu: Još 365 stanova i više od hiljadu stanovnika u naselju koje već ima problem sa infrastrukturom first appeared on Gerila.info.

Na fotografijama sa gradilišta koje je 23. septembra objavila BN televizija jasno se vide kamioni sa oznakama ove firme. PRIM nije među kompanijama koje su kao grupa ponuđača dobile posao izgradnje garaže. To ne znači da firma ne može biti angažovana od nekog od izvođača za prevoz, dopremanje materijala, kao podizvođač ili za neki drugi posao. Međutim, Grad Banjaluka danima ne odgovara na pitanja Gerila info ko je angažovao PRIM, šta ova firma radi na gradilištu i koliko vrijedi posao koji joj je povjeren.

Odgovora nema ni na pitanje ko su sve firme koje su, mimo članova konzorcijuma koji je dobio posao, trenutno angažovane na projektu.

Posao projektovanja i izgradnje garaže „Aleja Centar“ dobila je grupa ponuđača koju predvodi banjalučki Tekton, zajedno sa firmama El Promet, GIFA Consulting, Hollodex, Progres-gradnja i Institut za građevinarstvo. Vrijednost ugovora je 9.991.741,50 KM sa PDV-om.

Na tender su stigle tri ponude, ali su dvije odbačene. Ponuda konzorcijuma koji predvodi Tekton tako je ostala jedina prihvatljiva i elektronske aukcije nije bilo.

Grad je, dakle, izabrao izvođače i zna kome će isplatiti gotovo deset miliona maraka. Ono što za sada ne želi da kaže jeste ko je sve dalje angažovan na tom poslu i koliko će pojedinačno dobiti. Među tim firmama je, očigledno, i PRIM.

PRIM je već bio na velikom projektu Grada

Pojavljivanje kamiona PRIM-a na ovom gradilištu zanimljivo je i zbog toga što ovo nije prvi veliki projekat u vrijeme administracije Draška Stanivukovića na kojem je angažovana firma porodice Cvijanović.

Kamioni i mehanizacija PRIM-a radili su i na izgradnji teniskog kompleksa kod parka „Mladen Stojanović“ za potrebe turnira „Srpska Open“.

Gerila je još u novembru 2022. godine pisala o načinu na koji su birani izvođači tog projekta.

Grad Banjaluka i Vlada Republike Srpske bili su finansijeri, dok je ugovaranje radova povjereno Teniskom savezu Republike Srpske. Iz Saveza su tada za Gerilu potvrdili da pripremne radove izvodi konzorcijum koji predvodi prnjavorski Gradip, ali nisu željeli da kažu koje su sve firme u tom konzorcijumu.

Teniski savez izvođače nije birao putem javne nabavke, uz obrazloženje da nije ugovorni organ u smislu Zakona o javnim nabavkama. Grad Banjaluka je u tom projektu ostao vlasnik zemljišta i objekta. Nekoliko mjeseci kasnije, kada su radovi već uveliko trajali, pitanje angažovanja PRIM-a postavljeno je i javno.

Poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Nebojša Vukanović je u martu 2023. pitao kako je firma sina Željke Cvijanović došla do posla na projektu koji se finansira javnim novcem. Stanivuković je tada odgovorio da je Grad uplatio pet miliona maraka Teniskom savezu i da je to vidljivo u gradskom budžetu.

Nije, međutim, odgovorio koliko je novca od tog iznosa završilo kod pojedinačnih izvođača. Sada se PRIM pojavljuje na još jednom velikom gradskom projektu. Razlika je što ovaj put nema Teniskog saveza kao posrednika. Investitor je direktno Grad Banjaluka, a posao je kroz javnu nabavku dodijeljen konzorcijumu koji predvodi Tekton.

Ko je angažovao PRIM?

Vlasnici PRIM-a su Aleksandar i Stefan Cvijanović. Aleksandar Cvijanović je suprug, a Stefan sin Željke Cvijanović, članice Predsjedništva BiH i potpredsjednice SNSD-a. Prema dostupnim podacima, njih dvojica imaju po 50 odsto vlasništva u kompaniji. Njihovo vlasništvo nije razlog zbog kojeg PRIM ne bi mogao raditi na gradskim projektima. Ali jeste razlog više da javnosti bude poznato na koji način firma porodice jednog od najviših funkcionera SNSD-a dobija poslove na projektima administracije koja se politički predstavlja kao alternativa upravo toj stranci.

Pogotovo kada se to ne dešava prvi put. Gerila je zbog toga od Grada tražila da navede sva pravna lica koja su trenutno angažovana na garaži, uključujući podizvođače, prevoznike i druge firme. Pitali smo da li je PRIM angažovan na projektu, ko ga je angažovao, koje poslove obavlja i koliko oni vrijede.

Pitali smo i da li je PRIM prijavljen Gradu kao podizvođač ili drugo angažovano pravno lice, kao i da nam dostave spisak svih do sada prijavljenih i odobrenih podizvođača. Pitanja smo poslali Gradskoj upravi. Odgovore nismo dobili.

Od teniskog kompleksa do garaže

Politički odnosi između Stanivukovića i SNSD-a posljednjih godina prolazili su kroz različite faze, od otvorenih sukoba do saradnje gradskih i republičkih institucija na pojedinim projektima. Poslovni dio priče je mnogo konkretniji.

Firma porodice Željke Cvijanović bila je angažovana na izgradnji teniskog kompleksa, projekta koji su finansirali Grad Banjaluka i Vlada Republike Srpske.

Sada su kamioni iste firme na gradilištu garaže koju finansira Grad Banjaluka. Ne znamo ko je PRIM angažovao. Ne znamo šta je ugovoreno. Ne znamo ni koliko će PRIM biti plaćen.

Poslanik u NSRS Igor Crnadak je prošle godine javno tvrdio da je PRIM na projektu „Srpska Open“ dobio poslove vrijedne oko 25 miliona KM.

„Prva javna garaža“ u gradu koji već ima javne garaže

Dok Grad ne odgovara ko sve radi na projektu, gradonačelnik Draško Stanivuković garažu intenzivno predstavlja kao još jedan „prvi“ projekat njegove administracije. Krajem aprila je, nakon odluke Skupštine grada, govorio o „istorijskoj odluci“ o izgradnji prve javne garaže. Krajem maja objavio je i video pod naslovom „Ovako će izgledati prva javna garaža u Banjaluci“.

Prilikom obilaska gradilišta 23. septembra formulacija je nešto preciznija. Stanivuković govori o „prvoj javnoj garaži ovog tipa“.

Na zvaničnoj stranici Grada, u informacijama o parking prostoru, navedena je „Javna garaža u Aleji Svetog Save, blok D“. Na istoj stranici Grad navodi radno vrijeme „u javnim garažama u Aleji Svetog Save blok D i Vidovdanskoj“ – 24 časa dnevno, svakog dana.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Firma porodice Cvijanović ponovo na gradskom gradilištu: Kamioni PRIM-a rade na garaži od deset miliona! first appeared on Gerila.info.

Prema informacijama Gerila info, odnosi između dugogodišnjih koalicionih partnera već neko vrijeme su ozbiljno narušeni, prvenstveno zbog dešavanja u predizbornoj kampanji, ali je sukob kulminirao danas. Neposredni povod za Stevandićevu burnu reakciju, tvrde naši izvori, bila je informacija koja je do vrha Ujedinjene Srpske stigla iz krugova sa dobrim vezama u pravosudnim i bezbjednosnim strukturama, prema kojoj SIPA priprema pretrese institucija na čijem čelu se nalaze kadrovi ove stranke.

Prema tvrdnjama izvora našeg portala, međutim, Stevandić je ovu informaciju doživio kao kap koja je prelila čašu i posljednja dešavanja posmatra u kontekstu onoga što u Ujedinjenoj Srpskoj smatraju predizbornim pritiscima SNSD-a na njihov kadar i stranačku infrastrukturu.

Da problem između dvije stranke, međutim, nije samo priča iz zatvorenih stranačkih vrata pokazao je današnji javni istup potpredsjednika Ujedinjene Srpske Milana Petkovića.

Petković je javno poručio da SNSD nije bio korektan partner Ujedinjenoj Srpskoj na nivou BiH i najavio preispitivanje njihove buduće saradnje.

Prema informacijama Gerila info, taj istup nije bio slučajan. Naši izvori tvrde da je Petković u javnost izašao nakon današnje eskalacije i razgovora Dodika i Stevandića, te uz saglasnost predsjednika Ujedinjene Srpske.

Ukoliko je tako, Petkovićeva izjava mogla bi predstavljati prvu javnu poruku nakon mnogo ozbiljnijeg sukoba koji se odvija iza zatvorenih vrata.

Laktaši jedno od žarišta sukoba

Da odnosi dvije stranke nisu narušeni samo na njihovom vrhu pokazuju i dešavanja u Laktašima.

U centru tamošnjeg sukoba je aktuelni narodni poslanik Aleksandar Trninić, koji na predstojećim izborima predvodi listu Ujedinjene Srpske za Narodnu skupštinu Republike Srpske u Izbornoj jedinici 2. SNSD-ovu listu u istoj izbornoj jedinici predvodi gradonačelnik Laktaša Miroslav Bojić.

Prema informacijama Gerile, u dijelu SNSD-a postoji sumnja da Trninić u kampanji radi u korist kandidata SDS-a za predsjednika Republike Srpske Branka Blanuše.

Izvori Gerile tvrde da takve sumnje nisu tačne, ali da su dovele do ozbiljnog političkog pritiska na Trninića i dodatnog pogoršanja odnosa dvije stranke u Laktašima.

Da između koalicionih partnera na tom području postoji ozbiljna izborna konkurencija može se vidjeti i iz javno dostupnih podataka. Trninić i Bojić direktno predvode liste US-a i SNSD-a u Izbornoj jedinici 2, koja obuhvata Gradišku, Laktaše, Srbac i Prnjavor. Današnja analiza kampanje u ovoj izbornoj jedinici takođe navodi da Trninić SNSD-u i Bojiću pravi ozbiljnu konkurenciju upravo u Laktašima.

Dodatnu pažnju danas je izazvala objava Predraga Stankovića, sina Budimira Stankovića kuma Milorada Dodika.

Predrag Stanković je na svom Instagram profilu objavio fotografiju Aleksandra Trninića preko koje je stavljen veliki crveni znak X.

Uz fotografiju nije napisano nikakvo objašnjenje. Objava, međutim, dolazi u trenutku kada, prema informacijama Gerile, sukob oko Trninića predstavlja jednu od ozbiljnih tačaka sporenja SNSD-a i Ujedinjene Srpske.

U vrhu Ujedinjene Srpske, prema našim informacijama, slučaj Trninić ne posmatraju kao izolovani lokalni sukob, već kao dio šireg odnosa SNSD-a prema njihovim kandidatima u kampanji.

Sve bi moglo dobiti javni epilog već sutra. Gerila saznaje da bi Nenad Stevandić sutra u 12 časova trebalo da održi konferenciju za novinare na kojoj namjerava govoriti o odnosu SNSD-a prema Ujedinjenoj Srpskoj.

Izvori Gerila info tvrde da je Stevandić saradnicima najavio veoma oštar nastup i mogućnost da javno otvori pitanje daljeg ostanka Ujedinjene Srpske u vladajućoj koaliciji.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Vruća telefonska linija na relaciji Dodik-Stevandić! Razlog najava akcije SIPA!? first appeared on Gerila.info.

Stevanović je, odgovarajući na pitanje Gerila info o dostupnosti ugovora, rekao da zainteresovani mogu doći u Ministarstvo i pogledati dokumentaciju.

„Dođite, izvolite, pogledajte. Taj ugovor je na 700 strana. Sve slikajte, čitajte, prevodite, sve vam je na izvol'te“, rekao je Stevanović.

Na direktno pitanje novinara Gerila info da li to znači da ništa nije sakriveno, Stevanović odgovara potvrdno.

„Ništa. Što se mene tiče, ja nemam šta da krijem“, rekao je Zoran Stevanović.

Stevanović je otišao i korak dalje kada smo ga pitali za organizacije koje su godinama sudskim putem pokušavale doći do kompletne dokumentacije.

„Ako su tražili, dobili su. Ako nisu dobili, nek traže sad od nas, daćemo“, kaže ministar saobraćaja.

Problem je, međutim, što javnosti upravo ključni finansijski dio ugovora nije dostupan. I tako već godinama. I pored sdskih presuda u korist Transparency internationala BiH i Centra za životnu sredinu iz Banjaluke a protiv ministarstva.

Ugovor o koncesiji za izgradnju autoputa Banjaluka–Prijedor potpisan je 2018. godine sa kineskom kompanijom Shandong Hi-Speed International. Nakon višegodišnjih zahtjeva, upravnih postupaka i sudskih sporova, ugovor je objavljen, ali bez Priloga 23, odnosno finansijskog modela projekta.

Upravo taj dokument godinama traže Transparency International BiH i Centar za životnu sredinu.

Srđan Traljić iz Transparency Internationala BiH za Gerilu kaže da tvrdnja da je javnosti sve dostupno ne odgovara njihovom iskustvu sa ministarstvom. TI BiH je, kaže, više puta tražio ključne finansijske informacije, a sporovi zbog njihovog nedostavljanja trajali su godinama.

Traljić podsjeća da je nakon sudskih presuda objavljen dio dokumentacije, ali ne i finansijski model, zbog kojeg su postupci nastavljeni.

Transparency International je još 2023. godine objavio da je kineski investitor pristao na objavljivanje dijela ugovora, ali ne i dijela koji se odnosi na finansijski model. TI BiH je tada upozorio da javnost ima pravo znati pod kojim finansijskim uslovima je projekat ugovoren.

Sudski postupci nastavljeni su i nakon objavljivanja ugovora.

Okružni sud u Banjaluci je početkom ove godine ponovo uvažio tužbu Centra za životnu sredinu protiv Ministarstva saobraćaja i veza Republike Srpske. Predmet zahtjeva bila je upravo kopija Priloga 23 – finansijskog modela koji je sastavni dio koncesionog ugovora.

Sud je poništio akt Ministarstva kojim je zahtjev za pristup toj informaciji odbijen. U tom postupku navedeno je i da je pred Okružnim sudom prethodno vođeno šest upravnih sporova i da su svi okončani u korist tužilaca.

Zanimljivo je da je Stevanović i ranije ove godine tvrdio da je ugovor dostupan.

„Što se nas tiče, ugovor koji stoji u Ministarstvu, svako može doći da vidi. Mi nemamo problem s tim“, rekao je Stevanović u junu.

Ipak, razlika između ugovora koji je moguće pogledati i kompletne ugovorne dokumentacije od suštinskog je značaja. Ono što javnost godinama pokušava dobiti jeste finansijski model iz Priloga 23.

U njemu bi trebalo da budu sadržani ključni parametri finansiranja projekta i odnosa Republike Srpske i koncesionara.

Spor oko dostupnosti tih podataka traje praktično od početka projekta. Okružni sud u Banjaluci je još 2022. godine, odlučujući po tužbi Transparency Internationala BiH, ukazao na nesumnjiv interes javnosti da zna pod kojim uslovima Republika Srpska ulazi u ovaj posao i kakve obaveze mogu pasti na teret građana.

Ministarstvo je odbijanje objavljivanja pravdalo zaštitom komercijalnih interesa koncesionara.

U međuvremenu je dodatno otvoreno pitanje stvarne cijene autoputa i finansijskih obaveza Republike Srpske, zbog čega sadržaj finansijskog modela dobija još veći značaj.

Traljić kaže da će, nakon nove izjave ministra saobraćaja da je dokumentacija dostupna i da će Ministarstvo dati ono što bude zatraženo, Transparency International ponovo pokušati doći do traženih podataka.

Ako je, kako ministar tvrdi, „sve na izvol'te“ i ako će oni koji dokument nisu dobili sada moći da ga dobiju, onda više ne bi trebalo da postoji prepreka da javnosti konačno bude dostavljen i Prilog 23,  finansijski model autoputa Banjaluka–Prijedor.

Gerila info je nakon posljednjih Stevanovićevih tvrdnji zatražila uvid u ugovor ali sa Prilogom 23 koji se odnosi na finansijske detalje ugovora. Odgovor ministarstva ćemo objaviti kada i ukoliko ga dobijemo.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Stevanović tvrdi da je sve dostupno. Istovremeno javnost godinama ne može da dobije finansijske detalje ugovora o gradnji autoputa Banjaluka-Prijedor! first appeared on Gerila.info.

Organizatori su upozorili i na zdravstvene i na finansijske posljedice aerozagađenja. Procjene Svjetske banke govore o oko 3.300 smrtnih slučajeva godišnje povezanih sa aerozagađenjem, dok se, prema podacima koje je iznijela direktorica Fondacije „Prodiši“ Maja Popović, osam i po odsto budžeta izdvaja za liječenje posljedica zagađenog vazduha.

Posebno je ukazano na podatke sa mjernih stanica u Banjoj Luci. Prema navodima organizatora, na mjernoj stanici u Lazarevu zabilježeno je 80 dana prekoračenja dozvoljenih vrijednosti iako je propisima dozvoljeno 35 dana godišnje.

Takvi podaci, ukoliko se potvrde kroz zvanične evidencije nadležnih institucija, ukazuju na problem koji nije ograničen samo na nekoliko dana tokom najtežih zimskih epizoda, već zahtijeva kontinuirano praćenje kvaliteta vazduha i konkretne mjere za smanjenje emisija. Organizatori su se osvrnuli i na kratkoročni plan koji je Banjaluka donijela za borbu protiv lošeg kvaliteta vazduha.

“U ozbiljnom smo problemu. Banja Luka je donijela kratkoročni plan kako da se borimo sa lošim kvalitetom vazduha i sada je na nama da pratimo šta će od toga ostati na papiru. Pozdravljamo tu odluku i želimo da nastave u tom pravcu“, kazala je Popovićeva.

Poruka performansa tako nije bila samo ekološka, već i politička: početak nove grijne sezone trebalo bi da pokaže da li će mjere protiv aerozagađenja ostati na nivou planova, strategija i obećanja ili će biti pretvorene u konkretne poteze.

Koordinator Aktivističke grupe Centra za životnu sredinu Nikola Kurija kaže da je cilj današnjeg performansa bio da građane podsjete na ono što ih očekuje čim temperature padnu.

“Aerozagađenje doživljavamo svake zime. Čim grane proljeće, građani zaborave šta se dešavalo. Na kvalitet vazduha utiče više faktora i zbog toga je važno da se o ovoj temi govori cijele godine. Ona mora biti dio javnih politika i političkih kampanja” kazao je Kurija.

Goran Dakić, Gerila info

The post Prodavanje magle na Trgu Krajine u Banjoj Luci first appeared on Gerila.info.